Nakladnik: Fokus, 2020.
Naslovnica romana Svekrva: ©Fokus
Svekrva i snaha
Netko mi je jednom rekao da u životu imaš dvije obitelji – jednu u kojoj si rođena i jednu koju odabereš. Ali to baš i nije istina, zar ne? Da, možda ćeš birati partnera, ali ne biraš, na primjer, svoju djecu. Ne biraš šogore ili šogorice, ne biraš partnerovu tetku usidjelicu koja previše pije niti bratića kod kojeg je vječita promenada djevojaka…Najvažnije, ne biraš svekrvu. Sve određuju cerekavi plaćenici sudbine.
str. 12.
Čim je Lucy upoznala Dianu, majku svog supruga, znala je da nije žena kakvu bi ova poželjela za svog voljenog sina. Koliko god se Lucy trudila, Diana je uvijek ostajala hladna i nepristupačna. Čak je i prema vlastitoj djeci bila pomalo kruta.
A onda, Diana je umrla. Policija kaže da je samoubojstvo, ali zašto? Dokazi govore da je možda bilo ubojstvo. Ali tko bi htio ubiti Dianu?
Osim možda Lucy…
Obiteljske tajne
Uzimajući u ruke ovaj roman, bila sam sigurna da ću čitati krimić ili psihološki triler. Mislim, imamo ubojstvo. A da ne spominjem sam naslov- svi znamo da će biti krvi čim se uplete svekrva!
Ipak, ovo nije ni krimić ni triler. Ovo je zapravo obiteljska drama, i to sjajna.
Fabulu pratimo preko dviju pripovjedačica, snahe Lucy i svekrve Diane. Svaka od njih govori iz svoje perspektive. Naracija izmjenjuje prošlost i sadašnjost pa tako saznajemo kako su se njih dvije upoznale i što su mislile jedna o drugoj. Saznajemo kako se tijekom godina mijenjao njihov odnos do iznenađujućih okolnosti Dianine smrti. Vidimo da ni jedna uspomena nije jednodimenzionalna, svaka ima dvije strane – svekrvinu i snahinu.
-Zašto se čini da svekrve i snahe uvijek imaju probleme, a zetovi i punci nikada?-…
-Zetovima i puncima nije dovoljno stalo da bi imali probleme.-
-Znači, mi imamo probleme jer nam je stalo?-…
-Imamo probleme jer nam je previše stalo.-
str. 220.
Njih dvije nam, usput, pripovijedaju i neke svoje tajne i priče iz davnije prošlosti, prije nego su im se putovi ukrstili. Tako otkrivamo situacije koje su oblikovale njihove karaktere i uspijevamo razumjeti zašto su te žene takve kakve jesu. Njihovi likovi nisu plošni ni stereotipni – one su pravi ljudi sa svojim problemima, tajnama i brigama.
Sviđa mi se način na koji spisateljica dočarava dubinu likova. Iako se svekrva i snaha međusobno ne razumiju, čitatelji ih potpuno shvaćaju i cijelo vrijeme navijaju za njih. Pratimo mrvice dobrote koje jedna drugoj ostavljaju i na kraju nismo razočarani otkrićem da su njih dvije zapravo sličnije nego to misle (ili bi, možda, htjele biti).
Komunikacija svekrva – snaha
Radnja romana je napeta, no zanimljivo je da se sva ta napetost gradi na jednom jednostavnom motivu – lošoj komunikaciji. Lucy i Diana uopće se ne razumiju, iako pokušavaju. Što god naprave, ona druga shvati pogrešno. Trebao se dogoditi jedan omanji nasilni incident kako bi njih dvije napokon porazgovarale.
Razmišljam o svim svojim razgovorima s Jan, Liz i Kathy o snahama. Uvijek smo se fokusirale na to koliko su različite od nas, koliko je njihovo majčinstvo drugačije, njihovi stavovi drugačiji. Nikada se nismo fokusirale na sličnosti. Kao žene. Kao supruge. Kao majke. Odjednom mi je jasno da ih ima puno više.
str. 208.
Događa se puno toga što nam je naizgled nejasno, ali kako stvari idu prema kraju, tako nam sve sjeda na svoje mjesto. Kraj je dobar, povezan je s radnjom, donosi nam pouku, ali je nekako antiklimaks, mislim da se mogao i bolje napisati. On nam donosi i trećeg pripovjedača, neku vrstu treće perspektive koja nam ne otkriva ništa revolucionarno, ali uklapa se u priču.
I za kraj…
Svekrva je roman koji mi se veoma svidio i žao mi je što je prošao nekako ispod radara. Bar imam takav osjećaj.
Lijepo je pročitati priču koja je, više-manje, slična našoj životnoj situaciji i dobiti pogled u misli „onog drugog“. Sviđa mi se ta moralna poenta priče – svakoga moramo razumjeti, nikoga osuđivati. Svaka medalja ima dvije strane i obje su jednako vrijedne. I razgovor. Samo razgovor. I neće biti problema.
Ostali naslovi ove autorice:
Sally Hepworth napisala je, dosad, pet romana, ali kod nas je preveden samo roman Svekrva.