Andrea Bartz: Izgubljena noć

Nakladnik: Indigo, Zagreb 2019.

Naslovnica knjige Izgubljena noć: ©Indigo

Andrea Bartz Izgubljena noć

Najpopularnija djevojka

Jeste li ikad imali prijateljicu koja je bila duša svakog društva? Prijateljicu oko koje su se svi sakupljali kao leptiri oko noćne svjetiljke? Prijateljicu, na koju ste ponekad bili ljubomorni, ali koju ste neizmjerno voljeli? Ja jesam. A vjerojatno i svatko od vas. Takva je bila Edie u romanu Izgubljena noć.

Izgubljena noć psihološki je triler koji duboko analizira sve ono što smo znali o prijateljstvu. Tko su naši prijatelji i poznajemo li ih baš dobro? Tko su ljudi na koje se možemo osloniti? Jesmo li iznevjerili svoje prijatelje nekad, kada nismo bili u pravom trenutku uz njih? Sve su to pitanja koja postavljamo sami sebi čitajući ovu knjigu. Knjiga Izgubljena noć prati grupu mladih ljudi koji su se intenzivno družili do tragičnog događaja i koji, svatko potpuno različito, vidi događaje koji su prethodili tragičnom kraju, smrti jedne od najpopularnijih djevojaka.

Edie


I tako jedne noći, Edie je umrla. Počinila je samoubojstvo prijateljevim pištoljem. Tu je zauvijek bio kraj opuštenog, veselog hipsterskog društva studenata različitih kolegija koji su uglavnom dijelili zajednički smještaj, družili se, zaljubljivali se, zabavljali se i tulumarili. Edie je bila poveznica koja ih je sve spajala. S mnoštvom prijatelja, najpopularnija, karizmatična djevojka, Edie je bila duša svakog društva. Nakon što je Edie umrla, svatko je otišao na svoju stranu pitajući se zbog čega se to dogodilo i jesu li mogli što učiniti da to spriječe. Ono što najviše tišti većinu prijatelja je činjenica da se te noći uopće ne mogu ni sjetiti, jer su bili pijani ili napušeni. Izgubljena noć ostala je u alkoholnoj izmaglici svih sudionika.

Edie je ostavljala dojam da je ni najmanje ne zanima što drugi misle o njoj, zbog čega su, naravno, svi očajnički tražili njezino odobravanje. str. 48.

Lindsay


Priču pratimo kroz lik Lindsay koja ju priča u prvom licu. Lindsay je depresivna, zbrčkana, na momente suicidalna djevojka koja ne zna kontrolirati bijes, naročito kad malo popije, ali Lindsay je voljela Edie. Lindsay je mislila da je ona najbolja Ediena prijateljica, ali sad, deset godina nakon događaja, više nije sigurna u to. Štoviše, Lindsay otkriva neke nove stvari o životu svoje prijateljice o kojima nije znala ništa. Edie je imala svoj život i svatko od prijatelja je znao samo djelić. Lindsay uskoro počinje sumnjati da je Edie počinila samoubojstvo i kontaktira nekadašnje prijatelje iz mladosti…

Dopisivale smo se gotovo bez stanke. Mailove je prožimao osjećaj intime, naš mali privatni svijet. Ljudi su mi ovako opisivali romantične veze; možda je ovo najbliže u čemu sam do toga došla. Str. 49.

Prijatelji


Lindsay, Alex, Sarah, Kevin, lloyd, Greg, Tessa…. svaki je lik ispričao svoje viđenje ove nesretne noći i svaki je rekao nešto novo o Edie, ali svatko od njih otkrio je nešto i o sebi. Ovo je priča o njihovoj mladosti, nezrelim razmišljanjima, sukobima s roditeljima, jednoj neshvaćenoj generaciji koja nije imala perspektivu, ali imala je zajedničko vrijeme i zajedničke snove. Samo, snovi se ponekad raspuknu kao mjehuri od sapunice.


Dojam o knjizi Izgubljena noć


Knjiga je izazvala veliki interes čitatelja jer potiče na razmišljanje o vlastitoj mladosti, prijateljima i danima kada nismo osjećali odgovornost za vlastite živote, karijere ili obitelji, jer smo imali sve vrijeme svijeta samo za nas. Naravno, kako odrastamo, postajemo zreliji i odgovorniji, postavljamo pitanja. Između ostalog i pitanje: Znamo li tko su nam prijatelji i kako su oni obogatili naš život, koliko su zapravo utjecali na nas, naše stavove i uvjerenja? Ova knjiga promišlja o tome što znači biti prijatelj, u pozadini jednog nesretnog događaja.

Andrea Bartz izgubljena noć

O autorici:


Andrea Bartz je novinarka iz Brooklyna i autorica nagrađivanog trilera THE HERD. Za njezin debitantski triler, THE LOST NIGHT (Crown, 2019), otkupljena su televizijska prava, a glavnu ulogu priprema Mila Kunis. Najboljom knjigom godine proglasili su je Real Simple, Glamour, Marie Claire, Library Journal, Crime Reads, Popsugar, She Reads i druge publikacije. Njezini tekstovi pojavljivali su se u časopisima The Wall Street Journal, Vogue, Cosmopolitan, Women’s Health, Martha Stewart Living, Elle i mnogim drugim tiskovinama, a bila je, između ostalih naslova, na uredničkim pozicijama u časopisima Glamour, Psychology Today i Self.

Gdje kupiti?

Znanje

Mats Stranberg : Kraj

Nakladnik: Fokus, 2020.

Naslovnica romana Kraj: ©Fokus, Zagreb, 2020.

Mats Strandberg Kraj

JOŠ TRI MJESECA I ….KRAJ!

Što biste učinili da znate da vam preostaju još tri mjeseca života? Štoviše, da cijelo čovječanstvo i planet Zemlja imaju još samo tri mjeseca do potpunog uništenja? Što biste učinili da znate da se sve što ste uzimali zdravo za gotovo upravo raspada i srlja u neminovnu katastrofu?

Vjerujem da je svatko od nas bar jednom u životu razmišljao o zastrašujućoj mogućnosti da se neki asteroid, meteor ili meteorit nađe upravo na Zemljinoj putanji i zaprijeti čitavom čovječanstvu neizbježnim udarom. Uostalom, jedan takav udar nekad, jako davno, uzrokovao je i prvo ledeno doba kada su nestale mnoge životinjske vrste, između ostalog i dinosauri.

Što biste učinili? Kako biste se ponašali? Biste li se pridružili nekoj crkvi moleći u zajednici, sekti koja na čudnovatim mjestima sačekuje kraj svijeta (kako su to predivno osmislili momci iz TBFovog Smaka svijeta) ili biste se možda prepustili svim zabranjenim porocima, alkoholu, drogama, seksu ili nečemu što vam u normalnim okolnostima nikad ne bi palo na pamet?

Ova se knjiga bavi upravo time. Ljudskim ponašanjem u vrijeme nadolazeće katastrofe.

METEOR

U romanu Kraj golemi meteor Foxwort ubrzano se približava Zemlji. Udarit će u Zemlju za tri mjeseca i 15 dana. Ništa ga ne može zaustaviti. Primijećen je nedavno. Skrivao se u Zemljinoj atmosferi, prekriven tamnim česticama, potpuno nevidljiv dok nije bilo prekasno. Prekasno da se preusmjeri njegova putanja, prekasno da ga se razbije najjačim mogućim oružjem. Udar je neizbježan.

Simon i Tilda

U pozadini priče u romanu Kraj, priče o uništenju ljuske civilizacije, nalazi se prava tinejdžerska drama. Lokalni dečko Simon i perspektivna, mlada plivačica Tilda bili su ljubavni par sve dok se nije saznalo za meteor. Nakon toga, Tilda ostavlja Simona želeći posljednja tri mjeseca proživjeti bez prohibicija. Drogira se, mijenja dečke, prestaje s treninzima, tulumari. Simon je više ne prepoznaje. Pokušava utjecati na nju, ali Tilda se odvaja iz njihovog društva i upada u društvo ovisnika i dilera želeći u posljednjim mjesecima nadoknaditi sve što je propustila zbog strogih treninga i zabrana. Uskoro, u općem metežu koji vlada po ulicama, Tilda je pronađena mrtva. Simon je očajan. Premda zna da svima vrijeme curi, želi pronaći Tildinog ubojicu prije smaka svijeta. U tomu mu pomaže smrtno bolesna Lucinda.

Djevojka s kojom si hodao…ona više ne postoji. Možda nikad i nije. str. 226.

Lucinda

Lucinda je nekoć bila najbolja Tildina prijateljica. U plivačkoj je ekipi, zajedno s Tildom, doživljavala mnoge uspjehe. Sve dok nije oboljela. Podmukao rak koji je ubio i Lucindinu mamu širi se njenim tijelom. Za Lucindu nema još puno vremena. Uostalom, i svi drugi su u istoj situaciji. No, Lucinda želi saznati što se dogodilo s Tildom. Pridruži se Simonu i započnu istraživati što je sve radila i s kim se sve družila Tilda prije smrti. Simon i Lucinda postepeno se zbližavaju.

Ali, ovo je ljubav bez budućnosti.

Katastrofe obično izvuku iz nas ono najbolje i ono najgore.  A većina samo pokušava živjeti svoj život kako najbolje umije.

A što sam ja učinila sa svojim životom od posljednjeg zapisa? Što sam učinila da postanem bolja osoba, što sam učinila da pomognem drugima? Str. 30.

Stine i Judette

Simon ima dvije mame. Stine i Judette. Zove ih mamama. Autor na velika vrata oslikava život istospolne veze. Njihovi su problemi isti kao i problemi heteroseksualnog para. Ljubomora, patnja, ostanak u vezi zbog djeteta, nevjera, žrtvovanje. U romanu je napravljen jako dobar i detaljan prikaz svakodnevnog života ljubavnog para homoseksualne orijentacije. Za autora nije bitno radi li se o homoseksualnom ili heteroseksualnom paru. Problemi su isti. Kao i patnja. Nepodilaženje tradicionalnim, očekivanim obrascima, dodatna je vrijednost romana.

Mats Strandberg Kraj

Dojam o romanu Kraj

Ako zanemarimo povod (meteorit koji uništava čovječanstvo), ovo je knjiga koja se bavi ponašanjima ljudi koji se nalaze u bezizlaznim situacijama. Stres i trauma različito djeluju na ljude i oni se ponašaju na različite načine. Neki pokušavaju na svaki način nastaviti s prividom normalnosti, dok su drugi nasilni, depresivni, očajni ili potpuno u stuporu. Sva ta ponašanja dotakao je autor u knjizi Kraj. Pisac ne nudi savjete kako se ponašati, već samo ukazuje na različita ponašanja koja su u jednoj nenormalnoj situaciji ipak jako normalna. Roman je zanimljiv, potiče na razmišljanje i preispitivanje vlastitih granica.

O autoru

Mats Strandberg (rođen 1976.) švedski je autor. Strandberg je bio kolumnist u Aftonbladetu. Njegov debitantski roman bio je Jaktsäsong, objavljen 2006. godine. Njegov fantastični roman za odrasle Cirkeln, prva knjiga u trilogiji Engelsfors napisana zajedno sa Sarom Bergmark Elfgren i objavljena 2011. godine, bio je nominiran za nagradu u kategoriji književnosti za mlade. Strandberg je napisao i horor romane. Godine 2015. objavljen je njegov roman Färjan, čija se radnja odvija na brodu za krstarenje Baltičkim morem. Na engleski je preveden kao Blood Cruise. Hemmet, o domu za skrb koji progone duhovi, objavljen je 2017. godine; Slutet, na hrvatskom preveden kao ‘Kraj’, preapokaliptični je roman za mlade o posljednjih nekoliko tjedana života na Zemlji, prije nego što meteor uništi sav život. Objavljen je 2018. godine i dobio je vrlo pozitivne kritike u časopisima Dagens Nyheter i SVT.

Gdje kupiti:

Fokus

Stephen King: Uljez

Nakladnik: Znanje, 2020.

Naslovnica romana Uljez: ©Znanje

Uklonimo li metafore … preostaje ti neobjašnjivo. Nadnaravno.

Samo što to nije moguće. Nadnaravno možda postoji u knjigama i filmovima, ali ne i u stvarnome svijetu.

str. 234.
Stephen King: Uljez

Uljez – najgora noćna mora

Brutalno oskvrnjeno tijelo jedanaestogodišnjeg dječaka pronađeno je u mjesnom parku.

To nikada neću uspjeti izbaciti iz glave. Nikada. Čini mi se da bi mi dobro došla neka tableta. Možda Valium. Nikada nisam pio takve stvari, ali sad bi mi baš dobro došlo. I dalje imam dojam da mi je srce u grlu. Vašim forenzičarima treba reći da su bljuvotine na mjestu događaja, ako ih pronađu, a vjerojatno hoće, moje. I ne stidim se. Svatko bi ostao bez večere da vidi tako nešto.

str. 8.

Svjedoci, otisci i DNA nedvosmisleno kažu – ubojica je omiljeni lokalni trener i učitelj engleskog jezika Terry Maitland. Vođen dokazima, detektiv Ralph Anderson odlučuje se na javno uhićenje, neka cijeli gradić vidi da je poremećeni ubojica maknut s ulica. Ta odluka pokreće lavinu užasnih događaja koja se više ne može zaustaviti…

Građani, do jučer Terryjevi odani prijatelji i dobri susjedi, okreću se protiv njega.

Vidi ljude koje poznaje… Ljude čijim je klincima predavao, ljude čije je klince trenirao, ljude koji su k njemu na kraju sezone dolazili na roštilj. I svi oni sada traže da ga se ubije.

str. 173.

Trener Terry policiji daje svoj alibi; iako detektiv Anderson sumnja, alibi se pokaže neoborivim. Kako?

Kako jedna osoba može biti na dva mjesta?

Čuvar Keene odveo je Terryja. Ralph je nepomično sjedio, čekao da se Keene vrati i kroz troja ga vrata između te prostorije i svježega zraka isprati iz zgrade. Sada tako ima odgovor … a taj odgovor Terry je izgovorio dok ga je gledao u izravno oči i nije ni u jednom trenutku trepnuo. Glasio je Nisam.

Ralph mu je htio vjerovati.

Ali nije mogao.

str. 161.

Kopajući sve dublje i dublje po naizgled riješenom, jednostavnom slučaju, čak i pod cijenu vlastitog života, detektiv Ralph Anderson odlučan je otkriti istinu. Istinu koja je jezovitija, strašnija i gadnija od svega što možemo zamisliti!

King je kralj!

Oduvijek volim Kinga. Još od prvog njegovog romana koji sam pročitala (Potrebne stvari), preko tisućustraničnog romana Ono do najnovijih romana kao što su Gospodin Mercedes i Tko nađe, njegovo.

Kingovi su romani sve! I napeti i jezivi. Brutalni, ludi, humoristični, pomaknuti…

Imajući na umu nešto slabije (po mom mišljenju) Uspavane ljepotice, malo sam se bojala da će me i Uljez razočarati.

O, kako sam se prevarila!

Ne pamtim kad me je zadnji put neki roman ovako uplašio, naježio, zarobio. Jednom kad počnete, naprosto ne možete prestati čitati. Toliko je zanimljivo da sam ponekad morala nasilu prekidati čitanje jer nisam željela pročitati prebrzo, a onda me mučila želja za nastavkom čitanja. I tako ukrug!

Uljez je sve što želite od nadnaravnog trilera koji potpisuje King. Na početku vas ošamari brutalnom, sadističkom, perverznom smrću malog dječaka. Niste se ni oporavili, on vas nastavlja udarati savršenim poznavanjem ljudske psihe. A ljudi su i dobri i zli.

Završni udarac dolazi najavljeno, ali zapanjujućom snagom. Znate tko je (ŠTO JE?) negativac, ali ni ne slutite razmjere zla na koje je spreman.

Nikad više neću sumnjati u Kinga! Nije on kralj bez razloga.

Stephen King: Uljez

Što je uljez?

Uljez nije samo izvrsno napisan nadnaravni triler, on je i izvrsna analiza ljudskih karaktera i psiholoških stanja. Kada se dogodi zločin i kada je za njega optužen netko koga poznajemo, koliko smo se brzo spremni okrenuti protiv te osobe?

Koliko je otvoren ljudski um? Što se mora dogoditi da napokon prihvatimo postojanje onostranog?

Nakon što eliminirate nemoguće, što god preostane, koliko god bilo malo vjerojatno, mora biti istina. … Ali je li je moguće prilagoditi i promijeniti tako da kaže Nakon što eliminirate prirodno, što god preostane mora biti nadnaravno?

str. 199.

U želji da zaštitimo sebe, jesmo li spremni nauditi drugima?

I tko je naposljetku uljez? Je li to zlo koje dolazi odnekud izvana ili je to zlo koje postoji u svakom čovjeku, u svima nama?

Borba dobra i zla

Predivno je opisana i ljubav između likova i to je nešto što me baš oduševilo. Točno se vidi da je King već godinama u stabilnom braku te da ga je supruga izvukla iz mnogih problema u koje je upadao zbog tadašnjeg stila života. Ljubav između supružnika Anderson te supružnika Maitland zadivljujuća je. Odani su i vjerni, uvijek su tu jedno za drugo – u dobru i zlu.

Iako se na prvi pogled čini da su Kingovi romani uglavnom strava i užas, na drugi pogled jasno nam je da su svi ti romani zapravo o ljubavi i vjeri.

Ljubavi između bračnih partnera, roditelja i djece, prijatelja, kolega.

Vjeri u dobro, u ljude, u poštenje.

Ističem i humor – King je majstor svog zanata, u to ne treba sumnjati. Vidi se da piše s lakoćom i da u svaki roman utka i dio sebe. Uopće ne sumnjam da je se o tom radi i kada je riječ o humoru. Iako je situacija loša da ne može biti gora, likovi uvijek tu i tamo bubnu neku foricu da vam ublaže napetost, nasmiju vas i ohrabre vas u nastavku čitanja.

Sile dobra u romanu Uljez

Kopanje po sranjima, uz isprike Sherlocku Holmesu, osnova su većeg dijela detektivskog rada.

str. 212.

Uljez je samo jedan, a njih je puno. Najistaknutiji među njima je detektiv Ralph Anderson – na početku čini grešku ogromnih razmjera i sve što radi, čini zato da ju koliko-toliko ublaži. Simpatičan je, pametan, ali nikako ne može povjerovati u izvanzemaljsko.

U romanu Uljez javlja se i Holly Gibney, neobična istražiteljica iz trilogije o Billu Hodgesu, detektivu koji živi i umire za svoj posao. Ona se, pak, već susrela sa silama koje nisu s ovog svijeta i više je nego spremna na borbu s njima.

Baš je ona taj jezičac na vagi koji donosi prevagu na stranu naših junaka i između nje i Ralpha javlja se doživotno prijateljstvo.

Sve je moguće… Baš sve. Svijet je prepun neobičnih pukotina i zakutaka.

str. 284.
Stephen King: Uljez

Trailer HBO serije:

The Outsider

Ostali naslovi ovoga autora:

Nije lak posao navesti sve Kingove romane pa neću ni počinjati, nabrojat ću samo neke uspješnice:

Gdje kupiti:

Znanje

Donato Carrisi: Pretpostavka zla

Nakladnik: Znanje, Zagreb 2020.

Naslovnica knjige Pretpostavka zla: ©Znanje

Donato Carissi Pretpostavka zla

Mila Vasquez ponovno u akciji u romanu Pretpostavka zla!

Roman Pretpostavka zla novi je jezoviti triler talijanskog pisca Donata Carrisia objavljen nekoliko godina  nakon hvaljenog romana Šaptač istog autora. I ovog puta glavna je istražiteljica mlada Mila Vasquez. Iako drugi roman obično bude slabiji od prvijenca, roman Pretpostavka zla to zasigurno nije. Ovo je izuzetno inteligentno napisan roman za prave štovatelje kvalitetnog kriminalističkog štiva. Roman Pretpostavka zla može se čitati zasebno, ali likovi su povezani s romanom Šaptač pa ukoliko niste čitali Šaptača, započnite ipak s njim.

O romanu Pretpostavka zla

Pretpostavka zla započinje policijskom istragom koja prati slučajeve nestalih osoba, od kojih su neki nestali prije dvadesetak i više godina bez ikakvog traga. Odjedanput, davno nestali „oživljavaju“ i postaju ubojice. Radi li se o terorističkom činu, osveti ili nečem skroz drugom? Mila Vasquez i njen kolega Klaus Boris dugo tapkaju u mraku bez niti koja povezuje slučajeve. Kad im se u istrazi pridružio odbjegli, “kompromitirani“ kolega  Simon Berrish, stvari se počinju kretati s mrtve točke. Roman je čitak, napet i uznemirujući. Radnja romana čini se poprilično zapetljana, ali pronicljivi istražitelji uspijevaju pohvatati niti i dovesti sam roman do uzbudljivog raspleta.

Čistilište

U romanu Pretpostavka zla Čistilište je odjel za nestale slučajeve u saveznoj upravi policije. Na godinu tu pohrane dokumentaciju više desetaka slučajeva osoba koje su iznenada nestale iz svojih domova. Policija čuva njihove osobne predmete u ovom odjelu nadajući se da će kad tad otkriti neki novi trag. Jesu li te osobe nestale svojom voljom ili ih je netko prisilio? Njihovi roditelji, djeca i prijatelji misle da im je život bio toliko težak da su sami odlučili nestati. Ali, Mila Vasqez ne slaže se s tim. Započinje opsežnu potragu o nekoliko slučajeva nestanka.

Početak romana Pretpostavka zla

Knjigovođa Roger Valin nestao je prije sedamnaest godina, a onda iznenada uskrsnuo i ubio četveročlanu obitelj. Da bi osigurao da ga se prepozna, ostavlja na životu najmlađeg dječaka umorene obitelji kojemu govori svoje ime. Nakon počinjenih ubojstava, ubojica ponovno nestaje. U policiji se pali  zvono za uzbunu. Iako nevoljko, Mila Vasquez prihvaća slučaj. Uskoro se niz ubojstava nastavlja, a počinitelji su sve osobe nestale godinama ranije. Čak se i Milin bivši kolega policajac, koji je jednog dana nestao jer se nije mogao nositi s beznađem i surovosti policijskog života, ponovno  pojavljuje kao nositelj tragova. 

Mila

Snažan ženski lik kakvih nema puno u novijoj kriminalističkoj literaturi. Po otuđenosti, samoranjavanju i mračnim tajnama iz svog privatnog života podsjeća malo na lik Lisbeth Salander iz Larssonovog serijala Millennium. Mila nije prihvaćena među kolegama policajcima, te je  često zaobilaze kod informiranja o važnim činjenicama vezanim za istragu. Ni ona se sama ne može uklopiti u policijsku hijerarhiju, već radije bira društvo izopćenih kolega kao što je Simon Berrish.

Simon Berrish

Simon Berrish majstor je na području antropologije, čitanju ljudi i ispitivanju osumnjičenih. Specijalac koji je izopćen od strane kolega i kojeg prati mračna tajna moguće koruptivne afere iz prošlosti. Mila i on postaju izvrstan tim koji malo pomalo steže obruč oko tajanstvenog Kairusa.

Da postoji samo jedan čovjek na Zemlji, bi li on bio dobar ili zao?

Ni jedno ni drugo…iIi možda oboje.

Tako je. Pretpostavka zla stoga glasi: Ono što je za nekoga dobro uvijek se poklapa s onim što je za nekoga zlo, ali vrijedi i obrnuto. Sr.224.

Dojam nakon pročitanog romana:

Donato Carrisi Pretpostavka zla

Pretpostavka zla nasljednik je romana Šaptač koji me bio oduševio originalnom idejom i savršeno iznijansiranim likovima. Pretpostavka zla nastavlja na tragu prvog romana, ali priča je još zapetljanija, zakučastija. Morate pažljivo čitati kako biste ušli u bolestan um kreatora ovih ubojstava. Po mom mišljenju, autor je previše “zakomplicirao” radnju, ali bez obzira na to, knjiga je vrlo zanimljiva i originalna. Najveću vrijednost joj daje savršeno napisan lik mlade Mile Vasquez koja postoje još jedna netipična heroina u borbi protiv zločina.

O autoru

Donato Carrisi suvremeni je talijanski pisac. Diplomirao je pravo i kriminalistiku. Svjetski poznat postao je romanom Šaptač koji je osvojio nekoliko nagrada i fascinirao ljubitelje mračnih psiholoških trilera. Pretpostavka zla njegov je drugi roman koji prati karizmatičnu istražiteljicu Milu Vasquez i njezin tim istražitelja.

Gdje kupiti:

Znanje

Recenziju druge Male možete pronaći na linku ovdje.

Giles Legardinier: Sutra prestajem!

Nakladnik: Znanje, Zagreb

Naslovnica knjige Sutra prestajem!: © Znanje

Gillles Legardinier Sutra prestajem

Bridget Jones na francuski način!

Sutra prestajem! pravi je chick-lit roman za popodnevno opuštanje uz kavicu ili desert. Komične i nadasve zabavne zgode mlade Julie Tournelle osvojile su  čitatelje diljem Europe, a knjiga Sutra prestajem! bila je sedam tjedana najprodavanija knjiga u samoj Francuskoj.

 Ako ste voljeli serijal ili knjige o Bridget Jones, ovo je knjiga slične tematike. Glavna junakinja je nakon propale veze u potrazi za savršenim muškarcem kojeg uskoro otkriva u vlastitom stubištu. Što je sve Julie spremna učiniti kako bi upoznala, zavela i zadržala savršenog muškarca, pročitat ćete u ovom romanu.

Julie

Julie je djevojka kakve srećemo svakodnevno na svakom koraku. Obična, gradska djevojka s velikim brojem prijateljica koje vole društvo, izlaske, tulume i koje sve od reda imaju ljubavne probleme. Ni Julie nije izuzetak. Iskrena, na trenutke zbrkana i nadasve simpatična djevojka pokazuje ipak veliku dozu hrabrosti i želje da napravi rez i započne neke nove stvari u životu.

Tako, nezadovoljna poslom u banci, daje otkaz i odlučuje se okušati kao zamjenski  prodavač u obližnjoj pekarnici. Netko će misliti da je to stepenica prema dolje u njezinom profesionalnom razvoju, ali ne i Julie.

Njena je najveća želja komunicirati s ljudima, dijeliti životna iskustva i savjete s mještanima i prijateljima i ponekad u dućanu vidjeti svog obožavanog susjeda Ricka.

Richard Bumtres (Rick)

Rick je tajanstveni mladić koji se doseljava u Julieino susjedstvo. Vrlo je samozatajan, pristojan, dobro odgojen mladić koji je Juliu zainteresirao čim ga je vidjela. Rick uredno trenira, bavi se fotografijom, razumije se u popravljanje stvari u kućanstvu, uljudan je prema Julieinim roditeljima. Čovjek bi rekao – idealan momak. Moram priznati da mi je Rickov lik puno manje sjeo nego lik Julie jer je mladić jednostavno presavršen, a takvi, naravno, ne postoje. Skoro do  zadnjih stranica romana čitatelj ne zna ništa pobliže o njemu, ni odakle dolazi ni čime se bavi, ni tko su mu roditelji. Istovremeno, sve smo to saznali o Julie pa mi Rick ne djeluje autentično.

To ime govori mnogo toga, ali nikako ne predstavlja običnog susjeda u zgradi. Tako da sam, pod tušem, odjednom otkrila novi cilj u životu: saznati kakav je on. str. 13.

Gilles Legardinier Sutra prestajem

O romanu Sutra prestajem!

Zaplet počinje kad se u Julieinu zgradu uselio tajanstveni mladić. Privučena njegovom tajnovitošću, a istovremeno u potrazi za pravom ljubavlju, Julie počinje praviti različite ludosti kako bi ga više i bolje upoznala i približila se tom neznancu. Njezina opsjednutost tim muškarcem na trenutke prelazi granice „poželjnog“, ali  sve joj opraštamo jer je Julie beskrajno simpatična.

Najljepši i najdirljiviji dijelovi su mi kad se Julie brine o teško bolesnoj susjedi koja nema nikoga bližnjeg, posjećujući je u bolnici i održavajući njezin mali vrt. Ti dijelovi otkrivaju Julieino plemenito i humano srce.

Neki dijelovi romana su jako naivni, na primjer – Julie se sprema upustiti  u krađu vrijednog nakita kako bi spasila Ricka da on sam ne počini razbojstvo?!

Ipak, knjiga Sutra prestajem! iskričav je i dirljiv roman. To je roman koji  promovira ljubav i normalnu ljudsku potragu za osobom koja će biti naša druga polovica i to mu je najveća vrijednost. Roman ističe i druge važne poruke od kojih je jedna da uživamo u životu i cijenimo život.

Nemoj nikada zaboraviti, mala moja, bez obzira na sve nedaće, da imaš sreću što si živa i što je sve moguće.

O autoru:

Gilles Legardinier francuski je pisac i scenarist rođen 1965. u Parizu. Nakon što je radio u engleskim i američkim filmskim studijima, posebice kao pirotehničar, režirao je reklamne spotove, filmske najave i dokumentarce o filmskim hitovima. Danas se posvećuje uređivanju scenarija i pisanju vlastitih romana. Prvo se istaknuo u književnosti za djecu i mlade, da bi zasjao trilerima poput Egzila anđela (L’Exil des Anges) i Bili smo ljudi (Nous étions les hommes), a nedavno i humorističnim romanima. Roman Sutra prestajem! (2011.) tako je doživio međunarodni uspjeh, a slijedile su uspješnice Complètement cramé! (2012., prijevod u pripremi), Et soudain tout change (2013.) i Ça peut pas rater! (2014.).

Gdje kupiti:

Znanje

Adrian McKinty: Lanac

Nakladnik: V.B.Z.

Naslovnica romana Lanac: ©V.B.Z. Zagreb, 2020.

Adrian McKinty Lanac

Otmica djeteta : Noćna mora koje se boji svaki roditelj, ali može biti još i gore!

Primili ste poziv s nepoznatog broja: Vaše dijete je oteto! Ako ga želite ponovno vidjeti, morat ćete oteti nečije tuđe dijete. Tako započinje hit roman Lanac, napeti triler sjevernoirskog autora Adriana McKintya.

Lanac je dijaboličan, uznemirujući roman koji se čita najvećom mogućom brzinom i spada u sam vrh kriminalističkih romana objavljenih u prošloj godini. Autor je vrlo zanimljivom i inteligentnom pričom ukazao na zastrašujuće postojanje cyber zločinaca koji rade različita kriminalna djela putem napredne računalne tehnologije, a vrlo ih je teško otkriti jer su zaštićeni sofisticiranim metodama cyber tehnologije kojima štite svoju anonimnost.

Radnja romana Lanac:

Trinaestogodišnja Kylie  biva oteta s autobusnog stajališta čekajući školski bus. Njezina majka Rachel Klein dobiva uznemirujući poziv s nepoznatog broja. Nepoznata žena na liniji obavještava je da je Kylie oteta, vezana i sakrivena na nepoznatoj lokaciji, a jedini način na koji će  Rachel ponovno vidjeti svoju kćerku jest da točno slijedi njezine upute: Platite  otkupninu i pronađite drugo dijete za otmicu! To nije uobičajena otmica: pozivatelj je i sama majka čiji je sin odveden, a ako Rachel ne učini kako joj se kaže, dječak će umrijeti.

Uskoro Rachel kontaktiraju ljudi koji vode tajanstveni Lanac:

“Niste prvi. I sigurno nećete biti posljednji.” str. 14.

Rachel je sada dio Lanaca, beskrajne i izuzetno domišljate organizacije koja žrtve pretvara u kriminalce dok se stvoritelji Lanca enormno  bogate. Pravila su jednostavna, moralna pitanja stavljena na kušnju; brzo pronađite novac, pronađite svoju žrtvu, a zatim počinite užasan čin za koji ste prije samo dvadeset i četiri sata mislili da niste sposobni. Uz sve to, novac za otkupninu pretvoren je u kriptovalutu i uplatitelji ne znaju gdje zapravo ide.

Rachel postaje meta opasne skupine nalogodavaca, ona mora počiniti zločin da bi spasila svoju otetu kćer – ili riskirati da je zauvijek izgubi. Ne može se obratiti bivšem mužu Martyu koji ne živi s njima, već pomoć traži od Martyevog brata Petea, bivšeg vojnika koji se bori s ovisnošću. Uz pomoć Petea, Rachel otima djevojčicu Ameliju i Kylie je vraćena. Ali, to je tek početak. Ni Kylie ni Rachel nisu više iste. Grozna trauma ostavlja posljedice i Rachel odlučuje uzvratiti udarac…

Adrian McKinty Lanac

Prijetnja u romanu Lanac:

Sada znaš što moraš učiniti ako želiš ponovno vidjeti slatku malu Kylie. Taj posvemašnji strah koji osjećaš? Ta navala adrenalina? Ta potreba da djeluješ? Lanac ti je to dao. Lanac te oslobađa.

Zlonamjerni softver kao sredstvo cyber kriminalaca

Jedna od najprofitabilnijih i stoga najpopularnijih vrsta zlonamjernih softvera među cyber zločincima jest softver kojim se iznuđuje otkupnina. Taj se zlonamjerni softver sam instalira na žrtvin uređaj, šifrira datoteke i potom se traži otkupnina (obično u Bitcoinima). Zlonamjerni softver obuhvaća sve vrste zloćudnog softvera, uključujući viruse, a cyber zločinci ih koriste za varanje žrtava, za krađu identiteta, krađu podataka o kreditnoj kartici, preuzimanje kontrole nad više računala, zarazu računala i njihovu uporabu za korištenje bitcoina ili drugih kriptovaluta.

O romanu Lanac:

Dugo nisam čitala ovako napet i uzbudljiv triler. Pisac piše s lakoćom, radnja je napeta, a stvari se brzo događaju. Roman se čita u jednom dahu, a čitatelj je svjestan da je takva zlonamjerna, ekstremno sofisticirana prijetnja itekako moguća u svijetu punom uznapredovale tehnologije iza koje ponekad stoje iznimno inteligentni, ali bolesni umovi. Meni se roman jako svidio i jedva čekam prijevod novih romana ovog autora.

O autoru:

Adrian McKinty rođen je u Sjevernoj Irskoj 1968. godine, a odrastao je u Carrickfergusu. Studirao je pravo na Sveučilištu Warwick, a politiku i filozofiju na Sveučilištu Oxford. 1990-ih Adrian se preselio u Sjedinjene Države. Dok je živio u Coloradu, Adrian McKinty počeo je pisati romane. Godine 2008. s obitelji se preselio u Melbourne u Australiji. Najpoznatiji je  po nagrađivanom trileru Lanac i romanima Seana Duffyja smještenih u Sjevernu Irsku.

Recenziju njegova romana Otok možete pročitati ovdje.

Gdje kupiti:

V.B.Z.

Clemens J. Setz: Indigo

Nakladnik: Hena com, 2020

Naslovnica romana Indigo: © Hena com

Clemens J. Setz: Indigo

… uvijek smo suočeni s dvjema suprotstavljenim istinama. Evolucijska istina predviđa da dio populacije uvijek umire da bi omogućio opstanak drugog dijela. Ljudska istina kaže: svi moraju preživjeti, ili točnije: svi imaju pravo na preživljavanje. Besmisleno je pitati: zašto?

str. 50./51.

Roman Indigo

Ovaj je roman nemoguće prepričati. Ne znam otkud početi niti gdje bih završila.

Fabula nije jasna ni linearna, miješaju se sadašnjost i budućnost (ili prošlost i sadašnjost, kako se uzme).

U sadašnjosti (prošlosti?) pratimo profesora matematike Clemensa J. Setza koji, nakon kratkog zaposlenja u Institutu Helianau, počinje istraživati događaje koji su se zbili prije nego je naprasno napustio radno mjesto.

Ona odurna planinska atmosfera tamo gore, taj seoski zrak, trava… čak je i trava neprijateljska. Samo raste. Nije ju briga za ljude, za zgrade. Nije kao gradska trava. Gradska trava puna je poštovanja.

str. 201.

Institut Helianau je neka vrsta internata, škole za djecu s neobičnim indigo poremećajem. Indigo poremećaj zapravo ne utječe na djecu koja ga nose, nego na njihove bližnje, kod kojih uzrokuje mučninu, vrtoglavice, glavobolje, osipe… Obitelji indigo djece fizički ne mogu podnijeti njihovu blizinu, barem ne neko duže vrijeme i zato ih smještaju u navedeni internat.

Profesor Setz prisjeti se kako su djeca, odjevena u neobične maske, napuštala internat – bivala relocirana.

U budućnosti (sadašnjosti?), petnaestak godina kasnije, pratimo bivše indigo dijete Roberta Tätzela. Kažem „bivše“ jer je Robert sagorio, izgubio svoje indigo djelovanje.

Edison je imao poseban stav… Dok je radio na izumu žarulje, morao je prevladati jedan propali pokušaj za drugim, ali nijedan od tih udaraca nije ga uzdrmao. Naprotiv, neuspjeli pokušaji vjerojatno su ga još više poticali. Bio je, barem u tom pogledu, baš kao i sama priroda. Priroda je stvorila tu djecu i ona su u izvjesnom smislu poput žarulja. Prije ili poslije izgore, sagore, djelovanje se ugasi.

str. 160./161.

Robert je zbunjen, u neobičnoj ljubavnoj vezi s djevojkom Cordulom, usmjeren na iBalls, javne kamere koje ga prate gdje god krene.

U novinama vidi članak o svom bivšem profesoru matematike Setzu, koji je upravo oslobođen optužbi za ubojstvo…

Njih se dvojica uskoro i susreću.

Indigo djeca kao pojam New age pokreta

Pojam „indigo djeca“ nije nešto novo – javlja se krajem dvadesetog stoljeća kao tumačenje za djecu koja su na neki način natprosječna, hipersenzibilna, empatična, kreativna i visokog kvocijenta inteligencije. Naziv indigo dolazi od vidovnjakinje koja je tvrdila da takva djeca imaju auru indigo boje.

Indigo djeci često je bio pogrešno dijagnosticiran ADHD ili čak i autizam.

Brojni znanstvenici pobijaju postojanje indigo djece, no pojam kako takav postoji, kao i alternativne grupe koje se time bave te odgajaju djecu njegujući njihove indigo sposobnosti.

U romanu Indigo, kao što vidimo, indigo djeca nešto su sasvim drugo. Oni sami direktno ne pate od svog sindroma, već njihovi bližnji koji imaju značajne zdravstvene probleme kada su u njihovoj blizini.

Clemens J. Setz: Indigo

Umjetna, lažirana stvarnost

Način na koji je napisan ovaj roman prkosi svakoj definiciji fabule, pa čak i književnosti. Čak sam i u samom romanu pronašla citat koji savršeno opisuje stil kojim je napisan:

Rečenice su stajale jedna do druge, a svaka je preko točke zavirivala u iduću, poput bića koje zuri u biće neke druge vrste pokušavajući proniknuti u njegovu tajnu.

str. 284.

Priznajem, dobar dio romana uopće nisam razumjela. Ipak, to ne znači da je roman loš, upravo suprotno, toliko je originalan i začudan, ovakvo nešto zasigurno nikada prije niste pročitali.

Radnja kao da dokumentira stvarnost – prepuna je fotografija, novinskih članaka, faksimila, izvješća. Čak se i glavni lik zove kao autor, učitelj je matematike kao i autor (koji je studirao matematiku), izgledao ako autor (!) i svako se toliko morate podsjetiti: Ovo što čitam nije stvarnost!

Stvarnost romana je umjetna, lažirana; to je izmišljena priča oblikovana kao stvarnost. Na trenutke sam se znala pogubiti u svomu tome…

Ovo je definitivno knjiga koja se čita dvaput, pa i triput ako treba. Svako novo čitanje otkriva nam neki novi sloj koji isprva nismo uočili.

Zaista je zanimljivo i strašno s kakvim se situacijama čovjek zna nositi. … Možemo živjeti čak i u utrobi Zemlje, …, u uvjetima potpunoga mraka, u područjima zagađenog zraka i zatrovane vode, na polarnim postajama u vječnome ledu ili u samostanima na tisućama metara nadmorske visine na kojoj je količina kisika u zraku toliko niska da svi postanu religiozni. Da, prije ili poslije čovjek se navikne mimo svega.

str. 174.

Indigo i mi

Čak i danas imam dojam da sam tek nedavno naučio što je to suosjećanje i proživljavanje tuđe patnje i da se još uvijek moram privikavati na svjetlinu kojom ono obavija svijet.

str. 295.

Neću se praviti da sam shvatila pouku ovog romana. Čak nisam ni sigurna ima li je uopće…

Čini mi se da sam skupila neke mrvice radnje i zaključujem da usamljenost i empatija zauzimaju visoko mjesto na ljestvici mogućnih zaključaka i pouka romana.

Dakle, usamljenost… Veoma aktualna u današnje vrijeme, distanca je prisutna u životu indigo djece od samog njihova rođenja. Osuđeni su na  usamljenost i život daleko od ostalih, što na kraju rezultira psihičkim problemima koji se očituju u ponašanju sagorjelog Roberta, ali čini mi se, čak i profesora Setza, koji i sam na trenutke djeluje kao indigo dijete.

Likovi su ezoterični, želimo ih razumjeti, ali oni su magličasti, onkraj našeg shvaćanja i razumijevanja. Ipak, tako su sami. U svojoj „zoni“, znaju točno koliko minuta mogu provesti u društvu druge osobe, prije nego ona pobjegne pred naletom mučnine, glavobolje i vrtoglavice. Suosjećamo s njima jer, zar nismo i sami u sličnoj situaciji?

Sa svih strana čujemo upozorenja, nema dodira, nema ljubljenja, zagrljaja. Ne smijemo provesti više od petnaest minuta u bliskom druženju. Ne smijemo se približiti starijim članovima obitelji…

Zar nismo i mi, na neki način, indigo ljudi?

Kako ne suosjećati, kada smo mi oni?

… ne postoje sretni svršeci, nego tek tu i tamo fer svršeci.

str. 20.
Clemens J. Setz: Indigo

Ostala djela ovog autora:

Clemens J. Setz austrijski je autor koji je napisao podosta toga. Kod nas je preveden samo roman Indigo.

Gdje kupiti:

Hena com

Stefan Ahnhem: Deveti grob

Nakladnik: Znanje 2020.

Naslovnica romana Deveti grob: ©Znanje, 2020.

Stefan Ahnhem Deveti grob

Deveti grob kao prethodnica Žrtvi bez lica

Deveti grob prethodi romanu Žrtva bez lica, objavljenom prošle godine od istog autora. Knjige se mogu čitati zasebno, ali ako već niste čitali Žrtvu bez lica, počnite ipak s Devetim grobom. U obje knjige glavni je  junak detektiv Fabian Risk, iskusni policajac koji jedva održava ravnotežu između policijskog posla i obiteljskih obveza prema supruzi i djeci, često na štetu obitelji. Zbog privatnih i poslovnih problema prisiljen je preseliti se iz Stockholma u rodni Helsingborg. Radnja romana se događa simultano u Švedskoj i Danskoj pa oba tima švedskih i danskih policijskih istražitelja postepeno shvaćaju da do rješenja mogu doći samo međusobnom suradnjom.

Švedska

Švedski ministar obrane netragom nestaje nakon govora na znanstvenom skupu. Svi napori istražitelja da otkriju njegovo kretanje nakon što je napustio javnu garažu ostaju bez rezultata. Fabian od svog nadređenog šefa dobiva zadatak da istraga bude povjerljiva kako podaci ne bi procurili pred javnost i novinare. Uskoro se tijelo ministra pronađe i utvrdi se da su mu izvađeni organi. Fabian Risk i trudna kolegica Malin malo po malo približavaju se ubojici ministra. Nakon što njegova kolegica Malin biva oteta, inspektor Risk shvaća da su motivi svih ubojstva i počinjenih okrutnosti puno dublji i mračniji, nego što se to činilo u prvi mah.

Danska

U vrijeme dok Šveđani traže nestalog ministra obrane, u Kopenhagenu je ubijena supruga televizijske zvijezde serijala Ples sa zvijezdama. Supruga Alexa svi doživljavaju kao prvoosumnjičenog. Ali danska detektivka Dunja  Hougaard nije uvjerena da je to pravi ubojica. Dunja preuzima iscrpnu istragu. Uskoro se otkrije Alexovo tijelo. Policijska potraga se nastavlja. Istovremeno, Dunja ima problema kako s nadređenim šefom u policiji koji joj se eksplicitno seksualno nameće i uznemirava je, tako i s partnerom od kojeg se otuđila. Uporna Dunja i njezin tim istražitelja nastavljaju potragu i nalaze novog počinitelja. To je seksualni predator već otprije osuđivan i dobro poznat policiji. Ali, čini se da ni to nije pravi ubojica…

Poveznica u romanu Deveti grob

Nakon nekog vremena istražitelji otkrivaju povezanost između većeg broja užasnih ubojstava u Švedskoj i Danskoj. Prateći trag zločina, istražitelji istovremeno dolaze do istih spoznaja – radi se o međunarodnoj dobro uigranoj kriminalnoj organizaciji koja seže daleko do Izraela, Irana i arapskog svijeta. Iako se na trenutke čini da je motiv ovih užasnih ubojstava novac, a prodaja organa unosan posao, na kraju se klupko raspliće i čitatelj shvaća da su glavni motivi počinitelja osobne prirode i da su potaknuti dvjema osnovnim emocijama – ljubavlju i mržnjom.

Stefan Ahnhem Deveti grob

O romanu Deveti grob

Roman Devet grob mračan je i na trenutke „krvoločan“ roman i nije za čitatelje slabijih živaca (takvi neka slobodno preskoče scene mučenja žrtava). Beskrupulozno nasilje i mnoštvo krvavih scena ponekad izaziva nelagodu, ali roman je uistinu napet i „drži“ vas do samog kraja. Obilje likova koje autor maestralno psihološki gradi velika su vrijednost romana. Fabian Risk, trudna istražiteljica Malin, danska kolegica Dunja Hougaard, sve su to likovi izvrsno prezentirani, bliski čitatelju, s jako puno životnih, svakodnevnih problema i neriješenih situacija u vlastitim obiteljima, partnerskim ili poslovnim vezama. Ranjivošću  glavnih likova, Ahnhem je dodatno „kupio“ čitatelje koji ne samo da vjeruju glavnim likovima, već i strepe za njihov život u pojedinim situacijama.

S druge strane, autor je dodatno „začinio“ radnju širenjem priče na međunarodnu pozornicu. Čitajući roman, cijelo vrijeme imate osjećaj da vam nedostaje nešto što bi povezalo događaje. Čitatelj se osjeća slično kao i policajci u ove dvije države. Pokušava naći nit koja sve povezuje. Kad se to negdje po sredini  knjige dogodi, sve vam polako sjeda na mjesto. Roman Devet grob stoji uz bok uspješnicama ostalih skandinavskih autora, pogotovo Stiega Larssona.

1.dio

Mnoge će zaprepastiti moji postupci. Neki će ih doživjeti kao osvetu za sve počinjene nepravde. Drugi kao nevjerojatnu igru nadmudrivanja sustava i iskušavanja njegovih granica. No velika će se većina složiti da je riječ o djelima krajnje izopačene osobe. Svi će pogriješiti.

O piscu

Stefan Ahnhem švedski je scenarist i pisac koji autorski stil gradi stapajući napet i mračan ugođaj svojstven nordijskom noiru s kinematografskim kvalitetama pisanja scenarija. Dosad je objavio četiri romana iz serije o policijskom inspektoru Fabianu Risku koji su mu donijeli brojne nagrade i odveli ga u vrh svjetskih uspješnica: nacionalnu nagradu Crimetime Specsavers Award za njegov prvijenac Žrtva bez lica (Offer utan ansikte, 2014.) te MIMI Award za najbolji kriminalistički roman u Njemačkoj za Deveti grob (Den nionde graven, 2016.). Autor se relativno kasno odlučio na književni rad. Prije toga kalio se na televiziji raspisujući scenarije za popularne krimi-serijale nastale prema djelima Henninga Mankella (“Inspektor Wallander”) i Helen Tursten (“Inspektorica Irene Huss”).

Njegov najnoviji roman zove se Osamnaest ispod ništice, a ovdje je i naša recenzija.

Gdje kupiti:

Znanje

Gillian McAllister: Sve što kažeš

Nakladnik: 24 sata d.o.o., 2019.

Naslovnica romana Sve što kažeš: © 24 sata d.o.o.

Gillian McAllister: Sve što kažeš

Sve počne selfiejem. Tip se pojavi iz vedra neba; nismo sigurne ni kako se zove. Uvijek ih upoznajemo, kad god izađemo.

str. 9.

Sve što kažeš

Prijateljice Joanna i Laura izlaze u bar. Naporni stranac previše se vrzma oko Jo pa one, uznemirene, odlaze. Laura prema svom stanu, Jo prema svom.

Mogla bih vikati, ali što bih rekla? To što je muškarac uhvatio ženu za ruku u baru ne djeluje kao zločin, iako možda jest. Umjesto toga, sudionica sam; gotovo ga držim za ruku. Nitko ne zna da to ne želim. … Čvrsto me stisne, dlanom mi pokrivajući cijelu ruku. Pusti je i opet stisne; svojevrsna je to seksualna prijetnja.

str. 17.

Putem, Jo iza sebe čuje korake. Zamišlja onog neznanca iz bara. Osjeća da se koraci ubrzavaju. Što napraviti? Jo je u panici. Što ako je uhvati? Hoće li je silovati? Hoće li je ubiti?

Koraci su sve bliže i bliže. Jo se okreće i gurne neznanca iza sebe.

On pada i ne miče se.

Što sad?

Nema nikoga – nema svjedoka.

Neznanac je nepomičan.

Ostati?

Ili pobjeći?

Što biste vi učinili?

Dilema koja život znači

Da nema ovog neobičnog načina na koji je spisateljica ispripovijedala priču, rekla bih vam da je Sve što kažeš solidan, ali ni po čemu poseban roman.

Međutim… Ne sjećam se da sam ikad pročitala nešto slično ovom romanu. Rekoh, nije priča to što me oduševilo, već način na koji nam je ispripovijedana.

Nakon događaja spomenutih gore, Joanna gleda u nepomično tijelo muškarca kojeg je gurnula, za kojeg je bila uvjerena da joj predstavlja opasnost.

Cijelo njezino biće usredotočuje se na odluku – ostati ili pobjeći.

E, sad dolazi ono što je iznenađujuće – spisateljica nam daje uvid u oba slučaja. Poglavlje po poglavlje, pratimo Joannin život nakon bijega.

Poglavlje po poglavlje, pratimo Joannin život nakon ostanka i poziva hitnim službama.

Koja je varijanta ispala bolja?

„To je neobičan put“, kaže na odlasku. Pucanj za rastanak, znak upozorenja, ispaljen u noć.

str. 169.
Gillian McAllister: Sve što kažeš

Dvije priče – jedan kraj

Sve što kažeš pravi je psihološki triler u kojem ćete uživati. Dvije priče, Priznanje i Bijeg, vode nas ludim vrtuljkom psiholoških stanja glavne (anti)junakinje.

Sreću, čini mi se, ili osjećate ili ne osjećate. Ali loši osjećaji… Njihov raspon krila čini se golemim, poput albatrosova. Nesretna bol krivnje od koje se preokreće želudac. Potmuo sram. Razočaranje koje polako gmiže ispod kože i vlaži oči. Prodorna, pulsirajuća tuga. Kada ti netko nedostaje toliko kao da se cijeli svijet potpuno promijenio. Prazan, grozan osjećaj usamljenosti.

str. 242.

Najzanimljivije od svega, te se dvije priče, na kraju, sastaju u jednu.

Tko će biti uz nas bez obzira na sve što napravimo?

Tko će nam čuvati leđa?

Je li to naša obitelj?

Naš partner ili partnerica?

Naši prijatelji?

Na kraju ovih dviju priča, koje zajedno čine jednu izvanrednu psihološku dramu, saznajemo što je doista važno i što je doista vječno.

Averzija prema likovima – plus za priču

Zanimljivo je da mi se u romanu Sve što kažeš ni jedan jedini lik nije svidio.

Joanna je bezlična, nekako blijeda, ide kroz život ne onako kako želi, nego kako je život nosi. Niti ne zna što želi, osjeća da joj nedostaje „ono nešto“ koje traži, ali ne uspijeva pronaći. Možda zato što joj i za tu potragu manjka entuzijazma. Ne mogu a da se ne upitam – bi li verzija Bijeg imala drugačiji kraj, da je Jo žena malo čvršćeg karaktera.

Joannin suprug Reubens socijalni je radnik i, meni, ajme majko. Ne volim moralne vertikale niti savršene primjerke ljudske rase ni u stvarnom životu, a kamoli u knjigama. On sve zna, uvijek govori istinu, uvijek postupa onako kako treba. Išao mi je na živce od prve do posljednje stranice. Naravno, njegov karakter je protuteža klimavoj Jo pa zapravo čine ok par i dobro funkcioniraju zajedno. Sve dok njihov odnos ne počne nagrizati Joannina odluka – i bijeg, i priznanje.

Laura, Joina prijateljica, lažno je i isforsirano drugačija. Previše se trudi i to nam, kao čitateljima, ne sjeda. Ponovo, baš takav karakter potreban nam je da neke Joine crte izbiju na površinu.

Ono što me oduševljava jest to da moja averzija prema likovima nije umanjila kvalitetu priče. Baš suprotno, bez osjećaja koji nam zamagljuju prosudbu, sve postupke i situacije vidimo onakvima kakvi jesu.

Tipovi u baru – noćna mora svake žene

Sviđa mi se situacija kojom je spisateljica počela priču, a to je dosadan tip u baru. Upitaju li se ikad frajeri kakav dojam ostavljaju na ženu kada je slijede po baru, unose joj se u lice, inzistiraju na zajedničkom piću?

I nakon što te tako ganjaju pa si, ustrašena, prisiljena pobjeći samo da ga se riješiš, je li doista pogrešno pretpostaviti da su koraci iza tebe baš njegovi? Je li preventivni napad samoobrana?

Kako društvo gleda na žrtvu kad se ispostavi da ipak nije bila žrtva? Je li strah za život opravdan kada se napad događa samo u našoj glavi?

… i sada vidim: ovako će biti. Svi će imati mišljenje o meni, o tome što sam učinila, i o reakciji države na to. Svi nose leće, i sada me gledaju kroz njih, filtriraju svoja mišljenja o tome što čini nasilje i samoobranu i zakon. … Javno sam vlasništvo. Više ništa nije privatno. Moj je život stavljen u krupni plan i projiciran na zid kako bi ga svi gledali.

str. 131./132.

Treba li nam doista netko nešto i napraviti da bismo bile žrtve ili se smijemo unaprijed braniti?

I naravno, tu je i krivnja. Krivnja jer si žrtva. Krivnja jer to nisi.

Možda da nisam imala maskaru, nosila one cipele… možda bi me Sadiq ostavio na miru. … Možda sam izgledala kao da to tražim.

Tada me ne bi slijedio.

Tada se ono ne bi dogodilo.

Tada se ne bih skrivala.

str. 94.
Gillian McAllister: Sve što kažeš

Trag krušnih mrvica u romanu Sve što kažeš

Za kraj, ostavljam još sitnicu koja me stvarno izula iz cipela.

Čitatelj ne doznaje put koji je Joanna odabrala – bijeg ili priznanje.

Tu priča staje.

Joanna je okarakterizirana kao osoba koja stalno mašta, sanjari, izmišlja. Koliki je dio ove priče izmaštala?

Ipak, čitavim romanom spisateljica nam ostavlja mrvice tragova. Ili sam bar ja to tako doživjela.

 Čini mi se, iako nije jasno rečeno, da je ipak jasno što je Jo napravila.

Ako pažljivo, pažljivo čitate, i vi ćete to uočiti. 

Druga Mala, drugo mišljenje

Kliknite ovdje <–

Ostali naslovi ove autorice:

  • Sve što kažeš
  • Same laži

Gdje kupiti:

Web shop Hoću knjigu

Gillian McAllister: Sve što kažeš

Nakladnik: 24 sata d.o.o. Zagreb

Naslovnica knjige  Sve što kažeš: ©24 sata d.o.o, Zagreb, 2019.

Gillian McAllister Sve što kažeš

To je bilo pogrešno. Uništila sam nečiji život bez razloga. Nemam opravdanje. Nemam ispriku.

Zaslužujem sve što ću dobiti. Str.236.

Život kao laž

Počelo je nesmotreno, bez razmišljanja, u želji da se sakrije istina i da se potisne strašan  događaj. Ali, to je nemoguće. Joanna mora preuzeti odgovornost za svoje postupke.

Eksponencijalne su, te moje laži. Počele su jednim udahom, dubokim udahom prije nego sam se okrenula i otišla, a onim izdahom moje su se laži te noći u prosincu raspršile svuda, poput sjemena maslačka, premda sam mislila da će im biti prehladno da bi proklijale. str.217.

Radnja romana Sve što kažeš

Joanna Oliva mlada je žena, u sretnom braku sa socijalnim radnikom Reubenom. Joanna  povremeno radi u bibliobusu na knjižnim poslovima, a Reuben radi  u islamskoj dobrotvornoj udruzi. Joanna osjeća da je Reuben savršeno razumije, za razliku od roditelja i brata Wilta. Nakon jednog događaja, njihov svakodnevni život naglo prelazi iz opuštajuće zone ugode u ogromnu traumu.

Jedne večeri Joanna i prijateljica Laura, nadarena slikarica, izlaze u večernji provod u noćni bar, u predjelu Mala Venecija. Uskoro Joannu počinje salijetati nepoznati mladić, eksplicitno nabacujući seksualne aluzije. Uznemirena, Joanna nakon odlaska iz bara i pozdrava s prijateljicom nastavlja sama hodati ulicama grada osluškujući nepoznate korake za sobom. Nakon što joj se učini da je netko prati, uvjerena je da je to čovjek iz bara. Čuvši njegove korake neposredno iza sebe, njezina paranoja raste i ona se u jednom trenutku okreće i snažno gurne čovjeka iza sebe. Čovjek se stropošta niz  stepenice i ostane ležati u lokvi vode. Zgrožena svojim činom, Joanna mu prilazi i otkrije da se radi o potpunom neznancu. Što napraviti? Joanna oklijeva. Pred oči joj dolaze sve moguće posljedice vezane za njezinu odluku. Bijeg ili priznanje?

Mogu pobjeći ili mogu ostati i pozvati hitnu pomoć.

Vrijeme je za odluku. Str.23

Bijeg – prva perspektiva romana Sve što kažeš

Joanna je pobjegla s mjesta događaja. Neznanac je ostao nepomičan u lokvi vode. Je li mrtav? Zašto nije zatražila pomoć od policije, prijateljice, supruga? Kako nastaviti život nakon što je usmrtila čovjeka? Kako se praviti da se ništa nije dogodilo? Hoće li njezin brak izdržati tu kušnju? Kako uopće nastaviti daljnji život s tom strašnom spoznajom?

Žao mi je, kažem, osjećajući kao da se njegovi problemi gomilaju na moje, poput nestabilnog tornja.

„Ne mogu se nositi s time“, kaže jednostavno. Str. 223.

Priznanje-druga perspektiva romana Sve što kažeš

Joanna odluči pozvati policiju i hitnu pomoć nakon što se čovjek stropoštao niz stepenice. Priznat će sve. Privode je u postaju i dobiva odvjetnika. Kako će to prihvatiti suprug? Roditelji i brat? Ona sama? Prijeti joj zatvorska kazna. Kako to izdržati? Može li se njen suprug nositi s tim da je Joanna u zatvoru? A prijatelji? Sve su to pitanja koja spisateljica otvara u ovoj perspektivi.

Gillian McAllister Sve što kažeš

Dojam o romanu

Roman  Sve što kažeš trebao je imati naslov „Izbor“ (The Choise) kako je preveden i u američkom izdanju. Taj bi naslov puno više odgovarao stvarnoj dilemi glavne junakinje. Spisateljica je napravila jako dobar posao uvodeći dvije različite perspektive (dileme) kao okosnicu radnje: Bijeg i Priznanje. Ni jedna perspektiva nije crno-bijela. Svaka ima dobre i loše strane i glavna se junakinja neprestano bori i dvoji što bi bilo kad bi izabrala ovo ili ono. Svidio mi se ovakav način pričanja priče koja je mogla završiti na mnogo različitih načina, a svaki od tih načina je moguć i ljudski. Spisateljica problematizira i problem povjerenja između bračnih parova, problem grizodušja, narušenih prijateljskih i poslovnih odnosa i mnoga druga pitanja.

O autorici

Gillian McAllister (rođena 28. veljače 1985.) britanska je autorica bestselera Sunday Timesa, poznata po izvrsnim romanima: debitantski  roman Everything But The Truth (2017.), dosegao je 6. mjesto na listama bestselera Sunday Timesa i bavi se temama povjerenja u vezama. Roman Anything You Do Say (objavljeno kao The Choice u Sjevernoj Americi), a kod nas preveden kao Sve što kažeš, dosegao je visoko mjesto na ljestvici najprodavanijih proizvoda Sunday Timesa.

Drugo mišljenje

Budući da smo opet obje pročitale isti roman, recenziju druge Male od knjiga pročitajte ovdje.

Gdje kupiti

Znanje