Nakladnik: Znanje, 2020.
Naslovnica romana Pretpostavka zla: ©Znanje
Da postoji samo jedan čovjek na Zemlji, , bi li on bio dobar ili zao?
Ni jedno ni drugo…Ili možda oboje.
Tako je. … Pretpostavka zla stoga glasi: „Ono što je za nekoga dobro, uvijek se poklapa s onim što je za nekoga zlo…“. (str. 224.)
Pretpostavka zla
Sedam godina nakon jezivog i glasovitog slučaja Šaptač, istražiteljica Mila Vasquez radi u Čistilištu – odjelu policije koji se bavi nestancima.
Tko god je onamo ušao, primijetio bi tri stvari. Prvo, prazninu: u odsutnosti namještaja zvuk je slobodno odzvanjao prostorijom. -drugo, obuzela bi ga klaustrofobija: unatoč tomu što je strop bio visok, nije bilo prozora, a jedino svjetlo bilo je ono neonsko. Treće što bi netko primijetio bile su stotine očiju. Zidovi su bili prekriveni fotografijama nestalih osoba. (str. 21.)
Mila se zaklela da više neće stupiti na mjesto zločina, ali kad je šef policije pozove da preuzme misteriozan slučaj nestalog knjigovođe koji se pretvara u ubojicu, Mila shvaća da njezinu tamu ne može tek zauzdati nekoliko zakletvi.
Zauvijek i neraskidivo povezana sa slučajem Šaptač, Mila neće prezati ni pred čim kako bi i ovog zločinca istjerala načistac pa makar to značilo i uranjanje u mrak od kojeg toliko bježi, a kojem se toliko čezne predati.
Njegova si. Pripadaš mu. Znaš da će ti se svidjeti ono što ćeš vidjeti. (str. 64.)
U potrazi za ubojicom koji je zagonetan poput same sjene, istražiteljici pomaže još jedan policijski izopćenik, Simon Berish.
Što će njih dvoje otkriti?
Koliko se duboko sjena može uvući u naše živote, a da toga nismo ni svjesni?
I koliku ćemo kaznu za to morati platiti?
Partneri u istraživanju zločina
Svaki policajac prisiljen je suočiti se s vlastitim zanimanjem i svim onim ružnim što ono donosi. Mi u Čistilištu ne lovimo lopove ili ubojice, naš je neprijatelj praznina… Što više gledaš u nju, to ti se više čini istinitom. Kad jednom nekoga proguta, više ga ne vraća – ili barem ne onakvog kakav je bio prije. … Jednoga dana praznina počne razgovarati s tobom… Naposljetku joj otvaraš vrata kao da je prijatelj koji ti želi pomoći. A ona ulazi i pohara ti cijelu kuću. (str. 121.)
Istražiteljica Mila Vasquez zanimljiv je, ali usuđujem se reći, već pomalo klišeiziran lik. Sama u borbi sa svojim demonima, bježi od tame i praznine koji je prate u stopu. Oblikovalo ju je nesretno djetinjstvo, ali i „mana“ koju nosi – nije sposobna osjetiti empatiju zbog čega se kloni drugih ljudi i oni se klone nje. Slučaj Šaptač na njoj je ostavio neizbrisiv trag, trag dublji nego svi ožiljci koje skriva njezino tijelo.
Iako je dobro osmišljena, meni lik istražiteljice Vasquez nije dovoljno uvjerljiv. Jednostavno, ljudi koji su u tolikom mraku, koji su zaglibili u zlo preduboko da bi se izvukli nisu mi bliski dovoljno da bih im povjerovala. Volim likove s manama i problemima, a Mila ih ima toliko da mi se mjestimice čini iskarikirana.
Puno je bolje ostvaren lik istražitelja Berisha. On je veoma uvjerljiv i čini se „jednim od nas“. I njega prate duhovi iz prošlosti i čitava mu prošlost koči i upropaštava sadašnjost i budućnost. Iako zaposlenik policije, slučajevi ga zaobilaze u širokom luku, kao i kolege policajci koji ga šutke optužuju za nešto prezira vrijedno, no nikad dokazano. Isprva rezigniran, sve više i više zadubljuje se u slučaj da bi se na samom kraju razračunao sa svojom prošlošću i dignute glave krenuo u budućnost.
Pretpostavka zla – slučaj vrijedan čitanja
U slučajevima ubojstva, zakon navodi kako tijelo predstavlja dokaz sve dok se ne potvrdi žrtvin identitet. Ne možete osuditi ubojicu ako se ne pokaže da je osoba koju je ubio zaista postojala. Bez imena, tijelo je jedini dokaz njezina postojanja. Zato se ta trupla čuvaju bez vremenskog ograničenja. To je jedna od onih čudnih pravnih tehnikalija koje se toliko sviđaju odvjetnicima. (str. 2.)
Pretpostavka zla slučaj je prepun zakučastih tragova koji pletu mrežu zločina širu nego što sam mogla iti pretpostaviti kada sam počela čitati. Premda mi glavna istražiteljica nije najdraži lik, nemojte da vas to odvrati od čitanja. Roman će vam se svidjeti, vjerujte mi. Mjestimice veoma jeziv, mjestimice okrutan, ponekad emotivan, Pretpostavka zla nije roman koji ćete nakon čitanja staviti sa strane i zaboraviti. Njegove rečenice i scene vrtjet će vam se po glavi još dugo nakon čitanja.
U tom trenutku sjetila se lekcije koju je naučila u Šaptačevu slučaju. Neprijatelj se nikad ne pojavljuje iznenada, najprije ti uvijek nečim pokušava odvratiti pozornost. (str. 96.)
Nimalo slabiji od svog prethodnika Šaptač, i ovaj roman ima nekoliko preokreta od kojih će vam se zavrtjeti u glavi. Na primjer, ni za sto godina nećete pogoditi tko je glavni negativac – bar ja nisam mogla, a u tome sam dobra!
A kraj! Ostavit će vas bez riječi! Kad zatvorite posljednju stranicu, nećete odoljeti, pročitat ćete je opet. Otvorenih usta.
P.S.
Ne znam radite li i vi to, ali ja uvijek pročitam i autorovu bilješku na kraju. Savjetujem vam da i vi to učinite, barem u romanu Pretpostavka zla. Pisac nam daje uvid u način nastanka romana. Nije lako biti pisac, a iz riječi Donata Carrisija vidimo da nam kreativnost zasigurno neće doći dok sjedimo na kauču, a romani ove razine i kvalitete zasigurno se ne pišu samo maštom, već dugotrajnim istraživanjem i… Mrvicom autorskog ludila (valjda).
Ostali naslovi ovog autora:
- Šaptač
- Pretpostavka zla
Iako se romani mogu čitati zasebno jer nisu vezani slučajem (recimo), preporučujem čitanje po redu budući da se Pretpostavka zla često referira na Šaptača. Samim time, priča će vam biti jasnija i napetija (mjestimice i jezovitija) ako idete po redu.
Gdje kupiti roman Pretpostavka zla:
Budući da je i druga Mala prije nekog vremena recenzirala isti ovaj roman, njezinu recenziju možete pronaći ovdje.