Oznaka: triler

Objavljeno

Tess Gerritsen: Umri dvaput

Nakladnik: Mozaik knjiga

Naslovnica knjige Umri dvaput: ©Mozaik

Tess Gerritsen Umri dvaput

Radnju ovog romana  Tess Gerritsen smješta na dvije pozornice. Jedna je egzotična i nalazi se u okrugu delte Okavango u Bocvani, a druga u Bostonu i dijelom u Londonu. Pitate se što može spajati foto-safari u Bocvani s par bizarnih ubojstava u Bostonu? To je svakako ubojica koji na jednom i drugom mjestu ostavlja svoj osebujni pečat. Napada žrtve kao divlja zvijer poput leoparda, a taj  užasni biljeg ne može  promaći istražiteljici Jane Rizzoli i forenzičarki Mauri Isles.

Bocvana

Sedmero ljudi krenulo je na egzotičan odmor iz snova – afrički safari u srcu Bocvane. Prepuni adrenalina, putnici nisu mogli dočekati polazak. Pustolovina uz vodiča i pratitelja, promatranje divljih životinja sa sigurne udaljenosti i kampiranje u divljini, činilo se fascinantnim iskustvom sudionicima putovanja. A onda započinje niz neobjašnjivih smrti. Nakon smrti prve žrtve, vjerovali su da se radi o napadu divlje životinje, pume ili hijene, a kad se dogodi i druga, jasno je da je riječ o ubojstvu. Od sedmero putnika i dva voditelja, s putovanja se vratila samo  Millie Jacobson. Obična djevojka, prodavačica u knjižari. I samo je ona mogla prepoznati ubojicu.

Čovjek je čovjeku vuk. Opstanak najjačih. U našoj je naravi da ubijamo. Ljudi si to ne žele priznati. str. 95.

Millie

Millie nije osoba koja voli promjene. Odmor u Africi je zapravo uopće nije ni zanimao. Na putovanje je otišla na nagovor zaručnika, pisca trilera Richarda. Afrika je bila njegov san. Nevolje su počele odmah na početku. Tragovi divljih zvijeri blizu šatora, nesnosni komarci, vrućina, nedostatak osobnog prostora za higijenu, sve je to nerviralo Millie. Osim vodiča. Johnnya. On je bio stvarno zgodan. I vrlo kompetentan. Ali nakon što je dvoje ljudi ubijeno, a džip se neobjašnjivo pokvari, grupa se okreće protiv njega. Svi osim Millie. Možda je on ipak kriv? Mille mora odlučiti, ali nema vremena. Dah smrti  više ništa ne može zaustaviti.

Ja sam jedini preživjeli svjedok onoga što se dogodilo. Uspravim se i nastavim bježati nizvodno. str. 214.

Boston

Detektivka Jane Rizzoli i forenzička patologinja Maura Isles istražuju bizarno ubojstvo poznatog taksidermista (čovjek koji preparira životinjske kože) u Bostonu. Nakon što pronađu ostatke i druge žrtve, postane im jasno da ubojica operira već godinama, ne samo u Bostonu. Potpis ubojice svugdje je isti. Jane i Maura pokušavaju naći poveznicu. A to je samo jedna osoba. Osoba koja se uspjela živa izvući iz afričke divljine. Millie Jacobson. Ali ona se nije ni vratila u Europu. Ostala je živjeti u Cape Town u Africi. Jane je odluči potražiti.

Pogledate li posebnosti ovih vaših ubojstava, početi ćete primjećivati nit koja ih povezuje: lov kao izraz moći. str. 233.

Dojam o djelu

S nestrpljenjem sam čekala novi roman Tess Gerritsen. Umri dvaput odličan je roman, ali mi nije jedan od najboljih. Volim knjige koji imaju alternativnu pripovjedačku nit kao što je ovdje slučaj (Boston-Bocvana) koja se na kraju spaja u jednu. Autorica posjeduje značajno medicinsko i antropologijsko znanje. Zbog toga su scene s poprišta ubojstva vrlo  autentične u usporedbi s životinjskim svijetom. Ipak, na trenutke sam zatvorila oči na najsurovijim detaljima.

Između dvije glavne protagonistice jako je dobar odnos međusobnog dopunjavanja koji nas vodi u brzom ritmu kako bismo što prije saznali rasplet. Premda naslućujete ishod, radnja romana ne gubi na napetosti uz vrlo atmosferičan dio koji se ponajviše  odnosi na zbivanja u Bocvani.

Roman u kojem je samo jedna osoba svjedok  strašnih događaja, a osumnjičeni ubojica nikada više nije viđen, garantira vrhunski „lovačku“ napeticu u kojoj ona koja je preživjela mora umrijeti dvaput da bi mogla nastaviti slobodno živjeti.

Tess Gerritsen Umri dvaput

O autoru:

Tess Gerritsen jedna je od najčitanijih suvremenih autorica forenzičkih trilera. Hrvatski čitatelji upoznali su je čitajući romane: Harem mrtvih duša, Vrt kostiju, Klub Mefisto, Samo prividna smrt, Dvojnica, Grijesi, Šegrt, Kirurg, Mjesto za ubijanje, Nijema djevojka, Posljednji preživjeli. Prema njezinim romanima snimljena je i uspješna televizijska serija Cure na zadatku.

Gdje kupiti:

Mozaik

Objavljeno

Donato Carrisi: Kuća glasova

Nakladnik: Znanje, 2022.

Naslovnica romana Kuća glasova: ©Znanje

Obitelj je za dijete najsigurnije mjesto na svijetu. Ili najopasnije. (str. 11.)

Donato Carrisi: Kuća glasova

Kuća glasova

Pietro Gerber dječji je psiholog specijaliziran za hipnozu pod kojom mu njegovi mali pacijenti otvaraju vrata svog izmučenog uma i otkrivaju sve svoje, ili tuđe, tajne.

Kad bi netko upitao Gerbera čime se bavi, nikad ne bi odgovorio da je „dječji psiholog specijaliziran za hipnozu“. Koristio bi se izrazom koji je skovao onaj koji ga je svemu naučio i koji je najbolje sažimao smisao njegove profesije.
Uspavljivač djece. (str. 13.)

Kada ga jednog hladnog jutra nazove kolegica iz Australije s viješću da mu je uputila pacijenticu, Pietro je poprilično zbunjen jer je ta pacijentica – tridesetogodišnja žena.

A ime joj je Hanna Hall, i vjeruje da u svom umu čuva duboko potisnutu tajnu na ubojstvo malog brata kojeg je, možda, baš ona ubila.

Pietro prihvaća odraslu pacijenticu, no vrlo mu brzo postaje jasno da taj slučaj neće biti kao ni jedan drugi.

…Hanna Hall predstavljala je opasnost. Ali ne zato što bi mogla biti nasilna, nego upravo zbog svoje nevinosti. Tigrovo mladunče igra se s ljudskim mladunčetom. Prvi ne zna da može ubiti drugoga. A drugi ne zna da ga prvi može ubiti… Odnos između njega i Hanne može se svesti na tu usporedbu, zato je morao biti vrlo oprezan s njom. (str. 84.)

Uskoro, njegov sinčić dobije čudan poklon, u stan mu je provaljeno, a čini se da Hanna o njemu zna više nego što joj je on otkrio. Štoviše, ona zna neke stvari koje Pietro ima tek u podsvijesti. Ona, zapravo, više istražuje njegov um, nego on njezin.

„Djeca znaju nešto što odrasli ne znaju, Hanna? Na primjer, kako se vratiti iz svijeta mrtvih?“
„Da, tako je: odrasli su to zaboravili“, izjavila je šapatom dok su joj se oči punile čudnom nostalgijom. (str. 69.)

Krije li Hannin dolazak psihologu više nego je spremna otkriti? I što je kuća glasova?

Prvo pravilo… drugo pravilo… treće…

Kuća glasova idealna je kombinacija psihološkog trilera i drame s naglaskom na psihološka stanja čovjeka. Već sam čitala Carrisija tako da sam znala što očekivati – uzbudljivo, napeto štivo koje će me držati prikovanom uza se do zadnje stranice.

Početak je izvrstan – odmah se nalazimo upleteni u iznimno čudnu situaciju o kojoj ne znamo što bismo mislili niti kako će se ona, pobogu, uklopiti u ostatak priče.

Peto pravilo: ako te neznanac zazove imenom, bježi. …
Četvrto pravilo: ne približavaj se neznancima i ne dopusti da se oni tebi približe,
Treće pravilo: nikad nemoj reći svoje ime neznancima.
Drugo pravilo: neznanci su opasnost.
Prvo pravilo: vjeruj samo mami i tati. (str. 86.)

Donato Carrisi: Kuća glasova

Što više čitamo, to dublje uranjamo ne samo u Hannine tajne, već i u tajne samog psihologa koje nas privlače jer su nejasne i nikako se ne uklapaju u priču. Do onog trenutka kad sve savršeno sjedne na svoje mjesto.

Iako sam naišla na komentare da je početak romana odličan (što jest), ali da je kraj loš, ne bih se s tim složila. Budući da je bilo nekoliko obrata koji mi nisu bili ni na kraj pameti, a rasplet je neobičan, neočekivan i otvoren, zadnju sam stranicu knjige zatvorila zadovoljna – dobila sam sve što sam htjela od jednog trilera.

Moja bi mala zamjerka bili relativno plošni likovi, no nekako vjerujem da autor niti ne želi da se čitatelj bogzna kako snažno povezuje s njima. Mislim da mu je cilj više bio stvoriti roman u čijoj će se radnji čitatelj izgubiti na popodne ili dva, čiju će priču propitkivati i koja će mu, nakon čitanja, ostati u svijesti zabilježena kao začudna, zanimljiva te… Možda čak i malo uznemirujuća.

Kuća glasova – tajne ljudske psihe

Ono što mi se, uza sve ostalo, jako svidjelo jest i paralelni slučaj na kojemu Gerber radi – osim Hanne, tu je i njegov mali pacijent Emilian koji je vidio nešto strašno – i sad psiholog mora dati svoje stručno mišljenje – govori li Emilian istinu koja potencijalno može uništiti cijelu njegovu obitelj ili izmišlja, potaknut traumama koje je preživio u svom kratkom životu.

…posao Pietra Gerbera bio je još neobičniji: sastojao se od podučavanja djece kako da dovedu u red svoje krhko sjećanje – koje je visjelo između igre i stvarnosti – i da razlikuju ono što je stvarno od onoga što nije. (str. 13.)

Toliko sam se navukla na slučaj malog Emiliana da mi je na trenutke otkrivanje njegove istine bilo bitnije od onog što Hanna Hall ima reći.

Na kraju, svi su ti mali tragovi povezani, svaka rečenica i nagovještaj dio su slagalice toliko složene, a opet toliko jednostavne da ostajemo pomalo zabezeknuti, ali svakako fascinirani čudesnim načinima na koje ljudski um radi i onime za što je sve sposoban da se zaštiti.

Donato Carrisi: Kuća glasova

Ostali naslovi ovog autora:

Donato Carrisi je talijanski autor koji se, nakon studija prava, obrazovao u kriminologiji i bihevioralistici. Redatelj je i pisac scenarija za televizijske serije i filmove. Osim romana Kuća glasova, u nakladi Znanja objavljeni su i romani Šaptač te Pretpostavka zla. Za ovu potonju na našem ste blogu mogli pročitati čak dvije recenzije, a ako su vam ipak nekako promakle, evo i linkova – recenzija 1 i recenzija 2.

Gdje kupiti roman Kuća glasova:

Znanje

Objavljeno

Laura Purcell: Korzet

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Korzet: ©Znanje

U klesanju ženskog tijela leži posebna ljepota. Ono mlitavo meso učvrsti se i preobrazi u nešto drugo. Kada je gol, ženski trup je želatinozan krajolik, različitih nijansi. Ali stavite ga u korzet i dobit ćete snagu i oblik. Dobit ćete svojevrstan oklop. … Drži sve vaše rasute dijelove na mjestu. Nema na svijetu takvog odjevnog predmeta kao što je korzet. (Ruth, str. 2016.)

Laura Purcell: Korzet

Korzet

Pomalo dokona dvadeset petogodišnja bogatašica Dorothea voli dvije stvari –  dobra djela i frenologiju. To je naslijedila od pokojne majke, koja se s protestantizma preobratila na katoličanstvo i zbog toga bila izopćena iz visokog društva.

Dotty, dakle, te svoje dvije ljubavi ujedinjuje u dobrotvornom radu sa zatvorenicama.

U tim svojim posjetima vidjela sam mnogo nesretnih žena. Očajnih, usamljenih, gladnih utjehe. Ali nikad nisam upoznala zločinku kao što je bila ona.
(Dorothea, str. 3.)

Tako susreće Ruth, siromašnu šesnaestogodišnju krojačicu optuženu za ubojstvo svoje gazdarice. Ona je, naravno, želi utješiti i navesti na pokajanje, no čak i više od toga, želi joj izmjeriti lubanju i vidjeti je li Ruthina ubojita ćud u njoj upisana.

Frenologija je jedina disciplina koja može objasniti obrasce ponašanja u ovih žena. One su rođene s nagonom da ubiju. Sve je to ondje, ispisano im je na lubanji. Ako se na vrijeme ne poduzmu mjere opreza … one će se predati porocima. Naše društvo griješi što zanemaruje ovu elementarnu znanost. (Dorothea, str. 3./4.)

Dok čeka suđenje, Ruth Dorothei priča svoju mučnu životnu priču i priznaje ne samo jedan – nego brojne zločine koje je počinila – šijući. Ruth vjeruje da može u svoje šavove ušiti ubojite, nasilne misli koje će u najstrašnijim mukama ubiti svoga vlasnika.

„Iglom ne možeš nikome nauditi, Ruth.“ Ruth je lagano nakrivila glavu i pogledala me. A ja sam osjetila kako se ježim, od glave do pete.
„Mislite?“ (Dorothea, str. 11.)

Isprva sumnjičava, Dotty sve dublje i dublje tone u Ruthinu nadnaravnu priču punu boli, grozota, ubojstava, mržnje i šavova. Jer, svu svoju nesreću, jad i bijedu Ruth ušiva u korzete i haljine.

Kako se priča bliži kraju, Dorothea će početi povezivati konce koji svima izmiču. Je li Ruth manijakalna ubojica ili žrtva tragičnih okolnosti? I koja je šansa da njeni korzeti doista, DOISTA ubijaju?

Dorothea

Gotički roman Korzet smješten je u London 19. stoljeća i njegov smrad, bijeda i prljavština izvire iz svake stranice. Baš zato još su očitije razlike između dvije mlade žene koje nam pričaju priču.

Prva je Dorothea, bogata, privlačna, lijepa… Godinama na granici između djevojke i usidjelice, uporno odbija sve udvarače koje joj otac nameće. Zanima je znanost, bolje rečeno, frenologija. Mjestimice djeluje praznoglavo, ograničeno, sputano pravilima ponašanja i društvenim očekivanjima od jedne gospođice. Poglavlja koja nam ona pripovijeda lepršava su, čak i smiješna.

Plosnat nos, plosnat um, kaže se u narodu. Doista, pomislih u tom trenutku, ubilačke misli rijetko more one lijepe i pomodne. (Dorothea, str. 7.)

Jednostavnost života u novcu izvire iz svake rečenice. No i Dorothea ima svoje skrivene tajne i boli, a vjerujte mi, i pametnija je nego to njeni frivolni komentari daju naslutiti.

Život dame u visokom društvu sigurno se može usporediti sa stajanjem u močvari. Prati vas osjećaj kao da tonete, polako ali sigurno. (Dorothea, str. 209.)

Laura Purcell: Korzet

Ruth

Ruth je sušta suprotnost. Ona nije ni glupa ni priprosta, samo neobrazovana. Sva njena nesreća proizlazi iz toga što se rodila kao žensko – da je kojim slučajem bila dječak, nikad se ne bi latila igle i šivanja i sve bi bilo drugačije. Tako, naravno ona misli, jer šivanje vidi kao uzrok svih svojih zala. A u šivanju je bila izvrsna.

Možete živjeti život kroz šivanje; to je ono što ljudi ne shvaćaju. Možete provlačiti iglu kroz tkaninu s bilo kojom emocijom svojstvenom ljudskom srcu, a konac će tu emociju upijati. Možete šivati s nježnošću, možete šivanjem odagnati tjeskobu i prizvati mir… Ali bolje je čekati mržnju. Polaganu, odmjerenu mržnju. Nitko ne može vidjeti da je ondje, da vam vrije u vršcima prstiju, osim vas i igle.
(Ruth, str. 12.)

Njezine osobne tragedije vežu se jedna za drugu. Propast obitelji, prisilan rad, grozomorne scene kojima je svjedočila i jezivi događaji u kojima je sudjelovala igraju se s njezinom krhkom sviješću i ona počinje kriviti sebe, svoje misli i svoju iglu za sve.

Kad otkrije svoju sposobnost ušivanja mržnje u odjeću, nekim se ljudima želi osvetiti, a sredstvo osvete su igla i tkanina. Pri kraju priče čiji mahniti kraj neminovno juri prema čitatelju, Ruth stvara najljepši korzet ikad.

Tog dana zaklela sam se da ću stvoriti nešto snažno poput svog bijesa. Izradit ću nešto više od korzeta, nešto više od običnog odjevnog predmeta. Sašit ću nešto što nijedna sila na svijetu neće moći slomiti. (Ruth, str. 49.)

Korzet – dvije žene, jedna priča

Još otkad sam pročitala Nijeme pratitelje, veliki sam fan Laure Purcell i jedva sam čekala primiti Korzet u svoje ruke! Znala sam otprilike što očekivati i nisam se prevarila, Korzet je uistinu jedinstven, maštovit, dirljiv i mjestimice brutalan roman! Meni nije bio nešto posebno jeziv, no atmosfera nadnaravnog koja lebdi oko Ruth te nedoumica oko toga koliko je njezinih riječi zapravo istina, dovoljne su da se čitatelj osjeti pomalo nelagodno.

Samo vas patnja može natjerati da shvatite što je u životu dobro. (Ruth, str. 171.)

Korzet sam pročitala u manje od dva dana, nisam se mogla zaustaviti! Priča je toliko nova i neobična, uvuče vas u sebe. Očajnički želimo saznati je li Ruth odgovorna za sve te smrti, hoće li biti osuđena na smrt vješanjem. Krije li se doista tajna njezine ćudi u mjerama i izbočinama njene lubanje? Kako će Dorothea riješiti svoje probleme? Hoće li povjerovati Ruth i stati na njezinu stranu?

Kako se kraj približava, priče ove dvije žene isprepliću se više nego što smo mogli i naslutiti. Odjeci Ruthine užasne priče u Dotty bude davno potisnuta sjećanja.
I znate kako inače, kad na knjizi piše da je kraj šokantan i neočekivan, već na pola pogodimo sve? Vjerujte mi, ovdje to nije slučaj! Ne da nisam naslutila kraj, nego nisam bila ni blizu! Na granici između fantazije i zbilje, Laura Purcell ispisala je finale toliko dojmljivo da ćete se nekoliko puta na njega vraćati!

Korzet je roman koji se svakako mora naći na vašoj listi za čitanje jer ima sve – fantastičnu, potresnu priču, izvrsno okarakterizirane likove, mnoštvo tajni, laži i kraj koji briše granice između dobra i zla!

Laura Purcell: Korzet

Ostali naslovi ove autorice:

Laura Purcell radila je u knjižari gdje se rodila njena ljubav prema pisanju. Osim romana Korzet, kod nas je preveden još i roman Nijemi pratitelji koji sam čitala davno, a još ga se sjećam do u tančine. I za njega imate toplu preporuku! Sličan je Korzetu – također je gotički roman, glavni je lik mlada žena, a ima elemenata nadnaravnog koji se mogu, ali i ne moraju racionalno objasniti. Nijemi pratitelji su, makar meni, bili puno jeziviji od romana Korzet i nisam ga mogla čitati noću, dok sam bila sama u kući.

Gdje kupiti roman Korzet:

Znanje

Objavljeno

Eva García Sáenz de Urturi: Rituali vode

Nakladnik: Fraktura, 2021.

Naslovnica romana Rituali vode: ©Fraktura

Najbolji đavolji trik bio je taj što je uvjerio svijet da on zapravo ne postoji.

Baudelaireova rečenica koju citira lik Verbal iz filma „Privedite osumnjičene“ (parafraza, str. 358.)

           

Eva García Sáenz de Urturi: Rituali vode

Rituali vode

Inspektor Unai Lopez de Ayala zvani Kraken, nakon slučaja koji je riješio u prethodnom romanu Šutnja bijeloga grada, od posljedica metka koji je dobio ni manje ni više nego u glavu, pati od afazije – oštećenja mozga zbog kojeg mu je oduzeta sposobnost govora. Još uvijek je na bolovanju, no život mu uopće nije miran. Nemir najprije unosi zamjenica načelnika Alba koja je trudna – a Kraken bi vrlo lako mogao biti otac.

Zatim, ubojstvo. I to ne bilo kakvo.

…postoji mogućnost da je smrt… zapravo žrtvovanje koje se prakticiralo prije više od dvije tisuće godina na čitavom području keltiberskog utjecaja… Trostruka keltska smrt: spaljivanje, vješanje i utapanje žrtava… (str. 150.)

Trostruka keltska smrt – spaljivanje, vješanje, utapanje. A žrtva je tajanstvena Annabel Lee, ni manje ni više nego žena iz Krakenove prošlosti.

… potpuno nesvjesno savio sam koljeno pred njom i izrecitirao u sebi: „Ovdje završava tvoj lov, ovdje započinje moj.“
I na nekoliko trenutaka mislio sam da sam to opet ja, inspektor Ayala, a ne mlaki odraz njegova odraza…  (str. 21.)

Kako bi riješio slučaj, Kraken će se morati prisjetiti davne 1992. godine, svoje prošlosti i onoga što je zakopao duboko, duboko u zaborav. Onoga što se dogodilo tog ljeta, kada je s trojicom svojih najboljih prijatelja bio zaljubljen u Annabel Lee i kada ih je ona zauvijek i nepovratno udaljila jednog od drugog.

Slučaj rituali vode sve se više i više zapliće. Davno zakopane tajne izranjaju iz dubina. Inspektor Ayala nikome ne može vjerovati, čak ni najbližima. Svaki se njegov korak promatra.

A kad postane očito da ubojica ubija ljude koji čekaju dijete i za koje smatra da tog djeteta nisu dostojni – i sam bi Kraken vrlo lako mogao postati meta.
Ubojica se čini neuhvatljiv, a vremena je sve manje…

Luda potraga za još luđim ubojicom

Inspektor Ayala stručnjak je za profile i premda trenutno nije u besprijekornom stanju, kad se zaredaju ubojstva poznata kao rituali vode, policija nema druge nego vratiti ga na posao.

… nisam bio posve siguran je li to djelo čistoga psihopata. U toj kriminalnoj osobnosti vidio sam mješovite crte, bilo je nečega mesijanskoga… A to je, što me najdublje zabrinjavalo, krilo mnoge odlike psihotičnog, mentalno bolesnog, patološkoga mozga koji je izgubio vezu sa stvarnošću. … Zbog toga sam bio zabrinut, zato što su psihotični ubojice nepredvidivi… (str. 24.)

Eva García Sáenz de Urturi: Rituali vode

Tragova je malo, ali oni koji postoje, vode u Krakenovu prošlost. U recenziji Šutnje bijeloga grada već sam pisala o inspektoru pa neću opet. I dalje ostaje izvrstan pripovjedač, zabavan, sarkastičan i otkačen – u najboljem mogućem smislu.

Nesvjestan mreže koja se plete oko njega, Kraken povlači poteze koji dovode isprva do velikih nevolja, a kasnije do razrješenja slučaja – koje dolazi uz veliku cijenu.

…svjestan sam da sam bio tek jedna karika u onom nezaustavljivom nizu grozota i strahota… Jedna od onih karika koje su pridonosile vječnom lancu nasilja… Ali tad to nisam znao, nisam mogao znati.
Ili si to još dan-danas govorim kako bih navečer mogao usnuti. (str. 157.)

Početna privlačnost između njega i nove, lijepe zamjenice načelnika Albe polako se pretvara u nešto dublje, no Kraken je vješt u kompliciranju svog života.

Nakon što ga Alba izvijesti o trudnoći i njegovom mogućem očinstvu, nije siguran može li prihvatiti dijete koje (možda) nije njegovo, dijete nad kojim se, u tom slučaju, nadvija teška sudbina. Čitav roman obojen je njegovim nećkanjem, promišljanjima o djetetu i budućnosti. A ta je budućnost povezana s njegovom traumatičnom prošlošću koja nikako da ga pusti.

Rituali vode – drugi dio fascinantne trilogije

Premda nisam čitala treći dio, vjerujem da mogu reći da je Trilogija bijelog grada doista djelo koje ostavlja bez daha! I opet, nema toga što mi se nije svidjelo!

Inspektor Kraken divan je lik, osebujan, neobičan, živopisan i lako ga je voljeti. Tu su i njegova partnerica Estibaliz, djed i brat, svi odreda jako simpatični i odmah vam je stalo do njih. Najmanje mi je simpatična sama Alba, nekako je hladna, ali ako se inspektoru sviđa…

A ja, kukavica, nisam joj rekao da želim imati još mladunčadi s njome, da učim uspavanke kako ne bih bio nijem otac… i da ni uz koga, ni uz koga nisam drhtao kao uz nju te prosinačke večeri. (str. 256.)

Sami je zaplet izvrstan! Već i naslov – Rituali vode – sugerira nam da je riječ o nečem drevnom, pomalo nezemaljskom i maglovitom, a opet brutalnom, okrutnom, zvjerskom. I doista jest! Kad sam počela čitati, više nisam mogla stati! Nije riječ samo o tome da poglavlja završavaju cliffhangerom, nego o tome da je sve nekako povezano! Svi likovi, svi postupci, svaka usputna rečenica. Sve je promišljeno, razrađeno. Sve je tu s ciljem. Sve nešto znači – a to obožavam! Rituali vode traže angažiranog čitatelja pa savjetujem – čitajte ovaj roman isključivo kad imate vremena i kad se na njega možete koncentrirati u potpunosti. Inače, mogle bi vam promaknuti neke važne natuknice pa će vam kasnije biti žao.

Moram se pohvaliti i da sam ubojicu prokužila par stranica prije Krakena pa vjerujem da će i većina vas, to uopće ne umanjuje napetost, upravo suprotno! Pokušavamo viknuti inspektoru tko je kriv i da malo pripazi, a on se, bedak, oglušuje na naša upozorenja i juri u nevolju kao grlom u jagode!

Za kraj, preporuka – definitivno pročitati! Ovo je najbolja trilogija koju sam čitala još od Stiega Larssona i Trilogije Millennium.

Eva García Sáenz de Urturi: Rituali vode

Ostali naslovi ove autorice:

O samoj spisateljici naći ćete više na linku recenzije romana Šutnja bijeloga grada (u prvom odlomku), a sada samo navodim naslove ove trilogije:

Šutnja bijeloga grada

Rituali vode

Gospodari vremena (još nije prevedena kod nas, ali držim fige da to bude uskoro)

Sami slučajevi nisu povezani, ali u drugom je dijelu puno referenci na prvi i savjetujem čitanje po redu. Priča će biti razumljivija, aluzije jasnije, a likovi dublji i bogatiji. Čitanjem po redu razumjet ćete uzročno-posljedične veze te odnose među likovima, zbog čega će sama fabula biti napetija, zanimljivija i bolja.

Objavljen je i još jedan roman o inspektoru Krakenu, Crni časoslov.

Gdje kupiti roman Rituali vode:

Fraktura

Objavljeno

E. G. Scott :Skrivena žena

Nakladnik: V.B.Z.

Naslovnica knjige Skrivena žena©V.B.Z.

E.G.Scott Skrivena žena

Skrivena žena uvrnuti je noir triler njujorških pisaca Elizabeth Keenan i Grega Wandsa koji pišu pod zajedničkim imenom E.G. Scott. Knjiga je to koja uz kompleksan portret jednog braka nudi mnogo tajni, napetosti i dinamike  uz višestruke obrate u radnji i  neočekivan kraj. Kako radnja knjige napreduje tako dobiva na intenzitetu i od obične svakodnevnice stanovnika malog gradića koji se bave svakodnevnim poslovima, upoznavanjem, fitnesom, šetnjom kućnih ljubimaca, postupno dolazi do tragičnih događaja koje nitko više ne može zaustaviti.

Rebecca i i Paul

Rebecca i i Paul dugogodišnji su bračni par kojeg su zbližile slične traume iz djetinjstva. Iako je Paul već prije bio u braku, susret s Rebeccom bio je sudbonosan. Ona je bila njegova druga polovica. Sretan brak trajao je sve dok su se razvijale  njihove poslovne karijere. Rebecca je napredovala u farmaceutskoj tvrtki gdje je  slovila kao najbolja prodajna predstavnica, a Paul je sa svojom građevinskom tvrtkom nizao poslovne uspjehe. A onda se njihov brak počeo urušavati. Rebecca sve dublje tone u ovisnost o opijatima, što  nije ostalo neprimijećeno ni u na poslu, ni kod kuće. Nakon što bez tableta više ne može funkcionirati neočekivano dobiva otkaz od šefa koji ne želi  više tolerirati njezinu ovisnost. Paulovo građevinsko carstvo propalo je već godinu dana prije. Tonući u depresiju i samosažaljenje Paul se upušta u aferu s susjedom i počinje dizati velike svote s zajedničkog računa….

Sve dok Rebeca ne otkrije jedno i drugo. I tu počinje zaplet..

Vas dvoje doista zaslužujete jedno drugo.str.75.

Sheila

Biti ljubavnica uvijek je dvosjekli mač. Nešto što je za Paula obična avantura koja mu je pomogla da spasi vlastito samopoštovanje nakon gubitka posla, za Sheilu je mnogo više. Prezrena i odbačena žena može biti najgori neprijatelj. Uskoro se i Paul u to uvjerio. Sheila je sveprisutna sjena na Rebeccinom  i i Paulovom braku koje je Rebeka nesvjesna, bar na početku, dok je Paul vrlo svjestan. Sheila jednostavno nije htjela otići…

Puni krug od zavođenja, preko seksa, do kraja. Jednostavno je odbila otići. str.105

Detektivi

Simpatičan par detektiva otkrivaju korak po korak zamršen niz kriminalnih radnji kojima je poveznica obiteljski dom Rebecce i i Paula. Otkriće leša, zabuna s identitetom i svjedočenje lažljivih i nepouzdanih supružnika ne olakšavaju im istragu, ali Wolcott i Silvestri poput para lovačkih goniča ne ispuštaju plijen iz ruku. Istragu vode kao uigrani tim koji neće dopustiti grešku.

E.G.Scott Skrivena žena

Dojam o djelu

Priča je to o ljubavi, strasti, ovisnosti, nevjerama i ubojstvima. Upravo tim redom urušava se Rebeccin i Paulov brak. Tajne koje su se nadvile nad njihov brak i koje nisu međusobno podijelili počele su nagrizati savršenu strukturu. A počelo je vrlo bezazleno od gubitka posla do samosažaljenja, zatim ovisnosti pa sve do ubojstva.

Likovi su u ovoj knjizi podosta problematični. Muž preljubnik koji skriva svoje tajne koje uključuje i podizanje novca s zajedničkog računa, žena ovisnica o opijatima (zanimljiva tema o kojoj se inače manje govori nego o drugim ovisnostima) i nedistancirana, hirovita i uporna ljubavnica, nijedno od njih nije u stvari pozitivan lik. Osim vrlo dobre analize jednog braka koji se malo po malo rasipa, ne mogu reći da me nešto u knjizi  izbacilo iz cipela.

Roman je, istina, napet s puno obrata, ispričan iz kuteva nekoliko protagonista. Ipak, likovi su mi dosta pojednostavljeni, plošni. Uz nikoga od njih ne možete se emocionalno vezati, čak ni navijati za njih jer su više crni nego bijeli. Dojam je malo popravio neočekivan kraj, ali sve u svemu knjiga mi je osrednja i premda je neke oduševila mene  uopće nije. Ali ako bi bila pretočena u film, rado bih ga pogledala.

Nije nas došla samo prestrašiti. Došla nas je ubiti. Već je jednom ubila. I imala je namjeru ponovo to učiniti.str.137.

O piscu

E.G. Scott zajednički je pseudonim njujorških pisaca Elizabeth Keenan i Grega Wandsa. Prijatelji su više od dva desetljeća, glumili su, producirali i pisali – zajedno i odvojeno.

Skrivena žena njihov je prvi roman proizašao iz zajedničke ljubavi prema trilerima i noiru i dugogodišnje želje da surađuju na pisanju romana. Roman je bio međunarodni bestseler 2019. godine.

Elizabeth je osamnaest godina radila za izdavačke kuće Simon i Schuster, Penguin Random House i Macmillan, vodila je radionice pisanja za NY Writers Coalition i pisala priče koje su objavljene u brojnim zbirkama. Greg piše kratke priče. Žive i rade na Manhattanu.

Gdje kupiti:

V.B.Z.

Objavljeno

M. W. Craven: Lutkar

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Lutkar: ©Znanje

M. W. Craven: Lutkar

Lutkar

Kameni krug drevno je, spokojno mjesto. Svaki njegov uzdignuti kameni tihi je stražar. Nepomičan promatrač. Njihov granit blista od jutarnje rose. Odolijevali su tisućama i više zima i premda istrošeni i šibani vremenom, nikada se nisu pokorili stoljećima, godišnjim dobima ili čovjeku.
Nasred kruga, okružen blijedim sjenama, stoji starac. …
Nag je i uskoro će umrijeti. (str. 1.)

U engleskoj pokrajini Cumbriji serijski ubojica svoje žrtve muči i spaljuje na prapovijesnim kamenim krugovima. Ne ostavlja nikakve tragove – osim jednog. Pojavljuje se ime inspektora Washingtona Poea, trenutno suspendiranog i osramoćenog inspektora.

Poe se donekle prisilno vraća na posao, no ubrzo je zainteresiran, neobičnim, iznimno brutalnim ubojstvima. Njegov drugačiji način rada i nepogrešiva intuicija vode ga sve bliže ubojici kodnog naziva Lutkar.

Suhozidi… Dva zida i manje kamenje koje popunjava prazninu u sredini. Poe je razmišljao koliko podsjećaju na dva načina istraživanja složenih ubojstava. Na jednoj su strani Gamble i Flynn, koji metodički grade slučaj, kamen po kamen. Pažljivo i promišljeno. A na drugoj su strani policajci poput njega… Oni s više instinkta, koji ubacuju kamenje u praznine i okreću ga sve dok se ne uklopi. Iskušavaju različite zamisli. I premda je Poe znao da bi se njegova strana raspala bez one koju grade Flynn i Gamble, znao je i da se bez njegove strane određeni slučajevi ne bi nikada riješili. (str. 112./113.)

Uskoro, partnerica mu postaje briljantna, no društveno potpuno neprilagođena Tilly Bradshaw i ovaj čudnovati par vrlo brzo otkriva tragove davnog zvjerskog zločina koji je bio pažljivo zataškan.

Poe i Tilly nezaustavljivi su ne samo u potrazi za ubojicom, već i u borbi za pravdu davno počinjenih zločina.

Broj žrtava raste, a istraga odlazi u sasvim neočekivanom smjeru…

Poe i Tilly – kombinacija koja se ne propušta

Lutkar je roman koji me privukao na prvu, i sažetkom i naslovnicom! Volim kad su mjesta ubojstava neke mistične, drevne lokacije, to mi roman učini još zanimljivijim.

Ali, najsvjetlija točka Lutkara su, svakako, Poe i Tilly! Premda sam, moram priznati, njega zamišljala puno starijim i ostala nemalo iznenađena kad sam otkrila da ima samo 38 godina.

Divan su poslovno-prijateljski par! Ona je potpuno neprilagođena, nema puno doticaja sa stvarnim životom i pomalo je naivna, dok je on stara, zaštitnički nastrojena iskusnjara i taj nesklad karaktera često dovodi do komičnih, crnohumornih situacija. Koje su, uzgred budi rečeno, pravi odmor od stvarno brutalnog slučaja preko kojeg su se njih dvoje i upoznali.

M. W. Craven: Lutkar

Poe je suspendiran kako upitno slučajnog curenja tajnih informacija, živi na osami i općenito se kani ljudi.
Tilly je vrhunska analitičarka koja živi pod staklenim zvonom i koju većina kolega maltretira jer je drugačija.
No, tu je Poe da spasi stvar i otada su njih dvoje neraskidivo povezani. Zajedno istražuju, zajedno upadaju u neprilike i stalno izvlače jedno drugo iz problema u koje ih uvaljuje istraga.

Bradshaw mu je vjerojatno bila najbliži prijatelj kojeg je imao. Bili su sušte suprotnosti – ona je bila svjetlost njegovoj tame – ali ponekad su takva prijateljstva najsnažnija. (str. 369.)

Jako mi je drago vidjeti muško-žensku kombinaciju istražitelja čiji se odnos zadržava na iskrenom prijateljstvu. Baš me zanima kako će se njihov odnos dalje razvijati i jedva čekam sljedeći nastavak Poe serijala.

Lutkar – brutalno do kosti!

Priznajem, trebala sam predvidjeti da ubojica koji spaljuje ljude neće biti lagano štivo, ali roman me stvarno iznenadio količinom i snagom nasilja. Na par mjesta sam morala malo zastati. Doduše, sad kad o njemu razmišljam s odmakom, shvaćam da sam pročitala i puno teže i krvavije stvari (Karin Slaughter – sve), ali autor Craven ima talent da u kratkim rečenicama opiše stvarno gadne scene. Zbog tih je kratkotrajnih, okrutnih bljeskova Lutkar još zanimljiviji i čitatelja tjera na brzo i uporno okretanje stranica. Tome u prilog idu i kratka poglavlja koja završavaju cliffhangerima, i vjerujte mi, ovaj roman nećete dugo iščitavati i nećete se dosađivati ni u jednom jedinom trenutku. Čak i taj hladni, goli, oskudni, kišni kumbrijski krajolik pogoduje građenju napetosti i stvaranju atmosfere straha i tajni.

Poe se sjetio stare kineske poslovice: Prije nego što kreneš na put osvete, iskopaj dva groba: jedan za neprijatelja, a jedan za sebe. (str. 334.)

Nema toga što mi se u romanu Lutkar nije svidjelo, a najviše me zapanjio kraj! Mada sam stranicu ili dvije prije Poea shvatila tko je ubojica, nikako nisam mogla vjerovati pa sam se vraćala malo unatrag kako bih potvrdila sumnje. Najbolje od svega, ne morate čekati zadnje stranice kako biste otkrili tko je kriv! Lutkar je otkriven otprilike nakon dvije trećine romana, ali i dalje se puno toga plete i zapliće, a otkrivamo ponešto i o tome zašto je naš dragi Poe gotovo naglavce izbačen iz policije. 

U svakom slučaju, ako volite intrigantan slučaj čiji krakovi sežu daleko u prošlost, dobar lov na ubojicu, neobičnog istražitelja te ako se ne bojite nekolicine okrutnih scena, Lutkar je definitivno za vas!

M. W. Craven: Lutkar

Ostali naslovi ovog autora:

M. W. Craven dugo je radio kao probacijski službenik i napredovao je sve do vodećeg položaja. Ipak, premda još uvijek pokušava dokučiti tajne zločinačkih umova, danas je posvećen isključivo pisanju. Serijal o inspektoru Washingtonu Poeu zasad broji pet nastavaka, a kod nas je preveden prvi, Lutkar.
Više o piscu saznajte na njegovoj web stranici.

Gdje kupiti roman Lutkar:

Znanje

Ako i vi, poput mene, padate na ubojstva u kombinaciji s drevnim lokalitetima, svakako pročitajte meni izvrsne romane Šutnja bijeloga grada i Rituali vode.

Objavljeno

Harriet Tyce: Krvava naranča

Nakladnik: 24 sata d.o.o.

Naslovnica knjige Krvava naranča: ©Stilus knjiga

Harriet Tyce Krvava naranča

Ekran je postavljen, odabrana snimka spremna za pokretanje. I još završni detalj, naranča koja već čeka na tanjuru. str.7.

Nakon zadnje pročitane knjige Harriet Tyce, vraćamo se na početak. Krvava naranča prva je knjiga Harriet Tyce koja je odmah po izlasku postala bestseler. Uvrnuta priča u kojoj nitko od likova nije posve pozitivan, utrla je put nagloj spisateljskoj karijeri ovoj autorici.

Što ima Allison?

Allison ima naizgled sve: stabilnu obitelj, supruga Carla i kćerkicu Mathildu, uspješnu odvjetničku karijeru kojoj se ne nazire kraj. Ali Allison ima i svoje demone: probleme s alkoholom, cjelodnevni posao kojim zanemaruje obitelj i strastvenu ljubavnu vezu s kolegom pravnikom.

A priča počinje:

Allison upravo dobiva novi pravosudni slučaj. To je najteži slučaj u njezinoj pravničkoj karijeri. Slučaj ubojstva supruga. Allison je puna entuzijazma. Iako stvari za optuženu Madeleine Smith, koja je usmrtila supruga Edwina, ne stoje dobro, Allison je uvjerena da će je obrana u Madeleininom slučaju lansirati u zvjezdanu odvjetničku orbitu.

Slučaj vodi s kolegom Patrickom s kojim ima povremenu seksualnu vezu i koji je njezin poslodavac. Patrick je zgodan kolega koji se olako upušta u površne erotske veze s kolegicama. Allison je svjesna da je to veza koja ne vodi nigdje i koju mora prekinuti. Ali kako Patrick vodi slučaj optužene klijentice zajedno s njom, nikako da prekine s njim. Važan slučaj i odgovornost koju nosi zastupanje stranke optužene za ubojstvo ima i svoje posljedice. Cjelonoćno ostajanje u uredu, kopanje po papirima, neizbježni odlasci s kolegama u pubove i restorane nakon obavljenog posla, konzumiranje alkohola i afera s kolegom, čine da Allisonina krivnja sve više jača. A kući je čeka nezadovoljan suprug. I kćerkica.

Netko mi šalje anonimne poruke-mislim da netko zna za ovo. str. 112.

Carl pokazuje drugu stranu

Nakon što je Allison više puta zaboravila otići po Mathildu u vrtić, a konačno ju je i izgubila u dječjem parku (srećom Mathilda je pronađena) Carlu je prekipjelo. Ni romantičan vikend s Allison koji je trebao spasiti brak nije popravio stvari. Allison se u hotelu napila i propisno osramotila.

Carl radi kao seksualni terapeut i uglavnom radi povremeno. Najviše se bavi kćerkom i održavanjem kuće. A Allison je ta koja ozbiljno zarađuje.

Allison je izgubljena. Ne uspijeva izaći iz začaranog kruga pića, afere s kolegom i posla koji traži odricanje. Nakon što Carl zatraži razvod i skrbništvo, Allison se odluči boriti za Mathildu. Tada se počinje rasipati brak koji to zapravo i nije. Po komadićima njihovog života vidi se Carlov seksistički , diskriminatorski odnos prema Allison koji na trenutke prelazi u mizoginiju.

Ubrzo su uslijedili tragični događaji…

Harriet Tyce Krvava naranča

Ništa nije crno-bijelo

U ovoj knjizi nema niti jedan lik koji je posve pozitivan. Svi likovi imaju svoje nesavršenosti i mane koje bi nam na prvu mogle biti i simpatične dok ne uvidimo da njihova ponašanja vode u patologiju na ovaj ili onaj način. Allison je preljubnica, na putu da postane alkoholičarka, pretrpana poslom. Ona ipak nije bez emocija. Nedvojbeno voli Mathildu. Krivnja koju osjeća zbog svog ponašanja stalno je proganja.

Patrick je pun površnih emocija prema ženama s kojima ulazi u seksualne veze. Allison mu možda i znači nešto više, ali to shvaća tek na kraju. Neobuzdan život, brojne afere te sklonost piću i ženama na kraju su ga skupo koštale.

Carl je kao suprug i otac savršen. I previše. Nije vam jasno zbog čega netko sve to trpi. I Allisonino opijanje i ostajanje do kasna u uredu i moguću vezu sa strane koja je i više nego očita. Svatko bi drugi odavno otišao iz tog braka. Ali ne i Carl. Prema Allison se ponaša s podozrenjem i gnušanjem pa premda vam se čini da je to Allison i zaslužila, ipak se u pozadini nalazi nešto drugo što cijelo vrijeme osjećate, a taj osjećaj sve više raste kako se radnja ubrzava.

Dojam o djelu

Roman je napete i brze radnje. Stranice se same okreću jednom kad počnete čitati. Ovdje se radi o netipičnim muško-ženskim ulogama. Žena je ta koja zarađuje i donosi financijski prihod u kuću, a suprug je taj koji vodi kućanstvo i bavi se djetetom. Ali očito je da je to za supruga jako frustrirajuće. Kraj je dramatičan i teško ga je predvidjeti, iako cijelo vrijeme imate određene sumnje.

Harrriet Tyce je u pozadini romana jako dobro opisala život odvjetnika u korporativnom pravu koji je vrlo turbulentan, nekad i kaotičan. Jasno vam je da autorica jako dobro poznaje pravosudni sustav i sve situacije koje se zbivaju oko njega. Kao psihološki triler, Krvava naranča je po mom sudu vrlo dobar roman. Likovi nikako nisu crno-bijeli, svatko od njih je emocionalno oštećen na drugačiji način, ali u u jednom trenutku shvatite da navijate za Allison bez obzira na sve njezine nesavršenosti i mane.

Preporuka: Pročitajte, mada, iako je roman dosta hvaljen, za mene je osrednji.

Ako vam ste sviđa stil pisanja Harriet Tyce pogledajte našu recenziju njezinog romana Laži koje ste rekli.

O autoru:

Harriet Tyce odrasla je u Edinburghu. Studirala je najprije engleski jezik na Sveučilištu Oxford, a zatim pravo. Kao odvjetnica bavila se kaznenim pravom u Londonu gotovo deset godina. Njezin prvi roman Krvava naranča (2019.) bio je bestseler Sunday Timesa. Laži koje ste rekli (2020.) njezin je drugi roman.

Gdje kupiti

Stilus knjiga web shop

Objavljeno

Donato Carrisi: Pretpostavka zla

Nakladnik: Znanje, 2020.

Naslovnica romana Pretpostavka zla: ©Znanje

Da postoji samo jedan čovjek na Zemlji, , bi li on bio dobar ili zao?
Ni jedno ni drugo…Ili možda oboje.
Tako je. … Pretpostavka zla stoga glasi: „Ono što je za nekoga dobro, uvijek se poklapa s onim što je za nekoga zlo…“. (str. 224.)

Donato Carrisi: Pretpostavka zla

Pretpostavka zla

Sedam godina nakon jezivog i glasovitog slučaja Šaptač, istražiteljica Mila Vasquez radi u Čistilištu – odjelu policije koji se bavi nestancima.

Tko god je onamo ušao, primijetio bi tri stvari. Prvo, prazninu: u odsutnosti namještaja zvuk je slobodno odzvanjao prostorijom. -drugo, obuzela bi ga klaustrofobija: unatoč tomu što je strop bio visok, nije bilo prozora, a jedino svjetlo bilo je ono neonsko. Treće što bi netko primijetio bile su stotine očiju. Zidovi su bili prekriveni fotografijama nestalih osoba. (str. 21.)

Mila se zaklela da više neće stupiti na mjesto zločina, ali kad je šef policije pozove da preuzme misteriozan slučaj nestalog knjigovođe koji se pretvara u ubojicu, Mila shvaća da njezinu tamu ne može tek zauzdati nekoliko zakletvi.

Zauvijek i neraskidivo povezana sa slučajem Šaptač, Mila neće prezati ni pred čim kako bi i ovog zločinca istjerala načistac pa makar to značilo i uranjanje u mrak od kojeg toliko bježi, a kojem se toliko čezne predati.

Njegova si. Pripadaš mu. Znaš da će ti se svidjeti ono što ćeš vidjeti. (str. 64.)

U potrazi za ubojicom koji je zagonetan poput same sjene, istražiteljici pomaže još jedan policijski izopćenik, Simon Berish.

Što će njih dvoje otkriti?

Koliko se duboko sjena može uvući u naše živote, a da toga nismo ni svjesni?

I koliku ćemo kaznu za to morati platiti?

Partneri u istraživanju zločina

Svaki policajac prisiljen je suočiti se s vlastitim zanimanjem i svim onim ružnim što ono donosi. Mi u Čistilištu ne lovimo lopove ili ubojice, naš je neprijatelj praznina… Što više gledaš u nju, to ti se više čini istinitom. Kad jednom nekoga proguta, više ga ne vraća – ili barem ne onakvog kakav je bio prije. … Jednoga dana praznina počne razgovarati s tobom… Naposljetku joj otvaraš vrata kao da je prijatelj koji ti želi pomoći. A ona ulazi i pohara ti cijelu kuću. (str. 121.)

Istražiteljica Mila Vasquez zanimljiv je, ali usuđujem se reći, već pomalo klišeiziran lik. Sama u borbi sa svojim demonima, bježi od tame i praznine koji je prate u stopu. Oblikovalo ju je nesretno djetinjstvo, ali i „mana“ koju nosi – nije sposobna osjetiti empatiju zbog čega se kloni drugih ljudi i oni se klone nje. Slučaj Šaptač na njoj je ostavio neizbrisiv trag, trag dublji nego svi ožiljci koje skriva njezino tijelo.

Iako je dobro osmišljena, meni lik istražiteljice Vasquez nije dovoljno uvjerljiv. Jednostavno, ljudi koji su u tolikom mraku, koji su zaglibili u zlo preduboko da bi se izvukli nisu mi bliski dovoljno da bih im povjerovala. Volim likove s manama i problemima, a Mila ih ima toliko da mi se mjestimice čini iskarikirana.  

Donato Carrisi: Pretpostavka zla

Puno je bolje ostvaren lik istražitelja Berisha. On je veoma uvjerljiv i čini se „jednim od nas“. I njega prate duhovi iz prošlosti i čitava mu prošlost koči i upropaštava sadašnjost i budućnost. Iako zaposlenik policije, slučajevi ga zaobilaze u širokom luku, kao i kolege policajci koji ga šutke optužuju za nešto prezira vrijedno, no nikad dokazano. Isprva rezigniran, sve više i više zadubljuje se u slučaj da bi se na samom kraju razračunao sa svojom prošlošću i dignute glave krenuo u budućnost.

Pretpostavka zla – slučaj vrijedan čitanja

U slučajevima ubojstva, zakon navodi kako tijelo predstavlja dokaz sve dok se ne potvrdi žrtvin identitet. Ne možete osuditi ubojicu ako se ne pokaže da je osoba koju je ubio zaista postojala. Bez imena, tijelo je jedini dokaz njezina postojanja. Zato se ta trupla čuvaju bez vremenskog ograničenja. To je jedna od onih čudnih pravnih tehnikalija koje se toliko sviđaju odvjetnicima. (str. 2.)

Pretpostavka zla slučaj je prepun zakučastih tragova koji pletu mrežu zločina širu nego što sam mogla iti pretpostaviti kada sam počela čitati. Premda mi glavna istražiteljica nije najdraži lik, nemojte da vas to odvrati od čitanja. Roman će vam se svidjeti, vjerujte mi. Mjestimice veoma jeziv, mjestimice okrutan, ponekad emotivan, Pretpostavka zla nije roman koji ćete nakon čitanja staviti sa strane i zaboraviti. Njegove rečenice i scene vrtjet će vam se po glavi još dugo nakon čitanja.

U tom trenutku sjetila se lekcije koju je naučila u Šaptačevu slučaju. Neprijatelj se nikad ne pojavljuje iznenada, najprije ti uvijek nečim pokušava odvratiti pozornost. (str. 96.)

Nimalo slabiji od svog prethodnika Šaptač, i ovaj roman ima nekoliko preokreta od kojih će vam se zavrtjeti u glavi. Na primjer, ni za sto godina nećete pogoditi tko je glavni negativac – bar ja nisam mogla, a u tome sam dobra!

A kraj! Ostavit će vas bez riječi! Kad zatvorite posljednju stranicu, nećete odoljeti, pročitat ćete je opet. Otvorenih usta.

P.S.

Ne znam radite li i vi to, ali ja uvijek pročitam i autorovu bilješku na kraju. Savjetujem vam da i vi to učinite, barem u romanu Pretpostavka zla. Pisac nam daje uvid u način nastanka romana. Nije lako biti pisac, a iz riječi Donata Carrisija vidimo da nam kreativnost zasigurno neće doći dok sjedimo na kauču, a romani ove razine i kvalitete zasigurno se ne pišu samo maštom, već dugotrajnim istraživanjem i… Mrvicom autorskog ludila (valjda).

Ostali naslovi ovog autora:

  • Šaptač
  • Pretpostavka zla

Iako se romani mogu čitati zasebno jer nisu vezani slučajem (recimo), preporučujem čitanje po redu budući da se Pretpostavka zla često referira na Šaptača. Samim time, priča će vam biti jasnija i napetija (mjestimice i jezovitija) ako idete po redu.

Donato Carrisi: Pretpostavka zla

Gdje kupiti roman Pretpostavka zla:

Znanje

Budući da je i druga Mala prije nekog vremena recenzirala isti ovaj roman, njezinu recenziju možete pronaći ovdje.

Objavljeno

Nele Neuhaus: Zao vuk

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2016.

Naslovnica romana Zao vuk: ©Mozaik knjiga

Vrata su se otvorila i ona je strašno kriknula kad je ugledala vuka. No, tada se morala smijati. To uopće nije bio pravi vuk, to je bio tata, koji se preodjenuo u vuka! Kako je bilo lijepo što je samo ona dijelila tu tajnu s tatom. Ali i glupo, jer se poslije nije sjećala ničega. To je zaista bilo tužno. (str. 62.)

Nele Neuhaus: Zao vuk

Zao vuk

Istražiteljica Pia Kirchhoff upravo je promaknuta u glavnu kriminalističku inspektoricu.

Odlazi na proslavu mature i tamo susreće svoju staru prijateljicu Emmu, trudnu do zuba. Ugodno druženje i prisjećanje na stare dane prekida, dakako, Pijin mobitel.

-Kako je prošla proslava godišnjice? – …
-Ah, proslava godišnjice.
Pia je na to potpuno zaboravila. Žene koje se smiju i pričaju na terasi vile Borgins pod tamnim zvjezdanim nebom činile su joj se kao bezazlena igra za horor koji se zove stvarnost. A u toj stvarnosti umrla je jedna mlada djevojka. (str. 57.)

U rijeci je pronađeno tijelo mlade djevojke koja je, prema tragovima, bila teško fizički i seksualno zlostavljana.

U isto vrijeme, slavna tv-novinarka Hanna Herzmann brutalno je ozlijeđena u napadu dvojice maskiranih muškaraca. Ima li taj okrutni napad veze sa, blago rečeno, škakljivom pričom na kojoj je radila?

Pia i njezin šef Oliver von Bodenstein shvaćaju da su ta dva naoko nepovezana slučaja itekako povezana. I ne samo to, slučaj je teži, gori, podliji i strašniji od svega na čemu su dosad radili.

Kakvi su to morali biti monstrumi sposobni za tako zvjersku okrutnost? Više od dvadeset godina Bodenstein se bavio ubojicama i nikad nije mogao dokučiti što čovjeka navodi na to da ubije drugog čovjeka. (str. 208.)

Zlo je ušlo u sve pore društva i svi su umiješani.

Pia i Oliver moraju se izboriti za istinu. Istinu koju moćnici žele sakriti. I za koju su spremni mučiti, silovati, ubiti… Sve, samo da se ne sazna.

Zao vuk – šesti slučaj istražitelja Pie i Olivera

Zao vuk posljednji je kod nas objavljen slučaj istražitelja Pie i Olivera. I moram priznati, meni najdraži. Premda je bucmast i broji gotovo 500 stranica, vrlo sam ga brzo pročitala jer je slučaj takav da mami na čitanje. Već sam pisala o sposobnosti ove spisateljice da svako poglavlje završi rečenicom koja onda tjera na novo poglavlje i tako uvijek i opet iznova. Tu je vrlinu zadržala i u romanu Zao vuk te ju još začinila i likovima za koje gotovo do samoga kraja ne znamo jesu li pozitivci ili negativci.

Bilo mu je jasno što to znači ako je ono, što je upravo čuo, bila istina. To je nedvojbeno nešto najgore što se moglo dogoditi. Noćna mora počinje iznova.
(str. 201.)

Nele Neuhaus: Zao vuk

Zao vuk usmjeren je više na Piju nego na Olivera, koji je svoj dio kolača pobrao u prethodnim romanima. Od sporednih likova iz prethodnih dijelova serijala tu su grubi Behnke te kriminalistička savjetnica Nicola Engel. I njihovi će životi biti itekako dotaknuti radnjom ovog romana – nekome dobro, nekome loše.

Isplivat će stare, duboko zakopane i brižno čuvane tajne.

Iako se svaki nastavak serijala o Piji i Oliveru može čitati zasebno, savjetujem ipak čitanje po redu (u popisu sam navela redoslijed) jer tako najlakše i najpotpunije pratimo razvoj likova i odnosa među njima.

Još nešto o slučaju

Iz uvodnog citata pretpostavljam da vam je jasno čime se roman bavi. Ipak, kako vam ne bih spoilala, neću govoriti konkretno o slučaju, već ću samo reći da su pojedini dijelovi romana poprilično brutalni i šokantni. Svi su likovi dobro okarakterizirani, toliko da neke doslovno vidimo pred očima i idu nam na živce. Ima puno likova i svaki od njih nosi neku svoju priču, svoju tajnu. Svatko je na neki način umiješan. Svi su mali djelić slike koja je na kraju odvratna, ali čini uzbudljiv slučaj. Inače ne volim puno likova jer onda teško pratim radnju i međusobne odnose. Isprva sam i u romanu Zao vuk bila malo zbunjena, ali vrlo je brzo sve sjelo na mjesto.

Jako mi se sviđa što su situacije, iako užasne, itekako realne. I nažalost, vjerujem da svega ovoga ima i među nama. Možda ne u ovolikoj mjeri, ali ipak…

Nebo se zarumenilo na istoku, ubrzo će izaći sunce kao što to čini milijardama godina svakoga jutra, bez obzira na tragedije koje se događaju u svijetu. (str. 474.)

Ostali naslovi ove autorice:

Pročitala sam sve gore navedene naslove i od srca vam ih preporučujem. Ako volite prave kriminalističke romane – s ovim serijalom nećete pogriješiti. Ono što mi je dodatni plus jest to da je radnja svakog romana drugačija. Autori se uglavnom drže uvijek istih zločina, manje ili više krvavih, i ako pratimo opuse istih autora, onda nam nakon nekog vremena radnja postane predvidljiva, a negativac očekivan. U romanima Nele Neuhaus to nam se neće dogoditi jer svaki roman prati drugačiji zločin. Imamo tu ubojstvo u zoološkom vrtu, nacističke zločine, ekološke zločine, pedofilski lanac… Naravno, u svakom je romanu pokretač radnje ubojstvo, ali fabula se uvijek raspliće u drugom mjeru i time sam stvarno oduševljena.

Kad sam čitala prva tri romana nisam imala blog pa nema ni njihovih recenzija, ali moje mišljenje o romanima Snjeguljica mora umrijeti i Tko sije vjetar možete pročitati klikom na njihove naslove u popisu.

Nele Neuhaus: Zao vuk

Gdje kupiti:

Mozaik knjiga

Objavljeno

Sandie Jones: Druga žena

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2019.

Naslovnica romana Druga žena: ©Mozaik knjiga

Riječ „zajedništvo“ ne postoji kada je riječ o njegovoj majci. … S jedne su strane njih dvoje, a s druge ja. Dolaze u paru. (str. 118.)

Sandie Jones: Druga žena

Druga žena

Kad Emily upozna Adama, njezinoj sreći nema kraja. On je naprosto savršen, a ona je toliko zaljubljena, naprosto očarana njime i već vidi sretnu budućnost – brak, kućicu u cvijeću, djecu i ono slavno „živjeli su sretno do kraja života“.

Imala sam osjećaj da smo oduvijek zajedno, a ipak mi je ono početno uzbuđenje izazvano njegovom prisutnošću još uvijek kolalo tijelom, čineći da svako živčano vlakno u njemu bridi. Poželjela sam da taj osjećaj nikada ne prestane. (str. 28.)

Ipak, pred Emily je jedna prepreka. Čim upozna Adamovu majku Pammie, naoko skromnu, ugodnu, nježnu udovicu, Emily instinktivno osjeća da joj se ne sviđa i da, blago rečeno, neće biti najbolje prijateljice. Pammie čini sve što je u njezinoj moći kako bi razdvojila Emily i Adama, a ovaj kao da je slijep na sve njezine mane i smicalice.

-Reci mi, kakva je? – priupitala sam. …
-Ništa drukčija od bilo koje majke, rekao bih. Miroljubiva domaćica, krajnje odana i požrtvovna kada su njezina djeca u pitanju. Nadam se da joj njezinu odanost vraćam istom mjerom. Ne trpim prigovore na njezin račun. Dobra je osoba. (str. 39.-40.)

Emily i Adam uskoro se zaručuju i čini se da njihovoj sreći nema kraja, no ako se Pammie pita, ne trebaju se pretjerano radovati jer do vjenčanja neće doći. Služeći se najprepredenijim trikovima kojima se majka može poslužiti, Pammie čini sve da zagorča život budućoj snahi.

A Emily je prisiljena šutjeti jer zna da joj Adam neće povjerovati ni riječ.

Kad svekrvini postupci preliju čašu strpljenja, snaha odlučuje uzvratiti udarac.

Igra mačke i miša

Druga žena zabavno je i napeto štivo koje će vas već od prve stranice tjerati na čitanje. Premda je roman pun psiholoških igrica koje se i čitatelju uvuku u glavu, ne bih ga baš okarakterizirala kao psihološki triler, ali nije ni daleko od toga. Budući da stvarno volim romane ovog tipa, klaustrofobične i pomalo jezive, a opet lagane i šarmantne, pročitala sam ga u svega dva popodneva. Sve mi se sviđa, a najviše izvrsno opisane sitnice koje buduća svekrva čini budućoj snahi – uvredljive dovoljno da je povrijede, a opet dvojbene dovoljno da se mogu objasniti na sasvim nevin, racionalan način. I to je ono u čemu sam najviše uživala! Sva ta odvratna podbadanja, aluzije na ovo ili ono, suptilne uvrede… Pammie nam se uskoro čini kao najgora svekrva na svijetu! Prava manipulatorica, toliko vješta da je nitko ne može pročitati. Osim Emily. I nas čitatelja.

Sandie Jones: Druga žena

A onda, tu je i Adam. Otpočetka mi se nije svidio, mada ga Emily vidi isključivo kao savršenog muškarca.
Nisam htjela nikakve tajne među nama, no što sam mu trebala reći? – Mislim da bi tvoja mati mogla biti osvetoljubiva kuja? – Riječi bi zazvučale suludo, uostalom, kakve sam mu dokaze mogla podastrijeti u prilog svoje tvrdnje? … Ne, bilo kakvo mišljenje koje bi njegovu majku prikazalo kao poremećenu osobu, morat će ostati neizrečeno, barem zasad. (str. 83.)

Majci vjeruje u potpunosti jer za svaku Emilyinu riječ Pammie ima bolje, razumnije objašnjenje. Na kraju, čini se da je luda snaha, a ne svekrva. Čak i Emily počinje sumnjati u samu sebe, svoje osjećaje i zapažanja. Možda joj se čini?

Možda je stvar ipak bila u meni. Možda Pammie uopće nije bila problem. Što ako je stvar u meni? Ili čak i gore od toga, što ako me Pammie uspjela uvjeriti da je problem u meni? (str. 355.)

Snaha i svekrva – arhetip neprijateljica

Odnos snahe i svekrve kao iskonskih neprijateljica golica maštu svakome tko voli kvalitetan sukob. Druga žena nije prvi roman koji se bavi tom tematikom, a svakako nije ni zadnji. Ako se sjećate, na blogu ste već mogli pročitati i recenziju romana Svekrva autorice Sally Hepworth koji mi se također veoma svidio. I dok je Svekrva obiteljska drama, Druga žena koketira sa psihološkim trilerom, i to veoma uspješno. Osjećaj klaustrofobije i nekog maglovitog straha koji se javlja u čitatelja najjača je karika ovog romana. Način na koji se svekrva poigrava snahinim umom i doživljajem stvarnosti maestralno je prikazan i baš me dotaknuo jer sam se potpuno suživjela sa sirotom Emily kojoj rijetki vjeruju. Na trenutke ona ne vjeruje ni samoj sebi jer kako je moguće da je Pammie sa svima tako ljubazna, pristojna i fina, a s Emily joj rastu rogovi?

Tu je i kraj… Ooooo, kraj je udarac samo takav. Iako sam znala da nije sve takvo kakvim se na prvi pogled čini (naravno), finale dolazi naglo i meni neočekivano! Možda je taj kraj ostao malčice nedorečen i vjerujem da će čitatelji s njim imati najviše problema, meni je skroz u redu i funkcionira, čak me i veseli.

Što se tiče preporuke – definitivno pročitati! Druga žena neće vas umoriti, ali će zaokupiti vašu pažnju, dobro vas iživcirati, zabaviti i ostati vam u sjećanju.  

Sandie Jones: Druga žena

Ostali romani ove autorice:

Sandie Jones slobodna je novinarka, a Druga žena njezin je roman prvijenac.

Gdje kupiti roman Druga žena:

webshop Znanje