Kategorija: Jesen

U kategoriju Jesen uključit ćemo sve romane koje ćemo pročitati i recenzirati u jesenje vrijeme. Jesen je godišnje doba  idealno za čitanje u toploj kući na udobnom kauču. Dok vani rominja ili pljušti kiša i sve je obavijeno njenim mirisom,  dok lišće mijenja svoje boje iz zelene u narančastu, žutu, crvenu i smeđu, u našim se rukama izmjenjuju knjige. Krimići, ljubavni romani, egzistencijalni ili distopijski, sve dolazi u obzir za čitanje u ovo godišnje doba kada nas sve vuče da ostanemo kući. Odmaranje uz dobru knjigu predstavlja užitak od napornog radnog dana i svakodnevnih obveza. Još kada uz to utonemo u svijet maštovitih likova iz knjiga, naše je vrijeme za odmor potpuno ispunjeno. Zaboravljamo na sve brige i probleme, bolesti i sukobe, napete situacije u svijetu ili oko nas i samo čitamo…

Objavljeno

Caz Frear: Ledeno srce

Nakladnik: 24 sata d.o.o. 2020.

Naslovnica knjige Ledeno srce: ©Stilus knjiga

Caz Frear Ledeno srce

Ledeno srce

Ledeno srce nastavak je priče o mladoj detektivki Cat Kinsella. Nakon romana Slatke laži, Ledeno srce  i dalje prati dvadesetšestogodišnju Cat Kinsella, ali ovaj put na novom slučaju. Nakon što je prebrodila teško djetinjstvo i postala detektivka Metropolitanske policije, Cat je našla svoje mjesto u timu muških istražitelja s kojima se sprijateljila. Ali, traume iz prošlosti i odnos s obitelji koji je vrlo turbulentan, stalno izlaze na površinu i ne dozvoljavaju Cat da zaboravi tko je i odakle potječe.

Cat dobiva slučaj

Naomi Lockheart, mlada djevojka, Australka, doseljenica u London, pronađena je mrtva nakon posjeta uredskoj zabavi. Naomi je ubijena u starom dijelu Londonskog krunidbenog vrta, kvartu koji nudi jeftine stanove za radničku klasu. Naomi, obična, vesela djevojka kakve svaki dan srećemo na ulicama, s lila obojenom kosom tipičnom za njezine godine, nikad više neće izaći na ulice Londona. Kiernan Drake ušao je i zatekao svoju ukućanku, Naomi Lockhart, kako krvari od ozljede glave na podu svoje spavaće sobe. Mlada dvadesetdvogodišnja Australka bila je mrtva.
Cat će sve učiniti kako bi otkrila ubojicu i privela ga pravdi. Uz nju je partner Luigi Parnell koji je iskusan policajac i s kojim se Cat izvrsno slaže. Kinsella i njezin partner upleteni su  u labirint kontradiktornih izjava istražujući  obitelj koja ima mnogo toga za sakriti. Dok istražuju ubojstvo mlade djevojke, za vratom im puše nadređena viša inspektorica Kate Steele.

Zaboravite sve to i usredotočite se na ono u čemu smo najbolji. Na ono zbog čega ujutro ustajemo iz kreveta. Ili, još iskrenije, na ono što nas noću drži budnima.

Na ljude. Sumnjivce. Svjedoke .Laži. ili po riječima naše šefice-Pravi posao. str. 29.

Obitelj čuva najgore tajne

Iako je bila nova u gradu, Naomi je gravitirala prema hrpi novih prijatelja. Ne čvrsti prijatelji, već oni koji ulaze i izlaze iz života. Je li se mogla zamjeriti nekome na poslu? Ili je mogla biti povezana s lokalnim Casanovom, Josephom, koji upravlja popularnim kafićem? Sve su to pitanja koja muče Cat.  Premda svi dokazi ukazuju na Josepha,  on tvrdi da je nevin. No, njegova supruga Rachel ne potvrđuje njegov alibi. S druge strane, s njima je povezana obitelj Connor, Marcus i Kirstie. I oni imaju tajne koje ne žele podijeliti s istražiteljima. Postoji nešto što povezuje ove dvije obitelji više od rodbinskih veza. To je sposobnost da zbiju redove i šute o svim prljavim malim tajnama.

Dojam o djelu

Za razliku od prijašnjeg romana Slatke laži koji mi se veoma svidio, Ledeno srce me ponešto razočaralo. Jednostavno je slabija verzija prve knjige. Nakon obećavajućeg početka, radnja se vuče sporo i nikako da skrene u neku zanimljivu ulicu. Sumnjivci su redom rodbinski povezani, puni lažljivih i prevrtljivih izjava i kontradiktornosti i jasno vam je da se rješenje slučaja nalazi u obitelji. Ali sadržajno je to daleko od, na primjer, jedne Agathe Christie.

Određeni nedostatak romana je taj što se roman naslanja likovima i sadržajem  na  prethodnu knjigu što čini zbrku kod čitanja za one koji nisu čitali Slatke laži. Za mene, koja sam prethodni roman čitala davnije, prisjećanje na događaje i aktere iz prve knjige bilo je ometajuće  pri praćenju nove. Čak je i izbor Catinog ljubavnog partnera potekao iz prve knjige pa ne znate kako i zbog čega je veza započela i pod kojim okolnostima (ja sam se mutno prisjetila).

Kao pozitivno bih istakla zanimljiv odnos između Cat i njezinog starijeg partnera Luigija Parnella. Taj je odnos odlično opisan i pun je međusobnog poštovanja i humora.

Možda ponajbolji u knjizi je lik Cat koja je vrlo nesavršena, prepuna osobnih frustracija i problema i zbog toga je vrlo životan i realističan lik čija joj  disfunkcionalna obitelj  predstavlja svakodnevni uteg kod obavljanja policijskog posla.

Sve u svemu, knjiga me nije oduševila. Ako se upustite u čitanje, savjetujem pročitati najprije prvu knjigu Slatke laži. A ako vam se sviđa ovaj serijali, tu je i recenzija trećeg nastavka, Ne plači.

Caz Frear Ledeno srce

O autorici

Caz Frear odrasla je u Coventryju, a svoje je tinejdžerske godine provela sanjajući o preseljenju u London i pisanju romana. Nakon što je ispunila svoj prvi san, prošlo je trinaest godina do ispunjenja drugog i to tek nakon povratka u Coventry. Diplome iz povijesti i politike iskoristila je u mnoge svrhe, uključujući i konobarenje, rad u dućanu, a posljednjih dvanaest godina i za lov na talente.

Gdje kupiti:

Hoću knjigu

Objavljeno

Penelope Ward: Mrski cimer

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Mrski cimer: ©Znanje

Penelope Ward: Mrski cimer

Mrski cimer

Amelia i Justin u djetinjstvu su bili najbolji prijatelji, no nešto se dogodilo i Amelia je naprasno pobjegla, ostavivši ga bez riječi. Justin joj to nikad nije oprostio i deset je godina prošlo, a da se nisu ni čuli ni vidjeli.

Sada, Ameliji umire baka i ostavlja joj kuću na otoku. No, postoji caka – pola kuće pripada njoj, a pola Justinu.

Kada se njih dvoje tamo nađu, Amelia je iznenađena, ali i očarana njegovim seksi izgledom.

Justin je stajao ispred mene i kunem se da sam imala dojam kako je dječaka kojeg sam poznavala progutala istesana masa mišića. … Ljutnja na njegovu licu bila je očita i nekako je zbog nje izgledao još privlačnije. Samo što bi bilo puno bolje da ta ljutnja nije bila usmjerena prema meni. (str. 20.)

Neugodno je iznenađena i njegovom lijepom djevojkom Jade te količinom mržnje koju, čini se, Justin osjeća prema njoj, svojoj nekadašnjoj najboljoj prijateljici.

Prekasno je, Amelia. … nemoj pokušavati doprijeti do mene jer nas dvoje nećemo biti prijatelji. Kvariš mi raspoloženje, a ne želim provesti cijelo ljeto usrano raspoložen. Samo smo cimeri. Ništa više. … Prestani sa sranjima i sagledaj stvari kakve stvarno jesu. ne značimo ništa jedno drugome. (str. 34.)

Budući da se ni Amelia ni Justin ne žele odreći svog dijela kuće, nađu se u svojevrsnom cimerstvu – koje iz dana u dan postaje sve teže i sve gore.

Jer, iako se isprva činilo da se ne mogu podnijeti, privlačnost među njima ne može se zanemariti.

Kad Jade ode natrag u New York i ostavi ih same, iskre počinju frcati i čini se da vatra koja je gorjela u djetinjstvu tinja još uvijek.

A onda Amelia saznaje nešto što bi čitav njihov odnos moglo ne samo promijeniti, već potpuno onemogućiti.

Kako će završiti ova vruća, a opet dirljiva priča?

Volite li ljubavne romane?

Svaki put iznova pišem da nisam ljubiteljica ljubavnih romana – a sve zato da, ako vi jeste, ne shvatite moje riječi ozbiljno. Usput, Bog me obilno podario (kaznio?) cinizmom pa se nikako ne mogu uživjeti u tu knjišku romantiku, erotiku, sve te velike i kićene riječi mahom prekrasnih, mišićavih glavnih likova.

Tiho smo pili iz iste čaše, dodajući ju jedno drugome i gledajući se u tišini. …bilo je to totalno napaljujuće. Osjećala sam se krivom zbog takvih osjećaja, no to je jednostavno izvan moje kontrole. Kao što je rekao, iskušenje je normalna stvar, zar ne? No činjenica da ne mogu i neću te osjećaje provesti u djelo, samo ih je činila još jačima. Budući da mi je bio nedostupan, ti su me osjećaji potpuno obuzimali. (str. 98.)

Uh, sad kad smo to riješili, bacam se na osvrt. Navest ću što mi se svidjelo, a što nije pa vi lijepo romančić pročitajte – i javite mi kakvi su vaši dojmovi.

Penelope Ward: Mrski cimer

Nabildani lik – minus jedino u mojoj glavi

Inače ne volim to što ljubavni romani kao glavne likove imaju fizički savršene muškarce. Dakako da je to nekolicini žena realnost, ali meni bogme nije. Pretpostavljam ni većini. Voljela bih naići na roman u kojem će glavni lik biti običan muškarac. Možda s trbuščićem. Ili makar normalne visine. Ovako mi je to, nekako… Ne znam… Naivno. I još nešto – jako je seksistički određivati muškarca veličinom penisa. Isto kao što ja ne bih voljela da se mene mjeri veličinom grudi ili stražnjice, tako mi je izuzetno plitko da se privlačnost muškarca mjeri njegovim „golemim“ penisom.

Ako zanemarimo pretjerivanje u fizičkom izgledu, Justin je super lik. Pomalo nagao, ali simpatičan, iskren i normalan. Stvarno ne znam kako se uspio zaljubiti u curu kao što je Amelia. Naporna je, nesigurna, dosadna i totalno bezobrazna i nepoštena prema njemu. Da sam ja Justin, sigurno je ne bih trpjela.

…stvar je u tome da mi ili vjeruješ ili mi ne vjeruješ. Kod povjerenja nema sredine. Ne možeš nekome vjerovati djelomično. Povjerenja ili ima ili nema. (str. 279./280.)

Kao što vidite, ciničan pogled na svijet zadaje mi probleme u recenziranju ljubavnih romana.

Jednostavno, ne vjerujem im.

Volim i ja s vremena na vrijeme pročitati dobar ljubić i ne smatram ih nižom vrstom literature, ali nekako mi se čini da se sami autori baš trude prikazati ih takvima.

A sad – zašto sam uživala u čitanju

Mrski cimer roman je koji pročitate u doslovno dva popodneva. Priča je dobro zamišljena – sviđa mi se to što su glavni likovi, na neki način, prisiljeni živjeti skupa. Onda cijeli taj odnos ljubavi i mržnje, vatre i leda, tjera vas na čitanje. Jednostavno, želite znati što će se sljedeće dogoditi i kako će priča naposljetku završiti.

Spisateljica je pokušala u radnju uplesti i par ozbiljnih tema i to je pohvalno. Neću vam otkrivati o čemu se radi, ali moglo bi vas iznenaditi jer je to nešto što ne definitivno ne očekujemo usred ljubavne priče.

Naravno, ni erotski dio nije na odmet, mada su mi neke situacije bile više smiješne nego seksi. Justin i Amelia likovi su koji imaju kemiju od samog početka i stvarno golica maštu čitanje o prerastanju njihova prijateljstva u nešto više.

Bilo pogrešno ili ne, ne možemo birati tko će nam biti privlačan. Ni meni se ne sviđa što te toliko želim. Teško mi je čak i sjediti sada pokraj tebe. No željeti nekoga i pretvoriti tu želju u stvarnost dvije su različite stvari. (str. 126.)

U svakom slučaju, ako ste ljubitelj ovakvih romana, definitivno ćete uživati. Čak i ako niste, ovo je pravi roman za izlazak iz comfort zone jer ćete se zabaviti, nasmijati, a možda čak i malo zacrvenjeti.

Penelope Ward: Mrski cimer

Ostali romani ove autorice:

Penelope Ward dosad je objavila više od dvadeset romana i svi su veliki hitovi.

Znanje je zasad objavilo njezine samostalne romane Mrski cimer, Zabranjeno voće i Neodoljivi susjed, te romane koje je napisala u suradnji s prijateljicom Vi Keeland, također spisateljicom: Gospodin Uobraženi, Gospodin Bogatun, Uobraženi gad, Skrivene poruke.

Do sada smo recenzirale mnogo ljubavno-erotskih romana, i povijesnih i suvremenih. Ako volite povijesne ljubiće – tu su serijal Maiden Lane autorice Elizabeth Hoyt te serijal o obitelji Hathaway autorice Lise Kleypas.

Što se tiče suvremenih ljubavnih romana, virnite u trilogiju Sarah Morgan o zgodnoj braći O’Neil, nećete se pokajati.

Gdje kupiti roman Mrski cimer:

Znanje

Objavljeno

Charlotte McConaghy: Posljednji let

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica knjige Posljednji let: ©Znanje

Charlotte McConaghy: Posljednji let

Posljednji let-jer let je njen život

Posljednji let je prekrasna, izuzetno dirljiva knjiga koja šalje ozbiljno upozorenje čovječanstvu da je krajnje vrijeme da osluškujemo što nam poručuje priroda. Iako fikcija, (radnja je smještena u nama neposrednu budućnost) pitanje nije može li se to uistinu dogoditi, već kada će se to uistinu dogoditi. Ako se mi, ljudi, nastavimo ponašati tako da pretvaramo zelene površine u betonska gradilišta, bespoštedno siječemo šume, razbijamo životinjska staništa i pretjerano izlovljavamo ribu, nećemo imati budućnosti. Posljednji let jedna je velika opomena.

Knjiga je prekrasno pisana uz izuzetno dobar prijevod Maje Klarić .

Nismo imali novca, ali često smo išle u knjižnicu. Prema maminim riječima, među stranicama romana živjela je jedina ljepota ovog svijeta. str. 16.

Franny Lynch u Posljednjem letu

Posljednji let prati mladu Franny koja je ornitologinja. Za bavljenje i proučavanje ptica njoj ne treba nikakva diploma jer je ona je u stvari ni nema. Treba joj samo neizmjerna ljubav prema pticama, a toga Franny ima u izobilju. Stvari na Zemlji nisu dobre. Kako je globalno zatopljenje raslo, a razina mora se dizala mnoge su životinjske i biljne vrste nestale. Kornjače, oposumi, lavovi, nosorozi… Čitava životinjska carstva nestala su zbog uništavanja staništa, a tisuće preostalih vrsta upravo izumiru, ignorirani od strane čovjeka.

Stručnjaci predviđaju da će šume ubrzo nestati, a vlade pozivaju građane da svoja imena stave na liste čekanja kako bi posljednji put vidjeli neke od životinja pred izumiranjem. Franny Lynch odlučna je u praćenju posljednje migracije arktičkih čigri od  Grenlanda na Antarktiku. Barem tako misle znanstvenici. Nakon što stigne na Grenland, Franny nagovara lokalne ribare da je prime na brod.

Jedina prava prijetnja s kojom su se ptice ikad suočile smo mi. str. 52.

Plovidba brodom Saghani

Saghani je ribarica čiji ulov osigurava egzistenciju više obitelji. Ali ribe više nema, izlovljena je, pa se  ulov ono malo preostale ribe događa uz dozvolu vlasti. Posada od sedam članova šarolikog je sastava, pod vodstvom kapetana Ennisa. Kapetan  odlučuje kuda će ploviti kako bi pronašao ribu i došao do financijskog prihoda za sve zaposlene. Franny prati par arktičkih čigri  putem odašiljača na njihovim nogama. To je njihov posljednji let. Nagovara Ennisa da ribarica slijedi let arktičkih čigri, jer gdje su čigre pouzdano ima i ribe. Nakon početnog nepovjerenja, posada odluči poslušati Franny. Počinje duga i neizvjesna plovidba duž Golfske struje prema Antarktici.

Arktičke čigre  imaju najdužu migracijsku rutu od svih životinja na svijetu, lete od Arktika do Antarktike i natrag. str. 150.

Kako vrijeme odmiče jasno je da Franny ima i druge razloge zbog kojih se otisnula na ovo daleko putovanje. Posljednji let njezina je životna priča.

Bezimena je to tuga, nestajanje ptica. Nestajanje životinja. Kakva će to biti usamljenost kad ostanemo samo mi. Str. 74.

Posljednj let -Franny i Niall

Franny Stone se udala za profesora Nialla Lyncha nakon vrlo kratkog i neobičnog upoznavanja. Oboje zaljubljenici u životinjski svijet, poglavito ptičji svijet, pronašli su zajednički jezik vrlo brzo. Ljubav koji su davali jedno drugom bila je nesebična, prepuna razumijevanja, gotovo astralna. Franny nije nigdje pripadala dok nije srela Nialla. S druge strane, Niall je prepoznao Frannyinu divljinu, nestabilnost, potrebu da bude slobodna kao ptica, nesputana i neuhvatljiva, kao i stalnu  tugu koju je nosila u sebi i ni u čemu je nije sputavao. Prihvatio je Franny sa svim njezinim nespokojima, traumama i posebnostima. Jer to je bila jedna, jedinstvena Franny.
Franny je osoba s puno ožiljaka koje nosi od djetinjstva. Osoba koja cijeli život traži mjesto kojemu pripada, a istovremeno ne može ostati na tom mjestu. Ta dualnost u Frannynu karakteru čini je osobom koju  je teško prihvatiti, a Niall je jedini koji je to uspio.

Jer jedno mi je bilo jasno od početka: nigdje nisam pripadala. str. 15.

Ja sam tek druga ljubav tvog života. Ali koji bi idiot bio ljubomoran na more?
Str. 243.

Charlotte McConaghy: Posljednji let

Dojam o djelu Posljednji let

Posljednji let jedna je od najljepših ljubavnih priča koju sam ikad pročitala. Upravo zato što je neobična, intimna, drugačija i ničemu slična, osvojila me na prvo čitanje. Još k tome, kad se sve to događa u svijetlu zemaljske kataklizme izumiranja većine životinjskih vrsta, knjiga dobiva jedan drugačiji, potpuno osobni pečat. Žena na rubu živčanog sloma koja se bori za spas malenih arktičkih čigri i priča o ljubavi koja traje i koja je veća od života, osvojit će zasigurno srca mnogih čitatelja. Likovi Franny i Nialla su toliko dobro napisani da ne znam koji mi je lik bolji. Franny koja se cijeli život traži, tuguje, posrće i diže se ili Niall, čovjek na zemlji, realističan i stamen, a opet toliko širok da daje Franny mogućnost da „poleti“ jer zna da su priroda, životinje, more i let za Franny život. Knjiga je pisana u dvije perspektive od kojih nam obje priča Franny (sadašnjost i prošlost) što dodatno pojačava zanimljivost knjige.

Pročitajte Posljednji let. Nećete požaliti. Velika preporuka za čitanje.

Otisak nečijeg života mjeri se onim što daje i onim što ostavlja za sobom, ali se također može mjeriti i onim što uzima od svijeta. str. 114.

O autorici

Charlotte McConaghy australska je autorica koja se svjetskoj književnoj sceni predstavila intrigantnim i nadasve aktualnim romanom Posljednji let. Časopis Time proglasio ga je knjigom godine te je dosad preveden na više od 20 jezika.

Njezin drugi roman „Once There Were Wolves“ upravo se priprema za objavljivanje diljem svijeta.

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

Staša Aras: Horror vacui

Nakladnik: Hena com, 2021.

Naslovnica romana Horror vacui: ©Hena com

Staša Aras: Horror vacui

Horror vacui 

Strah od praznine. … U suvremenom značenju izraz se upotrebljava za oznaku psihološko-moralnih i egzistencijalnih stanja: strah pred smrću, bezličnošću svakodnevice, ispraznim životom i slično. (str. 62.)

Između nje, kojoj tek na samom kraju saznajemo ime, i supruga Petra nije ostalo više ništa. Gotovo da više i ne razgovaraju, jedno su drugom potpuni stranci.

Gledam ga ispred ekrana i mislim može li se cijeli život proživjeti u inatu? Možda ja naprosto njega ne vidim, ne osjećam, možda zato mislim da je moj muž plošan. Tu plošnost osjećam toliko suvereno da bih ponekad mogla doći iznad njega s krpom za prašinu i prebrisati ga kao ogledalo ili površinu komode. (str. 17.)

Tako mu neće reći ni da je trudna ni da je abortirala, proživjet će sve to sama unutar sebe.

Nadalje pratimo njene unutarnje monologe, razgovore sa samom sobom, zapažanja o svijetu koji je okružuje. Godina je 2016., traje Europsko nogometno prvenstvo, okružuju je zastave, navijači, dresovi i urlanje iz kafića. Pada vlada, premijer je svrgnut. Ona je puki promatrač svijeta oko sebe.

Odlazi u kuću u kojoj je rođena, pliva, upija sunce, pije kavu u gledajući u bijeli hibiskus.

Njoj se ništa ne događa, više se događa oko nje, dok ona razmišlja o samostanu koji joj je u susjedstvu, o Petru za kojeg je više ništa ne veže. O hrani, moru, rodnoj kući i susjedi koja cijeli dan sjedi u sjeni svoje kuće.

Primijetila sam da stalno postavljam pitanja. Točku sam zamijenila upitnikom. Propitujem. Moj unutarnji svijet unakrsno je ispitivanje. (str. 119.)

Strah od praznine

Uzimajući u ruke još jednu knjigu u Heninom izdanju, znala sam da će me dočekati pravi dragulj. Staša Aras stvorila je tekst u kojem je svaka rečenica malo remek-djelo.

Pisanje je krizni čin. Prepoznajem to stanje kad čitam. Umjetnost, uzgon iz kičme iz donjih ekstremiteta, krilate pete i glava u plamenu. Rekli bi neki – previše strasti. Nemojte tako vi što nemate krila za loviti tanad srca. Idite slobodno u park i tamo hranite golubove. (str. 7./8.)

Staša Aras: Horror vacui

Na svega 160 stranica, ovaj roman izaziva ono čega se ona boji – horror vacui, strah od praznine. Čitajući ovo kratko, ali teško djelo, obuzima nas tjeskoba koja i nju obuzima. Postavljamo pitanja koja i ona postavlja.

Što sam više ulazila u njezine misli, u isto sam je vrijeme i manje i više razumjela, ako je to uopće moguće. Ona djeluje istodobno hladno i distancirano, ranjeno i krhko. Ljutila me jer je rezignirana, jer bježi od svog života, same sebe. Ni za što se ne bori, sa svime se miri. Teži za nečim, ali ni sama nije načisto za čime. Bila mi je tako mutna i daleka, kao žena koju promatram bez naočala – nema oštrih linija, vidim samo obrise.

Nedostaje mi Petar, zapravo ne baš on, nedostaje mi bilo tko tko bi, primjerice, svjedočio mome životu. Netko za koga nisam odgovorna, a pored mene je. (str. 103.)

Horror vacui – horor koji vrijedi imati na polici

Naravno, ovaj roman žanrovski nije horor, no on nas plaši. Plaši nas stanje u kojem se nalazi glavni ženski lik. Plaši nas pomisao da ćemo se naći na njezinom mjestu – udaljeni od supruga, od prijatelja, od života kao takvog. Egzistencijalna kriza u kojoj se ona nalazi prelijeva se i na nas. Ipak, u njoj ona izaziva bezvoljnost, pomirenost. U nama bijes. Nalazi se u nekoj vrsti slijepe ulice, okružena neuspješnim brakom, nezaposlenošću i neželjenom trudnoćom. No ona bježi, ona ništa ne mijenja, ona je gledatelj vlastitog života.

I za kraj, nešto s čime se svi mi knjigoljupci možemo povezati, sa sarkazmom ili bez njega:

Nakon svih knjiga koje sam pročitala ja još vjerujem u sretan ishod. (str. 18.)

Ostali naslovi ove autorice:

Staša Aras (Stanislava Nikolić Aras) profesorica je književnosti. Do sada je objavila tri zbirke poezije: Takve se stvari događaju ljudima, Nedolično i vrijedno spomena te Premještanja. Tu su i dvije zbirke kratkih priča, Meke granice i 12 pred zidom te roman Horror vacui.

Živi u Zadru i Dubrovniku.

Intervju s autoricom donosi nam portal zadarski.hr.

Staša Aras: Horror vacui

Spisateljice koje su studirale književnost uvijek imaju poseban način izražavanja koji nije nužno rezultat formalnog obrazovanja, ali svakako jest osobnih preferencija i stila života. Jedna od takvih je, uz Stašu Aras, i Ivana Vranjić, a recenziju njezina romana Oblačna možete pročitati ovdje.   

Gdje kupiti roman Horror vacui:

Hena com

Objavljeno

Marina Vujčić: Pedeset cigareta za Elenu

Nakladnik: Fraktura 2019.

Naslovnica knjige Pedeset cigareta za Elenu: ©Fraktura

Marina Vujčić Pedeset cigareta za Elenu

Pedeset cigareta za Elenu

Elena je bila sve što on nije. Puna života, veselja, osoba koja je duša svakog društva, ona koja spaja ljude. On je s druge strane vječni nezadovoljnik, čovjek koji prolazi kroz život namrgođen i oprezan kao da mu je život teret, a ne sloboda kreacije. A onda, na njihov zajednički dvadeset četvrti rođendan, Elene više nije bilo. Ostao je sam prolazeći kroz život u svojim blizanačkim kolicima. Samo je mjesto do njega ostalo prazno.

Izvrstan roman autorice marine Vujčić, Pedeset cigareta za Elenu, duboko me se dojmio. Majstorski napisan, s atmosferom neizvjesnosti, očekivanja i traženja smisla, roman je to koji priča o tome kako slučajne sitnice kojih najčešće nismo ni svjesni mogu utjecati na živote drugih i nas samih. U knjizi pratimo četiri osobnosti, dva muškarca i dvije žene, svatko sa svojim životnim dilemama. Knjiga u kojoj je vrlo malo dijaloga ne samo da nije dosadna, već drži našu punu pažnju cijelo vrijeme čitanja. Knjiga je to koja rasplamsava buru osjećaja u svakom tko je čita i na površinu iznosi vlastite ožiljke duše.

Oliver

Oliver Radman ima jedan cilj tog dana; popušiti pedeset cigareta u čast Eleni, sestri koju je tragično izgubio na svoj i njezin 24 rođendan. Oliver je čovjek koji ne zna izraziti tugu pričom, gestom ili mišljenjem. On je čovjek koji vjeruje u brojke. Na tu tužnu godišnjicu, Oliver puši cigarete za Elenu i sprema opuške u kutijicu  kako bi imao brojčani dokaz. Uostalom, on je računovođa. Lutajući noću gradom i prisjećajući se Elene i uspomena koje su na trenutak oživjele, njegova je pojava uzrokovala takozvani efekt leptira. Oliver susreće nekoliko ljudi koje uopće ne poznaje, ali njegova pojava na ulici ili pod njihovim prozorima uzrokuje promjenu u njihovim razmišljanjima i postupcima, promjenu u njihovim životima.

Smrt. I kako onda voljeti riječi? Taj jezivi deficit samoglasnika, to lomljenje jezika da bi se imenovalo nešto tako nepopravljivo. str. 141.

Magdalena

Magdalena je majka dvoje djece i žena kriminalca koji je više puta opljačkao mjenjačnicu. Nakon što su otkrivene pljačke o kojima nije ništa znala, Magdalena se pod pritiskom odvjetnika dvoji hoće li pružiti suprugu lažni alibi. Dvojba – olakšati suprugu boravak u zatvoru ili presjeći i  obavijestiti djecu da im je otac kriminalac, prestaje nakon neobičnog Oliverovog pojavljivanja ispred njene kuće.

Ima i drugog smeća koje moram pobacati. Ono koje se ne iznosi u vrećama. str. 218.

Greta

Greta je mlada supruga nezadovoljna svojim brakom. Nezadovoljstvo prelazi u tešku depresiju. Greta nema volje za životom jer joj se ništa lijepo  ne događa. Suprug je vara, a nikad je nije ni razumio.  Njezin vrlo krhki psihički svijet uzdrman je još u ranom djetinjstvu. Greta je nevoljeno dijete. Nema volju ustati ujutro i moli se da se više nikad ne probudi. Nakon slučajnog susreta s Oliverom shvaća da se treba pobrinuti samo za sebe…

Jer čemu zapravo sve to ulaženje i izlaženje, to dolaženje i odlaženje odnekud i nekamo, to prolaženje mimo i pored,  to ustajanje i lijeganje, to kotrljanje životom koje uvijek završava u istoj slijepoj ulici i uvijek u istoj zabludi da nekamo idemo. Str. 129.

Viktor

Viktor je novinar koji se tek treba dokazati. Konačno je na pragu svog prvog ozbiljnog posla kada ga niz okolnosti spriječi da se pojavi ujutro na poslu na kojem ga očekuju. Ne može ostvariti emocionalnu vezu jer koju god djevojku dovede u svoj dom pošalje je kući dolaskom noći. Viktor je čovjek koji mora spavati sam u krevetu jer ga još uvijek progoni sjećanje na dan kad se probudio i pored sebe našao mrtvu majku koja je tijekom noći zauvijek zaspala. I na njegov je put, na neki čudan način, naišao Viktor.

Dragi sine, tuga je gubitak vremena. Moraš prigrliti život. Radost, mladost, sve. Str. 219.

Dojam o djelu

Koja knjiga! Ostala sam jednostavno osupnuta. Pedeset cigareta za Elenu knjiga je od koje se dok je čitate ježite, a nakon čitanja potonete u posvemašnju kontemplaciju i razmišljate o svom životu, životima svojih bližnjih, odlukama koje ste u nekom trenutku života donijeli ili niste i kako su naši odabiri utjecali na buduće (prošle) događaje. Pročitala sam knjigu u jednom dahu. Nakon čitanja protrnete i postavljate sami sebi masu pitanja. Da smo nekad nešto drugačije odlučili, u kojem bi smjeru išao naš život? Da smo presjekli i ne činili kompromise, bismo li sada bili sretniji? Nakon čitanja, prepoznajete se u mnogim situacijama. Knjiga je nostalgična, melankolična i krajnje dirljiva. Kad je pročitate, osjećate tisuću emocija. I tugu i nadu i žalost i uvjerenje da je život vrijedan i jedan jedini, sve vam se to mota po glavi. Knjiga me uistinu duboko dojmila. Cijela se fabula događa u samo 24 sata,  a vama se čini da je prošao ne jedan, već stotinu života. Ovo mi je prva knjiga Marine Vujčić koju sam pročitala. Sad brzo odlazim nadoknaditi sve propušteno. Ogromna preporuka.

marina Vujčić Pedeset cigareta za Elenu

O autorici:

Marina Vujčić rođena je 1966. u Trogiru. Objavila je romane Tuđi život 2010., A onda je Božo krenuo ispočetka 2014., Mogla sam to biti ja 2015., Susjed 2015. i Pitanje anatomije 2017., Sigurna kuća 2024. godine. U suautorstvu s Ivicom Ivaniševićem objavila je roman Otpusno pismo 2016. Njezine drame Umri muški i Podmornica nagrađene su nagradom Marin Držić. Autorica živi i radi u Zagrebu.

Osvrt na njezinu najnoviju knjigu, zbirku misli 365 rečenica, naći ćete klikom na naslov.

Gdje kupiti:

Fraktura

Objavljeno

Stephen King: Institut

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Institut: ©Znanje

Sinulo mu je, gotovo poput kakvog ukazanja, da čovjek mora neko vrijeme provesti zatočen da bi spoznao što je zapravo sloboda. (str. 303.)

Stephen King: Institut

Institut – noćni čuvar

Pukom slučajnošću, u gradić DuPray dolazi bivši policajac Tim Jameison i zapošljava se kao noćni čuvar u policijskoj postaji. Naumio je u New York, ali ne žuri mu se. U DuPrayu će, daleko od svih, malo razbistriti glavu i zaboraviti na razlog zbog kojeg je dobio otkaz.

Kako su dani u tome južnjačkom gradiću odmicali, tako je Tim Jameison sve više upadao u rutinu koja mu je donosila mir. Nipošto nije kanio ostatak života provesti u DuPrayu, ali mogao se zamisliti da je ondje još uvijek u božićno vrijeme …. možda čak i do sljedećeg ljeta. Nije bila riječ o kulturnoj oazi i bilo mu je posve jasno zašto klinci uglavnom izbezumljeno žele pobjeći iz te jednobojne bezličnosti, ali Tim je u tome uživao. Bio je siguran da će se i to s vremenom promijeniti, no za sada mu je bilo dobro. (str. 31.)

Institut – genijalni dječak

Luke Ellis čudo je od djeteta, dvanaestogodišnji genijalac koji će uskoro upisati fakultet. Osim što je izuzetno pametan, Luke ima i jedan skriveni talent – ponekad mislima može pomicati predmete, no ne teže od podloška za pizzu, praznog. Luke, dakle, ima sposobnost telekineze.

Jedne noći, u njegov dom upadaju ljudi u crnom. Roditelje ubiju, a njega otimaju i odvode duboko u šume države Maine, u Institut.

Suze su krenule, jer ga je bilo strah i bio je gladan, no najviše jer je čeznuo za domom. … Ovo nije ljetni kamp, a nije ni školski izlet. Ovo je noćna mora, a on samo želi da završi. (str. 145.)

Institut već desetljećima otima djecu s darovima telekineze i telepatije te strašnim, bolnim i grubim testiranjima pokušava pojačati njihove urođene sposobnosti.

No ta zastrašujuća ustanova nije samo Prednja polovica – mjesto na kojem se obavljaju prisilna testiranja. Institut je i Stražnja polovica, u kojoj nemilosrdni zaposlenici koriste dječje umove za ostvarivanje ciljeva koji, pod svaku cijenu, moraju ostati tajni.

… znam da ostaješ u Prednjoj polovici dok god na tebi rade ispitivanja. Ne znam što se zbiva u Stražnjoj polovici i ne želim doznati. Ali znam da je u Stražnjoj polovici kao u mrtvačnici – klinci onamo odlaze, ali odande ne izlaze. (str. 78.)

Sprijateljivši se s drugom djecom, Luke odlučuje pobjeći.
Ali, pobjeći iz Instituta je nemoguće.
Ili?

…ali sada mu se činilo da više nije dovoljno samo pobjeći odavde. To nešto čvrsto tražilo je više od toga. Željelo prokazati cijelu tu kliku koja otima i muči djecu… Razoriti taj Institut tako da im se uruši na glavu… Znao je da je to tek bespomoćna fantazija puna mržnje jednoga dvanaestogodišnjeg dječaka, ali to je svejedno i dalje želio i ako postoji bilo kakav način da to ostvari, to će svakako i učiniti. (str. 164.)

Stephen King: Institut

Svijet poremećenih vrijednosti

Institut, najnovije književno ostvarenje jednog od mojih omiljenih autora, ima preko 600 stranica i to mu je jedina mana! Da ima ovu radnju, a 150 stranica manje, bio bi odličan! Ovako mi je jako dobar, ali mislim da je radnja previše razvučena… Odnosno, prva polovina romana je razvučena. Druga polovina je ajme! Nisam mogla prestati čitati! Kad se priča o Timu i priča o Lukeu napokon povežu, kreće luda vožnja koja ne prestaje do samog epiloga.

Institut nije klasični Kingov horor, više je na tragu njegovih novijih djela poput Uspavanih ljepotica. Naglasak nije toliko na zastrašivanju čitatelja, koliko na poruci koju nosi. Strava se gradi na neljudskim uvjetima u kojima se drže zatočena djeca, na liječnicima, medicinskim sestrama i ostalom osoblju Instituta koji su oguglali na dječju patnju, kojima su oni samo posao. A neki, oni sa psihopatskim sklonostima ili psihičkim poremećajima, u tome čak i uživaju.

Čitav svijet odraslih u ovom je romanu zapravo svijet neprijatelja, jer djeca, ograničena na svoj uski prostor Instituta, nikome ne mogu vjerovati. Odrasli pozitivci dolaze tek kasnije, iz vanjskog svijeta.
Institut je svijet poremećenih vrijednosti, gdje djeca nisu bića koja se voli i štiti, već sredstva kojima se dolazi do željenog cilja. Bez obzira na posljedice koje to za njih ima.

Ali bili su korisni … Onako kako dobro dođe omot čokoladice Hershey, dok s njega ne poližeš i posljednji trag čokolade. Potom ga možeš baciti. (str. 421.)

Svijet djece svijet je dobra. Premda neobično nadareni, žele biti obični. Oni to i jesu, u jednu ruku. Obična djeca s običnim željama. Žele biti prihvaćeni i voljeni, imati prijatelje. Neki će za to žrtvovati sve, pa čak i život.

Moralna dvojba

Ono što djeca u Institutu rade neka ostane tajna. Znamo da je to nešto loše, nešto zbog čega gube razum i postaju zombiji. Ipak, kad zatvorimo posljednju stranicu, nešto će se u nama kolebati.

Opravdava li smrt jednog djeteta živote stotina, tisuća, milijuna?

Možemo li razumjeti okrutne, ponekad čak i sadističke znanstvenike ako se ispostavi da su imali dobar razlog?

To je ono što volim kod Kinga! Kod njega nikad ništa nije crno-bijelo! Mogli smo razumjeti Carrie, čak i Annie Wilkes. Ako zanemarimo osjećaje i povedemo se razumom, i Institut dobiva smisao! Koliko je opravdano njegovo postojanje ovisi samo o perspektivi. Mislimo li da je opravdano žrtvovati jednoga za mogući boljitak skupine. U toj misli leži sva jezivost romana Institut. U ljudskom karakteru, u njihovoj sposobnosti da naude jedni drugima, čak i onim najmanjima. Strava ovog romana nije u nadnaravnoj priči koju King ispreda iz svog nepresušnog vrela fantastike i fantazije, već u tome što bi ona mogla biti istinita. Mogla bi biti i stvarna. U nekim dijelovima našeg planeta – vjerojatno i jest.

Stephen King: Institut

Ostali naslovi ovog autora:

Dosad ste na blogu Mala od knjiga mogli pročitati recenzije sljedećih Kingovih romana: Tajne Salema, Carrie, Uljez, Misery, Groblje kućnih ljubimaca te Isijavanje, Zelena milja, Potrebne stvari, Posljednje uporište, Rose Madder, Cujo i Holly te zbirke pripovijetki Ako ima krvi.
Klik na Uljeza odvest će vas ne samo do recenzije tog romana, već i do popisića ostalih njegovih romana na koje možete baciti oko, ako već niste. Kažem popisića, jer King je autor preko pedeset romana i vjerujte, nisam ih navela ni četvrtinu!

Gdje kupiti roman Institut:

Znanje

Objavljeno

Henning Mankell: Povratak učitelja plesa

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2021.

Naslovnica knjige Povratak učitelja plesa: ©Mozaik

Henning Mankell Povratak učitelja plesa

Da je nacizam lice zla, podsjetio nas je još jednom skandinavski autor Henning Mankell. Povratak učitelja plesa solidan je kriminalistički roman, nešto sporije radnje, ali jako dobrih uvida u likove istražitelja, žrtve ubojstva i naravno ubojice. Kod sva tri glavna lika (kao i kod nekih sporednih) autor je do u tančine opisao posljedice njihova djelovanja, a zatim prateći njihove živote u sadašnjosti i prošlosti, do savršenstva objasnio zbog čega su se likovi ponašali  na određeni način. Roman koji nas ponovno podsjeća na strahote koje donosi uvjerenje da su neki ljudi rođeni da budu bolji, vrjedniji ili ispred svih drugih, potresan je u svojoj srži.

Stefan Lindman-istražitelj

Trideset sedmogodišnji istražitelj prolazi teške dane. Otkriva da je kvržica koju već dulje vrijeme osjeća na jeziku zapravo zloćudni tumor. U međuvremenu saznaje da je ubijen umirovljeni iskusni kolega koji ga je nekad učio poslu, Herbert Molin. Molin je uvijek bio osobenjak i ne osobito popularan u policijskoj postaji, ali Stefan ga je veoma cijenio. Intuitivno odlučivši, između razmišljanja o vlastitom liječenju i želje da sazna što se dogodilo Herbetu Molinu, Stefan otvara bolovanje i odlazi na sjever u slabo naseljen šumoviti gradić gdje je živio Molin..

Isti počinitelj. To nije bilo točno. Nije shvaćao što se dogodilo. str. 158.

Herbert Molin- žrtva

Kao mladić pristupa Hitlerovom socialnacionalističkom pokretu. Uvjereni nacist bio je do samog kraja svog života, ali za ta njegova uvjerenja znali su samo rijetki. Većina ga je znala kao ljubitelja argentinskog tanga, plesa koji je plesao čitav život. Čak i u trenutku smrti ubojica ga ostavlja u položaju plesača tanga s krvavim plesnim koracima u snijegu.

O Herbertu Molini malo je ljudi znalo išta više. Osim njegove kćeri Veronike, plesne prijateljice Else Berggren, susjeda Abrahama Anderssonona, nije bilo ljudi s kojima je komunicirao nakon što je otišao u mirovinu. Živio je samački život ispunjen vlastitim prikazama i demonima prošlosti.

Prikaze su ga prevarile. Nije pravodobno prepoznao opasnost. Pedeset i četiri godine  dopuštao je da ga varaju.. Mislio je da im je pobjegao. Sad je uvidio da je to bila zabluda. str. 26.

Fernando Hereira ili netko s drugim imenom-ubojica

Čovjek koji je prošao pola zemaljske kugle da bi našao Herberta Molinu i ubio ga. Zašto? Što je nagnalo čovjeka srednjih godina koji ima sređenu obitelj, ženu, djecu i posao koji ga zadovoljava, da se iz Južne Amerike zaputi u Švedsku kako bi pronašao i ubio jednog čovjeka? Razlog je naravno u prošlosti, a poveznica je ples-argentinski tango. Ubojica duboko proživljava  i važe sve svoje odluke pa tako i odluku da nekome oduzme život. Ubojica nije ubojica po profesiji, ni po uvjerenju. On je samo običan čovjek koji će počiniti ubojstvo jer smatra da je to jedino ispravno.

Vidio sam njegove noge, njegove plesne cipele dok je izlazio. Pogledao sam u sobu. Moj otac je bio mrtav. str. 440.

Dojam o djelu

Ostanete razmišljajući nakon što pročitate ovu knjigu od gotovo 500 stranica. Pitanje smijemo li se osvetiti za zločine koji su počinjeni u ime uvjerenja u nadmoćnost rase, konstantno se provlači kroz roman. Ubojica je taj koji se stalno preispituje i važe. To na neki način čini i glavni istražitelj Stefan Lindman koji se, uz otkrivenu bolest i nesređen život, bori i s tajnama iz vlastite obitelji. Stefan je rastrgan između istrage i iznenađujuće spoznaje o ubijenom kolegi, a još više šokiran povezanošću vlastite obitelji s  antisemitskim pokretima u Švedskoj nakon Drugog svjetskog rata.

Roman ima sporu radnju, ali je zapravo vrlo dubok. Nitko nije crno-bijel. Svi likovi, uključujući i ubojicu, ljudi su od krvi i mesa koji ispred svega stavljaju svoja uvjerenja. Za ono što misle da je ispravno spremni su žrtvovati život.

Autor nas je još jednom podsjetio na nacističke zločine počinjene u ime pogrešne ideologije i vjerovanja u to da se ljudi dijele prema rasi, naciji ili boji kože. Ideja nacizma duboko je zatrovala um ljudi koji su od poznanika, prijatelja, susjeda  postajali zlotvori i ubojice. Taj sramni dio njemačke povijesti ne smije se nikada zaboraviti.

Henning Mankell Povratak učitelja plesa

O autoru

Henning Mankell (Stocholm, 1948. -2015.) bio je švedski  književnik i kazališni redatelj. Poznat je po svojim romanima s glavnim junakom komesarom Kurtom Wallanderom kao i po knjigama za djecu te svom političkom angažmanu, posebno u Africi.
Godine 2009. Mankell dobiva mirovnu nagradu Erich Maria Remarque  za svoja djela o Africi. Teme u djelima Mankella često su obojene političkim i društvenim pitanjima. Prodao je preko 40 milijuna knjiga diljem svijeta. Po motivima većine romana snimljeni su filmovi u njemačko-švedskoj koprodukciji.
Recenzije njegovih romana Psi iz Rige, Bijela lavica, Švedske gumene čizme, Čovjek iz Pekinga pronađite klikom na naslove.

Gdje kupiti:

Mozaik

Objavljeno

Karin Slaughter: Slagalica

Nakladnik: Znanje, 2020.

Naslovnica romana Slagalica: ©Znanje

… samo još jedan prevarant, koji je predvodio samo još jedan kult kako bi mogao spavati sa zgodnim djevojkama i glumiti dečkima božanstvo. (str. 441)

Karin Slaughter: Slagalica

Slagalica

Laura Oliver cijeli je život provela u uspavanom gradiću Belle Isle, radeći kao logopedinja i brinući se za kći Andreu, danas zbunjenu, rezigniranu i bezvoljnu tridesetogodišnjakinju.

Kada se njihov posjet trgovačkom centru pretvori u pravo pravcato krvoproliće koje završi tako što Laura ubije napadača, Andrein se svijet okreće naglavce.

Ovo nije bila situacija u kojoj je jedan preprodavač droge upucao drugoga na ulici…. Ne, nego je jedan mladi bijelac upucao dvije bjelkinje, a zatim ga je ubila treća bjelkinja – i to u jednom od najekskluzivnijih trgovačkih centara u državi.
(str. 34.)

U javnost procuri snimka pokolja – i toga kako Laura hladnokrvno ubija mladog ubojicu praktički mu raskidavši grlo.

Koje mu je riječi šapnula prije nego je povukla nož?

I zašto je izgledala kao stroj za ubijanje, distancirano i mirno? Zašto se čini da joj to nije prvo ubojstvo?

Zahvaljujući snimci, životi majke i kćeri nađe se u velikoj opasnosti. U Laurinu je kuću poslan plaćeni ubojica kojeg Andrea ubija. Laura je sili na bijeg, upućujući je u točno određenom smjeru.

Ako nisi sadistički mučitelj kao u Slagalici strave, onda si beskompromisni mučitelj kao u Jacku Reacheru. Što znači da želiš informacije. Kakve je informacije mogla imati razvedena pedesetpetogodišnja logopetkinja, a da budu vrijedne toga da unajmiš kriminalca koji će ih mučenjem izvući iz nje? (str. 127.)

Što to Laura skriva? Od koga bježi već trideset godina?

Hoće li Andy uspjeti otkriti tajne svoje majke? I zašto se čini da ju više ne poznaje?

 Uvučena u maničnu potragu za istinom, Andy saznaje sve majčine brižno skrivane tajne.

Slagalica Laurine prošlosti popunjava se komadić po komadić.  

Andy po stolu raširi polaroide na kojima je bila njezina majka. Posjeklina na nozi. Modrica na oku. Vrat pun modrica. Izudarani trbuh. Slomljeni nos.
Dijelovi žene koju nije poznavala. (str. 146.)

Prošlost i sadašnjost

Budući da sam pročitala sve Slaughteričine romane, primjećujem zajedničku crtu koja se javlja i u romanu Slagalica. Ne samo da su likovi najčešće snažne žene, već se u njihovoj prošlosti krije velika tajna koja ih je oblikovala u one koje su sada.

I u Laurinoj prošlosti skriva se tajna. Tko je nekad bila ta sada nevidljiva, jednostavna logopedinja? Zašto je od sebe otjerala najprije supruga, a sada i kćer?

Sadašnjost, odnosno 2018. godina, isprepliće se s prošlošću, s 1986. godinom.

Fabule naizgled nisu povezane jer u sadašnjosti pratimo Andy – koja mi je bila najgori i najantipatičniji lik romana. Mrtvo puhalo koje ne pokreće radnju, već upravo suprotno. Samo cmolji, zbunjena je, ne misli svojom glavom, nije sposobna slijediti najosnovnije naredbe… Ajme. Nekoliko mi je puta čak došlo da zatvorim knjigu – upravo zbog nje. Naporna je do zla boga.

Karin Slaughter: Slagalica

U prošlosti pratimo djevojku Jane, zarobljenu u toksičnoj vezi sa šarmantnim Nickom.

Godinama, i dok ga je voljela, dio nje mrzi ga je na onaj djetinjast način, onako kako mrzimo nešto što ne možemo kontrolirati. Bio je tvrdoglav, i blesav, i zgodan, što ga je iskupljivalo za čitav niz uvijek istih pogrešaka, jer čemu isprobavati nove kada su mu stare toliko išle u korist? (str. 1.)

Obilježena traumom iz djetinjstva, Jane nasjeda na sve gluposti koje izlaze iz Nickovih usta, no nije jedina. Svojom magnetnom privlačnošću, slatkorječivošću i manipulacijom, Nick oko sebe okuplja vojsku s kojom želi svijet natjerati na promjene. Ne birajući sredstva, Nick u svoj naum uvlači cijelu Janeinu obitelj. Ona isprva na to pristaje.

Ali kako vrijeme prolazi i Nickove ideje postaju sve ekstremnije, Jane pomalo shvaća u što se uplela. Na kocki nije samo njezin život, već i život njezina nerođenog djeteta. Koje je prisiljena tajiti.

Slagalica u dijelovima

Premda sam veliki obožavatelj Karin Slaughter, ovaj me roman nije toliko oduševio. Nemojte me krivo shvatiti, priča je odlična, ali pomalo je slična radnji Posljednje udovice, njenog najnovijeg romana koji mi je ipak bio za nijansu bolji.

Za početak, Posljednja udovica nema likove koje sam htjela udaviti! Andy mi se nije svidjela od početka i tako se nastavilo do kraja. Ta njezina nesposobnost da se pokrene i napravi BILO ŠTO stravično mi je išla na živce!

Osim toga, priča je jako dobra. Volim miješanje prošlosti i sadašnjosti te tajne koje postupno otkrivamo. Ne bih rekla da je u ovoj priči puno obrata, no svaki dio slagalice ima svoje mjesto u velikom mozaiku Laurine ličnosti.

Sviđa mi se duboka karakterizacija likova te izvrsno dočaravanje odnosa majke i kćeri.

Uživala sam i u, recimo, pozadinskoj priči. Priči koja prati zgodnog, karizmatičnog manipulatora koji svoje ekstremističke ideje realizira uz pomoć krhkijih, nevinijih ljudi zaluđenih njegovom ljepotom, elokventnošću i šarmom.
Dakako, oni manje zaluđeni time daju se nagovoriti batinama, prijetnjama i ucjenom.

Karin Slaughter: Slagalica

Slagalica je, sve u svemu, još jedno odlično ostvarenje ove američke spisateljice koja nas svaki put iznova prikuje za svoje romane. Ovaj je roman nešto manje brutalan nego ostali – kod mene je to minusić, ali kod čitatelja koji nisu ljubitelji krvavih razračunavanja već više vole fino psihološko portretiranje karaktera, to može biti samo plus.

Laura je oduvijek smatrala, odlučno i vrlo uvjereno, kako svijet možeš promijeniti samo tako da ga uništiš. (str. 528.)

Ostali naslovi ove autorice:

Dosad sam pisala recenzije o romanima Dobra kći, Posljednja udovica, Lažni svjedok čije recenzije možete vidjeti klikom na naslove. Dobra kći vodi vas ne samo do tog osvrta, već i do popisa ostalih romana Karin Slaughter, koji uključuje sve nastavke serijala o Willu Trentu, sve dosad objavljene samostalne romane, napomenu za čitanje te moj kratki dojam o dosad objavljenim Slaughteričinim romanima.

Slagalica uskoro dolazi na Netflix u obliku serije (Pieces of her), a Lauru Oliver utjelovit će sjajna Toni Collette.

Gdje kupiti roman Slagalica:

Znanje

Objavljeno

Nicola May: Mali dućan u Cockleberry Bayu

Nakladnik: V.B.Z.d.o.o., 2021.

Naslovnica knjige Mali dućan u Cockleberry Bayu: © V.B.Z.

Mali dućan u Cockleberry Bayu

Mali dućan u Cockleberry Bayu

 Mali dućan u Cockleberry Bayu naizgled je obična romantična komedija. Kad sam prvi put uzela knjigu u ruke i i započela čitanje, pomislila sam (i malo zakolutala očima): “Super, ovo je opuštajuće ljetno štivo za domaćice.“ Ali kad malo zagrebete ispod površine, svašta tu ima: poljuljano samopoštovanje, strah od ozbiljnijih partnerskih odnosa, priča o prijateljstvu, ljubomori, borbi s ovisnostima i mnogo toga drugog. Nicola May je pod krinkom romantične komedije dotakla mnoge životne teme. Knjiga je životna, puna  malih naivnih dogodovština na kakve nailaze mlade djevojke u svakodnevnom životu. Priča je na neki način i komedija i drama, ovisi s koje strane gledate. Ali Rosa Larkin je nesumnjivo borac koji vjeruje da napokon zaslužuje biti sretna. Samo je put do tog cilja vrlo trnovit.

Iskreno je sama sebi priznala da nikad nije bila istinski sretna. Nije ni znala što bi je moglo usrećiti. Novac joj nije bio važan. str. 157.

Rosa dobiva nasljedstvo

Rosi Larkin konačno se posrećilo u životu. Odrasla po dječjim domovima i usvojiteljskim obiteljima, odavno je shvatila da su neki rođeni pod sretnom zvijezdom, a neki ne.

Nakon smrti majke koja je umrla od karcinoma, a  oca nikad nije upoznala, Rosa ostaje sasvim sama. Radi svakojake poslove u Londonu i dijeli stan s prijateljem Joshom. Jednog dana Rosa dobiva poziv od odvjetničkog ureda u kojem je obavještavaju da je naslijedila malu trgovinu u oblasti Devon, jugozapadnom dijelu Engleske i dvije tisuće britanskih funti za troškove selidbe i osnovnog uređenja prostora. Ovo je za Rosu potpuni šok. Jedini uvjet je: mora se preseliti tamo i ponovno otvoriti dućan.

U oporuci je naznačeno da samo vi-i nitko drugi-možete otvoriti ovaj lokot, koristeći svoj datum rođenja. str. 9.

Rosa preseljava u Cockleberry Bay

Rosa napušta London sa svojim malim jazavčarom Hotom i nekoliko tisuća naslijeđenih funta te stiže u Cockleberry Bay. Stigavši, nailazi na znatiželjne mještane koji se čude tko je mlada gradska djevojka koja je došla među njih. Cockleberry Bay je zapravo jedan veliki „kokošinjac“ – kako ga naziva Rosin prijatelj Josh – prepun različitih likova tipičnih za mala mjesta u kojima svi znaju sve. Vijesti se pročuju brzinom svjetlosti i svatko ima svoju verziju događaja.

Rosa o poduzetništvu ne zna gotovo ništa, a kamoli o pokretanju dućana. Ali u Cockleberry Bayu uvijek ima ljudi koji će pomoći. Tako se nekoliko lokalnih momaka upravo natječe kako će se naći na usluzi Rosi. Ali Rosa je pomalo naivna i ne prepoznaje odmah čije su namjere poštene, a tko ju želi iskoristiti…

Mali dućan u Cockleberry Bayu

Dojam o knjizi

Knjiga je za moj pojam malo naivna. Mogućnost da ti netko nepoznat nasljedstvom ostavi imanje ili bilo kakvu nekretninu uistinu postoji samo u knjigama (ili sam ja nepopravljivi realist). Ali, ako želite uživati u toploj ljubavnoj komediji bez postavljanja dodatnih pitanja, onda će Mali dućan u Cockleberry Bayu zadovoljiti vaše kriterije.
Sviđa mi se što je Rosa borac i što malo po malo, nakon dosta pogrešnih odluka (uglavnom ljubavne prirode), ipak sazrijeva i izrasta u samostalnu i zrelu mladu djevojku. Nakon usputnih veza s mladićima koji je iskorištavaju, krivih prosudbi i ljubavnih razočaranja  Rosa shvaća da pravu ljubav ne treba tražiti daleko, ona je najčešće tu, nama ispred nosom, samo je ne zamjećujemo.

Ova je knjiga istovremeno svojevrsna oda kućnim ljubimcima i malim životinjicama koje nam uveseljavaju život i to bi bilo pošteno spomenuti. Rosina ljubav prema životinjama i briga za male dlakavce, kao i dućančić za kućne ljubimce, vesela su i humana pozadina čitavog romana.

Roman Mali dućan u Cockleberry Bayu ima i dva nastavka iz istog serijala, kao i jedan poseban, božićni roman o junacima iz ovog mjestašca. Za sve kojima se roman svidio želimo što skorije prijevode kod nas. 

O autorici

Nicola May autorica je desetak romantičnih komedija, koje su se sve redom našle na ljestvicama bestselera Kindle kategorije. Dva naslova osvojila su nagrade na “Festival of Romance” (Festival romantike), a časopis “The Sun” jedno je djelo uvrstio u e-knjigu tjedna. Mali dućan u Cockleberry Bayu postala je najprodavanija e-knjiga Kindle-a u Velikoj Britaniji, a u siječnju 2019. godine isti roman postao je najprodavaniji roman godine. Nicola May živi u Ascotu, Berkshire, Engleska, sa svojim udomljenim crno-bijelim mačkom.

Gdje kupiti:

Školska knjiga

Objavljeno

Iva Kolega: Sjeme tame

Nakladnik: Fokus komunikacije d.o.o., 2019.

Naslovnica romana Sjeme tame: ©Fokus komunikacije d.o.o.

Iva Kolega: Sjeme tame

Sjeme tame

Iris je kućanica i majka troje djece. Njezina obitelj je nesretna kao i mnoge druge obitelji pa Iris svoju nesreću umanjuje svakodnevnim čitanjem crne kronike.

Treba mi nešto da me podsjeti kako se ljudima u životu događaju grozne stvari, te da se u mojem životu zapravo ne događa ništa strašno. Ništa što se ne može, kao i uvijek dosad, otrpjeti. Pregrmjeti. I preživjeti. Zato se jutros, dok pijem kavu, umjesto kroasanom hranim nesrećama propucanih, izbodenih, poginulih u prometnim nesrećama… (str. 10.-11.)

Suprug Saša, glava obitelji i obiteljski nasilnik, pod velikim je stresom zbog posla i svi mu se miču s puta, premda povremeno ipak ne mogu umaknuti njegovu bijesu.

Ostatak obitelji čine kćeri Diana i Julija te sin Luka.

Dijana je kao tinejdžerica ostala trudna te je s dečkom pobjegla u Njemačku. Obitelji se javlja slabo i nikako i bavi se svojim problemima.

Julija je srednjoškolka koja se školuje u drugom, većem gradu. Kući dolazi slabo i nikako.

Luka je najmlađi, još osnovnoškolac, majčin ljubimac koji od straha pred ocem sve češće muca.

 Saša se više bavi svojim ljubavnicama nego obitelji. Iris je toga svjesna i Saši zamjera u tišini, uglavnom držeći svoje prigovore za sebe.

… ne mogu reći da je najgori, čak i kad je gadno raspoložen, jer ipak se brine za nas. Na njegovim leđima leži odgovornost za sve nas, za obitelj.
A to je u cijeloj priči ipak najvažnije. Egzistencija. (str. 30.)

Čitajući tako crnu kroniku, Iris nalazi na vijest kako se u blizini dogodilo silovanje. Šokirana tim događajem, uviđa kako se Saša te noći vrlo kasno vratio doma. A odjeća koju je ujutro skupila s poda bila je krvava.

Iris na pamet pada strašna pomisao – da njen Saša nije silovatelj?

Na njegovom računalu pronalazi stravičnu snimku.

Događa se još jedno silovanje.

Hoće li Iris reagirati?

Zatvori oči i šuti

Iris i njezina obitelj žive u malom selu u kojem svatko svakoga zna. Naravno da Iris, u neku ruku, shvaća da je njezin suprug zlostavljač.

Nisam ogrebala svog muža. Da jesam, vjerojatno bi mi glava poletjela ustranu jer bi to grebanje, pogotovo ugriz, shvatio kao rezultat nekakvog mojeg pokušaja dominacije. A on voli da sam podčinjena. (str. 17.)

No kako ga i kome prijaviti? Zašto, pita se Iris, bolno svjesna činjenice da je Saša jedini koji zarađuje i prehranjuje obitelj. Osim toga, svjesna je i toga da prijava rijetko kada kome pomogne, a obitelj je nakon toga dovedena na stup srama.

Činjenica je kako se nitko nije primirio, mislim istinski primirio, nakon posjeta policijskoj postaji. Odatle izlaze samo još bješnji.
A jednom kad uđeš u sustav, prljavo rublje postaje javno.
Evidentirano.
Zabilježeno.
Imaju te na oku.
Ali neće ti pomoći – prije nego te upuca ili izbode, oni mogu samo konstatirati koliko si ga puta prije toga prijavila. (str. 27.)

Iva Kolega: Sjeme tame

Kada se zaredaju silovanja, Irisin mučno izgrađeni svijet iluzija polako se ruši, jer sve je više dokaza da bi baš Saša mogao biti silovatelj. Umjesto da ga suoči s time, ona zatvara oči još jače i više nego prije.

Poznato je da nas ono što pregrizemo, izjeda iznutra. Mnoge žene zato dobiju rak. Možda je rak rezultat živciranja zbog svih onih sitnih prešućivanja … ili pregrmljenih velikih izjedanja, kada ne znaš gdje ti je muž, koga jebe i kad se vraća kući. (str. 131.)

Do kraja romana naučit ćemo da su Irisine oči predugo i prečvrsto bile zatvorene.

Do kraja romana zapitat ćemo se, i više nego jednom, jesu li doista?

Izvana gladac, iznutra…

Suprug Saša zgodan je muškarac, šarmantan i karizmatičan. Okružen ljubavnicama, mačo muškarac, pravi jebač.

Osim u svoja četiri zida, gdje pokazuje svoje pravo lice.

Ali moj je muž lukav: svima pokazuje samo onu najbolju, najfiniju stranu.
Najgoru čuva za nas.
Za svoju obitelj. (str. 76.)

Pod velikim je stresom na poslu, sluti da mu se sprema otkaz. Sve češće pije, juri žene, upada u probleme. Uskoro počne primjećivati rupe u pamćenju, ogrebotine po rukama, krv na odjeći.

Dakako, ne želi da se supruga zaposli jer em nije papučar da ga uzdržava žena, em se boji njezine neovisnosti.

Ne želiš ni razmišljati o mogućnosti da Iris potraži neki posao. Bilo bi to dvostruko poniženje: dokaz da nisi u stanju samostalno se brinuti o obitelji i stres zbog vječnog pitanja koje bi ti lebdjelo nad glavom… Gdje je? S kim je? Što zapravo radi? Ali ne zato što je posebno voliš. … Iris ti je, prije svega, korisna. Iris je majka tvoje djece. (str. 39.)

Saša se, u maniri pravog zlostavljača, previše boji Irisinog pogleda u svijet, jer ako ona progleda, njihova će se sretna obitelj raspasti kao kula od karata.

Je li sjeme tame u nama od rođenja ili ga sadi okolina?

Ovaj mučni psihološki triler pročitala sam u hipu. Znala sam da je težak, ali ovoliko… Dugo nakon zatvaranja zadnje stranice razmišljala sam o likovima i njihovim sudbinama.
Je li moguće da sjeme tame nastavlja klijati i dalje, da se zlo nikada ne može istrijebiti?

Ono što me uistinu sablaznilo jest to da je inspiracija za pisanje romana Sjeme tame zapravo stvarni događaj, slučaj koji se dogodio baš u mojoj blizini.
Zar je moguće da, u našoj blizini, takva čudovišta dišu i postoje usporedno s nama? A mi naivni, ništa ne slutimo?
Ili ipak slutimo, poput Iris, no zatvaramo oči jer se bolje ne miješati…
Kako volimo reći, bolje se ne petljati, ipak je to obiteljska stvar.

Jesmo li svi kolektivno odgovorni za sjeme tame, korov koji raste u srcima naših bližnjih?

Zašto neki ljudi postanu monstrumi? Rode li se takvi? Oblikuje li ih obitelj koja ih zlostavlja i društvo koje im nameće zahtjeve koje nisu sposobni ostvariti?

Ako žrtve nasilja postanu nasilnici, može li se sjeme tame ikad iščupati, iskorijeniti, uništiti?

Sjeme tame jedan je od romana koji se čitaju jednom. To je roman koji boli, koji nam izaziva mučninu, strah, gađenje, klaustrofobiju.

I do zadnjeg se poglavlja nadamo da ono što nam se javlja u podsvijesti nije istina. Kao i Iris, i mi žmirimo, držimo dah da se ipak događa nešto drugo.

Ali istina je. I ta je istina gora, teža i strašnija od svega ostalog o čemu čitamo ovih na 250 stranica.

Iva Kolega: Sjeme tame

Sjeme tame roman je koji će vam itekako ostati u pamćenju.  

On je dokaz – čudovišta postoje. I jako su, jako blizu.

To je ono što zastrašuje, to što nikad ne znaš što se kome mota po glavi. Možda taj netko, dok ti se smješka, upravo smišlja kako bi te silovao, opljačkao ili – pojeo. (str. 225.)

Ostali naslovi ove autorice:

Iva Kolega zadarska je autorica koju je za ovaj roman, inspirirao stvarni zločin baš iz njezine blizine. Prije romana Sjeme tame, napisala je psihološko-erotski triler Ljubavna glad.

Intervju sa spisateljicom u kojem govori baš o ovom romanu te o motivima koji su je ponukali na pisanje, možete pročitati ovdje.

Gdje kupiti roman Sjeme tame:

webshop Znanje