Oznaka: znanje

Objavljeno

Sara Blaedel: Djevojka pod stablom

Nakladnik: Znanje, Zagreb, 2022.

Naslovnica knjige Djevojka pod stablom: ©Znanje

Sara Blaedel Djevojka pod stablom

Djevojka pod stablom novi je roman danske spisateljice Sare Blaedel nakon njezinih uspješnica Zaboravljene djevojke, Šuma smrti i Izgubljena žena. Detektivka Louise Rick i ovaj put je jedan od njezinih glavnih likova, ali ne u ulozi istražiteljice već kao osoba čija je uža obitelj povezana sa slučajem davno nestale djevojke Susan Dahlgrard, nestale na školskom izletu na otočiću Bornholmu davne 1995. godine. Priču pratimo kroz pogled same Susan, njezinih razrednih prijateljica, tada trinaestogodišnjakinja, i kroz događaje u sadašnjosti kada je Susanin leš konačno pronađen. Ali misterija nije riješena.

Žao mi je, pisalo je na stražnjoj strani pomalo oštrim rukopisom. Str. 70.

Sadašnjost-Louise se vraća kući

Saznavši da joj je brat Mikkel pokušao počiniti samoubojstvo, uvjeren da ga je supruga napustila, Louise se odluči žurno vratiti kući s egzotičnog putovanja na koje je krenula koristeći odmor od prethodnog posla. Louise želi pomoći Mikkelu da se oporavi, a istovremeno istražiti gdje je zapravo otišla Trine, Mikkelova supruga. Trine je nestala prije tjedan dana napustivši Mikkela i djecu bez razloga. Kako je brak Mikkela i Trine i prije prolazio kroz razne kušnje, Mikkel je uvjeren da je Trina svojevoljno otišla, ali tako ne misli i Louise. Trina nije ponijela ništa, ni dokumente, ni odjeću, ni torbicu. Louise želi otkriti o čemu se radi i pomoći rastrojenom Mikkelu da se stabilizira.

1995.-Susan Dahlgarrd je nestala

Školski izlet na otok Bornholm tradicionalno se provodio u Ostedskoj školi za učenike završnih razreda. Te 1995. godine razred je pratilo dvoje nastavnika. Vesela grupica ukrcala se na trajekt prema Bornholmu. Pia, Susan, Trine i Nina, četiri prijateljice, krenule su na izlet s velikim očekivanjima. Najviše od svega veselile su se upoznavanju s lokalnim dečkima. Postojala je i peta, Mona. Ali ona se nije uklapala. Bila je čudakinja, individualka koja se teško uklapala u društvo. Nakon više dana ispunjenih putovanjem, vožnjom, nastavom i zabavom zadnji dan djevojke su odlučile: Pobjeći će i naći se u luci s lokalnim dečkima. Treba još puno toga doživjeti prije nego se vrate kući. Pod okriljem noći i pod djelovanjem alkohola, djevojke se nalaze s lokalnim momcima. Ali s te noćne zabave jedna se nije vratila u prenoćište. Susan je nestala. Potraga je bila bezuspješna. A onda, nakon više od dvadeset godina pronađeno je truplo Susan Dahlgarrd. U špilji na Bornholmu.

Svu je snagu iscrpla i jedino što joj je preostalo bio je osjećaj koji je dotad bio nepoznat: strah da će umrijeti. str. 284.

Sadašnjost-nakon Trine nestaju i druge djevojke

Dok je Louse opterećena bratovim oporavkom i nestalom bratovom suprugom, slučaj uz policiju pomno prati i Lousina prijateljica, novinarka Camilla. I ona, kao i Louse, ima mnogo osobnih problema. U potrazi za Trinom vraća se u vrijeme kada je i sama pohađala istu osnovnu školu, nekoliko godina ranije od djevojaka. Camilla počinje kopati po prošlosti, a u međuvremenu još jedna djevojka nestaje. Tragične događaje više nitko ne može zaustaviti…

1995. – Susan

Susan je djevojka kakva bi svaka djevojka voljela biti. Duša društva, satelit oko kojeg se svi ostali okreću. Jednako privlači i djevojke i dečke. Ali isto tako, izaziva i puno zavisti. A nije joj u životu lako. Usvojeno je dijete, odgojeno po domovima. Ali to ju je samo izgradilo. Susan ima karizmu vođe i ima stav. To se mnogima ne sviđa.

Sara Blaedel Djevojka pod stablom

Dojam o djelu

Ni s ovim romanom Sara Blaedel nije razočarala. Dapače, čini mi se da je ovaj najnoviji čak i bolji od do sada pročitanih romana. Djevojka pod stablom sve ima: inteligentnu i posve ostvarivu radnju, jake glavne likove prepune svojih osobnih problema, dvostruku radnju prekidanu jezivim flashbackovima, napetu atmosferu i dramski odlično potenciranu priču koja ne gubi ni trenutka na intenzitetu.

Ovoj odličnoj knjizi ipak bih dala malu zamjerku. Naime, čitateljima koji se prvi put susreću s ovom spisateljicom teško je pratiti osobni život glavnih likova, poglavito Louisin. Tako se spominje prekid s Eikom, a ne objašnjava se tko je Eik (iako iz prijašnjih knjiga znamo da joj je to zaručnik, kolega istražitelj), pa Jonas koji joj nije sin, a ona skrbi o njemu i još nekoliko sličnih situacija. To malo ometa praćenje radnje koja je u svakom drugom pogledu jako zanimljiva.

U ovoj se knjizi problematizira okrutnost među adolescentima, bilo verbalno ili fizički, neprihvaćanje pojedinca od strane grupe, izoliranje i zavist. Sve se to događa u mladim godinama kada pojedinci nemaju dovoljno uvida u svoje ponašanje, odnosno nisu svjesni posljedica koje iz tih ponašanja može proizaći. Nažalost, takva nepromišljena ponašanja često dovedu do tragedija od čijih se posljedica pojedinci nikad ne oporave.

Preporuka: pročitati. Svidjet će vam se.

Ako vam se svidjela ova knjiga, pročitajte i drugu knjigu ove autorice koje smo recenzirali Izgubljena žena.

O piscu

Lisa Unger Sara Blaedel suvremena je danska spisateljica trilera. Najpoznatija je po kriminalističkom serijalu o Louise Rick. Njezini su romani prevedeni u više od 30 zemalja i objavljeni u milijunskim nakladama. U izdanju nakladničke kuće Znanje dosad su objavljeni romani Zaboravljene djevojke, Šuma smrti i Izgubljena žena.

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

M. W. Craven: Lutkar

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Lutkar: ©Znanje

M. W. Craven: Lutkar

Lutkar

Kameni krug drevno je, spokojno mjesto. Svaki njegov uzdignuti kameni tihi je stražar. Nepomičan promatrač. Njihov granit blista od jutarnje rose. Odolijevali su tisućama i više zima i premda istrošeni i šibani vremenom, nikada se nisu pokorili stoljećima, godišnjim dobima ili čovjeku.
Nasred kruga, okružen blijedim sjenama, stoji starac. …
Nag je i uskoro će umrijeti. (str. 1.)

U engleskoj pokrajini Cumbriji serijski ubojica svoje žrtve muči i spaljuje na prapovijesnim kamenim krugovima. Ne ostavlja nikakve tragove – osim jednog. Pojavljuje se ime inspektora Washingtona Poea, trenutno suspendiranog i osramoćenog inspektora.

Poe se donekle prisilno vraća na posao, no ubrzo je zainteresiran, neobičnim, iznimno brutalnim ubojstvima. Njegov drugačiji način rada i nepogrešiva intuicija vode ga sve bliže ubojici kodnog naziva Lutkar.

Suhozidi… Dva zida i manje kamenje koje popunjava prazninu u sredini. Poe je razmišljao koliko podsjećaju na dva načina istraživanja složenih ubojstava. Na jednoj su strani Gamble i Flynn, koji metodički grade slučaj, kamen po kamen. Pažljivo i promišljeno. A na drugoj su strani policajci poput njega… Oni s više instinkta, koji ubacuju kamenje u praznine i okreću ga sve dok se ne uklopi. Iskušavaju različite zamisli. I premda je Poe znao da bi se njegova strana raspala bez one koju grade Flynn i Gamble, znao je i da se bez njegove strane određeni slučajevi ne bi nikada riješili. (str. 112./113.)

Uskoro, partnerica mu postaje briljantna, no društveno potpuno neprilagođena Tilly Bradshaw i ovaj čudnovati par vrlo brzo otkriva tragove davnog zvjerskog zločina koji je bio pažljivo zataškan.

Poe i Tilly nezaustavljivi su ne samo u potrazi za ubojicom, već i u borbi za pravdu davno počinjenih zločina.

Broj žrtava raste, a istraga odlazi u sasvim neočekivanom smjeru…

Poe i Tilly – kombinacija koja se ne propušta

Lutkar je roman koji me privukao na prvu, i sažetkom i naslovnicom! Volim kad su mjesta ubojstava neke mistične, drevne lokacije, to mi roman učini još zanimljivijim.

Ali, najsvjetlija točka Lutkara su, svakako, Poe i Tilly! Premda sam, moram priznati, njega zamišljala puno starijim i ostala nemalo iznenađena kad sam otkrila da ima samo 38 godina.

Divan su poslovno-prijateljski par! Ona je potpuno neprilagođena, nema puno doticaja sa stvarnim životom i pomalo je naivna, dok je on stara, zaštitnički nastrojena iskusnjara i taj nesklad karaktera često dovodi do komičnih, crnohumornih situacija. Koje su, uzgred budi rečeno, pravi odmor od stvarno brutalnog slučaja preko kojeg su se njih dvoje i upoznali.

M. W. Craven: Lutkar

Poe je suspendiran kako upitno slučajnog curenja tajnih informacija, živi na osami i općenito se kani ljudi.
Tilly je vrhunska analitičarka koja živi pod staklenim zvonom i koju većina kolega maltretira jer je drugačija.
No, tu je Poe da spasi stvar i otada su njih dvoje neraskidivo povezani. Zajedno istražuju, zajedno upadaju u neprilike i stalno izvlače jedno drugo iz problema u koje ih uvaljuje istraga.

Bradshaw mu je vjerojatno bila najbliži prijatelj kojeg je imao. Bili su sušte suprotnosti – ona je bila svjetlost njegovoj tame – ali ponekad su takva prijateljstva najsnažnija. (str. 369.)

Jako mi je drago vidjeti muško-žensku kombinaciju istražitelja čiji se odnos zadržava na iskrenom prijateljstvu. Baš me zanima kako će se njihov odnos dalje razvijati i jedva čekam sljedeći nastavak Poe serijala.

Lutkar – brutalno do kosti!

Priznajem, trebala sam predvidjeti da ubojica koji spaljuje ljude neće biti lagano štivo, ali roman me stvarno iznenadio količinom i snagom nasilja. Na par mjesta sam morala malo zastati. Doduše, sad kad o njemu razmišljam s odmakom, shvaćam da sam pročitala i puno teže i krvavije stvari (Karin Slaughter – sve), ali autor Craven ima talent da u kratkim rečenicama opiše stvarno gadne scene. Zbog tih je kratkotrajnih, okrutnih bljeskova Lutkar još zanimljiviji i čitatelja tjera na brzo i uporno okretanje stranica. Tome u prilog idu i kratka poglavlja koja završavaju cliffhangerima, i vjerujte mi, ovaj roman nećete dugo iščitavati i nećete se dosađivati ni u jednom jedinom trenutku. Čak i taj hladni, goli, oskudni, kišni kumbrijski krajolik pogoduje građenju napetosti i stvaranju atmosfere straha i tajni.

Poe se sjetio stare kineske poslovice: Prije nego što kreneš na put osvete, iskopaj dva groba: jedan za neprijatelja, a jedan za sebe. (str. 334.)

Nema toga što mi se u romanu Lutkar nije svidjelo, a najviše me zapanjio kraj! Mada sam stranicu ili dvije prije Poea shvatila tko je ubojica, nikako nisam mogla vjerovati pa sam se vraćala malo unatrag kako bih potvrdila sumnje. Najbolje od svega, ne morate čekati zadnje stranice kako biste otkrili tko je kriv! Lutkar je otkriven otprilike nakon dvije trećine romana, ali i dalje se puno toga plete i zapliće, a otkrivamo ponešto i o tome zašto je naš dragi Poe gotovo naglavce izbačen iz policije. 

U svakom slučaju, ako volite intrigantan slučaj čiji krakovi sežu daleko u prošlost, dobar lov na ubojicu, neobičnog istražitelja te ako se ne bojite nekolicine okrutnih scena, Lutkar je definitivno za vas!

M. W. Craven: Lutkar

Ostali naslovi ovog autora:

M. W. Craven dugo je radio kao probacijski službenik i napredovao je sve do vodećeg položaja. Ipak, premda još uvijek pokušava dokučiti tajne zločinačkih umova, danas je posvećen isključivo pisanju. Serijal o inspektoru Washingtonu Poeu zasad broji pet nastavaka, a kod nas je preveden prvi, Lutkar.
Više o piscu saznajte na njegovoj web stranici.

Gdje kupiti roman Lutkar:

Znanje

Ako i vi, poput mene, padate na ubojstva u kombinaciji s drevnim lokalitetima, svakako pročitajte meni izvrsne romane Šutnja bijeloga grada i Rituali vode.

Objavljeno

Miranda Cowley Heller: Palača od papira

Nakladnik: Znanje, Zagreb, 2022.

Naslovnica romana Palača od papira: ©Znanje

Miranda Coeley Heller Palača od papira

Palača od papira autorice Mirande Cowley Heller puno je više od ljubavne priče. To je priča o odrastanju, priča o prvoj ljubavi, priča o adolescentnim godinama koje su za većinu mladih stresne i turbulentne, a za  Elle Bishop i više od toga. Djevojčica rastavljenih roditelja koji se i sami bore sa snalaženjem u roditeljskim ulogama, Elle u najosjetljivijim godinama doživljava i nezaboravnu prvu ljubav i traumatično iskustvo kao žrtva zlostavljanja. Pedeset godina kasnije, ona prvu ljubav još nije zaboravila. Ovo je priča o onome kako je bilo i onome kako je moglo biti.

Palača od papira

Palača od papira naziv je za šumovit predio Back Woods koji se nalazi u Cape Codu, a sastoji se od devet jezera okruženih borovima i kukutom. Duboke rupe u krajoliku ispunjene su čistom jezerskom vodom. Na tom mjestu Ellin je djed sagradio kamp od niza brvnara i nazvao ga Palača od papira. To je mjesto na kojem je Elle doživjela svoje najsretnije i najtužnije trenutke. Trenutke posvemašnje sreće i trenutke neizrecivog užasa. Ali to je i mjesto kojem se vraća već pedeset godina.

No, to je još uvijek moja šuma, moje jezero. Mjesto kojem se vraćam već pedeset godina- svako ljeto svog života. (str. 23.)

Sadašnjost

Kolovoz je. Elle Bishop s obitelji provodi ljeto u kampu u Back Woodsu sa suprugom Peterom i troje djece. U blizini je i Jonas, Ellina prva mladenačka ljubav. Jonas je na odmoru sa suprugom Ginom. Elle i Jonas upoznali su se još kao djeca u ovom istom kampu. Bili su nerazdvojni prijatelji čije je druženje preraslo u prvu ljubav. Kada su bili u najosjetljivijim godinama, tragičan događaj prekinuo je sve. A onda ih je život razdvojio.

Jedna rečenica, ispisana uvijek iznova. Dijelom kazna, dijelom inkarnacija: trebala sam ga spasiti. (str. 256.)

Nakon zajedničke večeri pune sjećanja na drage ljude i minule događaje, Elle i Jonas iskradaju se i provedu strastvenu avanturu. Neproživljena djetinja ljubav, flert ili nešto više, saznat ćemo u priči koja traje, prekida se, ponovno traje i opet se prekida i tako pedeset godina.

Razmišljam o odlukama koje smo donijeli-onima od kojih sam se skrivala čitav svoj život. (str. 366.)

Elle i Peter

Elle je u sretnom braku s Peterom, britanskim novinarem. Peter je staložen, pun razumijevanja, osoba koja stoji čvrsto na zemlji. Peter je muškarac koji je uvijek tu za Elle i kojeg ona beskrajno voli. On je stijena za koju se Elle drži svih ovih godina. Čovjek koji je prošao s njom i gubitak bliske osobe i pomirio je s ocem s kojim nije znala komunicirati, čovjek kojeg Elle ne smije ostaviti jer on to ne zaslužuje.

Ti si moja supruga. Ljubav mog života. Nema toga što ti možeš reći ili učiniti da bi se to promijenilo. (str. 338.)

Elle i Jonas

Jonas je čežnja. Nedovršena ljubav iz mladosti koja godinama tinja, tinja, raste i raste poput kapi vode koje su s godinama punile čašu dok se nije počela prelijevati. Jonas nije samo čežnja. On je i sudionik svih događaja u Ellinom životu od kojih su neki uistinu strašni. Svjedok Ellina zlostavljanja u djetinjstvu, bio joj je pomoć i potpora u najtežim trenucima. Ali i on je tada bio samo dijete. Tajna koju zajednički dijele vezala ih je neraskidivim vezama.

I sada kada su se ponovno našli, Elle shvaća da ne može povući crtu između onoga što jest i onoga što je moglo biti. Odluka je na njoj.

Imam dvije mogućnosti. Jednu ne mogu imati. Drugu ne zaslužujem imati.
(str. 385.)

Palača od papira – more ili luka?

Autorica nam priča dvije priče. Jedna je u sadašnjosti, na Cape Codu, u kampu Ellenog djeda koje je postalo kultno mjesto obitelji Bishop. Druga je u fragmentima Ellina  i Jonasova života, prikazanih kronološki u različitim godinama, sastavljena od života njihovih roditelja, njihovog djetinjstva i mladenaštva pa sve  do Elle i Jonasa kao odraslih osoba.

Puno puta se u životu dogodi da snagu ljubavi shvatimo tek onda kada smo je pustili. Neki ljudi  shvate njezinu veličinu i snagu na vrijeme, a drugi tek s odmakom, kada se ta ljubav pretvori u bolnu čežnju. To se dogodilo i Elle.

Palača od papira nezahtjevnom bi se čitatelju mogla učiniti kao priča o ljubavnom trokutu, ali to je roman koji daje puno više. Čini nam se da roman slijedi život koji čine naša prošlost  i naša sjećanja, mjesto koje smo imali u djetinjstvu i koje je bilo samo naše, tajnovito i skriveno, a mjesto gdje smo uvijek pripadali. Palača od papira za Elle je put koji može naslikati zatvorenih očiju kad god se sjeti svog djetinjstva.

A onda,  u inventuri života, prepoznajemo biće koje će čuvati to sjećanje samo za nas. Za Elle je to bio Jonas. Ali, ona je sada udata žena, supruga  s dvoje male djece i zahtjevnim sinom tinejdžerom. Njezin brak je solidna, mirna luka u koju se s radošću vraća. Vrijedi li to valova uzburkanog mora koje nudi Jonas? Elle mora odlučiti: sigurna luka ili uzavrelo more? Privlačno je i jedno i drugo…

Što je na kraju odlučila Elle, saznat ćete kada pročitate ovu toplu, životnu i vrlo slojevitu knjigu. Palača od papira napunit će nas čitatelje hrpom emocija koje je autorica, uz predivne opise krajolika, dovela do savršenstva i navesti nas na razmišljanje o odlukama koje donosimo u životu.

Topla preporuka za ovu lijepu knjigu!

Miranda Cowley Heller Palača od papira

O autorici

Miranda Cowley Heller  odrasla je u New Yorku provodeći ljeta na Cape Codu. Nakon što je diplomirala na Harvardu, postala je urednica knjiga, a zatim je  radila  kao viša potpredsjednica i voditeljica dramskih serija na HBO-u, razvijajući i nadzirući serije poput The Sopranos, Six Feet Under, The Wire, Deadwood i Big Love. Svoje vrijeme dijeli između Los Angelesa, Londona i Cape Coda. Palača od papira njezin je prvi roman, a mi se unaprijed radujemo svakom sljedećem.
 

Gdje kupiti roman Palača od papira:

Znanje



Objavljeno

Oliver Pötzsch: Vještac

Nakladnik: Znanje, Zagreb 2021.

Oliver Pötzsch Vještac

Naslovnica knjige Vještac© Znanje

Ovo je prvi put da se susrećem s ovim autorom iako znam da on ima vjernu sljedbu ljubitelja povijesnih romana. Nisam si mogla pomoći da  ne uspoređujem Pötzscha s autorima kao što su C. J. Sansom, Philippa Gregory i naša Marija Jurić Zagorka, koji su također vrhunski autori povijesnih romana. Za mene osobno Zagorka je još uvijek broj 1 na toj listi iako je nedvojbeno i Oliver Pötzsch zanimljiv i vješt pisac.

Samostanu Andechs-poprište zločina

U romanu Vještac Pötzsch uvodi čitatelje u mračnu atmosferu Bavarske u sedamnaestom stoljeću. Njegovi omiljeni likovi obitelj Kuisl, Jakob Kuisl, schongauski krvnik i njegova kćerka Magdalena sa suprugom Simonom ponovno se nalaze u središtu uzbudljivih događaja koji nisu nimalo bezazleni. Ubojstva, krađe svetih relikvija, čudni i neprirodni događaji koji drže u strahu pobožni puk, okosnica su radnje romana Vještac. Još kad se pritom sve događa u u samostanu Andechs koji vode redovnici u tišini, redu i strogoj hijerarhiji, zanimljiva radnja je zajamčena.

Magdalena i Simon dolaze na hodočašće

Zajedno s pedesetak građana na hodočašće u samostan Andechs stiže Magdalena, lijepa krvnikova kćer sa svojim suprugom Simonom Fronwieserom. Godina je 1666. U trenutku kada hodočasnici dolaze, ne znaju da su se u samostanu već počeli događati nemili događaji. Kad dvojicu redovničkih pomoćnika pronađu mrtve, a fratar Virgilius koji se bavi urarskim zanatom nestane, za sve je optužen fra Johannes, zvani Nepomuk, redovnik koji skriva svoju krvavu prošlost. Vidjevši da mu se loše piše Nepomuk u pomoć poziva prijatelja Jakoba Kuisla, schongauskog krvnika (Magdaleninog oca) s kojim ga je jednom davno spojila sudbina. Ne časeći ni časa Jakob Kuisl, zajedno s unucima, Magdaleninim sinovima, stiže u Andechs  kako bi pomogao prijatelju, a istovremeno otkrio tko stoji iza nedavnih ubojstava.

Bio je siguran da Bog ne bi dopustio da se takvo svetogrđe nekažnjeno događa .str.2

Ubojica sprema zamku

Nakon što se ubojica kojeg pobožni narod zove Vještac, jer misle da se radi o nekome nadnaravnom, približio Magdaleni i Simonu, oni shvaćaju da su na tragu nečem velikom. Jedva izbjegavši smrt trovanjem, a zatim i „nezgodu“ s padom crkvenog zvona, Magdaleni i Simonu jasno je da su na meti zločinca koji uz to ima i suučesnika.

U sjeni zida srivala se neka prilika i promatrala krvnika kako odlazi.

Bilo je vrijeme da gospodaru podnese izvještaj. str286.

Oliver Pötzsch Vještac

Dojam o djelu

Jako volim romane koji na početku imaju kartu odnosno mapu mjesta. Time nama, čitateljima, olakšavaju praćenje sadržaja. Ovaj roman ima čak i više. Autor nam nudi odmah na početku knjige čitav popis,  odnosno galeriju likova hodočasnika, građana Schongaua i ostalih likova u knjizi tako da stvarno nemate problema s praćenjem likova kojih u knjizi ima podosta.

Što se tiče samog romana dala bih mu osrednju ocjenu. Iako nisam čitala prethodne romane osluhnula sam komentare čitatelja koji govore da su prva tri romana iz serije zanimljivija  (što će mi očito biti motiv da pročitam prethodne). U romanu ima dosta nesimpatičnih likova, a onaj jedan koji mi je simpatičan tog je autor predstavio kao ružnog, grbavog, nepriličnog kako mu i nadimak Nepomuk kazuje.

Magdalena mi je malo premoderno opisana ako znamo da se cijela priča događa u 17.stoljeću. Njezino mi ponašanje „ne drži vodu“. Feministički stavovi i odnos prema suprugu koji uključuje veću ulogu žene u vođenju obitelji nisu mi tipični za to vremensko razdoblje u kojem je bila jasna muško –ženska podjela uloga.

Što se tiče stila pisanja od atmosfere do opisa krajolika Oliver Pötzsch to čini vrlo vješto. Sviđa mi se što koristi autentična povijesna obilježja. Tako samostan Andechs uistinu postoji, ali danas je pretvoren u barokni dvorac otvoren za turiste. Povijest  samostana Pötzschu je ispričao stariji redovnik tako da je povijesna pozornica za pisanje romana bila spremna. A sam Oliver Pötzsch potomak je roda Kuislovih koji su 300 godina bili najčuvenija dinastija krvnika u Bavarskoj.

O autoru

Oliver Pötzsch (1970.) dugi je niz godina radio kao scenarist televizijskih filmova, a danas živi u Münchenu gdje piše romane. I sam je potomak obitelji Kuisl koja je od 16. do 19. stoljeća bila najglasovitija bavarska dinastija krvnika. Njegovi povijesni romani o krvniku Jakobu Kuislu učinili su ga poznatim daleko izvan granica Njemačke.

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

Jasper DeWitt: Pacijent

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Pacijent: ©Znanje

Jasper DeWitt: Pacijent

Pacijent

Dječji psihijatar Parker H. u nizu online objava bilježi mučno iskustvo koje je proživio na svom prvom poslu.

Zapisujem, jer u ovom trenutku nisam siguran imam li povjerljivu informaciju o jezivoj tajni ili sam i sam poludio. Budući da sam psihijatar, jasno mi je da bi to očito bilo loše po mene, i s etičkog i s profesionalnog gledišta. Međutim, kako ne mogu vjerovati da sam lud, objavljujem ovu priču jer ste vi vjerojatno jedini ljudi koji bi je uopće mogli razmotriti kao moguću. Za mene, ovo je pitanje odgovornosti prema čovječanstvu. (str. 3.)

Godinama prije, dok je još bio mlad, nadobudan i arogantan, Parker H. dobio je posao u Državnom sanatoriju, oronuloj, derutnoj zgradi u kojoj se liječe siromašni psihijatrijski slučajevi.

Vozeći se pored redova napuštenih, daskama zatvorenih ruševina, u koje su nekoć morali biti smješteni odjeli, neke sagrađene od izblijedjele, raspadajuće crvene opeke, a druge od oštećenog, bršljanom nagrizenog smeđeg kamena, jedva da sam mogao zamisliti kako je itko mogao nekoć raditi, a kamoli živjeti u tim sablasnim grobnicama koje su tvorile golem spomenik truleži Državnog sanatorija u Connecticutu. (str. 7.)

Čim stiže u sanatorij, upozoren je na pacijenta koji se tu liječi više od dvadeset godina. Taj je pacijent opasan toliko da svatko tko dođe u dodir s njim poludi. Ili nešto još gore…

…svaka bolnica, čak i ona s pacijentima poput ovih, ima barem jednog pacijenta koji je čudan čak i za psihijatrijski odjel. Govorim o vrsti osobe od koje su čak i liječnici odustali i koje se svi klone, bez obzira na to koliko su iskusni. ova vrsta pacijenta je očigledno bezumna, ali nitko ne zna kako su takvima postali. Ono što, međutim, znate jest da će vas izluditi pokušaji da u to proniknete. (str. 10.)

Tajanstveni pacijent

Pacijent čije je pravo ime nasilu potisnuto i zaboravljeno, a zovu ga Joe, ima bezbroj dijagnoza. I nijednu konkretnu, jer se one stalno mijenjaju. Joe je zatvoren u samici, bez dodira s drugim pacijentima i u minimalnom kontaktu s osobljem. Parker ambiciozno odlučuje biti onaj koji će izliječiti Joea. I iako je više puta upozoren da ga se kloni, i iako se čini da se svi protive njegovom radu s Joeom, Parker dobiva odobrenje za početak liječenja.

Prva zagonetka su zapisi o godinama koje je Joe proveo u sanatoriju. Zašto su cenzurirani?

Druga je zagonetka sam pacijent…

Ono što će Parker doživjeti bit će jezivije od svega što možete zamisliti…

…taj smijeh nije zvučao kao ijedan zvuk koji bi neka osoba bila sposobna proizvesti. Bio je previše promukao, previše prigušen i previše grlen, gotovo kao da je netko dao ritam ljudskog smijeha zvuku pucanja ledenjaka. (str. 84.)

Jasper DeWitt: Pacijent

Pacijent – 200 strana čistog užasa

Roman Pacijent ponijela sam sa sobom na odmor jer ima samo 200 stranica i računala sam da ću ga stići pročitati u tih nekoliko dana, da će me zabaviti i da će me opustiti. Inače obožavam horore i čim sam vidjela sinopsis, znala sam da je Pacijent točno za mene.

Međutim… Ne mogu vam opisati količinu jeze i straha, da – pravog, istinskog straha, koji su u meni ostali nakon čitanja… Pacijenta sam pročitala u jednoj večeri i kad sam zatvorila posljednju stranicu, znala sam da te noći za mene nema spavanja. Sjenke koje su vrebale u mraku plesale su oko mene, uvlačile se ispod pokrivača i podizale moj puls na tisuću! Hvala Bogu na mužu kojeg sam grčevito stiskala sve dok nisam zaspala, plašeći se ružnih snova. A da ne govorim da mi je tako bilo i sljedeći dan, kad sam prije spavanja, glupača, opet počela misliti o Joeu. Opet sam zvala muža da malo leži uz mene jer mi je naprosto trebala neka sigurnost.

Evo, ja ne pamtim kad me je zadnji put neka knjiga ovako užasnula! Ovo je pravi, punokrvni horor koji nećete zaboraviti. Čak i ako niste strašljivi, ako ne vjerujete u nadnaravno, nemojte ovo čitati prije spavanja. Nemojte ga čitati dok ste sami.

A najgore, odnosno najbolje od svega je što je napisano ne kao fikcija, već kao dokumentirani stvarni događaj!

Gorivo za sve ljubitelje horora

Budući da je i moja seka ljubitelj horora, već sam joj preporučila Pacijenta i posudit ću joj ga, ali ne prije nego ga sama još jednom pročitam.

Priča je toliko jednostavna, a opet toliko kompleksna i ako volite priče koje će vas užasnuti, koje su toliko nabijene jezom, koje su toliko slikovite da vam strava bubnja u glavi i danima nakon čitanja, Pacijent je roman za vas! Ja sam oduševljena jer mene nije lako prestraviti, a pacijent Joe je to uspio u jako malo stranica. A tek kraj…

Pacijent možda neće postati klasik poput nekih Kingovih romana, ali vjerujte mi, jednako je nezaboravan!

Jasper DeWitt: Pacijent

Ostali naslovi ovog autora

Životopis preuzimam sa stražnje korice romana jer je prelud: Jasper DeWitt nekadašnji je dripac s Redditova foruma strave NoSleep, koji je postao profesionalni pisac horora i fantastike i puno je bolja osoba nego što bi se to dalo zaključiti iz njegovih priča. Živi u Los Angelesu, gdje ima puno ljudi koji bi ga mogli čuti kako vrišti, ali nitko ne bi mario.
Kad ste zadnju put čitali ovakav životopis, ha? Nikada? Ni ja.

Na stranu životopis, Pacijent je prvi roman ovog autora, a prava za snimanje horora prodana su Ryanu Reynoldsu.

Jedva čekam!

Gdje kupiti roman Pacijent:

Znanje

Ako volite knjige slična ugođaja, koje će vam zalediti krv u žilama, pročitajte Uljeza i Isijavanje Stephena Kinga te Skrovište C.J. Tudor. Mene su dobrano isprepadali…

Objavljeno

Kate Quinn: Zagonetka ruže

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Zagonetka ruže: ©Znanje

Tri djevojke tijekom rata… Nekoć najbolje prijateljice.
Sve do dana iskrcavanja Saveznika u Normandiji, kada su se razdvojile i postale dvije djevojke koje ne mogu smisliti jedna drugu, dok se trećoj zameće trag u umobolnici. (str. 10.)

Kate Quinn: Zagonetka ruže

Zagonetka ruže – početak

Godina je 1940. U Europi bukti Drugi svjetski rat, a u Engleskoj, na imanju Bletchley Park skupina mladića i djevojaka, u najstrožoj tajnosti, razbija neprijateljske vojne šifre.

Posao koji ovdje obavljamo toliko je tajan da ćemo vam reći samo ono što trebate znati, a vi nikada nećete pokušavati saznati više. Osim što ćete čuvati tajnost unutar ovih zidina, pazit ćete što govorite i izvan njih. Naziv ovoga mjesta nikada nećete spominjati… Najvažnije od svega, nikada nećete odati bilo kome prirodu svog posla. (str. 44.)

Tu se nađu tri sasvim različite djevojke.

Osla Kendall, „budalasta debitantica“, iz bogate je obitelji i čini se da ima sve, uključujući i ljubav zgodnog princa Phillipa od Grčke. Željna je dokazivanja i želi pokazati da nije samo dokona pripadnica visokog društva. U BP je dovodi izvrsno poznavanje njemačkog jezika.

Mab Churt, visoka, markantna djevojka iz siromašnog dijela Londona dolazi u BP s jednim ciljem – naći dobrog muža.

Njezin pomno smišljen životni plan uvijek je podrazumijevao da će se udati, ali u njemu nije bilo ni riječi o tome da će biti voljena – jer ljubav se događa u romanima, a ne u stvarnom životu. (str. 348.)

Ona je djevojka koja je, zbog velike tajne u prošlosti, bila prisiljena ranije odrasti i uozbiljiti se.

A tu je i Beth Finch – genijalna dešifrantica po budnim okom okrutne majke, plašljiva i tiha. Sve dok ne upozna Oslu i Mab i ne zaposli se u BP-u. Njih tri u kratko vrijeme postaju cimerice i najbolje prijateljice.

Djevojka koja je u stanju prekršiti mjere nacionalne sigurnosti kako bi utješila osobu čija je obitelj na ruti predstojeće invazije – to se zove prijateljicom. (str. 129.)

No kraj rata donosi veliku izdaju zbog koje prijateljstvo puca, a jedna od njih zatvorena je u umobolnicu, kako nikad nikome ne bi otkrila ono što zna.

Zagonetka ruže – sedam godina poslije

Dvanaest dana prije vjenčanja buduće kraljice Elizabeth i Phillipa od Grčke, dvije danas otuđene prijateljice primaju šifriranu poruku iz umobolnice. Poruku im je poslala treća od njih, a u njoj stoji da treba njihovu pomoć. Nekadašnje prijateljice, a današnje neprijateljice, moraju joj pomoći u razbijanju šifre koju zove „zagonetka ruže“ i u kojoj stoji sve – tko je izdao cijeli BP prodajući informacije i tko ju je zapravo zatvorio u umobolnicu.

-Što se praviš blesava; izdaja ne poznaje zastaru. U svojoj poruci ona piše da izdajnik još uvijek predstavlja prijetnju… –
-Meni to zvuči kao paranoja luđakinje. – …
-Paranoja ili samo razmišljanje nekoga tko je radio u BP-u? Pogledaj nas dvije. … Izabrale smo stol najudaljeniji od svih, pa ipak šapćemo i prestajemo govoriti svaki put kad netko prođe blizu nas. Prošle godine, kada su mi popravljali zub, toliko sam se brinula da ću pod utjecajem kloroforma izbrbljati neku tajnu pa sam tražila da cijeli zahvat obave bez njega. Bilo je to mučenje. …
-A ja tijekom poroda nisam htjela uzeti ništa protiv bolova. … Iz istog razloga.
(str. 285.)

Posljednji put, bivše se prijateljice udružuju u zajedničkom pothvatu – spasiti onu treću, razbiti zadnju, najtežu šifru i razotkriti izdajnika.

Rok je kraljevsko vjenčanje.

Hoće li uspjeti?

Kate Quinn: Zagonetka ruže

Kraljica ponovo oduševljava!

Kate Quinn opravdano nazivam kraljicom povijesnih romana jer – čini se da žena ne može pogriješiti! I premda sam uživala u rimskoj tetralogiji koju sam čitala još davnih dana na fakultetu, ovi romani koji govore o novijoj povijesti izuli su me iz cipela! Sve je počelo Aliceinom mrežom, nastavilo se Lovkinjom i sad, naravno, još jednom potvrdilo romanom Zagonetka ruže.

Ne znam što mi se svidjelo više. Snažni ženski likovi, njihove životne priče, povezanost i odanost. Tajnoviti posao dešifriranja, luckasti matematičari. Svaki dio uklapa se u savršenu cjelinu romana o ratu, prijateljstvu, ljubavi, tragediji i izdaji.

Pojedine rečenice lome nam srce, suosjećamo s likovima, želimo ih osloboditi patnje i upozoriti na strašne događaje koje naslućujemo.

Mab se sjetila da je pročitala neku glupost o tome kako tuga oplemenjuje… kakvo smeće. Tuga nije činila čovjeka plemenitim. Činila ga je sebičnim i mrskim.
(str. 443.)

Pa i onda, kad se sve čini savršeno, preokret dolazi poput udarca i izbija nam dah iz pluća. Trepćemo u nevjerici – zar je moguće? No, moguće je, i svaku ćete emociju likova i sami osjetiti. Naravno, nekoliko sam puta i zasuzila jer je svaka situacija tako dobro, realno opisana da vam se čini da se odvija pred vama.

Povijesna pozornica

Kao i druga dva gore spomenuta romana, tako je i Zagonetka ruže temeljena na istinitoj povijesnoj podlozi. Bletchley Park doista je i postojao te su u njemu boravili dešifranti koji su danonoćno razbijali kodove na svojim uređajima Enigma i „bomba“. Autorica vrlo lijepo tumači kako su čak i naše tri junakinje Osla, Mab i Beth temeljene na stvarnim ženama i puno se njihovih karakteristika temelji baš na ličnostima tih žena. Volim kad su romani napisani toliko stvarno da mi se čini da gledam u prošlost. To je velika prednost i romana Zagonetka ruže. Nakon što ga pročitate, ostat ćete u limbu između stvarnosti i mašte. Pitat ćete se koliko je toga istina, što se točno dogodilo, a što nije.

Ne znam jeste li to shvatili iz sadržaja, ali vrlo bitan lik je i princ Phillip – stvarni engleski princ koji je oženio kraljicu Elizabetu, koja je, vjerovali ili ne, također lik ovog romana.

Stvarnost i mašta toliko su vješto isprepleteni da nam se čini da se sve događalo upravo ovako – kao da je baš ova grupa genijalnih ljudi prevagnula jezičac na vagi i pobijedila naciste.

Ako imate ikakve sumnje oko toga trebate li zagristi ovaj gotovo 700 stranica debeo komad, ne dvojite ni trena. Iako će mi Aliceina mreža vjerojatno zauvijek ostati najdraži roman Kate Quinn, i Zagonetka ruže je još jedno njezino maestralno ostvarenje koje će vam ostati u glavi i dugo nakon čitanja.

Kate Quinn: Zagonetka ruže

Ostali naslovi ove autorice:

Kate Quinn proslavljena je autorica je brojnih povijesnih romana. Napisala je tetralogiju o Rimskom Carstvu:

  • Ljubavnica Rima
  • Kćeri Rima
  • Gospodarica Rima
  • Gospa iz Vječnoga Grada

Što se tiče novije povijesti, autorica je zasad objavila tri presavršena romana u koje ćete se zaljubiti na prvo čitanje i odmah ih poželjeti na svojim policama! Govorim vam iz iskustva – to su tri romana koja su me oduševila, potresla, dotaknula i koje s ponosom ističem na svojim policama. Tematiziraju Prvi i Drugi svjetski rat, u njima se miješaju prošlost i sadašnjost i toliko su dobri da nećete moći prestati čitati. Nisu međusobno povezani i možete ih čitati proizvoljnim redoslijedom:

Gdje kupiti roman Zagonetka ruže:

Znanje

Objavljeno

Tracy Anne Warren: Byron serijal (1-4)

Nakladnik: Znanje, 2019.-2021.

Naslovnice romana koji obuhvaćaju Byron serijal: ©Znanje

Tracy Anne Warren: Byron serijal

Byron serijal – ludi, loši, opasni

Obitelj Byron nema nikakve veze sa slavnim pjesnikom s kojim dijele prezime, no svi se slažu da ih je opasno poznavati. Prva četiri nastavka bave se trojicom braće Cadeom, Jackom i Edwardom te sestrom Mallory. Sva su četiri nastavka povezana, ne samo likovima već i radnjom, i premda ne biste trebali imati poteškoća s razumijevanjem ni radnje ni rodbinskih veza i ako čitate napreskokce, puno je bolje Byron serijal čitati po redu. Ako počnete sa Sve zbog jednog poljupca, nastavite sa Sve zbog jednog dodira i Sve zbog jednog vojvode te završite sa Sve zbog jedne ljubavi, uživat ćete upoznavajući samu obitelj Byron, njihove ljubavne interese, njihove sreće i tragedije. Ako ste, poput mene, skloni pretjeranom uživljavanju u romane i vezivanju za likove, pročitat ćete ih u tjedan dana i možda se malo zaljubiti.

Sve zbog jednog poljupca – Cade i Meg

Byron serijal počinje pričom najstarijeg brata Cadea, ratnog veterana kojeg muče ne samo vanjski ožiljci ostali od rata, nego i oni unutarnji. Osamljen na svom imanju, otuđen od ljudi, utjehu i otupljivanje boli traži u samoći i alkoholu. Jedne noći, nošena divljom olujom koja joj onemogućuje put, kod njega završi lijepa Meg. Početak je 19. stoljeća i naravno da jedna neudana mlada dama nema što raditi nasamo s muškarcem, ali ceste su zametene i Meg je prisiljena ostati s Cadeom. Kako vrijeme odmiče, ona biva zavedena njegovom muževnom, grubom vanjštinom. I njega privlači njezina ljepota, nježnost i duh, no okovi prošlosti stisli su ga prejako da bi se prepustio novoj ljubavi. Jer, Cade je već volio i ljubav izgubio na najstrašniji mogući način i otad, mučen krivnjom, bježi od svakog do koga bi mu moglo biti stalo.

Kako Megina čast ne bi bila ukaljana, Cade je predstavlja kao svoju zaručnicu i tu počinje zaplet. Meg polako ulazi ne samo u srca obitelji Byron, već i u srce samog Cadea.

Sve zbog jednog dodira – Jack i Grace

Jack Byron ima mali problem s kockom, odnosno, s dugom u koji je upao. Gospodin kojemu je dužan predlaže da mu dug vrati na nekonvencionalan način – oženit će njegovu kćer usidjelicu. I ne samo to, zavest će je kako bi ga zavoljela i uvjerit će je da i on nju voli. No, ono na što Jack Byron ne računa jest to da je Grace pametna, duhovita, senzualna crvenokosa ljepotica. I da će u zavođenju uživati više nego što je to mislio. I da će se zaljubiti preko glave, odlučan u namjeri da je odvede najprije do kreveta, a potom do oltara.

Byronovi ljupku Grace prihvaćaju otvorenih srca, no sve se tajne kad-tad saznaju pa tako i ona Jackova.

Tracy Anne Warren: Byron serijal

Sve zbog jednog vojvode

Edward je najstariji sin u obitelji Byron, nasljednik titule vojvode i silnog bogatstva. Došlo je vrijeme za ženidbu pa odlazi po svoju nevjestu Claire, s kojom je zaručen otkad je imao 11 godina, a ona svega par mjeseci. Edward dakako ne voli Claire, no razumni vojvoda ni ne teži ljubavi. Nada se skladnom, mirnom braku i ženi koja će mu podariti sinove za nastavak loze. Ono što markantni vojvoda zaboravlja jesu želje same nevjeste – Claire se ne želi udati bez ljubavi. I dok on nju želi vezati brakom, ona njega želi ljubavlju pa počinje igra mačke i miša. Hoće li se hladni vojvoda zaljubiti u svoju divlju mladenku?

Sve zbog jedne ljubavi

Nakon strašne tragedije koju je proživjela, Mallory Byron povlači se iz londonskog društva, no na distanci drži i svoju obitelj punu ljubavi. Jedinu utjehu pronalazi u razgovorima i jutarnjim izletima s obiteljskim prijateljem, pomalo ozloglašenim grofom Adamom Greshamom. Kada ih jedne noći obitelj pronalazi zajedno u krevetu, skandal se ne može spriječiti nego vjenčanjem. I premda se Mallory i grof svim silama trude uvjeriti ostale da su u tom krevetu samo spavali – nemaju druge nego vjenčati se. Ono što Mallory ni ne sluti jest da je grof godinama u nju zaljubljen i da je se već jednom odrekao – i da to ne planira opet napraviti.

Nakon vjenčanja slijedi strastvena prva bračna noć. Je li vatra među njima dovoljna da se pretvori u ljubav?

Tracy Anne Warren: Byron serijal

Još jedan ljubavni serijal, kažete?

Već sam nekoliko puta rekla – ako već moram čitati erotske ljubiće, dajte mi one povijesne! Byron serijal pravi je primjer tog žanra! Zabavan, vruć, dirljiv… Obitelj Byron ima sve! Ova sam četiri nastavka pročitala u manje od tjedan dana i uživala sam u svakom slovu!

Najbolja stvar (ili najgora, kako se uzme) kod serijala jesu upravo nastavci –zaljubite se u neki par, opsjednuto čitate njihovu ljubavnu priču, suživite se s njima – a onda, kraj! Sretni ste i tužni jer je gotovo, jer nema dalje. U serijalima nema straha, uvijek ima dalje! Priče svih likova rastu i razvijaju se iz nastavka u nastavak i imate osjećaj da ste stvarno dobili onaj „do kraja života“. Jer, premda ovi romani uglavnom završavaju vjenčanjem, dobro znamo da ono nije kraj, već početak. Nastavci nam omogućuju da bacimo oko i na ono što se događa nakon razmjene zavjeta i zaklinjanja na vječnu ljubav.

Jedna mala zamjerka…

Moja zamjerka je klasična boljka ljubavnih romana, a ta je da su muškarci uglavnom nekako sirovi. Pogotovo u ovim povijesno-erotskim, koji su mi zapravo najdraža vrsta ljubića. Nije mi jasno zašto autori uporno guraju takav prikaz muškarca. Pomalo divlji, posesivan, ljubomoran, tvrdoglav. To valjda prolazi samo na papiru jer papir trpi sve, no bilo bi lijepo, i osvježenje, jednom čitati o normalnom muškarcu pristojnog karaktera, ljubaznom, strpljivom, punom razumijevanja. Meni bi to bilo stoput više seksi nego ova posesivnost zbog koje mi na trenutke bude žao glavnih junakinja. Većina muških likova dovoljno je šarmantna da im se oprosti ta karakterna mana, pogotovo Cade Byron koji je doživio ogromnu ratnu traumu pa mu možemo progledati kroz prste i razumjeti ga. Najdraži muški lik svakako mi je grof Adam iz četvrtog nastavka koji ima sve gore navedene karakteristike pravog muškarca – strpljiv je, razuman, zabavan, pun ljubavi… Onda mi je sve to upropašteno negdje pretkraj kad i on postane „muškarčina vulgaris“, no prešla sam preko toga jer mi je Sve zbog jedne ljubavi najdraži nastavak i nisam mogla dopustiti da mu privremeno zamračenje glavnog muškog lika umanji ljepotu i uzbudljivost same priče.

E da, osim problema s muškarcima, imala sam problem i s prijevodom prvog dijela, Sve zbog jednog poljupca. Dakle, ako nisam umrla od smijeha… Uglavnom, sluškinja glavne junakinje govori kajkavskim narječjem! Ne znam kome takve gluposti padnu na pamet, ali ako vidiš da lik govori iskrivljenim engleskim, prevedi na iskrivljeni hrvatski, ne upleći u to narječja! Mislim, kako se uživjeti u londonski svijet visokog društva u kojem sluškinje govore kajkavski?

…i puuuuuno pluseva

U Byron serijalu volim to što su ženski likovi pokretači svega. Čak je i glava Byronovih majka Ava, koja strogo, suvereno i pravedno iz sjene vlada svojim uglavnom muškim klanom. Svi glavni ženski likovi su divni. One su predivne mlade žene, no nisu samo to. One su pametne, svojeglave, zabavne, uporne, iskrene. Meg izvlači Cadea iz tuge i jada u koji je upao. Grace se diči svojom pameću i elokventnošću. Claire je uporna tome da osvoji vojvodinu ljubav, a Mallory hrabro traži sreću unatoč svemu što je proživjela.

Uz sve to, romani se lako čitaju i uvijek se događa nešto što vas tjera da čitate dalje.

Osim ljubavne priče, to su i priče o ratu, o izdaji. O skandalima i tragedijama. O vrućim ljubavnim noćima zbog kojih se crvenimo i smijuljimo. O Londonu 19. stoljeća.

A ima i nekoliko jako dobrih prevrata, posebno u romanu Sve zbog jedne ljubavi – možda mi je baš zato najdraži.

Ako volite povijesno-erotske ljubavne romane, intrige, laži, naivne djeve i muževnu gospodu, iskre koje frcaju u spavaćoj sobi i van nje, nema dalje – čitajte Byrone! 

Tracy Anne Warren: Byron serijal

Ostali naslovi ove autorice:

Serijal o obitelji Byron zasad broji pet nastavaka i čini ciklus koji se službeno zove Byrons of Braebourne series. Ti romani prate ljubavne živote petero starije djece obitelji Byron, sinova Cadea, Jacka, Edwarda, Drakea i sestre Mallory.

Kod nas su prevedena prva četiri ovdje predstavljena nastavka:

  • Sve zbog jednog poljupca – Cade
  • Sve zbog jednog dodira – Jack
  • Sve zbog jednog vojvode – Edward
  • Sve zbog jedne ljubavi. – Mallory

Budući da je vani objavljen i peti nastavak, The bed and the Bachelor, koji prati brata Drakea, ne sumnjam da će ga Znanje uskoro prevesti i donijeti na naše police.

Zanimljivo je da obitelj Byron ima i tri mlađa člana, blizance Lea i Lawrencea te sestru Esme, koji čine zaseban ciklus, The rakes of Cavendish Square trilogy.

Tracy Anne Warren autorica je doista brojnih ljubavnih romana i najbolje ćete je upoznati odlaskom na njezinu web stranicu.

Gdje kupiti romane koji čine Byron serijal:

Znanje

Ako volite povijesne ljubavne serijale, uživat ćete u onom autorice Elizabeth Hoyt koji je, usput rečeno, jedna od naših prvih i najčitanijih objava. Tu je i Lisa Kleypas sa svojim Hathaway serijalom.

Ako pak više uživate u čitanju suvremenih ljubića, virnite u trilogije Sarah Morgan – tu su recenzije za trilogiju o braći O’Neil i otoku Puffin.

Objavljeno

Donato Carrisi: Pretpostavka zla

Nakladnik: Znanje, 2020.

Naslovnica romana Pretpostavka zla: ©Znanje

Da postoji samo jedan čovjek na Zemlji, , bi li on bio dobar ili zao?
Ni jedno ni drugo…Ili možda oboje.
Tako je. … Pretpostavka zla stoga glasi: „Ono što je za nekoga dobro, uvijek se poklapa s onim što je za nekoga zlo…“. (str. 224.)

Donato Carrisi: Pretpostavka zla

Pretpostavka zla

Sedam godina nakon jezivog i glasovitog slučaja Šaptač, istražiteljica Mila Vasquez radi u Čistilištu – odjelu policije koji se bavi nestancima.

Tko god je onamo ušao, primijetio bi tri stvari. Prvo, prazninu: u odsutnosti namještaja zvuk je slobodno odzvanjao prostorijom. -drugo, obuzela bi ga klaustrofobija: unatoč tomu što je strop bio visok, nije bilo prozora, a jedino svjetlo bilo je ono neonsko. Treće što bi netko primijetio bile su stotine očiju. Zidovi su bili prekriveni fotografijama nestalih osoba. (str. 21.)

Mila se zaklela da više neće stupiti na mjesto zločina, ali kad je šef policije pozove da preuzme misteriozan slučaj nestalog knjigovođe koji se pretvara u ubojicu, Mila shvaća da njezinu tamu ne može tek zauzdati nekoliko zakletvi.

Zauvijek i neraskidivo povezana sa slučajem Šaptač, Mila neće prezati ni pred čim kako bi i ovog zločinca istjerala načistac pa makar to značilo i uranjanje u mrak od kojeg toliko bježi, a kojem se toliko čezne predati.

Njegova si. Pripadaš mu. Znaš da će ti se svidjeti ono što ćeš vidjeti. (str. 64.)

U potrazi za ubojicom koji je zagonetan poput same sjene, istražiteljici pomaže još jedan policijski izopćenik, Simon Berish.

Što će njih dvoje otkriti?

Koliko se duboko sjena može uvući u naše živote, a da toga nismo ni svjesni?

I koliku ćemo kaznu za to morati platiti?

Partneri u istraživanju zločina

Svaki policajac prisiljen je suočiti se s vlastitim zanimanjem i svim onim ružnim što ono donosi. Mi u Čistilištu ne lovimo lopove ili ubojice, naš je neprijatelj praznina… Što više gledaš u nju, to ti se više čini istinitom. Kad jednom nekoga proguta, više ga ne vraća – ili barem ne onakvog kakav je bio prije. … Jednoga dana praznina počne razgovarati s tobom… Naposljetku joj otvaraš vrata kao da je prijatelj koji ti želi pomoći. A ona ulazi i pohara ti cijelu kuću. (str. 121.)

Istražiteljica Mila Vasquez zanimljiv je, ali usuđujem se reći, već pomalo klišeiziran lik. Sama u borbi sa svojim demonima, bježi od tame i praznine koji je prate u stopu. Oblikovalo ju je nesretno djetinjstvo, ali i „mana“ koju nosi – nije sposobna osjetiti empatiju zbog čega se kloni drugih ljudi i oni se klone nje. Slučaj Šaptač na njoj je ostavio neizbrisiv trag, trag dublji nego svi ožiljci koje skriva njezino tijelo.

Iako je dobro osmišljena, meni lik istražiteljice Vasquez nije dovoljno uvjerljiv. Jednostavno, ljudi koji su u tolikom mraku, koji su zaglibili u zlo preduboko da bi se izvukli nisu mi bliski dovoljno da bih im povjerovala. Volim likove s manama i problemima, a Mila ih ima toliko da mi se mjestimice čini iskarikirana.  

Donato Carrisi: Pretpostavka zla

Puno je bolje ostvaren lik istražitelja Berisha. On je veoma uvjerljiv i čini se „jednim od nas“. I njega prate duhovi iz prošlosti i čitava mu prošlost koči i upropaštava sadašnjost i budućnost. Iako zaposlenik policije, slučajevi ga zaobilaze u širokom luku, kao i kolege policajci koji ga šutke optužuju za nešto prezira vrijedno, no nikad dokazano. Isprva rezigniran, sve više i više zadubljuje se u slučaj da bi se na samom kraju razračunao sa svojom prošlošću i dignute glave krenuo u budućnost.

Pretpostavka zla – slučaj vrijedan čitanja

U slučajevima ubojstva, zakon navodi kako tijelo predstavlja dokaz sve dok se ne potvrdi žrtvin identitet. Ne možete osuditi ubojicu ako se ne pokaže da je osoba koju je ubio zaista postojala. Bez imena, tijelo je jedini dokaz njezina postojanja. Zato se ta trupla čuvaju bez vremenskog ograničenja. To je jedna od onih čudnih pravnih tehnikalija koje se toliko sviđaju odvjetnicima. (str. 2.)

Pretpostavka zla slučaj je prepun zakučastih tragova koji pletu mrežu zločina širu nego što sam mogla iti pretpostaviti kada sam počela čitati. Premda mi glavna istražiteljica nije najdraži lik, nemojte da vas to odvrati od čitanja. Roman će vam se svidjeti, vjerujte mi. Mjestimice veoma jeziv, mjestimice okrutan, ponekad emotivan, Pretpostavka zla nije roman koji ćete nakon čitanja staviti sa strane i zaboraviti. Njegove rečenice i scene vrtjet će vam se po glavi još dugo nakon čitanja.

U tom trenutku sjetila se lekcije koju je naučila u Šaptačevu slučaju. Neprijatelj se nikad ne pojavljuje iznenada, najprije ti uvijek nečim pokušava odvratiti pozornost. (str. 96.)

Nimalo slabiji od svog prethodnika Šaptač, i ovaj roman ima nekoliko preokreta od kojih će vam se zavrtjeti u glavi. Na primjer, ni za sto godina nećete pogoditi tko je glavni negativac – bar ja nisam mogla, a u tome sam dobra!

A kraj! Ostavit će vas bez riječi! Kad zatvorite posljednju stranicu, nećete odoljeti, pročitat ćete je opet. Otvorenih usta.

P.S.

Ne znam radite li i vi to, ali ja uvijek pročitam i autorovu bilješku na kraju. Savjetujem vam da i vi to učinite, barem u romanu Pretpostavka zla. Pisac nam daje uvid u način nastanka romana. Nije lako biti pisac, a iz riječi Donata Carrisija vidimo da nam kreativnost zasigurno neće doći dok sjedimo na kauču, a romani ove razine i kvalitete zasigurno se ne pišu samo maštom, već dugotrajnim istraživanjem i… Mrvicom autorskog ludila (valjda).

Ostali naslovi ovog autora:

  • Šaptač
  • Pretpostavka zla

Iako se romani mogu čitati zasebno jer nisu vezani slučajem (recimo), preporučujem čitanje po redu budući da se Pretpostavka zla često referira na Šaptača. Samim time, priča će vam biti jasnija i napetija (mjestimice i jezovitija) ako idete po redu.

Donato Carrisi: Pretpostavka zla

Gdje kupiti roman Pretpostavka zla:

Znanje

Budući da je i druga Mala prije nekog vremena recenzirala isti ovaj roman, njezinu recenziju možete pronaći ovdje.

Objavljeno

Anders Roslund: Slatko snivaj

Nakladnik: Znanje, Zagreb 2021.

Naslovnica knjige Slatko snivaj: ©Znanje

Anders Roslund Slatko snivaj

Švedski autor Anders Roslund postao je poznat kao polovica autorskog dvojca Roslund & Hellström. Nakon smrti Börgea Hellströma (1957–2017), nastavio je samostalno pisati romane u kojima je glavni lik inspektor Ewert Grens. U romanu Slatko snivaj ponovno se pojavljuje i Grensov doušnik i infiltrator, bivši kriminalac, a sad uzoran obiteljski čovjek, Piete Hoffmann.

Na groblju si uvijek sam sa sobom

Ewert Grens je čovjek koji često posjećuje groblje. Sjedi uvijek na istoj klupi blizu groba svoje supruge gdje misli na svoju voljenu Anni, mrtvu deset godina, i njihovu nerođenu kćerkicu. Njegovu malu djevojčicu. Na klupu do njega sjeda žena, slična njegovoj Anni, koja žaluje za svojom djevojčicom Alvom. U  razgovoru s Grensom, žena mu spominje kako je njezina djevojčica izgubljena i nikad nije pronađena. U grobu je prazan lijes. Ne da sve to mira inspektoru Grensu i on se počinje raspitivati u postaji. Ali nisu svi oduševljeni njegovim pitanjima. Suradnici su uvjereni da Grens priča nebuloze. Za Alvu nitko ne zna, ali postojala je druga nestala djevojčica. Zvala se Linnea. Oteta je u supermarketu u perifernom dijelu Stockholma, a imala je samo četiri godine i sedam mjeseci. Roditelji će uskoro zatražiti smrtni list, ali tijela nema. Da je Linnea još uvijek živa vjeruje samo Jacob, Linnein brat blizanac.

Zanimalo vas je čiji grob posjećujem.
U njemu nije nitko pokopan.
U lijesu nema nikoga. str. 9.

Ukosnica s plavim leptirom

Grens osluškuje svoj špurijus i počinje se intenzivno raspitivati o nestalim djevojčicama. Pri tome je zbunjen, dezorijentiran, vrlo neurednog života i šef ga šalje na mjesec dana bolovanja. Ali Ewert Grens ne misli odmarati. Povezuje se s mladim informatičarem koji na dark webu otkriva fotografije namijenjene pornografskom tržištu, sa slikama vrlo mladih djevojčica. Jedna od njih ima ukosnicu s plavim leptirićem kakvu je imala nestala Linnea. Grens shvaća da se radi o sofisticiranoj pedofilskoj mreži koja muči, siluje i iskorištava mlade djevojčice i koja obrće ogroman novac. Kada se jedan takav pedofilski par uhiti u Danskoj, Ewert Grens leti u Dansku i povezuje se s danskom kolegicom koja ispituje uhićeni bračni par pedofila.

Djevojčica koja je nestala istoga dana-i koju također nikad nisu pronašli. Ni živu ni mrtvu. Str. 27.

Istražitelj i doušnik

Kad otkrije međunarodni lanac pedofilije, Grens se pretvara se u motor kakav samo Ewert Grens može postati. Krši sva pravila, prelazi sve granice, koristi sve svoje međunarodne kontakte da pronađe bilo kakav trag djevojčicama bilo gdje u svijetu. Grens ponovno unajmljuje Pieta Hoffmanna, unatoč otporu samog Hoffmana i njegove obitelji. Ali ovaj slučaj je veći od samo Grensa, od samog Hoffmana. Radi se o životima nesretnih djevojčica, njihovoj prodaji i seksualnom iskorištavanju od strane bolesnih umova koji su od toga razvili ogroman biznis. Shvaća to i Piete pa pristaje  na ulogu  infiltratora u pedofilski lanac.

Uvlači se u međunarodnu pedofilsku mrežu kojoj je na čelu tajanstveni Onix. Malo po malo, otkriva i druge članove koji se uglavnom nazivaju nadimcima. Otkrivaju i da je jedan pod nadimkom Redcat Šveđanin. Grens i Piete su sve bliže razbijanju središta pedofilskog kruga…

Nakon svih tih godina službe još nije usvojio temeljno načelo policijskog posla: dopustiti počiniteljima i žrtvama da postanu dio tvojeg posla, ali  ne i tvojeg života. Str. 82.

Dojam o djelu Slatko snivaj

Koliko god bila brutalna, na trenutke i mučna, knjiga je izvrsna. Priča kojoj je pozadina iskorištavanje djece i koja baca pogled na izopačeni i bolesni svijet pedofila toliko je jaka, odlično napisana, bez potrebe da se ide u eksplicitnost i senzacionalizam. Društveno angažirani Roslund upotrijebio je za ovu knjigu fikciju iza koje se krije surova stvarnost. Ne možete da se ne zapitate  je li se možda ovakvi crni scenariji događaju uistinu negdje u svijetu ili čak vrlo blizu vašem kućnom pragu? Razmišljate o zvijerima koji se kriju u ljudima koji se čine sasvim normalnima. Ljudi koji imaju svoje „normalne obitelji“,  „normalnih“ su zanimanja, ničim ne odskaču od svoje okoline, a istovremeno vode dvostruki život. Takve stvari se, nažalost, događaju.

Umotati groznu stvarnost u zanimljivu, izvrsnu knjigu može samo vješt pisac, a to je slučaj s Andersom Roslundom. Iza njegovih knjiga uvijek se krije opsežno istraživanje, a ova knjiga obrađuje temu koja je užasna – organizirano zlostavljanje djece. A uz to, ukazuje i na neizmjerne mogućnosti zlouporabe interneta.

Ovo mi je jedan od boljih Roslundovih romana. Ako želite pročitati nešto i o prethodnom Roslundovom romanu bacite pogled na našu recenziju knjige Sretan rođendan ti.

Sljedeći nastavak iz serijala zove se 100 posto.

Anders Roslund Slatko snivaj

O autoru

Anders Roslund nagrađivani je švedski novinar i autor. U suradnji s bivšim kriminalcem Börgeom Hellströmom objavio je nekoliko romana koji kombiniraju brutalnost kriminalnog miljea s oštrom društvenom kritikom. Roman Slatko snivaj, koji prati policijskog inspektora Ewerta Grensa, potpisuje samostalno potvrđujući status jednog od najupečatljivijih autora švedskog kriminalističkog romana.

Gdje kupiti

Znanje

Objavljeno

Sara Collins: Ispovijesti Frannie Langton

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Ispovijesti Frannie Langton: ©Znanje

Sara Collins: Ispovijesti Frannie Langton

Ispovijesti Frannie Langton

Godina je 1826. i cijeli je London potresen stravičnim, skandaloznim zločinom. Ubijeni su poznati znanstvenik George Benham i njegova ekscentrična supruga Marguerite, a čini se da ih je ubila ni manje ni više nego njihova sluškinja, mulatkinja Frannie Langton!

Frannie je strpana u zatvor, suđenje se odvija vrlo brzo pod budnim okom sablažnjene javnosti, a sama se optuženica, čini se, ne sjeća što se zapravo dogodilo te kobne noći.

Optužba, kao ni svjedoci, nemaju milosti za Frannie i svojim riječima ocrtavaju zlokoban portret lijepe, mlade no zle spletkarošice, zavodnice, kurve, kradljivice…

Bila je svoja vlastita najgora neprijateljica. Ja sam oduvijek željela biti damina poslužiteljica, ali ona je željela biti dama. (str. 149.)

Odvjetnik obrane daje joj papir i olovku, nukajući je da zapiše nešto – bilo što – što bi je moglo osloboditi vješala.

Djevojka počinje pisati, no to nije ispovijest kakvu branitelj očekuje. I premda upućene njemu, ispovijesti Frannie Langton najmanje se bave ubojstvom i obranom.

No moja priča govori o ljubavi, a ne samo o ubojstvu, iako znam da to nije vrsta pripovijesti kakvu ste očekivali. … Ne, to je moje izvješće o sebi samoj, o mom životu… (str. 10.)

Prije nego dođe do noći zločina, Frannie će nam ispričati šokantnu priču o ropstvu. O svome djetinjstvu, provedenom na plantaži šećerne trske. Svome mladenaštvu i događajima koji su je doveli u Benhamov dom. O zabranjenoj vezi u koju je uletjela bez imalo kajanja i straha.

…kad sve to zapisujem, imam dojam da mi u glavi netko zamahuje čekićem tuge i prisiljava me da se suočim s onim što je u meni, na svu sreću, vrlo dugo bilo zamagljeno. Kad sad zalazim u sjećanje, žarko poželim da me izda i da mi laže, no ondje pronalazim samo neublaženu istinu. (str. 47.)

I naposljetku, ispričat će nam istinu.

Frannie Langton – velika očekivanja

Ispovijesti Frannie Langton privukle su me ne samo pomalo kontroverznim sažetkom, već i prekrasnim koricama kojima se naprosto nisam mogla nadiviti kad sam roman napokon primila u ruke. Teška srca priznajem da me sam sadržaj i nije toliko oduševio…
Ne poričem da roman ima kvalitetnih strana koje će nekog čitatelja sasvim zarobiti, no ja nisam bila jedna od njih. Iskreno, malo mi je žao, jer sam stvarno imala velika očekivanja.

Krenut ću od teme – ropstvo je zaista interesantna, strašna i izuzetno privlačna tema koja ovdje nije do kraja iskorištena. Frannie o svojem ropstvu govori ravnodušnim tonom, iako su riječi koje čitamo užasne. Zločin o kojem se pripovijeda, a koji se događao za vrijeme njezina djetinjstva na plantaži koju je vodio pomalo poremećeni Langton, trebao bi nas potresti do kosti, no tako je ofrlje opisan, tek ovlaš spomenut, da sam ja (koja inače plačem na sve i emotivno se vezujem uz svaki drugi knjiški lik) ostala potpuno ravnodušna.

Sara Collins: Ispovijesti Frannie Langton

Zabranjena veza u koju Frannie Langton ulazi nakon dolaska u London u novijoj je književnosti već toliko puta ispričana da nisam bila šokirana. Uostalom, možda bi takvo nešto bilo bauk u 19. stoljeću. Danas, nema šanse.

…postoji mnogo načina da se bude lud… a ljubav je najsigurniji. (str. 224.)

Ni Frannie mi se, kao glavni lik, nije baš svidjela. Prema njoj nisam osjećala nikakvo suosjećanje što je, složit ćete se, jako loše kad roman govori o robinji optuženoj za ubojstvo. Ipak, slutim da je to napravljeno s namjerom jer, iako je Frannie naporna, želimo saznati visi li na kraju. I želimo otkriti kako se zbog toga osjećamo.

Zašto ipak pročitati?

Premda ovaj odlomak gore sugerira da Ispovijesti Frannie Langton treba zaobići, tome uopće nije tako. Zašto?

Ako zanemarimo onaj moj argument da je svaka knjiga vrijedna čitanja i da svaka knjiga ima svoju publiku, Ispovijesti imaju i gomilu dobrih strana zbog kojih će, vjerujem, nekima od vas biti omiljeno štivo.

Za početak, jezik je predivan, kao i stil pisanja. Bogat, kićen, raskošan. Rečenice su na trenutke emotivne i potresne.

-Neprestano zaboravljam. – …
-Što zaboravljaš? –
-Da me više nitko ne posjeduje. – (str.95)

Likovi koji nisu sama Frannie bolje su portretirani. Langton i Benham su znanstvenici koji su ludi u onom najgorem smislu. Od njihovih istraživanja moglo bi vam se smučiti, čak i ako im nije posvećeno  previše prostora. „Ekscentrična“ (čitaj, luda) Marguerite najzanimljiviji je lik. Emocionalno nestabilna, mjestimice okrutna, ne znamo bismo li je žalili ili bismo se veselili njezinom okrutnom kraju.

Jedno vrijeme nisam znala koga bih više žalila, njega ili nju. Jednom sam ih čula kako se svađaju. Ona mu je predbacivala da je samo površinski bogat, a on joj je odgovorio da onda posve odgovaraju jedno drugom, jer je ona lijepa samo na površini. (str.220.)

Radnja je dinamična, ali po mom mišljenju, ispripovijedana pomalo monotono. Puno se toga događa i ako imate strpljenja, uživat ćete u polaganom otkrivanju svega što je jadnu Frannie Langton dovelo do smrdljive ćelije u zatvoru Old Bailey.

Sara Collins: Ispovijesti Frannie Langton

Ostali naslovi ove autorice:

Ispovijesti Frannie Langton debitantski su roman autorice Sare Collins koja je, zanimljivo, godinama radila kao odvjetnica. Prema ovom nagrađivanom romanu snimat će se i tv-serija.

Gdje kupiti Ispovijesti Franne Langton:

Znanje