Kategorija: Jesen

U kategoriju Jesen uključit ćemo sve romane koje ćemo pročitati i recenzirati u jesenje vrijeme. Jesen je godišnje doba  idealno za čitanje u toploj kući na udobnom kauču. Dok vani rominja ili pljušti kiša i sve je obavijeno njenim mirisom,  dok lišće mijenja svoje boje iz zelene u narančastu, žutu, crvenu i smeđu, u našim se rukama izmjenjuju knjige. Krimići, ljubavni romani, egzistencijalni ili distopijski, sve dolazi u obzir za čitanje u ovo godišnje doba kada nas sve vuče da ostanemo kući. Odmaranje uz dobru knjigu predstavlja užitak od napornog radnog dana i svakodnevnih obveza. Još kada uz to utonemo u svijet maštovitih likova iz knjiga, naše je vrijeme za odmor potpuno ispunjeno. Zaboravljamo na sve brige i probleme, bolesti i sukobe, napete situacije u svijetu ili oko nas i samo čitamo…

Objavljeno

Angela Marsons: Izgubljene djevojčice

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2020.

Naslovnica romana Izgubljene djevojčice: ©Mozaik knjiga

Koliko volite svoju kćer? Izmjerite to u funtama. Zdrava
konkurencija izvuče najbolje iz ljudi. Par koji da veću
ponudu ponovo će vidjeti kćer. Par koji izgubi neće.
To su pravila i neće se mijenjati. Javit ću vam se. I
nemojte se zavaravati. Jedno će dijete umrijeti. (str. 155.)

Angela Marsons: Izgubljene djevojčice

Izgubljene djevojčice

Otete su dvije djevojčice. Najbolje prijateljice. Njihovim je roditeljima poslana jeziva poruka. Jedna od majki izričito traži da se slučaj dade detektivki inspektorici Kim Stone.

Kim se ukočila. To je ime obitavalo u njezinoj prošlosti, mjestu koje je rijetko posjećivala.
-Stone, vaš izraz lica kaže mi da zapravo poznajete tu ženu. (str. 19.)

Ponavlja se slučaj otprije godinu dana, kada je jedna djevojčica vraćena roditeljima, a druga nikada nije pronađena.

Kim oko sebe okuplja svoj vjerni tim, u kojem je i Bryant, njezin najbolji i jedini prijatelj.

Timu se pridružuju stručnjakinja za bihevioristiku Alison i stručnjak pregovarač Matt. 

-Čvrstog sam uvjerenja da je dobra istraga mješavina promatranja, dedukcije i znanja.
-Aha, pristup Sherlocka Holmesa.
-Pa, ne baš, jer on nije stvarna osoba. Ali u neke stvari može se biti siguran. Svaki počinitelj ima motiv. Razni počinitelji mogu se ponašati na slične načine zbog potpuno različitih razloga. Ljudsko ponašanje razvija se kao jedinstven odgovor na okruženje i biologiju.  (str. 153.)

Malo je reći da Kim njima nije oduševljena, ali napravit će sve i prihvatiti sve kako bi pronašla dvije nestale djevojčice. Žive.

Detektivka inspektorica Kim Stone

Kim se okrenula i otišla. Prisjetila se stare izreke da ako ne možeš reći ništa lijepo, a ti se makni prije negoli kažeš nešto jako krivo. Ili tako nešto. Nije bila sigurna kako točno glasi jer se nikada nije služila njome. (str. 114.)

Kim Stone imali smo priliku upoznati u prethodnim romanima Angele Marsons, Nijemi vrisak i Izopačene igre. Ona je veoma zatvorena žena, nesklona puštati ljude u svoj život i zbližavati se s njima. Naizgled hladna i distancirana od svih, Kim je progonjena i obilježena svojom teškom prošlošću koju ni na trenutak ne zaboravlja. Odrasla u udomiteljskim obiteljima, Kim je prošla puno toga i vidjela onu najgoru stranu ljudi. Ono pozitivno što je detektivka inspektorica izvukla iz svojih trauma jesu upornost i mentalna snaga, izvrsno poznavanje ljudi i nadljudski napori koje koristi kako bi riješila slučaj. Čak i kad posumnja u sebe, nepatvorena i stalna odanost njezina tima vraća joj vjeru nadu u pozitivan ishod slučaja.

-Naći ćemo ih, znate – rekao je Bryant zagledan naprijed.
-Kako možeš biti tako siguran?
-Jer nećete odustati dok ih ne nađemo.
Kim se nije mogla oduprijeti smiješku koji joj je zatezao usne. Eto. Jednostavna istina koja je rastjerala sve sumnje. (str. 292.)

Angela Marsons: Izgubljene djevojčice

Kim rijetkima vjeruje, ali pripadnici njezina tima ušli su među te rijetke. Bit će zanimljivo vidjeti kako će se razvijati Alison i Matt, novi članovi tima. Kim ih zasad još uvijek poštuje, ali ne prihvaća, no ostaje nam čekati nove nastavke i vidjeti hoće li se što promijeniti. Slutim i nadam se da hoće. ?

Već je odlučila da joj nije drag. Bilo je u njemu nekakve hladne odvojenosti od emocija koja joj je stvarala napetost. Tijekom razgovora nije ni jednom promijenio izraz lica. Nije joj bio drag i nije mu vjerovala… (str. 224.)

Izgubljene djevojčice – dojam

Kao i prethodni romani ove autorice, i Izgubljene djevojčice su me oduševile! Roman je izvrstan, pravi punokrvni krimić! Uživala sam u svakom koraku detektivke inspektorice Kim Stone i njezinog tima! Neki su nam krivci od početka bili poznati, no neki se otkrivaju tek na posljednjim stranicama i moram reći da sam ostala poprilično iznenađena.

Ovaj je roman iz još jednog razloga bio taman po mom guštu, ali neću vam reći koji je to razlog. Otkrijte sami – bit će vam jasno čim zatvorite posljednju stranicu.

Već po običaju, u sjeni glavnog, velikog slučaja naš tim istražuje i jedan manji, pozadinski slučaj koji je podjednako uzbudljiv i napet te nam puno toga otkriva o Kim i članovima njezina tima.

Sama Kim Stone lik je koji nije toliko rijedak u književnosti- neprilagođenih glavnih junakinja već je toliko da mi je osvježenje naići na jednu koja nema privatnih, obiteljskih problema niti trauma iz djetinjstva. Sjetimo se Lisbeth Salander iz trilogije Millenium ili Mile Vasquez, junakinje koju donosi Donato Carrisi. No, Kim je junakinja koja vam se zavuče pod kožu. Toliko se trudi držati ljude dalje od sebe da uopće ne shvaća koliko ih zapravo privlači, koliko im je stalo do nje te koliko joj vjeruju i stoje uz nju.

Sve u svemu, ovo je još jedan uspješan, uzbudljiv i nepredvidiv kriminalistički roman prepun napetosti, pomalo brutalnih scena i emotivnih epizoda koje ćete pročitati u jednom dahu!

Ostali naslovi ove autorice:

Budući da slučajevi nisu povezani, mogu se čitati proizvoljnim redoslijedom. Naravno, moj je savjet čitanje gore navedenim redom jer se tako bolje upoznaju likovi, a i reference na prethodne slučajeve jasnije su ako se romani čitaju od prvog prema posljednjem.

Intervju s Angelom Marsons, objavljen na portalu Večernjeg lista povodom hrvatskog izdanja romana Izgubljene djevojčice, možete pronaći ovdje.

Angela Marsons: Izgubljene djevojčice

Gdje kupiti roman Izgubljene djevojčice:

Mozaik knjiga

Objavljeno

Karin Slaughter: Dobra kći

Nakladnik: Znanje, 2018.

Naslovnica romana Dobra kći: ©Znanje

Očeva je dužnost da svoju kćer voli na način na koji ona traži da se nju voli. (str. 353.)

Karin Slaughter: Dobra kći

Dobra kći

Prije dvadeset i osam godina, jedna je noć naprasno prekinula relativno bezbrižan život obitelji Quinn. Majka Gamma, osebujna intelektualka, brutalno je ubijena pred očima svoje dvije kćeri, trinaestogodišnje Charlotte i petnaestogodišnje Samanthe.

Možda bi sve bilo drugačije da je Rusty, otac obitelji i ozloglašeni gradski odvjetnik-branitelj bio doma. No, budući da nije, dvojica su razbojnika puškom i revolverom djevojke otjerali u šumu.

Jedna je uspjela pobjeći. Druga nije.

Usta su joj puna zemlje. Vlažno tlo. Borove iglice. …

Lopata baca zemlju u grob. …

Živa je zakopana. (str. 31.)

Danas, Charlotte – Charlie odvjetnica je koja ured dijeli s ocem. Kada je nesmotrena pijana večer dovede u srednju školu koju je i sama nekoć pohađala, svjedoči pucnjavi koja do temelja potresa mali gradić u kojem žive.

Charlie je rekla: – Najveće je sranje što ne mogu reći da je ovo najgori dan u mom životu. – (str. 95.)

Tko će braniti djevojčicu koja je pucala? Tko drugi nego Rusty Quinn, odvjetnik kojemu nije bitno jesu li klijenti krivi ili nedužni, već mu je bitno njihovo zakonsko pravo na obranu. Rusty gotovo cijeli život živi u gradiću u kojem ga svi preziru baš zbog tog stajališta. No, stari je odvjetnik ovaj put uvjeren u jedno:

-Pih – rekao je … – Rekao bih da imamo jednoroga. –

Charlie se usredotočila. Jednorog je njihova šifra za nedužnog klijenta: rijetko, mitsko stvorenje koje je vidjelo vrlo malo ljudi. (str. 130.)

I premda je sama Charlie bila svjedok, nepokolebljiv je u osjećaju da nešto smrdi.

Spletom okolnosti, Charlie je primorana stati uz  djevojku koja je pucala, koju je cijeli grad unaprijed osudio.

Na vidjelo počinju izlaziti šokantne tajne. I to ne samo današnje.

Otkriva se stravična, bolna istina o događajima otprije dvadeset osam godina, kada je Charlie bila samo  djevojčica prijetnjom utjerana u šumu.

Dobra kći – Charlie

Nakon kobne noći u kojoj joj je uništena obitelj, Charlie se nije predala. Prokazala je osobe koje su one kobne večeri došle s maskama na licima, sjedila je u sudnici i svjedočila, tražeći smrtnu kaznu za svog smrtnog neprijatelja Zachariaha Culpeppera.

Ali, svi znamo da život u gradićima nije nimalo jednostavan – unatoč dokazima, unatoč svemu što su Quinnovi prošli, još uvijek ima onih koji jednostavno NE VJERUJU da je Culpepper napravio ono za što ga Charlie tereti te da je to samo namještaljka, kako bi se Rusty dokopao novca.

-Postoje dva razloga zbog kojih se ponašate na ovaj način. … Ili mrzite mog oca, što je u redu jer njega mnogi mrze ili… – Držala je prst u zraku kako bi naznačila drugi razlog, onaj zbog kojega je prije dvadeset osam godina nosila metu na leđima kad je dolazila u školu, zbog kojega je u gradu i dalje poprijeko gledaju ljudi … – Mislite da sam razmažena mala kučka koja je smjestila Zachariahu Culpepperu… – (str. 43.)

Karin Slaughter: Dobra kći

Zachariah Culpepper…

Ovo mi ime odzvanja u glavi svaki put kad se dogodi neko sranje. Postalo je sinonim za sve što u životu može krenuti na zlo. Osim što je, naravno, Zachariah Culpepper još milijun puta gori od svega najgorega što mi možemo pomisliti.

I jedno pitanje za kraj: Što mislite o smrtnoj kazni?

Pročitajte roman Dobra kći pa odgovorite još jednom.

Dobra kći – ovo bi moglo malo zaboljeti

Dobra kći triler je koji se čita jednom. Zatim ga odložite sa strane i dugo dugo o njemu mislite. Barem sam ja tako reagirala pročitavši ga prvi put. Jako volim Karin Staughter, još od njenog prvog romana Zaslijepljena, ali sve su to klasični trileri s dozom američkog štiha – krvavi, nasilni, strašni.

Dobra kći je sve to – i puno više. Naravno, govorit ću vam iz svoje perspektive, možda na vas ne ostavi tako jako dojam, premda nećete moći poreći da vam se sviđa i da ste uživali u čitanju.

Odmah nakon sadržaja prešla sam na dojmove jer ovaj roman obiluje potpuno neočekivanim preokretima zbog kojih je naprosto nemoguće pričati o radnji, bez da se ona spoila.

Zašto sam rekla da će ovaj roman boljeti? Za razliku od trilera koji inače dotiču naš želudac, ali ne i srce, Dobra kći čini baš to. Radnja je okrutna, prepredena, mučna. Preokreti su nagli, ošamare vas i ošamute, prisile vas na vraćanje unatrag i ponovo čitanje određenih poglavlja…

Ali, kao u TV-reklami, to nije sve! Dobra kći emotivan je roman, toliko životan i topao, ali i mračni triler i obiteljska drama u jednom.

Obitelj Quinn bila je relativno sretna. A onda se sve promijenilo.

Kako zaliječiti rane kada one nisu vanjske, nego se nalaze duboko u našem srcu?

Kako se oporaviti od udaraca koje su nam zadali naši najbliži?

Činimo li doista sve najbolje za svoju djecu, čak i kad je ono što činimo za njih najgore?

Dokle seže ljubav roditelja? Dokle seže ljubav djeteta?

Može li se živjeti s krivnjom?

Što sve činimo da bismo se iskupili?

Trebamo li oprostiti i zaboraviti?

I, na kraju, što znači biti dobra kći?

Ostali naslovi ove autorice:

Strastvenim ljubiteljima krvavih trilera ime Karin Slaughter ne da nije nepoznato, nego s napetošću i zloslutnom strašću očekuju nove naslove ove autorice, koju (s pravom) nazivaju jednom od najboljih autorica trilera današnjice.

Autorica je niza romana o specijalnom agentu Willu Trentu koje, iako slučajevi nisu povezani, ipak savjetujem čitati po redu, ponajviše zbog razvoja likova i njihovih privatnih života.

  • Zaslijepljena (ne sjećam se spominje li se u ovom romanu Will Trent, ali spominju se ostali likovi iz serije pa je dobro njime započeti čitalačku Slaughter avanturu)
  • Triptih
  • Krhotine
  • Postanak
  • Slomljena
  • Duboki pad
  • Rane
  • Sakriveno
  • Zatočena
  • Posljednja udovica
  • Ušutkane
Karin Slaughter: Dobra kći

Budući da sam pročitala sve navedene romane i da sam velika obožavateljica Slaughterice i njezina pisanja, sve vam ih od srca preporučujem. Naravno, neke su priče jače, neke slabije, ali sve su u globalu izvrsno napisane, napete i poprilično krvave. Ako volite takve trilere, navalite!

Ipak, izdvojit ću Triptih, roman koji je na mene ostavio dubok dojam jer je, baš kao i Dobra kći, strašan na jednoj emocionalnoj razini. Užasno je krvav i mučan, ali nije stvar u tome – taj roman na jedan podmukao, razoran način djeluje na vaše emocije i nije od onih koji se čitaju dvaput. Makar meni. Nakon čitanja nekih poglavlja, užasno me boljela duša zbog likova i onoga što su prošli, što im je napravljeno. Ista je stvar i s romanom Dobra kći; njega sam ipak pročitala dvaput, ali nisam se lako odvažila na taj potez i srce me unaprijed boljelo zbog sudbine likova koja mi je bila time strašnija što mi je već bila poznata.

Romani koji nisu iz serije o specijalnom agentu Trentu, ali su također izvrsni:

Gdje kupiti roman Dobra kći:

Znanje

Objavljeno

Sarah Vaughan: Anatomija jednog skandala

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2020.

Naslovnica romana Anatomija jednog skandala: ©Mozaik knjiga

Sarah Vaughan: Anatomija jednog skandala

Anatomija jednog skandala

Kad privlačni, slatkorječivi i sve u svemu zanosni ministar bez portfelja James Whitehause bude optužen za silovanje, slučaj se nađe na stolu kraljevske savjetnice, odvjetnice Kate Woodcroft.

Bez vlasulje sam više svoja. Više ja. Ona ja koja sam u srcu, a ne ja u sudnici ili u bilo kojoj prijašnjoj inkarnaciji moje osobnosti. Ovo sam ja … odvjetnica za kazneno pravo … iznimno iskusna stručnjakinja za progon seksualnih kaznenih djela. Četrdeset i dvije godine, razvedena, bez partnera, bez djece. (str. 10.)

Kate je odlučna da šarmantnog ministra privede pravdi, no više je nego i svjesna njegova djelovanja ne samo na žene, nego na ljude općenito. Može li uopće oblikovati slučaj tako da ga porota osudi?

Ministrova supruga Sophie bezuvjetno stoji uza svog supruga i vjeruje mu potpuno. No, optužba za silovanje mlade, privlačne suradnice mogla bi biti kap koja će preliti čašu. Što još Sophie zna o svom suprugu?

… on mnogo toga prešućuje, da. To je dio njegova posla: spremnost da s istinom bude ekonomičan. To je čak i preduvjet za ministra. (str. 19.)

Kako se bliži dan presude, na površinu izlaze tajne, brižljivo i dugo zakopavane, koje čvrstim čvorom vežu odvjetnicu, ministra i njegovu suprugu.

Može li više ljudi čuvati tajnu?

Na što je spremna povrijeđena žena?

Koliko smo dugo sposobni čuvati bijes u sebi, prije nego on nagrne iz nas u valovima?

I koga će ti valovi pomesti?

Snažne žene

Anatomija jednog skandala sudska je drama s elementima psihološkog trilera u kojoj ćete uživati.

Izuzetno zanimljiva priča, s natruhama neke davne, strogo čuvane tajne okupirat će vas i tjerati na čitanje. Ono čime je mene navedeni roman osvojio jest odlična portretiranost ženskih likova – one su uvjerljive, žive, stoje pred nama čitateljima sa svim svojim vrlinama i manama.

Kate je pomalo introvertirana, ali veoma strastvena u poslu koji obavlja. Želi da svi negativci završe gdje im je i mjesto – iza rešetaka, no nije to samo iz običnih moralnih pobuda. Kate krije tajnu, tajnu koja ju goni da ide dalje, više, upornije. Ona je jedini lik čija nam je perspektiva donesena u prvoj osobi.

U odvjetništvu je najvažnije biti uvjerljiviji od protivnika… Ako bolje obrazlažete, možete pobijediti čak i ako su svi dokazi protiv vas. A pobjeda je najvažnija, dakako. (str. 13.)

Sarah Vaughan: Anatomija jednog skandala

Sophie je isprva primjer stepfordske supruge – uvijek dotjerana, nasmiješena, majka dvoje preslatke djece i supruga ministra kojeg obožava. Nakon što njegov skandal sa silovanjem izlazi u javnost, Sophie u svom suprugu uviđa nešto na što je godinama uporno zatvarala oči. No, ne može ga ostaviti, može li? Njezino emocionalno stanje nakon prvog dana suđenja toliko je dobro prikazano da ju vidimo – tu otužnu ženu koja se vedro smiješi dok je u javnosti, i koja plače tek u privatnosti i tišini svoje kupaonice.

Odlazi u kupaonicu, prska se hladnom vodom i poseže za sredstvom za čišćenje lice. Velikom blazinicom pomnjivo uklanja sve tragove tog jutra – maskaru, podlogu, olovku za oči, strah, krivnju, sram i tu intenzivnu tugu koja je izjeda. (str. 119.)

Ministar bez portfelja

James Whitehouse političar je bez ijedne mane – dok se ne otkrije jedna. Zatim, mrlje njegova identiteta počinju se širiti i obuhvaćati sve ljude oko njega pa i one na najvišim instancama. Zašto britanski premijer uvijek drži Jamesovu stranu. Zašto mu to duguje? Što krije premijer?

Karizmatični ministar smatra da je uvijek i svugdje u pravu, da je sve što napravi ispravno. I to mu funkcionira, očito.

Rekao sam istinu, gotovo istinu. Ili istinu kako sam je ja vidio. … Svi s vremena na vrijeme prilagođavamo istinu. (str. 267.)

Ipak, žene na koje se namjerio i za koje smatra da ni u čemu nikad nisu dovoljno ustrajne, ustrajno će se potruditi da ministar osjeti čvrstu ruku pravde. Recimo.

Od čega se sastoji anatomija jednog skandala

Ako volite suđenja, napetu radnju i tajne iz prošlosti, voljet ćete i ovaj roman. On nije samo običan sudski progon, nego i obiteljska drama i psihološki triler te u sebi nosi brojna pitanja.

Pitanje nevjere – kad je „prava“, a kad se može oprostiti?

Jer, kako bi ijedna veza mogla preživjeti slušanje najintimnijih pojedinosti druge veze? … A znala je da opetovane nevjere može preživjeti ako se uvjeravate da u njima nema emocija. Da su isključivo fizičke i da vaš suprug voli vas i samo vas. (str. 120.)

Sarah Vaughan: Anatomija jednog skandala

Pitanje prošlosti – koliko ona utječe na osobu koja smo danas?

Pitanje istine – koliko doista, svakoga dana, lažemo sami sebi? Postaje li laž istina ako je ponavljamo dovoljno dugo? Je li skrivanje istine uopće laž?

I naravno, ono najvažnije, pitanje pristanka – u kojem trenutku se računa NE kao NE? Kada muško ponašanje protumačiti kao šalu, a kada kao prijetnju?

...mlada žena koju je šef prepipao ili tobožnji prijatelj koji ju je poljubio može pokušati umanjiti težinu toga što se dogodilo. Misliti najbolje: da je to bila nekarakteristična pogreška koju je najbolje zaboraviti ili pomesti pod tepih, neovisno o tome što lupanje njezina srca – i val straha koji struji njome – možda otkriva.

Ali, ona je budalasta – i to nije čudno.

Muškarci nas sve mogu učiniti budalastima. (str. 147.)

Ostali naslovi ove autorice:

Sarah Vaughan autorica je nekoliko romana, no na našem je području preveden sam jedan – Anatomija jednog skandala.

Gdje kupiti roman Anatomija jednog skandala:

webshop Znanje

Objavljeno

Kathryn Croft: Žena bez prošlosti

Nakladnik: Stilus, 2020.

Naslovnica romana Žena bez prošlosti: ©Stilus

Kathryn Croft: Žena bez prošlosti

Žena bez prošlosti

Leah radi u knjižnici, živi u malom stanu, nikoga ne viđa niti se i s kim druži.

Leah se krije od ljudi i od života. Ona krije tajnu.

U prošlosti je učinila nešto toliko strašno da je morala pobjeći iz rodnog gradića i skriti se u gužvu i vrevu velikog Londona.

Iako je moj život bio više puko postojanje nego življenje, svaki trenutak trudila sam se ispuniti nečim. Besposlenost je za mene bila otrov; značila je da me vlastite misli mogu nadvladati, a previše sam dugo dopuštala da se to dogodi. (str. 14.)

No, Leah čezne za društvom, ljubavlju i normalnim životom. Na internetskoj stranici upoznaje Juliana i čini se da bi to poznanstvo moglo izrasti u nešto više.

Nekako sam osjećala da mi neće biti teško razgovarati s njim ponovno, da ću znati što reći, da ću se zbog njega osjećati ugodno. Ne znam što me tjeralo da tako mislim, ali imala sam osjećaj kao da ga već poznajem. (str. 43.)

Tada, na obljetnicu tog strašnog događaja iz Leahine prošlosti, dolazi joj čestitka.

Netko zna što je napravila i neće joj dopustiti da bude sretna.

Leah – žena bez prošlosti

Žena bez prošlosti lagani je psihološki triler koji vas neće umoriti, a u njemu ćete uživati. Nije ovo roman koji će vas začuditi, sablazniti ili koji ćete ne znam kako dugo pamtiti. Ipak, istaknula bih da mu to nije mana. Česti su pretenciozni romani koje čitate i nemate pojma što je pisac htio reći. Ovdje to nije slučaj.

Čitajući roman Žena bez prošlosti opustit ćete se i odmoriti – a to je ono što većina čitatelja i traži u knjizi.

Zaplet je neoriginalan, ali zanimljiv. Poglavlja su pisana tako da vas tjeraju da čitate dalje.

Kathryn Croft: Žena bez prošlosti

Pratimo Leahu, djevojku koja krije mračnu tajnu. Otuđila se od majke, iz rodnog je grada pobjegla glavom bez obzira, nema prijatelja, radi u knjižnici gdje ljude susreće, ali s njima ne komunicira.

Dom nije naziv samo za mjesto gdje spavaš, to mora biti mjesto koje ti znači utjehu i zaklon, i nije to samo kuća nego cijeli kvart ili grad. Mjesto na kojem se stvaraju drage uspomene. (str. 91.)

Roman je podijeljen između prošlosti i sadašnjosti pa upoznajemo Leahu kao adolescenticu i Leahu danas. Što je toliko strašno ta plašljiva djevojka napravila da je samu sebe osudila na samoću? Što ju je dovelo do tog nama još nepoznatog, ali očito užasnog postupka? Što je uopće mogla napraviti, toliko stravično, da vjeruje da nema pravo na sreću?

(Anti)junakinja

Leah se krije od svijeta, zatvorena u svoju bol i patnju. Samokažnjava se tom izolacijom i vjeruje da to zaslužuje. Kada joj život pruži malo sreće u vidu Juliana, djevojka polako shvaća da možda ima pravo na svoju mrvicu sreće. Kao da se budi iz dugog sna, grčevito se drži te male zrake sunca.

Ali zar ne zaslužuje svatko, pa čak i netko ovako grešan kao ja, svoj trenutak sreće? (str. 150.)

No, njezini grijesi pronalaze put do nje – u vidu nepoznatog ucjenjivača koji joj zagorčava svaki korak.

Kako je saznao tko je ona? Kako zna za ono što je počinila?

Dok ucjenjivač postaje sve hrabriji i sve joj se više približava, Leah shvaća da se mora boriti.

A onda, polako, počela sam shvaćati da se ne moram prepustiti tome da me nadvlada. Ja ću se boriti, suočiti se s tim lice u lice, uzeti svoj život natrag u svoje ruke. (str. 206.)

Ta promjena u karakteru jedna je od dobrih strana ovog romana. Ne volim junakinje koje samo pate u tišini – volim žene koje se pokušavaju izvući, koje se bore i traže svoje pravo na sreću.

Svidjela mi se i jer prihvaća odgovornost za svoje postupke, jedino što, zapravo, Leah je počinila dva zločina.

Za koji se točno zločin kažnjava? Prvi? Ili drugi?

Kathryn Croft: Žena bez prošlosti

Brojna pitanja

Sviđa mi se način na koji Žena bez prošlosti komunicira sa svojim čitateljima. Zaposlit će naše moždane vijuge pitanjima – Tko ima pravo na sreću? Što točno čini zločin? Namjera? Djelo?

Imaju li i zločinci pravo na ljubav i miran život?

Koliko smo brzo spremni osuditi nekoga, bez da poslušamo cijelu priču, od početka do kraja?

I ono najvažnije, kada je vrijeme za oprost?

Sama pouka romana njegov je najsnažniji dio. Emotivna i topla, pravedna i ljudska.

Ostali naslovi ove autorice:

Žena bez prošlosti treći je roman britanske autorice Kathryn Croft, ali je prvi roman preveden na hrvatski jezik.

Gdje kupiti roman Žena bez prošlosti:

Stilus

Objavljeno

JoAnn Chaney: Dok nas smrt ne rastavi

Nakladnik: Znanje, 2020.

Naslovnica romana Dok nas smrt ne rastavi: ©Znanje

Ima li uopće ikakva zvuka ako u šumi padne drvo, a nitko to ne čuje? … Isto tako, ako se žena sa stijene strmoglavi u smrt, a nema drugih svjedoka osim muža, je li to zapravo nesreća? (str. 84.)

JoAnn Chaney: Dok nas smrt ne rastavi

Dok nas smrt ne rastavi

Ako najprije pomno ne osmislite kako ćete ubiti ženu, to vam nikako neće poći za rukom. (str. 3.)

Ovom eksplozivnom rečenicom počinje roman Dok nas smrt ne rastavi.

Matt i Marie sretan su bračni par – ili to bar samo tako izgleda. Odlaze na romantično bračno putovanje, ali Marie pada sa stijene u nabujalu divlju rijeku i nestaje. Sve bi to bila tragična, ali slučajna nesreća da ne znamo da je Matt i prije dvadesetak godina bio oženjen. Što se dogodilo s njegovom prvom ženom? Da, i ona je izgubila život u strašnim okolnostima iz kojih se Matt izvukao.

Slučajnost? Ili ipak ne?

Istražitelji Marion i Ralph slučajno završavaju kao partneri. I dok on za sobom vuče brojne repove iz prošlosti, Marion se bori s predrasudama o ženama u policiji. Dvoje istražitelja dolaze na mjesto nesreće (zločina).

Brojne tajne izlaze na vidjelo dok pratimo lopticu koja leti između ovog nevjerojatnog tria – istražitelja, muža i žene.

Već dugo sam murjakinja, pa sam vidjela da svi ti slučajevi imaju nešto zajedničko. … Stvari nikad nisu posve onakve kakvima se čine. (str. 81.)

Dok nas smrt ne rastavi – poslovni par

Ovaj zanimljivi istražiteljski par sastoji se od mlade Marion Spengler i njezina kolege Ralpha Lorena. Ona je jedna od rijetkih žena u policijskim snagama i bori se kako bi uspjela u tom muškom svijetu. Ima malo dijete i muža koji je „stay-at-home-dad“, što među njima stvara određene tenzije. Loren je malo zanimljiviji – krije tajnu iz prošlosti koja bi ga mogla koštati značke.

Cijeli život možete provesti tako da se unaokolo vozite u krugovima pokušavajući ostati u skrovitosti, ali prošlost uvijek pronađe način da vas istjera na čistinu, pa je samo pitanje vremena kad će joj to uspjeti. Život je veliki vražji krug, pa se prije ili poslije nađete ondje gdje ste i počeli. Trebalo je proći određeno vrijeme, …, da ga njegova prošlost dostigne, ali napokon ga je uhvatila, a bila je ružna i nosila je pištolj. (str. 157.)

Pravi je mrgud, ali na nekako simpatičan način. Iako je prema svima bezobrazan, zapravo je dobrodušan i pokazat će se da to vide i njegovi kolege jer će mu, kad zatreba, svi držati leđa.

Zajedno, imaju odličnu kemiju i voljela bih da ih spisateljica ostavi i u sljedećem romanu.

JoAnn Chaney: Dok nas smrt ne rastavi

Dok nas smrt ne rastavi – bračni par

Život bi joj bio mnogo lakši da se nikad nije udala. (str. 9.)

Marie i Matt su par koji nije moguće opisati. Iako na prvi pogled sve djeluje idilično, ispod površine postoje brojni problemi.

Možete biti feministica, ići na skupove i nositi natpise koje ste ispisale kod kuće … ali na kraju ćete ipak otići kući, u pećnicu ubaciti mesnu štrucu, u perilici ćete oprati hrpu odjeće i shvatiti da ste u zamci poput očajne životinje. Sve to možete nazvati „stockholmskim sindromom“ ili – brakom! (str. 27.)

Dok pratite njihovu vezu ne znate biste li se smijali ili plakali, no zaključak je uvijek isti – stvoreni su jedno za drugo. Zaslužuju jedno drugo. Dok ih smrt ne rastavi.

Treba li tkogod na dijetu?

Priču koju je lako razumjeti, lako je i „progutati“, … , a čini se da je ova izašla ravno iz neke knjige. Savršeno je napisana i izvedena. (str. 72./73.)

Ovaj roman oduševljava ne samo pričom, nego i stilom kojim je napisan. Rečenice su jednostavne, nedvosmislene i veoma, veoma duhovite. U najmanju ruku neobičan odnos ovih supružnika možda vas neće nasmijati, ali način na koji je opisan hoće.

A ima i nekoliko dobrih savjeta za mršavljenje:

Kad držimo dijetu i vježbamo, samo gubimo vrijeme jer kilograme skida baš ljutnja, a čisti bijes nam daruje vitka bedra i uski struk. (str. 32.)

Ništa nas ne smije iznenaditi

Premisa na kojoj ova spisateljica gradi priču možda nije u potpunosti originalna, ali obrati su zanimljivi. Članovi moje obitelji također su pročitali ovaj roman i ostali oduševljeni – neka vam njihovo oduševljenje bude orijentir. Roman se i meni svidio, ali ja sam valjda već toliko toga pročitala da me rijetko koji rasplet može baš baš iznenaditi. Tako je bilo i s ovim, veoma je dobro zamišljen i ako trileri nisu vaš primarni žanr, jako će vam se svidjeti. Ako ste više poput mene i uglavnom čitate trilere, kraj ćete pretpostaviti već na početku, ali neka vas to ne zaustavi u čitanju.

Roman je toliko pitak i ciničan da ćete uživati u čitanju.

No kako kaže izreka, ono što jednoj osobi donese nesreću, drugoj može donijeti sreću, a neki ljudi ne čekaju sretne okolnosti, nego ih sami stvaraju. (str. 82.)

Baš poput romana C.J. Tudor Skrovište, i ovaj je roman bogat citatima i rečenicama koje nas mogu nečemu naučiti. Meni se najviše svidjela ova:

Vrijeme zatišja nagoviješta oluju. Kad nema vijesti, to obično znači da fitilj gori, pa će vam ubrzo sve eksplodirati u lice, a drek će se razletjeti po zidovima i zasuti vas. (str. 286.)

Em je poučna, em je duhovita. Sve što volim.

JoAnn Chaney: Dok nas smrt ne rastavi

Drugo mišljenje

Već nam polako postaje običaj čitati iste romane, no trudimo se ne pisati dvostruke recenzije. U ovom slučaju napravile smo iznimku, jer nam se objema roman jako svidio i svaka ga je preporučila na svoj način. Osvrt druge Male pronađite ovdje.

Ostali romani ove autorice:

JoAnn Chaney autorica je dvaju romana, a njezin je drugi roman, Dok nas smrt ne rastavi, preveden na hrvatski jezik.

Gdje kupiti roman Dok nas smrt ne rastavi:

Znanje

Objavljeno

Beth O’Leary: Slučajni cimeri

Nakladnik: Znanje, 2019.

Naslovnica romana Slučajni cimeri: ©Znanje

Beth O'Leary: Slučajni cimeri

Slučajni cimeri

Velika spavaća soba u sunčanom stanu… Stan (i soba/krevet) dijeli se s dvadeset sedmogodišnjim djelatnikom palijativne skrbi koji radi noću i vikendom je izvan grada. … Ostalo vrijeme stan je potpuno prazan!

str. 7.

Ovim oglasom počinje avantura Tiffy i Leona. On daje oglas. Ona, nemajući izbora nakon ružnog prekida nakon kojeg biva izbačena iz stana, pristaje na takav aranžman.

Dijele stan – i krevet! Ali, nikad se ne vide.

Tako je to bar zamišljeno.

Naravno, Tiffy i Leon počinju komunicirati, i to – porukama na post-it papirićima.

Hej, Leone,

dobro, u redu – pečem kad sam u panici. Kada sam tužna ili mi je teško, pečenje je moja terapija. …

Tiffy x

Hej, Tiffy,

žao mi je zbog tvog bivšeg. Pretpostavljam po reakcijama tvojih prijatelja da ne misle da je dobar za tebe – misliš li i ti tako? …

Leon

str. 65./66.

Jedna stvar vodi drugoj i, uskoro, postavlja se pitanje, hoće li naši junaci uskoro početi dijeliti krevet ZAPRAVO?

Tiffy – cimer broj jedan

Tiffy je luckasta pomoćna urednica u izdavačkoj kući, neobičnog ukusa za odjeću. Seli se k Leonu jer nema drugog izbora – dugogodišnji ju je momak upravo izbacio iz stana i ne samo to! Mora mu vratiti i dug koji će dodatno opteretiti njezin ionako tanak budžet.

A stanarina kod Leona je jedino što si može priuštiti.

 …znam da smo se Justin i ja svađali, ali uvijek bismo se pomirili i nakon svađe sve je bilo romantičnije tako da se svađe nisu ni računale. Nije bilo poput svađa drugih parova – jednostavno je to bio dio predivne, lude vožnje u lunaparku koja je bila naša veza.

str. 75.

Uvjerena je da je Justin bio pravi za nju, ali kako vrijeme prolazi, shvaća da tu ipak nešto nije bilo kako treba.

Na to mišljenje utječe i ona epizoda s Leonom. U kupaonici. Pod tušem…

Ostavljam vam da sami popunite praznine.

Beth O'Leary: Slučajni cimeri

Leon – cimer broj dva

Leon je samozatajan i tih, uvijek radi noćne smjene u hospiciju gdje se sprijateljuje sa svojim pacijentima. Želi im pomoći ne samo brinući se samo za njihovo fizičko, već i za emocionalno zdravlje.

Hitno mu je potreban novac i zato smišlja neobičan plan s izdavanjem stana.

U vezi je s pomalo uštogljenom Kay i smatra da nema ništa loše u tom da krevet dijeli s drugom djevojkom – dok god ju ne vidi.

Ne sviđa mi se to – provjeravanje, slanje poruka o vlakovima, potreba da se u svakom trenutku zna gdje je druga osoba i što radi. Ali… nerazumno je s moje strane. Ne smijem joj prigovarati. Kay ionako već misli da sam „obvezofob“. To joj je trenutno najdraži izraz.

str. 112.

Naravno, uvjeren je da Tiffy i nije nešto privlačna, no onda je ugleda i svima je jasno u kojem smjeru kreću stvari. Osim njima.

Male životne lekcije

Moj tata voli reći: „Život nije jednostavan“. To mu je jedan od omiljenih aforizama.

Ja smatram da je netočan. Život je često jednostavan, ali ne primjećuješ to sve dok se nevjerojatno ne zakomplicira, kao kad nisi zahvalan za zdravlje sve dok se ne razboliš…

str. 181.

Slučajni cimeri romantična je komedijica koja će vas opustiti i zabaviti. Nešto ćete čak i naučiti, na primjer, da treba cijeniti život dok je jednostavan. Isto tako, ni nećemo znati da je život jednostavan dok ne shvatimo da nam se sve zakompliciralo… Eto, takav je život.

Naučit ćemo i ovo o tipovima o baru, a to nam svima dobro dođe:

Pijanac Broj Jedan je izražajna vrsta. … Svaki pokret je prenaglašen, čak i obični koraci… Pijanac Broj Jedan od hodanja učini svadbeno kolo.

Pijanac Broj Dva prevarantska je vrsta. Lice mu je nepomično dok te sluša kao da će nedostatak izraza dočarati koliko je trijezan… Njegovi pokušaji da ti bulji u sise puno su manje suptilni nego što on misli.

str. 19.

Naravno, ovaj roman ima i svoju dublju stranu, a ona nas uči o vrstama zlostavljanja, o tome da nije sramota tražiti pomoć te da u zatvorima ne leže isključivo kriminalci.

Isto tako, vidjet ćemo da za ljubav nikad nije kasno, čak ni kad imamo devedeset i ležimo na odjelu palijativne skrbi.

Beth O'Leary: Slučajni cimeri

Slučajni cimeri – dojam

Čitala sam neke recenzije o ovoj romantičnoj komediji prije čitanja i svi su pisali kako im se jako svidjela. Pa rekoh – da se i ja malo odmorim od trilera i razno-raznih psihopata (stvarnih i književnih)… Slučajni cimeri su mi se svidjeli, ali ne toliko koliko ostalima, čini se. Priča je zanimljiva, situacije su pomalo komične, ima i nekoliko emotivnih, životnih dijelova.

No…

Doista ne volim kad su likovi toliko savršeni da postaju klišej. Mislim, Leon se penje po oluku da dođe do Tiffy. Daj, molim te! Dobro, znam da ima ultra-romantičnih muškaraca, ali nije li to nekako više neugodno i smiješno nego privlačno?

Ne znam, nekako mi glavni likovi nisu realni.

Ostali su likovi dobro osmišljeni – ostavljaju nam u ustima neki gorko-slatki okus, baš kao da su pravi ljudi iz našeg susjedstva.

Dakle, ako želite nešto lagano i simpatično samo naprijed, roman je klasična romantična komedija čiji vas kraj neće iznevjeriti.

I nemojte se previše nervirati na bljutavim savršeno ljubavnim dijelovima. Bijeg od stvarnosti je ono što nam svima treba!

Ostali naslovi ove autorice:

Slučajni cimeri roman je prvijenac autorice Beth O’Leary. Recenziju za njen drugi roman, Zamjena, možete pročitati klikom na naslov.

Gdje kupiti roman Slučajni cimeri:

Znanje

Objavljeno

Jean-Christophe Rufin: Crta razdvajanja

Nakladnik: Znanje, Hit biblioteka, Zagreb, 2018.

Naslovnica knjige Crta razdvajanja: ©Znanje

Crta razdvajanja (Check point)

Radnja romana Crta razdvajanja događa se u Bosni. Humanitarna udruga iz Lyona prevozi humanitarnu pomoć za ratom zahvaćeno stanovništvo na teritoriju Bosne i Hercegovine.  Očito je da autor Jean-Christophe Rufin, jedan od utemeljitelja organizacije Liječnici bez granica, jako dobro poznaje teren o kojem piše, pa nam se na trenutak čini da je knjigu pisao domaći autor. Knjiga počinje jezičnim citatom Samuela Colta. Epigraf mu glasi:

 “Bog je stvorio jake ljude i slabe ljude. Ja sam ih učinio jednakima”.

Jean-Christophe Rufin Crta razdvajanja

Što prevoze francuski humanitarci?

Maud, Marc, Vauthier, Lionel i Alex francuski su humanitarci koji s  dva kamiona prevoze teret ratom zahvaćenom Bosnom. Radnja se zbiva 1995. godine. Kamioni nakrcani hranom i lijekovima kreću kroz neprijateljske linije, takozvane check pointove, koji predstavljaju crte razdvajanja zaraćenih strana. Kako vrijeme teče, a uvjeti za vožnju su sve teži i ratna opasnost sve bliža, tako se i društvo u kamionima počinje raslojavati i odabirati strane. Maud, dvadesetogodišnjakinja, kreće u tu avanturu s naivnom idejom o tome kako će spasiti potrebite, gladne i siromašne i učiniti dobro djelo. U rodnoj Francuskoj nije se uspjela realizirati i iako neiskusna i emocionalno krhka, dragovoljno se javlja u ovu misiju. Međutim, četvorica muškaraca s kojima putuje vrlo su različiti, nejasnih motiva i ciljeva, koji se malo pomalo otkrivaju. Neki od njih skrivaju svoje prave uloge u ovoj akciji. Od početka je atmosfera u kamionima napeta, čini se da svatko od njih nešto skriva, a dolaskom na zaraćeni teritorij stvari postaju sve napetije. Otkriće da se u kamionu prevozi opasan eksploziv pod vidom humanitarne pomoći, nije dobro prihvaćeno kod nekih od njih. Sukob je neizbježan.

Maud i Marc

Iskra simpatije između Maud i Marca javlja se tijekom vožnje, a međusobna privlačnost kulminira kada su već duboko na teritoriju u kojem je ratna opasnost u tijeku. Maud je naivna i neiskusna djevojka koja se zaljubljuje u Marca zbog njegove mentalne snage i tajnovitosti kojom zrači. Međutim, njihov odnos nije bez trzavica, pogotovo kada Maud shvati da je Marc čovjek opasnih namjera. Dolaskom u Bosnu, igra živaca započinje i Maud otkriva da je ulog u ovoj priči vrlo velik. Nije sigurna je li dorasla ovom zadatku.

Ali tko su zapravo te izbjeglice?

Maud je polako shvaćala da se do tada zadovoljavala prilično neodređenim pojmovima. I nije bila jedina. Čim je stupila u udrugu osupnula ju je apstraktna strana humanitarnog rada. One koje su zvali žrtvama ili, govoreći o pomoći korisnicima, bijahu nestvarna bića kojima nitko nije poželio dati lice. str. 32.-33.

Dojam o romanu Crta razdvajanja

Knjiga me zaintrigirala jer se bavi ratnom  dramom u našem neposrednom susjedstvu. Neosporno je da autor dosta dobro poznaje zemljopisno područje koje opisuje, pa čak i odnose među zaraćenim stranama u knjizi. Ipak, po mom mišljenju, knjiga nije ništa više od osrednjeg krimića. Štoviše, knjiga me zapravo posjetila na filmove koji su snimljeni u koprodukciji s engleskim, američkim ili francuskim redateljima, a bave se ratom na ovim prostorima. Autor se poslužio nekim stereotipima koji mi se nisu baš svidjeli, a nisu ni točni, kao što je na primjer da Hrvati kad dolaze gosti nude obaveznu šljivovicu. Ako vam knjiga dođe pod ruke pročitajte, ali bez velikih očekivanja.

 Pazi, uvrijedit će se ako ne gucneš njegovu šljivu! str. 80.

Jean-Christophe Rufin Crta razdvajanja

O autoru

Jean-Christophe Rufin (1952.) francuski je doktor, diplomat, povjesničar, humanitarac i romanopisac. Predsjednik je međunarodne organizacije koja se bori protiv gladi u svijetu Action Against Hunger, jedan od utemeljitelja i prvih članova organizacije Liječnici bez granica, te drugi najmlađi član Francuske akademije (Académie française).

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

Robert Bryndza: Hladna krv

Nakladnik: Znanje, 2019.

Naslovnica romana Hladna krv: ©Znanje

Zabava, moć, osveta, požuda… novac. Izaberite jedan od tih motiva ili sve njih zajedno. Svakodnevne emocije izvlače najgore u ljudima.

str. 240.
Robert Bryndza: Hladna krv

Hladna krv

Raskomadano tijelo muškarca pronađeno je u velikoj putnoj torbi, na obalama Temze. Slučaj preuzimaju detektivka Erika Foster i njezina kolegica Kate Moss.

Navukle su rukavice od lateksa i prišle putnoj torbi. Prst koji su virili kroz rupu u smeđem materijalu bili su naduti i imali pocrnjele nokte. … Iz torbe se izlilo malo vode, a onda su unutra ugledale natiskano golo truplo muškarca.

str. 5.

Uskoro povezuju slučaj s još jednim tijelom u torbi, ovaj put tijelom mlade žene.

Erika shvaća da je na tragu serijskom ubojici.

Ono što počinje kao teška, ali posve uobičajena istraga ubojstva, razvija se i rasteže na krijumčarenje droge, zlostavljanje, teški napad i otmicu.

A i Erikin privatni život postaje nered koji je nemoguće srediti…

Detektivka Erika Foster

Zavrtio je glavom. -Ti znaš biti takva kuja.-

-Da, pa, zvali su me i gorim imenima. 

str. 188.

Detektivka Foster zanimljiv je lik. Udovica, zatvorena, teško se sprijateljuje.

Među prijatelje ubraja samo dvoje kolega, Kate Moss i Isaaca Stronga.

Podrijetlom iz Slovačke, u prethodnim smo romanima mogli upoznati njezinu sestru Lenku, muža joj Mareka i njihovu dječicu – Erikine nećake.

I ovaj nam nastavak pruža kratki uvid u Erikinu obitelj, ovoga puta stabilnu.

Isto tako, ovaj nam nastavak prikazuje i jednu veliku izdaju koju će Erika doživjeti od osobe koju je smatrala bliskom i skoro-prijateljem.

Komplicirana u ljubavi, njezina veza s kolegom Petersonom u prošlom je nastavku stavljena na veliku kušnju. Kako će se to riješiti?

U njezin život ulazi i novi-stari muškarac. Kako će to utjecati na njezin život? Hoće li utjecati na jedino što doista voli – njezin posao?

Robert Bryndza: Hladna krv

Peti slučaj – Hladna krv

U jednoj kritici na poleđini romana piše da je ovo mračan i dinamičan roman, omiljeni tom kritičaru (By the letter book reviews). Iskreno, ne bih se složila. Čitala sam sve romane iz ciklusa o Eriki Foster, osim Smrtonosne tajne, i meni je ovaj roman najslabiji.

Naravno, to ne znači da je roman loš. Priča je zanimljiva, ali nekako mi nije sjela. Najviše sam uživala u smjeru u kojem je otišao detektivkin privatni život i taj mi je smjer zaista bio iznenađenje. Inače volim da mi se likovi i odnosi među njima razvijaju iz nastavka u nastavak i ne volim kad se dogodi nešto što nigdje nije niti naslućeno, ali u ovom romanu to funkcionira!

Sviđa mi se što isprva pratimo dvije nepovezane priče i njihovo polagano stapanje u jedan slučaj.

Kako spojiti raskomadana tijela i krijumčarenje droge? Kako osjetiti sućut prema krijumčarima i razumjeti ih? Bryndza zna kako. Sposoban je udahnuti život i emociju rubnim likovima što ovom romanu doista daje jednu dublju dimenziju.

Imala sam izbor između krijumčarenja i prostitucije, a nešto mi je govorilo da je krijumčarenje manje od dva zla. Zato me nemojte osuđivati. Sve nas nekoliko koraka loše sreće dijeli od toga da moramo donositi grozne odluke kako bismo preživjeli.

str. 59.

U klasičnim krimićima i čitatelj je detektiv – istražuje iste tragove kao i detektivi i pokušava se domisliti ubojici. U romanu Hladna krv to nije slučaj. Čitatelj gotovo otpočetka zna tko je ubojica i nije on taj koji istražuje. Sada, čitatelj prati rad detektiva, strepi nad njihovim životima, čudi se njihovim previdima i divi vještini povezivanja tragova. Do kulminacije, kada čitatelj i detektiv opet postaju jedno – hvataju zločinca i privode ga pravdi. Recimo.

Bilo kako bilo, slučaj je riješen.

Hladna krv – čija?

Slučaj je zamišljen veoma brutalno, ali nisam mu povjerovala. Nisam ljubitelj nasilja radi samog nasilja. Ako je ubojica sadist, psihopat, ako je motivacija dobra, naravno, zašto ne opisati nasilje koje taj zlikovac čini? No, ako je on obična loša osoba, zašto mu u ruke treba pisati toliko brutale? Evo, to je razlog zbog kojeg nisam povjerovala negativcu i nisam se mogla potpuno uživjeti u priču.

Negativac je klasičan zlostavljač i taj je dio njegove osobnosti realističan i čitatelj mu vjeruje. Ucjenama i psihološkim igricama postiže da ljudi čine ono što želi i da vjeruju kako je to bila jedina ispravna odluka u tom času.

Učini to, Nina. Učini to sada. Kao čin sućuti i humanosti. Kao čin ljubavi. Pokaži što možeš. Ostani sa mnom zauvijek.

str. 144.

Vjerujemo i njegovoj „klimavoj“ djevojci koja je potpuno luda za njim. U potpunosti mu vjeruje, očarana je njime.Sve što on radi smatra ispravnim i opravdava ga kad prijeđe granicu ispravnoga.

Kad odlazi od kuće, odnosi ključ pa ne mogu izići. Moram ostati u stanu, ali to mi ne smeta. Znam da me voli. Želi me ovdje za sebe.

str. 159.

 No, kako roman odmiče, kako on postaje sve luđi, ona postaje sve svjesnija njegove prave ćudi i, polako, tek ga na zadnjim stranicama vidi onakvim kakav doista jest.

Osjetila je da gubi kontrolu opijena željom i požudom. Proći će mnogo vremena prije nego što opet dođe k sebi. A tada će već biti prekasno.

str. 28.
Robert Bryndza: Hladna krv

Ostali naslovi ovog autora:

Žena u ledu

Noćna grabežljivica

Mutna voda

Posljednji dah

Hladna krv

Smrtonosne tajne

Iako romani nisu povezani slučajevima, već po običaju, povezani su privatnim životima likova pa ipak preporučujem čitanje gore navedenim redoslijedom.

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

Edna O’Brien: Male crvene stolice

Nakladnik: Naklada Ljevak

Naslovnica knjige Male crvene stolice: © Naklada Ljevak, Zagreb 2016.

Pojedinac se ne može mjeriti s poviješću. Roberto Bolano

Edna O’Brien Male crvene stolice

Male crvene stolice

Malih crvenih stolica ima 11541. Toliko je ljudi i djece poginulo u opsadi Sarajeva u ratnom sukobu prije više od 20 godina. Crvene stolice poredane su njima u čast kao bolna uspomena na izgubljene živote u vremenima kada je vladalo bezumlje. Spisateljica je iskoristila ovaj događaj kao podsjetnik na ono što se nikad više ne bi smjelo dogoditi nijednom čovjeku, ženi, djetetu, narodu. Tako je nastala knjiga Male crvene stolice. Međutim, priča je to koja je jača i veća od knjige, priča je to o kojoj moraju znati oni koji to nisu doživjeli i oni koji  će se tek roditi. Edna O’Brien se pobrinula da se ova priča ne zaboravi.

Da, jedanaest tisuća petsto četrdeset i jedna crvena stolica u znak sjećanja na pale. Priča se da su turisti zaplakali tek kad su naišli na šesto četrdeset tri male crvene stolice poginule djece. str. 72.

Dolazak neznanca

Knjiga Male crvene stolice započinje dolaskom nepoznatog i karizmatičnog neznanaca u mirno irsko mjestašce Cloonoilu. Od pojave, duge kose i brade te dugačkog crnog kaputa koji mu je zaštitni znak, pa do aktivnosti kojima se bavi, sve je to izazvalo popriličnu znatiželju i uzburkalo učmalost irskog sela u kojem se malo što novog događa. Neznanac se predstavio kao psihoterapeut, iscjelitelj i  seksualni terapeut te pjesnik, čime je dodatno uzbudio crkvenu i lokalnu vlast u selu. Dok su muškarci bili na oprezu, žene su ga malo pomalo počele obožavati. Sve ih je osvojio svojim znanjem o ljekovitom bilju, učenim razgovorima, meditacijama i savjetovanjima koje je nesebično pružao. Predstavio se kao Vladimir Dragan, ali zovu ga skraćeno Vuk što je učestalo ime u njegovom kraju (Crna gora).

Fidelma u knjizi Male crvene stolice

Zašto se u knjizi Male crvene stolice baš Fidelma zaljubila u Vlada? Bila je žena ljepotica, udana za dvadeset godina starijeg supruga Jacka, nerotkinja s nekoliko uzaludnih pokušaja da donese na svijet živo dijete. Doktor Vlad došao joj je kao melem na ranu. Najprije je  izazvao  njezino zanimanje svojim neobičnim karizmatičnim likom, a zatim Fidelma osjeća njegovo suptilno poimanje njezine nutrine što nikada nije osjetila od svog muža,  da bi se na kraju bezrezervno zaljubila i prepustila ljubavnim užicima bez obzira na posljedice, a one su bile strašne. Njezina čežnja za djetetom je tolika da namjerno ostaje trudna s Vladom, a netom kasnije saznaje strašnu vijest. Zlo koje je Vlad posijao u svojoj zemlji pronašlo ga je i došlo na naplatu, a svjetska javnost traži da se krvnik osudi.

Jedva da je koju riječ razmijenila s njim u baru, a već ga je razumjela, kako je pažljiv, ruku toliko izražajnih, kao da su i one nešto zborile, upijao je sve oko sebe, beskrajno uljudan, a tajanstven i nepronicljiv. Str. 53.

Vlad

Što se zbiva u glavi čovjeka zbog čije je zapovjedne odgovornosti tisuće ljudi osuđeno na smrt? Kako uopće netko može živjeti sa spoznajom da je poslao u smrt samo jednog, a kamoli tisuće ljudi? U bližoj i daljoj povijesti ima dosta tih primjera, najpoznatiji je, dakako, Hitler. Prva asocijacija na dr. Vlada bio mi je Radovan Karadžić, ratni zločinac. Iako ga spisateljica nigdje izrijekom ne spominje, svatko tko pročita ovu knjigu, a iz ovog je našeg balkanskog miljea, ne može se oteti dojmu da je on bio predložak za ovaj književni lik. Ratni zločinac koji se skriva u irskom selu bježeći od Haaškog tribunala.

Edna O’Brien Male crvene stolice

Cloonoila

Mirno mjesto u kojem se malo toga novog događa s povjerenjem i otvorenim srcem prihvatilo je došljaka. Njihova „zaluđenost“ doktorom išla je toliko daleko da su mu žene povjeravale svoje bračne i intimne tajne, crkveni i seoski oci, čak i književni klub, pitali su  ga za mišljenje o raznim temama, a mjesna škola povjerava mu djecu koju vodi na izlet. Uhićenje doktora dolazi s viših instanci i selo je u šoku i nevjerici. Kako se ne mogu više obračunati s Vladom, plamen mržnje svih stanovnika Cloonoile okreće se  prema Fidelmi koja, odbačena od muža i prijatelja, u očaju napušta selo.

London

Emotivno dotučena, osramoćena i ponižena Fidelma bježi u London. Taj je grad ne čeka s dobrodošlicom. Mučno se probijajući kroz podstanarske stanove, prljave poslove, ranjena u duši i tijelu, bez djeteta koje je izgubila na grozan način, posjećuje Vlada u zatvoru želeći vidjeti što je u njegovim očima. Ono što vidi samo je pustoš, prokletstvo i iskonsko zlo. Nakon posjeta Vladu, Fidelma zna da je on za nju priča koju mora zatvoriti i okreće se novim počecima.

Dojam o knjizi

Prvi put se susrećem s ovom autoricom i odmah me oduševila. Knjiga nije laka za čitanje. Štoviše, na trenutke je vrlo mučna i potresna. Spisateljica ne objašnjava toliko Vladove motive koliko objašnjava Fidelmino djelovanje i ono što je tjera na približavanje Vladu. Spisateljica je maestralno donijela lik Fidelme, ranjive žene, a istovremeno same, neshvaćene. Edna O’Brien je savršeno opisala grubost života u malim zabačenim zajednicama gdje se pojedinac često osjeća sam i bez podrške. Naročito je dobro opisala irsku ženu, osamljenu, neshvaćenu, odbačenu, a istovremeno jaku, snažnu, onu koja uspijeva preživjeti. Snaga koju ima ta žena gotovo je nevjerojatna, iskonska i bez promišljanja na razumski dobro ili loše, svi njezini motivi – motivi su srca.

Ovo je knjiga koju nakon čitanja ne stavljate na policu i zaboravljate ju. Ovo je knjiga koja provocira čitatelja da bude involviran, knjiga koju usmenom predajom preporučate čitati dalje.

O autorici

Edna O’Brien (rođ. 1930.) irska je spisateljica, autorica romana, zbirki priča i pjesama, drama i memoarske proze. Rođena je u katoličkom selu s dvjestotinjak stanovnika u zapadnoj Irskoj. Počela je pisati već u djetinjstvu. Udala se za književnika Ernesta Geblera i odselili su u London gdje se u potpunosti posvetila pisanju.

U svojim se djelima često bavi unutarnjim životom žena i njihovim problemima. Njezin prvi roman Seoske djevojke (The Country Girls, 1960), prvi dio ciklusa Country Girls Trilogy, odmah joj je donio popularnost. Njezini romani iskazuju njezin očaj zbog položaja žene u suvremenom društvu, a ponajviše zbog represivnog odgoja djevojčica. Provokativne knjige ove irske književnice bile su, isto kao i knjige Jamesa Joycea i Franka O’Connora, zabranjivane u Irskoj.

Opusom hvaljenim od strane književne kritike i nagrađivanim brojnim književnim nagradama, Edna O’Brien stekla je status modernog klasika irske književnosti. Za svoje je knjige dobila brojne ugledne književne nagrade. Živi u Londonu.

Gdje kupiti:

Naklada Ljevak

Objavljeno

Kate Quinn: Aliceina mreža

Nakladnik: Znanje, 2020.

Naslovnica romana Aliceina mreža: ©Znanje

Kate Quinn: Aliceina mreža

Aliceina mreža

Devetnaestogodišnja Amerikanka Charlie ima problemčić.

Ta je 1947. bila pakao za sitne, koščate djevojke poput mene… Ta je godina bila pakao za svaku djevojku koja je radije rješavala matematičke probleme nego čitala Vouge, za svaku djevojku koja je radije slušala Edith Piaf nego Artieja Shawa, i za svaku djevojku na čijem prstenjaku nije imala prsten, ali je imala zaobljen trbuh.

Ja, Charlie St. Clair, službeno sam bila sve troje.

str. 4.

Roditelji su je naručili na Termin u Švicarskoj – nakon kojeg se mlade neudane djevojke vrate ravnog trbuha i neokaljanog ugleda. No, Charlie ima malo drugačije planove. Želi pronaći svoju davno izgubljenu rođakinju i najbolju prijateljicu Rose. Iako je svi uvjeravaju da je Rose zasigurno poginula u vihoru rata, Charlie ima svoje razloge za potragu. U džepu nosi papirić na kojem je napisano jedno jedino ime: Evelyn Gardiner. Bježi od majke i odlučuje pretražiti London kako bi pronašla svoj prvi trag u potrazi za Rose – gospođu s papirića.

Nije to bila najmudrija ideja u mom životu: djevojka sama u nepoznatom gradu. … Bila sam na pola puta prema bezdanu u koji se pretvorio moj život, beskonačno se prevrćući u zraku. Ali sad sam ščepala rukohvat.

str. 9.

Charlie i pronalazi su staru gospođu, ali šokirana je onim što vidi.

Nije bila samo luda babetina, nego i pijana babetina. Uz ime kao što je Evelyn Gardiner, zamišljala sam nekoga sa živicom od kaline i punđom, a ne s bocom viskija i punim pištoljem.

str. 14.

Mrzovoljna, ljutita i u stalnoj borbi sa svojim demonima, Eve Gardiner ipak odlučuje pomoći Charlie – ne iz dobrote srca nego iz – osvete.

 Jer, nakon što je banula na Eveina vrata, Charlie je izgovorila jedno ime – ime koje Eve nije čula više od trideset godina.

Ime koje je zadnji put čula dok je bila – špijunka.

Dvije žene, dva rata, jedna priča

Aliceina mreža roman je koji ću, ubuduće, preporučivati svima, uvijek i svugdje. Kombinacija je to povijesnog i špijunskog romana i uživat ćete u svakoj stranici. Ni sama ne znam zašto sam odgađala čitanje – kad sam napokon počela, progutala sam svih 460 stranica u dva-tri dana!

Vrtlog emocija, užasi rata, hrabrost, napetost, sve je to utisnuto u ovu izuzetnu, čarobnu priču!

Kate Quinn: Aliceina mreža

Radnja je podijeljena između dvije glavne junakinje – Charlie, koja pripovijeda iz poslijeratne 1947. godine. Očajna zbog situacije u kojoj se našla, u potrazi za rođakinjom koju je voljela poput sestre, ona u sebi pronalazi snagu i upornost za koje nije ni znala da ih ima.

Druga junakinja je Eve, bivša špijunka. Njezin glas dolazi iz 1915. godine, iz Francuske okupirane Nijemcima, siromašne, gladne, puste, prestrašene, opustošene zemlje u kojoj se svi bore kako znaju i umiju. Eve postaje ni manje ni više nego špijunka za veliku špijunsku mrežu koju vodi kraljica špijuna, živahna Lili aka Alice Dubois po kojoj se mreža i zove – Aliceina mreža.

Zašto je Eve danas oronula, ogorčena pijandura saznajemo polako, stranicu po stranicu. Otkrivamo kakva je Eve bila dok je bila sasvim mlada, kako je postala uspješna špijunka i na kraju, slomljena starica.

No, ono što je slomljeno može se opet sastaviti, i ove će dvije žene pomoći jedna drugoj da se promijene, da zacijele, da se osvete. Jer, osveta je ljepilo koje krhotine čovjeka spaja najčvršće i najtrajnije.

Osim njih dvije, tu je i Finn, Evein vozač i pomagač, koji i sam vuče duhove rata.

…ja sam bivša fina djevojka, a trenutačno neudana buduća majka. Eve je bivša špijunka, a trenutačno pijandura. Ti si bivši osuđenik, a trenutačno mehaničar… Znaš li zašto nijedno od nas ne osuđuje? … Zato što nijedno nema pravo svisoka gledati na bilo čije grijehe.

str. 216.

Kako preživjeti ratne strahote?

Jer svačiji je rat bio drukčiji. Moj su bili domaći zadaci iz algebre, povremeni izlasci s mladićima i svakodnevno iščekivanje Roseinih i Jamesovih pisama. Rat mojih roditelja bili su „pobjednički povrtnjaci“ i „donacije metala“, a majka se grozila jer je morala utrljavati puder na noge umjesto čarapa. A rat moga sirotog brata… Pa, nije se htio izjasniti, ali natjerao ga je da proguta puščanu cijev.

str. 67.

Nevjerojatni zaplet ovog romana bazira se na dvama ratovima, Prvom svjetskom ratu koji je slomio Eve i Drugom svjetskom, koji je, ako ne slomio, a onda barem oštetio Charlie i Finna.

Kako se zaštititi od bezumlja rata? Kako sačuvati zdrav razum? Kako svaki dan gledati zlo, živjeti u strahu, gladi, muci, i svejedno se izvući iz svega, i svejedno imati snage za dalje?

Lili, kraljica špijuna, imala je svoju vrckavost, zaigranost, humor i ljubav članova svoje mreže.

-Ako te muči savjest zbog sitnice kao što je preljub, posveti mu nekoliko minuta u ispovjedaonici i nekoliko Očenaša.

-Z-znaš, mi protestanti vjerujemo u proživljavanje svojih grijeha, a ne u razrješenje s nekoliko rutinskih molitvi.

-Zato Engleze previše muči grizodušje da bi bili dobri ljubavnici.

str. 118.

Eve je, barem dok je bila mlađa, imala ljubav.

Jedan ga je trenutak gledala i pitala se bolno hoće li joj ikad ovo oprostiti. Možda ne bi ni trebao, pomislila je. Ne može si dopustiti da me voli. Iako je ona njega sasvim sigurno voljela.

str. 303.

I Charlie ima ljubav.

Čini se da je, iako ovo nije ljubavni roman, ljubav ipak odgovor.

Aliceina mreža – činjenice

Na kraju romana, spisateljica Kate Quinn donosi nam povijesne činjenice na kojima je gradila roman. Možda će vas iznenaditi, mene sigurno jest, što je jedno od glavnih ratnih oružja bila špijunaža. Brojne su hrabre žene dale svoj obol ratu ne u rovovima, već na možda još i opasnijim mjestima – kuhinjama, restoranima, krevetima…

Aliceina mreža doista je postojala, kao i njezina kraljica Alice Dubois.

Eve, Charlie i Finn izmišljeni su, ali su njihova iskustva, pa čak i imena, građena na nekim stvarnim likovima. 

Potresno je i to što su i brojne nezamislive situacije istinite. Koje, ostavljam vama da otkrijete.

Za kraj, jamčim vam da će vas Aliceina mreža oduševiti. Spisateljica ima talent povezati različite priče i osjećaje u jedno prekrasno, intrigantno, napeto, emotivno čitateljsko iskustvo koje će vas pratiti još dugo nakon što zatvorite posljednju stranicu.

Kate Quinn: Aliceina mreža

Ostali naslovi ove autorice:

Kate Quinn proslavljena je autorica je brojnih povijesnih romana. Napisala je tetralogiju o Rimskom Carstvu i bilo bi dobro da ju čitate po redu:

  • Ljubavnica Rima
  • Kćeri Rima
  • Gospodarica Rima
  • Gospa iz Vječnoga Grada

Isto tako, napisala je i dva romana o obitelji Borgija koji u Hrvatskoj još nisu prevedeni.

Aliceina mreža njezin je roman u kojem tematizira događaje iz povijesti 20. stoljeća, a na istom su tragu i romani Lovkinja, Zagonetka ruže te Dijamantno oko, čijem se čitanju veoma veselim!

Gdje kupiti roman Aliceina mreža:

Znanje

Ova mi se knjiga toliko svidjela da sam ju uvrstila u 10 knjiga koje ću pamtiti iz 2020. godine. Ako želite saznati koje su knjige dospjele na popis vaše Male, kliknite na link gore ?