Dobra djevojka, loša djevojka zgodna je igra riječi kojom nas autor Michael Robotham uvodi u radnju koja ima dva kolosijeka. Glavni likovi: prva, savršena djevojka iz susjedstva oteta i usmrćena; druga, problematična djevojka odrasla kao siroče, nedefinirane prošlosti i klinički psiholog između njih, obećavaju zanimljiv i neobičan roman. I uistinu to jest. Dobra djevojka, loša djevojka početak je nove serije iz pera Michaela Robothama u kojoj je glavni lik psiholog Cyrus Haven. Osobno jedva čekam nove nastavke.
“Koja je ona?” pitam, naginjući se bliže prozoru za promatranje. “Plavuša. Vrećasti džemper. Sjedi sama.” “I nećeš mi reći zašto sam ovdje?” “Ne želim utjecati na tvoju odluku.” “Što ja odlučujem?” “Samo je gledaj.” str. 1.
Cyrus upoznaje Evie
Cyrus Haven forenzični je psiholog koji uglavnom radi na poremećajima osobnosti. Prijatelj ga zove u sigurnu kuću kako bi promatrao mladu tinejdžerku Evie Cormac, nekad znanu kao Anđeosko lice. Evie, možda, posjeduje rijetku sposobnost prepoznavanja laži. Ali Evie je nepredvidiva, divlja i nesocijalizirana. Kao dijete otkrivena je u nepoznatoj kući u tajnoj sobi uz leš umorenog muškarca. Zapuštenoj i prljavoj Evie nije bilo moguće odrediti dob. O njezinim roditeljima, kao ni o njezinom imenu ili porijeklu, nije se saznalo ništa. Je li bila mučena ili skrivana od nekog radi zaštite, ili neke prijetnje, nejasno je. Sklonjena je u prihvatilište, odnosno sigurnu kuću, gdje je dobila novo ime i novi dom. S njom i s drugom poremećenom djecom rade razni terapeuti.
Vjeruj mi Cyruse. Ona zna kad ljudi lažu. str. 12.
Cyrus i Evie- zajednički život
Cyrus se zainteresira za Evie i odluči joj se približiti. On mora utvrditi je li Evie sposobna za samostalan život. Evie je, s druge strane, dosta života u zatvorenom i sigurnom okruženju. Tvrdi da ima 18 godina i da smije samostalno živjeti. Da bi to utvrdio, Cyrus donosi neobičnu odluku: privremeno će postati Evienin skrbnik.
Privremeni zajednički život nov je i za Cyrusa i za Evie. Cyrus je oduvijek bio sam i treba se naviknuti na nekog novog, a kad dobije nefunkcionalnu i nepredvidivu Evie, nije načistu što dalje. S druge strane, Evie nikad nije imala nikog. Nakon početnog otpora i nepovjerenja, Evieini osjećaji prema Cyrusu stalno se mijenjaju i variraju od mržnje do simpatije.
Sad je red na meni.Red za što?
Da budem normalna. str. 87.
Jodie
Jodie Sheehan, omiljena je srednjoškolske prvakinja u umjetničkom klizanju. Četrnaestogodišnjakinja, odlična klizačica, “zlatna djevojka“, popularna je u školi gdje na svakom koraku izaziva zavist ljubomornih srednjoškolki. Pronađena je umorena na zabačenoj pješačkoj stazi na povratku s večernjeg izlaska. Što joj se dogodilo? Cyrus je pozvan da sudjeluje u istrazi Jodienog slučaja.
Istragu vodi inspektorica Lenny. Uskoro se otkriva da je Jodie imala svoje tajne. Ljubavnu vezu za koju nisu znali roditelji, drugi mobitel, sakriven novac i život koji je bio drugačiji od onog koji je prezentirala javnosti. Cyrus nehotično povezuje Evie s Jodienim slučajem i shvaća da Evie može biti korisna u istrazi.
Cyrus Haven
Cyrus Haven izuzetno je zanimljiv lik. Forenzični psiholog kojeg interesira rad s mladima neprilagođenog ponašanja i sam je osoba s problematičnom prošlošću. Traume koje nosi iz djetinjstva proganjaju ga cijeli život. Cyrus pomaže istražiteljici Lenny da riješi slučaj ubijene djevojke.
Ja sam dječak koji se vratio s nogometnog treninga i pronašao mrtvog oca u dnevnom boravku, majku na podu kuhinje i sestre blizanke na katu… Str.26.
Dojam o knjizi
Jako me zanima nastavak serijala o psihologu Cyrusu Havenu. Kombinacijia neprilagođene, emocionalno oštećene Evie i Cyrusa sa svojim demonima koji ga čine povremeno psihički nestabilnim, mogao bi biti zanimljiv tim istražitelja. Mislim da je prva knjiga samo uvertira za nastavke koji tek slijede. Evie i Cyrus malo me podsjećaju na Lisbet Salander i Mikaela Blomkvista iz trilogije Millenium. Dva misterija od kojih je samo jedan riješen u ovoj knjizi naslućuju zanimljive nastavke. Slučaj Jodienog ubojstva ide u nekoliko smjerova, ali brzo shvaćate da se sve vrti oko Jodiene obitelji. Roman pratimo naizmjenice kroz Cyrusove i Evienine oči što pruža uvid u dvije različite perspektive.
Mislim da je Michael Robotham napisao dobar roman. Istina, ima nekih nelogičnosti u sadržaju, ali to je nebitno za radnju romana. Malo je, po mom mišljenju, upitno posvajanje Evie od strane terapeuta koji je procjenjuje. Pogotovo ako se radi o odraslom muškarcu i mladoj djevojci. Ali autora ne muče pitanja neprikladnosti njihovog odnosa. Neobična suradnja koja prerasta u prijateljstvo temelj je novih uzbudljivih nastavaka.
U svakom slučaju, radnja u kojoj je jedna djevojka bez prošlosti, a druga s besprijekornom prošlošću (za koju se postupno otkriva da to ipak nije) i neobičan istražitelj između njih garantira zanimljivu i napetu uspješnicu
O autoru:
Michael Robotham rođen je 9. studenog 1960. u Casinu, Novi Južni Wales u Australiji i odrastao je seleći se u malim seoskim gradovima. Godine 1979. postao kadet novinar u poslijepodnevnim novinama u Sydneyu.
Sljedećih četrnaest godina pisao je za novine i časopise u Australiji, Britaniji i Americi. Godine 1993. napustio je novinarstvo kako bi surađujući s političarima, pop zvijezdama, psiholozima, avanturistima i ličnostima iz medija pri pisanju njihovih autobiografije. Dvanaest naslova bili su bestseleri s ukupnom prodajom u više od 2 milijuna primjeraka. Svi njegovi romani prevedeni su na više od dvadeset jezika. Ima tri kćeri.
Jeste li ikad razmišljali o tome kako ste možda brzopleto pustili neke ljude u svoj život koji to uopće ne zaslužuju? Nešto slično, ali zapravo i puno gore, dogodilo se obitelji Lamb, Martini, Henryu i njihovoj djeci. Roman Obitelj s gornjeg kata počinje dosta nepovezano, s mnoštvom likova koji naizgled nemaju nikakve veze. Ali, kad jednom povežete konce i počnete hvatati zalet, cijela se priča otvara u svoj svojoj zastrašujućoj realnosti.
No,te prve noći, kad se Birdie pojavila na našim ulaznim stubama s dva velika kovčega i mačkom u pletenoj kutiji, nismo mogli niti nagađati kakav će utjecaj imati na nas, koje će nam sve ljude dovesti u život i da će se sve skončati onako kako je skončalo. Str. 25.
Libby
Libby Jones je moderna mlada djevojka koja živi svakodnevnim životom radeći u agenciji za nekretnine sve do dana kada saznaje za nasljedstvo. Odvjetnik je obavještava da je naslijedila kuću, odnosno napuštenu vilu na obali Temze u Chelseaju. Libby zna da je usvojena i da su u toj kući nađena mrtva tijela njezinih roditelja i još jednog neznanca, brat i sestra su netragom nestali, a ona je pronađena kao beba u kolijevci do dolaska policije. Kraj kolijevke je bila oproštajna poruka u kojoj je pisalo da se zove Serenity. Nakon što saznaje identitet svojih roditelja, Libby odluči pronaći vilu i razgledati nasljeđe. Pomaže joj prijatelj novinar koji je već jednom pisao o misteriju nađenih triju tijela i žive bebe u zlokobnoj kući.
Lucy
Lucy je samohrana majka dvoje djece koja se svakodnevno bori za egzistenciju. Prvi muž Michael bio je nasilnik, a drugi je jednostavno otišao. Iz tih brakova Lucy je izašla potpuno financijski opustošena, s dvoje djece, ali sa snažnom željom za životom. I Lucy je nekad davno živjela u zlokobnoj vili. Uspomene koje otamo ima prestrašne su. Lucy ih se ne želi ni sjećati. Zna samo da su njezini roditelji bili preslabi i nisu se mogli ni znali oduprijeti. Ali Lucy nema izbora. Mora se vratiti u Englesku, u kuću koja joj je jedini krov nad glavom. Zato joj trebaju putovnice za sebe i djecu. Odluči iskoristiti Michaela.
Henry
Mladić koji nam priča svoje viđenje života u vili u Prilazu Cheyne 16. u vrijeme dolaska stranaca bio je tek nesiguran adolescent. Henry je živio s roditeljima (majkom ljepoticom i ocem poznatim posjednikom) i sestrom sve dok u njihov život nisu došli stranci. Prva obitelj popularne pjevačice došla je na kratko vrijeme od nekoliko dana i ostala. Druga obitelj sa svojih dvoje djece, Phinom i Clemency, došla je par mjeseci kasnije. Ni oni nisu nikad otišli. Pridošlice su malo po malo počele zaposjedati svaki kutak kuće koji su imali domaćini. Henryeva majka i otac su, malo po malo, potpadali pod utjecaj neznanaca.
Dok neznanci žive u kući, Henry prolazi kroz najbolnije godine svog odrastanja. Mučno odrastanje za nesigurnog dječaka koji ispituje svoju seksualnost u trenutku kada nove obitelji zaposjedaju kuću loše djeluje na Henrya. Ni sam nije siguran tko je, u Phinu vidi idola u kojeg se zaljubljuje. Neshvaćen, Henry se osamljuje, uglavnom slabo komunicira sa sestrom i roditeljima. Uči o ljekovitim travama i njihovim svojstvima.
Postepeno Henry shvaća da njihova kuća više nije njihova već postaje kult čudnih ljudi s čudnim pravilima. Ali izlaz ne postoji. Osim ako netko ne umre…
Sjećam se kako je sve počelo, ali poima nemam kako smo došli od tada do onog trenutka devet mjeseci poslije kad su nam stranci preuzeli svaki kutak doma, a moji su im roditelji to dopustili. Str. 112.
Dojam o djelu
Autorica vrlo polako gradi zlokobnu scenu prikazujući način na koji kuća postaje središte kulta koji vode neznanci. Infiltracija neznanaca u dom obične obitelji i neznanci koji malo po malo preuzimaju kuću savršeno je prikazana. Zlokobnost same kuće i mračna, gotovo gotička atmosfera, također odlično nose priču.
Ali, ima i stvari koje mi nisu tako dobro prikazane. Nešto su mi slabije prikazani likovi djece, pogotovo Lucy koja je najveća žrtva. Ni lik Phila nije mi cjelovit, kao da je nekako nedorečen. Najbolji mi je bio Henryjev lik. Njemu se autorica i najviše posvetila. Nije mi ni logična emotivna veza između novinara i Libby koja je sigurno dvadesetak godina mlađa od njega.
Sve ostalo, propadanje imućne obitelji, rascjep ličnosti nekih od ukućana i potpuno podčinjavanje neznancima autorica je donijela jako dobro. Složena priča koja klizi u tragičan kraj za posljedicu ima potpuno propadanje obitelji kojoj treba više od dvadeset godina da poveže konce ove mračne priče i da se ponovno sastave.
Obitelj koja je disfunkcionalna postaje previše slaba i ranjiva da se odupre utjecaju neznanaca koji na parazitski način, beskrupulozno ulaze u jednu obitelj s ciljem da je pretvore u svoju. Knjiga je mračna, s nasiljem koje nije eksplicitno, ali koje vas ljuti na način da želite dobro prodrmati domaćine koji su sve to dopustili.
O autorici romana Obitelj s gornjeg kata
Godine 1999. svjetska književna scena upoznala je Lisu Jewell koja sada već punih 20 godina piše romane koji ne silaze s vrhova lista najprodavanijih naslova. Ova britanska autorica u dva desetljeća stvaranja velikih uspješnica objavila je gotovo dvadeset romana, ljubavne ili kriminalističke tematike.
Laži koje ste rekli roman je koji ide u nekoliko smjerova; dolazak u novu sredinu i pritisci škole, sudski proces i bračni problemi. Sve je to ukomponirano u jednu zanimljivu priču. Pratimo Sadie Roper koja se s kćeri vraća iz Amerike u London, u majčinu kuću, nakon bračnog kraha. Ali dolazak nije nimalo jednostavan. Neprihvaćene u novoj sredini, novoj školi, uz užurbani tempo života koji melje Sadie, novi posao i nova poznanstva, sve su to okidači za stres koji donosi promjena prebivališta.
Prvi put se susrećem s ovom spisateljicom, i odmah mi je bilo jasno da jako dobro poznaje pravosudni sustav. To je stoga što je gotovo desetljeće radila kao odvjetnica za kaznena djela u Engleskoj, što je engleski ekvivalent sudskim odvjetnicima. Ali sudski proces je samo pozadinska priča.
Sadie Roper se vraća u London
Kad se Sadie Roper vrati u London nakon što se njezin bračni život razbio u komadiće, mora svoju kćer Robin smjestiti u novu školu – jednu od najekskluzivnijih u gradu. To je ista škola koju je i Sadie svojevremeno pohađala i mrzi je iz dna duše. To je odredba iz oporuke Sadiene majke koja je svome jedinom nasljedniku, Sadie, omogućila da dobije njezino imanje samo ako nasljednik upiše svoju kćer u školu za djevojčice Asham, koju je i sama Sadie pohađala. Sadie je u stalnom stresu nakon što je otkrila da suprug Andrew ima tajnu aferu. Došla je s djetetom u London, ali njezine financijske i pravne bitke tek počinju.
Sadie pronalazi posao
U ime braka Sadie je žrtvovala vrhunsku odvjetničku karijeru. Dolaskom u Englesku stvari se počinju mijenjati. Sadie se putem poznanice Zore, odvjetnice, vraća na posao u sudskom sustavu i uključuje se u slučaj visokog profila. Skandalozna priroda slučaja nastavnika koji ima vezu s vlastitom učenicom jako zaokuplja Sadie. Radi se o kaznenom postupku od velikog interesa javnosti. Sadie prihvaća izazov da pomogne u pripremi i obrani Jeremyja Taylora, nastavnika koji je još uz to i sin poznatog suca. Ali dok je Sadie zaokupljena suđenjem, svašta se događa u školi koju pohađa Robin.
Spletke
Sadie i Robin nisu baš dobro prihvaćene u krugu roditelja i učenica škole Asham. Majke najpopularnijih učenica isključuju Sadie sa školskih događanja, priredbi i dobrotvornih akcija, a Robin još nije stekla prijatelje. Sadie provodi vrijeme izbjegavana i ismijavana zbog svoje odluke da se ne pridruži stavovima i ponašanju drugih majki. Najviše je maltretira predsjednica školskog roditeljskog vijeća Julija Burnet, čija kći Daisy ide u isti razred s Robin. Nevolja je što je Robin među najboljim učenicama po postotku riješenosti na testovima, a samo prvi dobiva stipendiju. Ali kako se Robin uopće uspjela upisati u Asham? Na mjesto se čeka nekoliko godina. Sadie poslije nekog vremena otkriva da je prošle godine jedna učenica umrla i mjesto je oslobođeno. I ta je djevojka bila odlična učenica.
Skoro sam tamo. Još nekoliko koraka. Onda ću je pronaći. str. 217.
Dojam o djelu
Knjiga mi je u nekim dijelovima poprilično dobra, dok mi je u drugima “tanka”. Neke su mi stvari u knjizi nategnute, a vezane su za školski život u Engleskoj. Hrpa “nabrijanih” majki koje se bore za položaj u školskom životu i postignuća svoje djece radeći svakojake spačke, čak i vrlo neslane šale, teško mi je probavljiva. To je poprilično daleko od školskog sustava na koji smo navikli. A opet, vrlo je blisko američkim i engleskim školskim iskustvima, bar po onome što znamo iz filmova.
Nadalje, odnos Sadie i supruga vrlo je nedorečen i nedovoljno razjašnjen u knjizi. Na početku upoznajemo Sadie Roper koja živi u Americi sa svojim suprugom Andrewom i svojom desetogodišnjom kćeri Robin. Zatim se događa nešto što je uništilo život koji su imali te Sadie i Robin odlaze u London, u Sadien dom iz djetinjstva. Ne znamo uistinu sve do samog kraja što je prethodilo odlasku u London i raspadu Sadienina braka.
Najbolji mi je dio koji se odnosi na pravosudni proces. Scene u sudnici su vješto napisane i realistične. Zapravo mi je najbolji kraj, odnosno posljednje stranice koje donose napetost (mada pogađate negativca pred sam kraj) i završavaju roman u stilu dobro strukturirane napetice.
Posljednjom se stranicom autorica iskupljuje. I to mi se jako svidjelo.
Uz opasku – pratite kako se vaše dijete osjeća u školskoj sredini i što ga muči i kada vam ne kaže – preporučujem pročitati ovaj zanimljiv roman.
Nitko me se nikad ne sjeća. Možda ne postojim. Ali mama kaže da postojim. Mama me vidi. Vidi sve što radim. sve radimo zajedno. svaki problem rješavamo zajedno. str. 361.
O piscu
Harriet Tyce odrasla je u Edinburghu. Studirala je najprije engleski jezik na Sveučilištu Oxford, a zatim pravo. Kao odvjetnica bavila se kaznenim pravom u Londonu gotovo deset godina. Njezin prvi roman Krvava naranča bio je bestseler Sunday Timesa. Laži koje ste rekli njezin je drugi roman.
Riječ „zajedništvo“ ne postoji kada je riječ o njegovoj majci. … S jedne su strane njih dvoje, a s druge ja. Dolaze u paru. (str. 118.)
Druga žena
Kad Emily upozna Adama, njezinoj sreći nema kraja. On je naprosto savršen, a ona je toliko zaljubljena, naprosto očarana njime i već vidi sretnu budućnost – brak, kućicu u cvijeću, djecu i ono slavno „živjeli su sretno do kraja života“.
Imala sam osjećaj da smo oduvijek zajedno, a ipak mi je ono početno uzbuđenje izazvano njegovom prisutnošću još uvijek kolalo tijelom, čineći da svako živčano vlakno u njemu bridi. Poželjela sam da taj osjećaj nikada ne prestane. (str. 28.)
Ipak, pred Emily je jedna prepreka. Čim upozna Adamovu majku Pammie, naoko skromnu, ugodnu, nježnu udovicu, Emily instinktivno osjeća da joj se ne sviđa i da, blago rečeno, neće biti najbolje prijateljice. Pammie čini sve što je u njezinoj moći kako bi razdvojila Emily i Adama, a ovaj kao da je slijep na sve njezine mane i smicalice.
-Reci mi, kakva je? – priupitala sam. … -Ništa drukčija od bilo koje majke, rekao bih. Miroljubiva domaćica, krajnje odana i požrtvovna kada su njezina djeca u pitanju. Nadam se da joj njezinu odanost vraćam istom mjerom. Ne trpim prigovore na njezin račun. Dobra je osoba. (str. 39.-40.)
Emily i Adam uskoro se zaručuju i čini se da njihovoj sreći nema kraja, no ako se Pammie pita, ne trebaju se pretjerano radovati jer do vjenčanja neće doći. Služeći se najprepredenijim trikovima kojima se majka može poslužiti, Pammie čini sve da zagorča život budućoj snahi.
A Emily je prisiljena šutjeti jer zna da joj Adam neće povjerovati ni riječ.
Kad svekrvini postupci preliju čašu strpljenja, snaha odlučuje uzvratiti udarac.
Igra mačke i miša
Druga žena zabavno je i napeto štivo koje će vas već od prve stranice tjerati na čitanje. Premda je roman pun psiholoških igrica koje se i čitatelju uvuku u glavu, ne bih ga baš okarakterizirala kao psihološki triler, ali nije ni daleko od toga. Budući da stvarno volim romane ovog tipa, klaustrofobične i pomalo jezive, a opet lagane i šarmantne, pročitala sam ga u svega dva popodneva. Sve mi se sviđa, a najviše izvrsno opisane sitnice koje buduća svekrva čini budućoj snahi – uvredljive dovoljno da je povrijede, a opet dvojbene dovoljno da se mogu objasniti na sasvim nevin, racionalan način. I to je ono u čemu sam najviše uživala! Sva ta odvratna podbadanja, aluzije na ovo ili ono, suptilne uvrede… Pammie nam se uskoro čini kao najgora svekrva na svijetu! Prava manipulatorica, toliko vješta da je nitko ne može pročitati. Osim Emily. I nas čitatelja.
A onda, tu je i Adam. Otpočetka mi se nije svidio, mada ga Emily vidi isključivo kao savršenog muškarca. Nisam htjela nikakve tajne među nama, no što sam mu trebala reći? – Mislim da bi tvoja mati mogla biti osvetoljubiva kuja? – Riječi bi zazvučale suludo, uostalom, kakve sam mu dokaze mogla podastrijeti u prilog svoje tvrdnje? … Ne, bilo kakvo mišljenje koje bi njegovu majku prikazalo kao poremećenu osobu, morat će ostati neizrečeno, barem zasad. (str. 83.)
Majci vjeruje u potpunosti jer za svaku Emilyinu riječ Pammie ima bolje, razumnije objašnjenje. Na kraju, čini se da je luda snaha, a ne svekrva. Čak i Emily počinje sumnjati u samu sebe, svoje osjećaje i zapažanja. Možda joj se čini?
Možda je stvar ipak bila u meni. Možda Pammie uopće nije bila problem. Što ako je stvar u meni? Ili čak i gore od toga, što ako me Pammie uspjela uvjeriti da je problem u meni? (str. 355.)
Snaha i svekrva – arhetip neprijateljica
Odnos snahe i svekrve kao iskonskih neprijateljica golica maštu svakome tko voli kvalitetan sukob. Druga žena nije prvi roman koji se bavi tom tematikom, a svakako nije ni zadnji. Ako se sjećate, na blogu ste već mogli pročitati i recenziju romana Svekrvaautorice Sally Hepworth koji mi se također veoma svidio. I dok je Svekrva obiteljska drama, Druga žena koketira sa psihološkim trilerom, i to veoma uspješno. Osjećaj klaustrofobije i nekog maglovitog straha koji se javlja u čitatelja najjača je karika ovog romana. Način na koji se svekrva poigrava snahinim umom i doživljajem stvarnosti maestralno je prikazan i baš me dotaknuo jer sam se potpuno suživjela sa sirotom Emily kojoj rijetki vjeruju. Na trenutke ona ne vjeruje ni samoj sebi jer kako je moguće da je Pammie sa svima tako ljubazna, pristojna i fina, a s Emily joj rastu rogovi?
Tu je i kraj… Ooooo, kraj je udarac samo takav. Iako sam znala da nije sve takvo kakvim se na prvi pogled čini (naravno), finale dolazi naglo i meni neočekivano! Možda je taj kraj ostao malčice nedorečen i vjerujem da će čitatelji s njim imati najviše problema, meni je skroz u redu i funkcionira, čak me i veseli.
Što se tiče preporuke – definitivno pročitati! Druga žena neće vas umoriti, ali će zaokupiti vašu pažnju, dobro vas iživcirati, zabaviti i ostati vam u sjećanju.
Ostali romani ove autorice:
Sandie Jones slobodna je novinarka, a Druga žena njezin je roman prvijenac.
Dvostruki čovjek Larsa Keplera bio je 2020. godine najprodavaniji roman u Švedskoj. Riječ je o osmom romanu iz serijala u kojem najteže i najzamršenije zločine rješava inspektor Joona Linna. Lars Kepler zapravo je pseudonim dvoje supružnika Alexandre Coelho Ahndoril i Alexandeara Ahndorila. Prije ovog romana objavili su niz planetarno popularnih romana u kategorijama fikcije i psiholoških romana, a na našem ste blogu mogli pročitati osvrt na roman Lazar . Roman Dvostruki čovjek vrlo je intenzivna, mračna i surova priča sa složenim likovima. Zbog ovog romana nestrpljivo sam okretala stranice do duboko u noć.
Jenny Lind nestaje
Šesnaestogodišnja Jenny Lind, svestrana tinejdžerica, pred školom pronađe svoj bicikl probušenih guma i odluči pješke doći do roditeljskog doma. Njezina kolegica iz škole Eleonor uhodi je i vidi kako vozač tegljača poljske registracije obara Jenny i omamljenu je ubacuje u svoju prikolicu. Vrijeme prolazi, nestanak tinejdžerice pada u zaborav, a čak se ni njezini roditelji više ne nadaju dobrim vijestima. Pet godina kasnije, slučajna prolaznica pronalazi Jenny obješenu usred noći u parku, vraćajući se kući sa zabave. Žena svjedoči o beskućnici i čovjeku sa psom koji su također bili svjedoci događaja. Počinje grozničava potraga za svjedocima koji bi mogli rasvijetliti što se dogodilo Jenny. Najveća je zagonetka gdje je Jenny bila prethodnih pet godina.
Možda zvuči kao paradoks, ali što više pokušavamo ignorirati ono bolno u životu, to veću snagu nad nama ono ima. str. 402.
Ima još nestalih djevojaka
Dok se širi potraga oko Jenny, inspektor Joona Linna otkriva da ima još djevojaka kojima se izgubio svaki trag. Siguran je u to kada se počnu pojavljivati tijela nesretnih djevojaka. Jedini posumnja da sva ubojstva nose isti potpis i krši procedure kako bi pokušao pronaći i zaustaviti krvoločnog psihopata. Joona Linna ne može ostati podalje od istrage i nakon što je pronašao čovjeka sa psom, počinje sumnjati da se svjedok sjeća više nego što se čini. Ali svjedok ima psihičkih problema i njegova su svjedočenja zbrkana i nepouzdana. Joona angažira prijatelja Erika Maria Barka kako bi hipnotizirao svjedoka i na taj način saznao što je u stvari muškarac koji je šetao psa vidio u noći Jennyinog ubojstva.
Tko su likovi u ovoj knjizi?
Joona je simpatičan lik koji snažno osjeća da treba učiniti sve da se pronađe ubojica i spase djevojke. Ali za to treba vrijeme i sredstva. To ne odgovara uvijek njegovoj nadređenoj šefici koja želi brzo rješenje i njihov dijalog često dovodi do intenzivnih rasprava. Ovaj osmi roman odlično je razvio njegov lik.
Od drugih likova značajni su Pamela i Martin Nordstrom. Oni predstavljaju bračni par opterećen Martinovim krhkim psihičkim zdravljem i nestabilnom Pamelom, sklonom alkoholu zbog tragičnog gubitka kćeri Alice koja se od tog gubitka nikako ne može oporaviti. Pamela radi u prihvatilištu i jako želi posvojiti drugu djevojku, neprilagođenu Miju Andersson. Ali, u procesu procjene za usvajanje i Mia nestaje, ugrabljena od sadističkog ubojice.
Dr. Erik Maria Bark, Joonin prijatelj (spominje se još u knjizi Hipnotizer), metodom hipnoze malo po malo dolazi do Martinovih sjećanja vezanih za ubojstvo nesretne Jenny .
Ponekad se policijski posao doima kao dugo i samotno lutanje krvavim bojnim poljem. str. 135.
Dojam o romanu
U pozadini priče o lovu na serijskog ubojicu koji otima i drži zatočene mlade djevojke sve dok ih ne smakne zbog najmanjeg neposluha, krije se više društveno važnih tema. Čitatelj je prebačen u mračni i zastrašujući svijet istražitelja i žrtava. Teme uključuju otmicu, ubojstvo, obitelj, zlostavljanje djece i žena, tugu, teške traume, fizičko zlostavljanje, poremećaje mentalnog zdravlja i još mnogo toga.
Autori su na kraju knjige iznijeli činjenice o seksualnom zlostavljanju žena i njihovu iskorištavanju za prostituciju pa tako knjiga završava crnim brojkama koje je objavio UN, a koje govore da je danas više od milijarde žena u svijetu bilo izloženo seksualnom nasilju, da ih je više od 40 milijuna uključeno u prostituciju, 28 milijuna ih živi u ropstvu, a 750 milijuna ih je stupilo u brak prije 18. godine.
Još jedna značajna tema kojom su se pozabavili autori je disocijativni poremećaj ličnosti, odnosno pojam višestrukih ličnosti. Ovo je medicinski i psihološki fenomen koji ni danas nije dovoljno istražen, a ovoj knjizi poslužio je kao izvrsna podloga za koncept romana.
Ovo je vrlo uzbudljiv roman koji čitate u speed brzini želeći što prije otkriti identitet ubojice, ali autori su majstori zanata i čitatelja često odvode na krivi trag, a svojim ubrzanim ritmom iz poglavlja u poglavlje priča postaje sve luđa i neizvjesnija.
Preporuka: Dobro napisana priča i uvjerljivi likovi, u kombinaciji sa zanimljivom radnjom, u kojoj se upoznajemo s potpuno novom vrstom zla, preporuka su za čitanje ovog odličnog romana.
Jedna je ličnost bila nasilna, potvrđivala je traume i živjela u njihovoj tmini, dok je druga vodila normalan život. str. 402.
Ovaj je par talentiranih spisatelja pod pseudonimom Alex Ahndoril počeo i novi serijal, ovaj put o istražiteljici Juliji Stark, a njegov je prvi nastavak roman Pronaći ću ključ.
Ova protekla, 2021. godina, bila je bremenita po mnogo čemu. Teško da ćemo je se sjećati po putovanjima, izlascima i druženjima. Ali ono što je sigurno, sjećat ćemo je se po pročitanim knjigama. Ideja je bila da napravimo odabir najboljih romana u 2021. godini. Naš je popis isprva bio oko trideset, pa dvadeset, da bismo se, na kraju, jedva zaustavile na dvanaest. Dvanaest vrhunskih romana! Preporučujemo ih vama, dragi naši pratitelji, za čitanje, komentiranje i procjenu. Nama su svi odreda bili izvrsni. Uživajte!
Eva García Sáenz de Urturi: Šutnja bijeloga grada
Dva gola tijela, muško i žensko. S rukom utješno položenom na obrazu onog drugog. Uvijek u povijesno važnom dijelu Vitorije. Tako je bilo prije dvadeset godina, kada je za okrutna ubojstva optužen mladi arhitekt, lokalna zvijezda u usponu, miljenik ne samo žena nego i cijelog gradića. Uhitio ga je nitko drugi nego njegov vlastiti brat – ne samo brat nego i blizanac. Isti je slučaj i danas. Dva tijela, muško i žensko… Slučaj rješava briljantni inspektor profiler Unai López de Ayala zvan Kraken…
Premda sam pročitala mnoštvo kritika koje na sva usta hvale roman Šutnja bijeloga grada, nisam očekivala remek-djelo u malom. Ritualna ubojstva prožeta mitologijom, atmosfera nadnaravnog pomiješana s baskijskim legendama i ubojica toliko lud da je gotovo normalan – sve to čini ovaj roman djelom koje ne smijete zaobići! Proteklu, 2021. godinu, definitivno ću pamtiti po ovom brutalnom, izvrsnom romanu!
Okosnica radnje je lov za nacističkom zločinkom, Lorelei Vogt, koju zovu Lovkinja, izuzetno inteligentnom ženom koja je, počinivši užasne zločine za vrijeme Drugog svjetskog rata u Njemačkoj i Poljskoj, prebjegla u Ameriku, gdje joj se gubi svaki trag.
Trojac iz ureda za traženje ratnih zločinaca, britanski novinar Ian Graham, Nina Borisovna Markova, Ruskinja, ratna vojna pilotkinja, i mladi Tony Rodomovsky, vozač i istražitelj, na tragu su lovkinji Lorelei Vogt. Ali, Lorelai sada ima novi identitet, novu obitelj i novu državu.
Ovo je priča o hrabrim ljudima koji nisu odustali od toga da osvete svoje bližnje i koji se bore da ubojstva i zvjerstva koja su počinjena za vrijeme Drugog svjetskog rata dođu u ruke pravdi i budu procesuirani. Priča je tužna, ali veličanstvena. Na kraju se osjećate ispunjeni i svjesni da ovakve i slične borbe još i danas traju…
Kate Elizabeth Russell: Vanessa moja crna
2017. je godina. U jeku #metoo pokreta, kad žrtve pronalaze svoj glas i za zlostavljanje optužuju sve više i više moćnih muškaraca, kada je oko javnosti ponovo usmjereno u traženje pravde, kada se lome koplja oko toga može li se zlostavljanje prijaviti prekasno, jedan je profesor jedne privatne škole optužen za zlostavljanje učenice. Ta vijest, koja u medijima i na društvenim mrežama zauzima golem prostor, mladu Vanessu baca natrag u srednjoškolske dane. Vanessa je išla baš u tu privatnu školu. Slušala je predavanja baš kod tog profesora. A onda naprasno otišla…
Ovaj roman nije sličan ičemu što ste do sada pročitali. On propitkuje sve ono što smo sigurni da znamo. Tko je žrtva? Kako se žrtva ponaša? Kako se ponaša predator? Čija je, naposljetku, krivnja? Volim romane koji me izbace s tračnica, a Vanessa moja crna definitivno je jedan od njih.
Søren Sveistrup: Čovjek od kestena
Čovjek od kestena vrhunski je triler koji vas zaokuplja, koji obožavate i koji vas istovremeno plaši. Inteligentan um serijskog ubojice koji je uvijek za jedan korak brži od istražitelja i atmosfera straha, jeze i nelagode koja vam ne da da mirno spavate čitajući ovu knjigu, pogotovo ako imate djecu, svrstava ovaj roman u sam vrh kriminalističkih romana objavljenih u posljednjih godinu-dvije. Iako prvijenac i po autorovim riječima dugo pisana, ova knjiga spada uz bok nedavno objavljenih djela najboljih skandinavskih autora.
Ubojica je brutalan, žrtve su unakažene i jasno je da se radi o velikom bijesu ili mržnji. Uz svaku sljedeću žrtvu, istražitelji pronalaze čovječuljka od kestena na kojem su otisci ubijene djevojke.
Igra izuzetno inteligentnog, ali ozbiljno poremećenog serijskog ubojice, s dvoje istražitelja, mlade Naie Thulin i otpadnika Marka Hessa uz atmosferu nelagode, adrenalinski će vas držati sve do kraja romana.
Ana Johns: Žena u bijelom kimonu
Unaprijed dogovoren brak sedamnaestogodišnje Naoko Nakamure njezinoj će obitelji osigurati dobar položaj u njihovoj tradicionalnoj japanskoj zajednici. Najbolja partija za Naoko po izboru njezinih roditelja je Satoshi Tanako, čiji je otac glavni klijent Naokina oca. Ali, Naoko je zaljubljena u američkog mornara Hajimea, kako ga ona zove. Uda li se za njega, nanijet će veliku sramotu svojoj obitelji i uzdrmati trgovačke i političke veze njezinog oca. Naoko se odlučuje za Hajimea i za ljubav.
Zabranjena ljubav između mlade Japanke i američkog mornara u vremenu nakon Drugog svjetskog rata ispričana je u knjizi Žena u bijelom kimonu bez lažne patetike i bez zauzimanja strana.
Iako je Žena u bijelom kimonu plod mašte, radnja je zasnovana na stvarnim događajima. Preporučam ovu knjigu svima kojima je ljubav smisao, razlog i vodilja života.
Winifred Watson: Veliki dan gospođice Pettigrew
Gospođica Pettigrew opet je ostala bez posla. Ona je guvernanta i to, prema vlastitom priznanju, ne baš jako dobra. Dolazi u zavod za zapošljavanje gdje je zabunom šalju na adresu gospođice LaFosse. I ta se zabuna pretvara u najsretniji trenutak života i veliki, ma najveći dan u životu gospođice Pettigrew. Upoznaje luckastu, prekrasnu, predivnu gospođicu LaFosse, glumicu i pjevačicu u noćnom klubu. Dvije različite žene postaju najbolje prijateljice i stvaraju čudesnu priču! Ako ćete ikad pročitati neku knjigu prema mojoj preporuci – neka to bude Veliki dan gospođice Pettigrew!
Ne postoje riječi kojima bih vam dovoljno žarko preporučila ovaj roman! Toliko je simpatičan, šašav, a ozbiljan, duhovit i nježan u isto vrijeme! Kad sam otvorila prvu stranicu, nisam znala što očekivati, no od prve rečenice, priča vas uvlači u sebe! U gospođicu Pettigrew zaljubit ćete se odmah! Pročitate ovo divno štivo, nećete požaliti!
Ashley Audrain: Sumnja
Ovu tešku priču o majčinstvu priča nam Blythe, no priča ne počinje u sadašnjosti. Blythe se vraća u prošlost, u dane kada je tek upoznala svog supruga Foxa i kada se činilo da je cijeli njen život savršen. Nakon udaje za Foxa, Blythe želi biti što bolja, želi biti savršena – za njega. Kad on poželi dijete, da bi ga usrećila, i ona poželi dijete. I rađa Violet. Majka uviđa da s njezinom kćerkicom nešto nije u redu, no nitko joj ne vjeruje.
Svako toliko, pojavi se roman koji tematizira majčinstvo s ove ili one strane i gotovo uvijek postane hit. Provokativna je to tema o kojoj svi imaju mišljenje. Odnos majke i djeteta, ljubav koja bi trebala biti bezuvjetna, savršeno majčinstvo kojim nas bombardiraju s naslovnica…Uzimajući u ruke roman Sumnja, nisam očekivala pročitati nešto ovoliko dojmljivo, brutalno, strašno i izvrsno u isti tren!
Ane Riel: Smola
Ako ste mislili da nekoga volite najviše na svijetu i nema toga što ne biste učinili za njega, pročitajte Smolu, šokantan, izuzetno dirljiv, ali opet na svoj način jeziv roman. Želja da se zaštite najmiliji duboko je ukorijenjena u svima nama, ali kada to rade ljudi narušene osobnosti, neprilagođeni i malo je reći nekonvencionalni, onda nastaje kaos.
Tata je na badnje jutro ubio baku, saopćila nam je Liv odmah na početku knjige. I to je rekla smireno i hladno, bez emocija. Tko je Liv? Je li ta djevojčica čudovište? Ne, ona je neobična šestogodišnjakinja koja živi u vrlo posebnim i krajnje destruktivnim životnim uvjetima. Nitko se od mještana nije zapitao kako živi izolirana obitelj na njihovom otoku. A bilo je naznaka da se tamo događaju čudne stvari. Smolaje duboko šokantan i uznemirujući roman koji vrijedi pročitati i još dugo razmišljati nakon pročitanog.
Teško mi je ovu knjigu svrstati u bilo koju kategoriju. Najbliže što bih rekla da je to obiteljska drama s elementima horora. Preporuka: Ovu knjigu jednostavno morate pročitati!
Knjigu pričaju usporedno dva lika. Tridesetogodišnja Yu-jeong i dvadesetsedmogodišnji Yun-su. Prvi susret Yu-jeong i Yun-sua događa se u zatvoru gdje Yu-jeong dolazi u posjet zatvorenicima koji su osuđeni na smrtnu kaznu zbog izrazito teških ubojstava. Na volontiranje u zatvoru nagovara je njezina rođakinja, teta Monica. Yu-jeong dolazi u posjet Yun-suu nevoljko, pitajući se zašto dolazi osuđenom ubojici koji sasvim sigurno zaslužuje smrtnu kaznu. Yun-su je loš čovjek, Yun-su je ubojica, ali Yu-jeong na taj posjet gleda kao na zadatak. Kao nešto što je obećala samoj sebi.
Susreti Yu-jeong i Yun-sua mijenjaju jednog i drugog. Čine ih boljim ljudima. Čak i ljude oko njih čine boljima. Raspon osjećaja kroz koje prolaze oba lika varira od ljutnje, mržnje, inata, depresije i crnila, do razmišljanja, preispitivanja i kontemplacije.
Nakon pročitane knjige uistinu razvijamo uvjerenje kako je život svet. To ne smijemo nikad zaboraviti.
Colleen Hoover: Verity
Spisateljica Lowen dobiva nevjerojatnu ponudu za posao – bit će koautorica slavnoj Verity Crawford koja je nastradala u prometnoj nesreći. Spletom okolnosti, Lowen se useljava u dom Crawfordovih kako bi pregledala Verityn kaotični ured i u njemu potražila bilješke i skice za nastavak serijala. No, ono što Lowen tamo pronalazi nadilazi granice zdravog razuma… Čini se da je Verity pisala autobiografiju, djelo toliko strašno i jezivo da ga nikad nikome nije mislila pokazati.
Roman Verity progutala sam u jedan dan i uživala sam u svakoj stranici! Jeziva, gotovo gotička atmosfera uvlači vas od samog početka, a groteskni događaji u koje je teško povjerovati nižu se jedan za drugim. Ovo je jedan od onih romana u kojem je sve stvarno, a ništa nije. Naprosto ne znate u što vjerovati… I iako će iskusni čitatelj psiholoških trilera odmah pogoditi da nije sve baš onako kako nam je servirano, rasplet je nevjerojatniji od svih naših pogađanja!
Stephanie Scott: U ime ljubavi
U Japanu cvjeta neobična industrija wakaresaseya – jedan supružnik unajmi osobu da zavede drugog i tako stekne prednost u brakorazvodnoj parnici. Sato svojoj supruzi Rini čini baš to. Unajmljuje Kaitara da zavede Rinu i njezin preljub ovjekovječi fotografijama koje bi na sudu bile od iznimne važnosti za dobivanje skrbništva nad sedmogodišnjom kćerkicom Sumiko. No Sato ne računa na jedno – Rina i Kaitaro odmah se zaljubljuju. A onda je Rina ubijena. Kai je optužen i zatvoren. Sumiko odrasta s djedom, nesvjesna velike tajne koja obavija majčinu smrt.
Iako sam isprva pomalo oklijevala s čitanjem ovog romana, mogu reći da sam, na kraju, potpuno oduševljena! U ime ljubavi nije roman za kakvim bih inače posegnula jer nije niti triler niti krimić niti klasičan ljubić. Ali – vjerovali ili ne – on je sve to! U ime ljubavi prelijepo je napisana atmosferična priča koja će vas zarobiti. Ne samo potresnom, a opet predivnom fabulom koja itekako djeluje na čitateljeve emocije, već i riječima brižljivo spojenima u magične rečenice koje vas vode u samo srce Japana.
Marina Vujčić: Pedeset cigareta za Elenu
Izvrstan roman autorice Marine Vujčić, Pedeset cigareta za Elenu, duboko me se dojmio. Majstorski napisan, s atmosferom neizvjesnosti, očekivanja i traženja smisla, roman je to koji priča o tome kako slučajne sitnice kojih najčešće nismo ni svjesni mogu utjecati na živote drugih i nas samih. U knjizi pratimo četiri osobnosti, dva muškarca i dvije žene, svatko sa svojim životnim dilemama. Knjiga u kojoj je vrlo malo dijaloga ne samo da nije dosadna, već drži našu punu pažnju cijelo vrijeme čitanja.
Pročitala sam knjigu u jednom dahu. Nakon čitanja protrnete i postavljate sami sebi masu pitanja. Da smo nekad nešto drugačije odlučili, u kojem bi smjeru išao naš život? Da smo presjekli i ne činili kompromise, bismo li sada bili sretniji? Nakon čitanja, prepoznajete se u mnogim situacijama. Knjiga je nostalgična, melankolična i krajnje dirljiva. Kad je pročitate, osjećate tisuću emocija. Cijela se fabula događa u samo 24 sata, a vama se čini da je prošao ne jedan, već stotinu života. Ogromna preporuka!
2021. – 12 romana, a moglo je…
Ako vam se svidio ovaj naš odabir, bit ćemo jako sretne. Naravno da je to samo djeličak prebogate književne scene iz 2021. godine. Ostalo je još jako puno izvrsnih, nepročitanih knjiga. Nadamo se da ćemo njih uloviti u 2022. godini. Za dobru knjigu ionako nije važno kada je napisana, ni kada je tiskana, već kada je pročitana. Veselimo se novim čitateljskim izazovima zajedno s vama!
Gdje kupiti navedene romane:
Znanje: Lovkinja, Vanessa moja crna, Veliki dan gospođice Pettigrew (izdavač je Sonatina, ali nema webshop), Smola, U ime ljubavi, Sumnja (izdavač je Profil, ali nema webshop)
Fraktura: Šutnja bijeloga grada, Pedeset cigareta za Elenu
Postoje nedosljednosti u ljudskim pričama, male neistine, ne baš laži, prije prečaci, zbog kojih jedan čovjek na više mjesta, ili više ljudi na istom mjestu, priča priče koje se ne poklapaju sto posto. … Ali fundamentalno različite priče. Međusobno isključivi opisi činjenica. To nije tako često. Čak ni u svijetu psihoterapije… (str. 28./29.)
Terapeutkinja
Mlada psihoterapeutkinja Sara i njezin suprug, perspektivni arhitekt Sigurd nedavno su se uselili u kuću njegova pokojnog djeda. Kućica se nalazi u otmjenoj, skupoj četvrti Osla no slijedi im dugotrajna i mukotrpna adaptacija. Sarina se ordinacija nalazi iznad garaže i zapravo je jedina potpuno uređena prostorija u kući.
Jednog jutra, Sigurd ljubi Saru za pozdrav i odlazi na dogovoreni vikend s dečkima. Terapeutkinja dan provodi predvidljivo – sa strankama. Razgovara s mladom, depresivnom Verom, darkerom Christofferom te Trygveom, mladićem ovisnim o videoigrama.
Prima muževu poruku u kojoj javlja da je sretno stigao na vikendicu. Međutim, predvečer, zovu je Sigurdovi prijatelji koji tvrde kako se on nikad tamo nije pojavio. Sigurd nestaje.
Sara je potpuno zbunjena. Zar joj je suprug lagao? Nestanak je prijavljen policiji, no ona je pomalo nezainteresirana. A kada je napokon jasno da je riječ o zločinu, izgleda da je Sara prvoosumnjičena.
I ono što je čudno jest to da Annika demonstrira reakciju kakvu sam ja trebala imati. Dok sam ja prazna, odsutna i opsjednuta bizarnim detaljima (…), Annika prelazi na stvar. (…) A nitko nije volio Sigurda više nego ja; zašto onda ja ne plačem? (str. 94./95.)
Zatim, počinju se događati jezive stvari. Predmeti iz kuće nestaju, a zatim su ponovo tu. S tavana se usred noći čuju koraci. Sara se više ne može pouzdati ni u svoj razum ni u vlastito pamćenje, a čini se da joj nitko ne vjeruje.
Ono što treba znati jest kako razlučiti ono što nešto znači od svega ostalog. Ako se sve pamti, teže je izvući ono važno, ono što moramo upamtiti. (str. 6.)
Terapeutkinja i arhitekt – što može poći po zlu
Roman Terapeutkinja pun je neobičnih, živopisnih likova. Točno se vidi da autorica nije Amerikanka. Skandinavski stil pisanja pršti sa stranica pa ako volite romane koji će vas začuditi, iznenaditi i vezati za sebe čistim talentom autora, ovo je roman za vas.
Sara i Sigurd glavni su likovi, premda on uopće ne sudjeluje u radnji. Brak im je naoko stabilan, uzdrman ničim do dugom, napornom renovacijom kuće koja ih iscrpljuje i fizički i psihički i financijski. Potiho zamjeraju jedno drugom jer ne zarađuju više, a zbog kuće su na čekanju i neke njihove privatne želje. No brak im je čvrst, zar ne?
Usporedno s ružnom sadašnjošću, u kojoj Sigurd nestaje, a Sara ostaje zbunjena i u nevjerici, pratimo i njihovu prošlost. Kako su se upoznali, počeli živjeti skupa, preselili u Oslo… I počeli uočavati prve pukotine u svojoj vezi.
Svi žele da ih drugi vole i poštuju, to je vrlo ljudski, ali gore od mržnje jest kad vas ne vide. Kad vas ne vide onako kako želite da vas vide, dobro, to je jedno, ali kad vas uopće ne primjećuju da postojite? Ako viknete u šumi i nitko vam ne odgovori, jeste li uopće viknuli? (str. 194.)
Sara je lik koji mi se nimalo ne sviđa. Previše je slaba i zbunjena za moj ukus. No, okružje u koje ju spisateljica majstorski smješta izludilo bi svakoga, a kamoli ne nju – koja se po cijele dane bavi ljudskom psihom.
Tu su još i njezini neobični pacijenti, njen otac, sestra Annika, svekrva… U svakoga sumnjamo, nikome ne vjerujemo.
Čak ni Sari, iz čije perspektive patimo čitavu radnju i koja nam zapravo priča što se i kako dogodilo.
Što se ovdje zapravo događa?
Terapeutkinja je roman koji se ne ispušta iz ruku! Doduše, ne zbog pretjerano originalne priče, već zbog spisateljičine izuzetne vještine da svaku rečenicu napiše toliko napeto da se ne možemo prestati pitati – Što se to ovdje događa?!
Premda sam, vjerovali ili ne, kraj pogodila i prije nego sam ga pročitala, to ne umanjuje kvalitetu knjige. Ona i nije klasičan triler, vrlo nam je brzo jasno što se dogodilo. Nije niti krimić, gotovo da i nema spomena istrage i hvatanja zločinca.
Terapeutkinja zapravo secira brak i odnose među supružnicima. Saru i Sigurda pratimo do trena upoznavanja pa do kraja. Je li trebalo završiti tako kako je završilo? Tko je tu negativac i ima li ga uopće?
Isto tako, fokus nije stavljen na sam zločin ili zločinca. Kao što mu i samo ime kaže, u središtu je Sara, ne slučajno terapeutkinja. Sam njezin posao nuka nas da joj vjerujemo i da u nju sumnjamo. Žena koja cijeli dan kopa po mislima drugih – koliko je zapravo stabilna? Možemo li vjerovati njenim riječima? Jesu li to na tavanu doista koraci ili joj se pričinjava?
Moja preporuka – svakako pročitati! Ipak, nemojte imati prevelika očekivanja. Terapeutkinja nije nikakva revolucija u svijetu trilera. Uživat ćete, prije svega, u atmosferi nepoznatog, u osjećaju zbunjenosti i sasvim neobičnom a opet, u neku ruku, očekivanom kraju koji će vas potresti, ali i donijeti osjećaj dugo očekivanog olakšanja.
Sine mi da će doći dani nakon ovoga, tjedni nakon ovog tjedna, da će biti toliko vremena kad ću nastaviti dalje, biti terapeutkinja… To je najstrašnije. Doći će potpuno obični, sivi dani, kad će se od mene očekivati da radim kao da se ništa nije dogodilo. (str. 105.)
Ostali naslovi ove autorice:
Helene Flood psihologinja je specijalizirana za traume nasilja, reviktimizaciju te posttraumatski sram i krivnju. Terapeutkinja je njezin prvi roman.
… samo još jedan prevarant, koji je predvodio samo još jedan kult kako bi mogao spavati sa zgodnim djevojkama i glumiti dečkima božanstvo. (str. 441)
Slagalica
Laura Oliver cijeli je život provela u uspavanom gradiću Belle Isle, radeći kao logopedinja i brinući se za kći Andreu, danas zbunjenu, rezigniranu i bezvoljnu tridesetogodišnjakinju.
Kada se njihov posjet trgovačkom centru pretvori u pravo pravcato krvoproliće koje završi tako što Laura ubije napadača, Andrein se svijet okreće naglavce.
Ovo nije bila situacija u kojoj je jedan preprodavač droge upucao drugoga na ulici…. Ne, nego je jedan mladi bijelac upucao dvije bjelkinje, a zatim ga je ubila treća bjelkinja – i to u jednom od najekskluzivnijih trgovačkih centara u državi. (str. 34.)
U javnost procuri snimka pokolja – i toga kako Laura hladnokrvno ubija mladog ubojicu praktički mu raskidavši grlo.
Koje mu je riječi šapnula prije nego je povukla nož?
I zašto je izgledala kao stroj za ubijanje, distancirano i mirno? Zašto se čini da joj to nije prvo ubojstvo?
Zahvaljujući snimci, životi majke i kćeri nađe se u velikoj opasnosti. U Laurinu je kuću poslan plaćeni ubojica kojeg Andrea ubija. Laura je sili na bijeg, upućujući je u točno određenom smjeru.
Ako nisi sadistički mučitelj kao u Slagalici strave, onda si beskompromisni mučitelj kao u Jacku Reacheru. Što znači da želiš informacije. Kakve je informacije mogla imati razvedena pedesetpetogodišnja logopetkinja, a da budu vrijedne toga da unajmiš kriminalca koji će ih mučenjem izvući iz nje? (str. 127.)
Što to Laura skriva? Od koga bježi već trideset godina?
Hoće li Andy uspjeti otkriti tajne svoje majke? I zašto se čini da ju više ne poznaje?
Uvučena u maničnu potragu za istinom, Andy saznaje sve majčine brižno skrivane tajne.
Slagalica Laurine prošlosti popunjava se komadić po komadić.
Andy po stolu raširi polaroide na kojima je bila njezina majka. Posjeklina na nozi. Modrica na oku. Vrat pun modrica. Izudarani trbuh. Slomljeni nos. Dijelovi žene koju nije poznavala. (str. 146.)
Prošlost i sadašnjost
Budući da sam pročitala sve Slaughteričine romane, primjećujem zajedničku crtu koja se javlja i u romanu Slagalica. Ne samo da su likovi najčešće snažne žene, već se u njihovoj prošlosti krije velika tajna koja ih je oblikovala u one koje su sada.
I u Laurinoj prošlosti skriva se tajna. Tko je nekad bila ta sada nevidljiva, jednostavna logopedinja? Zašto je od sebe otjerala najprije supruga, a sada i kćer?
Sadašnjost, odnosno 2018. godina, isprepliće se s prošlošću, s 1986. godinom.
Fabule naizgled nisu povezane jer u sadašnjosti pratimo Andy – koja mi je bila najgori i najantipatičniji lik romana. Mrtvo puhalo koje ne pokreće radnju, već upravo suprotno. Samo cmolji, zbunjena je, ne misli svojom glavom, nije sposobna slijediti najosnovnije naredbe… Ajme. Nekoliko mi je puta čak došlo da zatvorim knjigu – upravo zbog nje. Naporna je do zla boga.
U prošlosti pratimo djevojku Jane, zarobljenu u toksičnoj vezi sa šarmantnim Nickom.
Godinama, i dok ga je voljela, dio nje mrzi ga je na onaj djetinjast način, onako kako mrzimo nešto što ne možemo kontrolirati. Bio je tvrdoglav, i blesav, i zgodan, što ga je iskupljivalo za čitav niz uvijek istih pogrešaka, jer čemu isprobavati nove kada su mu stare toliko išle u korist? (str. 1.)
Obilježena traumom iz djetinjstva, Jane nasjeda na sve gluposti koje izlaze iz Nickovih usta, no nije jedina. Svojom magnetnom privlačnošću, slatkorječivošću i manipulacijom, Nick oko sebe okuplja vojsku s kojom želi svijet natjerati na promjene. Ne birajući sredstva, Nick u svoj naum uvlači cijelu Janeinu obitelj. Ona isprva na to pristaje.
Ali kako vrijeme prolazi i Nickove ideje postaju sve ekstremnije, Jane pomalo shvaća u što se uplela. Na kocki nije samo njezin život, već i život njezina nerođenog djeteta. Koje je prisiljena tajiti.
Slagalica u dijelovima
Premda sam veliki obožavatelj Karin Slaughter, ovaj me roman nije toliko oduševio. Nemojte me krivo shvatiti, priča je odlična, ali pomalo je slična radnji Posljednje udovice, njenog najnovijeg romana koji mi je ipak bio za nijansu bolji.
Za početak, Posljednja udovica nema likove koje sam htjela udaviti! Andy mi se nije svidjela od početka i tako se nastavilo do kraja. Ta njezina nesposobnost da se pokrene i napravi BILO ŠTO stravično mi je išla na živce!
Osim toga, priča je jako dobra. Volim miješanje prošlosti i sadašnjosti te tajne koje postupno otkrivamo. Ne bih rekla da je u ovoj priči puno obrata, no svaki dio slagalice ima svoje mjesto u velikom mozaiku Laurine ličnosti.
Sviđa mi se duboka karakterizacija likova te izvrsno dočaravanje odnosa majke i kćeri.
Uživala sam i u, recimo, pozadinskoj priči. Priči koja prati zgodnog, karizmatičnog manipulatora koji svoje ekstremističke ideje realizira uz pomoć krhkijih, nevinijih ljudi zaluđenih njegovom ljepotom, elokventnošću i šarmom. Dakako, oni manje zaluđeni time daju se nagovoriti batinama, prijetnjama i ucjenom.
Slagalica je, sve u svemu, još jedno odlično ostvarenje ove američke spisateljice koja nas svaki put iznova prikuje za svoje romane. Ovaj je roman nešto manje brutalan nego ostali – kod mene je to minusić, ali kod čitatelja koji nisu ljubitelji krvavih razračunavanja već više vole fino psihološko portretiranje karaktera, to može biti samo plus.
Laura je oduvijek smatrala, odlučno i vrlo uvjereno, kako svijet možeš promijeniti samo tako da ga uništiš. (str. 528.)
Ostali naslovi ove autorice:
Dosad sam pisala recenzije o romanima Dobra kći, Posljednja udovica, Lažni svjedok čije recenzije možete vidjeti klikom na naslove. Dobra kći vodi vas ne samo do tog osvrta, već i do popisa ostalih romana Karin Slaughter, koji uključuje sve nastavke serijala o Willu Trentu, sve dosad objavljene samostalne romane, napomenu za čitanje te moj kratki dojam o dosad objavljenim Slaughteričinim romanima.
Slagalica uskoro dolazi na Netflix u obliku serije (Pieces of her), a Lauru Oliver utjelovit će sjajna Toni Collette.
Iris je kućanica i majka troje djece. Njezina obitelj je nesretna kao i mnoge druge obitelji pa Iris svoju nesreću umanjuje svakodnevnim čitanjem crne kronike.
Treba mi nešto da me podsjeti kako se ljudima u životu događaju grozne stvari, te da se u mojem životu zapravo ne događa ništa strašno. Ništa što se ne može, kao i uvijek dosad, otrpjeti. Pregrmjeti. I preživjeti. Zato se jutros, dok pijem kavu, umjesto kroasanom hranim nesrećama propucanih, izbodenih, poginulih u prometnim nesrećama… (str. 10.-11.)
Suprug Saša, glava obitelji i obiteljski nasilnik, pod velikim je stresom zbog posla i svi mu se miču s puta, premda povremeno ipak ne mogu umaknuti njegovu bijesu.
Ostatak obitelji čine kćeri Diana i Julija te sin Luka.
Dijana je kao tinejdžerica ostala trudna te je s dečkom pobjegla u Njemačku. Obitelji se javlja slabo i nikako i bavi se svojim problemima.
Julija je srednjoškolka koja se školuje u drugom, većem gradu. Kući dolazi slabo i nikako.
Luka je najmlađi, još osnovnoškolac, majčin ljubimac koji od straha pred ocem sve češće muca.
Saša se više bavi svojim ljubavnicama nego obitelji. Iris je toga svjesna i Saši zamjera u tišini, uglavnom držeći svoje prigovore za sebe.
… ne mogu reći da je najgori, čak i kad je gadno raspoložen, jer ipak se brine za nas. Na njegovim leđima leži odgovornost za sve nas, za obitelj. A to je u cijeloj priči ipak najvažnije. Egzistencija. (str. 30.)
Čitajući tako crnu kroniku, Iris nalazi na vijest kako se u blizini dogodilo silovanje. Šokirana tim događajem, uviđa kako se Saša te noći vrlo kasno vratio doma. A odjeća koju je ujutro skupila s poda bila je krvava.
Iris na pamet pada strašna pomisao – da njen Saša nije silovatelj?
Na njegovom računalu pronalazi stravičnu snimku.
Događa se još jedno silovanje.
Hoće li Iris reagirati?
Zatvori oči i šuti
Iris i njezina obitelj žive u malom selu u kojem svatko svakoga zna. Naravno da Iris, u neku ruku, shvaća da je njezin suprug zlostavljač.
Nisam ogrebala svog muža. Da jesam, vjerojatno bi mi glava poletjela ustranu jer bi to grebanje, pogotovo ugriz, shvatio kao rezultat nekakvog mojeg pokušaja dominacije. A on voli da sam podčinjena. (str. 17.)
No kako ga i kome prijaviti? Zašto, pita se Iris, bolno svjesna činjenice da je Saša jedini koji zarađuje i prehranjuje obitelj. Osim toga, svjesna je i toga da prijava rijetko kada kome pomogne, a obitelj je nakon toga dovedena na stup srama.
Činjenica je kako se nitko nije primirio, mislim istinski primirio, nakon posjeta policijskoj postaji. Odatle izlaze samo još bješnji. A jednom kad uđeš u sustav, prljavo rublje postaje javno. Evidentirano. Zabilježeno. Imaju te na oku. Ali neće ti pomoći – prije nego te upuca ili izbode, oni mogu samo konstatirati koliko si ga puta prije toga prijavila. (str. 27.)
Kada se zaredaju silovanja, Irisin mučno izgrađeni svijet iluzija polako se ruši, jer sve je više dokaza da bi baš Saša mogao biti silovatelj. Umjesto da ga suoči s time, ona zatvara oči još jače i više nego prije.
Poznato je da nas ono što pregrizemo, izjeda iznutra. Mnoge žene zato dobiju rak. Možda je rak rezultat živciranja zbog svih onih sitnih prešućivanja … ili pregrmljenih velikih izjedanja, kada ne znaš gdje ti je muž, koga jebe i kad se vraća kući. (str. 131.)
Do kraja romana naučit ćemo da su Irisine oči predugo i prečvrsto bile zatvorene.
Do kraja romana zapitat ćemo se, i više nego jednom, jesu li doista?
Izvana gladac, iznutra…
Suprug Saša zgodan je muškarac, šarmantan i karizmatičan. Okružen ljubavnicama, mačo muškarac, pravi jebač.
Osim u svoja četiri zida, gdje pokazuje svoje pravo lice.
Ali moj je muž lukav: svima pokazuje samo onu najbolju, najfiniju stranu. Najgoru čuva za nas. Za svoju obitelj. (str. 76.)
Pod velikim je stresom na poslu, sluti da mu se sprema otkaz. Sve češće pije, juri žene, upada u probleme. Uskoro počne primjećivati rupe u pamćenju, ogrebotine po rukama, krv na odjeći.
Dakako, ne želi da se supruga zaposli jer em nije papučar da ga uzdržava žena, em se boji njezine neovisnosti.
Ne želiš ni razmišljati o mogućnosti da Iris potraži neki posao. Bilo bi to dvostruko poniženje: dokaz da nisi u stanju samostalno se brinuti o obitelji i stres zbog vječnog pitanja koje bi ti lebdjelo nad glavom… Gdje je? S kim je? Što zapravo radi? Ali ne zato što je posebno voliš. … Iris ti je, prije svega, korisna. Iris je majka tvoje djece. (str. 39.)
Saša se, u maniri pravog zlostavljača, previše boji Irisinog pogleda u svijet, jer ako ona progleda, njihova će se sretna obitelj raspasti kao kula od karata.
Je li sjeme tame u nama od rođenja ili ga sadi okolina?
Ovaj mučni psihološki triler pročitala sam u hipu. Znala sam da je težak, ali ovoliko… Dugo nakon zatvaranja zadnje stranice razmišljala sam o likovima i njihovim sudbinama. Je li moguće da sjeme tame nastavlja klijati i dalje, da se zlo nikada ne može istrijebiti?
Ono što me uistinu sablaznilo jest to da je inspiracija za pisanje romana Sjeme tame zapravo stvarni događaj, slučaj koji se dogodio baš u mojoj blizini. Zar je moguće da, u našoj blizini, takva čudovišta dišu i postoje usporedno s nama? A mi naivni, ništa ne slutimo? Ili ipak slutimo, poput Iris, no zatvaramo oči jer se bolje ne miješati… Kako volimo reći, bolje se ne petljati, ipak je to obiteljska stvar.
Jesmo li svi kolektivno odgovorni za sjeme tame, korov koji raste u srcima naših bližnjih?
Zašto neki ljudi postanu monstrumi? Rode li se takvi? Oblikuje li ih obitelj koja ih zlostavlja i društvo koje im nameće zahtjeve koje nisu sposobni ostvariti?
Ako žrtve nasilja postanu nasilnici, može li se sjeme tame ikad iščupati, iskorijeniti, uništiti?
Sjeme tame jedan je od romana koji se čitaju jednom. To je roman koji boli, koji nam izaziva mučninu, strah, gađenje, klaustrofobiju.
I do zadnjeg se poglavlja nadamo da ono što nam se javlja u podsvijesti nije istina. Kao i Iris, i mi žmirimo, držimo dah da se ipak događa nešto drugo.
Ali istina je. I ta je istina gora, teža i strašnija od svega ostalog o čemu čitamo ovih na 250 stranica.
Sjeme tame roman je koji će vam itekako ostati u pamćenju.
On je dokaz – čudovišta postoje. I jako su, jako blizu.
To je ono što zastrašuje, to što nikad ne znaš što se kome mota po glavi. Možda taj netko, dok ti se smješka, upravo smišlja kako bi te silovao, opljačkao ili – pojeo. (str. 225.)
Ostali naslovi ove autorice:
Iva Kolega zadarska je autorica koju je za ovaj roman, inspirirao stvarni zločin baš iz njezine blizine. Prije romana Sjeme tame, napisala je psihološko-erotski triler Ljubavna glad.
Intervju sa spisateljicom u kojem govori baš o ovom romanu te o motivima koji su je ponukali na pisanje, možete pročitati ovdje.
Farma leševa Westerley, kako joj i samo ime kaže, nije za one slabijeg želuca. Donirani su leševi tamo u raznim stadijima raspadanja, u različitim prirodnim okruženjima, a znanstvenici te istraživačke ustanove proučavaju utjecaj vremena, okoliša, kukaca i sličnog na sam čin raspadanja tijela.
Detektivka istražiteljica Kim Stone i njezin tim tamo dolaze za nagradu – jer su uspjeli raskrinkati još jedan lanac prostitucije i trgovine ljudima. No, učenje prilično brzo pada u vodu kad Kim pronalazi tijelo – leš koji definitivno nije doniran. Mlada je djevojka ubijena brutalnim premlaćivanjem i ostavljena tamo, u Westerleyu. Ima li boljeg mjesta za odbacivanje trupla od farme leševa?
Bila je to potpuno odjevena žena lica pretvorena u kašu, okrenuta prema plavome nebu. Stotine su joj muha zujale nad krvavim licem. (str. 34.)
Kim Stone odmah se baca na rješavanje slučaja. Pritisak postaje još veći kada je pronađena i nova žrtva – na istom mjestu. Kim je sada sigurna da mjesto nije tek tako odabrano i da tu ima neki trag koji im promiče.
U isto vrijeme, Stone je primorana ostvariti neku vrstu dogovora s omraženom novinarkom Tracy Frost. Detektivkin je dio pozabaviti se starim neriješenim ubojstvom neimenovanog muškaraca pronađenog odrezanih šaka.
Stari su slučajevi bili izvor frustracije svakom policajcu. Mučili bi vas poput razgovora koji je završio prije nego što ste uspjeli reći svoje. Zavukao bi vam se u podsvijest i ostao tamo sve dok ga ne riješite. Ako biste imali sreće. (str. 31.)
Oboružana čeličnom voljom i upornošću, detektivka Stone baca se na istragu čak dvaju zločina.
A onda nestaje i Tracy Frost. Budući da se ubojica brzo rješava svojih žrtava, vremena na Tracy sve je manje.
Kim i njezin tim svjesni su da rješenje slučaja moraju tražiti u prošlosti.
Ono što će otkriti utjecat će na sve aktere – i policajce i zločince.
Što ima nova s Kim Stone
Novi slučaj detektivke istražiteljice Stone donosi nam i neke nove crtice iz njene prošlosti, ali i sadašnjosti.
Već znamo da je odrasla po udomiteljskim obiteljima, a napokon saznajemo i zašto se vratila u sustav, a imala je udomitelje koje je voljela i koji su voljeli nju.
Kim nam se otkriva kao snažna žena, obilježena traumama iz kojih proizlazi izbjegavanje dubljih veza s ljudima. No, tu je njezin tim, ponajprije Bryant, koji i u ovom nastavku ostaje njezin najbolji prijatelj. Sancho Pansa njezinom Don Quijoteu.
-Čujem vas – odgovorio je Bryant pjevno. -Molim? – upitala je. -Promjena u vašem glasu. Vrlo jasna. … Promjena kad slučaj više nije slučaj nego osobni zadatak. … Svaki slučaj započnete sa željom zadovoljiti pravdu. Naposlijetku i neizbježno motivacija vam se promijeni kad bolje upoznate žrtve… Nije više pravda ono što vas tjera pronaći ubojicu. … Sad je osobno. – (str. 279.)
Kim svakom slučaju pristupa na osobnoj razini. Vezuje se za žrtve i uporna je u traženju pravde. Tako je i u romanu Pravi se mrtva. Kim i njezin tim neće stati dok ubojicu ne privedu pravdi.
Grozila se anonimnosti kod svojih žrtava. Za života je svaka od njih imala ime, osobnost, prošlost… strahove i nade. Svaka je za života imala odnose s drugima, ostavljala dojam na druge. … Svaka je žrtva ostavila za sobom nekakav trag, negdje. (str. 45.)
A iz prethodnih nastavaka znamo da to nije tako lako kako na prvi pogled izgleda.
Pravi se mrtva – četvrti slučaj
Pravi se mrtva krimić je koji se čita u jednom dahu! Poglavlja su kratka, jednostavna i brza, a svako završi mamcem pa čitamo sljedeće i sljedeće i tako dok ne progutamo cijelu knjigu! Izmjenjuju se čas prošlost, čas sadašnjost što radnju čini dinamičnom, napetom i veoma zanimljivom. Tjera nas da saznamo što je bilo dalje!
Ovaj mi je nastavak zapravo najmanje drag, ali to ne znači da je išta slabiji od prethodnika. Jednostavno, više bih voljela da su slučajevi na kojima radi detektivkin tim malo detaljnije razrađeni – ovako su mi oba prezentirana prilično suhoparno.
Svidio mi se ubojica, no i on mi je nekako površno opisan. Mislim da bismo imali bolji doživljaj te psihoze da joj je pridano malo više pažnje.
Eto, to mi je jedina zamjerka. Sve ostalo je veoma dobro. Užurbanost koja obilježava atmosferu romana pa se i mi čitatelji uživljavamo u lov za ubojicom. U određenim poglavljima javlja se osjećaj da nešto nije u redu, a ne možemo proniknuti što – to mi je isto jedan od pluseva.
Moje su pretpostavke na kraju bile točne (shvatila sam što nije bilo u redu), ali roman je toliko brzog ritma da ne stignete pomisliti – Aha, znala/znao sam! Prihvatite to rješenje kao nešto što ste napola riješili vi, a napola Kim.
Sve u svemu, volim Marsonsicu i jako se radujem novim nastavcima, a negdje sam uhvatila informaciju da će ih biti, ako me sjećanje služi, 28!
P.S. ovo se ne tiče radnje, ali reći ću (opet) da u sinopsisu na stražnjoj korici knjige ima potpuno netočna informacija o radnji i to me baš naljutilo!
Klik na naslov Izgubljene djevojčice dovest će vas na našu recenziju tog romana, a naći ćete i moj savjetić vezan za redoslijed čitanja te intervju jednog portala s Angelom Marsons.
We use cookies on our website to give you the most relevant experience by remembering your preferences and repeat visits. By clicking “Accept All”, you consent to the use of ALL the cookies. However, you may visit "Cookie Settings" to provide a controlled consent.
This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. These cookies ensure basic functionalities and security features of the website, anonymously.
Kolačić
Trajanje
Opis
cookielawinfo-checkbox-analytics
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Analytics".
cookielawinfo-checkbox-functional
11 months
The cookie is set by GDPR cookie consent to record the user consent for the cookies in the category "Functional".
cookielawinfo-checkbox-necessary
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookies is used to store the user consent for the cookies in the category "Necessary".
cookielawinfo-checkbox-others
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Other.
cookielawinfo-checkbox-performance
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Performance".
viewed_cookie_policy
11 months
The cookie is set by the GDPR Cookie Consent plugin and is used to store whether or not user has consented to the use of cookies. It does not store any personal data.
Functional cookies help to perform certain functionalities like sharing the content of the website on social media platforms, collect feedbacks, and other third-party features.
Performance cookies are used to understand and analyze the key performance indexes of the website which helps in delivering a better user experience for the visitors.
Analytical cookies are used to understand how visitors interact with the website. These cookies help provide information on metrics the number of visitors, bounce rate, traffic source, etc.
Advertisement cookies are used to provide visitors with relevant ads and marketing campaigns. These cookies track visitors across websites and collect information to provide customized ads.
