Jedne večeri, vozeći se kući i zapeo u prometu, Gabe ispred sebe ugleda automobil i u njemu poznato lišce. Lišce svoje petogodišnje kćeri Izzy koja bi trebala biti doma.
Zurila je u njega. Razrogačila oči. … Ustima je oblikovala: „Tata!“ I tada je ruka posegnula prema njoj, zgrabila je za nadlakticu i potegnula je prema dolje. Nestala je. Više je nije bilo. (str. 5.)
I to je posljednji put da je vidi jer kad napokon stigne kući, tamo zatekne tragediju.
Tri godine kasnije, Gabe svaki budni trenutak svog sve jadnijeg i tužnijeg života provodi na autocesti, tražeći otrcani automobil koji mu je odveo kćer.
Kad ste nestali, nije kao kad ste mrtvi. Na neki je način još i gore. Smrt nudi nešto konačno. Smrt vam omogućava tugovanje. … Puštanje. Kad ste nestali, u limbu ste. Zapeli ste; na nekom ste mračnom i sumornom mjestu gdje nada slabašno treperi na obzoru, a jad i očaj kruže nad vama poput lešinara. (str. 13.)
Uz pomoć opskurnog Samaritanca, Gabe na dnu jezera doista i pronalazi automobil. I ne samo njega – jer je u prtljažniku skriven i već raspadnut leš.
Potraga ga uskoro vodi do misteriozne organizacije Drugi ljudi. Oni su ljudi kao i svi ostali. Samo što ih je zadesila tragedija. Osjetili su jad, bol, tugu.
I nemaju ništa protiv toga da pravdu uzmu u svoje ruke.
P: Zašto se zovete Drugi ljudi? O: Svi mi mislimo da se tragedije događaju drugima. Sve dok se ne dogodi nama. Mi smo ljudi kao vi. Ljudi kojima se dogodilo nešto užasno. Pronašli smo utjehu u tome što nismo ni zaboravili ni oprostili. Pronašli smo utjehu u pomaganju drugima da dođu do pravde. (str. 141.)
Drugi ljudi – bijeg
Gotovo svaki trenutak svojih života na cesti provode i Fran i njezina kći Alice. No, one nikoga ne traže, upravo suprotno! One bježe jer nigdje nisu sigurne.
Jer je njihov neprijatelj nevidljiv, moćan i može biti bilo tko – starac u parku, dostavljač, simpatična prodavačica…
A Alice nije obična djevojčica. Ona može zaspati bilo kad, bilo gdje. I kad se probudi, uza se uvijek ima jedan suvenir. Kako? Otkud?
Putevi Gabea i Fran ukrstit će se na gotovo nemoguć način.
Gabe i Fran povezani su više nego što to mogu iti zamisliti. Tajna njihova susreta leži duboko u njihovoj prošlosti.
Tajne… Nisu to velike laži, nego one male, poluistine – te se poslože jedna na drugu poput goleme sante prevare. I kad se ta santa sruši na vas, onda ste u problemu. (str. 279.)
Čini se da neke pogreške nikad ne možemo dovoljno okajati…
Drugi ljudi – mi, samo hrabriji (i luđi)
Nakon što sam pročitala Čovjeka od krede koji mi je bio tako-tako i Skrovište koje mi je bilo fantastično, s uzbuđenjem sam čekala novi roman C. J. Tudor. Drugi ljudi su negdje između prethodna dva romana – ne tako dobri kao Skrovište, ali ne ni toliko osrednji kao Čovjek od krede. E sad, budući da su rijetki oni koji nisu fanovi ovih neobičnih trilera, Drugi ljudi su roman koji morate pročitati – bilo da uživate u još jednom uzbudljivom djelu ove hvaljene autorice, bilo da se zapitate oko čega sav taj hype.
Drugi ljudi, za početak, nisu triler. Više je to teška obiteljska drama s natruhama nadnaravnog. Možda ima i koketiranja sa psihološkim trilerom, ali nedovoljno da ga okarakteriziramo kao takvog.
Sam koncept „drugih ljudi“ – onih koji su iskusili bol i žalost, a onda i nepravdu (bilo društva, bilo sudstva) intrigantan je i sam po sebi dovoljan da zgrabite i ne puštate ovaj roman. Svijest o tome da postoje ljudi koji će se u vaše ime osvetiti i ostvariti pravdu golica misli ljudi otkad je svijeta i vijeka.
Pa se onda osjećaš ljuto i nemoćno. Puno se ljudi tako osjeća. … Život nije pošten. Obični ljudi ne dobiju uvijek pravdu. A sad zamisli da ti netko ponudi priliku da ispraviš krivdu. Priliku da ih natjeraš da plate, da ih boli kao što boli tebe. Ne moraš zaprljati ruke. Nikad te neće povezati s time. (str. 126.)
No, uzimanje pravde u svoje ruke može itekako poći po krivu…
Naposljetku, jesmo li i mi potpuno bezgrešni i čisti? Nismo li i mi koji puta kome naudili? Možda smo i mi nekada izbjegli pravdi – a sada nas, u sjenama, čekaju drugi ljudi?
Može se dogoditi, zar ne?
Nitko nije bez grijeha.
Pohvale i jedna mala zamjerka
Roman Drugi ljudi toliko mi se svidio da sam ga pročitala u dva dana!
Napet je, neobičan, brz do samoga kraja! Priča je izvrsna – otac koji, ne znajući, svjedoči otmici vlastita djeteta da bi zatim, godinama, uporno tražio i najmanju naznaku svoje Izzy koja može biti živa, ali i ne mora. Jer on je jedini koji u to vjeruje. Svi ga uvjeravaju u suprotno – od policije do članova obitelji. No Gabe ne odustaje i to je ono što mi se najviše svidjelo u ovom romanu! Savršen portret čovjeka koji ne odustaje ni pod cijenu vlastita života. Njegovo psihičko i fizičko propadanje dok jedini vjeruje i traži, a svi su ostali digli ruke.
Svidjelo mi se (OBOŽAVALA SAM) što spisateljica detaljno razrađuje priču i sve je povezano. Svaka je sitnica važna, čak i ona koju ste samo ovlaš pročitali. Drugi ljudi su svugdje, ukopani duboko u društvo. Povezani sa svima i svime. Ne možete im pobjeći.
Sviđa mi se element nadnaravnog, s kojim je Tudor koketirala i u Skrovištu. Voljela bih da je malo više vremena posvetila razvijanju tog elementa jer mislim da bi roman tako bio jeziviji i dojmljiviji.
Sad zamjerkica – kraj. Sve je super razrađeno, osim kraja! Kraj mi ostaje pomalo maglovit i nedefiniran. Isto tako, voljela bih da su Drugi ljudi malo bolje objašnjeni. Oni su strah i trepet iz sjene, ali ako već nose cijeli roman, trebali bi biti u središtu radnje, a ne sa strane vući konce.
Ostali naslovi ove autorice:
C. J. Tudor britanska je spisateljica nama itekako poznata po hit-romanima Čovjek od krede i Skrovište.
Čitala sam sva tri romana ove spisateljice i Skrovište mi ostaje najbolji među njima. Zašto – klikom na naslov doći ćete do recenzije pa provjerite.
Ova protekla, 2021. godina, bila je bremenita po mnogo čemu. Teško da ćemo je se sjećati po putovanjima, izlascima i druženjima. Ali ono što je sigurno, sjećat ćemo je se po pročitanim knjigama. Ideja je bila da napravimo odabir najboljih romana u 2021. godini. Naš je popis isprva bio oko trideset, pa dvadeset, da bismo se, na kraju, jedva zaustavile na dvanaest. Dvanaest vrhunskih romana! Preporučujemo ih vama, dragi naši pratitelji, za čitanje, komentiranje i procjenu. Nama su svi odreda bili izvrsni. Uživajte!
Eva García Sáenz de Urturi: Šutnja bijeloga grada
Dva gola tijela, muško i žensko. S rukom utješno položenom na obrazu onog drugog. Uvijek u povijesno važnom dijelu Vitorije. Tako je bilo prije dvadeset godina, kada je za okrutna ubojstva optužen mladi arhitekt, lokalna zvijezda u usponu, miljenik ne samo žena nego i cijelog gradića. Uhitio ga je nitko drugi nego njegov vlastiti brat – ne samo brat nego i blizanac. Isti je slučaj i danas. Dva tijela, muško i žensko… Slučaj rješava briljantni inspektor profiler Unai López de Ayala zvan Kraken…
Premda sam pročitala mnoštvo kritika koje na sva usta hvale roman Šutnja bijeloga grada, nisam očekivala remek-djelo u malom. Ritualna ubojstva prožeta mitologijom, atmosfera nadnaravnog pomiješana s baskijskim legendama i ubojica toliko lud da je gotovo normalan – sve to čini ovaj roman djelom koje ne smijete zaobići! Proteklu, 2021. godinu, definitivno ću pamtiti po ovom brutalnom, izvrsnom romanu!
Okosnica radnje je lov za nacističkom zločinkom, Lorelei Vogt, koju zovu Lovkinja, izuzetno inteligentnom ženom koja je, počinivši užasne zločine za vrijeme Drugog svjetskog rata u Njemačkoj i Poljskoj, prebjegla u Ameriku, gdje joj se gubi svaki trag.
Trojac iz ureda za traženje ratnih zločinaca, britanski novinar Ian Graham, Nina Borisovna Markova, Ruskinja, ratna vojna pilotkinja, i mladi Tony Rodomovsky, vozač i istražitelj, na tragu su lovkinji Lorelei Vogt. Ali, Lorelai sada ima novi identitet, novu obitelj i novu državu.
Ovo je priča o hrabrim ljudima koji nisu odustali od toga da osvete svoje bližnje i koji se bore da ubojstva i zvjerstva koja su počinjena za vrijeme Drugog svjetskog rata dođu u ruke pravdi i budu procesuirani. Priča je tužna, ali veličanstvena. Na kraju se osjećate ispunjeni i svjesni da ovakve i slične borbe još i danas traju…
Kate Elizabeth Russell: Vanessa moja crna
2017. je godina. U jeku #metoo pokreta, kad žrtve pronalaze svoj glas i za zlostavljanje optužuju sve više i više moćnih muškaraca, kada je oko javnosti ponovo usmjereno u traženje pravde, kada se lome koplja oko toga može li se zlostavljanje prijaviti prekasno, jedan je profesor jedne privatne škole optužen za zlostavljanje učenice. Ta vijest, koja u medijima i na društvenim mrežama zauzima golem prostor, mladu Vanessu baca natrag u srednjoškolske dane. Vanessa je išla baš u tu privatnu školu. Slušala je predavanja baš kod tog profesora. A onda naprasno otišla…
Ovaj roman nije sličan ičemu što ste do sada pročitali. On propitkuje sve ono što smo sigurni da znamo. Tko je žrtva? Kako se žrtva ponaša? Kako se ponaša predator? Čija je, naposljetku, krivnja? Volim romane koji me izbace s tračnica, a Vanessa moja crna definitivno je jedan od njih.
Søren Sveistrup: Čovjek od kestena
Čovjek od kestena vrhunski je triler koji vas zaokuplja, koji obožavate i koji vas istovremeno plaši. Inteligentan um serijskog ubojice koji je uvijek za jedan korak brži od istražitelja i atmosfera straha, jeze i nelagode koja vam ne da da mirno spavate čitajući ovu knjigu, pogotovo ako imate djecu, svrstava ovaj roman u sam vrh kriminalističkih romana objavljenih u posljednjih godinu-dvije. Iako prvijenac i po autorovim riječima dugo pisana, ova knjiga spada uz bok nedavno objavljenih djela najboljih skandinavskih autora.
Ubojica je brutalan, žrtve su unakažene i jasno je da se radi o velikom bijesu ili mržnji. Uz svaku sljedeću žrtvu, istražitelji pronalaze čovječuljka od kestena na kojem su otisci ubijene djevojke.
Igra izuzetno inteligentnog, ali ozbiljno poremećenog serijskog ubojice, s dvoje istražitelja, mlade Naie Thulin i otpadnika Marka Hessa uz atmosferu nelagode, adrenalinski će vas držati sve do kraja romana.
Ana Johns: Žena u bijelom kimonu
Unaprijed dogovoren brak sedamnaestogodišnje Naoko Nakamure njezinoj će obitelji osigurati dobar položaj u njihovoj tradicionalnoj japanskoj zajednici. Najbolja partija za Naoko po izboru njezinih roditelja je Satoshi Tanako, čiji je otac glavni klijent Naokina oca. Ali, Naoko je zaljubljena u američkog mornara Hajimea, kako ga ona zove. Uda li se za njega, nanijet će veliku sramotu svojoj obitelji i uzdrmati trgovačke i političke veze njezinog oca. Naoko se odlučuje za Hajimea i za ljubav.
Zabranjena ljubav između mlade Japanke i američkog mornara u vremenu nakon Drugog svjetskog rata ispričana je u knjizi Žena u bijelom kimonu bez lažne patetike i bez zauzimanja strana.
Iako je Žena u bijelom kimonu plod mašte, radnja je zasnovana na stvarnim događajima. Preporučam ovu knjigu svima kojima je ljubav smisao, razlog i vodilja života.
Winifred Watson: Veliki dan gospođice Pettigrew
Gospođica Pettigrew opet je ostala bez posla. Ona je guvernanta i to, prema vlastitom priznanju, ne baš jako dobra. Dolazi u zavod za zapošljavanje gdje je zabunom šalju na adresu gospođice LaFosse. I ta se zabuna pretvara u najsretniji trenutak života i veliki, ma najveći dan u životu gospođice Pettigrew. Upoznaje luckastu, prekrasnu, predivnu gospođicu LaFosse, glumicu i pjevačicu u noćnom klubu. Dvije različite žene postaju najbolje prijateljice i stvaraju čudesnu priču! Ako ćete ikad pročitati neku knjigu prema mojoj preporuci – neka to bude Veliki dan gospođice Pettigrew!
Ne postoje riječi kojima bih vam dovoljno žarko preporučila ovaj roman! Toliko je simpatičan, šašav, a ozbiljan, duhovit i nježan u isto vrijeme! Kad sam otvorila prvu stranicu, nisam znala što očekivati, no od prve rečenice, priča vas uvlači u sebe! U gospođicu Pettigrew zaljubit ćete se odmah! Pročitate ovo divno štivo, nećete požaliti!
Ashley Audrain: Sumnja
Ovu tešku priču o majčinstvu priča nam Blythe, no priča ne počinje u sadašnjosti. Blythe se vraća u prošlost, u dane kada je tek upoznala svog supruga Foxa i kada se činilo da je cijeli njen život savršen. Nakon udaje za Foxa, Blythe želi biti što bolja, želi biti savršena – za njega. Kad on poželi dijete, da bi ga usrećila, i ona poželi dijete. I rađa Violet. Majka uviđa da s njezinom kćerkicom nešto nije u redu, no nitko joj ne vjeruje.
Svako toliko, pojavi se roman koji tematizira majčinstvo s ove ili one strane i gotovo uvijek postane hit. Provokativna je to tema o kojoj svi imaju mišljenje. Odnos majke i djeteta, ljubav koja bi trebala biti bezuvjetna, savršeno majčinstvo kojim nas bombardiraju s naslovnica…Uzimajući u ruke roman Sumnja, nisam očekivala pročitati nešto ovoliko dojmljivo, brutalno, strašno i izvrsno u isti tren!
Ane Riel: Smola
Ako ste mislili da nekoga volite najviše na svijetu i nema toga što ne biste učinili za njega, pročitajte Smolu, šokantan, izuzetno dirljiv, ali opet na svoj način jeziv roman. Želja da se zaštite najmiliji duboko je ukorijenjena u svima nama, ali kada to rade ljudi narušene osobnosti, neprilagođeni i malo je reći nekonvencionalni, onda nastaje kaos.
Tata je na badnje jutro ubio baku, saopćila nam je Liv odmah na početku knjige. I to je rekla smireno i hladno, bez emocija. Tko je Liv? Je li ta djevojčica čudovište? Ne, ona je neobična šestogodišnjakinja koja živi u vrlo posebnim i krajnje destruktivnim životnim uvjetima. Nitko se od mještana nije zapitao kako živi izolirana obitelj na njihovom otoku. A bilo je naznaka da se tamo događaju čudne stvari. Smolaje duboko šokantan i uznemirujući roman koji vrijedi pročitati i još dugo razmišljati nakon pročitanog.
Teško mi je ovu knjigu svrstati u bilo koju kategoriju. Najbliže što bih rekla da je to obiteljska drama s elementima horora. Preporuka: Ovu knjigu jednostavno morate pročitati!
Knjigu pričaju usporedno dva lika. Tridesetogodišnja Yu-jeong i dvadesetsedmogodišnji Yun-su. Prvi susret Yu-jeong i Yun-sua događa se u zatvoru gdje Yu-jeong dolazi u posjet zatvorenicima koji su osuđeni na smrtnu kaznu zbog izrazito teških ubojstava. Na volontiranje u zatvoru nagovara je njezina rođakinja, teta Monica. Yu-jeong dolazi u posjet Yun-suu nevoljko, pitajući se zašto dolazi osuđenom ubojici koji sasvim sigurno zaslužuje smrtnu kaznu. Yun-su je loš čovjek, Yun-su je ubojica, ali Yu-jeong na taj posjet gleda kao na zadatak. Kao nešto što je obećala samoj sebi.
Susreti Yu-jeong i Yun-sua mijenjaju jednog i drugog. Čine ih boljim ljudima. Čak i ljude oko njih čine boljima. Raspon osjećaja kroz koje prolaze oba lika varira od ljutnje, mržnje, inata, depresije i crnila, do razmišljanja, preispitivanja i kontemplacije.
Nakon pročitane knjige uistinu razvijamo uvjerenje kako je život svet. To ne smijemo nikad zaboraviti.
Colleen Hoover: Verity
Spisateljica Lowen dobiva nevjerojatnu ponudu za posao – bit će koautorica slavnoj Verity Crawford koja je nastradala u prometnoj nesreći. Spletom okolnosti, Lowen se useljava u dom Crawfordovih kako bi pregledala Verityn kaotični ured i u njemu potražila bilješke i skice za nastavak serijala. No, ono što Lowen tamo pronalazi nadilazi granice zdravog razuma… Čini se da je Verity pisala autobiografiju, djelo toliko strašno i jezivo da ga nikad nikome nije mislila pokazati.
Roman Verity progutala sam u jedan dan i uživala sam u svakoj stranici! Jeziva, gotovo gotička atmosfera uvlači vas od samog početka, a groteskni događaji u koje je teško povjerovati nižu se jedan za drugim. Ovo je jedan od onih romana u kojem je sve stvarno, a ništa nije. Naprosto ne znate u što vjerovati… I iako će iskusni čitatelj psiholoških trilera odmah pogoditi da nije sve baš onako kako nam je servirano, rasplet je nevjerojatniji od svih naših pogađanja!
Stephanie Scott: U ime ljubavi
U Japanu cvjeta neobična industrija wakaresaseya – jedan supružnik unajmi osobu da zavede drugog i tako stekne prednost u brakorazvodnoj parnici. Sato svojoj supruzi Rini čini baš to. Unajmljuje Kaitara da zavede Rinu i njezin preljub ovjekovječi fotografijama koje bi na sudu bile od iznimne važnosti za dobivanje skrbništva nad sedmogodišnjom kćerkicom Sumiko. No Sato ne računa na jedno – Rina i Kaitaro odmah se zaljubljuju. A onda je Rina ubijena. Kai je optužen i zatvoren. Sumiko odrasta s djedom, nesvjesna velike tajne koja obavija majčinu smrt.
Iako sam isprva pomalo oklijevala s čitanjem ovog romana, mogu reći da sam, na kraju, potpuno oduševljena! U ime ljubavi nije roman za kakvim bih inače posegnula jer nije niti triler niti krimić niti klasičan ljubić. Ali – vjerovali ili ne – on je sve to! U ime ljubavi prelijepo je napisana atmosferična priča koja će vas zarobiti. Ne samo potresnom, a opet predivnom fabulom koja itekako djeluje na čitateljeve emocije, već i riječima brižljivo spojenima u magične rečenice koje vas vode u samo srce Japana.
Marina Vujčić: Pedeset cigareta za Elenu
Izvrstan roman autorice Marine Vujčić, Pedeset cigareta za Elenu, duboko me se dojmio. Majstorski napisan, s atmosferom neizvjesnosti, očekivanja i traženja smisla, roman je to koji priča o tome kako slučajne sitnice kojih najčešće nismo ni svjesni mogu utjecati na živote drugih i nas samih. U knjizi pratimo četiri osobnosti, dva muškarca i dvije žene, svatko sa svojim životnim dilemama. Knjiga u kojoj je vrlo malo dijaloga ne samo da nije dosadna, već drži našu punu pažnju cijelo vrijeme čitanja.
Pročitala sam knjigu u jednom dahu. Nakon čitanja protrnete i postavljate sami sebi masu pitanja. Da smo nekad nešto drugačije odlučili, u kojem bi smjeru išao naš život? Da smo presjekli i ne činili kompromise, bismo li sada bili sretniji? Nakon čitanja, prepoznajete se u mnogim situacijama. Knjiga je nostalgična, melankolična i krajnje dirljiva. Kad je pročitate, osjećate tisuću emocija. Cijela se fabula događa u samo 24 sata, a vama se čini da je prošao ne jedan, već stotinu života. Ogromna preporuka!
2021. – 12 romana, a moglo je…
Ako vam se svidio ovaj naš odabir, bit ćemo jako sretne. Naravno da je to samo djeličak prebogate književne scene iz 2021. godine. Ostalo je još jako puno izvrsnih, nepročitanih knjiga. Nadamo se da ćemo njih uloviti u 2022. godini. Za dobru knjigu ionako nije važno kada je napisana, ni kada je tiskana, već kada je pročitana. Veselimo se novim čitateljskim izazovima zajedno s vama!
Gdje kupiti navedene romane:
Znanje: Lovkinja, Vanessa moja crna, Veliki dan gospođice Pettigrew (izdavač je Sonatina, ali nema webshop), Smola, U ime ljubavi, Sumnja (izdavač je Profil, ali nema webshop)
Fraktura: Šutnja bijeloga grada, Pedeset cigareta za Elenu
Postoje nedosljednosti u ljudskim pričama, male neistine, ne baš laži, prije prečaci, zbog kojih jedan čovjek na više mjesta, ili više ljudi na istom mjestu, priča priče koje se ne poklapaju sto posto. … Ali fundamentalno različite priče. Međusobno isključivi opisi činjenica. To nije tako često. Čak ni u svijetu psihoterapije… (str. 28./29.)
Terapeutkinja
Mlada psihoterapeutkinja Sara i njezin suprug, perspektivni arhitekt Sigurd nedavno su se uselili u kuću njegova pokojnog djeda. Kućica se nalazi u otmjenoj, skupoj četvrti Osla no slijedi im dugotrajna i mukotrpna adaptacija. Sarina se ordinacija nalazi iznad garaže i zapravo je jedina potpuno uređena prostorija u kući.
Jednog jutra, Sigurd ljubi Saru za pozdrav i odlazi na dogovoreni vikend s dečkima. Terapeutkinja dan provodi predvidljivo – sa strankama. Razgovara s mladom, depresivnom Verom, darkerom Christofferom te Trygveom, mladićem ovisnim o videoigrama.
Prima muževu poruku u kojoj javlja da je sretno stigao na vikendicu. Međutim, predvečer, zovu je Sigurdovi prijatelji koji tvrde kako se on nikad tamo nije pojavio. Sigurd nestaje.
Sara je potpuno zbunjena. Zar joj je suprug lagao? Nestanak je prijavljen policiji, no ona je pomalo nezainteresirana. A kada je napokon jasno da je riječ o zločinu, izgleda da je Sara prvoosumnjičena.
I ono što je čudno jest to da Annika demonstrira reakciju kakvu sam ja trebala imati. Dok sam ja prazna, odsutna i opsjednuta bizarnim detaljima (…), Annika prelazi na stvar. (…) A nitko nije volio Sigurda više nego ja; zašto onda ja ne plačem? (str. 94./95.)
Zatim, počinju se događati jezive stvari. Predmeti iz kuće nestaju, a zatim su ponovo tu. S tavana se usred noći čuju koraci. Sara se više ne može pouzdati ni u svoj razum ni u vlastito pamćenje, a čini se da joj nitko ne vjeruje.
Ono što treba znati jest kako razlučiti ono što nešto znači od svega ostalog. Ako se sve pamti, teže je izvući ono važno, ono što moramo upamtiti. (str. 6.)
Terapeutkinja i arhitekt – što može poći po zlu
Roman Terapeutkinja pun je neobičnih, živopisnih likova. Točno se vidi da autorica nije Amerikanka. Skandinavski stil pisanja pršti sa stranica pa ako volite romane koji će vas začuditi, iznenaditi i vezati za sebe čistim talentom autora, ovo je roman za vas.
Sara i Sigurd glavni su likovi, premda on uopće ne sudjeluje u radnji. Brak im je naoko stabilan, uzdrman ničim do dugom, napornom renovacijom kuće koja ih iscrpljuje i fizički i psihički i financijski. Potiho zamjeraju jedno drugom jer ne zarađuju više, a zbog kuće su na čekanju i neke njihove privatne želje. No brak im je čvrst, zar ne?
Usporedno s ružnom sadašnjošću, u kojoj Sigurd nestaje, a Sara ostaje zbunjena i u nevjerici, pratimo i njihovu prošlost. Kako su se upoznali, počeli živjeti skupa, preselili u Oslo… I počeli uočavati prve pukotine u svojoj vezi.
Svi žele da ih drugi vole i poštuju, to je vrlo ljudski, ali gore od mržnje jest kad vas ne vide. Kad vas ne vide onako kako želite da vas vide, dobro, to je jedno, ali kad vas uopće ne primjećuju da postojite? Ako viknete u šumi i nitko vam ne odgovori, jeste li uopće viknuli? (str. 194.)
Sara je lik koji mi se nimalo ne sviđa. Previše je slaba i zbunjena za moj ukus. No, okružje u koje ju spisateljica majstorski smješta izludilo bi svakoga, a kamoli ne nju – koja se po cijele dane bavi ljudskom psihom.
Tu su još i njezini neobični pacijenti, njen otac, sestra Annika, svekrva… U svakoga sumnjamo, nikome ne vjerujemo.
Čak ni Sari, iz čije perspektive patimo čitavu radnju i koja nam zapravo priča što se i kako dogodilo.
Što se ovdje zapravo događa?
Terapeutkinja je roman koji se ne ispušta iz ruku! Doduše, ne zbog pretjerano originalne priče, već zbog spisateljičine izuzetne vještine da svaku rečenicu napiše toliko napeto da se ne možemo prestati pitati – Što se to ovdje događa?!
Premda sam, vjerovali ili ne, kraj pogodila i prije nego sam ga pročitala, to ne umanjuje kvalitetu knjige. Ona i nije klasičan triler, vrlo nam je brzo jasno što se dogodilo. Nije niti krimić, gotovo da i nema spomena istrage i hvatanja zločinca.
Terapeutkinja zapravo secira brak i odnose među supružnicima. Saru i Sigurda pratimo do trena upoznavanja pa do kraja. Je li trebalo završiti tako kako je završilo? Tko je tu negativac i ima li ga uopće?
Isto tako, fokus nije stavljen na sam zločin ili zločinca. Kao što mu i samo ime kaže, u središtu je Sara, ne slučajno terapeutkinja. Sam njezin posao nuka nas da joj vjerujemo i da u nju sumnjamo. Žena koja cijeli dan kopa po mislima drugih – koliko je zapravo stabilna? Možemo li vjerovati njenim riječima? Jesu li to na tavanu doista koraci ili joj se pričinjava?
Moja preporuka – svakako pročitati! Ipak, nemojte imati prevelika očekivanja. Terapeutkinja nije nikakva revolucija u svijetu trilera. Uživat ćete, prije svega, u atmosferi nepoznatog, u osjećaju zbunjenosti i sasvim neobičnom a opet, u neku ruku, očekivanom kraju koji će vas potresti, ali i donijeti osjećaj dugo očekivanog olakšanja.
Sine mi da će doći dani nakon ovoga, tjedni nakon ovog tjedna, da će biti toliko vremena kad ću nastaviti dalje, biti terapeutkinja… To je najstrašnije. Doći će potpuno obični, sivi dani, kad će se od mene očekivati da radim kao da se ništa nije dogodilo. (str. 105.)
Ostali naslovi ove autorice:
Helene Flood psihologinja je specijalizirana za traume nasilja, reviktimizaciju te posttraumatski sram i krivnju. Terapeutkinja je njezin prvi roman.
… možda bih trebao podrobno iznijeti sve pojedinosti onoga što se u početku zvalo „Dvostruko ubojstvo kod dolmena“, a na kraju svršilo kao pokolj u svakom smislu te riječi, koji je godinama planirao zločinački mozak znatno višega kvocijenta inteligencije od onoga koji smo posjedovali mi koji smo ga pokušavali uhvatiti na vrijeme. Kad je tip koji poželi postati masovni ubojica usrani genijalac, preostaje ti samo da se moliš… (str. 10.)
Šutnja bijeloga grada
Dva gola tijela, muško i žensko. S rukom utješno položenom na obrazu onog drugog. Uvijek u povijesno važnom dijelu Vitorije. Tako je bilo prije dvadeset godina, kada je za okrutna ubojstva optužen Tasio Ortiz de Zárate, mladi arhitekt, lokalna zvijezda u usponu, miljenik ne samo žena nego i cijelog gradića. Uhitio ga je nitko drugi nego njegov vlastiti brat – ne samo brat nego i blizanac – Ignacio.
Isti je slučaj i danas. Dva tijela, muško i žensko…
Slučaj rješava briljantni inspektor profiler Unai López de Ayala zvan Kraken, koji je počeo raditi u policiji ponukan baš Tasijevim slučajem, i njegova jednako sposobna partnerica Estíbaliz Ruiz de Gauna.
Oboje smo bili jebeno dobri u zaključivanju slučajeva, premda ne i tako dobri u poštovanju pravila. Imali smo više od jedne packe zbog neposluha, tako da smo se naučili međusobno pokrivati. Što se poštovanja pravila tiče… pa, radili smo na tome. (str. 13.)
Ubojstvo, identično onom otprije dvadeset godina, događa se baš kad Tasio treba izaći iz zatvora na kraći dopust. No, Tasio je u zatvoru, je li moguće da je on ubojica?
Ili je to pak njegov blizanac Ignatio, koji je nakon rješavanja nemilog slučaja otišao iz policije?
Ili je to netko treći, netko tko je smjestio Tasiu i dvadeset godina mirovao?
Mislim da je ovo najkompleksniji profil s kojim sam se susreo u životu: razdoblje hlađenja od dvadeset godina znači da je ubojica psihopat koji je sposoban dugo kontrolirati svoje emocije. Sumnjam da će pogriješiti, sumnjam da ćemo ga uloviti u kontradikciji i mislim da smo dosad vidjeli tek zametak njegovog plana. (str. 208.)
Inspektor Kraken počinje lov na ubojicu.
Prišao sam tijelima žrtava, kleknuo pred njih i tiho izgovorio svoju mantru: „Ovdje završava tvoj lov, ovdje započinje moj.“ (str. 19.)
Kompleksan slučaj bijelog grada – Vitorije
Smješten u eterični, gotovo nezemaljski bijeli grad Vitoriju, ovaj slučaj obuzet će nas od prve stranice. Ne samo da je strašan, on je i mističan. Izveden ritualno. U njemu se miješaju prošlost i sadašnjost, čak i budućnost.
Žrtve su slučajne, a istodobno i pomno izabrane. Tko je sljedeći?
Inspektor Kraken upada u mrežu toliko zakučastu i kompleksnu, mrežu koju čine ne samo blizanci, već i čitava Vitoria i sve njene građevine.
Ubojica mi se obraćao naprednijim jezikom od mojega, neshvatljivim, kao da pripadam nižoj vrsti, manje razvijenoj, i kao da nisam dorastao njegovoj inteligenciji. Osjećao sam se kao idiot. Nedostajali su mi komadići slagalice. (str. 343.)
Inspektor de Ayala zvani Kraken
Inspektor na leđima nosi težak teret svoje prošlosti od koje se još nije oporavio. Budućnost mu je neizvjesna, sadašnjost komplicirana ne samo naizgled nerješivim slučajem, nego i lijepom novom zamjenicom načelnika Albom.
Čitavu priču priča nam upravo on – čovjek kojeg sreća nikako nije mazila, koji će sve dati da privede zločinca pravdi, putem ne gubeći uvrnut smisao za humor koji je samo šlag na torti ovog vrhunski pisanog romana.
Ne mislim da sam heroj, ali volim da svemir ostane kakav je bio. Bez smrti koje su se događale kad nisu trebale, samo to. Shvaćao sam logičan mehanizam koji se krio iza prirodnoga poretka stvari, čak i smrt: nesreću, bolest, starost… Ali nikako ne izopačene tipove koji su postavljali klopku kako bi kosac prijevremeno zakucao na vrata nedužnih. (str. 93.)
Zašto se Šutnja bijeloga grada mora naći u vašim rukama?
Premda sam pročitala mnoštvo kritika koje na sva usta hvale roman Šutnja bijeloga grada, nisam očekivala remek-djelo u malom. Ritualna ubojstva prožeta mitologijom, atmosfera nadnaravnog pomiješana s baskijskim legendama i ubojica toliko lud da je gotovo normalan – sve to čini ovaj roman djelom koje ne smijete zaobići!
Ako ste voljeli Baztán trilogiju Dolores Redondo, voljet ćete i trilogiju o bijelom gradu. Jednako je obojen drevnim vjerovanjima, privatnim životom glavnih likova, pritajenom jezom koja vreba iz kutaka starih zgrada…
Inspektor de Ayala lik je koji automatski zavolite – a sve zbog načina na koji komunicira s čitateljima. Već sam rekla da nam on pripovijeda ovu priču – sam stil njegove priče duhovit je, pomalo crnohumoran, pitak i jednostavan. Čitatelja potpuno uvlači u svoju glavu i u sam slučaj. Razmišljamo kao on, napeto pratimo svaki njegov korak, šokirani smo, baš poput njega, kad napokon otkrijemo tog prepredenog ubojicu. Strepimo nad njegovim privatnim životom, smješkamo se kad se i on smješka, ludimo od požude kad i on ludi…
Ne postoji niti jedan jedini dio romana Šutnja bijeloga grada koji mi se nije svidio. Jedva čekam doći do sljedećeg nastavka i baciti se u nove avanture inspektora Krakena. Prema informacijama koje sam dosad pročitala, i sljedeći je slučaj jednako jeziv, brutalan i ritualan kao i ovaj! A i Krakenov privatni život otići će u nekom skroz novom smjeru. Malo je reći da ne mogu dočekati!
Ostali naslovi ove autorice:
Eva García Sáenz de Urturi španjolska je autorica romana Saga o dugovječnima, Adamovi sinovi, Putovanje na Tahiti. Ljestvice najprodavanijih naslova pomela je romanom Šutnja bijeloga grada, koji je prvi dio trilogije o baskijskom gradu Vitoriji i briljantnom profileru Krakenu. Drugi nastavak trilogije, Rituali vode, preveden je i kod nas, a treći dio, Los señores del tiempo (Gospodari vremena??) napeto čekamo i jako mu se radujemo!
Prema romanu Šutnja bijeloga grada snimljen je i film:
… samo još jedan prevarant, koji je predvodio samo još jedan kult kako bi mogao spavati sa zgodnim djevojkama i glumiti dečkima božanstvo. (str. 441)
Slagalica
Laura Oliver cijeli je život provela u uspavanom gradiću Belle Isle, radeći kao logopedinja i brinući se za kći Andreu, danas zbunjenu, rezigniranu i bezvoljnu tridesetogodišnjakinju.
Kada se njihov posjet trgovačkom centru pretvori u pravo pravcato krvoproliće koje završi tako što Laura ubije napadača, Andrein se svijet okreće naglavce.
Ovo nije bila situacija u kojoj je jedan preprodavač droge upucao drugoga na ulici…. Ne, nego je jedan mladi bijelac upucao dvije bjelkinje, a zatim ga je ubila treća bjelkinja – i to u jednom od najekskluzivnijih trgovačkih centara u državi. (str. 34.)
U javnost procuri snimka pokolja – i toga kako Laura hladnokrvno ubija mladog ubojicu praktički mu raskidavši grlo.
Koje mu je riječi šapnula prije nego je povukla nož?
I zašto je izgledala kao stroj za ubijanje, distancirano i mirno? Zašto se čini da joj to nije prvo ubojstvo?
Zahvaljujući snimci, životi majke i kćeri nađe se u velikoj opasnosti. U Laurinu je kuću poslan plaćeni ubojica kojeg Andrea ubija. Laura je sili na bijeg, upućujući je u točno određenom smjeru.
Ako nisi sadistički mučitelj kao u Slagalici strave, onda si beskompromisni mučitelj kao u Jacku Reacheru. Što znači da želiš informacije. Kakve je informacije mogla imati razvedena pedesetpetogodišnja logopetkinja, a da budu vrijedne toga da unajmiš kriminalca koji će ih mučenjem izvući iz nje? (str. 127.)
Što to Laura skriva? Od koga bježi već trideset godina?
Hoće li Andy uspjeti otkriti tajne svoje majke? I zašto se čini da ju više ne poznaje?
Uvučena u maničnu potragu za istinom, Andy saznaje sve majčine brižno skrivane tajne.
Slagalica Laurine prošlosti popunjava se komadić po komadić.
Andy po stolu raširi polaroide na kojima je bila njezina majka. Posjeklina na nozi. Modrica na oku. Vrat pun modrica. Izudarani trbuh. Slomljeni nos. Dijelovi žene koju nije poznavala. (str. 146.)
Prošlost i sadašnjost
Budući da sam pročitala sve Slaughteričine romane, primjećujem zajedničku crtu koja se javlja i u romanu Slagalica. Ne samo da su likovi najčešće snažne žene, već se u njihovoj prošlosti krije velika tajna koja ih je oblikovala u one koje su sada.
I u Laurinoj prošlosti skriva se tajna. Tko je nekad bila ta sada nevidljiva, jednostavna logopedinja? Zašto je od sebe otjerala najprije supruga, a sada i kćer?
Sadašnjost, odnosno 2018. godina, isprepliće se s prošlošću, s 1986. godinom.
Fabule naizgled nisu povezane jer u sadašnjosti pratimo Andy – koja mi je bila najgori i najantipatičniji lik romana. Mrtvo puhalo koje ne pokreće radnju, već upravo suprotno. Samo cmolji, zbunjena je, ne misli svojom glavom, nije sposobna slijediti najosnovnije naredbe… Ajme. Nekoliko mi je puta čak došlo da zatvorim knjigu – upravo zbog nje. Naporna je do zla boga.
U prošlosti pratimo djevojku Jane, zarobljenu u toksičnoj vezi sa šarmantnim Nickom.
Godinama, i dok ga je voljela, dio nje mrzi ga je na onaj djetinjast način, onako kako mrzimo nešto što ne možemo kontrolirati. Bio je tvrdoglav, i blesav, i zgodan, što ga je iskupljivalo za čitav niz uvijek istih pogrešaka, jer čemu isprobavati nove kada su mu stare toliko išle u korist? (str. 1.)
Obilježena traumom iz djetinjstva, Jane nasjeda na sve gluposti koje izlaze iz Nickovih usta, no nije jedina. Svojom magnetnom privlačnošću, slatkorječivošću i manipulacijom, Nick oko sebe okuplja vojsku s kojom želi svijet natjerati na promjene. Ne birajući sredstva, Nick u svoj naum uvlači cijelu Janeinu obitelj. Ona isprva na to pristaje.
Ali kako vrijeme prolazi i Nickove ideje postaju sve ekstremnije, Jane pomalo shvaća u što se uplela. Na kocki nije samo njezin život, već i život njezina nerođenog djeteta. Koje je prisiljena tajiti.
Slagalica u dijelovima
Premda sam veliki obožavatelj Karin Slaughter, ovaj me roman nije toliko oduševio. Nemojte me krivo shvatiti, priča je odlična, ali pomalo je slična radnji Posljednje udovice, njenog najnovijeg romana koji mi je ipak bio za nijansu bolji.
Za početak, Posljednja udovica nema likove koje sam htjela udaviti! Andy mi se nije svidjela od početka i tako se nastavilo do kraja. Ta njezina nesposobnost da se pokrene i napravi BILO ŠTO stravično mi je išla na živce!
Osim toga, priča je jako dobra. Volim miješanje prošlosti i sadašnjosti te tajne koje postupno otkrivamo. Ne bih rekla da je u ovoj priči puno obrata, no svaki dio slagalice ima svoje mjesto u velikom mozaiku Laurine ličnosti.
Sviđa mi se duboka karakterizacija likova te izvrsno dočaravanje odnosa majke i kćeri.
Uživala sam i u, recimo, pozadinskoj priči. Priči koja prati zgodnog, karizmatičnog manipulatora koji svoje ekstremističke ideje realizira uz pomoć krhkijih, nevinijih ljudi zaluđenih njegovom ljepotom, elokventnošću i šarmom. Dakako, oni manje zaluđeni time daju se nagovoriti batinama, prijetnjama i ucjenom.
Slagalica je, sve u svemu, još jedno odlično ostvarenje ove američke spisateljice koja nas svaki put iznova prikuje za svoje romane. Ovaj je roman nešto manje brutalan nego ostali – kod mene je to minusić, ali kod čitatelja koji nisu ljubitelji krvavih razračunavanja već više vole fino psihološko portretiranje karaktera, to može biti samo plus.
Laura je oduvijek smatrala, odlučno i vrlo uvjereno, kako svijet možeš promijeniti samo tako da ga uništiš. (str. 528.)
Ostali naslovi ove autorice:
Dosad sam pisala recenzije o romanima Dobra kći, Posljednja udovica, Lažni svjedok čije recenzije možete vidjeti klikom na naslove. Dobra kći vodi vas ne samo do tog osvrta, već i do popisa ostalih romana Karin Slaughter, koji uključuje sve nastavke serijala o Willu Trentu, sve dosad objavljene samostalne romane, napomenu za čitanje te moj kratki dojam o dosad objavljenim Slaughteričinim romanima.
Slagalica uskoro dolazi na Netflix u obliku serije (Pieces of her), a Lauru Oliver utjelovit će sjajna Toni Collette.
Utočište je još jedan izvrstan roman na tragu prijašnjih Cobenovih uspješnica. Radnja vas nosi od samog početka i strelovito uvlači u priču u kojoj je mnogo nepoznanica koje pokušavate dokučiti, ali Harlan Coben je predobar autor da bi vam ponudio brzo rješenje zagonetke. Knjiga obiluje zapletima skoro do zadnje stranice. Pratimo njujorškog odvjetnika Simona Greena, njegovu suprugu Ingrid i njihovu obitelj. Polazište je nestanak njihove kćer Paige za koju znamo da je narkomanka koja se nalazi na ulici i izgubila je vezu s obitelji.
Simon prati Paige
Simon Green je mislio da ima sve. Sretnu obitelj, ženu pedijatricu i troje djece. Ali, najstarijoj kćeri Paige nešto se dogodilo na početku studija. To je moralo biti nešto jako bolno jer se Paige ne može s tim nositi i bježi od kuće. Nasilan dečko Aaron uvlači je u svijet droge. Simon je bezuspješno traži. Saznaje da je viđena kako svira gitaru u Central parku na mjestu gdje se okupljaju beskućnici i narkomani. Odlučan je da ovog puta izvuče Paige iz svijeta droge i kriminala. Prati Paige i nasilno se sukobljava s njezinim dečkom, a Paige u tom sukobu bježi. Očajan, Simon se povjerava supruzi Ingrid koja je odavno odustala od traženja Paige. Ali nakon što Aaron biva pronađen mrtav, a Paige nestane, Ingrid ipak odluči pridružiti se Simonu u traženju Paige. Zajedno upadaju u skrovište kriminalne bande što se pokazuje kobnim…
Mučila su ga pitanja: što bi bilo kad bi se mogao vratiti u prošlost i nešto od svega toga promijeniti? A Paige je bila dobra djevojka, najbolja kći na svijetu. Str. 78.
Paige se zanima za genetiku
Na studij Paige odlazi kao vesela i znatiželjna brucošica. Pokazuje veliki interes za predavanja iz genetike i istraživanje gena i krvnih srodstava. Nakon nekog vremena, Paige se drastično mijenja. Naprasno prekida studij i odlazi u gradić udaljen od roditelja i prijatelja. Uskoro je viđaju s dečkom sumnjive prošlosti iz narkomanskog miljea. I sama postaje narkomanka. Izbjegava sve pokušaje roditelja da je pronađu. Očigledno je da ne želi biti pronađena.
Postojala je Paige prije nego što je upoznala Aarona. I Paige sada. Str. 11.
Elena Ramirez istražuje
Elena Ramirez bivša je agentica CIA, a sad privatna istražiteljica. Unajmljena je da istraži tajanstveni nestanak usvojenog Sebastiana Thorpea, mladog burzovnog mešetara iz ugledne obitelji. U adolescentnim godinama imao je veze s narkomanskim krugovima. A onda se događaju nerješiva ubojstva u okolnim gradovima. Dvije smrti muškaraca nemaju nikakve međusobne veze osim činjenice da su bili usvojeni, kao i Sebastian Thorpe. Kao i Aaron. Elena Ramirez i Simon susreću se i shvaćaju da nestanak i ubojstva možda imaju zajednički predznak. Ali ubojice isto tako prate i njih….
Dojam o djelu Utočište
Utočište je roman koji toliko obiluje raznim prevratima da ga ne možete prestati čitati. Kako se Simon sve više približava svom cilju, radnja postaje sve brža do frenetičnog tempa. Sam kraj je dramatičan, premda ne sasvim neočekivan. Jasno vam je da je pozadina cijele priče u obiteljskom stablu, odnosno tajnama koje su tu da se jednog dana otkriju. Dvojac čudnih ubojica i tajanstveni kult koje Coben uvodi u radnju kad vam ništa nije jasno, tu su samo da zakompliciraju ionako složenu radnju.
Najbolje u knjizi je opisan lik Simona Greena kao oca koji se kroz cijeli roman promišlja u čemu je pogriješio i što nije napravio da spasi kćer. Stalna promišljanja, preispitivanja je li bio dobar otac svojoj djeci i koji je to trenutak kada je Paige prekinula sve veze s obitelji, prate Simona kroz cijelu radnju. Kad se dogodi još jedna obiteljska tragedija usred njegove potrage za Paige, Greene je rastrgan između sjedenja uz bolnički krevet i mukotrpnog rada ili nastavka praćenja svoje kćeri, bez obzira na cijenu. Na njemu je izbor što će učiniti. On bira ovo drugo. Biti uključen.
Meni osobno, roman je izvrstan. Ali, ja jako volim Cobena. Za vas kojima nije tako drag predlažem dajte šansu ovom romanu. Knjiga se čita brzo, obrati su filmski i dramatični, što zajedno čini nekoliko dobrih, napetih poslijepodneva uz knjigu.
O piscu
Harlan Coben rođen je 4. siječnja 1962. u Newarku, New Jersey, u Sjedinjenim Američkim Državama. Poznati je pisac misterioznih kriminalističkih romana i trilera. Radnje njegovih romana često uključuju ponovno pojavljivanje neriješenih ili pogrešno protumačenih događaja u prošlosti, ubojstava ili kobnih nesreća i imaju višestruke zaokrete. Kod nas su objavljene mnoge njegove knjige od kojih izdvajamo: Groblje živih, Dom, Ne puštaj me, Netragom nestao, Nevini.
Po knjizi Nevini (The Innosent) napravljena je izvrsna Netfixova serija.
Plavi mjesec je „muška knjiga“ koju, naravno, čitaju muškarci i žene. Adrenalinski obrati, ukrajinska i albanska mafija, između kojih je Jack Reacher, pravednik koji štiti slabe, ucijenjene i nemoćne, već je prokušani recept poznatog autora serijala o Jacku Reacheru. Plavi mjesec samo je nastavak Jackove bespoštedne borbe za pravdu i vjerovanja da se ona rijetko, poput plavog mjeseca, pojavljuje sama. Zbog toga je Jack Reacher tu – da stvari stavi na svoje mjesto.
Jack Reacher ili Tom Cruise
Danas je teško čitati romane Lee Childa, a da ne zamislite Toma Cruisea kako u punom trku u akcijskom trileru „skida“ protivnike jednog po jednog u osvetničkom pohodu. To je izravna posljedica utjecaja filma na knjigu, pa i na naše poimanje knjige. Ovaj novi roman, Plavi mjesec, srećom još uvijek nije ekraniziran pa glavnog glumca možete zamišljati po svojoj volji, kao i njegovu pratilju, vitku i čvrstu konobaricu Abby koja, naravno, zna baratati pištoljem. Njih dvoje se udruženim snagama bore protiv dviju najmoćnijih mafija u gradu.
Grad se na zemljovidu Amerike doimao malen, tek sićušna, pristojna točka pokraj crvene niti koja označava cestu, ucrtane na inače praznom dijelu papira. I dovoljno velik da se organizirani kriminal podijeli u dvije skupine. Zapadni dio kontroliraju Ukrajinci, a istočni Albanci. str. 1.
Jack Reacher ulazi u igru
Dok putuje međugradskim autobusom u nepoznatom smjeru, na susjednom sjedalu primjećuje starijeg čovjeka kojem iz džepa viri podeblja omotnica s novcem. U sljedećem gradu Reacher silazi s autobusa i nakon što spriječi napad na nepoznatog čovjeka, pomogne mu da sretno stigne kući. Tamo doznaje da je stariji par postao žrtva kamatara te im prijeti još veća opasnost. Aaron i Maria Shevick zahvalni su Jacku i povjeravaju mu da su se uvalili u dugove zbog kćeri koja je teško bolesna i treba joj novac za izlječenje.
Shervikove ucjenjuje albanska mafija čiji je šef Dino. Ali na drugom kraju grada još su opasniji Ukrajinci koje vodi Gregory. Kad se Jack Reacher umiješa u igru i nahuška jedne protiv drugih, ni Albanci ni Ukrajinci ne shvaćaju da se pojavio netko novi na njihovom teritoriju. Započinje bespoštedni rat između dviju mafija u kojoj pada mnogo mrtvih na obje strane. Jacku Reacheru svesrdno pomaže zgodna konobarica Abby kojoj se već prije zamjerila albanska mafija.
Jack Reacher- portret osvetnika
Jack Reacher je skoro kao lik iz bajke. Brz i beskompromisan, borac za pravdu koji se s lakoćom rješava protivnika i uvijek se izvuče neozlijeđen. Jack izgleda kao neki super čovjek. Neuništiv, bivši vojnik koji se bori s daleko brojnijim i nadmoćnijim protivnicima, ali nekako se uvijek uspijeva izvući i nadmudriti suprotnu stranu. Razmislivši na koga me Jack Reacher podsjeća, svrstala bih ga između Jamesa Bonda i filmova s Jasonom Stathamom. Sve su to individualci teško uklopljeni u društvo koji ne priznaju autoritet nadređenih. U stvarnom svijetu, s ovakvim osobinama, Jack bi imao mnogo problema. Ali, ovo je ipak samo knjiga.
Dojam o djelu Plavi mjesec
Nisam osobiti poklonik ovakvog tipa brzih, adrenalinskih knjiga. Ali knjige o Jacku Reacheru već imaju svoje zapaženo mjesto među ljubiteljima ove vrste krimića. Knjiga se čita brzo, akcije ima na pretek (nažalost i nasilja), ali sve se događa na vrlo površnoj razini, tako da uistinu imate osjećaj da gledate neki niskobudžetni akcijski triler, a ne da čitate knjigu. Naravno, znam da i ovaj tip knjige ima svoje poklonike. Stoga, ako želite nešto brzo, pitko, gdje pri tom ne želite umoriti male sive stanice (što bi rekao Hercule Poirot) slobodno uzmite, čitajte i uživajte u novim avanturama Jacka Reachera.
O autoru:
Lee Child pseudonim je britanskog pisca trilera, Jima Granta, koji je autor desetak romana o Jacku Reacheru, u koje se ubrajaju i bestseleri New York Timesa: Čovjek s dva lica (Persuader), The Enemy, Jedan hitac (One Shot), za koji je studio Paramount Pictures otkupio prava na snimanje filma, te roman The Hard Way. Njegov prvi roman The Killing Floor osvojio je nagrade Barry i Anthony za najbolji debitantski triler. Romani o Jacku Reacheru prevedeni su na četrdesetak jezika. Lee Child, podrijetlom Englez i bivši televizijski scenarist, živi u New Yorku, sa suprugom Jane.
U novije se vrijeme udružuje s bratom Andrewom Childom, a recenziju romana Stražar pročitajte ovdje.
Ugledna znanstvenica iz Centra za kontrolu i prevenciju bolesti Michelle Spivey oteta je jedne ljetne večeri i otad joj se gubi svaki trag.
Mjesec dana kasnije, Atlantu prodrmaju dvije snažne eksplozije u središtu sveučilišnog kampusa.
… nervoza i mučnina stvrdnuše se kao kamen u njezinom želucu kad je počela razmišljati o tome što se dogodilo. Eksplozija na sveučilištu. Uzeli su taoce. Masovne žrtve. Opasni i naoružani. (str. 67.)
Budući da su bili u blizini, detektiv Will Trent i njegova djevojka, liječnica Sara Linton, hitaju na mjesto eksplozije kako bi pomogli unesrećenima.
No sve kreće naopako. Na putu prema raznesenom kampusu Sara i Will svjedoče prometnoj nesreći koja to ipak nije.
Iz automobila izlaze petorica muškaraca, grubih i okrutnih, muškaraca koji ne prežu ni pred čime kako bi ostvarili svoj cilj. Sara je oteta Willu naočigled, a on brutalno pretučen.
Jesu li povezani nestanak renomirane znanstvenice i Sarina otmica?
Ako jesu, kako? I zašto?
Nameće se pitanje…
Što dobro financirana i uvježbana paramilitantna organizacija želi od žene koja je stručnjakinja za zarazne bolesti? (str. 151.)
Will Trent mora dati sve od sebe da pronađe voljenu Saru prije nego bude prekasno.
I ono njemu manje važno – ali ipak važno – mora spriječiti grupu vojnika-otmičara da izvrši pokolj koji planira, a za koji je Michelle od središnje važnosti.
Posljednja udovica – novi nastavak serijala o detektivu Willu Trentu
Za sve koji ga još nisu upoznali, Will Trent specijalni je agent GBI-ja (nešto kao FBI za državu Georgiju).
Djetinjstvo je proveo u sustavu za udomljavanje djece, dakle bio je zapostavljen ili zlostavljan. Njegova bivša žena manipulirala je njegovim emocijama kako bi ga ucjenjivala. Nikad nije imao zdravu vezu. U njegovoj prošlosti postoje prava čudovište. (str. 17.)
U djetinjstvu je prošao pakao, a te traume, u kombinaciji s disleksijom zbog koje malo teže funkcionira u svijetu izvještaja i papira, čine ga tihim, zatvorenim i pomalo otuđenim od sviju. To se mijenja kad u njegov život uđe Sara Linton. Sara ga voli baš onakvog kakav jest i zbog nje Will napokon saznaje što je to prava ljubav.
Na kalendaru je zvjezdicama označio dane kad Sara odlazi frizerki kako bi se tada sjetio reći da je lijepa. Uvijek je smišljao povod da spomene njezino ime. Slušao ju je, poštovao, smatra da je pametnija od njega, što je točno jer je liječnica, ali koji bi muškarac to priznao? (str. 61.-62.)
I Sara je obilježena traumama. Iz dobrostojeće obitelji pune ljubavi, sve je vodilo k savršenom životu. Ta sjajna budućnost nestaje na studiju, kada Sara pretrpi zvjerski napad s čijim se posljedicama mora boriti do kraja života.
Zlostavljanje nikad nećeš zaboraviti. To postaje dio DNK-a tvoje sjene. Osvrneš se, a to je uvijek s tobom. Jedino možeš naučiti kako ćeš s tim živjeti. (str. 189.)
U prethodnom su nastavku (Zatočena) Sara i Will uspjeli prevladati posljednje prepreke i sada su napokon skupa, uživaju u ljubavi i miru.
Ne zadugo, jer Sara je oteta, a Will ne može podnijeti pomisao na ono što bi joj se moglo dogoditi u rukama poremećenih muškaraca koji su je odveli.
U tome je problem kad nekog voliš… Zbog njih si slabiji. (str. 115.)
Minute prolaze. Vremena je sve manje.
Mahnita fabula koju ne prestajete čitati
Kao i svi romani Karin Slaughter, tako je i Posljednja udovica štivo koje se ne ispušta iz ruku! Napeta je to potraga za Sarom, za znanstvenicom Michelle, pokušaj sprječavanja terorističkog napada, ma sve! Teško mi je govoriti o romanu, a da ne otkrivam radnju pa ću samo reći da, iako nam je svima jasno zašto je znanstvenica Centra za kontrolu i prevenciju bolesti oteta, priča odlazi u skroz neočekivanom smjeru. Slaughterica do rješenja dolazi nekim svojim ludim, vratolomnim stranputicama pa će vam se i ono što predvidite činiti kao novo, neočekivano, iznenađujuće.
Posljednja udovica opisima nije toliko uznemirujuća i šokantna kao što su to neki prethodni romani (meni nenadmašna Dobra kći ili Triptih), ali to joj nije minus. Dapače, ovaj roman vrvi poremećenim aluzijama i nagovještajem jezivog nasilja, samo što oni nisu tako detaljno opisivani.
Budući da se Will i Sara razdvajaju na samom početku, poglavlja se izmjenjuju tako da jedno prati nju, drugo njega i primorani smo čitati i čitati jer svako, naravno, staje u najzanimljivijem trenutku.
Osim samog zapleta, koji je stvarno suvremen, uzbudljiv i strašan, roman Posljednja udovica nose i emocije – one između Willa i Sare. Trileri su općenito škrto tlo za uzgajanje ljubavne priče, ali Slaughterica i u tom uspijeva. Will i Sara su par do kojeg vam je odmah stalo. Čak i ako ne poznajete cijelu pozadinsku priču, iz svake je rečenice vidljivo da je to dvoje duboko oštećenih ljudi koji su našli snage i jednostavno krenuli dalje. Oni se uzdaju jedno u drugo, vjeruju si i stvarno se vole, onako zapravo. Njihova ljubav i predanost svijetla su točka mračnog, izopačenog zapleta.
Žao mi je što nisam mogla reći više o samoj fabuli, ali ne želim vam kvariti užitak.
Samo ću reći da je Karin Slaughter autorica koju ću čitati dok god bude objavljivala.
Ostali romani ove autorice:
Klikom na recenziju romana Dobra kći doći ćete ne samo do tog osvrta, već i do popisa ostalih romana Karin Slaughter. Popis uključuje sve nastavke serijala o Willu Trentu, sve dosad objavljene samostalne romane, napomenu za čitanje te moj kratki dojam o dosad objavljenim Slaughteričinim romanima.
P.S. Veliki sam fan tako da možda nisam relevantna.
Očeva je dužnost da svoju kćer voli na način na koji ona traži da se nju voli. (str. 353.)
Dobra kći
Prije dvadeset i osam godina, jedna je noć naprasno prekinula relativno bezbrižan život obitelji Quinn. Majka Gamma, osebujna intelektualka, brutalno je ubijena pred očima svoje dvije kćeri, trinaestogodišnje Charlotte i petnaestogodišnje Samanthe.
Možda bi sve bilo drugačije da je Rusty, otac obitelji i ozloglašeni gradski odvjetnik-branitelj bio doma. No, budući da nije, dvojica su razbojnika puškom i revolverom djevojke otjerali u šumu.
Jedna je uspjela pobjeći. Druga nije.
Usta su joj puna zemlje. Vlažno tlo. Borove iglice. …
Lopata baca zemlju u grob. …
Živa je zakopana. (str. 31.)
Danas, Charlotte – Charlie odvjetnica je koja ured dijeli s ocem. Kada je nesmotrena pijana večer dovede u srednju školu koju je i sama nekoć pohađala, svjedoči pucnjavi koja do temelja potresa mali gradić u kojem žive.
Charlie je rekla: – Najveće je sranje što ne mogu reći da je ovo najgori dan u mom životu. – (str. 95.)
Tko će braniti djevojčicu koja je pucala? Tko drugi nego Rusty Quinn, odvjetnik kojemu nije bitno jesu li klijenti krivi ili nedužni, već mu je bitno njihovo zakonsko pravo na obranu. Rusty gotovo cijeli život živi u gradiću u kojem ga svi preziru baš zbog tog stajališta. No, stari je odvjetnik ovaj put uvjeren u jedno:
-Pih – rekao je … – Rekao bih da imamo jednoroga. –
Charlie se usredotočila. Jednorog je njihova šifra za nedužnog klijenta: rijetko, mitsko stvorenje koje je vidjelo vrlo malo ljudi. (str. 130.)
I premda je sama Charlie bila svjedok, nepokolebljiv je u osjećaju da nešto smrdi.
Spletom okolnosti, Charlie je primorana stati uz djevojku koja je pucala, koju je cijeli grad unaprijed osudio.
Na vidjelo počinju izlaziti šokantne tajne. I to ne samo današnje.
Otkriva se stravična, bolna istina o događajima otprije dvadeset osam godina, kada je Charlie bila samo djevojčica prijetnjom utjerana u šumu.
Dobra kći – Charlie
Nakon kobne noći u kojoj joj je uništena obitelj, Charlie se nije predala. Prokazala je osobe koje su one kobne večeri došle s maskama na licima, sjedila je u sudnici i svjedočila, tražeći smrtnu kaznu za svog smrtnog neprijatelja Zachariaha Culpeppera.
Ali, svi znamo da život u gradićima nije nimalo jednostavan – unatoč dokazima, unatoč svemu što su Quinnovi prošli, još uvijek ima onih koji jednostavno NE VJERUJU da je Culpepper napravio ono za što ga Charlie tereti te da je to samo namještaljka, kako bi se Rusty dokopao novca.
-Postoje dva razloga zbog kojih se ponašate na ovaj način. … Ili mrzite mog oca, što je u redu jer njega mnogi mrze ili… – Držala je prst u zraku kako bi naznačila drugi razlog, onaj zbog kojega je prije dvadeset osam godina nosila metu na leđima kad je dolazila u školu, zbog kojega je u gradu i dalje poprijeko gledaju ljudi … – Mislite da sam razmažena mala kučka koja je smjestila Zachariahu Culpepperu… – (str. 43.)
Zachariah Culpepper…
Ovo mi ime odzvanja u glavi svaki put kad se dogodi neko sranje. Postalo je sinonim za sve što u životu može krenuti na zlo. Osim što je, naravno, Zachariah Culpepper još milijun puta gori od svega najgorega što mi možemo pomisliti.
I jedno pitanje za kraj: Što mislite o smrtnoj kazni?
Pročitajte roman Dobra kći pa odgovorite još jednom.
Dobra kći – ovo bi moglo malo zaboljeti
Dobra kći triler je koji se čita jednom. Zatim ga odložite sa strane i dugo dugo o njemu mislite. Barem sam ja tako reagirala pročitavši ga prvi put. Jako volim Karin Staughter, još od njenog prvog romana Zaslijepljena, ali sve su to klasični trileri s dozom američkog štiha – krvavi, nasilni, strašni.
Dobra kći je sve to – i puno više. Naravno, govorit ću vam iz svoje perspektive, možda na vas ne ostavi tako jako dojam, premda nećete moći poreći da vam se sviđa i da ste uživali u čitanju.
Odmah nakon sadržaja prešla sam na dojmove jer ovaj roman obiluje potpuno neočekivanim preokretima zbog kojih je naprosto nemoguće pričati o radnji, bez da se ona spoila.
Zašto sam rekla da će ovaj roman boljeti? Za razliku od trilera koji inače dotiču naš želudac, ali ne i srce, Dobra kći čini baš to. Radnja je okrutna, prepredena, mučna. Preokreti su nagli, ošamare vas i ošamute, prisile vas na vraćanje unatrag i ponovo čitanje određenih poglavlja…
Ali, kao u TV-reklami, to nije sve! Dobra kći emotivan je roman, toliko životan i topao, ali i mračni triler i obiteljska drama u jednom.
Obitelj Quinn bila je relativno sretna. A onda se sve promijenilo.
Kako zaliječiti rane kada one nisu vanjske, nego se nalaze duboko u našem srcu?
Kako se oporaviti od udaraca koje su nam zadali naši najbliži?
Činimo li doista sve najbolje za svoju djecu, čak i kad je ono što činimo za njih najgore?
Dokle seže ljubav roditelja? Dokle seže ljubav djeteta?
Može li se živjeti s krivnjom?
Što sve činimo da bismo se iskupili?
Trebamo li oprostiti i zaboraviti?
I, na kraju, što znači biti dobra kći?
Ostali naslovi ove autorice:
Strastvenim ljubiteljima krvavih trilera ime Karin Slaughter ne da nije nepoznato, nego s napetošću i zloslutnom strašću očekuju nove naslove ove autorice, koju (s pravom) nazivaju jednom od najboljih autorica trilera današnjice.
Autorica je niza romana o specijalnom agentu Willu Trentu koje, iako slučajevi nisu povezani, ipak savjetujem čitati po redu, ponajviše zbog razvoja likova i njihovih privatnih života.
Zaslijepljena (ne sjećam se spominje li se u ovom romanu Will Trent, ali spominju se ostali likovi iz serije pa je dobro njime započeti čitalačku Slaughter avanturu)
Budući da sam pročitala sve navedene romane i da sam velika obožavateljica Slaughterice i njezina pisanja, sve vam ih od srca preporučujem. Naravno, neke su priče jače, neke slabije, ali sve su u globalu izvrsno napisane, napete i poprilično krvave. Ako volite takve trilere, navalite!
Ipak, izdvojit ću Triptih, roman koji je na mene ostavio dubok dojam jer je, baš kao i Dobra kći, strašan na jednoj emocionalnoj razini. Užasno je krvav i mučan, ali nije stvar u tome – taj roman na jedan podmukao, razoran način djeluje na vaše emocije i nije od onih koji se čitaju dvaput. Makar meni. Nakon čitanja nekih poglavlja, užasno me boljela duša zbog likova i onoga što su prošli, što im je napravljeno. Ista je stvar i s romanom Dobra kći; njega sam ipak pročitala dvaput, ali nisam se lako odvažila na taj potez i srce me unaprijed boljelo zbog sudbine likova koja mi je bila time strašnija što mi je već bila poznata.
Romani koji nisu iz serije o specijalnom agentu Trentu, ali su također izvrsni:
Ulov- možete li vjerovati neznancu iako je zaručnik vase kćeri?
Ulov je uzbudljiv, intrigantan roman koji ne ispuštate iz ruku od prve do zadnje stranice. Ovaj autor mi se svidio i s romanima 29 sekundi i Odmor pa sam s nestrpljenjem očekivala nove naslove. Ulov mi se čini još bolji od prethodna dva romana. Priča o čovjeku koji je uvjeren da njegov zet nije ono za što se predstavlja, doslovno me prikovala za naslonjač. Knjiga ima sve što tražite od odličnog trilera: brzu radnju, adrenalinske upade, zagonetku koja vas tjera na razmišljanje i donošenje zaključaka i mogućnost da se opredijelite za stranu kojoj vjerujete.
Ed upoznaje zaručnika svoje kćeri Abbie
Ed i Clare žele najbolje za svoju kćerku Abbie. Kad Abbie odluči predstaviti roditeljima svog zaručnika Ryana, isprva su oduševljeni. Ryan je stariji od Abbie, zgodan i samouvjeren muškarac, bivši vojnik, odlikovan medaljom za hrabrost, doktorirao psihologijske znanosti, a sada u stabilno uhodanom poslu. Još, uz to, human je i empatičan, volonter u domu za starije, veoma angažman pri prikupljanju donacija za dobrobit zajednice. Ryan je idealan zet. Tako je barem mislio Ed, Abbien otac, dok nije pogledao Ryanu u oči. A njegove oči su bile tamne, duboke i neprozirne. Nešto je bilo duboko skriveno u njima, što je Ed odmah primijetio. Ed je uvjeren da Ryan nije ono za što se predstavlja i da krije mnoge tajne. Samo, zašto to ne primjećuje nitko drugi? Prestravljen mogućnošću da mu je kći u vezi sa psihopatom, Ed odlučuje istražiti kćerinog zaručnika.
I tad sam znao, gledajući Ryana u oči. To je bio trenutak kada sam shvatio da nešto nije u redu s novim dečkom moje kćeri. Nešto je bilo skriveno iza mračnih sjena u njegovim očima. Nešto se nije uklapalo. Nešto uistinu jako, jako loše. str. 11.
Ryan-idealan zet ili nešto sasvim drugo?
Ed pokušava istražiti Ryanovu prošlost i njegove poslove. Ne nailazi na ništa sumnjivo, ali ne odustaje. Intuicija mu ne da mira. Ed i Clare već su jednom izgubili dijete. Krivnja koju Ed svakodnevno osjeća zbog smrti trogodišnjeg sina progoni ga godinama i on će sve učiniti da zaštiti Abbie, jedino dijete koje mu je preostalo. Je li Ed pretjerano zaštitnički nastrojen otac ili su njegove sumnje utemeljene? Ed angažira privatnog detektiva uvjeren da, kad je Ryan u pitanju, mora kopati dublje…
Dilema koja izjeda Eda
Ed ne odustaje od svojih sumnji ni kada mu Ryan postaje zet. Dapače, svojim ponašanjem Ed navlači nezadovoljstvo supruge i kćeri koje ne razumiju njegove motive. Ed se posvetio istraživanju i praćenju Ryana toliko da mu uskoro počinje patiti i posao za što, naravno, u njegovoj firmi nemaju razumijevanja. Ni pod cijenu otkaza Ed ne posustaje. Ali nije baš sve bez vraga. Prateći Ryana, Ed otkriva da Ryan posjećuje sumnjivu kuću, okupljalište ovisnika, u opskurnom dijelu grada. Potom, otkriva da nema podataka o Ryanovoj prošlosti iz djetinjstva, a nije mu baš jasna ni njegova diploma. Puno je nepoznanica… Ostavljam vam da ih sami otkrivate…
Clare je željela da se potrudim bolje upoznati kćerina zaručnika. Točno ću to učiniti. Saznat ću istinu o strancu koji je Abbie oborio s nogu. Prije negoli bude prekasno. str. 48.
Ryan
Ryan je zgodan, Ryan je pametan, Ryan je zaposlen i nedvojbeno usrećuje vašu kćer.
Pa, zašto sumnjati u Ryana? I, kad Ryan utvrdi da ga punac ne simpatizira, i dalje je vrlo prijazan i susretljiv prema Edu. Postupa li tako većina ljudi ili je Ryan izuzetak?
Dojam o djelu Ulov
Od mene velika preporuka za čitanje ovog romana. Ulov sam pročitala u jednom dahu. Roman je intenzivan, pun zapleta, tajni koje se trebaju otkriti, brzih izmjena radnje. U nekim detaljima malo je i predvidiv, ali to ne umanjuje zanimljivost radnje. Premda, jasno vam je da savršeni zet ne postoji (iako je moj sasvim solidan, ha, ha)!
Ali šalu na stranu, knjiga postavlja jedno zanimljivo pitanje: Koliko smo daleko spremni ići da bismo zaštitili one koje volimo? Nakon Ulova s nestrpljenjem očekujem novu knjigu ovog autora.
O autoru
T. M. Logan rođen je u Berkshireu 1975. godine i od djetinjstva je zaljubljenik u knjige. Studirao je povijest na Sveučilištu u Londonu (Westfield College), nakon čega upisuje postdiplomski studij na Sveučilištu u Cardiffu. Novinarstvo se činilo logičnim izborom pa piše za engleski dnevni list Daily Mail, a od 2017. posvećen je samo književnom radu. Knjige su mu prevedene u 20 zemalja diljem svijeta, a na hrvatskom jeziku objavljeni su mu romani Laži, 29 sekundi i Odmor. Živi u Nottinghamshireu sa suprugom i dvoje djece.
We use cookies on our website to give you the most relevant experience by remembering your preferences and repeat visits. By clicking “Accept All”, you consent to the use of ALL the cookies. However, you may visit "Cookie Settings" to provide a controlled consent.
This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. These cookies ensure basic functionalities and security features of the website, anonymously.
Kolačić
Trajanje
Opis
cookielawinfo-checkbox-analytics
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Analytics".
cookielawinfo-checkbox-functional
11 months
The cookie is set by GDPR cookie consent to record the user consent for the cookies in the category "Functional".
cookielawinfo-checkbox-necessary
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookies is used to store the user consent for the cookies in the category "Necessary".
cookielawinfo-checkbox-others
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Other.
cookielawinfo-checkbox-performance
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Performance".
viewed_cookie_policy
11 months
The cookie is set by the GDPR Cookie Consent plugin and is used to store whether or not user has consented to the use of cookies. It does not store any personal data.
Functional cookies help to perform certain functionalities like sharing the content of the website on social media platforms, collect feedbacks, and other third-party features.
Performance cookies are used to understand and analyze the key performance indexes of the website which helps in delivering a better user experience for the visitors.
Analytical cookies are used to understand how visitors interact with the website. These cookies help provide information on metrics the number of visitors, bounce rate, traffic source, etc.
Advertisement cookies are used to provide visitors with relevant ads and marketing campaigns. These cookies track visitors across websites and collect information to provide customized ads.
