JoAnn Chaney: Dok nas smrt ne rastavi

Nakladnik: Znanje, 2020.

Naslovnica romana Dok nas smrt ne rastavi: ©Znanje

Ima li uopće ikakva zvuka ako u šumi padne drvo, a nitko to ne čuje? … Isto tako, ako se žena sa stijene strmoglavi u smrt, a nema drugih svjedoka osim muža, je li to zapravo nesreća? (str. 84.)

JoAnn Chaney: Dok nas smrt ne rastavi

Dok nas smrt ne rastavi

Ako najprije pomno ne osmislite kako ćete ubiti ženu, to vam nikako neće poći za rukom. (str. 3.)

Ovom eksplozivnom rečenicom počinje roman Dok nas smrt ne rastavi.

Matt i Marie sretan su bračni par – ili to bar samo tako izgleda. Odlaze na romantično bračno putovanje, ali Marie pada sa stijene u nabujalu divlju rijeku i nestaje. Sve bi to bila tragična, ali slučajna nesreća da ne znamo da je Matt i prije dvadesetak godina bio oženjen. Što se dogodilo s njegovom prvom ženom? Da, i ona je izgubila život u strašnim okolnostima iz kojih se Matt izvukao.

Slučajnost? Ili ipak ne?

Istražitelji Marion i Ralph slučajno završavaju kao partneri. I dok on za sobom vuče brojne repove iz prošlosti, Marion se bori s predrasudama o ženama u policiji. Dvoje istražitelja dolaze na mjesto nesreće (zločina).

Brojne tajne izlaze na vidjelo dok pratimo lopticu koja leti između ovog nevjerojatnog tria – istražitelja, muža i žene.

Već dugo sam murjakinja, pa sam vidjela da svi ti slučajevi imaju nešto zajedničko. … Stvari nikad nisu posve onakve kakvima se čine. (str. 81.)

Dok nas smrt ne rastavi – poslovni par

Ovaj zanimljivi istražiteljski par sastoji se od mlade Marion Spengler i njezina kolege Ralpha Lorena. Ona je jedna od rijetkih žena u policijskim snagama i bori se kako bi uspjela u tom muškom svijetu. Ima malo dijete i muža koji je „stay-at-home-dad“, što među njima stvara određene tenzije. Loren je malo zanimljiviji – krije tajnu iz prošlosti koja bi ga mogla koštati značke.

Cijeli život možete provesti tako da se unaokolo vozite u krugovima pokušavajući ostati u skrovitosti, ali prošlost uvijek pronađe način da vas istjera na čistinu, pa je samo pitanje vremena kad će joj to uspjeti. Život je veliki vražji krug, pa se prije ili poslije nađete ondje gdje ste i počeli. Trebalo je proći određeno vrijeme, …, da ga njegova prošlost dostigne, ali napokon ga je uhvatila, a bila je ružna i nosila je pištolj. (str. 157.)

Pravi je mrgud, ali na nekako simpatičan način. Iako je prema svima bezobrazan, zapravo je dobrodušan i pokazat će se da to vide i njegovi kolege jer će mu, kad zatreba, svi držati leđa.

Zajedno, imaju odličnu kemiju i voljela bih da ih spisateljica ostavi i u sljedećem romanu.

JoAnn Chaney: Dok nas smrt ne rastavi

Dok nas smrt ne rastavi – bračni par

Život bi joj bio mnogo lakši da se nikad nije udala. (str. 9.)

Marie i Matt su par koji nije moguće opisati. Iako na prvi pogled sve djeluje idilično, ispod površine postoje brojni problemi.

Možete biti feministica, ići na skupove i nositi natpise koje ste ispisale kod kuće … ali na kraju ćete ipak otići kući, u pećnicu ubaciti mesnu štrucu, u perilici ćete oprati hrpu odjeće i shvatiti da ste u zamci poput očajne životinje. Sve to možete nazvati „stockholmskim sindromom“ ili – brakom! (str. 27.)

Dok pratite njihovu vezu ne znate biste li se smijali ili plakali, no zaključak je uvijek isti – stvoreni su jedno za drugo. Zaslužuju jedno drugo. Dok ih smrt ne rastavi.

Treba li tkogod na dijetu?

Priču koju je lako razumjeti, lako je i „progutati“, … , a čini se da je ova izašla ravno iz neke knjige. Savršeno je napisana i izvedena. (str. 72./73.)

Ovaj roman oduševljava ne samo pričom, nego i stilom kojim je napisan. Rečenice su jednostavne, nedvosmislene i veoma, veoma duhovite. U najmanju ruku neobičan odnos ovih supružnika možda vas neće nasmijati, ali način na koji je opisan hoće.

A ima i nekoliko dobrih savjeta za mršavljenje:

Kad držimo dijetu i vježbamo, samo gubimo vrijeme jer kilograme skida baš ljutnja, a čisti bijes nam daruje vitka bedra i uski struk. (str. 32.)

Ništa nas ne smije iznenaditi

Premisa na kojoj ova spisateljica gradi priču možda nije u potpunosti originalna, ali obrati su zanimljivi. Članovi moje obitelji također su pročitali ovaj roman i ostali oduševljeni – neka vam njihovo oduševljenje bude orijentir. Roman se i meni svidio, ali ja sam valjda već toliko toga pročitala da me rijetko koji rasplet može baš baš iznenaditi. Tako je bilo i s ovim, veoma je dobro zamišljen i ako trileri nisu vaš primarni žanr, jako će vam se svidjeti. Ako ste više poput mene i uglavnom čitate trilere, kraj ćete pretpostaviti već na početku, ali neka vas to ne zaustavi u čitanju.

Roman je toliko pitak i ciničan da ćete uživati u čitanju.

No kako kaže izreka, ono što jednoj osobi donese nesreću, drugoj može donijeti sreću, a neki ljudi ne čekaju sretne okolnosti, nego ih sami stvaraju. (str. 82.)

Baš poput romana C.J. Tudor Skrovište, i ovaj je roman bogat citatima i rečenicama koje nas mogu nečemu naučiti. Meni se najviše svidjela ova:

Vrijeme zatišja nagoviješta oluju. Kad nema vijesti, to obično znači da fitilj gori, pa će vam ubrzo sve eksplodirati u lice, a drek će se razletjeti po zidovima i zasuti vas. (str. 286.)

Em je poučna, em je duhovita. Sve što volim.

JoAnn Chaney: Dok nas smrt ne rastavi

Drugo mišljenje

Već nam polako postaje običaj čitati iste romane, no trudimo se ne pisati dvostruke recenzije. U ovom slučaju napravile smo iznimku, jer nam se objema roman jako svidio i svaka ga je preporučila na svoj način. Osvrt druge Male pronađite ovdje.

Ostali romani ove autorice:

JoAnn Chaney autorica je dvaju romana, a njezin je drugi roman, Dok nas smrt ne rastavi, preveden na hrvatski jezik.

Gdje kupiti roman Dok nas smrt ne rastavi:

Znanje

Beth O’Leary: Slučajni cimeri

Nakladnik: Znanje, 2019.

Naslovnica romana Slučajni cimeri: ©Znanje

Beth O'Leary: Slučajni cimeri

Slučajni cimeri

Velika spavaća soba u sunčanom stanu… Stan (i soba/krevet) dijeli se s dvadeset sedmogodišnjim djelatnikom palijativne skrbi koji radi noću i vikendom je izvan grada. … Ostalo vrijeme stan je potpuno prazan!

str. 7.

Ovim oglasom počinje avantura Tiffy i Leona. On daje oglas. Ona, nemajući izbora nakon ružnog prekida nakon kojeg biva izbačena iz stana, pristaje na takav aranžman.

Dijele stan – i krevet! Ali, nikad se ne vide.

Tako je to bar zamišljeno.

Naravno, Tiffy i Leon počinju komunicirati, i to – porukama na post-it papirićima.

Hej, Leone,

dobro, u redu – pečem kad sam u panici. Kada sam tužna ili mi je teško, pečenje je moja terapija. …

Tiffy x

Hej, Tiffy,

žao mi je zbog tvog bivšeg. Pretpostavljam po reakcijama tvojih prijatelja da ne misle da je dobar za tebe – misliš li i ti tako? …

Leon

str. 65./66.

Jedna stvar vodi drugoj i, uskoro, postavlja se pitanje, hoće li naši junaci uskoro početi dijeliti krevet ZAPRAVO?

Tiffy – cimer broj jedan

Tiffy je luckasta pomoćna urednica u izdavačkoj kući, neobičnog ukusa za odjeću. Seli se k Leonu jer nema drugog izbora – dugogodišnji ju je momak upravo izbacio iz stana i ne samo to! Mora mu vratiti i dug koji će dodatno opteretiti njezin ionako tanak budžet.

A stanarina kod Leona je jedino što si može priuštiti.

 …znam da smo se Justin i ja svađali, ali uvijek bismo se pomirili i nakon svađe sve je bilo romantičnije tako da se svađe nisu ni računale. Nije bilo poput svađa drugih parova – jednostavno je to bio dio predivne, lude vožnje u lunaparku koja je bila naša veza.

str. 75.

Uvjerena je da je Justin bio pravi za nju, ali kako vrijeme prolazi, shvaća da tu ipak nešto nije bilo kako treba.

Na to mišljenje utječe i ona epizoda s Leonom. U kupaonici. Pod tušem…

Ostavljam vam da sami popunite praznine.

Beth O'Leary: Slučajni cimeri

Leon – cimer broj dva

Leon je samozatajan i tih, uvijek radi noćne smjene u hospiciju gdje se sprijateljuje sa svojim pacijentima. Želi im pomoći ne samo brinući se samo za njihovo fizičko, već i za emocionalno zdravlje.

Hitno mu je potreban novac i zato smišlja neobičan plan s izdavanjem stana.

U vezi je s pomalo uštogljenom Kay i smatra da nema ništa loše u tom da krevet dijeli s drugom djevojkom – dok god ju ne vidi.

Ne sviđa mi se to – provjeravanje, slanje poruka o vlakovima, potreba da se u svakom trenutku zna gdje je druga osoba i što radi. Ali… nerazumno je s moje strane. Ne smijem joj prigovarati. Kay ionako već misli da sam „obvezofob“. To joj je trenutno najdraži izraz.

str. 112.

Naravno, uvjeren je da Tiffy i nije nešto privlačna, no onda je ugleda i svima je jasno u kojem smjeru kreću stvari. Osim njima.

Male životne lekcije

Moj tata voli reći: „Život nije jednostavan“. To mu je jedan od omiljenih aforizama.

Ja smatram da je netočan. Život je često jednostavan, ali ne primjećuješ to sve dok se nevjerojatno ne zakomplicira, kao kad nisi zahvalan za zdravlje sve dok se ne razboliš…

str. 181.

Slučajni cimeri romantična je komedijica koja će vas opustiti i zabaviti. Nešto ćete čak i naučiti, na primjer, da treba cijeniti život dok je jednostavan. Isto tako, ni nećemo znati da je život jednostavan dok ne shvatimo da nam se sve zakompliciralo… Eto, takav je život.

Naučit ćemo i ovo o tipovima o baru, a to nam svima dobro dođe:

Pijanac Broj Jedan je izražajna vrsta. … Svaki pokret je prenaglašen, čak i obični koraci… Pijanac Broj Jedan od hodanja učini svadbeno kolo.

Pijanac Broj Dva prevarantska je vrsta. Lice mu je nepomično dok te sluša kao da će nedostatak izraza dočarati koliko je trijezan… Njegovi pokušaji da ti bulji u sise puno su manje suptilni nego što on misli.

str. 19.

Naravno, ovaj roman ima i svoju dublju stranu, a ona nas uči o vrstama zlostavljanja, o tome da nije sramota tražiti pomoć te da u zatvorima ne leže isključivo kriminalci.

Isto tako, vidjet ćemo da za ljubav nikad nije kasno, čak ni kad imamo devedeset i ležimo na odjelu palijativne skrbi.

Beth O'Leary: Slučajni cimeri

Slučajni cimeri – dojam

Čitala sam neke recenzije o ovoj romantičnoj komediji prije čitanja i svi su pisali kako im se jako svidjela. Pa rekoh – da se i ja malo odmorim od trilera i razno-raznih psihopata (stvarnih i književnih)… Slučajni cimeri su mi se svidjeli, ali ne toliko koliko ostalima, čini se. Priča je zanimljiva, situacije su pomalo komične, ima i nekoliko emotivnih, životnih dijelova.

No…

Doista ne volim kad su likovi toliko savršeni da postaju klišej. Mislim, Leon se penje po oluku da dođe do Tiffy. Daj, molim te! Dobro, znam da ima ultra-romantičnih muškaraca, ali nije li to nekako više neugodno i smiješno nego privlačno?

Ne znam, nekako mi glavni likovi nisu realni.

Ostali su likovi dobro osmišljeni – ostavljaju nam u ustima neki gorko-slatki okus, baš kao da su pravi ljudi iz našeg susjedstva.

Dakle, ako želite nešto lagano i simpatično samo naprijed, roman je klasična romantična komedija čiji vas kraj neće iznevjeriti.

I nemojte se previše nervirati na bljutavim savršeno ljubavnim dijelovima. Bijeg od stvarnosti je ono što nam svima treba!

Ostali naslovi ove autorice:

Slučajni cimeri roman je prvijenac autorice Beth O’Leary. Recenziju za njen drugi roman, Zamjena, možete pročitati klikom na naslov.

Gdje kupiti roman Slučajni cimeri:

Znanje

Jean-Christophe Rufin: Crta razdvajanja

Nakladnik: Znanje, Hit biblioteka, Zagreb, 2018.

Naslovnica knjige Crta razdvajanja: ©Znanje

Crta razdvajanja (Check point)

Radnja romana Crta razdvajanja događa se u Bosni. Humanitarna udruga iz Lyona prevozi humanitarnu pomoć za ratom zahvaćeno stanovništvo na teritoriju Bosne i Hercegovine.  Očito je da autor Jean-Christophe Rufin, jedan od utemeljitelja organizacije Liječnici bez granica, jako dobro poznaje teren o kojem piše, pa nam se na trenutak čini da je knjigu pisao domaći autor. Knjiga počinje jezičnim citatom Samuela Colta. Epigraf mu glasi:

 “Bog je stvorio jake ljude i slabe ljude. Ja sam ih učinio jednakima”.

Jean-Christophe Rufin Crta razdvajanja

Što prevoze francuski humanitarci?

Maud, Marc, Vauthier, Lionel i Alex francuski su humanitarci koji s  dva kamiona prevoze teret ratom zahvaćenom Bosnom. Radnja se zbiva 1995. godine. Kamioni nakrcani hranom i lijekovima kreću kroz neprijateljske linije, takozvane check pointove, koji predstavljaju crte razdvajanja zaraćenih strana. Kako vrijeme teče, a uvjeti za vožnju su sve teži i ratna opasnost sve bliža, tako se i društvo u kamionima počinje raslojavati i odabirati strane. Maud, dvadesetogodišnjakinja, kreće u tu avanturu s naivnom idejom o tome kako će spasiti potrebite, gladne i siromašne i učiniti dobro djelo. U rodnoj Francuskoj nije se uspjela realizirati i iako neiskusna i emocionalno krhka, dragovoljno se javlja u ovu misiju. Međutim, četvorica muškaraca s kojima putuje vrlo su različiti, nejasnih motiva i ciljeva, koji se malo pomalo otkrivaju. Neki od njih skrivaju svoje prave uloge u ovoj akciji. Od početka je atmosfera u kamionima napeta, čini se da svatko od njih nešto skriva, a dolaskom na zaraćeni teritorij stvari postaju sve napetije. Otkriće da se u kamionu prevozi opasan eksploziv pod vidom humanitarne pomoći, nije dobro prihvaćeno kod nekih od njih. Sukob je neizbježan.

Maud i Marc

Iskra simpatije između Maud i Marca javlja se tijekom vožnje, a međusobna privlačnost kulminira kada su već duboko na teritoriju u kojem je ratna opasnost u tijeku. Maud je naivna i neiskusna djevojka koja se zaljubljuje u Marca zbog njegove mentalne snage i tajnovitosti kojom zrači. Međutim, njihov odnos nije bez trzavica, pogotovo kada Maud shvati da je Marc čovjek opasnih namjera. Dolaskom u Bosnu, igra živaca započinje i Maud otkriva da je ulog u ovoj priči vrlo velik. Nije sigurna je li dorasla ovom zadatku.

Ali tko su zapravo te izbjeglice?

Maud je polako shvaćala da se do tada zadovoljavala prilično neodređenim pojmovima. I nije bila jedina. Čim je stupila u udrugu osupnula ju je apstraktna strana humanitarnog rada. One koje su zvali žrtvama ili, govoreći o pomoći korisnicima, bijahu nestvarna bića kojima nitko nije poželio dati lice. str. 32.-33.

Dojam o romanu Crta razdvajanja

Knjiga me zaintrigirala jer se bavi ratnom  dramom u našem neposrednom susjedstvu. Neosporno je da autor dosta dobro poznaje zemljopisno područje koje opisuje, pa čak i odnose među zaraćenim stranama u knjizi. Ipak, po mom mišljenju, knjiga nije ništa više od osrednjeg krimića. Štoviše, knjiga me zapravo posjetila na filmove koji su snimljeni u koprodukciji s engleskim, američkim ili francuskim redateljima, a bave se ratom na ovim prostorima. Autor se poslužio nekim stereotipima koji mi se nisu baš svidjeli, a nisu ni točni, kao što je na primjer da Hrvati kad dolaze gosti nude obaveznu šljivovicu. Ako vam knjiga dođe pod ruke pročitajte, ali bez velikih očekivanja.

 Pazi, uvrijedit će se ako ne gucneš njegovu šljivu! str. 80.

Jean-Christophe Rufin Crta razdvajanja

O autoru

Jean-Christophe Rufin (1952.) francuski je doktor, diplomat, povjesničar, humanitarac i romanopisac. Predsjednik je međunarodne organizacije koja se bori protiv gladi u svijetu Action Against Hunger, jedan od utemeljitelja i prvih članova organizacije Liječnici bez granica, te drugi najmlađi član Francuske akademije (Académie française).

Gdje kupiti:

Znanje

Robert Bryndza: Hladna krv

Nakladnik: Znanje, 2019.

Naslovnica romana Hladna krv: ©Znanje

Zabava, moć, osveta, požuda… novac. Izaberite jedan od tih motiva ili sve njih zajedno. Svakodnevne emocije izvlače najgore u ljudima.

str. 240.
Robert Bryndza: Hladna krv

Hladna krv

Raskomadano tijelo muškarca pronađeno je u velikoj putnoj torbi, na obalama Temze. Slučaj preuzimaju detektivka Erika Foster i njezina kolegica Kate Moss.

Navukle su rukavice od lateksa i prišle putnoj torbi. Prst koji su virili kroz rupu u smeđem materijalu bili su naduti i imali pocrnjele nokte. … Iz torbe se izlilo malo vode, a onda su unutra ugledale natiskano golo truplo muškarca.

str. 5.

Uskoro povezuju slučaj s još jednim tijelom u torbi, ovaj put tijelom mlade žene.

Erika shvaća da je na tragu serijskom ubojici.

Ono što počinje kao teška, ali posve uobičajena istraga ubojstva, razvija se i rasteže na krijumčarenje droge, zlostavljanje, teški napad i otmicu.

A i Erikin privatni život postaje nered koji je nemoguće srediti…

Detektivka Erika Foster

Zavrtio je glavom. -Ti znaš biti takva kuja.-

-Da, pa, zvali su me i gorim imenima. 

str. 188.

Detektivka Foster zanimljiv je lik. Udovica, zatvorena, teško se sprijateljuje.

Među prijatelje ubraja samo dvoje kolega, Kate Moss i Isaaca Stronga.

Podrijetlom iz Slovačke, u prethodnim smo romanima mogli upoznati njezinu sestru Lenku, muža joj Mareka i njihovu dječicu – Erikine nećake.

I ovaj nam nastavak pruža kratki uvid u Erikinu obitelj, ovoga puta stabilnu.

Isto tako, ovaj nam nastavak prikazuje i jednu veliku izdaju koju će Erika doživjeti od osobe koju je smatrala bliskom i skoro-prijateljem.

Komplicirana u ljubavi, njezina veza s kolegom Petersonom u prošlom je nastavku stavljena na veliku kušnju. Kako će se to riješiti?

U njezin život ulazi i novi-stari muškarac. Kako će to utjecati na njezin život? Hoće li utjecati na jedino što doista voli – njezin posao?

Robert Bryndza: Hladna krv

Peti slučaj – Hladna krv

U jednoj kritici na poleđini romana piše da je ovo mračan i dinamičan roman, omiljeni tom kritičaru (By the letter book reviews). Iskreno, ne bih se složila. Čitala sam sve romane iz ciklusa o Eriki Foster, osim Smrtonosne tajne, i meni je ovaj roman najslabiji.

Naravno, to ne znači da je roman loš. Priča je zanimljiva, ali nekako mi nije sjela. Najviše sam uživala u smjeru u kojem je otišao detektivkin privatni život i taj mi je smjer zaista bio iznenađenje. Inače volim da mi se likovi i odnosi među njima razvijaju iz nastavka u nastavak i ne volim kad se dogodi nešto što nigdje nije niti naslućeno, ali u ovom romanu to funkcionira!

Sviđa mi se što isprva pratimo dvije nepovezane priče i njihovo polagano stapanje u jedan slučaj.

Kako spojiti raskomadana tijela i krijumčarenje droge? Kako osjetiti sućut prema krijumčarima i razumjeti ih? Bryndza zna kako. Sposoban je udahnuti život i emociju rubnim likovima što ovom romanu doista daje jednu dublju dimenziju.

Imala sam izbor između krijumčarenja i prostitucije, a nešto mi je govorilo da je krijumčarenje manje od dva zla. Zato me nemojte osuđivati. Sve nas nekoliko koraka loše sreće dijeli od toga da moramo donositi grozne odluke kako bismo preživjeli.

str. 59.

U klasičnim krimićima i čitatelj je detektiv – istražuje iste tragove kao i detektivi i pokušava se domisliti ubojici. U romanu Hladna krv to nije slučaj. Čitatelj gotovo otpočetka zna tko je ubojica i nije on taj koji istražuje. Sada, čitatelj prati rad detektiva, strepi nad njihovim životima, čudi se njihovim previdima i divi vještini povezivanja tragova. Do kulminacije, kada čitatelj i detektiv opet postaju jedno – hvataju zločinca i privode ga pravdi. Recimo.

Bilo kako bilo, slučaj je riješen.

Hladna krv – čija?

Slučaj je zamišljen veoma brutalno, ali nisam mu povjerovala. Nisam ljubitelj nasilja radi samog nasilja. Ako je ubojica sadist, psihopat, ako je motivacija dobra, naravno, zašto ne opisati nasilje koje taj zlikovac čini? No, ako je on obična loša osoba, zašto mu u ruke treba pisati toliko brutale? Evo, to je razlog zbog kojeg nisam povjerovala negativcu i nisam se mogla potpuno uživjeti u priču.

Negativac je klasičan zlostavljač i taj je dio njegove osobnosti realističan i čitatelj mu vjeruje. Ucjenama i psihološkim igricama postiže da ljudi čine ono što želi i da vjeruju kako je to bila jedina ispravna odluka u tom času.

Učini to, Nina. Učini to sada. Kao čin sućuti i humanosti. Kao čin ljubavi. Pokaži što možeš. Ostani sa mnom zauvijek.

str. 144.

Vjerujemo i njegovoj „klimavoj“ djevojci koja je potpuno luda za njim. U potpunosti mu vjeruje, očarana je njime.Sve što on radi smatra ispravnim i opravdava ga kad prijeđe granicu ispravnoga.

Kad odlazi od kuće, odnosi ključ pa ne mogu izići. Moram ostati u stanu, ali to mi ne smeta. Znam da me voli. Želi me ovdje za sebe.

str. 159.

 No, kako roman odmiče, kako on postaje sve luđi, ona postaje sve svjesnija njegove prave ćudi i, polako, tek ga na zadnjim stranicama vidi onakvim kakav doista jest.

Osjetila je da gubi kontrolu opijena željom i požudom. Proći će mnogo vremena prije nego što opet dođe k sebi. A tada će već biti prekasno.

str. 28.
Robert Bryndza: Hladna krv

Ostali naslovi ovog autora:

Žena u ledu

Noćna grabežljivica

Mutna voda

Posljednji dah

Hladna krv

Smrtonosne tajne

Iako romani nisu povezani slučajevima, već po običaju, povezani su privatnim životima likova pa ipak preporučujem čitanje gore navedenim redoslijedom.

Gdje kupiti:

Znanje

Edna O’Brien: Male crvene stolice

Nakladnik: Naklada Ljevak

Naslovnica knjige Male crvene stolice: © Naklada Ljevak, Zagreb 2016.

Pojedinac se ne može mjeriti s poviješću. Roberto Bolano

Edna O’Brien  Male crvene stolice

Male crvene stolice

Malih crvenih stolica ima 11541. Toliko je ljudi i djece poginulo u opsadi Sarajeva u ratnom sukobu prije više od 20 godina. Crvene stolice poredane su njima u čast kao bolna uspomena na izgubljene živote u vremenima kada je vladalo bezumlje. Spisateljica je iskoristila ovaj događaj kao podsjetnik na ono što se nikad više ne bi smjelo dogoditi nijednom čovjeku, ženi, djetetu, narodu. Tako je nastala knjiga Male crvene stolice. Međutim, priča je to koja je jača i veća od knjige, priča je to o kojoj moraju znati oni koji to nisu doživjeli i oni koji  će se tek roditi. Edna O’Brien se pobrinula da se ova priča ne zaboravi.

Da, jedanaest tisuća petsto četrdeset i jedna crvena stolica u znak sjećanja na pale. Priča se da su turisti zaplakali tek kad su naišli na šesto četrdeset tri male crvene stolice poginule djece. str. 72.

Dolazak neznanca

Knjiga Male crvene stolice započinje dolaskom nepoznatog i karizmatičnog neznanaca u mirno irsko mjestašce Cloonoilu. Od pojave, duge kose i brade te dugačkog crnog kaputa koji mu je zaštitni znak, pa do aktivnosti kojima se bavi, sve je to izazvalo popriličnu znatiželju i uzburkalo učmalost irskog sela u kojem se malo što novog događa. Neznanac se predstavio kao psihoterapeut, iscjelitelj i  seksualni terapeut te pjesnik, čime je dodatno uzbudio crkvenu i lokalnu vlast u selu. Dok su muškarci bili na oprezu, žene su ga malo pomalo počele obožavati. Sve ih je osvojio svojim znanjem o ljekovitom bilju, učenim razgovorima, meditacijama i savjetovanjima koje je nesebično pružao. Predstavio se kao Vladimir Dragan, ali zovu ga skraćeno Vuk što je učestalo ime u njegovom kraju (Crna gora).

Fidelma u knjizi Male crvene stolice

Zašto se u knjizi Male crvene stolice baš Fidelma zaljubila u Vlada? Bila je žena ljepotica, udana za dvadeset godina starijeg supruga Jacka, nerotkinja s nekoliko uzaludnih pokušaja da donese na svijet živo dijete. Doktor Vlad došao joj je kao melem na ranu. Najprije je  izazvao  njezino zanimanje svojim neobičnim karizmatičnim likom, a zatim Fidelma osjeća njegovo suptilno poimanje njezine nutrine što nikada nije osjetila od svog muža,  da bi se na kraju bezrezervno zaljubila i prepustila ljubavnim užicima bez obzira na posljedice, a one su bile strašne. Njezina čežnja za djetetom je tolika da namjerno ostaje trudna s Vladom, a netom kasnije saznaje strašnu vijest. Zlo koje je Vlad posijao u svojoj zemlji pronašlo ga je i došlo na naplatu, a svjetska javnost traži da se krvnik osudi.

Jedva da je koju riječ razmijenila s njim u baru, a već ga je razumjela, kako je pažljiv, ruku toliko izražajnih, kao da su i one nešto zborile, upijao je sve oko sebe, beskrajno uljudan, a tajanstven i nepronicljiv. Str. 53.

Vlad

Što se zbiva u glavi čovjeka zbog čije je zapovjedne odgovornosti tisuće ljudi osuđeno na smrt? Kako uopće netko može živjeti sa spoznajom da je poslao u smrt samo jednog, a kamoli tisuće ljudi? U bližoj i daljoj povijesti ima dosta tih primjera, najpoznatiji je, dakako, Hitler. Prva asocijacija na dr. Vlada bio mi je Radovan Karadžić, ratni zločinac. Iako ga spisateljica nigdje izrijekom ne spominje, svatko tko pročita ovu knjigu, a iz ovog je našeg balkanskog miljea, ne može se oteti dojmu da je on bio predložak za ovaj književni lik. Ratni zločinac koji se skriva u irskom selu bježeći od Haaškog tribunala.

Edna O’Brien  Male crvene stolice

Cloonoila

Mirno mjesto u kojem se malo toga novog događa s povjerenjem i otvorenim srcem prihvatilo je došljaka. Njihova „zaluđenost“ doktorom išla je toliko daleko da su mu žene povjeravale svoje bračne i intimne tajne, crkveni i seoski oci, čak i književni klub, pitali su  ga za mišljenje o raznim temama, a mjesna škola povjerava mu djecu koju vodi na izlet. Uhićenje doktora dolazi s viših instanci i selo je u šoku i nevjerici. Kako se ne mogu više obračunati s Vladom, plamen mržnje svih stanovnika Cloonoile okreće se  prema Fidelmi koja, odbačena od muža i prijatelja, u očaju napušta selo.

London

Emotivno dotučena, osramoćena i ponižena Fidelma bježi u London. Taj je grad ne čeka s dobrodošlicom. Mučno se probijajući kroz podstanarske stanove, prljave poslove, ranjena u duši i tijelu, bez djeteta koje je izgubila na grozan način, posjećuje Vlada u zatvoru želeći vidjeti što je u njegovim očima. Ono što vidi samo je pustoš, prokletstvo i iskonsko zlo. Nakon posjeta Vladu, Fidelma zna da je on za nju priča koju mora zatvoriti i okreće se novim počecima.

Dojam o knjizi

Prvi put se susrećem s ovom autoricom i odmah me oduševila. Knjiga nije laka za čitanje. Štoviše, na trenutke je vrlo mučna i potresna. Spisateljica ne objašnjava toliko Vladove motive koliko objašnjava Fidelmino djelovanje i ono što je tjera na približavanje Vladu. Spisateljica je maestralno donijela lik Fidelme, ranjive žene, a istovremeno same, neshvaćene. Edna O’Brien je savršeno opisala grubost života u malim zabačenim zajednicama gdje se pojedinac često osjeća sam i bez podrške. Naročito je dobro opisala irsku ženu, osamljenu, neshvaćenu, odbačenu, a istovremeno jaku, snažnu, onu koja uspijeva preživjeti. Snaga koju ima ta žena gotovo je nevjerojatna, iskonska i bez promišljanja na razumski dobro ili loše, svi njezini motivi – motivi su srca.

Ovo je knjiga koju nakon čitanja ne stavljate na policu i zaboravljate ju. Ovo je knjiga koja provocira čitatelja da bude involviran, knjiga koju usmenom predajom preporučate čitati dalje.

O autorici

Edna O’Brien (rođ. 1930.) irska je spisateljica, autorica romana, zbirki priča i pjesama, drama i memoarske proze. Rođena je u katoličkom selu s dvjestotinjak stanovnika u zapadnoj Irskoj. Počela je pisati već u djetinjstvu. Udala se za književnika Ernesta Geblera i odselili su u London gdje se u potpunosti posvetila pisanju.

U svojim se djelima često bavi unutarnjim životom žena i njihovim problemima. Njezin prvi roman Seoske djevojke (The Country Girls, 1960), prvi dio ciklusa Country Girls Trilogy, odmah joj je donio popularnost. Njezini romani iskazuju njezin očaj zbog položaja žene u suvremenom društvu, a ponajviše zbog represivnog odgoja djevojčica. Provokativne knjige ove irske književnice bile su, isto kao i knjige Jamesa Joycea i Franka O’Connora, zabranjivane u Irskoj.

Opusom hvaljenim od strane književne kritike i nagrađivanim brojnim književnim nagradama, Edna O’Brien stekla je status modernog klasika irske književnosti. Za svoje je knjige dobila brojne ugledne književne nagrade. Živi u Londonu.

Gdje kupiti:

Naklada Ljevak

Kate Quinn: Aliceina mreža

Nakladnik: Znanje, 2020.

Naslovnica romana Aliceina mreža: ©Znanje

Kate Quinn: Aliceina mreža

Aliceina mreža

Devetnaestogodišnja Amerikanka Charlie ima problemčić.

Ta je 1947. bila pakao za sitne, koščate djevojke poput mene… Ta je godina bila pakao za svaku djevojku koja je radije rješavala matematičke probleme nego čitala Vouge, za svaku djevojku koja je radije slušala Edith Piaf nego Artieja Shawa, i za svaku djevojku na čijem prstenjaku nije imala prsten, ali je imala zaobljen trbuh.

Ja, Charlie St. Clair, službeno sam bila sve troje.

str. 4.

Roditelji su je naručili na Termin u Švicarskoj – nakon kojeg se mlade neudane djevojke vrate ravnog trbuha i neokaljanog ugleda. No, Charlie ima malo drugačije planove. Želi pronaći svoju davno izgubljenu rođakinju i najbolju prijateljicu Rose. Iako je svi uvjeravaju da je Rose zasigurno poginula u vihoru rata, Charlie ima svoje razloge za potragu. U džepu nosi papirić na kojem je napisano jedno jedino ime: Evelyn Gardiner. Bježi od majke i odlučuje pretražiti London kako bi pronašla svoj prvi trag u potrazi za Rose – gospođu s papirića.

Nije to bila najmudrija ideja u mom životu: djevojka sama u nepoznatom gradu. … Bila sam na pola puta prema bezdanu u koji se pretvorio moj život, beskonačno se prevrćući u zraku. Ali sad sam ščepala rukohvat.

str. 9.

Charlie i pronalazi su staru gospođu, ali šokirana je onim što vidi.

Nije bila samo luda babetina, nego i pijana babetina. Uz ime kao što je Evelyn Gardiner, zamišljala sam nekoga sa živicom od kaline i punđom, a ne s bocom viskija i punim pištoljem.

str. 14.

Mrzovoljna, ljutita i u stalnoj borbi sa svojim demonima, Eve Gardiner ipak odlučuje pomoći Charlie – ne iz dobrote srca nego iz – osvete.

 Jer, nakon što je banula na Eveina vrata, Charlie je izgovorila jedno ime – ime koje Eve nije čula više od trideset godina.

Ime koje je zadnji put čula dok je bila – špijunka.

Dvije žene, dva rata, jedna priča

Aliceina mreža roman je koji ću, ubuduće, preporučivati svima, uvijek i svugdje. Kombinacija je to povijesnog i špijunskog romana i uživat ćete u svakoj stranici. Ni sama ne znam zašto sam odgađala čitanje – kad sam napokon počela, progutala sam svih 460 stranica u dva-tri dana!

Vrtlog emocija, užasi rata, hrabrost, napetost, sve je to utisnuto u ovu izuzetnu, čarobnu priču!

Kate Quinn: Aliceina mreža

Radnja je podijeljena između dvije glavne junakinje – Charlie, koja pripovijeda iz poslijeratne 1947. godine. Očajna zbog situacije u kojoj se našla, u potrazi za rođakinjom koju je voljela poput sestre, ona u sebi pronalazi snagu i upornost za koje nije ni znala da ih ima.

Druga junakinja je Eve, bivša špijunka. Njezin glas dolazi iz 1915. godine, iz Francuske okupirane Nijemcima, siromašne, gladne, puste, prestrašene, opustošene zemlje u kojoj se svi bore kako znaju i umiju. Eve postaje ni manje ni više nego špijunka za veliku špijunsku mrežu koju vodi kraljica špijuna, živahna Lili aka Alice Dubois po kojoj se mreža i zove – Aliceina mreža.

Zašto je Eve danas oronula, ogorčena pijandura saznajemo polako, stranicu po stranicu. Otkrivamo kakva je Eve bila dok je bila sasvim mlada, kako je postala uspješna špijunka i na kraju, slomljena starica.

No, ono što je slomljeno može se opet sastaviti, i ove će dvije žene pomoći jedna drugoj da se promijene, da zacijele, da se osvete. Jer, osveta je ljepilo koje krhotine čovjeka spaja najčvršće i najtrajnije.

Osim njih dvije, tu je i Finn, Evein vozač i pomagač, koji i sam vuče duhove rata.

…ja sam bivša fina djevojka, a trenutačno neudana buduća majka. Eve je bivša špijunka, a trenutačno pijandura. Ti si bivši osuđenik, a trenutačno mehaničar… Znaš li zašto nijedno od nas ne osuđuje? … Zato što nijedno nema pravo svisoka gledati na bilo čije grijehe.

str. 216.

Kako preživjeti ratne strahote?

Jer svačiji je rat bio drukčiji. Moj su bili domaći zadaci iz algebre, povremeni izlasci s mladićima i svakodnevno iščekivanje Roseinih i Jamesovih pisama. Rat mojih roditelja bili su „pobjednički povrtnjaci“ i „donacije metala“, a majka se grozila jer je morala utrljavati puder na noge umjesto čarapa. A rat moga sirotog brata… Pa, nije se htio izjasniti, ali natjerao ga je da proguta puščanu cijev.

str. 67.

Nevjerojatni zaplet ovog romana bazira se na dvama ratovima, Prvom svjetskom ratu koji je slomio Eve i Drugom svjetskom, koji je, ako ne slomio, a onda barem oštetio Charlie i Finna.

Kako se zaštititi od bezumlja rata? Kako sačuvati zdrav razum? Kako svaki dan gledati zlo, živjeti u strahu, gladi, muci, i svejedno se izvući iz svega, i svejedno imati snage za dalje?

Lili, kraljica špijuna, imala je svoju vrckavost, zaigranost, humor i ljubav članova svoje mreže.

-Ako te muči savjest zbog sitnice kao što je preljub, posveti mu nekoliko minuta u ispovjedaonici i nekoliko Očenaša.

-Z-znaš, mi protestanti vjerujemo u proživljavanje svojih grijeha, a ne u razrješenje s nekoliko rutinskih molitvi.

-Zato Engleze previše muči grizodušje da bi bili dobri ljubavnici.

str. 118.

Eve je, barem dok je bila mlađa, imala ljubav.

Jedan ga je trenutak gledala i pitala se bolno hoće li joj ikad ovo oprostiti. Možda ne bi ni trebao, pomislila je. Ne može si dopustiti da me voli. Iako je ona njega sasvim sigurno voljela.

str. 303.

I Charlie ima ljubav.

Čini se da je, iako ovo nije ljubavni roman, ljubav ipak odgovor.

Aliceina mreža – činjenice

Na kraju romana, spisateljica Kate Quinn donosi nam povijesne činjenice na kojima je gradila roman. Možda će vas iznenaditi, mene sigurno jest, što je jedno od glavnih ratnih oružja bila špijunaža. Brojne su hrabre žene dale svoj obol ratu ne u rovovima, već na možda još i opasnijim mjestima – kuhinjama, restoranima, krevetima…

Aliceina mreža doista je postojala, kao i njezina kraljica Alice Dubois.

Eve, Charlie i Finn izmišljeni su, ali su njihova iskustva, pa čak i imena, građena na nekim stvarnim likovima. 

Potresno je i to što su i brojne nezamislive situacije istinite. Koje, ostavljam vama da otkrijete.

Za kraj, jamčim vam da će vas Aliceina mreža oduševiti. Spisateljica ima talent povezati različite priče i osjećaje u jedno prekrasno, intrigantno, napeto, emotivno čitateljsko iskustvo koje će vas pratiti još dugo nakon što zatvorite posljednju stranicu.

Kate Quinn: Aliceina mreža

Ostali naslovi ove autorice:

Kate Quinn proslavljena je autorica je brojnih povijesnih romana. Napisala je tetralogiju o Rimskom Carstvu i bilo bi dobro da ju čitate po redu:

  • Ljubavnica Rima
  • Kćeri Rima
  • Gospodarica Rima
  • Gospa iz Vječnoga Grada

Isto tako, napisala je i dva romana o obitelji Borgija koji u Hrvatskoj još nisu prevedeni.

Aliceina mreža njezin je roman u kojem tematizira događaje iz povijesti 20. stoljeća, a na istom su tragu i romani Lovkinja, Zagonetka ruže te Dijamantno oko, čijem se čitanju veoma veselim!

Gdje kupiti roman Aliceina mreža:

Znanje

Ova mi se knjiga toliko svidjela da sam ju uvrstila u 10 knjiga koje ću pamtiti iz 2020. godine. Ako želite saznati koje su knjige dospjele na popis vaše Male, kliknite na link gore ?

Rade Šerbedžija: Poslije kiše

Nakladnik Hena com, Zagreb 2017.

Naslovnica knjige Poslije kiše: ©Hena com, Biblioteka Verbarij

Poslije kiše- autobiografska proza

Knjiga Poslije kiše jedan je  vrlo iskren roman. Rade Šerbedžija u ovoj autobiografskoj prozi vrlo emotivno, toplo i bez zadrške opisuje svoj život od trenutka kada je s obitelji otišao u SAD jer više nije mogao biti dio balkanskog miljea u kojemu „ ili si naš ili si njihov“. Međutim, dolaskom u Ameriku shvaća da koliko se god trudio, učio jezik, navike i kulturu, uvijek ostaje stranac. I, za sve one koji su (priznajem, i ja sam bila jedna od takvih) pomislili: Pa dobro, koga ima ovaj Rade tamo u Americi da ga tako gura?, daje jednostavne i prekrasne opise zgoda i nezgoda kroz koje prolazi jedna višenacionalna ( hrvatsko-srpsko-bolivijska ) obitelj  koja se otisne u bilo koju zemlju na svijetu.

Rade Šerbedžija Poslije kiše

Stranac se ne može sakriti. On se ne razlikuje samo po stranom naglasku. On nosi sa sobom svoj nespokoj. Ugrađenu tugu i posebnu odsutnost. str. 11.

Život tamo i život ovdje- nekad

Knjiga počinje problemima koji nastaju u izbjegličkom uredu kod izdavanja zelene karte za obitelj  pa nastavlja ucjenama na audicijama za filmske uloge, reminiscencijama na djetinjstvo i život kod djeda u Lici, filmskim ulogama i prijateljima s Akademije, druženjima na setovima snimanja filmova i mnogo toga, ali s jednom stalnom poveznicom, a to je  žal za nekim drugim, prošlim  vremenima od kojih ostaju samo nostalgična sjećanja…

Uistinu, pitam se, često sam se pitao na svom putu- gdje je to naš dom? Ipak, nakon svega ili uza sve to, dom je u meni. Nitko mi ga ne može oduzeti, a ni ja ga ne mogu napustiti. str. 60-61.

Rade priča o ljudima, gradovima, poznanstvima, uspomenama, obitelji, ljubavi. O ljubavi ponajviše. I sve to s onim toplim bećarskim šarmom kojem ni kroz pisanu riječ ne možete odoljeti. Prebacuje se Rade s teme na temu, s priče na priču, situaciju na situaciju, ali mu ništa ne zamjerate jer tako je to i u našim životima. Mi nikad ne radimo samo jedan posao ili aktivnost,  već uvijek više njih i uz to balansiramo između supružnika, djece, roditelja, prijatelja.

Boemska balkanska duša

Puno je tuge koju Rade Šerbedžija nosi u sebi. Puno gorčine i nepravde. Ali, unatoč tome on ide dalje. Oprašta svima koji su ga negdje i nekad uvrijedili, optuživali i odbacivali. Velik je čovjek i široka balkanska duša.

Ponekad mi se čini da sam u svom mirenju svjetova ipak otišao predaleko i da zaboravljam što ne bi trebao zaboravljati i opraštam kome ne bi trebalo opraštati. Str. 26

Dojam o knjizi

Poslije kiše drugi je autobiografski romana Rade Šerbedžije i tematikom se naslanja na prvi memoarski roman Do posljednjeg daha, izdan 2010. god. Čitajući roman Poslije kiše, shvaćate da Rade nije samo vrstan glumac već i odličan književnik, umjetnik u svakom smislu riječi. Uz njegovu knjigu Poslije kiše uživate od početka do kraja. Žao mi je jedino što mi nije ranije došla u ruke, ali, eto, možda je došla u pravi čas.

Rade Šerbedžija Poslije kiše

Rade Šerbedžija

Jedan je od naših najpoznatijih glumaca. Nakon niza glumačkih godina, sjajnih filmskih i kazališnih uloga, ulaska čak i u glazbene vode, okušao se i kao književnik i to, po mom sudu, vrlo uspješno. Objavio je i dvije zbirke pjesama: Promjenljivi i Crno, crveno. Bio je predavač scenskog govora i glume na Akademiji za kazalište, film i televiziju u Zagrebu te izvanredni profesor glume na Akademiji umetnosti u Novom Sadu, a zajedno sa suprugom Lenkom voditelj je kazališta Ulysses na Brijunima. U njemu skuplja sve one kojima ne smeta različitost, nacija, vjera, kako je to jednom rekao Dušan Jovanović, kazališni redatelj i književnik.

Rade Šerbedžija rođen je u mjestu Bunić kod Korenice, 27. srpnja 1946. godine.

Gdje kupiti:

Hena.com

Oyinkan Braithwaite: Moja sestra, serijski ubojica

Nakladnik: Znanje, 2020.

Naslovnica romana Moja sestra, serijski ubojica: ©Znanje

Oyinkan Braithwaite: Moja sestra, serijski ubojica

Jeste li već čuli ovaj? Dvije cure ušetaju u prostoriju. Prostorija se nalazi u stanu. Stan je na trećem katu. U prostoriji je mrtvo tijelo odrasla muškarca. Kako će prenijeti tijelo u prizemlje, a da ih nitko ne vidi?

Prvo treba prikupiti zalihe.

Drugo, brišu krv.

Treće, pretvore ga u mumiju.

Četvrto, rješavaju se tijela.

Peto, izbjeljuju.  

str. 11.-14.

Moja sestra, serijski ubojica

Korede je mlada žena koja radi u bolnici i potajno je zaljubljena u kolegu liječnika Tadea.

I pomalo joj je već dosta svega jer – njezina prekrasna mlađa sestra Ayoola ima nezgodnu naviku, ubija svoje dečke. I naravno, Korede joj uvijek pomaže ukloniti nered. Ipak joj je starija sestra.

Korede je i malo ogorčena – zašto nju muči krivnja dok Ayoola spava snom pravednika, pjeva, pleše i… Dovodi kući nove dečke.

Ona i ne naslućuje moju prisutnost – okrenuta mi je leđima i njiše bokovima u jednu stranu pa u drugu, bosa joj stopala miluju krzneni bijeli sag dok se kreće amo-tamo. … Prije nekoliko dana bacile smo čovjeka u more, a gle je sad, pleše.

Naslanjam se na dovratnik i promatram je, nastojeći i ne uspijevajući shvatiti kako njezin um funkcionira.

str. 37.

Možda bi starija sestra sve to stoički i podnosila, ali mlađa se sekica zagleda u Tadea. I on u nju.

Ayooli nitko ne može odoljeti.

Ne mogu odrediti točan trenutak kad sam shvatila da je Ayoola prekrasna, a ja…nisam. Međutim, znam da sam bila svjesna svojih nedostataka mnogo prije toga.

str. 63.

Korede je na sto muka. Što sad?

Kako riješiti tu neobičnu situaciju?

Uz koga stati – muškarca koji ti se sviđa ili sestru?

Je li to u krvi? … a moja je krv i njezina.

str. 122.

Svoje dileme, tajne i probleme povjerava jednoj jedinoj osobi – pacijentu za kojeg je zadužena, koji leži u komi, bez nade da će se ikad probuditi.

Ljepotica i ružno pače

Čim sam pročitala sažetak ovog romana, znala sam da će mi se svidjeti. Ali, nisam znala koliko! Već od prve stranice, ova vas luda knjiga tjera na čitanje. Prepuna crnog humora i apsurdnih situacija, privezat će vas za sebe!

Na omotu je roman Moja sestra, serijski ubojica opisan kao suvremeni noir, obiteljska crnohumorna drama. On to doista i jest, neobičan, mračan, napet i zabavan. Ovakvu ćete knjigu rijetko susresti dvaput!

Poglavlja su kratka i brzo se čitaju. Nema nepotrebnih opisa ni pripovijedanja. Ovdje je sve – pravo u glavu! Svoju nam priču pripovijeda starija, ružnija sestra Korede (to kaže ona, ne ja). Ayoolu opisuje kao Barbie, a sebe kao vudu lutku. Način na koji Korede vidi svijet je gorko-smiješan. Svjesna je da griješi kad pomaže sestri, kad je pokriva u zločinima, kad joj ide niz dlaku. Unatoč tome, svejedno, pod punom sviješću i zdrave pameti tu je za svoju sestru jer je, ma koliko joj ova išla na živce, bezuvjetno voli.

Povezane sponama koje se ne mogu prekinuti, Korede se uvijek odaziva na svaki Ayoolin poziv, iako zna zašto ju zove. Prvi put. Drugi put. Treći put…

Čak je i Korede svjesna kako se nazivaju ubojice s tri žrtve ili više…

Starija sestra oduvijek je štitila mlađu. Ali nije da Ayoolu treba štititi – svojom magnetskom privlačnošću i senzualnom ljepotom, svi plešu onako kako ona svira. Majka, muškarci, liječnik Tade. I Korede, dakako.

Sad si velika sestra, Korede. A velike seke paze na male seke.

str. 149.
Oyinkan Braithwaite: Moja sestra, serijski ubojica

Klasična mala obitelj. Ili ipak ne…

Ayoola je do zla boga iritantan lik. Možda zato što priču gledamo očima starije sestre. Ayoola je toliko bezbrižna da je to neprobavljivo. Dok Korede manijakalno čisti svaku prostoriju na koju naiđe jer od stresa ne može ni spavati ni funkcionirati, Ayoola izlazi, lijepi svakojake slike po društvenim mrežama i, općenito, ne izgleda kao da ju puno nervira način na koji završavaju sve njezine veze.

Njihova majka je neobična – godine je provela u paklu braka, a opet joj nije jasno zašto joj se kćeri ne udaju. Od starije je kćeri odustala, čak i Korede to zna. No nije od mlađe! Svakog mladića kojeg Ayoola dovede kući majka gleda kroz prizmu mogućeg braka. I iako Ayoola ne zna ništa nego biti lijepa i nije ju briga ni za koga osim za sebe, majka ne odustaje od želje da uda bar jednu kći. Svakog mladića dočekuje s velikim osmijehom i hrpom laži o Ayoolinim vještinama domaćice.

Tetka Taiwo također je puna savjeta o tome kako uhvatiti i zadržati muškarca, iako je tetka Taiwo i sama kao kakav muškarac.

Znate, muškarci su vrlo prevrtljivi. Dajte mu što želi i sve će učiniti za vas. Održavajte kosu dugačkom i sjajnom, uložite u dobre tkanine, kuhajte mu, šaljite mu hranu u kuću ili u ured. Laskajte mu pred prijateljima i budite dobri s njima, radi njega. Budite ponizne pred njegovim roditeljima i zovite ih u posebnim prigodama. Ako to budete radile, u tren oka će vam staviti prsten na ruku.

str. 92. – 93.

Pitate se što je s ocem naših dviju (anti)junakinja? Prepuštam vam otkrivanje tog lika, on je poslastica sam za sebe.

Kako se izvući s ubojstvom?

Ayoola ima opravdanje za svaki svoj postupak, bilo to opravdanje istina ili laž. I svi joj vjeruju. Čak i kad laže, a to je većina vremena, ljudi joj apsolutno i potpuno vjeruju. Samo zato jer je prelijepa. Jer ne vjeruju da se u njezinim okicama krije ma i tračak pakosti i zla.

Možda i ne krije, čitatelji to ne saznaju. Možda je samo poglupa, kakvom se čini većinu vremena. Ili je nevjerojatno lukava, može i to biti…

Saznajemo samo da ona radi to što radi, da se iz svega lako izvuče te da, čak i pred kraj, kad mislimo da je napokon dolijala, spretno izmigolji iz ruku pravde.

Jednim dijelom zato jer je pravda ovakva:

Policija u Lagosu nije ni upola toliko učinkovita. Oni čiji je zadatak da čuvaju naše ulice sigurnima većinu vremena provode izvlačeći novac od širega građanstva kako bi podebljali svoje mršave plaće. Nema šanse da su nas već nanjušili.

str. 29.

Drugim dijelom jer je Ayoola prelijepa i svjesna da će svi vjerovati njoj prije nego ikom drugom.

Mogu li se lijepi ljudi izvući s ubojstvom? Ubojstvima?

Dopuštamo li im, na nesvjesnoj razini, bezosjećajnost i sebičnost?

Mogu li se doista lijepi ljudi lakše provući kroz život?

Oprašta li im se stvarno više nego nama običnim smrtnicima?

Pitanja je puno.

A odgovori koje nudi ovaj roman nisu ono što bismo očekivali.

Osim ako ne očekujete satiru.

U tom slučaju, baš ćete to i dobiti!

Oyinkan Braithwaite: Moja sestra, serijski ubojica

Ostali naslovi ove autorice:

Oyinkan Braithwaite nigerijska je spisateljica koja je za svoj debitantski roman Moja sestra, serijski ubojica osvojila nagradu LA Timesa za najbolji krimić/triler.

Gdje kupiti:

Znanje

Dean Koontz: Oči tame

Nakladnik: Fokus kumunikacije

Naslovnica knjige Oči tame: © Fokus, Zagreb 2020.

Dean Koontz oči tame

Roman koji je predvidio Covid 19 ? Senzacionalizam ili jeziva slučajnost?

Oči tame autora Deana Koontza prije svega je znanstvena fantastika i tako ga treba čitati. Roman spada u domenu fikcije i kriminalističkog romana. Postoje nagađanja da je ovaj roman predvidio koronavirus. No, je li to zaista tako?

Dean Koontz u ovom trileru, koji je objavljen 1981. godine, virus naziva Wuhan-400, što je šokantna slučajnost, ali tu svaka sličnost prestaje.
Ako bi pokušali povući paralelu, virus Wuhan-400 razvijen je kao biooružje izvan samog grada s ciljem uništenja ljudi (neprijatelja). Zbog toga je stopa smrtnosti ovog virusa 100 posto, odnosno svi koji se zaraze njime umiru. Covid 19, s druge strane ima stopu smrtnosti manju od 2 posto.
Osim toga, Wuhan-400 ima ekstremno kratko četverosatno razdoblje inkubacije, dok ono kod Covida traje između dva i 14 dana.

Radnja romana Oči tame

Mlada koreografkinja Tina Evans prije godinu dana izgubila je sina Dannyja u nikad razjašnjenoj nesreći na kampiranju u planinama. Danny i još desetak djece prevođeno iskusnim instruktorima pogibaju, a njihova tijela su uništena do neprepoznatljivosti. Godinu dana poslije, Tina odjednom započne primati uznemirujuće poruke koje daju naslutiti da je Danny možda živ. U kući u kojoj živi počinju se zbivati čudne i neobjašnjive pojave. Atmosfera odjednom postaje hladna, temperatura pada, zaleđuju se stakla, a na ploči u Dannyjevoj sobi pojavljuje se poruka „Nisam mrtav“. Tina na prvu misli da ludi, ali nakon što joj nije dozvoljena ekshumacija Dannyjevog tijela, shvaća da je Danny možda živ i da joj se obraća putem telekineze. Tina i njezin prijatelj, sposobni odvjetnik, nekad specijalac Elliot Stryker, kreću na neizvjesno putovanje od Las Vegasa do ledenih stijena Sierra Nevade kako bi saznali je li Danny doista umro ili je još uvijek živ. Tinina potraga prerasta u dramatično putovanje koje otkriva ozbiljnu prijetnju za čitavo  čovječanstvo.

„Te proklete oči“, komentirao je Zachariah.

„Prodorne su, je l’ da?“

„Kako nas gleda…nekad se naježim od toga. Ima nečeg jezivog u njegovim očima.“

„Ima nešto u tim očima što se ne može opisati riječima.“ str. 221.

Dean Koontz oči tame

Dojam o romanu

Iako najavljen kao horor, meni ovaj roman nije djelovao zastrašujuće. Osim ponekih nadnaravnih elemenata i mjestimično dobro opisane atmosfere nelagode, nisam doživjela roman ni kao težak, ni mističan, ni zastrašujući. Štoviše u nekim dijelovima mi je prilično naivan (npr. ubojice imaju napisana pitanja na papiru koja trebaju pitati žrtvu, ili Tina i Elliot se bez većih problema probijaju u super čuvani objekt za koji čak ni CIA ne zna da postoji). Roman koji počinje kao obiteljska drama (sin pogiba, neozbiljan suprug napušta obitelj), postepeno se razvija u triler s elementima fikcije. Roman je izvorno pisan prilično davno (1981.), što se vidi po načinu i stilu pisanja koji je sličan kriminalističkim filmovima snimanima u to doba. Mene osobno roman nije oduševio. Pretpostavljam da su moja očekivanja s obzirom na bombastične najave bila prevelika. Roman smatram osrednjim i pitkim štivom s ozbiljnim upozorenjem za cijelo čovječanstvo. Da su situacije proboja virusa među ljude itekako moguće, uvjerili smo se  prateći današnja zbivanja  oko pandemije virusa Covid 19. Pročitajte, ali ne očekujte previše!

O autoru

Dean Ray Koontz (rođen 9. srpnja 1945.) američki je autor. Njegovi romani po naravi su trileri, ali često uključuju elemente horora, fantazije, znanstvene fantastike, misterije i satire. Mnoge su se njegove knjige pojavile na prvom mjestu na popisu najprodavanijeg  časopisa The New York Times.  Koontz je ranije u svojoj karijeri pisao pod brojnim pseudonimima uključujući David Axton, Deanna Dwyer, K.R. Dwyer, Leigh Nichols i Brian Coffey. Objavio je preko 105 romana i niz novela i zbirki kratkih priča, a prodao je preko 450 milijuna primjeraka svog djela. Kod nas su prevedena najpoznatija Kootzova djela, uz već spomenutu Oči tame, Čudni Thomas, Jedini preživjeli, iskoristi noć, Lice, Čuvari

Gdje kupiti:

Znanje

Stacey Halls: Familijari

Nakladnik: Znanje, 2020.

Naslovnica romana Familijari: ©Znanje

Stacey Halls- Familijari

… jesi li čula za takozvane familijare, duhove koji služe vješticama?

…Ukratko, to je vrag pod maskom. Drugim riječima, to je instrument kojim vrag pokušava proširiti svoje kraljevstvo.  … ta natprirodna bića mogu se pojaviti u bilo kakvom obličju – možda kao životinje, kao djeca… A pojave se svaki put kad vještica poželi da oni odrade nešto za nju. Familijari su uvijek znak da je vještica u blizini.

str. 18.

Familijari

Sedamnaestogodišnja Fleetwood Shuttleworth bogata je gospodarica velebnog zdanja Gawthorpe Hall. Trudna je – i to četvrti put. Nažalost, Fleetwood još nije uspjela trudnoću iznijeti do kraja.

Među suprugovim spisima pronalazi liječnikovo pismo u kojem stoji da će ona, ukoliko rodi još jedanput, sasvim sigurno umrijeti.

Ako je vjerovati liječniku – a nema sumnje u to da jest – dijete je raslo kao divlji kesten u svojoj šiljastoj i zelenoj ljusci, a na koncu će me rasporiti. … Čim zanesu, žene u svojoj utrobi nose i život i smrt…

str. 22.

Fleetwood je užasnuta i prestrašena – boji se za svoj život i život svoga nerođenog djeteta. No, ona se boji i ostaviti svog supruga bez nasljednika.

Slušala sam o travarkama koje vam daju šalicu nečega od čega prokrvarite i trbuh vam ponovo postane ravan. Ako postoje trave koje istjeraju dijete van, zar ne bi trebale postojati i one druge, koje natjeraju dijete da ostane unutra i učine da ono živi?

str. 35.

Jašući šumom, Fleetwood upoznaje mladu ženu Alice Gray koja se predstavlja kao primalja.

Dvije se djevojke sprijateljuju i odjednom, njihove su sudbine čvrsto vezane – Fleetwoodin je život u Aliceinim rukama, ali i obrnuto, jer u Engleskoj počinje lov na vještice.

A Aliceino se ime nađe na jednom popisu…

Pendle Hill, 17. stoljeće

Ako je vrag siromaštvo, glad i tuga, da, mislim kako oni poznaju vraga.

str. 319.

Radnja ovog čarobnog romana smještena je u Englesku, točnije, u mjestašce Pendle Hill, u 1612. godinu.

Spisateljica sama kaže da je za svoju priču iskoristila istinit događaj – hvatanje i vješanje vještica iz Pendle Hilla. Neobičan slučaj u njoj je pobudio brojna pitanja, a kako nije uspijevala na njih saznati odgovor, pokušala ga je napisati sama.

Stacey Halls- Familijari

Koliko su stvarna imena likova, svjedoči nam ne samo autorica romana Familijari, nego i dokumenti na kojima se jasno vide ta imena. Fotografiju dokumenta koji prilažem preuzela sam sa stranice na linku. Na ovoj stranici možete saznati još informacija o vješticama iz Pendle Hilla, pročitati o njihovom suđenju te vidjeti fotografiju kolibe za koju se smatra da je pripadala vještici.

Savjetujem da link otvorite nakon čitanja romana, budući da ćete na njemu naći reference na stvarne povijesne događaje koji se javljaju i u romanu, pa da si ne kvarite doživljaj i napetost.

Magnetna privlačnost romana Familijari

Ovaj će vas roman privući na prvi pogled – ne samo svojim neobičnim, magičnim naslovom, nego i divno oblikovanom naslovnicom. Promotrite ju nekoliko puta, prije, za vrijeme i nakon čitanja – svaki ćete put na njoj vidjeti neki novi motiv, povezan s radnjom, koji će vas oduševiti.

Već neko vrijeme nisam pročitala knjigu koja bi me istinski osvojila. Onda sam naletjela na Familijare i ostala paf – i inače sam ljubitelj povijesnih drama, a još kad su pomiješane s magijom, ljubavlju i prstohvatom misterije, znam da će rezultat biti očaravajući.

Snaga ove prekrasne priče nije samo u fabuli, ona leži i u krasno nijansiranim odnosima među likovima – pratimo razvoj prijateljstva između mlade prestrašene trudnice i siromašne pametne primalje koje ovise jedna o drugoj.

Nekoliko noći poslije toga, probudila sam se s istim osjećajem. Alice je ponovno stajala, poput duha, osvijetljena mjesečinom. Isto se događalo i narednih noći. Svaki put bilo je uznemirujuće jer sam imala dojam da me štiti od nečega i činilo se da ni ona sama ne zna od čega.

str. 169.
Stacey Halls- Familijari

Dok Fleetwood vjeruje da ovu trudnoću neće preživjeti bez Aliceinih trava i pripravaka, Alice isto tako vjeruje da se neće živa izvući iz tamnice, ne bez Fleetwoodine pomoći.

Uživala sam u cijelom procesu odrastanja mlade gospodarice – nemogućnost iznošenja trudnoće bila joj je najveći, i jedini, problem. Vjerovala je da ima muža koji je obožava, iskrene prijatelje i život pred sobom, a sve će to doći na kušnju kraljevim lovom na vještice.

… nema potrebe biti zabrinut zbog stvari koje su izvan naše kontrole. Postoji toliko toga drugoga što smo smogli učiniti, a nismo… Toliko molbi koje smo mogli uputiti, toliko pomoći koju smo mogli pružiti.

str. 318./319.

Fleetwood postaje snažnija, pozornija, pametnija – ona odrasta pred našim očima.

… mužem i ženom

Fleetwoodin muž Richard čezne za nasljednikom, a čini se da mu ih ona ne može dati. U vremenu u kojem su muškarci sve, a žene samo ukras i sredstvo za dobivanje sinova, dakako da mu odgovara priglupa supruga. No, razvojem njezina lika, logično je da se razvija i njegov. Isprva simpatičan i muž prepun ljubavi, Richard malo-pomalo napreduje i postaje nam sve manje i manje drag.

Richard me pogledao, a u očima mu je zasjao tračak zloće. Vidjela sam taj isti tračak u njegovim očima i kući moje majke, kad je prvi put u našem braku odredio što ću činiti dalje. I sada je uvježbavao svoj autoritet, kao da su mu to mišići, iskušavajući i moje i svoje granice.

str. 227.

Sam kraj romana neće vam se u potpunosti svidjeti, ali on je jedini kraj koji je logičan i proizlazi iz priče. Pitat ćete se jesu li likovi doista dobili što su zaslužili. Neki su zaslužili više, neki ni toliko. A opet, sve će se savršeno složiti, kao puzzle od tisuću komada – svaki komadić ima svoj djelić slike i mjesto koje je samo i isključivo njegovo.

Stacey Halls- Familijari

Ostali naslovi ove autorice:

Autorici Stacey Halls Familijari su prvi roman – priznaje da ju je oduvijek privlačila legenda o vješticama iz Pendle Hilla i čim je posjetila to brdašce, u njezinoj se glavi rodila priča.

Radujem se novim naslovima ove autorice!

Gdje kupiti:

Znanje