Nakladnik: Znanje, Zagreb 2021.
Naslovnica knjige Pjesma je kriva za sve: ©Znanje
Nevjerojatno kako me ova knjiga podsjetila na bezbrižne dane mladosti, prvih ljubavi i rock glazbe. Dakle, ne samo da sam pročitala knjigu, nego sam preslušala sve pjesme glazbene kompilacije koje Dan i Ali šalju jedno drugom. Carol King, Blondie, David Bowie i ostali, uz nježnu ljubavnu priču započetu u tinejdžerskim godinama, toliko su mi začinili ovaj roman da je Pjesma je kriva za sve, uz odličnu ljubavnu priču, vrlo inteligentan ljubavni roman koji budi nostalgiju, ali kojeg čitate s osmijehom na usnama.
Daniel
Daniel je novinar i glazbeni kritičar. Netko tko diše, promišlja i živi glazbu. Glazba je njegova ljubav od kad zna za sebe. A druga je ljubav Allison. Daniel je bio prvi dečko koji je Allison snimio glazbenu kompilaciju. Mladenačka ljubav prekinuta je naprasno jer Allison je otišla. Naglo, bez objašnjenja, bez pozdrava. Dan se uvijek pitao zašto je Ali pobjegla, nikad ne znajući mnogo o sitnicama i drami njezina svakodnevnog života. Nije bilo lako, ali Dan je prebolio. Glazba ga je liječila i hranila. Godine su prošle. Od Allison nigdje ni traga.
Odrasli Dan i dalje se bavi samo glazbom. Dobro, tu je i obitelj, supruga Katelin i sin Alex koji je otišao na studij. Dan i dalje živi u kišovitom i hladnom Sheffieldu, ali ni ne pomišlja da negdje ode. To je grad njegovog odrastanja i mladosti. Grad u kojem je zavolio glazbu. I nikad više vjerojatno ne bi ni čuo za Allison da mu u ruke nije došla informacija o spisateljici Ali Connor. Dan ne može vjerovati. “Njegova“ Allison postala je poznata književnica i živi u Australiji. Sad se zove Ali.
Daniel odluči zapratiti Ali na Twiteru. Tako počinje njihova glazbena korespondencija. A ona vodi sve do susreta…
Dan je u svojim mislima držao Ali Connor, lagano, konstantno, i ako to jest bilo licemjerje njemu nije izgledalo tako, i ako to jest bila nevjera, nije imao dojam da radi nešto loše. str. 152.
Allison
Dok je Danijel imao sve, sređenu obitelj i prijatelje koji ga vole, Allison nije imala ništa. Prljav i neuređen stan, vječno pijana majka koja je dovodila nasilne muškarce, financijska oskudica i život u nespokoju karakteristike su Allisonina odrastanja. Jedina joj je utjeha bio stariji brat Peter. Nakon groznog iskustva u roditeljskom domu, Allison odluči pobjeći što dalje može. Ne oprostivši se ni s kim osim s bratom, Allison napušta Sheffield. Putuje po Europi nekoliko godina. Na jednom od tih bjegova upoznaje mladog liječnika Michaela. Zakopavši ljubav prema Danielu duboko u srce, odlazi u Adelaide, udaje se za Michaela i dobiva dvije kćeri, Stellu i Theu. Postaje Ali i piše knjige. Jedna od njih postiže međunarodni uspjeh. Ni ne sluti da će glas o njoj doći do Daniela. A sve ostalo je povijest…
Ja sam tvoj život spasila jedanput, ali ti si moj spašavao svaki dan, i sad kad sam otišla, želim da znaš da te volim. str. 280.
Pjesme idu preko oceana
Dan i Ali započinju komunikaciju koja je naprasno prestala prije trideset godina. Ali to nije bilo kakva komunikacija. To je glazbena komunikacija ili bolje rečeno, glazbena kompilacija koju stvaraju tako da šalju pjesme jedan drugom naizmjenično, sjećajući se svih dobrih pjesama koje su obilježile njihovu tinejdžersku ljubav. Pjesme – neke nove, neke stare putuju preko oceana i vremenskih zona, sve dok jedno od njih ne prekrši pravilo i ne pošalje poruku koja će promijeniti sve…
Bez riječi, bez poruke. Samo pjesma, koja govori sama za sebe. str. 53.
Dojam o djelu
Ovaj bi se roman po meni mogao komotno zvati „Život kao glazbena kompilacija“. Likovi su toliko stvarni, realistični, da nisam mogla prestati čitati kad sam započela. Podsjetila me na mladenaštvo, nesretne ili sretne (kako za koga) prve ljubavi, izlaske i život kada je sve uistinu bilo pjesma. Možda zato što sam te 1979e bila sličnih godina kao Dan i Ali, ili zbog toga što je to bilo doba i moje glazbene osviještenosti, ne znam zašto, ali ova me knjiga stvarno takla.
Dva glavna lika predodređena su da budu zajedno. Cijela knjiga vodi tome. Nažalost, kao i u životu, iza sretnih ljudi najčešće ostaju i oni nesretni. To je život. Uvijek na kraju ostane malo gorčine.
Najviše od svega me oduševio koncept knjige. Glazba kao poruka univerzalne ljubavi koja ne zna daljine, ne zna za udaljenost među kontinentima, kulturama , svjetonazorima.
Ideja da glazba nadilazi vrijeme bez obzira radi li se o rocku, popu, countryu ili klasici i odvodi nas na ona mjesta, nekad zaboravljena, ostala u kutku naše svijesti i onda izvučena na površinu, čini mi se tako briljantno iskorištena da sam, premda ljubavni romani nisu moj primarni izbor, ovom knjigom bila naprosto oduševljena.
Velika preporuka za čitanje. Uživat ćete u ovoj divnoj knjizi.
O autoru
Jane Sanderson rođena je u Južnom Yorkshireu 1962. Studirala je engleski jezik na Sveučilištu Leicester, a nakon diplomiranja postala je novinarka. Nakon niza poslova u lokalnim novinama pridružila se BBCu.
Njezin najnoviji roman, Pjesma je kriva za sve (Mix Tape), objavio je Transworld. Jane živi sa svojim suprugom, novinarom i autorom, u ruralnom Herefordshireu.