Harlan Coben: Utočište

Nakladnik: Znanje, Zagreb 2021.

Naslovnica knjige Utočište: ©Znanje

Harlan Coben Utočište

Utočište je još jedan izvrstan roman na tragu prijašnjih Cobenovih uspješnica. Radnja vas nosi od samog početka i strelovito uvlači u priču u kojoj je mnogo nepoznanica koje pokušavate dokučiti, ali Harlan Coben je predobar autor da bi vam ponudio brzo rješenje zagonetke. Knjiga obiluje zapletima skoro do zadnje stranice.
Pratimo njujorškog odvjetnika Simona Greena, njegovu suprugu Ingrid i njihovu  obitelj. Polazište je nestanak njihove kćer Paige za koju znamo da je narkomanka koja se nalazi na ulici i izgubila je vezu s obitelji.

Simon prati Paige

Simon Green je mislio da ima sve. Sretnu obitelj, ženu pedijatricu i troje djece. Ali, najstarijoj kćeri Paige nešto se dogodilo na početku studija. To je moralo biti nešto jako bolno jer se Paige ne može s tim nositi i bježi od kuće. Nasilan dečko Aaron uvlači je u svijet droge. Simon je bezuspješno traži. Saznaje da je viđena kako svira gitaru u Central parku na mjestu gdje se okupljaju beskućnici i narkomani. Odlučan je da ovog puta izvuče Paige iz svijeta droge i kriminala. Prati Paige i nasilno se sukobljava s njezinim dečkom, a Paige u tom sukobu bježi. Očajan, Simon se povjerava supruzi Ingrid koja je odavno odustala od traženja Paige. Ali nakon što Aaron biva pronađen mrtav, a Paige nestane, Ingrid ipak odluči pridružiti  se Simonu u traženju  Paige. Zajedno upadaju u skrovište kriminalne bande što se pokazuje kobnim…

Mučila su ga pitanja: što bi bilo kad bi se mogao vratiti u prošlost i nešto od svega toga promijeniti? A Paige je bila dobra djevojka, najbolja kći na svijetu. Str. 78.

Paige se zanima za genetiku

Na studij Paige odlazi kao vesela i znatiželjna brucošica. Pokazuje veliki interes za predavanja iz genetike i istraživanje gena i krvnih srodstava. Nakon nekog vremena, Paige se drastično mijenja. Naprasno prekida studij i odlazi u gradić udaljen od roditelja i prijatelja. Uskoro je viđaju s dečkom sumnjive prošlosti iz narkomanskog miljea. I sama postaje narkomanka. Izbjegava sve pokušaje roditelja da je pronađu. Očigledno je da ne želi biti pronađena.

Postojala je Paige prije nego što je upoznala Aarona. I Paige sada. Str. 11.

Elena Ramirez istražuje

Elena Ramirez bivša je agentica CIA, a sad privatna istražiteljica. Unajmljena je da istraži tajanstveni nestanak usvojenog Sebastiana Thorpea, mladog burzovnog mešetara iz ugledne obitelji. U adolescentnim godinama imao je veze s narkomanskim krugovima. A onda se događaju nerješiva ubojstva u okolnim gradovima. Dvije smrti muškaraca nemaju nikakve međusobne veze osim činjenice da su bili usvojeni, kao i Sebastian Thorpe. Kao i Aaron. Elena Ramirez i  Simon susreću se i shvaćaju da nestanak i ubojstva možda imaju zajednički predznak. Ali ubojice isto tako prate i njih….

Harlan Coben Utočište

Dojam o djelu Utočište

Utočište je roman koji toliko obiluje raznim prevratima da ga ne možete prestati čitati. Kako se Simon sve više približava svom cilju, radnja postaje sve brža do frenetičnog tempa. Sam kraj je dramatičan, premda ne sasvim neočekivan. Jasno vam je da je pozadina cijele priče u obiteljskom stablu, odnosno tajnama koje su tu da se jednog dana otkriju. Dvojac čudnih  ubojica i tajanstveni kult koje Coben uvodi u radnju kad vam ništa nije jasno, tu su samo da zakompliciraju ionako složenu radnju.

 Najbolje u knjizi je opisan lik Simona Greena kao oca koji se kroz cijeli roman promišlja u čemu je pogriješio i što nije napravio da spasi kćer. Stalna promišljanja, preispitivanja je li bio dobar otac svojoj djeci i koji je to trenutak kada je Paige prekinula sve veze s obitelji, prate Simona kroz cijelu radnju. Kad se dogodi još jedna obiteljska tragedija usred njegove potrage za Paige, Greene je rastrgan između sjedenja uz bolnički krevet i mukotrpnog rada ili nastavka praćenja svoje kćeri, bez obzira na cijenu. Na njemu je izbor što će učiniti. On bira ovo drugo. Biti uključen.

Meni osobno, roman je izvrstan. Ali, ja jako volim Cobena. Za vas kojima nije tako drag predlažem dajte šansu ovom romanu. Knjiga se čita brzo, obrati su filmski i dramatični, što zajedno čini nekoliko dobrih, napetih poslijepodneva uz knjigu.

O piscu

Harlan Coben rođen je 4. siječnja 1962. u Newarku, New Jersey, u Sjedinjenim  Američkim Državama. Poznati je pisac misterioznih kriminalističkih romana i trilera. Radnje njegovih romana često uključuju ponovno pojavljivanje neriješenih ili pogrešno protumačenih događaja u prošlosti, ubojstava ili kobnih nesreća i imaju višestruke zaokrete. Kod nas su objavljene mnoge njegove knjige od kojih izdvajamo: Groblje živih, Dom, Ne puštaj me, Netragom nestao, Nevini.

Po knjizi Nevini (The Innosent) napravljena je izvrsna Netfixova serija.

Gdje kupiti:

Znanje

Ukoliko vas zanimaju knjige slične tematike, podsjećamo na našu objavu romana Posljednji preživjeli autorice Tess Gerritsen.

Angela Marsons: Pravi se mrtva

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2021.

Naslovnica romana Pravi se mrtva: ©Mozaik knjiga

Angela Marsons: Pravi se mrtva

Pravi se mrtva

Farma leševa Westerley, kako joj i samo ime kaže, nije za one slabijeg želuca.
Donirani su leševi tamo u raznim stadijima raspadanja, u različitim prirodnim okruženjima, a znanstvenici te istraživačke ustanove proučavaju utjecaj vremena, okoliša, kukaca i sličnog na sam čin raspadanja tijela.

Detektivka istražiteljica Kim Stone i njezin tim tamo dolaze za nagradu – jer su uspjeli raskrinkati još jedan lanac prostitucije i trgovine ljudima.
No, učenje prilično brzo pada u vodu kad Kim pronalazi tijelo – leš koji definitivno nije doniran.
Mlada je djevojka ubijena brutalnim premlaćivanjem i ostavljena tamo, u Westerleyu. Ima li boljeg mjesta za odbacivanje trupla od farme leševa?

Bila je to potpuno odjevena žena lica pretvorena u kašu, okrenuta prema plavome nebu.
Stotine su joj muha zujale nad krvavim licem. (str. 34.)

Kim Stone odmah se baca na rješavanje slučaja. Pritisak postaje još veći kada je pronađena i nova žrtva – na istom mjestu. Kim je sada sigurna da mjesto nije tek tako odabrano i da tu ima neki trag koji im promiče.

U isto vrijeme, Stone je primorana ostvariti neku vrstu dogovora s omraženom novinarkom Tracy Frost. Detektivkin je dio pozabaviti se starim neriješenim ubojstvom neimenovanog muškaraca pronađenog odrezanih šaka.

Stari su slučajevi bili izvor frustracije svakom policajcu. Mučili bi vas poput razgovora koji je završio prije nego što ste uspjeli reći svoje. Zavukao bi vam se u podsvijest i ostao tamo sve dok ga ne riješite. Ako biste imali sreće. (str. 31.)

Oboružana čeličnom voljom i upornošću, detektivka Stone baca se na istragu čak dvaju zločina.

A onda nestaje i Tracy Frost.
Budući da se ubojica brzo rješava svojih žrtava, vremena na Tracy sve je manje.

Kim i njezin tim svjesni su da rješenje slučaja moraju tražiti u prošlosti.

Ono što će otkriti utjecat će na sve aktere – i policajce i zločince.

Što ima nova s Kim Stone

Novi slučaj detektivke istražiteljice Stone donosi nam i neke nove crtice iz njene prošlosti, ali i sadašnjosti.

Već znamo da je odrasla po udomiteljskim obiteljima, a napokon saznajemo i zašto se vratila u sustav, a imala je udomitelje koje je voljela i koji su voljeli nju.

Kim nam se otkriva kao snažna žena, obilježena traumama iz kojih proizlazi izbjegavanje dubljih veza s ljudima. No, tu je njezin tim, ponajprije Bryant, koji i u ovom nastavku ostaje njezin najbolji prijatelj. Sancho Pansa njezinom Don Quijoteu.

-Čujem vas – odgovorio je Bryant pjevno.
-Molim? – upitala je.
-Promjena u vašem glasu. Vrlo jasna. … Promjena kad slučaj više nije slučaj nego osobni zadatak. … Svaki slučaj započnete sa željom zadovoljiti pravdu. Naposlijetku i neizbježno motivacija vam se promijeni kad bolje upoznate žrtve… Nije više pravda ono što vas tjera pronaći ubojicu. … Sad je osobno. – (str. 279.)

Angela Marsons: Pravi se mrtva

Kim svakom slučaju pristupa na osobnoj razini. Vezuje se za žrtve i uporna je u traženju pravde. Tako je i u romanu Pravi se mrtva. Kim i njezin tim neće stati dok ubojicu ne privedu pravdi.

Grozila se anonimnosti kod svojih žrtava. Za života je svaka od njih imala ime, osobnost, prošlost… strahove i nade. Svaka je za života imala odnose s drugima, ostavljala dojam na druge. … Svaka je žrtva ostavila za sobom nekakav trag, negdje. (str. 45.)

A iz prethodnih nastavaka znamo da to nije tako lako kako na prvi pogled izgleda.

Pravi se mrtva – četvrti slučaj

Pravi se mrtva krimić je koji se čita u jednom dahu! Poglavlja su kratka, jednostavna i brza, a svako završi mamcem pa čitamo sljedeće i sljedeće i tako dok ne progutamo cijelu knjigu! Izmjenjuju se čas prošlost, čas sadašnjost što radnju čini dinamičnom, napetom i veoma zanimljivom. Tjera nas da saznamo što je bilo dalje!

Ovaj mi je nastavak zapravo najmanje drag, ali to ne znači da je išta slabiji od prethodnika. Jednostavno, više bih voljela da su slučajevi na kojima radi detektivkin tim malo detaljnije razrađeni – ovako su mi oba prezentirana prilično suhoparno.

Svidio mi se ubojica, no i on mi je nekako površno opisan. Mislim da bismo imali bolji doživljaj te psihoze da joj je pridano malo više pažnje.

Eto, to mi je jedina zamjerka. Sve ostalo je veoma dobro. Užurbanost koja obilježava atmosferu romana pa se i mi čitatelji uživljavamo u lov za ubojicom. U određenim poglavljima javlja se osjećaj da nešto nije u redu, a ne možemo proniknuti što – to mi je isto jedan od pluseva.

Moje su pretpostavke na kraju bile točne (shvatila sam što nije bilo u redu), ali roman je toliko brzog ritma da ne stignete pomisliti – Aha, znala/znao sam! Prihvatite to rješenje kao nešto što ste napola riješili vi, a napola Kim.

Sve u svemu, volim Marsonsicu i jako se radujem novim nastavcima, a negdje sam uhvatila informaciju da će ih biti, ako me sjećanje služi, 28!

Angela Marsons: Pravi se mrtva

P.S. ovo se ne tiče radnje, ali reći ću (opet) da u sinopsisu na stražnjoj korici knjige ima potpuno netočna informacija o radnji i to me baš naljutilo!

Ostali naslovi ove autorice:

Klik na naslov Izgubljene djevojčice dovest će vas na našu recenziju tog romana, a naći ćete i moj savjetić vezan za redoslijed čitanja te intervju jednog portala s Angelom Marsons.

Gdje kupiti roman Pravi se mrtva:

Mozaik knjiga

Tomi Adeyemi: Djeca krvi i kosti/ Djeca vrline i osvete

Nakladnik: Znanje

Naslovnice: Djeca krvi i kosti/Djeca vrline i osvete: ©Znanje

Tomi Adeyemi:Djeca krvi i kosti/Djeca vrline i osvete

Serijal Djeca krvi i kosti/ Djeca vrline i osvete fantastičan je ulaz u fantasy svijet, svijet magije, svijet upravljanja vatrom, svijet u kojima misli magova pokreću događaje. Iako najavljeni kao romani za mlade, oni nipošto nisu samo to. Za sve poklonike imaginarnih, začudnih svjetova gdje su suprotstavljene strane dobra i strane zla, za sve koji vole mitologiju, svijet čarobnjaštva, vračeva i šamana, ovaj serijal je kao pogođen. Knjige čitaju roditelji kao i njihova djeca, adolescenti, s jednakim oduševljenjem. Pa krenite…

Oriša

Obožavam knjige koje na početku imaju mapu gdje je sve lijepo razjašnjeno i lako za praćenje. Tako je na početku obje knjige na mapi jasno vidljivo gdje se nalazi kraljevstvo Oriša i sva okolna mjesta. Oriša je nekada bila država magije i moći, a danas je država puna nemira, previranja i ratova, u kojoj se događa borba između dvaju naroda. Naroda koji je nekad imao moć magije i naroda koji ga je uništio nasiljem.

Prvi sada žive siromašno po ruralnim naseljima, nadajući se da će pronaći svitak koji oživljava njihove moći, a drugi u kraljevskoj palači s mnogo robova i sluga, od kojih su neki davno bili magovi.

Mi smo narod koji puni kraljeve zatvore, narod koji naše kraljevstvo pretvara u radnu snagu. str. 27.

Zélie

Glavna junakinja, Zélie, nekada je imala moći kao i njezina majka. Moći su joj oduzete, a majka ubijena. Jedino što joj je ostalo od obilježja magova srebrni je pramen u kosi. Zélie, s bratom Tzainom i princezom Amari čiji je nasilni otac zapovjednik i poglavar Oriše, odlazi na put kako bi pronašla svitak i vratila moći svom narodu.

Zélie i Amari upoznaju se sasvim slučajno prilikom Amarinog bijega iz očeve tvrđave. Amari je shvatila da joj je otac nasilnik i ubojica nakon što joj je usmrtio najbolju prijateljicu – ropkinju. U bijegu Amari otuđi svitak magova koji je bio pohranjen u kraljevskoj palači.

Ali svitak želi puno ljudi. I magova i onih koji to nisu. Započinje bjesomučna borba između raznih grupacija koje zanima svitak. Svitak mijenja zaraćene strane, a Zélie shvaća da joj se moć vraća svaki put kada je svitak u njezinom posjedu. Ali imati moć nije jednostavno. Zélie mora savladati svoje vlastite demone da bi ovladala moćima.

Inan

Inan je princ prijestolonasljednik. Odgajan je tako da jednog dana vodi kraljevstvo Oriše. Razočaran je sestrinim bijegom iz palače pa po očevom nalogu kreće u potragu za njom, odlučan da je prisili na povratak. Vjeran je sljedbenik očeva apsolutističkog načina vladanja. Međutim, ono što Inan nije očekivao jest da će prolaskom kroz razna mjesta u kraljevstvu, vidjevši u kakvom je stanju država, početi mijenjati mišljenje o vladavini svog oca. Susret s sestrom i Zélie za njega je potpuno zbunjujući. Inan se koleba kome se prikloniti: ostati vjeran ocu ili pomoći Zélie da njezin narod vrati moći koje su im oduzete. Od zakletih neprijatelja Inan i Zélie prolaze fazu nepovjerenja, fazu netrpeljivosti, fazu pomirljivosti, fazu prijateljstva i simpatije, i naravno fazu zaljubljenosti.

Ali tu nije kraj. Dvoje zaljubljenih pripadaju različitim narodima, različitim uvjerenjima. Slijedi razočarenje, a zatim osveta…

Osveta

U drugom dijelu serijala pratimo nastavak borbi, nakon što je u međusobnim sukobima ubijen Zélin otac Baba, a istovremeno je svrgnut apsolutistički zapovjednik, Inanov otac kralj Saran od strane vlastite kćeri. Borbe se nastavljaju.

Zélie postaje predvodnica klana Kosaca i organizira pobunjeničku vojsku. Amari kreće u borbu kako bi vratila svoje pravo na prijestolje. Suprotstavlja joj se vlastita majka. Započinje borba između titana i magova. U međuvremenu i  Inan želi naslijediti oca i postati kralj kakav njegov otac nikada nije bio. U jednom se trenutku brat i sestra nađu na suprotstavljenim stranama.

Tomi Adeyemi:Djeca krvi i kosti/Djeca vrline i osvete

Dojam o knjigama Djeca krvi i kosti i Djeca vrline i osvete

Serijal se ne može prepričati jer se događaji jako brzo smjenjuju. Najbolje je da se zavalite u fotelju zajedno s knjigama Tomi Adeyemi i započnete putovanje u jedan fantastičan svijet mašte. Glavni likovi Zélie, Inan, Amari i Tzain, uz more sporednih, odvest će vas u svijet magova i titana. Zaplovit ćete iz svijeta realnosti u svijet bajki. Sveti obredi, divovski lavorozi, snježni leopardioni i ostala čuda možda spadaju u svijet fantastike, ali poruka koju knjige prenose mnogo je dublja i slojevitija. Nije to samo borba dobra protiv zla. To je borba potlačenih, ugnjetenih, poniženih protiv apsolutističke sile.

Zélie, koja nakon smrti majke odrasta s ocem i bratom, svakog dana suočava se s opasnošću koja joj prijeti samo zato što je potomak maga. Tako je i velikom broju njezinih prijatelja i susjeda. Potlačenost malog čovjeka koji se pobunio protiv vlastodršca i rasizam prema svima koji su različiti odlika je ovog serijala. Knjiga se lako i brzo čita pa je mogu čitati sve generacije.

Iako nisam fan fantasy literature, ova me knjiga zabavila i vratila u svijet bajki koje sam voljela čitati u djetinjstvu. Prve dvije knjige su zapravo dio trilogije pa čekamo i treću, završnu  knjigu ovog fantastičnog serijala.

O autorici

Tomi Adeyemi američka je spisateljica nigerijskog porijekla, dobitnica nagrade Hugo i Nebula. Poučava kreativno pisanje i živi u San Diegu. Nakon što je diplomirala englesku književnost na Harvardu, u brazilskome Salvadoru proučavala je zapadnoafričku mitologiju, religiju i kulturu. Djeca krvi i kosti prvi je dio fantastične trilogije o djevojci Zelie, a produkcijske kuće DisneyFox i Lucas Film već su otkupile prava za ekranizaciju romana. Djeca vrline i osvete nastavak su prve knjige o borbi za kraljevstvo Oriše.

Gdje kupiti:

Znanje

Ako vas zanimaju i druge fantasy knjige, bacite pogled na našu recenziju knjige Sjena i kost.

Erin Kinsley: Pronađen

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2021.

Naslovnica knjige Pronađen: ©Mozaik

Erin Kinsley Pronađen

Pronađen– otmica koja je promijenila život sretne obitelji

Što je noćna mora svakog roditelja? Na to pitanje svaki bi roditelj odgovorio isto: Strah da se nešto ne dogodi djetetu. Pronađen je odličan roman koji nije klasičan krimić već se zapravo radi o obiteljskoj drami. Jedanaestogodišnjak  Evan nestaje nakon treninga s autobusnog stajališta. Gubi mu se svaki trag. Ni napori roditelja ni policije nisu urodili plodom. Nitko nije uočio malenog dječaka.

Kad su svi već izgubili svaku nadu da će naći dječaka, Evan je pronađen sretnom slučajnošću. Ali Evan nije više isti..

Do devetnaest sati oboje već  pomalo paničare.. U dvadeset satu zovu policiju. Dok policija njihovu prijavu shvati ozbiljno, već su dvadeset tri sata.. A dotad je Evan već u zaista groznom položaju. Str. 13.

Evan

Nakon što je pronađen, Evan je potpuno drugo dijete. Ozbiljan, bez veselja, pun strahova i nijem. Evan odbija govoriti o svojim otmičarima i svemu što mu se dogodilo. Ni roditelji, ni policija pa čak ni psihologinja koja radi s traumatiziranom djecom nisu ga nagnali da progovori. Očajni roditelji šalju ga na selo k djedu i baki ne bi li se uz promjenu prebivališta oporavio u prirodi. Proces oporavka je dug i mučan. Strahote koje je Evan proživio ne može nitko ni pojmiti. Nakon dugo vremena, uz djedovu i bakinu pomoć, Evan počinje odgovarati na pitanja kratkim rečenicama i vrlo šturo. Njegov mali svijet toliko je poljuljan da su roditelji zabrinuti za Evanov oporavak.

Ako bilo što kažem, doznati će moja mama. I moj tata. Onda će znati što se dogodilo. I moj djed. str. 246.

Inspektorica Naylor

Policijski tim predvodi inspektorica Neylor. Potraga kreće od trenutka kada Evan i prijatelj napuštaju trening i odlaze prema kućama do trenutka kada je na benzinskoj postaji uočen sumnjiv auto kojem je u prtljažniku bio Evan. Kako su se otmičari brzo udaljili, policiji je ostalo samo djelomičan trag vezan za vrstu automobila i opise otmičara. Policija tapka na mjestu, Evan ne progovara, a nakon što nestaje još jedno dijete započinje utrka s vremenom. Ključno je da Evan progovori i kaže čega se sve sjeća o  mjestu na kojem je bio zatočen.

Obitelj

Evanova obitelj je uzdrmana. Nakon dječakove otmice nekad skladna obitelj prestaje funkcionirati. Majka Claire, nekad naočita žena puna energije, pada u depresiju, zapušta sebe i kuću, uza sve češće konzumiranje alkohola. Otac sve više izbiva iz kuće ne mogavši gledati nemoćnu suprugu. Dok Claire čak sumnja da je suprug našao ljubavnicu, suprug bježi od kuće zakopavši se u poslu kako ne bi mislio na gubitak Evana. Brak im se počinje raspadati. Ni nakon što se Evan vrati nije bolje. Njihova najbolja odluka bila je da pošalju Evana djedu i baki na selo. Iako teško bolesni, Evanovi baka i djed svojom toplinom i blagošću razbijaju zatvorenu ljušturu malog dječaka.

Dojam o djelu

Knjiga počinje obećavajuće i počnete je brzo čitati očekujući da će se dogoditi neki preokret ili rasplet koji će vam biti jasan. Ali toga zapravo nema. Prolaze sati, dani i tjedni, no Evanu nema ni traga. Policija tapka u mraku i vrlo polako pronalazi male poveznice. Na trenutke vam se čini da je roman umrtvljen i da se radnja sporo događa. Ali to je tako i u životu. Svijet pedofilskih seksualnih predatora vrlo je lukav i sofisticiran. To su zločini koje ni vrhunski istražitelji ne uspijevaju otkriti tako brzo. Žrtve  se ne znaju boriti za sebe, najčešće šute i ne progovaraju jer se radi o djeci. Njihove traume su preteške i najčešće traju čitav život.

Najbolji mi je u knjizi zapravo psihološki profil samog Evana. Autorica je izvrsno prenijela tugu, šok, zbunjenost i traumu samog dječaka. Jednako tako, dobro je donijela prikaz obitelji koju je ovaj događaj iz korijena uzdrmao i koja se skoro raspala.

Knjiga je to koja daje nadu da će svi ovakvi grozni zločini biti otkriveni, procesuirani i najstrože kažnjeni. Knjiga je to koja kazuje da je ljubav emocija koja drži na okupu čitavu obitelj bez obzira na strašna iskušenja koja život donosi. I koja daje nadu. Hvala autorici na tome.

Četvorica ni po čemu upečatljivih muškaraca, koji naizgled  nemaju ništa zajedničko… ništa ih ne povezuje, osim pedofilije… str. 320.

Erin Kinsley Pronađen

O autoru:

Pronađen je prvi roman autorice Erin Kinsley objavljen u Hrvatskoj u prijevodu Maje Opačić. Uz njega, napisala je još dva kriminalistička romana – Innocent i Hidden. Svi njezini romani naišli su na odlične kritike struke i oduševljenja čitatelja. Među brojnim nominacijama za najbolji kriminalistički roman, najviše se ističe ona za nagradu Desmond Elliott.

Ukoliko želite pročitati još koji naslov sa tematikom otmice djeteta, podsjećamo na naše recenzije romana Lanac, Djevojčica 11 i Izgubljene djevojčice.

Gdje kupiti:

Znanje

Stefan Ahnhem: Osamnaest ispod ništice

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Osamnaest ispod ništice: ©Znanje

Naš je posao ustvari samo uzbudljiva igra. Kao mozgalica iz novina, s naizgled nerješivim problemom koji se ipak pod svaku cijenu mora riješiti. I to je otprilike to. (str. 308.)

Stefan Ahnhem: Osamnaest ispod ništice

Osamnaest ispod ništice: Fabian Risk, Švedska

Luđački tempo ovog romana počinje kada se u šeficu Kriminalističke policije Astrid Tuvesson, točnije u retrovizor njene Toyote, zabije jureći automobil. Ljuta na cijeli svijet, Astrid se baca u potjeru. Tada, pred njenim očima, automobil se surva u more. Vozač je uskoro izvučen, mrtav. No:

-… pokazalo se da Peter Brise nije uopće umro danas već prije otprilike dva mjeseca. … on je već odavno bio zamrznut. –
-Zamrznut -, ponovio je Fabian, osjećajući se poput sporovoznog papagaja. – Kako to misliš zamrznut?-
-Pa eto zamrznut – hladan i ukočen kao i moja janjetina u smočnici. – (str. 26.)

Baš tako! Čini se da je vozač automobila Peter Brise već duže mrtav, i da uopće nije on bio taj koji je vozio, već je to učinio pravi počinitelj. No, kamo je nestao? I kako?

Peter Brise. Njegova neobična ne-smrt ili što god da je to bilo. Fabianu to nije davalo mira. U cijelom tom događaju nije bilo ničeg iole normalno. I zato je imao osjećaj da je ovo samo početak nečeg mnogo većeg. Nečeg po čijoj su površini tek zagrebli. (str. 95.)

Fabian i njegovi kolege počinju s istragom i uskoro su upleteni u pomaknut, groteskan i brutalan slučaj. Ubojica svoje bogate žrtve najprije ubija, zaleđuje, krade njihov identitet, počisti im račune i zbriše, odleđujući ih u taman prije nego pobjegne, čime stvara iluziju da su žrtve tek umrle.

A Fabianu, kao i većini njegova tima, u privatnom životu ne cvatu ruže. On i supruga Sonja na korak su do razvoda, djeca su u pubertetu i sve se više povlače od roditelja. Čak se i na poslu počinju događati zbunjujuće stvari…

Osamnaest ispod ništice: Dunja Hougaard, Danska

S druge strane kanala, ponižena i osramoćena Dunja degradirana je na policajku u uniformi. Sve zahvaljujući bivšem šefu Kimu Sleizneru koji joj se neprekidno osvećuje i želi je uništiti iz privatnih razloga.

Stefan Ahnhem: Osamnaest ispod ništice

Kada slučajno nabasa na krvavu beskućnicu, odluči sama malo pronjuškati po slučaju. Pogotovo jer njezini kolege, čini se, uopće ne žele otkriti istinu, već samo zaključiti slučaj.

I tako Dunja otkriva strašan slučaj happy slappinga – strašniji i užasniji time što ga provode imućni maloljetnici, nad jednom od najranjivijih društvenih skupina – beskućnicima. No više to nije samo udaranje, sada se pretvorilo u ubijanje.    

Jedna ju je stvar u svemu tome prestrašila više i od čega. Kako je nasilje bilo posve nemotivirano. Od takvog se nasilja čovjek ne može zaštititi, dolazi iz vedra neba, dok si na putu s posla i razmišljaš što ćeš kupiti za ručak. Slučajnost je jedini čimbenik koji odlučuje hoćeš li nastradati ti ili netko drugi. (str. 154.)

I dok Fabian napreduje na svom slučaju u Švedskoj, a Dunja na svom u Danskoj, oni se isprepliću na podmukao i zloslutan način.

Do kraja romana, više ništa neće biti onakvo kakvo je bilo prije.

Treći slučaj inspektora Riska

Ako ste čitali prethodne Ahnhemove romane, točno znate što očekivati. Puno stranica, kompleksne slučajeve, mjestimice brutalne opise od kojih se koža ježi, mračnu atmosferu stvarnog i nadnaravnog… Sve u svemu – još jedan izvrstan kriminalistički noir roman koji nećete moći prestati čitati!

Prvih pedesetak stranica ide polagano i čak sam mislila da mi se Osamnaest ispod ništice uopće neće svidjeti. A onda se sve zaplelo i u Švedskoj i u Danskoj!  Stranice se okreću same od sebe, a kratka poglavlja pridonose dinamici i osjećaju hitnosti koji vas tjera na čitanje još i još i još!

A onda, pretkraj knjige, kada se otkriju počinitelji i sve te tanke niti povezanosti… Uh, ostat ćete paf – bar ja jesam!

Švedski je počinitelj savršen! I premda mi se čini da je sličan negativcu iz romana Glasovi u tami Carla Lucarellija, puno je bolji jer je Lucarellijev psihotičan, a ovaj je toliko normalan i toliko lud odjednom, da ne možemo povjerovati u sva zlodjela koja čini. Tek kad otkrijemo motivaciju, sve sjeda na svoje mjesto.

Stefan Ahnhem: Osamnaest ispod ništice

Očito želi novac i spreman je učiniti sve da ga dobije. E sad, nisam ja neki stručnjak za psihološke profile počinitelja, ali ne bih ga optuživao da je sadist ili bolestan. Mislim, da, hladnokrvan je i bezobziran. To stoji. Ali prvenstveno je pametan. (str. 319.)

Danski su počinitelji bliži onom klasičnom poimanju negativca. Grozni su, ne muči ih savjest, umišljeni su i beskrupulozni. I iako se svi udružuju protiv nje, Dunja je uporna i otkriva rješenje zagonetke. Premda, računi još nisu u potpunosti izmireni i u sljedećem je nastavku čeka itekakva borba.

Ne samo nju, nego i čitavu obitelj Risk koja će se suočiti s dosad najvećim problemom.

Osamnaest ispod ništice priča je toliko široka, složena, slojevita, ali svaki djelić točno sjeda na svoje mjesto. Svaka čast, Ahnhem!

Ostali naslovi ovog autora:

Stefan Ahnhem švedski je pisac kriminalističkih noir romana koji su toliko komplicirani, napeti, brutalni i pomaknuti da ih ne možete prestati čitati. Gore navedeni romani prevedeni su kod nas, a savjetujem čitanje po redu jer su likovi povezani.

Doduše, Deveti grob je, iako napisan kasnije, radnjom smješten prije Žrtve bez lica pa, ako se prvi put susrećete s autorom, najbolje početi ovim redoslijedom: Deveti grob, Žrtva bez lica, Osamnaest ispod ništice.

Gdje kupiti roman Osamnaest ispod ništice:

Znanje

Ji-young Gong: Naše sretno vrijeme

Nakladnik: HENA COM, Zagreb 2021.

Naslovnica knjige Naše sretno vrijeme: ©Hena com

Ji-young Gong naše sretno vrijeme

Nitko od nas ne zna kad će umrijeti. Zašto je onda pogrešno da se netko kao ja, tko ne zna kad će umrijeti, nalazi s tobom, koji također ne znaš kad ćeš umrijeti. str. 41.

Naše sretno vrijeme – oprost kao lajtmotiv knjige

Naše sretno vrijeme sjajna je knjiga koja priča o krivnji i oprostu. Oprostiti drugima, oprostiti onima koji su nas tijekom života povrijedili, oprostiti svima onima koji su nama ili drugima činili zlo, oprostiti u konačnici sami sebi. Oprost nas definitivno uzdiže kao ljude. Nakon čitanja ove knjige oplemenjeni smo i ispunjeni porukama koje knjiga nosi. Svakako pročitajte.

Moraš oprostiti. Ne zbog nekog drugog, nego zbog sebe. str. 55.

Morate vjerovati da dobijete odgovore. Kažu da vjera može pomaknuti planine. str. 76.

Dvoje ljudi koji se nikad prije nisu sreli

Knjigu pričaju usporedno dva lika. Tridesetogodišnja Yu-jeong i dvadesetsedmogodišnji Yun-su. You-jeong i Yun-su naizgled nemaju nikakvih dodirnih točaka. Njihovi se životi nikad nisu ukrstili niti su se njih dvoje ikad prije sreli. Prvi susret Yu-jeong i Yun-sua događa se u zatvoru gdje Yu-jeong dolazi u posjet zatvorenicima koji su osuđeni na smrtnu kaznu zbog izrazito teških ubojstava. Na volontiranje u zatvoru nagovara je njezina rođakinja, teta Monica, mudra redovnica koja dugi niz godina posjećuje osuđene na smrt. Yu-jeong dolazi u posjet Yun-suu nevoljko, pitajući se zašto dolazi osuđenom ubojici koji sasvim sigurno zaslužuje smrtnu kaznu. Yun-su je loš čovjek, Yun-su je ubojica, ali Yu-jeong na taj posjet gleda kao na zadatak. Kao nešto što je obećala samoj sebi.

Možda će zvučati čudno, ali prvi put kad sam te vidjela pomislila sam da smo veoma slični. Teško je objasniti zašto. str. 145.

Yu-jeong 

Djevojka iz imućne obitelji, iz koje su redom sva djeca cijenjena i uspješna u društvu. Yu-jeongina braća na samom su vrhu državnog i društvenog lobija u Koreji (glavni državni tužitelji i poznati liječnik). Yu-jeong je, premda je završila fakultet i studirala slikarstvo u Parizu, crna ovca u obitelji. Za sebe kaže da je autsajder u svojoj obitelji. Odnosi s obitelji, kao i emotivne veze, za Yu-jeong uvijek su završavale prekidima. Upoznajemo je u bolnici u trenutku kada je već treći put u zadnjih nekoliko godina pokušala učiniti samoubojstvo. Obitelj je osuđuje smatrajući da tim činom samo privlači pažnju na sebe, a sve se događa u trenutku kada joj je majka teško bolesna. Ali Yu-jeong ne želi vidjeti majku. Niti majka nju. Njihovi su odnosi, dugo već, jako, jako narušeni.

Yu-jeong  ima svoje razloge zbog kojih se okrivljuje i kažnjava. Njezine traume se velike i duboke. I samo su njezine. Njezinu obitelj njene boli ne zanimaju. Pravi se da se ništa nije dogodilo i kreni dalje, poruka je njezine majke. Prošlost se ne spominje.

Ali nikad nisam znala reći riječi kao što su žao mi je, hvala ti i volim te. str. 27.

Yun-su

Yun-su nalazi se u strogo čuvanom državnom zatvoru. Osuđen je na smrt vješanjem zbog ubojstva dvije žene te silovanja i ubojstva treće, sedamnaestogodišnje djevojke. Čeka izvršenje smrtne kazne, ali ne zna koji će se dan to dogoditi. Cijeli se dan nalazi u samici, ruku i nogu okovanih lancima. Nakon posjeta Yu-jeong, Yun-su počinje zapisivati svoje misli i dojmove u plavu bilježnicu. Piše rukama okovanim lancima, nadajući se da će ta pisma nakon njegove smrti doći u ruke Yu-jeong.

Prvo sjećanje u mom životu sjećanje je na želju da ubijem. str. 14.

Yun-su piše o svom djetinjstvu, ocu alkoholičaru i majci koja je napustila obitelj, odrastanju njega i brata u surovim okolnostima sirotišta i ulice. Yun-su već kao dječak dobiva etiketu lopova, dečka koji izaziva kavge i sitnog kriminalca. Te se stigme cijeli život nije oslobodio. Jedino što mu je bilo važno je da njegov mlađi brat bude zbrinut. A brat, Eun-su, bio je nesretan dječak koji je oslijepio zbog očeva nemara i krivih lijekova. Jedino što je volio bila je pjesma koju je jednom čuo na radiju. Stjecajem okolnosti, to je bila državna himna koju je kao djevojčica otpjevala Yu-jeong.

Susreti Yu-jeong  i Yun-sua mijenjaju jednog i drugog. Čine ih boljim ljudima. Čak i ljude oko njih čine boljima. Raspon osjećaja kroz koje prolaze oba lika varira od ljutnje, mržnje, inata, depresije i crnila, do razmišljanja, preispitivanja i kontemplacije.

Više nikad neću prositi. Više nikad neću moliti. Samo je jedan način da preživiš na ovom svijetu: moraš imati novac i moć. Str. 98.

Ji-young Gong naše sretno vrijeme

Dojam o knjizi Naše sretno vrijeme

Naše sretno vrijeme proslavljeni je roman, uznemirujući i šokantan s jedne strane, topao i sjetan s druge. Pitanje smrtne kazne i rasprava o smislu i (ne)opravdanosti uzimanja života stara je koliko i život. Pitanje krivnje pojedinca za počinjene zločine u kontekstu nepovoljnih društvenih okolnosti proteže se još od Dostojevskog. Bili zagovornik uvođenja smrtne kazne ili zakleti protivnik, zbog ovog romana preispitat ćete svoje mišljenje. Roman je svojevrsna književna Biblija koja se pitanjem smrtne kazne bavi s aspekta filozofije i vjere, a prije svega se bavi našim poimanjem sebe kroz krivnju i oprost. Naše sretno vrijeme je knjiga koju nikako ne smijete propustiti.
Čitajući ovaj roman učimo o sebi, učimo o drugima, učimo o životu, o krivnji, odgovornosti i iskupljenju. Nakon pročitane knjige uistinu razvijamo uvjerenje kako je život svet. To ne smijemo nikad zaboraviti.

Ljudski život je svet. Kad to zaboravimo svi umiremo. str. 119.

O autorici

Ji-young Gong (1963.) jedna je od najomiljenijih i najcjenjenijih korejskih književnica. Također je i feministička spisateljica. U svojim se djelima bavi ženskim pravima i slobodama te je usredotočena na pitanja koja se tiču radnika, siromašnih i onih koji trpe bilo kakav oblik diskriminacije. Knjige su joj uspješnice, samo u Južnoj Koreji prodala je više od 10 milijuna svojih knjiga. Naše sretno vrijeme prvi je njezin roman preveden na engleski jezik.

Gdje kupiti roman Naše sretno vrijeme:

Hena-com

Angela Marsons: Izgubljene djevojčice

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2020.

Naslovnica romana Izgubljene djevojčice: ©Mozaik knjiga

Koliko volite svoju kćer? Izmjerite to u funtama. Zdrava
konkurencija izvuče najbolje iz ljudi. Par koji da veću
ponudu ponovo će vidjeti kćer. Par koji izgubi neće.
To su pravila i neće se mijenjati. Javit ću vam se. I
nemojte se zavaravati. Jedno će dijete umrijeti. (str. 155.)

Angela Marsons: Izgubljene djevojčice

Izgubljene djevojčice

Otete su dvije djevojčice. Najbolje prijateljice. Njihovim je roditeljima poslana jeziva poruka. Jedna od majki izričito traži da se slučaj dade detektivki inspektorici Kim Stone.

Kim se ukočila. To je ime obitavalo u njezinoj prošlosti, mjestu koje je rijetko posjećivala.
-Stone, vaš izraz lica kaže mi da zapravo poznajete tu ženu. (str. 19.)

Ponavlja se slučaj otprije godinu dana, kada je jedna djevojčica vraćena roditeljima, a druga nikada nije pronađena.

Kim oko sebe okuplja svoj vjerni tim, u kojem je i Bryant, njezin najbolji i jedini prijatelj.

Timu se pridružuju stručnjakinja za bihevioristiku Alison i stručnjak pregovarač Matt. 

-Čvrstog sam uvjerenja da je dobra istraga mješavina promatranja, dedukcije i znanja.
-Aha, pristup Sherlocka Holmesa.
-Pa, ne baš, jer on nije stvarna osoba. Ali u neke stvari može se biti siguran. Svaki počinitelj ima motiv. Razni počinitelji mogu se ponašati na slične načine zbog potpuno različitih razloga. Ljudsko ponašanje razvija se kao jedinstven odgovor na okruženje i biologiju.  (str. 153.)

Malo je reći da Kim njima nije oduševljena, ali napravit će sve i prihvatiti sve kako bi pronašla dvije nestale djevojčice. Žive.

Detektivka inspektorica Kim Stone

Kim se okrenula i otišla. Prisjetila se stare izreke da ako ne možeš reći ništa lijepo, a ti se makni prije negoli kažeš nešto jako krivo. Ili tako nešto. Nije bila sigurna kako točno glasi jer se nikada nije služila njome. (str. 114.)

Kim Stone imali smo priliku upoznati u prethodnim romanima Angele Marsons, Nijemi vrisak i Izopačene igre. Ona je veoma zatvorena žena, nesklona puštati ljude u svoj život i zbližavati se s njima. Naizgled hladna i distancirana od svih, Kim je progonjena i obilježena svojom teškom prošlošću koju ni na trenutak ne zaboravlja. Odrasla u udomiteljskim obiteljima, Kim je prošla puno toga i vidjela onu najgoru stranu ljudi. Ono pozitivno što je detektivka inspektorica izvukla iz svojih trauma jesu upornost i mentalna snaga, izvrsno poznavanje ljudi i nadljudski napori koje koristi kako bi riješila slučaj. Čak i kad posumnja u sebe, nepatvorena i stalna odanost njezina tima vraća joj vjeru nadu u pozitivan ishod slučaja.

-Naći ćemo ih, znate – rekao je Bryant zagledan naprijed.
-Kako možeš biti tako siguran?
-Jer nećete odustati dok ih ne nađemo.
Kim se nije mogla oduprijeti smiješku koji joj je zatezao usne. Eto. Jednostavna istina koja je rastjerala sve sumnje. (str. 292.)

Angela Marsons: Izgubljene djevojčice

Kim rijetkima vjeruje, ali pripadnici njezina tima ušli su među te rijetke. Bit će zanimljivo vidjeti kako će se razvijati Alison i Matt, novi članovi tima. Kim ih zasad još uvijek poštuje, ali ne prihvaća, no ostaje nam čekati nove nastavke i vidjeti hoće li se što promijeniti. Slutim i nadam se da hoće. ?

Već je odlučila da joj nije drag. Bilo je u njemu nekakve hladne odvojenosti od emocija koja joj je stvarala napetost. Tijekom razgovora nije ni jednom promijenio izraz lica. Nije joj bio drag i nije mu vjerovala… (str. 224.)

Izgubljene djevojčice – dojam

Kao i prethodni romani ove autorice, i Izgubljene djevojčice su me oduševile! Roman je izvrstan, pravi punokrvni krimić! Uživala sam u svakom koraku detektivke inspektorice Kim Stone i njezinog tima! Neki su nam krivci od početka bili poznati, no neki se otkrivaju tek na posljednjim stranicama i moram reći da sam ostala poprilično iznenađena.

Ovaj je roman iz još jednog razloga bio taman po mom guštu, ali neću vam reći koji je to razlog. Otkrijte sami – bit će vam jasno čim zatvorite posljednju stranicu.

Već po običaju, u sjeni glavnog, velikog slučaja naš tim istražuje i jedan manji, pozadinski slučaj koji je podjednako uzbudljiv i napet te nam puno toga otkriva o Kim i članovima njezina tima.

Sama Kim Stone lik je koji nije toliko rijedak u književnosti- neprilagođenih glavnih junakinja već je toliko da mi je osvježenje naići na jednu koja nema privatnih, obiteljskih problema niti trauma iz djetinjstva. Sjetimo se Lisbeth Salander iz trilogije Millenium ili Mile Vasquez, junakinje koju donosi Donato Carrisi. No, Kim je junakinja koja vam se zavuče pod kožu. Toliko se trudi držati ljude dalje od sebe da uopće ne shvaća koliko ih zapravo privlači, koliko im je stalo do nje te koliko joj vjeruju i stoje uz nju.

Sve u svemu, ovo je još jedan uspješan, uzbudljiv i nepredvidiv kriminalistički roman prepun napetosti, pomalo brutalnih scena i emotivnih epizoda koje ćete pročitati u jednom dahu!

Ostali naslovi ove autorice:

Budući da slučajevi nisu povezani, mogu se čitati proizvoljnim redoslijedom. Naravno, moj je savjet čitanje gore navedenim redom jer se tako bolje upoznaju likovi, a i reference na prethodne slučajeve jasnije su ako se romani čitaju od prvog prema posljednjem.

Intervju s Angelom Marsons, objavljen na portalu Večernjeg lista povodom hrvatskog izdanja romana Izgubljene djevojčice, možete pronaći ovdje.

Angela Marsons: Izgubljene djevojčice

Gdje kupiti roman Izgubljene djevojčice:

Mozaik knjiga

Karin Slaughter: Dobra kći

Nakladnik: Znanje, 2018.

Naslovnica romana Dobra kći: ©Znanje

Očeva je dužnost da svoju kćer voli na način na koji ona traži da se nju voli. (str. 353.)

Karin Slaughter: Dobra kći

Dobra kći

Prije dvadeset i osam godina, jedna je noć naprasno prekinula relativno bezbrižan život obitelji Quinn. Majka Gamma, osebujna intelektualka, brutalno je ubijena pred očima svoje dvije kćeri, trinaestogodišnje Charlotte i petnaestogodišnje Samanthe.

Možda bi sve bilo drugačije da je Rusty, otac obitelji i ozloglašeni gradski odvjetnik-branitelj bio doma. No, budući da nije, dvojica su razbojnika puškom i revolverom djevojke otjerali u šumu.

Jedna je uspjela pobjeći. Druga nije.

Usta su joj puna zemlje. Vlažno tlo. Borove iglice. …

Lopata baca zemlju u grob. …

Živa je zakopana. (str. 31.)

Danas, Charlotte – Charlie odvjetnica je koja ured dijeli s ocem. Kada je nesmotrena pijana večer dovede u srednju školu koju je i sama nekoć pohađala, svjedoči pucnjavi koja do temelja potresa mali gradić u kojem žive.

Charlie je rekla: – Najveće je sranje što ne mogu reći da je ovo najgori dan u mom životu. – (str. 95.)

Tko će braniti djevojčicu koja je pucala? Tko drugi nego Rusty Quinn, odvjetnik kojemu nije bitno jesu li klijenti krivi ili nedužni, već mu je bitno njihovo zakonsko pravo na obranu. Rusty gotovo cijeli život živi u gradiću u kojem ga svi preziru baš zbog tog stajališta. No, stari je odvjetnik ovaj put uvjeren u jedno:

-Pih – rekao je … – Rekao bih da imamo jednoroga. –

Charlie se usredotočila. Jednorog je njihova šifra za nedužnog klijenta: rijetko, mitsko stvorenje koje je vidjelo vrlo malo ljudi. (str. 130.)

I premda je sama Charlie bila svjedok, nepokolebljiv je u osjećaju da nešto smrdi.

Spletom okolnosti, Charlie je primorana stati uz  djevojku koja je pucala, koju je cijeli grad unaprijed osudio.

Na vidjelo počinju izlaziti šokantne tajne. I to ne samo današnje.

Otkriva se stravična, bolna istina o događajima otprije dvadeset osam godina, kada je Charlie bila samo  djevojčica prijetnjom utjerana u šumu.

Dobra kći – Charlie

Nakon kobne noći u kojoj joj je uništena obitelj, Charlie se nije predala. Prokazala je osobe koje su one kobne večeri došle s maskama na licima, sjedila je u sudnici i svjedočila, tražeći smrtnu kaznu za svog smrtnog neprijatelja Zachariaha Culpeppera.

Ali, svi znamo da život u gradićima nije nimalo jednostavan – unatoč dokazima, unatoč svemu što su Quinnovi prošli, još uvijek ima onih koji jednostavno NE VJERUJU da je Culpepper napravio ono za što ga Charlie tereti te da je to samo namještaljka, kako bi se Rusty dokopao novca.

-Postoje dva razloga zbog kojih se ponašate na ovaj način. … Ili mrzite mog oca, što je u redu jer njega mnogi mrze ili… – Držala je prst u zraku kako bi naznačila drugi razlog, onaj zbog kojega je prije dvadeset osam godina nosila metu na leđima kad je dolazila u školu, zbog kojega je u gradu i dalje poprijeko gledaju ljudi … – Mislite da sam razmažena mala kučka koja je smjestila Zachariahu Culpepperu… – (str. 43.)

Karin Slaughter: Dobra kći

Zachariah Culpepper…

Ovo mi ime odzvanja u glavi svaki put kad se dogodi neko sranje. Postalo je sinonim za sve što u životu može krenuti na zlo. Osim što je, naravno, Zachariah Culpepper još milijun puta gori od svega najgorega što mi možemo pomisliti.

I jedno pitanje za kraj: Što mislite o smrtnoj kazni?

Pročitajte roman Dobra kći pa odgovorite još jednom.

Dobra kći – ovo bi moglo malo zaboljeti

Dobra kći triler je koji se čita jednom. Zatim ga odložite sa strane i dugo dugo o njemu mislite. Barem sam ja tako reagirala pročitavši ga prvi put. Jako volim Karin Staughter, još od njenog prvog romana Zaslijepljena, ali sve su to klasični trileri s dozom američkog štiha – krvavi, nasilni, strašni.

Dobra kći je sve to – i puno više. Naravno, govorit ću vam iz svoje perspektive, možda na vas ne ostavi tako jako dojam, premda nećete moći poreći da vam se sviđa i da ste uživali u čitanju.

Odmah nakon sadržaja prešla sam na dojmove jer ovaj roman obiluje potpuno neočekivanim preokretima zbog kojih je naprosto nemoguće pričati o radnji, bez da se ona spoila.

Zašto sam rekla da će ovaj roman boljeti? Za razliku od trilera koji inače dotiču naš želudac, ali ne i srce, Dobra kći čini baš to. Radnja je okrutna, prepredena, mučna. Preokreti su nagli, ošamare vas i ošamute, prisile vas na vraćanje unatrag i ponovo čitanje određenih poglavlja…

Ali, kao u TV-reklami, to nije sve! Dobra kći emotivan je roman, toliko životan i topao, ali i mračni triler i obiteljska drama u jednom.

Obitelj Quinn bila je relativno sretna. A onda se sve promijenilo.

Kako zaliječiti rane kada one nisu vanjske, nego se nalaze duboko u našem srcu?

Kako se oporaviti od udaraca koje su nam zadali naši najbliži?

Činimo li doista sve najbolje za svoju djecu, čak i kad je ono što činimo za njih najgore?

Dokle seže ljubav roditelja? Dokle seže ljubav djeteta?

Može li se živjeti s krivnjom?

Što sve činimo da bismo se iskupili?

Trebamo li oprostiti i zaboraviti?

I, na kraju, što znači biti dobra kći?

Ostali naslovi ove autorice:

Strastvenim ljubiteljima krvavih trilera ime Karin Slaughter ne da nije nepoznato, nego s napetošću i zloslutnom strašću očekuju nove naslove ove autorice, koju (s pravom) nazivaju jednom od najboljih autorica trilera današnjice.

Autorica je niza romana o specijalnom agentu Willu Trentu koje, iako slučajevi nisu povezani, ipak savjetujem čitati po redu, ponajviše zbog razvoja likova i njihovih privatnih života.

  • Zaslijepljena (ne sjećam se spominje li se u ovom romanu Will Trent, ali spominju se ostali likovi iz serije pa je dobro njime započeti čitalačku Slaughter avanturu)
  • Triptih
  • Krhotine
  • Postanak
  • Slomljena
  • Duboki pad
  • Rane
  • Sakriveno
  • Zatočena
  • Posljednja udovica
  • Ušutkane
Karin Slaughter: Dobra kći

Budući da sam pročitala sve navedene romane i da sam velika obožavateljica Slaughterice i njezina pisanja, sve vam ih od srca preporučujem. Naravno, neke su priče jače, neke slabije, ali sve su u globalu izvrsno napisane, napete i poprilično krvave. Ako volite takve trilere, navalite!

Ipak, izdvojit ću Triptih, roman koji je na mene ostavio dubok dojam jer je, baš kao i Dobra kći, strašan na jednoj emocionalnoj razini. Užasno je krvav i mučan, ali nije stvar u tome – taj roman na jedan podmukao, razoran način djeluje na vaše emocije i nije od onih koji se čitaju dvaput. Makar meni. Nakon čitanja nekih poglavlja, užasno me boljela duša zbog likova i onoga što su prošli, što im je napravljeno. Ista je stvar i s romanom Dobra kći; njega sam ipak pročitala dvaput, ali nisam se lako odvažila na taj potez i srce me unaprijed boljelo zbog sudbine likova koja mi je bila time strašnija što mi je već bila poznata.

Romani koji nisu iz serije o specijalnom agentu Trentu, ali su također izvrsni:

Gdje kupiti roman Dobra kći:

Znanje

Sarah Vaughan: Anatomija jednog skandala

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2020.

Naslovnica romana Anatomija jednog skandala: ©Mozaik knjiga

Sarah Vaughan: Anatomija jednog skandala

Anatomija jednog skandala

Kad privlačni, slatkorječivi i sve u svemu zanosni ministar bez portfelja James Whitehause bude optužen za silovanje, slučaj se nađe na stolu kraljevske savjetnice, odvjetnice Kate Woodcroft.

Bez vlasulje sam više svoja. Više ja. Ona ja koja sam u srcu, a ne ja u sudnici ili u bilo kojoj prijašnjoj inkarnaciji moje osobnosti. Ovo sam ja … odvjetnica za kazneno pravo … iznimno iskusna stručnjakinja za progon seksualnih kaznenih djela. Četrdeset i dvije godine, razvedena, bez partnera, bez djece. (str. 10.)

Kate je odlučna da šarmantnog ministra privede pravdi, no više je nego i svjesna njegova djelovanja ne samo na žene, nego na ljude općenito. Može li uopće oblikovati slučaj tako da ga porota osudi?

Ministrova supruga Sophie bezuvjetno stoji uza svog supruga i vjeruje mu potpuno. No, optužba za silovanje mlade, privlačne suradnice mogla bi biti kap koja će preliti čašu. Što još Sophie zna o svom suprugu?

… on mnogo toga prešućuje, da. To je dio njegova posla: spremnost da s istinom bude ekonomičan. To je čak i preduvjet za ministra. (str. 19.)

Kako se bliži dan presude, na površinu izlaze tajne, brižljivo i dugo zakopavane, koje čvrstim čvorom vežu odvjetnicu, ministra i njegovu suprugu.

Može li više ljudi čuvati tajnu?

Na što je spremna povrijeđena žena?

Koliko smo dugo sposobni čuvati bijes u sebi, prije nego on nagrne iz nas u valovima?

I koga će ti valovi pomesti?

Snažne žene

Anatomija jednog skandala sudska je drama s elementima psihološkog trilera u kojoj ćete uživati.

Izuzetno zanimljiva priča, s natruhama neke davne, strogo čuvane tajne okupirat će vas i tjerati na čitanje. Ono čime je mene navedeni roman osvojio jest odlična portretiranost ženskih likova – one su uvjerljive, žive, stoje pred nama čitateljima sa svim svojim vrlinama i manama.

Kate je pomalo introvertirana, ali veoma strastvena u poslu koji obavlja. Želi da svi negativci završe gdje im je i mjesto – iza rešetaka, no nije to samo iz običnih moralnih pobuda. Kate krije tajnu, tajnu koja ju goni da ide dalje, više, upornije. Ona je jedini lik čija nam je perspektiva donesena u prvoj osobi.

U odvjetništvu je najvažnije biti uvjerljiviji od protivnika… Ako bolje obrazlažete, možete pobijediti čak i ako su svi dokazi protiv vas. A pobjeda je najvažnija, dakako. (str. 13.)

Sarah Vaughan: Anatomija jednog skandala

Sophie je isprva primjer stepfordske supruge – uvijek dotjerana, nasmiješena, majka dvoje preslatke djece i supruga ministra kojeg obožava. Nakon što njegov skandal sa silovanjem izlazi u javnost, Sophie u svom suprugu uviđa nešto na što je godinama uporno zatvarala oči. No, ne može ga ostaviti, može li? Njezino emocionalno stanje nakon prvog dana suđenja toliko je dobro prikazano da ju vidimo – tu otužnu ženu koja se vedro smiješi dok je u javnosti, i koja plače tek u privatnosti i tišini svoje kupaonice.

Odlazi u kupaonicu, prska se hladnom vodom i poseže za sredstvom za čišćenje lice. Velikom blazinicom pomnjivo uklanja sve tragove tog jutra – maskaru, podlogu, olovku za oči, strah, krivnju, sram i tu intenzivnu tugu koja je izjeda. (str. 119.)

Ministar bez portfelja

James Whitehouse političar je bez ijedne mane – dok se ne otkrije jedna. Zatim, mrlje njegova identiteta počinju se širiti i obuhvaćati sve ljude oko njega pa i one na najvišim instancama. Zašto britanski premijer uvijek drži Jamesovu stranu. Zašto mu to duguje? Što krije premijer?

Karizmatični ministar smatra da je uvijek i svugdje u pravu, da je sve što napravi ispravno. I to mu funkcionira, očito.

Rekao sam istinu, gotovo istinu. Ili istinu kako sam je ja vidio. … Svi s vremena na vrijeme prilagođavamo istinu. (str. 267.)

Ipak, žene na koje se namjerio i za koje smatra da ni u čemu nikad nisu dovoljno ustrajne, ustrajno će se potruditi da ministar osjeti čvrstu ruku pravde. Recimo.

Od čega se sastoji anatomija jednog skandala

Ako volite suđenja, napetu radnju i tajne iz prošlosti, voljet ćete i ovaj roman. On nije samo običan sudski progon, nego i obiteljska drama i psihološki triler te u sebi nosi brojna pitanja.

Pitanje nevjere – kad je „prava“, a kad se može oprostiti?

Jer, kako bi ijedna veza mogla preživjeti slušanje najintimnijih pojedinosti druge veze? … A znala je da opetovane nevjere može preživjeti ako se uvjeravate da u njima nema emocija. Da su isključivo fizičke i da vaš suprug voli vas i samo vas. (str. 120.)

Sarah Vaughan: Anatomija jednog skandala

Pitanje prošlosti – koliko ona utječe na osobu koja smo danas?

Pitanje istine – koliko doista, svakoga dana, lažemo sami sebi? Postaje li laž istina ako je ponavljamo dovoljno dugo? Je li skrivanje istine uopće laž?

I naravno, ono najvažnije, pitanje pristanka – u kojem trenutku se računa NE kao NE? Kada muško ponašanje protumačiti kao šalu, a kada kao prijetnju?

...mlada žena koju je šef prepipao ili tobožnji prijatelj koji ju je poljubio može pokušati umanjiti težinu toga što se dogodilo. Misliti najbolje: da je to bila nekarakteristična pogreška koju je najbolje zaboraviti ili pomesti pod tepih, neovisno o tome što lupanje njezina srca – i val straha koji struji njome – možda otkriva.

Ali, ona je budalasta – i to nije čudno.

Muškarci nas sve mogu učiniti budalastima. (str. 147.)

Ostali naslovi ove autorice:

Sarah Vaughan autorica je nekoliko romana, no na našem je području preveden sam jedan – Anatomija jednog skandala.

Gdje kupiti roman Anatomija jednog skandala:

webshop Znanje

Kathryn Croft: Žena bez prošlosti

Nakladnik: Stilus, 2020.

Naslovnica romana Žena bez prošlosti: ©Stilus

Kathryn Croft: Žena bez prošlosti

Žena bez prošlosti

Leah radi u knjižnici, živi u malom stanu, nikoga ne viđa niti se i s kim druži.

Leah se krije od ljudi i od života. Ona krije tajnu.

U prošlosti je učinila nešto toliko strašno da je morala pobjeći iz rodnog gradića i skriti se u gužvu i vrevu velikog Londona.

Iako je moj život bio više puko postojanje nego življenje, svaki trenutak trudila sam se ispuniti nečim. Besposlenost je za mene bila otrov; značila je da me vlastite misli mogu nadvladati, a previše sam dugo dopuštala da se to dogodi. (str. 14.)

No, Leah čezne za društvom, ljubavlju i normalnim životom. Na internetskoj stranici upoznaje Juliana i čini se da bi to poznanstvo moglo izrasti u nešto više.

Nekako sam osjećala da mi neće biti teško razgovarati s njim ponovno, da ću znati što reći, da ću se zbog njega osjećati ugodno. Ne znam što me tjeralo da tako mislim, ali imala sam osjećaj kao da ga već poznajem. (str. 43.)

Tada, na obljetnicu tog strašnog događaja iz Leahine prošlosti, dolazi joj čestitka.

Netko zna što je napravila i neće joj dopustiti da bude sretna.

Leah – žena bez prošlosti

Žena bez prošlosti lagani je psihološki triler koji vas neće umoriti, a u njemu ćete uživati. Nije ovo roman koji će vas začuditi, sablazniti ili koji ćete ne znam kako dugo pamtiti. Ipak, istaknula bih da mu to nije mana. Česti su pretenciozni romani koje čitate i nemate pojma što je pisac htio reći. Ovdje to nije slučaj.

Čitajući roman Žena bez prošlosti opustit ćete se i odmoriti – a to je ono što većina čitatelja i traži u knjizi.

Zaplet je neoriginalan, ali zanimljiv. Poglavlja su pisana tako da vas tjeraju da čitate dalje.

Kathryn Croft: Žena bez prošlosti

Pratimo Leahu, djevojku koja krije mračnu tajnu. Otuđila se od majke, iz rodnog je grada pobjegla glavom bez obzira, nema prijatelja, radi u knjižnici gdje ljude susreće, ali s njima ne komunicira.

Dom nije naziv samo za mjesto gdje spavaš, to mora biti mjesto koje ti znači utjehu i zaklon, i nije to samo kuća nego cijeli kvart ili grad. Mjesto na kojem se stvaraju drage uspomene. (str. 91.)

Roman je podijeljen između prošlosti i sadašnjosti pa upoznajemo Leahu kao adolescenticu i Leahu danas. Što je toliko strašno ta plašljiva djevojka napravila da je samu sebe osudila na samoću? Što ju je dovelo do tog nama još nepoznatog, ali očito užasnog postupka? Što je uopće mogla napraviti, toliko stravično, da vjeruje da nema pravo na sreću?

(Anti)junakinja

Leah se krije od svijeta, zatvorena u svoju bol i patnju. Samokažnjava se tom izolacijom i vjeruje da to zaslužuje. Kada joj život pruži malo sreće u vidu Juliana, djevojka polako shvaća da možda ima pravo na svoju mrvicu sreće. Kao da se budi iz dugog sna, grčevito se drži te male zrake sunca.

Ali zar ne zaslužuje svatko, pa čak i netko ovako grešan kao ja, svoj trenutak sreće? (str. 150.)

No, njezini grijesi pronalaze put do nje – u vidu nepoznatog ucjenjivača koji joj zagorčava svaki korak.

Kako je saznao tko je ona? Kako zna za ono što je počinila?

Dok ucjenjivač postaje sve hrabriji i sve joj se više približava, Leah shvaća da se mora boriti.

A onda, polako, počela sam shvaćati da se ne moram prepustiti tome da me nadvlada. Ja ću se boriti, suočiti se s tim lice u lice, uzeti svoj život natrag u svoje ruke. (str. 206.)

Ta promjena u karakteru jedna je od dobrih strana ovog romana. Ne volim junakinje koje samo pate u tišini – volim žene koje se pokušavaju izvući, koje se bore i traže svoje pravo na sreću.

Svidjela mi se i jer prihvaća odgovornost za svoje postupke, jedino što, zapravo, Leah je počinila dva zločina.

Za koji se točno zločin kažnjava? Prvi? Ili drugi?

Kathryn Croft: Žena bez prošlosti

Brojna pitanja

Sviđa mi se način na koji Žena bez prošlosti komunicira sa svojim čitateljima. Zaposlit će naše moždane vijuge pitanjima – Tko ima pravo na sreću? Što točno čini zločin? Namjera? Djelo?

Imaju li i zločinci pravo na ljubav i miran život?

Koliko smo brzo spremni osuditi nekoga, bez da poslušamo cijelu priču, od početka do kraja?

I ono najvažnije, kada je vrijeme za oprost?

Sama pouka romana njegov je najsnažniji dio. Emotivna i topla, pravedna i ljudska.

Ostali naslovi ove autorice:

Žena bez prošlosti treći je roman britanske autorice Kathryn Croft, ali je prvi roman preveden na hrvatski jezik.

Gdje kupiti roman Žena bez prošlosti:

Stilus