Oznaka: triler

Objavljeno

Jo Nesbό: Nož

Nakladnik: Fokus 2019.

Naslovnica knjige Nož: ©Fokus

Jo Nesbo Nož

Nož -osobni roman najpoznatijeg istražitelja

Nož, dvanaesti roman Jo Nesbόa napeti je triler nagrađivanog autora (u međuvremenu je izašao i trinaesti). Čim mi je je roman Nož dospio u ruke, zapitala sam se je li moguće da je Jo Nesbό nakon jedanaest romana uspio napisati nešto novo, drugačije, još napetije i intrigantnije. Naravno da je moguće! Nož je dosta osoban roman koji nas vraća u događaje iz prošlosti Harrya Hola, poznatog Nesbovog istražitelja. To je roman koji preispituje unutrašnje dvojbe, sumnje i intimna previranja glavnog lika koji je sve, samo ne savršen junak. Radnja nije brza kao u prethodnim Nesbovim romanima, ali je jako slojevita, intrigantna i puna obrata. Roman je po mom sudu izvanredan, mračan i pun osobnih gubitaka i boli glavnog junaka. Harry Hole je toliko autentičan lik da ga ne možete ne voljeti.

Prepoznavanje obrasca. Kažu da se čovjek razlikuje od životinje po sposobnosti mozga da prepozna obrasce ponašanja. str. 193.

Harry Hole se suočava sa svojim kosturima iz ormara

Nož  jako evocira  neke važne događaje u Harryevom životu, a nastavlja se, odnosno započinje u trenutku kad Harryja iz stana izbacuje voljena supruga Rachel. Besciljno provodeći slobodno vrijeme, uglavnom opijajući se po barovima i ulazeći u usputne seksualne veze s kolegicama, Harry utapa tugu zbog odlaska od Rachel. Kad je ubrzo nakon toga suočen sa strahovitim gubitkom i boli nakon smrti voljene osobe, Harry na trenutke gubi dodir sa stvarnošću, pada u košmar sumnji koji graniče s deluzijama. Piće u enormnim količinama i teška životna drama dovode ga pred sam rub svijesti i pred pitanje: Tko sam ja i što sam sve sposoban učiniti?

Slagalica zločina u romanu Nož

Ipak, Harry Hole ne bi bio ono što jest kad ne bi uz snažnu  intuiciju i želju da riješi zagonetku, bez obzira na posljedice, dokučio i ovu zavrzlamu. Iako je isključen iz istrage i marginaliziran od policijskog aparata (ima podršku jedino od kolegice Katrine Bratt i njezinog supruga Bjorna Holma), Harry malo po malo sastavlja slagalicu zločina. Uz osobnu dramu, cijelim se romanom provlači povratak Sveina Finnea, prvog ubojice kojeg je stavio iza rešetaka, silovatelja koji se želi osvetiti Harryju i kojem je Harry ubio sina, također kriminalca.

Kome su suđena vješala, taj se neće utopiti. Str. 338.

Harry Hole, antijunak u romanu Nož

Pitam se, kao i miljuni čitatelja cijelog svijeta, zašto je Harry Hole toliko obožavan lik? Priznajem, ni ja mu ne mogu odoljeti. Činjenica je da je Harry nesređen na svim poljima, alkoholičar, kompulzivan, nevjeran lik, često pred mentalnim slomom, a ipak ga čitatelji, pogotovo žene, obožavaju. To je stoga što je Hari antijunak, u suštini vrlo pošten i moralan, ali često bez samopoštovanja, čak i autodestruktivan. Uzburkanih emocija iznutra, koje prema vani ne zna iznijeti, čine krivu sliku o njegovim pravim vrijednostima. Uz to, Harry je lik koji igra po svojim pravilima i bez dodvoravanja autoritetima. Sve ga to čini toliko drugačijim od inih istražitelja raznih kriminalističkih romana. A svakim novim Nesbόvim romanom Harryjev lik sve je kompleksniji i  složeniji.

Ljubav je komplicirana, rekla je, primaknuvši se bliže. Spustila mu je glavu na prsa.

Ljubav je korijen svijeta, nastavi Harry. Dobra i zla. Dobra i zla. str. 261.

Dojam o knjizi Nož

Ova knjiga je punokrvni triler. Kada je uzmete i počnete čitati, čini vam se da su događaji nepovezani i košmarni kao i, uostalom,  um glavnog junaka, ali roman vas toliko zaokupi da jedva čekate vidjeti kako će se sve razmrsiti. A završnica je neočekivana i u tome je Nesbό pravi majstor. Knjiga ima sve što pravi triler mora imati: intrigantan uvod, osobnu dramu, mračne scene, vješte zaplete i neočekivanu završnicu. Preporuka za svakog ljubitelja krimića. Od Nesbόa očekujem samo još više i bolje.

jo Nesbo Nož

O autoru:

Jo Nesbό norveški je pisac, poznat po seriji romana o detektivu Harryju Holeu koji su mu donijeli brojne nagrade i svjetsku slavu. Za roman Šišmiš dodijeljene su mu prestižne nagrade Riverton (1997.) i Stakleni ključ (1998.) Za knjigu Snjegović filmska prava kupio je Hollywood, a film režira Martin Scorsese. Ekraniziran je i roman Lovci na glave. Posljednji, trinaesti Nesbόv roman je Kraljevstvo.

Trailer za film Snjegović:

Osim pisanja, Jo Nesbό aktivno se bavi i glazbom. Živi i djeluje u Oslu. Jo Nesbό je nekoliko puta posjetio Hrvatsku i dao niz intervjua ljubiteljima knjiga o Harryu Holu.

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

Dot Hutchison: Svibanjske ruže

Nakladnik: Stilus, 2020.

Naslovnica romana Svibanjske ruže: ©Stilus

Dot Hutchison: Svibanjske ruže

Kako je istraga odmicala, a oni otkrivali detalje o tome što se dogodilo tim djevojkama, u Eddisonu je rasla užasna spoznaja da se taj slučaj neće nikada riješiti. Pravno gledano, sve će biti riješeno. Potrajat će, ali bit će riješeno. No to ne znači da će ga moći zaboraviti i krenuti na idući. Znao je da taj slučaj nikad neće postati tek anegdota, čak ni kad bude pred krajem karijere.

Taj slučaj će ih sve mentalno upropastiti, progoniti do kraja života. Nikad se neće riješiti pitanja kako itko može napraviti takvo što?

str. 29.

Svibanjske ruže

Četiri mjeseca nakon uništenja Vrta u kojem su bile zatočene, mučene i ubijane mlade djevojke koje je njihov mučitelj nazivao Leptiricama, FBI agenti Hanoverian, Eddison i Ramirez pokušavaju pomoći preživjelim djevojkama i oporaviti se od strave samog slučaja.

Dolazi proljeće, no ono agentima ne donosi sreću. Jer svakog proljeća, već 17 godina, napada serijski ubojica. Ubija naoko nepovezane mlade djevojke i zatim ih ukrašava cvijećem.

Priya je tako ostala bez sestre Chavi. Baš ona ju je pronašla u krvi, ukrašenu žutim krizantemama. Boreći se sa svojim demonima, Priya i njena majka sele se iz grada u grad.

Tuga i bol nisu isto. Zato se i ne zovu jednako. Razlika između njih možda je mala, ali riječi su precizne i svaka od njih označava samo jedno, svaka ima svoju svrhu. Sinonimi nikad nisu savršeno točni.

str. 62.

No, netko ih slijedi.

Koliko god ih agenti pokušavaju zaštititi i pomoći im, čini se da se ne mogu sakriti.

I čini se da je Priya sljedeća – djevojka koja će biti ukrašena bijelim ružama. Svibanjska ruža.

Priya i agenti

Slučaj Priyine sestre Chavi već pet godina muči agente. Proljetna ubojstva muče ih već sedamnaest godina. Budući da je baš Priya pronašla svoju sestru, agenti Hanoverian i Ramirez, a Eddison posebno, vezani su za nju, čuvaju je i tu su za nju u svakom trenutku.

Priya je oštra, kao i njezina majka, preživjele su strašne stvari i uvijek su tu jedna za drugu. No, demoni prošlosti proganjaju ih i Priya svako-toliko poklekne. Neću vam otkriti kako, ali jako je lijepo opisano i može pomoći djevojkama koje se s time bore i u stvarnom životu.

-Ti si isto u ratu, čini mi se?

Ne odgovorim odmah, razmišljajući što me zapravo pita i što mu želim otkriti. …

-Da – kažem nakon nekog vremena. – Samo ne znam protiv koga se borim – dometnem. – Za rat treba neprijatelj, a ja nisam sigurna je li mi itko gori neprijatelj od mene same.

str. 19.
Dot Hutchison: Svibanjske ruže

Agent Eddison najvažniji je dio trojke u ovom romanu. Njegova posebna veza s Priyom temelji se na traumi iz njegove prošlosti. Ona je spomenuta u Vrtu leptira, kao i u romanu Svibanjske ruže.

Čudan je to osjećaj: nada. Prevrtljiv. Mušičav.

str. 9.

Ta ga trauma oblikuje, uvjetuje svaki njegov pokret i misao i jedan je od razloga zašto se toliko zbližava s mladom Priyom. Sviđa mi se njihov odnos koji se bazira na međusobnom bockanju i vrijeđanju, ali i ogromnoj ljubavi i privrženosti.

Ratne ozljede

Uz Priyu su i ratni veterani – šahisti koji je primaju pod svoje i pomažu joj da se bolje nosi sa strahom i tjeskobom. Upoznala ih je sasvim slučajno, dok su igrali šah u lokalnom perivoju. Prihvatili su ju kao jednu od svojih jer su i na njoj prepoznali ratne ožiljke. Svatko se od njih bori sa svojim traumama, najčešće sa samim sobom.

Veterani se ne okupljaju samo da bi razmjenjivali priče iz bitke, nego i zato što je pred drugima koji se bore s istim demonima kao i ti lakše podnijeti rane. Pred njima je lakše priznati da nisi dobro. Braća po oružju (i sestre) paze na tebe kad očito ne možeš paziti sam na sebe i nikad ne očekuju da budeš nešto što nisi, pa čak ni kad si sramotna isprika za ljudsko biće.

str. 195./196.

Svibanjske ruže – dojam

Iako sam pročitala određen broj slabijih kritika na Svibanjske ruže, ne bih se složila s njima. Slučaj je zanimljiv, likovi su životni i priča mi se općenito veoma svidjela. No, moram priznati da mi se Vrt leptira više svidio. Ne zato što je priča bila bolja, nego je jednostavno bila razrađenija. U ovom romanu premalo saznajemo o samom slučaju, u previše toga o Priyi i njezinim psihičkim stanjima. Naravno, nije to nužno loše, ali smanjuje napetost i želju čitatelja da se taj ubojica privede pravdi (na ovaj ili onaj način).

Željno sam čekala novi roman autorice Dot Hutchison i ne mogu reći da sam razočarana, ali imam osjećaj da u romanu Svibanjske ruže ipak nešto nedostaje.

Dot Hutchison: Svibanjske ruže

Ostali naslovi ove autorice:

Klikom na prvi naslov možete pročitati našu recenziju i o tom izvrsnom trileru.

Budući da se romani vezuju jedan na drugi, savjetujem čitanje po redu. Svibanjske ruže bit će vam mnogo zanimljivije i razumljivije ako se prije upoznate sa strašnim slučajem iz Vrta leptira.

Gdje kupiti roman Svibanjske ruže:

Stilus

Objavljeno

Robert Bryndza: Smrtonosne tajne

Nakladnik: Znanje

Naslovnica knjige Smrtonosne tajne: ©Znanje, Zagreb 2020.

Dok joj je krv natapala snježni pokrivač, a život napuštao tijelo, Marissi se učinilo da prepoznaje lice kroz velike staklene rupe plinske maske. Str. 7.

Robert Bryndza Smrtonosne tajne

Umorstvo na Badnjak u romanu Smrtonosne tajne

Roman Smrtonosne tajne započinje upravo na Badnjak. Tijelo prelijepe mlade plesačice Marisse Lewi pronađeno je unakaženo u vrtu ispred svoje kuće. Marissa je bila atraktivna mlada žena koja je voljela život, izazovno i uzbudljivo živjela. Zbog nje su mnogi muškarci gubili glavu. Je li jedan od njenih ljubavnika i njen ubojica? Slučaj preuzima detektivka Erika Foster koja istražuje upravo takve teške slučajeve, a posljednji joj je još uvijek u svježem sjećanju. Premda umorna i još puna emocionalnih ožiljaka, Erika preuzima slučaj umorstva Marisse Foster. Njezin tim čine bivši partner James Peterson, narednica Kate Moss  i kriminalistički narednik John McGorry. Svi su oni u grozničavoj potrazi za ubojicom, ali tragova nema, vremena je malo, a potraga otežana, jer ubojicu nitko ne može prepoznati zbog plinske maske koju nosi na licu.

Žrtve se razlikuju po starosti i spolu, riječ je o muškarcima i ženama od dvadesetih do kasnih pedesetih. Imamo samo jedno umorstvo. Umorstvo Marisse Lewis. A ona je pak od svih žrtava napadnuta najbliže svojoj kući. Str. 235.

Erika Foster u romanu Smrtonosne tajne

Smrtonosne tajne prate još jedan slučaj omiljenog lika, detektivke Erike Foster, u romanima Roberta Bryndze. Nesređenog ljubavnog života, boreći se za bolji položaj žena u policiji, suprotstavljajući se šefovima koji je ne uvažavaju, Erika zahvaljujući intuiciji rješava i ovaj posljednji zamršeni slučaj. Iako se na početku čini da je riječ o jednom ubojici, a potom istražitelji posumnjaju u više njih, Erika uskoro otkriva da je priča puno dublja. Postoji li imitator ili su ubojice u dosluhu? – pitanje je koje postavljaju čitatelji, a i sama istražiteljica. Kako se ubojica približava njenom timu, pa čak i napadne njezinu blisku suradnicu Kate Moss, Erika otkriva da su stvari vrlo čudne.

Robert Bryndza Smrtonosne tajne

Dojam o romanu Smrtonosne tajne

Roman Smrtonosne tajne standardno je dobar roman i na tragu je prethodnih Bryndzinih romana. U romanu se spominju neki događaji iz prethodnih romana, što može malo zasmetati pa predlažem da, ukoliko niste do sada čitali ovaj serijal, krenete čitati po redu. Ovaj put moram priznati da nisam pogodila ubojicu, odnosno Bryndza me naveo na krivi trag, a  kraj je uistinu neobičan i iznenađujući. Ali, neću otkrivati. Predlažem da pročitate knjigu i podijelite svoje dojmove na našoj stranici.

O autoru:

Robert Bryndza (1979.) britanski je autor kriminalističkih romana koji su prevedeni na 28 jezika i prodani u više od 3 milijuna primjeraka širom svijeta. Uspješnu spisateljsku karijeru započeo je humorističnim romanima o Coco Pinchard, a najveći uspjeh postigao je serijalom o detektivki Eriki Foster. Prvi roman iz serijala, Žena u ledu, postao je svjetski bestseler, a nakon njega su uslijedili romani Noćna grabežljivica, Mutna voda, Posljednji dah i Hladna krv (svi objavljeni u Znanju). Smrtonosne tajne šesti je nastavak u serijalu o detektivki Foster.

Gdje kupiti:

Znanje

A ako ne znate što čitati u ovo božićno vrijeme, inspiraciju potražite u našem popisu 10 knjiga koje morate pročitati ovih praznika!

Objavljeno

Catherine McKenzie: Nikome neću reći

Nakladnik: Mozaik knjiga, Zagreb 2020.

Naslovnica knjige Nikome neću reći: © Mozaik knjiga

Chaterine McKenzie Nikome neću reći

Što se dogodilo Amandi Holmes u romanu Nikome neću reći?

Roman Nikome neću reći započinje nepoznanicom: što se dogodilo u kampu za mlade koju vodi obitelj MacAllister, u ljeto 1998.? Nesretni događaj se nije rasvijetlio cijelih dvadeset godina. Teško ozlijeđena i zatučena mlada djevojka dvadeset godina vegetira između života i smrti, a da za njezino ranjavanje nitko nije odgovarao. Tajne koje su prešućene, ljubavi koje nikad nisu otkrivene, zamršeni odnosi između nasljednika MacAllisterovih, okosnica su radnje ovog zanimljivog romana. Amanda je bila najbolja prijateljica s jednom od kćeri MacAllisterovih, Margaux. Redovito je boravila u kampu Ara zajedno s Macallisterovim kćerima Margaux, Kate, Liddie, Mary i sinom Ryanom. Djevojke su radile kao voditeljice mlađoj djeci koja su ljetovala u kampu. Sve su to bila bezbrižna i vesela ljetna druženja koja su svi obožavali, a onda se dogodila nesreća.

Oporuka

Dvadeset godina nakon tog nerazjašnjenog događaja u kampu Ara, tragično pogibaju supružnici MacAllister. Na početku romana Nikom neću reći, njihovi potomci, kao i stalni zaposlenici kampa, okupljaju se u kampu na čitanju oporuke. Kamp je godinama u vlasništvu obitelji MacAllister i sada nasljednici moraju donijeti odluku: prodati ga ili nastaviti s radom. Ali, oporuka ima jednu začkoljicu: ona ili onaj tko je naudio Amandi nema pravo na svoj dio nasljedstva. Da bi se nasljedstvo podijelilo, potrebno je utvrditi kako su se odigrali događaji u toj kobnoj noći prije dvadeset godina. I tko je naudio Amandi? Sumnjivaca je mnogo, ali samo je jedan uistinu odgovoran. A to nećemo saznati do samog kraja romana….

Samo napišite „kriv“ ili „nevin“, presavijte papir i bacite ga u sandučić. Pišite velikim tiskanim slovima da vas ne prepoznam po rukopisu.

„Ne moramo ovako.“

„Stvarno moramo. Tako je tata htio. Obavimo to da smo mirni.“ str. 137.

Svi nasljednici, a jedan krivac

Margaux

Djevojka koja najviše žali za Amandom. Bile su bliske prijateljice koje se povjeravaju jedna drugoj. Voli brata, ali mu ne vjeruje. Ne uspijeva srediti emocionalni život, kao ni poslovnu karijeru. Nakon strašne noći, Margaux se ne želi više vraćati u kamp, premda je u njemu odrasla.

Mary

Ozbiljna djevojka, zaljubljenica u prirodu i konje. Sklona alkoholu i depresiji. Najradije boravi sama. Zaljubljena u Seana, ali ta ljubav nije uzvraćena. Od kampa je zanima samo štagalj i treniranje životinja.

Kate i Liddie

Blizanke, ali potpuno različite osobnosti. Kate, ljepuškasta, odgovorna djevojka. Želi biti voditeljica kampa, ali nitko joj nije povjerio tu zadaću. Liddie je pomalo neprilagođena, muškobanjasta, znatiželjna, živi s rokerom. Dok bi jedna zadržala imanje, druga bi ga se rado riješila.

 Ryan

Osumnjičen od strane vlastitog oca da je naudio Amandi, što on opovrgava. Treba mu novac pa se zalaže za prodaju imanja. Nesretan je jer ga prati teret prošlosti i pogibja još jedne djevojke. Ima problema s alkoholom. U braku je  s Kerry i ima tri djevojčice koje obožava.

 Sean Booth

Domar u kampu, kojem je kamp jedini dom još od vremena od kada ga je gospodin McAllister praktički posvojio nakon što mu je umrla majka. Zaljubljen je u Margaux, ali ta je simpatija jednostrana. Jedino što želi je ostati živjeti i raditi u kampu.

Chaterine McKenzie Nikome neću reći

Moj dojam o knjizi Nikome neću reći

Ova mi se knjiga jako svidjela. Ne radi se o klasičnom trileru, već o obiteljskoj drami s elementima trilera. Autorica je jako dobro psihološki portretirala likove. Nitko nije crno-bijel. Svi imaju dobre i loše strane. Likovi su nesavršeni kao što su to uostalom i ljudi u stvarnom životu. Pročitala sam neke kritike da su dijalozi razvučeni, ali meni se baš svidjela ta neodređenost u međusobnom komuniciranju između likova gdje se sve otkriva malo po malo, na kapaljku. Voljela bih  čuti vaše komentare. Moja je preporuka: Pročitajte. Lako se čita, ima dosta prevrata, rasplet se događa tek u zadnjih desetak strana pa iako naslućujete tko je krivac, to ništa ne mijenja na  dramskoj napetosti koja nas drži sve do kraja romana. Uz to, autorica je objavila skicu, odnosno mapu samog kampa koja vas vodi da sve lijepo vizualno povežete u jednu cjelinu.

O autorici:

Catherine McKenzie diplomirala je na Sveučilištu McGill i bavi se pravom u svom rodnom gradu Montrealu. U slobodno vrijeme rado skija i trči. Prvih osam njezinih romana prevedeno je na brojne jezike. Najnoviji, The GoodLiar, odmah je skočio na popis bestselera dnevnika Globe and Mail i Toronto Star, postao je knjiga mjeseca travnja na stranici Goodreads (u kategoriji Suspense & Thrillers) i dobio sjajne kritike u časopisu Publisher’s Weekly. Catherine redovito piše za internetsku stranicu Writer Unboxed.

Gdje kupiti:

Chaterine McKenzie Nikome neću reći

Mozaik knjiga

Objavljeno

Stephen King: Uljez

Nakladnik: Znanje, 2020.

Naslovnica romana Uljez: ©Znanje

Uklonimo li metafore … preostaje ti neobjašnjivo. Nadnaravno.

Samo što to nije moguće. Nadnaravno možda postoji u knjigama i filmovima, ali ne i u stvarnome svijetu.

str. 234.
Stephen King: Uljez

Uljez – najgora noćna mora

Brutalno oskvrnjeno tijelo jedanaestogodišnjeg dječaka pronađeno je u mjesnom parku.

To nikada neću uspjeti izbaciti iz glave. Nikada. Čini mi se da bi mi dobro došla neka tableta. Možda Valium. Nikada nisam pio takve stvari, ali sad bi mi baš dobro došlo. I dalje imam dojam da mi je srce u grlu. Vašim forenzičarima treba reći da su bljuvotine na mjestu događaja, ako ih pronađu, a vjerojatno hoće, moje. I ne stidim se. Svatko bi ostao bez večere da vidi tako nešto.

str. 8.

Svjedoci, otisci i DNA nedvosmisleno kažu – ubojica je omiljeni lokalni trener i učitelj engleskog jezika Terry Maitland. Vođen dokazima, detektiv Ralph Anderson odlučuje se na javno uhićenje, neka cijeli gradić vidi da je poremećeni ubojica maknut s ulica. Ta odluka pokreće lavinu užasnih događaja koja se više ne može zaustaviti…

Građani, do jučer Terryjevi odani prijatelji i dobri susjedi, okreću se protiv njega.

Vidi ljude koje poznaje… Ljude čijim je klincima predavao, ljude čije je klince trenirao, ljude koji su k njemu na kraju sezone dolazili na roštilj. I svi oni sada traže da ga se ubije.

str. 173.

Trener Terry policiji daje svoj alibi; iako detektiv Anderson sumnja, alibi se pokaže neoborivim. Kako?

Kako jedna osoba može biti na dva mjesta?

Čuvar Keene odveo je Terryja. Ralph je nepomično sjedio, čekao da se Keene vrati i kroz troja ga vrata između te prostorije i svježega zraka isprati iz zgrade. Sada tako ima odgovor … a taj odgovor Terry je izgovorio dok ga je gledao u izravno oči i nije ni u jednom trenutku trepnuo. Glasio je Nisam.

Ralph mu je htio vjerovati.

Ali nije mogao.

str. 161.

Kopajući sve dublje i dublje po naizgled riješenom, jednostavnom slučaju, čak i pod cijenu vlastitog života, detektiv Ralph Anderson odlučan je otkriti istinu. Istinu koja je jezovitija, strašnija i gadnija od svega što možemo zamisliti!

King je kralj!

Oduvijek volim Kinga. Još od prvog njegovog romana koji sam pročitala (Potrebne stvari), preko tisućustraničnog romana Ono do najnovijih romana kao što su Gospodin Mercedes i Tko nađe, njegovo.

Kingovi su romani sve! I napeti i jezivi. Brutalni, ludi, humoristični, pomaknuti…

Imajući na umu nešto slabije (po mom mišljenju) Uspavane ljepotice, malo sam se bojala da će me i Uljez razočarati.

O, kako sam se prevarila!

Ne pamtim kad me je zadnji put neki roman ovako uplašio, naježio, zarobio. Jednom kad počnete, naprosto ne možete prestati čitati. Toliko je zanimljivo da sam ponekad morala nasilu prekidati čitanje jer nisam željela pročitati prebrzo, a onda me mučila želja za nastavkom čitanja. I tako ukrug!

Uljez je sve što želite od nadnaravnog trilera koji potpisuje King. Na početku vas ošamari brutalnom, sadističkom, perverznom smrću malog dječaka. Niste se ni oporavili, on vas nastavlja udarati savršenim poznavanjem ljudske psihe. A ljudi su i dobri i zli.

Završni udarac dolazi najavljeno, ali zapanjujućom snagom. Znate tko je (ŠTO JE?) negativac, ali ni ne slutite razmjere zla na koje je spreman.

Nikad više neću sumnjati u Kinga! Nije on kralj bez razloga.

Stephen King: Uljez

Što je uljez?

Uljez nije samo izvrsno napisan nadnaravni triler, on je i izvrsna analiza ljudskih karaktera i psiholoških stanja. Kada se dogodi zločin i kada je za njega optužen netko koga poznajemo, koliko smo se brzo spremni okrenuti protiv te osobe?

Koliko je otvoren ljudski um? Što se mora dogoditi da napokon prihvatimo postojanje onostranog?

Nakon što eliminirate nemoguće, što god preostane, koliko god bilo malo vjerojatno, mora biti istina. … Ali je li je moguće prilagoditi i promijeniti tako da kaže Nakon što eliminirate prirodno, što god preostane mora biti nadnaravno?

str. 199.

U želji da zaštitimo sebe, jesmo li spremni nauditi drugima?

I tko je naposljetku uljez? Je li to zlo koje dolazi odnekud izvana ili je to zlo koje postoji u svakom čovjeku, u svima nama?

Borba dobra i zla

Predivno je opisana i ljubav između likova i to je nešto što me baš oduševilo. Točno se vidi da je King već godinama u stabilnom braku te da ga je supruga izvukla iz mnogih problema u koje je upadao zbog tadašnjeg stila života. Ljubav između supružnika Anderson te supružnika Maitland zadivljujuća je. Odani su i vjerni, uvijek su tu jedno za drugo – u dobru i zlu.

Iako se na prvi pogled čini da su Kingovi romani uglavnom strava i užas, na drugi pogled jasno nam je da su svi ti romani zapravo o ljubavi i vjeri.

Ljubavi između bračnih partnera, roditelja i djece, prijatelja, kolega.

Vjeri u dobro, u ljude, u poštenje.

Ističem i humor – King je majstor svog zanata, u to ne treba sumnjati. Vidi se da piše s lakoćom i da u svaki roman utka i dio sebe. Uopće ne sumnjam da je se o tom radi i kada je riječ o humoru. Iako je situacija loša da ne može biti gora, likovi uvijek tu i tamo bubnu neku foricu da vam ublaže napetost, nasmiju vas i ohrabre vas u nastavku čitanja.

Sile dobra u romanu Uljez

Kopanje po sranjima, uz isprike Sherlocku Holmesu, osnova su većeg dijela detektivskog rada.

str. 212.

Uljez je samo jedan, a njih je puno. Najistaknutiji među njima je detektiv Ralph Anderson – na početku čini grešku ogromnih razmjera i sve što radi, čini zato da ju koliko-toliko ublaži. Simpatičan je, pametan, ali nikako ne može povjerovati u izvanzemaljsko.

U romanu Uljez javlja se i Holly Gibney, neobična istražiteljica iz trilogije o Billu Hodgesu, detektivu koji živi i umire za svoj posao. Ona se, pak, već susrela sa silama koje nisu s ovog svijeta i više je nego spremna na borbu s njima.

Baš je ona taj jezičac na vagi koji donosi prevagu na stranu naših junaka i između nje i Ralpha javlja se doživotno prijateljstvo.

Sve je moguće… Baš sve. Svijet je prepun neobičnih pukotina i zakutaka.

str. 284.
Stephen King: Uljez

Trailer HBO serije:

The Outsider

Ostali naslovi ovoga autora:

Nije lak posao navesti sve Kingove romane pa neću ni počinjati, nabrojat ću samo neke uspješnice:

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

Donato Carrisi: Pretpostavka zla

Nakladnik: Znanje, Zagreb 2020.

Naslovnica knjige Pretpostavka zla: ©Znanje

Donato Carissi Pretpostavka zla

Mila Vasquez ponovno u akciji u romanu Pretpostavka zla!

Roman Pretpostavka zla novi je jezoviti triler talijanskog pisca Donata Carrisia objavljen nekoliko godina  nakon hvaljenog romana Šaptač istog autora. I ovog puta glavna je istražiteljica mlada Mila Vasquez. Iako drugi roman obično bude slabiji od prvijenca, roman Pretpostavka zla to zasigurno nije. Ovo je izuzetno inteligentno napisan roman za prave štovatelje kvalitetnog kriminalističkog štiva. Roman Pretpostavka zla može se čitati zasebno, ali likovi su povezani s romanom Šaptač pa ukoliko niste čitali Šaptača, započnite ipak s njim.

O romanu Pretpostavka zla

Pretpostavka zla započinje policijskom istragom koja prati slučajeve nestalih osoba, od kojih su neki nestali prije dvadesetak i više godina bez ikakvog traga. Odjedanput, davno nestali „oživljavaju“ i postaju ubojice. Radi li se o terorističkom činu, osveti ili nečem skroz drugom? Mila Vasquez i njen kolega Klaus Boris dugo tapkaju u mraku bez niti koja povezuje slučajeve. Kad im se u istrazi pridružio odbjegli, “kompromitirani“ kolega  Simon Berrish, stvari se počinju kretati s mrtve točke. Roman je čitak, napet i uznemirujući. Radnja romana čini se poprilično zapetljana, ali pronicljivi istražitelji uspijevaju pohvatati niti i dovesti sam roman do uzbudljivog raspleta.

Čistilište

U romanu Pretpostavka zla Čistilište je odjel za nestale slučajeve u saveznoj upravi policije. Na godinu tu pohrane dokumentaciju više desetaka slučajeva osoba koje su iznenada nestale iz svojih domova. Policija čuva njihove osobne predmete u ovom odjelu nadajući se da će kad tad otkriti neki novi trag. Jesu li te osobe nestale svojom voljom ili ih je netko prisilio? Njihovi roditelji, djeca i prijatelji misle da im je život bio toliko težak da su sami odlučili nestati. Ali, Mila Vasqez ne slaže se s tim. Započinje opsežnu potragu o nekoliko slučajeva nestanka.

Početak romana Pretpostavka zla

Knjigovođa Roger Valin nestao je prije sedamnaest godina, a onda iznenada uskrsnuo i ubio četveročlanu obitelj. Da bi osigurao da ga se prepozna, ostavlja na životu najmlađeg dječaka umorene obitelji kojemu govori svoje ime. Nakon počinjenih ubojstava, ubojica ponovno nestaje. U policiji se pali  zvono za uzbunu. Iako nevoljko, Mila Vasquez prihvaća slučaj. Uskoro se niz ubojstava nastavlja, a počinitelji su sve osobe nestale godinama ranije. Čak se i Milin bivši kolega policajac, koji je jednog dana nestao jer se nije mogao nositi s beznađem i surovosti policijskog života, ponovno  pojavljuje kao nositelj tragova. 

Mila

Snažan ženski lik kakvih nema puno u novijoj kriminalističkoj literaturi. Po otuđenosti, samoranjavanju i mračnim tajnama iz svog privatnog života podsjeća malo na lik Lisbeth Salander iz Larssonovog serijala Millennium. Mila nije prihvaćena među kolegama policajcima, te je  često zaobilaze kod informiranja o važnim činjenicama vezanim za istragu. Ni ona se sama ne može uklopiti u policijsku hijerarhiju, već radije bira društvo izopćenih kolega kao što je Simon Berrish.

Simon Berrish

Simon Berrish majstor je na području antropologije, čitanju ljudi i ispitivanju osumnjičenih. Specijalac koji je izopćen od strane kolega i kojeg prati mračna tajna moguće koruptivne afere iz prošlosti. Mila i on postaju izvrstan tim koji malo pomalo steže obruč oko tajanstvenog Kairusa.

Da postoji samo jedan čovjek na Zemlji, bi li on bio dobar ili zao?

Ni jedno ni drugo…iIi možda oboje.

Tako je. Pretpostavka zla stoga glasi: Ono što je za nekoga dobro uvijek se poklapa s onim što je za nekoga zlo, ali vrijedi i obrnuto. Sr.224.

Dojam nakon pročitanog romana:

Donato Carrisi Pretpostavka zla

Pretpostavka zla nasljednik je romana Šaptač koji me bio oduševio originalnom idejom i savršeno iznijansiranim likovima. Pretpostavka zla nastavlja na tragu prvog romana, ali priča je još zapetljanija, zakučastija. Morate pažljivo čitati kako biste ušli u bolestan um kreatora ovih ubojstava. Po mom mišljenju, autor je previše “zakomplicirao” radnju, ali bez obzira na to, knjiga je vrlo zanimljiva i originalna. Najveću vrijednost joj daje savršeno napisan lik mlade Mile Vasquez koja postoje još jedna netipična heroina u borbi protiv zločina.

O autoru

Donato Carrisi suvremeni je talijanski pisac. Diplomirao je pravo i kriminalistiku. Svjetski poznat postao je romanom Šaptač koji je osvojio nekoliko nagrada i fascinirao ljubitelje mračnih psiholoških trilera. Pretpostavka zla njegov je drugi roman koji prati karizmatičnu istražiteljicu Milu Vasquez i njezin tim istražitelja.

Gdje kupiti:

Znanje

Recenziju druge Male možete pronaći na linku ovdje.

Objavljeno

Adrian McKinty: Lanac

Nakladnik: V.B.Z.

Naslovnica romana Lanac: ©V.B.Z. Zagreb, 2020.

Adrian McKinty Lanac

Otmica djeteta : Noćna mora koje se boji svaki roditelj, ali može biti još i gore!

Primili ste poziv s nepoznatog broja: Vaše dijete je oteto! Ako ga želite ponovno vidjeti, morat ćete oteti nečije tuđe dijete. Tako započinje hit roman Lanac, napeti triler sjevernoirskog autora Adriana McKintya.

Lanac je dijaboličan, uznemirujući roman koji se čita najvećom mogućom brzinom i spada u sam vrh kriminalističkih romana objavljenih u prošloj godini. Autor je vrlo zanimljivom i inteligentnom pričom ukazao na zastrašujuće postojanje cyber zločinaca koji rade različita kriminalna djela putem napredne računalne tehnologije, a vrlo ih je teško otkriti jer su zaštićeni sofisticiranim metodama cyber tehnologije kojima štite svoju anonimnost.

Radnja romana Lanac:

Trinaestogodišnja Kylie  biva oteta s autobusnog stajališta čekajući školski bus. Njezina majka Rachel Klein dobiva uznemirujući poziv s nepoznatog broja. Nepoznata žena na liniji obavještava je da je Kylie oteta, vezana i sakrivena na nepoznatoj lokaciji, a jedini način na koji će  Rachel ponovno vidjeti svoju kćerku jest da točno slijedi njezine upute: Platite  otkupninu i pronađite drugo dijete za otmicu! To nije uobičajena otmica: pozivatelj je i sama majka čiji je sin odveden, a ako Rachel ne učini kako joj se kaže, dječak će umrijeti.

Uskoro Rachel kontaktiraju ljudi koji vode tajanstveni Lanac:

“Niste prvi. I sigurno nećete biti posljednji.” str. 14.

Rachel je sada dio Lanaca, beskrajne i izuzetno domišljate organizacije koja žrtve pretvara u kriminalce dok se stvoritelji Lanca enormno  bogate. Pravila su jednostavna, moralna pitanja stavljena na kušnju; brzo pronađite novac, pronađite svoju žrtvu, a zatim počinite užasan čin za koji ste prije samo dvadeset i četiri sata mislili da niste sposobni. Uz sve to, novac za otkupninu pretvoren je u kriptovalutu i uplatitelji ne znaju gdje zapravo ide.

Rachel postaje meta opasne skupine nalogodavaca, ona mora počiniti zločin da bi spasila svoju otetu kćer – ili riskirati da je zauvijek izgubi. Ne može se obratiti bivšem mužu Martyu koji ne živi s njima, već pomoć traži od Martyevog brata Petea, bivšeg vojnika koji se bori s ovisnošću. Uz pomoć Petea, Rachel otima djevojčicu Ameliju i Kylie je vraćena. Ali, to je tek početak. Ni Kylie ni Rachel nisu više iste. Grozna trauma ostavlja posljedice i Rachel odlučuje uzvratiti udarac…

Adrian McKinty Lanac

Prijetnja u romanu Lanac:

Sada znaš što moraš učiniti ako želiš ponovno vidjeti slatku malu Kylie. Taj posvemašnji strah koji osjećaš? Ta navala adrenalina? Ta potreba da djeluješ? Lanac ti je to dao. Lanac te oslobađa.

Zlonamjerni softver kao sredstvo cyber kriminalaca

Jedna od najprofitabilnijih i stoga najpopularnijih vrsta zlonamjernih softvera među cyber zločincima jest softver kojim se iznuđuje otkupnina. Taj se zlonamjerni softver sam instalira na žrtvin uređaj, šifrira datoteke i potom se traži otkupnina (obično u Bitcoinima). Zlonamjerni softver obuhvaća sve vrste zloćudnog softvera, uključujući viruse, a cyber zločinci ih koriste za varanje žrtava, za krađu identiteta, krađu podataka o kreditnoj kartici, preuzimanje kontrole nad više računala, zarazu računala i njihovu uporabu za korištenje bitcoina ili drugih kriptovaluta.

O romanu Lanac:

Dugo nisam čitala ovako napet i uzbudljiv triler. Pisac piše s lakoćom, radnja je napeta, a stvari se brzo događaju. Roman se čita u jednom dahu, a čitatelj je svjestan da je takva zlonamjerna, ekstremno sofisticirana prijetnja itekako moguća u svijetu punom uznapredovale tehnologije iza koje ponekad stoje iznimno inteligentni, ali bolesni umovi. Meni se roman jako svidio i jedva čekam prijevod novih romana ovog autora.

O autoru:

Adrian McKinty rođen je u Sjevernoj Irskoj 1968. godine, a odrastao je u Carrickfergusu. Studirao je pravo na Sveučilištu Warwick, a politiku i filozofiju na Sveučilištu Oxford. 1990-ih Adrian se preselio u Sjedinjene Države. Dok je živio u Coloradu, Adrian McKinty počeo je pisati romane. Godine 2008. s obitelji se preselio u Melbourne u Australiji. Najpoznatiji je  po nagrađivanom trileru Lanac i romanima Seana Duffyja smještenih u Sjevernu Irsku.

Recenziju njegova romana Otok možete pročitati ovdje.

Gdje kupiti:

V.B.Z.

Objavljeno

Sally Hepworth: Svekrva

Nakladnik: Fokus, 2020.

Naslovnica romana Svekrva: ©Fokus

Sally Hepworth. Svekrva

Svekrva i snaha

Netko mi je jednom rekao da u životu imaš dvije obitelji – jednu u kojoj si rođena i jednu koju odabereš. Ali to baš i nije istina, zar ne? Da, možda ćeš  birati partnera, ali ne biraš, na primjer, svoju djecu. Ne biraš šogore ili šogorice, ne biraš partnerovu tetku usidjelicu koja previše pije niti bratića kod kojeg je vječita promenada djevojaka…Najvažnije, ne biraš svekrvu. Sve određuju cerekavi plaćenici sudbine.

str. 12.

Čim je Lucy upoznala Dianu, majku svog supruga, znala je da nije žena kakvu bi ova poželjela za svog voljenog sina. Koliko god se Lucy trudila, Diana je uvijek ostajala hladna i nepristupačna. Čak je i prema vlastitoj djeci bila pomalo kruta.

A onda, Diana je umrla. Policija kaže da je samoubojstvo, ali zašto? Dokazi govore da je možda bilo ubojstvo. Ali tko bi htio ubiti Dianu?

Osim možda Lucy…

Obiteljske tajne

Uzimajući u ruke ovaj roman, bila sam sigurna da ću čitati krimić ili psihološki triler. Mislim, imamo ubojstvo. A da ne spominjem sam naslov- svi znamo da će biti krvi čim se uplete svekrva!

Ipak, ovo nije ni krimić ni triler. Ovo je zapravo obiteljska drama, i to sjajna.

Fabulu pratimo preko dviju pripovjedačica, snahe Lucy i svekrve Diane. Svaka od njih govori iz svoje perspektive. Naracija izmjenjuje prošlost i sadašnjost pa tako saznajemo kako su se njih dvije upoznale i što su mislile jedna o drugoj. Saznajemo kako se tijekom godina mijenjao njihov odnos do iznenađujućih okolnosti Dianine smrti. Vidimo da ni jedna uspomena nije jednodimenzionalna, svaka ima dvije strane – svekrvinu i snahinu.

-Zašto se čini da svekrve i snahe uvijek imaju probleme, a zetovi i punci nikada?-…

-Zetovima i puncima nije dovoljno stalo da bi imali probleme.-

-Znači, mi imamo probleme jer nam je stalo?-…

-Imamo probleme jer nam je previše stalo.-

str. 220.
Sally Hepworth. Svekrva

Njih dvije nam, usput, pripovijedaju i neke svoje tajne i priče iz davnije prošlosti, prije nego su im se putovi ukrstili. Tako otkrivamo situacije koje su oblikovale njihove karaktere i uspijevamo razumjeti  zašto su te žene takve kakve jesu. Njihovi likovi nisu plošni ni stereotipni – one su pravi ljudi sa svojim problemima, tajnama i brigama.

Sviđa mi se način na koji spisateljica dočarava dubinu likova. Iako se svekrva i snaha međusobno ne razumiju, čitatelji ih potpuno shvaćaju i cijelo vrijeme navijaju za njih. Pratimo mrvice dobrote koje jedna drugoj ostavljaju i na kraju nismo razočarani otkrićem da su njih dvije zapravo sličnije nego to misle (ili bi, možda, htjele biti).

Komunikacija svekrva – snaha

Radnja romana je napeta, no zanimljivo je da se sva ta napetost gradi na jednom jednostavnom motivu – lošoj komunikaciji. Lucy i Diana uopće se ne razumiju, iako pokušavaju. Što god naprave, ona druga shvati pogrešno. Trebao se dogoditi jedan omanji nasilni incident kako bi njih dvije napokon porazgovarale.

Razmišljam o svim svojim razgovorima s Jan, Liz i Kathy o snahama. Uvijek smo se fokusirale na to koliko su različite od nas, koliko je njihovo majčinstvo drugačije, njihovi stavovi drugačiji. Nikada se nismo fokusirale na sličnosti. Kao žene. Kao supruge. Kao majke. Odjednom mi je jasno da ih ima puno više.

str. 208.

Događa se puno toga što nam je naizgled nejasno, ali kako stvari idu prema kraju, tako nam sve sjeda na svoje mjesto. Kraj je dobar, povezan je s radnjom, donosi nam pouku, ali je nekako antiklimaks, mislim da se mogao i bolje napisati. On nam donosi i trećeg pripovjedača, neku vrstu treće perspektive koja nam ne otkriva ništa revolucionarno, ali uklapa se u priču.

I za kraj…

Svekrva je roman koji mi se veoma svidio i žao mi je što je prošao nekako ispod radara. Bar imam takav osjećaj.

Lijepo je pročitati priču koja je, više-manje, slična našoj životnoj situaciji i dobiti pogled u misli „onog drugog“. Sviđa mi se ta moralna poenta priče – svakoga moramo razumjeti, nikoga osuđivati. Svaka medalja ima dvije strane i obje su jednako vrijedne. I razgovor. Samo razgovor. I neće biti problema.

Sally Hepworth. Svekrva

Ostali naslovi ove autorice:

Sally Hepworth napisala je, dosad, pet romana, ali kod nas je preveden samo roman Svekrva.

Gdje kupiti:

FokusNaHit

Objavljeno

Melanie Golding: Nisu moje bebe

Izdavač: 24 sata d.o.o, Stilus knjiga 2019.

Naslovnica romana Nisu moje bebe : ©24 sata d.o.o Stilus knjiga

Nisu moje bebe naslovnica

Pitanja za čitatelja

Ovo nisu moja djeca!, tvrdi Lauren Tranter za blizance stare nekoliko tjedana. Što se dogodilo Rileyu i Morganu? Jesu li oteti? Zamijenjeni? Kako to da nitko osim majke ne shvaća da su djeca zamijenjena? Sve su to pitanja koja se nalaze ispred čitatelja u ovom napetom i na trenutke mračnom i mističnom romanu Nisu moje bebe.

Radnja romana Nisu moje bebe

Lauren i Patrick Tranter naizgled su normalan mladi bračni par s tek rođenim blizancima Riliyem i Morganom. Blizanci su zdrave i napredne bebe koje nitko ne uspijeva razlikovati osim Lauren. Ona sa sigurnošću zna koji je Riley, a koji Morgan. Zaplet nastaje već u rodilištu. Lauren je uvjerena da joj sumnjiva žena odjevena u dronjke želi ukrasti djecu. Ali, to vidi samo Lauren. Ni suprug Patrick, ni policijski službenici, čak ni medicinsko osoblje u bolnici ne uočava ništa zabrinjavajuće. Svi osim uporne detektivke Jo Harper mišljenja su da je Lauren u poslijeporođajnoj psihozi, nestabilna, dezorijentirana i zbog pretjerane brige o blizancima sklona deluzijama. Nakon što blizanci bivaju nakratko oteti, a zatim vraćeni, Lauren je uvjerena da su djeca zamijenjena. Neobični glasovi govore joj kako ponovno dobiti svoju djecu, a vratiti onu koja nisu njezina ….

Likovi koji “nose” ovaj roman

Jako mi se sviđa kako je autorica slojevito psihološki donijela ženske likove. Pogotovo lik Lauren i lik detektivke Jo Harper. Lauren je depresivna mlada žena koja se veoma teško nosi s brigom oko tek rođenih blizanaca, pogotovo što nema dostatnu pomoć supruga Patricka. Mračne misli i priviđanja različitih likova koji se, kako roman napreduje, sve više javljaju u Laureninim mislima, često stavljaju čitatelja u nedoumicu. Ima li Lauren pravo? Jesu li djeca zaista u opasnosti?

Detektivka Harper odlučna je mlada žena koja ima problema s autoritetima nadređenima joj u policijskoj hijerarhiji. Ipak, odlikuje je britak um i izražena intuicija koja je tjera da slijedi svoje instinkte. Harper ne uspijeva “posložiti” ni svoj privatni život, a zanimljivo je autoričino koketiranje sa spolnim orijentacijama kod Harper i prijateljice novinarke Amy.

Lik Patricka je, po mom mišljenju, opisan pomalo “plošno. Muž koji se ne može nositi s depresivnom suprugom i brigom o tek rođenoj djeci. Nemamo objašnjenje što Patrick misli o Laureninim sumnjama. Premda verbalno daje Lauren podršku, Patrick ne odolijeva izazovu izvanbračnog flerta. Ne sviđa mi se što tijekom cijele knjige traži isprike za svoje ponašanje.

knjiga Nisu moje bebe i mačak

Atmosfera

Atmosferu jezovitosti i napete krimi-priče autorica potkrepljuje narodnim legendama o vilama i čudovišnim stvorenjima koji žive u rijeci i koji se, s vremena na vrijeme, obraćaju Lauren. Priče su duboko jezovite, tako da se na trenutke ne osjećate ugodno ako čitate roman negdje na osami ili u praznoj kući. Atmosfera napetosti i nečega što je sudbinski zlo čini da se povremeno osvrćete ne biste li negdje ugledali neko neobično i jezovito stvorenje koje vas gleda.

Sve je to pridonijelo stvaranju atmosfere tjeskobe i noćne more kojoj se ne nazire kraj. I premda zdravorazumski osjećate da je priča u medicinskom smislu objašnjiva, autoričino igranje elementima nadnaravnog savršeno upotpunjava ovu priču.

Vrsta romana Nisu moje bebe

Roman je kombinacija klasičnog trilera i romana s nadnaravnim elementima. Autorica je vrlo spretno “fuzirala” elemente jednog i drugog tipa romana. I sama autorica inspirirana je pričama koje je slušala u najranijem djetinjstvu o vilama, riječnim stvorenjima i čudovištima koje nisu uvijek završavale sretnim krajem.

A kraj ovog romana? Presudite sami…Za mene nije gotovo… Neka nam pitanja ostaju u zraku…

O autorici

Melanie Golding diplomirala je i magistrirala kreativno pisanje na Sveučilištu Bath Spa. Napisala je više kratkih priča i romana. Osim bavljenja pisanjem, radila je različite poslove vezane za djecu i mlade, a jedno vrijeme je bila i učiteljica glazbe. Za roman Nisu moje bebe otkupljena su filmska prava i uskoro će biti ekraniziran.

Gdje kupiti:

Stilus

Drugo mišljenje

Po prvi puta na našem blogu, obje “male od knjiga” pročitale su i recenzirale istu knjigu!

Drugo mišljenje pročitajte ovdje!