Oznaka: kriminalistički roman

Objavljeno

Leonardo Padura: Savršena prošlost

Nakladnik: Hena com, 2022.

Naslovnica romana Savršena prošlost: ©Hena com

Dobra strana svega ovoga je to što sve ide nagore. (str. 113.)

Leonardo Padura: Savršena prošlost

Sretna nova 1989.!

Novogodišnje jutro poručniku Mariju Condeu ne počinje dobro – muči ga strašan mamurluk, ubija ga glavobolja i ima samo jednu cigaretu. Uz to, zove ga šef, zvan Stari, i traži da prihvati slučaj nestalog čovjeka koji nije bilo tko. Nestali je ni manje ni više nego Rafael Morín Rodríguez, poznati poduzetnik, bogataš, čovjek bez mrljice na reputaciji. I davni trn u oku poručniku Condeu.

U džepu je pronašao šibice, pa je napokon mogao zapaliti cigaretu koja mu se navlažila u ustima. Okružio ga je dim, pronađena spasonosna izmrcvarena cigareta postala je drugi ugodan osjećaj u danu koji je počeo paljbom iz strojnice, glasom Staroga i gotovo zaboravljenim imenom. Rafael Morín Rodríguez, pomislio je. (str. 10.)

Morín i Conde poznaju se još iz gimnazije, kada je Morín bio najpopularniji, najuspješniji, naj-sve, a uza sve to, u njega se zaljubila i Condeova tiha patnja, fatalna Tamara.

…Tamara je bila nešto posve drugo, nešto posve drugo od žene koju bi se nazvalo lijepom, dobrom, čarobnom, eto ti, nećeš se za nju polomiti niti će ti oči ispasti: ne, nju ćeš poželjeti cijelu pojesti, komad po komad, s odjećom … makar poslije toga cijeli tjedan srao krpice. (str. 82.)

Tamara i Morín danas su oženjeni, i još uvijek, kao i u djetinjstvu, žive u finom, bogatom dijelu Havane. Conde i dalje pati za Tamarom kao onom koja mu je izmakla, i stari se osjećaji bude kada je ugleda. Još uvijek vraški privlačnu, prelijepu, zanosnu…

Savršena prošlost koja to nije

Stari inzistira da se slučaj što prije riješi jer ga pritišću iz Ministarstva pri kojem je Morín radio. Mario Conde baca se s podjednakim žarom i na rješavanje slučaja i na tješenje svoje stare ljubavi.

Leonardo Padura: Savršena prošlost

Ipak, čini se da Morínov nestanak krije puno više nego se to na prvi pogled čini.

Preostaje mi jedno rješenje s dvjema mogućnostima: da ga je netko ubio posve slučajno, najvjerojatnije da mu nešto ukrade… ili da su ga ubili jer je stvarno upao u neko sranje… A drugo što mi pada na pamet gotovo je apsurdno: da se zbog nečega skriva… (str. 29.)

Jer, ma koliko god svjedoci tvrdili da je Rafael Morín savršen čovjek besprijekorne prošlosti i idilične sadašnjosti, Conde se itekako sjeća kakav je on doista bio.

No je li mu poznavanje moguće žrtve olakotna ili otegotna okolnost?

„Znači, Conde? Dobro. Reci mi zašto si postao policajac. Da možeš gunđati i žaliti se cijeli božji dan?“ …
„Jednostavno je. Ja sam policajac iz dva razloga: jedan ne znam i ima veze sa sudbinom… Drugi je jako jednostavan… jer ne volim da se gadovi koji počine zločin izvuku nekažnjeno.“ (str. 78.)

Obojen crnim humorom, šarenim kubanskim krajolikom i nostalgijom osamdesetih, ovaj će nas šarmantni roman vezati uza se ne samo potragom za nestalim smutljivcem, već svim svojim mirisima, okusima, zvukovima Kube.

Mario Conde

Poručnik Conde još je jedan neodoljivi mangup koji stoji bok uz bok s inspektorima koje volimo, kojima se čudimo, uz koje se smijemo, kao što su Evert Bäckström i neizostavni Harry Hole. Svaki sa svojim problemima, manama i osebujnom ličnošću kojoj čitatelji ne mogu odoljeti.

Conde želi biti pisac, no njegove su aspiracije zgažene još u gimnaziji kada pripovijetka na koju je bio ponosan izlazi u školskom časopisu i na se navlači bijes ravnatelja, jer ne odgovara komunističkim idealima. U ranim je tridesetima, iza sebe već ima dva propala braka, a njegovo objašnjenje tih razvoda natjerat će vas u gromoglasni, gorko-slatki smijeh.

Ima problem s alkoholom, cigaretama i autoritetom. Ah, pa koji ih naš voljeni inspektor nema?! To ga samo čini simpatičnijim, zanimljivijim, ljudskijim.

Najbliža obitelj nije mu obitelj, već prijatelj Žgoljavi koji to više, na nesreću, nije, i njegova majka Josefina.

Šefov poziv i obavijest o nestanku Rafaela Moríne, Condea vraćaju u neka druga (ljepša?) vremena pa se miješaju prošlost i sadašnjost. Conde kao beznadno zaljubljeni gimnazijalac i okorjeli murjak. Conde kao idealist i kao realist, kojeg je kubanski komunistički režim naučio puno toga.

Leonardo Padura: Savršena prošlost

Uz poručnika, romanom defilira mnoštvo živopisnih likova. Tamaru, glavnu zvijezdu poručnikovih erotskih snova, već sam spomenula. Tu je i simpatični mladi policajac Manolo, u vječnom problemu sa ženama, i šef Stari čiji su najveći porok skupe, fine cigare.

Rafael Morín samo se spominje, pokreće radnju, no u njoj ne sudjeluje. Muškarac je to čija savršena prošlost, sa svakom stranicom, postaje sve manje savršena.

Kao jedan od glavnih likova ističe se sama Kuba. Isprva mi je bilo čudno kako Padura mrtav-hladan piše o Kubi kao zemlji kupona za hranu, gladi, krađe i laži. Onda sam ga malo istraživala i otkrila sam kolika je on zapravo veličina – tolika da mu je, pretpostavljam, dopušteno ono što većini nije.

Savršena prošlost

Savršena prošlost užitak je za čitanje, no ona traži angažiranog čitatelja. Nije ovo roman za jedno popodne, upravo suprotno. Baš poput finog obroka, Savršena prošlost traži da joj se posveti vrijeme i koncentracija. Tek tada obavija naše okusne, ukusne, čitateljske pupoljke i možemo je doživjeti u potpunosti.

Savršena prošlost, premda smještena u hladno, novogodišnje jutro, idealan je roman za čitanje na ljetnim vrućinama. Baš sam zbog tih vrućina, mirisa hrane koji lebde zrakom, zvukova glazbe koja dopire iz kafića izvana, imala doživljaj da sam i ja u centru zbivanja, skupa sa samim Condeom.

Slučaj kao takav nije ništa novo ni revolucionarno – potraga je to za nestalim čovjekom za koju svi znamo kako će završiti. Više mi se svidjelo nešto drugo – a to je Padura. Njegov melankolični stil pisanja, rečenice koje se prelijevaju sa stranice na stranicu, osjećaji tako životni da ih i mi čitatelji osjećamo… Taj ugođaj noir romana, maglovitost koja lebdi stranicama, crni humor koji obilježava likove, vrućina koja isijava iz Condea kad god sretne Tamaru, erotičnost njihova odnosa, nedefiniranost prošlosti i sadašnjosti…    

Pregovori koji uključuju mnogo novca su kao ljubomorne žene: ne smiješ im dati mnogo razloga za prigovore. (str. 152.)

Možda samo jako volim Kubu (na kojoj nikad nisam bila), no Savršenu sam prošlost doživjela kao ples u kojem Conde vodi, a mi se bespogovorno prepuštamo. Smiješimo se, uživamo, lagano lebdimo i  promatramo.

Uskoro se bacam na Zbogom, Hemingway i jako se radujem! To je peta knjiga o Condeu i veoma žalim što nisu prevedene prethodnice, nego čitam prvu pa petu.

No, što se može… Vjerujem da me ni peti dio neće razočarati!

Ostali romani ovog autora:

Leonardo Padura Fuentes najpoznatiji je i najnagrađivaniji živući kubanski književnik. Njegov roman Čovjek koji je volio pse kritika je proglasila remek-djelom, a hrvatska ga je publika imala prilike upoznati romanom Zbogom, Hemingway, koji pripada Padurinog nagrađivanoj seriji krimi-romana u kojima glavnu ulogu ima poručnik Mario Conde.

Serijal o poručniku Condeu zasad broji devet nastavaka (link vas vodi na goodreads gdje možete vidjeti njihov poredak i sinopsise na engleskom), a prema prva četiri, nazvana Havanski kvartet, snimljena je i TV serija.

Gdje kupiti roman Savršena prošlost:

Hena com

Ako volite čitati o Kubi, bacite oko na naše recenzije ljubavnih romana Chanel Cleeton, Dogodine u Havani i Kuba mojih snova.

Ugođaj noir romana, sličan ovom, doživjela sam i čitajući Metropolis Flavia Sorige. Na linku je naša recenzija. 😊

Objavljeno

Tess Gerritsen: Umri dvaput

Nakladnik: Mozaik knjiga

Naslovnica knjige Umri dvaput: ©Mozaik

Tess Gerritsen Umri dvaput

Radnju ovog romana  Tess Gerritsen smješta na dvije pozornice. Jedna je egzotična i nalazi se u okrugu delte Okavango u Bocvani, a druga u Bostonu i dijelom u Londonu. Pitate se što može spajati foto-safari u Bocvani s par bizarnih ubojstava u Bostonu? To je svakako ubojica koji na jednom i drugom mjestu ostavlja svoj osebujni pečat. Napada žrtve kao divlja zvijer poput leoparda, a taj  užasni biljeg ne može  promaći istražiteljici Jane Rizzoli i forenzičarki Mauri Isles.

Bocvana

Sedmero ljudi krenulo je na egzotičan odmor iz snova – afrički safari u srcu Bocvane. Prepuni adrenalina, putnici nisu mogli dočekati polazak. Pustolovina uz vodiča i pratitelja, promatranje divljih životinja sa sigurne udaljenosti i kampiranje u divljini, činilo se fascinantnim iskustvom sudionicima putovanja. A onda započinje niz neobjašnjivih smrti. Nakon smrti prve žrtve, vjerovali su da se radi o napadu divlje životinje, pume ili hijene, a kad se dogodi i druga, jasno je da je riječ o ubojstvu. Od sedmero putnika i dva voditelja, s putovanja se vratila samo  Millie Jacobson. Obična djevojka, prodavačica u knjižari. I samo je ona mogla prepoznati ubojicu.

Čovjek je čovjeku vuk. Opstanak najjačih. U našoj je naravi da ubijamo. Ljudi si to ne žele priznati. str. 95.

Millie

Millie nije osoba koja voli promjene. Odmor u Africi je zapravo uopće nije ni zanimao. Na putovanje je otišla na nagovor zaručnika, pisca trilera Richarda. Afrika je bila njegov san. Nevolje su počele odmah na početku. Tragovi divljih zvijeri blizu šatora, nesnosni komarci, vrućina, nedostatak osobnog prostora za higijenu, sve je to nerviralo Millie. Osim vodiča. Johnnya. On je bio stvarno zgodan. I vrlo kompetentan. Ali nakon što je dvoje ljudi ubijeno, a džip se neobjašnjivo pokvari, grupa se okreće protiv njega. Svi osim Millie. Možda je on ipak kriv? Mille mora odlučiti, ali nema vremena. Dah smrti  više ništa ne može zaustaviti.

Ja sam jedini preživjeli svjedok onoga što se dogodilo. Uspravim se i nastavim bježati nizvodno. str. 214.

Boston

Detektivka Jane Rizzoli i forenzička patologinja Maura Isles istražuju bizarno ubojstvo poznatog taksidermista (čovjek koji preparira životinjske kože) u Bostonu. Nakon što pronađu ostatke i druge žrtve, postane im jasno da ubojica operira već godinama, ne samo u Bostonu. Potpis ubojice svugdje je isti. Jane i Maura pokušavaju naći poveznicu. A to je samo jedna osoba. Osoba koja se uspjela živa izvući iz afričke divljine. Millie Jacobson. Ali ona se nije ni vratila u Europu. Ostala je živjeti u Cape Town u Africi. Jane je odluči potražiti.

Pogledate li posebnosti ovih vaših ubojstava, početi ćete primjećivati nit koja ih povezuje: lov kao izraz moći. str. 233.

Dojam o djelu

S nestrpljenjem sam čekala novi roman Tess Gerritsen. Umri dvaput odličan je roman, ali mi nije jedan od najboljih. Volim knjige koji imaju alternativnu pripovjedačku nit kao što je ovdje slučaj (Boston-Bocvana) koja se na kraju spaja u jednu. Autorica posjeduje značajno medicinsko i antropologijsko znanje. Zbog toga su scene s poprišta ubojstva vrlo  autentične u usporedbi s životinjskim svijetom. Ipak, na trenutke sam zatvorila oči na najsurovijim detaljima.

Između dvije glavne protagonistice jako je dobar odnos međusobnog dopunjavanja koji nas vodi u brzom ritmu kako bismo što prije saznali rasplet. Premda naslućujete ishod, radnja romana ne gubi na napetosti uz vrlo atmosferičan dio koji se ponajviše  odnosi na zbivanja u Bocvani.

Roman u kojem je samo jedna osoba svjedok  strašnih događaja, a osumnjičeni ubojica nikada više nije viđen, garantira vrhunski „lovačku“ napeticu u kojoj ona koja je preživjela mora umrijeti dvaput da bi mogla nastaviti slobodno živjeti.

Tess Gerritsen Umri dvaput

O autoru:

Tess Gerritsen jedna je od najčitanijih suvremenih autorica forenzičkih trilera. Hrvatski čitatelji upoznali su je čitajući romane: Harem mrtvih duša, Vrt kostiju, Klub Mefisto, Samo prividna smrt, Dvojnica, Grijesi, Šegrt, Kirurg, Mjesto za ubijanje, Nijema djevojka, Posljednji preživjeli. Prema njezinim romanima snimljena je i uspješna televizijska serija Cure na zadatku.

Gdje kupiti:

Mozaik

Objavljeno

Donato Carrisi: Kuća glasova

Nakladnik: Znanje, 2022.

Naslovnica romana Kuća glasova: ©Znanje

Obitelj je za dijete najsigurnije mjesto na svijetu. Ili najopasnije. (str. 11.)

Donato Carrisi: Kuća glasova

Kuća glasova

Pietro Gerber dječji je psiholog specijaliziran za hipnozu pod kojom mu njegovi mali pacijenti otvaraju vrata svog izmučenog uma i otkrivaju sve svoje, ili tuđe, tajne.

Kad bi netko upitao Gerbera čime se bavi, nikad ne bi odgovorio da je „dječji psiholog specijaliziran za hipnozu“. Koristio bi se izrazom koji je skovao onaj koji ga je svemu naučio i koji je najbolje sažimao smisao njegove profesije.
Uspavljivač djece. (str. 13.)

Kada ga jednog hladnog jutra nazove kolegica iz Australije s viješću da mu je uputila pacijenticu, Pietro je poprilično zbunjen jer je ta pacijentica – tridesetogodišnja žena.

A ime joj je Hanna Hall, i vjeruje da u svom umu čuva duboko potisnutu tajnu na ubojstvo malog brata kojeg je, možda, baš ona ubila.

Pietro prihvaća odraslu pacijenticu, no vrlo mu brzo postaje jasno da taj slučaj neće biti kao ni jedan drugi.

…Hanna Hall predstavljala je opasnost. Ali ne zato što bi mogla biti nasilna, nego upravo zbog svoje nevinosti. Tigrovo mladunče igra se s ljudskim mladunčetom. Prvi ne zna da može ubiti drugoga. A drugi ne zna da ga prvi može ubiti… Odnos između njega i Hanne može se svesti na tu usporedbu, zato je morao biti vrlo oprezan s njom. (str. 84.)

Uskoro, njegov sinčić dobije čudan poklon, u stan mu je provaljeno, a čini se da Hanna o njemu zna više nego što joj je on otkrio. Štoviše, ona zna neke stvari koje Pietro ima tek u podsvijesti. Ona, zapravo, više istražuje njegov um, nego on njezin.

„Djeca znaju nešto što odrasli ne znaju, Hanna? Na primjer, kako se vratiti iz svijeta mrtvih?“
„Da, tako je: odrasli su to zaboravili“, izjavila je šapatom dok su joj se oči punile čudnom nostalgijom. (str. 69.)

Krije li Hannin dolazak psihologu više nego je spremna otkriti? I što je kuća glasova?

Prvo pravilo… drugo pravilo… treće…

Kuća glasova idealna je kombinacija psihološkog trilera i drame s naglaskom na psihološka stanja čovjeka. Već sam čitala Carrisija tako da sam znala što očekivati – uzbudljivo, napeto štivo koje će me držati prikovanom uza se do zadnje stranice.

Početak je izvrstan – odmah se nalazimo upleteni u iznimno čudnu situaciju o kojoj ne znamo što bismo mislili niti kako će se ona, pobogu, uklopiti u ostatak priče.

Peto pravilo: ako te neznanac zazove imenom, bježi. …
Četvrto pravilo: ne približavaj se neznancima i ne dopusti da se oni tebi približe,
Treće pravilo: nikad nemoj reći svoje ime neznancima.
Drugo pravilo: neznanci su opasnost.
Prvo pravilo: vjeruj samo mami i tati. (str. 86.)

Donato Carrisi: Kuća glasova

Što više čitamo, to dublje uranjamo ne samo u Hannine tajne, već i u tajne samog psihologa koje nas privlače jer su nejasne i nikako se ne uklapaju u priču. Do onog trenutka kad sve savršeno sjedne na svoje mjesto.

Iako sam naišla na komentare da je početak romana odličan (što jest), ali da je kraj loš, ne bih se s tim složila. Budući da je bilo nekoliko obrata koji mi nisu bili ni na kraj pameti, a rasplet je neobičan, neočekivan i otvoren, zadnju sam stranicu knjige zatvorila zadovoljna – dobila sam sve što sam htjela od jednog trilera.

Moja bi mala zamjerka bili relativno plošni likovi, no nekako vjerujem da autor niti ne želi da se čitatelj bogzna kako snažno povezuje s njima. Mislim da mu je cilj više bio stvoriti roman u čijoj će se radnji čitatelj izgubiti na popodne ili dva, čiju će priču propitkivati i koja će mu, nakon čitanja, ostati u svijesti zabilježena kao začudna, zanimljiva te… Možda čak i malo uznemirujuća.

Kuća glasova – tajne ljudske psihe

Ono što mi se, uza sve ostalo, jako svidjelo jest i paralelni slučaj na kojemu Gerber radi – osim Hanne, tu je i njegov mali pacijent Emilian koji je vidio nešto strašno – i sad psiholog mora dati svoje stručno mišljenje – govori li Emilian istinu koja potencijalno može uništiti cijelu njegovu obitelj ili izmišlja, potaknut traumama koje je preživio u svom kratkom životu.

…posao Pietra Gerbera bio je još neobičniji: sastojao se od podučavanja djece kako da dovedu u red svoje krhko sjećanje – koje je visjelo između igre i stvarnosti – i da razlikuju ono što je stvarno od onoga što nije. (str. 13.)

Toliko sam se navukla na slučaj malog Emiliana da mi je na trenutke otkrivanje njegove istine bilo bitnije od onog što Hanna Hall ima reći.

Na kraju, svi su ti mali tragovi povezani, svaka rečenica i nagovještaj dio su slagalice toliko složene, a opet toliko jednostavne da ostajemo pomalo zabezeknuti, ali svakako fascinirani čudesnim načinima na koje ljudski um radi i onime za što je sve sposoban da se zaštiti.

Donato Carrisi: Kuća glasova

Ostali naslovi ovog autora:

Donato Carrisi je talijanski autor koji se, nakon studija prava, obrazovao u kriminologiji i bihevioralistici. Redatelj je i pisac scenarija za televizijske serije i filmove. Osim romana Kuća glasova, u nakladi Znanja objavljeni su i romani Šaptač te Pretpostavka zla. Za ovu potonju na našem ste blogu mogli pročitati čak dvije recenzije, a ako su vam ipak nekako promakle, evo i linkova – recenzija 1 i recenzija 2.

Gdje kupiti roman Kuća glasova:

Znanje

Objavljeno

Yrsa Sigurðardóttir: Oprost

Nakladnik: Znanje, Zagreb, 2022.

Naslovnica knjige Oprost: ©Znanje

 Yrsa Sigurðardóttir Oprost

Roman Oprost bavi se vrlo aktualnom temom zlostavljanja vršnjaka uz korištenje društvenih mreža kako bi to zlostavljanje vidjelo što više ljudi. Pa čak i ubojica koristi društvene mreže kako bi objavio svoj zločin. Naime, snimke brutalno pretučene tinejdžerice na kojima moli za oprost poslane su svim njezinim prijateljima na Snapchat, kao i njezinim roditeljima. Tako je, uostalom, za ubojstva saznala i policija. Roman je brutalan, na momente vrlo okrutan, ali bavi se temom školskog bullyinga od kojeg roditelji, škola i javnost obično saznaju samo djelić, dok veliki dio ostaje u tamnoj sferi i u duši onih koji nose cjeloživotne ožiljke.

I onda je jednog dana sve bilo gotovo. Ponovno sam stajala sama u kutu školskog dvorišta. Bila sam toliko jadna da nisam mogla zadržati ni jednu jedinu prijateljicu. str. 363.

Prva žrtva- Stella

Mlada tinejdžerica ostaje sama nakon odrađene večernje smjene u lokalnom kinu. Neposredno pred odlazak kući, postaje žrtva pomahnitalog ubojice koji ju zlostavlja tražeći da ponavlja riječ oprost da bi je na kraju i ubio, a cijelo ubojstvo snimio i poslao snimke njezinim prijateljima i rodbini. Ubojica na snimci ostavlja papir s brojem 2. Policiji je to alarm za djelovanje. Negdje postoji i prva žrtva. Policija se obraća dječjoj psihologinji koja je već radila kao ispomoć policiji. Dok se policija pokrene, događa se i novo ubojstvo. Ubijen je tinejdžer koji je također sniman i koji je imao papir s brojem 3.  Snimka ubojstva distribuirana je po društvenim mrežama.

Ponavljala je riječ oprosti sve dok joj u glavi nije počela zvučati neobično. Ali muškarac nije bio zadovoljan. A za to će morati platiti. str. 7.

Freya

Freya je dječja psihologinja koju angažira policija kako bi ispitala prijatelje ubijenih tinejdžera. Freya je osoba koja je i sama doživjela teška zlostavljanja u djetinjstvu i stoga radi u sustavu socijalne skrbi kako bi pomogla zlostavljanoj, psihički i fizički maltretiranoj djeci. Freyin je osobni život vrlo stresan. Brine se za nećakinju i  za brata koji odslužuje zatvorsku kaznu, uz to joj je i financijska situacija vrlo nezavidna.

Kad je inspektor Huldar nakon dužeg vremena zamoli za pomoć, Freya nevoljko pristaje. Huldar joj je simpatičan, čak i privlačan, ali zna da ju njegova šefica Erla baš ne voli. Freya odluči izdići se iz osobnih previranja i pomoći policiji.

Istraga slijedi

Huldar i njegova šefica Erla trebaju zaboraviti na dosadašnje nesuglasice i usredotočiti se na pronalaženje nemilosrdnog ubojice, ali i tražiti žrtvu s brojem 1. Uz pomoć Freye, Huldar dolazi do nekih indicija. Ubrzo otkrivaju da je Stella bila daleko od uzorne djevojke koju svi vole. Štoviše, bila je zlostavljačica zbog koje su se neke djevojke osjećale ponižene. Huldar kreće dublje u povijest školskog nasilja u gradu i otkriva jezive slučajeve bullyinga zbog kojeg su neki od zlostavljanih dječaka i djevojčica  pokušali samoubojstvo.

Stanje je svake godine bilo sve gore. Godine otkad sam postala predmetom ismijavanja djece iz razreda do kada sam prešla u više razrede osnovne škole, prolazile su sporo. str. 172.

Vikende sam provodila sama u svojoj sobi, strepeći od ponedjeljka. str. 172.

 Yrsa Sigurðardóttir

Dojam o djelu

Nagrađivana islandska autorica Yrsa Sigurðardóttir ponovno je napisala hit. Oprost je brutalna, vrlo uvjerljiva priča o nasilju koje najčešće počinje kao zadirkivanje, obijesna šala ili podsmijeh, da bi se razvilo u vrlo ozbiljno maltretiranje, ponižavanje onih koji se ne znaju ili ne mogu braniti. I uvijek su to oni koji se iz nekog razloga ne mogu uklopiti. Usamljena djevojčica, dječak s naočalama, debeljuškasti tinejdžer ili djevojčica koja se drugačije odijeva ili govori. Zlostavljačima je svejedno. Bitno je da nađu žrtvu. I sami su najčešće iz disfunkcionalnih, nesređenih obitelji.

Gledajući iz svog ugla prosvjetnog djelatnika, mogu reći da me ova knjiga poprilično pogodila. Nasilje je naša svakodnevna, događa se u svim sredinama, velikim i malima. Ne bira mjesta, ljude ili sredine, nasilnicima je samo važno da pronađu žrtvu. A mi, odrasli ljudi, reagiramo jako sporo i u većini slučajeva kasno, kad se nasilje već dogodilo ili se događa već duže vremena. Odgovornost prema slučajevima zlostavljanja ne može biti samo na zlostavljačima. Mora biti na svima nama koji to nasilje vidimo, uočavamo, svjesni smo ga, a ne radimo dovoljni da ga spriječimo. Ne radimo dovoljno sa žrtvama, ali ni s nasilnicima. Općenito je ovo tema u kojoj smo kao društvo potpuno zakazali. Isto tako, ovo je teška tema koja zaslužuje puno više rasprave i djelovanja.

Ono što nam Yrsa Sigurðardóttir želi poručiti prateći postupanje nasilnika, a s druge strane prateći cijelu priču iz diskursa žrtve je – nasilje rađa nasilje. a društvo nedovoljno čini da zaštiti žrtve. Uz to, ukazuje na problem zlouporabe društvenih mreža koje poprima nekontrolirane razmjere.

Preporuka: Svakako pročitati!

O autoru

 Yrsa Sigurðardóttir (1963.) nagrađivana je islandska autorica kriminalističkih romana. Od 2005. do danas objavila je nekoliko samostalnih trilera i serijala, a knjige su joj prevedene na više od trideset jezika. Romanom DNK, prvim u seriji o dječjoj psihologinji Freyi i detektivu Huldaru, Yrsa je učvrstila svoj status „kraljice islandskog krimića“ i majstorice pripovijedanja.

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

Mary Burton: Nikad se ne osvrći

Nakladnik: 24 sata d.o.o., Zagreb 2021.

Naslovnica knjige Nikad se ne osvrći: ©24 sata d.o.o.

Mary Burton Nikad se ne osvrći

Nikad se ne osvrći dinamičan je roman o agentici koja je na tragu serijskom ubojici prostitutki, dok istovremeno drugi ubojica muči i ubija plavokose djevojke nakon romantičnog druženja. Dvostruki  kolosijek pripovijedanja prati ovaj napeti roman.

Glavni lik je Melina Shepard, agentica Istražnog odjela Tennesseeja. Tridesetih godina, brineta, izrazito tamnih očiju i maslinaste puti, privlači poglede ma gdje bila. Svojim radom i zalaganjem polagano se penje na ljestvici najuspješnijih istražitelja u okviru svog odjela.

Cijeli odjel  se već duže vrijeme bavi ubojstvima prostitutki, ali bez uspjeha. Svjesni su da se radi o serijskom ubojici koji kruži na većem području već dvadesetak godina. Nakon što su nestale zadnje dvije djevojke, Melina odluči odigrati ulogu mamca kako bi se približila okrutnom ubojici.

Melina postavlja zamku

 U suradnji s velečasnom Sarom Beckett iz Misije za pomoć ženama koje rade na ulicama, Melina odluči postaviti mamac ubojici ne bi li ga zaskočila. Ali dok glumi prostitutku, nepoznati muškarac  pokuša ju omamiti i strpati u kombi usput je ozlijedivši. Nakon što Melina za dlaku izbjegne postati najnovijom žrtvom serijskog ubojice, njezin šef shvaća da Odjelu treba pojačanje. U Neshville u Tennesyu stiže usamljeni vuk, FBI-agent Jerod Ramsey koji se specijalizirao za hvatanje najtežih zločinaca.

Jerod i Melina ubrzo „kliknu“, a nakon pronalaska napuštene djevojčice Elene Sanchez u slupanom autu, shvaćaju da je na sceni još jedan ubojica čije su navike oprečne ubojici prostitutki.

Da stvar bude još kompliciranija, pronalazak djevojčice budi kod Meline davno zaboravljena sjećanja i emocije koje je potisnula.

Usvojeno dijete

U dobi od pet godina Melina je također napuštena, ostavljena u grmlju, a nakon dugotrajnog bezuspješnog traženja bioloških roditelja, usvojili su je policijski službenik i njegova žena. Traume iz djetinjstva Melina je potisnula, ali nakon pronalaska djevojčice one počinju izlaziti na površinu. Uskoro Melina shvaća da je žena koja ju je jednom davno ostavila ista ona koja je i sada ostavila malu djevojčicu.
Sjećanja naviru kao i pitanja: Što se dogodilo s njezinom majkom i tko je tajanstvena žena koja ju je vozila iz grada u grad, a zatim ostavila,  i tko je bio dječak koji je bio s njima? Sve su to pitanja koja muče Melinu i sada kada su sjećanja izašla na površinu, ona ne može prestati kopati. Mora riješiti zagonetku o svom porijeklu.

Melina, neću napustiti ovaj svijet kao gubitnik. Ti si sada moja djevojka. str. 322.

Dojam o djelu

Roman se čita brzo, pitak je i može se pročitati u par dana.

Priča je zanimljivo strukturirana, ali ispala je, po mom sudu, dosta neuvjerljiva. Prvi dio počinje furiozno s odličnim zapletom, a onda se malo pomalo sve nekako umrtvljuje i komplicira. Borba s čak dvojicom serijskih ubojica prevelik je zalogaj kojeg se spisateljica uhvatila. Šteta, jer ni jedan smjer nije ispao autentičan. Autorica je na ovaj način „udrobila“ previše toga u zgusnutu radnju umjesto da je slijedila poslovicu „Manje je više“ .

Najbolje mi je u cijeloj priči vrlo suptilno, polagano razvijanje kemije između Meline i Jareda, koje ima onu dozu staromodne kavalirštine od strane Jareda na koju smo već zaboravili u stvarnom životu, a ni u knjigama je više ne srećemo često (pridržavanje vrata, oslovljavanje s vi i slično).

U svakom slučaju, roman je pitko štivo za poslijepodnevnu kavicu, ali ništa više od toga.

Mary Burton Nikad se ne osvrći

O autorici:

Mary Burton, autorica bestselera New York Timesa i US Todaya, popularna je spisateljica koja je dosad napisala trideset pet ljubavnih trilera i pet novela. Trenutačno živi u Virginiji s mužem i tri mala jazavčara.

Recenziju njenog romana Spali je dvaput pročitajte klikom na naslov.

Gdje kupiti:

24sata

Objavljeno

E. G. Scott :Skrivena žena

Nakladnik: V.B.Z.

Naslovnica knjige Skrivena žena©V.B.Z.

E.G.Scott Skrivena žena

Skrivena žena uvrnuti je noir triler njujorških pisaca Elizabeth Keenan i Grega Wandsa koji pišu pod zajedničkim imenom E.G. Scott. Knjiga je to koja uz kompleksan portret jednog braka nudi mnogo tajni, napetosti i dinamike  uz višestruke obrate u radnji i  neočekivan kraj. Kako radnja knjige napreduje tako dobiva na intenzitetu i od obične svakodnevnice stanovnika malog gradića koji se bave svakodnevnim poslovima, upoznavanjem, fitnesom, šetnjom kućnih ljubimaca, postupno dolazi do tragičnih događaja koje nitko više ne može zaustaviti.

Rebecca i i Paul

Rebecca i i Paul dugogodišnji su bračni par kojeg su zbližile slične traume iz djetinjstva. Iako je Paul već prije bio u braku, susret s Rebeccom bio je sudbonosan. Ona je bila njegova druga polovica. Sretan brak trajao je sve dok su se razvijale  njihove poslovne karijere. Rebecca je napredovala u farmaceutskoj tvrtki gdje je  slovila kao najbolja prodajna predstavnica, a Paul je sa svojom građevinskom tvrtkom nizao poslovne uspjehe. A onda se njihov brak počeo urušavati. Rebecca sve dublje tone u ovisnost o opijatima, što  nije ostalo neprimijećeno ni u na poslu, ni kod kuće. Nakon što bez tableta više ne može funkcionirati neočekivano dobiva otkaz od šefa koji ne želi  više tolerirati njezinu ovisnost. Paulovo građevinsko carstvo propalo je već godinu dana prije. Tonući u depresiju i samosažaljenje Paul se upušta u aferu s susjedom i počinje dizati velike svote s zajedničkog računa….

Sve dok Rebeca ne otkrije jedno i drugo. I tu počinje zaplet..

Vas dvoje doista zaslužujete jedno drugo.str.75.

Sheila

Biti ljubavnica uvijek je dvosjekli mač. Nešto što je za Paula obična avantura koja mu je pomogla da spasi vlastito samopoštovanje nakon gubitka posla, za Sheilu je mnogo više. Prezrena i odbačena žena može biti najgori neprijatelj. Uskoro se i Paul u to uvjerio. Sheila je sveprisutna sjena na Rebeccinom  i i Paulovom braku koje je Rebeka nesvjesna, bar na početku, dok je Paul vrlo svjestan. Sheila jednostavno nije htjela otići…

Puni krug od zavođenja, preko seksa, do kraja. Jednostavno je odbila otići. str.105

Detektivi

Simpatičan par detektiva otkrivaju korak po korak zamršen niz kriminalnih radnji kojima je poveznica obiteljski dom Rebecce i i Paula. Otkriće leša, zabuna s identitetom i svjedočenje lažljivih i nepouzdanih supružnika ne olakšavaju im istragu, ali Wolcott i Silvestri poput para lovačkih goniča ne ispuštaju plijen iz ruku. Istragu vode kao uigrani tim koji neće dopustiti grešku.

E.G.Scott Skrivena žena

Dojam o djelu

Priča je to o ljubavi, strasti, ovisnosti, nevjerama i ubojstvima. Upravo tim redom urušava se Rebeccin i Paulov brak. Tajne koje su se nadvile nad njihov brak i koje nisu međusobno podijelili počele su nagrizati savršenu strukturu. A počelo je vrlo bezazleno od gubitka posla do samosažaljenja, zatim ovisnosti pa sve do ubojstva.

Likovi su u ovoj knjizi podosta problematični. Muž preljubnik koji skriva svoje tajne koje uključuje i podizanje novca s zajedničkog računa, žena ovisnica o opijatima (zanimljiva tema o kojoj se inače manje govori nego o drugim ovisnostima) i nedistancirana, hirovita i uporna ljubavnica, nijedno od njih nije u stvari pozitivan lik. Osim vrlo dobre analize jednog braka koji se malo po malo rasipa, ne mogu reći da me nešto u knjizi  izbacilo iz cipela.

Roman je, istina, napet s puno obrata, ispričan iz kuteva nekoliko protagonista. Ipak, likovi su mi dosta pojednostavljeni, plošni. Uz nikoga od njih ne možete se emocionalno vezati, čak ni navijati za njih jer su više crni nego bijeli. Dojam je malo popravio neočekivan kraj, ali sve u svemu knjiga mi je osrednja i premda je neke oduševila mene  uopće nije. Ali ako bi bila pretočena u film, rado bih ga pogledala.

Nije nas došla samo prestrašiti. Došla nas je ubiti. Već je jednom ubila. I imala je namjeru ponovo to učiniti.str.137.

O piscu

E.G. Scott zajednički je pseudonim njujorških pisaca Elizabeth Keenan i Grega Wandsa. Prijatelji su više od dva desetljeća, glumili su, producirali i pisali – zajedno i odvojeno.

Skrivena žena njihov je prvi roman proizašao iz zajedničke ljubavi prema trilerima i noiru i dugogodišnje želje da surađuju na pisanju romana. Roman je bio međunarodni bestseler 2019. godine.

Elizabeth je osamnaest godina radila za izdavačke kuće Simon i Schuster, Penguin Random House i Macmillan, vodila je radionice pisanja za NY Writers Coalition i pisala priče koje su objavljene u brojnim zbirkama. Greg piše kratke priče. Žive i rade na Manhattanu.

Gdje kupiti:

V.B.Z.

Objavljeno

M. W. Craven: Lutkar

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Lutkar: ©Znanje

M. W. Craven: Lutkar

Lutkar

Kameni krug drevno je, spokojno mjesto. Svaki njegov uzdignuti kameni tihi je stražar. Nepomičan promatrač. Njihov granit blista od jutarnje rose. Odolijevali su tisućama i više zima i premda istrošeni i šibani vremenom, nikada se nisu pokorili stoljećima, godišnjim dobima ili čovjeku.
Nasred kruga, okružen blijedim sjenama, stoji starac. …
Nag je i uskoro će umrijeti. (str. 1.)

U engleskoj pokrajini Cumbriji serijski ubojica svoje žrtve muči i spaljuje na prapovijesnim kamenim krugovima. Ne ostavlja nikakve tragove – osim jednog. Pojavljuje se ime inspektora Washingtona Poea, trenutno suspendiranog i osramoćenog inspektora.

Poe se donekle prisilno vraća na posao, no ubrzo je zainteresiran, neobičnim, iznimno brutalnim ubojstvima. Njegov drugačiji način rada i nepogrešiva intuicija vode ga sve bliže ubojici kodnog naziva Lutkar.

Suhozidi… Dva zida i manje kamenje koje popunjava prazninu u sredini. Poe je razmišljao koliko podsjećaju na dva načina istraživanja složenih ubojstava. Na jednoj su strani Gamble i Flynn, koji metodički grade slučaj, kamen po kamen. Pažljivo i promišljeno. A na drugoj su strani policajci poput njega… Oni s više instinkta, koji ubacuju kamenje u praznine i okreću ga sve dok se ne uklopi. Iskušavaju različite zamisli. I premda je Poe znao da bi se njegova strana raspala bez one koju grade Flynn i Gamble, znao je i da se bez njegove strane određeni slučajevi ne bi nikada riješili. (str. 112./113.)

Uskoro, partnerica mu postaje briljantna, no društveno potpuno neprilagođena Tilly Bradshaw i ovaj čudnovati par vrlo brzo otkriva tragove davnog zvjerskog zločina koji je bio pažljivo zataškan.

Poe i Tilly nezaustavljivi su ne samo u potrazi za ubojicom, već i u borbi za pravdu davno počinjenih zločina.

Broj žrtava raste, a istraga odlazi u sasvim neočekivanom smjeru…

Poe i Tilly – kombinacija koja se ne propušta

Lutkar je roman koji me privukao na prvu, i sažetkom i naslovnicom! Volim kad su mjesta ubojstava neke mistične, drevne lokacije, to mi roman učini još zanimljivijim.

Ali, najsvjetlija točka Lutkara su, svakako, Poe i Tilly! Premda sam, moram priznati, njega zamišljala puno starijim i ostala nemalo iznenađena kad sam otkrila da ima samo 38 godina.

Divan su poslovno-prijateljski par! Ona je potpuno neprilagođena, nema puno doticaja sa stvarnim životom i pomalo je naivna, dok je on stara, zaštitnički nastrojena iskusnjara i taj nesklad karaktera često dovodi do komičnih, crnohumornih situacija. Koje su, uzgred budi rečeno, pravi odmor od stvarno brutalnog slučaja preko kojeg su se njih dvoje i upoznali.

M. W. Craven: Lutkar

Poe je suspendiran kako upitno slučajnog curenja tajnih informacija, živi na osami i općenito se kani ljudi.
Tilly je vrhunska analitičarka koja živi pod staklenim zvonom i koju većina kolega maltretira jer je drugačija.
No, tu je Poe da spasi stvar i otada su njih dvoje neraskidivo povezani. Zajedno istražuju, zajedno upadaju u neprilike i stalno izvlače jedno drugo iz problema u koje ih uvaljuje istraga.

Bradshaw mu je vjerojatno bila najbliži prijatelj kojeg je imao. Bili su sušte suprotnosti – ona je bila svjetlost njegovoj tame – ali ponekad su takva prijateljstva najsnažnija. (str. 369.)

Jako mi je drago vidjeti muško-žensku kombinaciju istražitelja čiji se odnos zadržava na iskrenom prijateljstvu. Baš me zanima kako će se njihov odnos dalje razvijati i jedva čekam sljedeći nastavak Poe serijala.

Lutkar – brutalno do kosti!

Priznajem, trebala sam predvidjeti da ubojica koji spaljuje ljude neće biti lagano štivo, ali roman me stvarno iznenadio količinom i snagom nasilja. Na par mjesta sam morala malo zastati. Doduše, sad kad o njemu razmišljam s odmakom, shvaćam da sam pročitala i puno teže i krvavije stvari (Karin Slaughter – sve), ali autor Craven ima talent da u kratkim rečenicama opiše stvarno gadne scene. Zbog tih je kratkotrajnih, okrutnih bljeskova Lutkar još zanimljiviji i čitatelja tjera na brzo i uporno okretanje stranica. Tome u prilog idu i kratka poglavlja koja završavaju cliffhangerima, i vjerujte mi, ovaj roman nećete dugo iščitavati i nećete se dosađivati ni u jednom jedinom trenutku. Čak i taj hladni, goli, oskudni, kišni kumbrijski krajolik pogoduje građenju napetosti i stvaranju atmosfere straha i tajni.

Poe se sjetio stare kineske poslovice: Prije nego što kreneš na put osvete, iskopaj dva groba: jedan za neprijatelja, a jedan za sebe. (str. 334.)

Nema toga što mi se u romanu Lutkar nije svidjelo, a najviše me zapanjio kraj! Mada sam stranicu ili dvije prije Poea shvatila tko je ubojica, nikako nisam mogla vjerovati pa sam se vraćala malo unatrag kako bih potvrdila sumnje. Najbolje od svega, ne morate čekati zadnje stranice kako biste otkrili tko je kriv! Lutkar je otkriven otprilike nakon dvije trećine romana, ali i dalje se puno toga plete i zapliće, a otkrivamo ponešto i o tome zašto je naš dragi Poe gotovo naglavce izbačen iz policije. 

U svakom slučaju, ako volite intrigantan slučaj čiji krakovi sežu daleko u prošlost, dobar lov na ubojicu, neobičnog istražitelja te ako se ne bojite nekolicine okrutnih scena, Lutkar je definitivno za vas!

M. W. Craven: Lutkar

Ostali naslovi ovog autora:

M. W. Craven dugo je radio kao probacijski službenik i napredovao je sve do vodećeg položaja. Ipak, premda još uvijek pokušava dokučiti tajne zločinačkih umova, danas je posvećen isključivo pisanju. Serijal o inspektoru Washingtonu Poeu zasad broji pet nastavaka, a kod nas je preveden prvi, Lutkar.
Više o piscu saznajte na njegovoj web stranici.

Gdje kupiti roman Lutkar:

Znanje

Ako i vi, poput mene, padate na ubojstva u kombinaciji s drevnim lokalitetima, svakako pročitajte meni izvrsne romane Šutnja bijeloga grada i Rituali vode.

Objavljeno

Harriet Tyce: Krvava naranča

Nakladnik: 24 sata d.o.o.

Naslovnica knjige Krvava naranča: ©Stilus knjiga

Harriet Tyce Krvava naranča

Ekran je postavljen, odabrana snimka spremna za pokretanje. I još završni detalj, naranča koja već čeka na tanjuru. str.7.

Nakon zadnje pročitane knjige Harriet Tyce, vraćamo se na početak. Krvava naranča prva je knjiga Harriet Tyce koja je odmah po izlasku postala bestseler. Uvrnuta priča u kojoj nitko od likova nije posve pozitivan, utrla je put nagloj spisateljskoj karijeri ovoj autorici.

Što ima Allison?

Allison ima naizgled sve: stabilnu obitelj, supruga Carla i kćerkicu Mathildu, uspješnu odvjetničku karijeru kojoj se ne nazire kraj. Ali Allison ima i svoje demone: probleme s alkoholom, cjelodnevni posao kojim zanemaruje obitelj i strastvenu ljubavnu vezu s kolegom pravnikom.

A priča počinje:

Allison upravo dobiva novi pravosudni slučaj. To je najteži slučaj u njezinoj pravničkoj karijeri. Slučaj ubojstva supruga. Allison je puna entuzijazma. Iako stvari za optuženu Madeleine Smith, koja je usmrtila supruga Edwina, ne stoje dobro, Allison je uvjerena da će je obrana u Madeleininom slučaju lansirati u zvjezdanu odvjetničku orbitu.

Slučaj vodi s kolegom Patrickom s kojim ima povremenu seksualnu vezu i koji je njezin poslodavac. Patrick je zgodan kolega koji se olako upušta u površne erotske veze s kolegicama. Allison je svjesna da je to veza koja ne vodi nigdje i koju mora prekinuti. Ali kako Patrick vodi slučaj optužene klijentice zajedno s njom, nikako da prekine s njim. Važan slučaj i odgovornost koju nosi zastupanje stranke optužene za ubojstvo ima i svoje posljedice. Cjelonoćno ostajanje u uredu, kopanje po papirima, neizbježni odlasci s kolegama u pubove i restorane nakon obavljenog posla, konzumiranje alkohola i afera s kolegom, čine da Allisonina krivnja sve više jača. A kući je čeka nezadovoljan suprug. I kćerkica.

Netko mi šalje anonimne poruke-mislim da netko zna za ovo. str. 112.

Carl pokazuje drugu stranu

Nakon što je Allison više puta zaboravila otići po Mathildu u vrtić, a konačno ju je i izgubila u dječjem parku (srećom Mathilda je pronađena) Carlu je prekipjelo. Ni romantičan vikend s Allison koji je trebao spasiti brak nije popravio stvari. Allison se u hotelu napila i propisno osramotila.

Carl radi kao seksualni terapeut i uglavnom radi povremeno. Najviše se bavi kćerkom i održavanjem kuće. A Allison je ta koja ozbiljno zarađuje.

Allison je izgubljena. Ne uspijeva izaći iz začaranog kruga pića, afere s kolegom i posla koji traži odricanje. Nakon što Carl zatraži razvod i skrbništvo, Allison se odluči boriti za Mathildu. Tada se počinje rasipati brak koji to zapravo i nije. Po komadićima njihovog života vidi se Carlov seksistički , diskriminatorski odnos prema Allison koji na trenutke prelazi u mizoginiju.

Ubrzo su uslijedili tragični događaji…

Harriet Tyce Krvava naranča

Ništa nije crno-bijelo

U ovoj knjizi nema niti jedan lik koji je posve pozitivan. Svi likovi imaju svoje nesavršenosti i mane koje bi nam na prvu mogle biti i simpatične dok ne uvidimo da njihova ponašanja vode u patologiju na ovaj ili onaj način. Allison je preljubnica, na putu da postane alkoholičarka, pretrpana poslom. Ona ipak nije bez emocija. Nedvojbeno voli Mathildu. Krivnja koju osjeća zbog svog ponašanja stalno je proganja.

Patrick je pun površnih emocija prema ženama s kojima ulazi u seksualne veze. Allison mu možda i znači nešto više, ali to shvaća tek na kraju. Neobuzdan život, brojne afere te sklonost piću i ženama na kraju su ga skupo koštale.

Carl je kao suprug i otac savršen. I previše. Nije vam jasno zbog čega netko sve to trpi. I Allisonino opijanje i ostajanje do kasna u uredu i moguću vezu sa strane koja je i više nego očita. Svatko bi drugi odavno otišao iz tog braka. Ali ne i Carl. Prema Allison se ponaša s podozrenjem i gnušanjem pa premda vam se čini da je to Allison i zaslužila, ipak se u pozadini nalazi nešto drugo što cijelo vrijeme osjećate, a taj osjećaj sve više raste kako se radnja ubrzava.

Dojam o djelu

Roman je napete i brze radnje. Stranice se same okreću jednom kad počnete čitati. Ovdje se radi o netipičnim muško-ženskim ulogama. Žena je ta koja zarađuje i donosi financijski prihod u kuću, a suprug je taj koji vodi kućanstvo i bavi se djetetom. Ali očito je da je to za supruga jako frustrirajuće. Kraj je dramatičan i teško ga je predvidjeti, iako cijelo vrijeme imate određene sumnje.

Harrriet Tyce je u pozadini romana jako dobro opisala život odvjetnika u korporativnom pravu koji je vrlo turbulentan, nekad i kaotičan. Jasno vam je da autorica jako dobro poznaje pravosudni sustav i sve situacije koje se zbivaju oko njega. Kao psihološki triler, Krvava naranča je po mom sudu vrlo dobar roman. Likovi nikako nisu crno-bijeli, svatko od njih je emocionalno oštećen na drugačiji način, ali u u jednom trenutku shvatite da navijate za Allison bez obzira na sve njezine nesavršenosti i mane.

Preporuka: Pročitajte, mada, iako je roman dosta hvaljen, za mene je osrednji.

Ako vam ste sviđa stil pisanja Harriet Tyce pogledajte našu recenziju njezinog romana Laži koje ste rekli.

O autoru:

Harriet Tyce odrasla je u Edinburghu. Studirala je najprije engleski jezik na Sveučilištu Oxford, a zatim pravo. Kao odvjetnica bavila se kaznenim pravom u Londonu gotovo deset godina. Njezin prvi roman Krvava naranča (2019.) bio je bestseler Sunday Timesa. Laži koje ste rekli (2020.) njezin je drugi roman.

Gdje kupiti

Stilus knjiga web shop

Objavljeno

Emma Healey: Elizabeth je nestala

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2015.

Naslovnica romana Elizabeth je nestala: ©Mozaik knjiga

Emma Healey: Elizabeth je nestala

Elizabeth je nestala

Nekoć davno, u dubokoj, mračnoj šumi, živjela je stara baka po imenu Maud. Ne mogu se sjetiti što je bilo dalje. (str. 9.)

Maud je osamdeset dvogodišnja starica koja boluje od Alzheimera. Ode u dućan i zaboravi što je htjela kupiti, skuha čaj i zaboravi ga popiti. Ponekad zaboravi da ima kćer Helen koja svakodnevno navraća i skrbi o njoj.

Zaboravljam stvari – svjesna sam toga – ali nisam luda. I puna mi je kapa da se prema meni ponašaju kao da jesam. Puna mi je kapa suosjećajnih osmijeha i tapšanja po leđima kad se oko nečega zabuniš i stvarno mi je pun kufer da se ljudi obraćaju Helen radije nego da do kraja saslušaju što im imam reći. (str. 26.)

Kako bi uspjela koliko-toliko funkcionirati, Maud u džepovima nosi papiriće – podsjetnike na ono što treba napraviti ili nešto što je važno saznala. Naravno, Maud se najčešće ne može sjetiti što koji papirić znači, ali svjesna je jednoga – najčešće su poruke Elizabeth je nestala.

Sve svoje snage Maud će uložiti u pronalazak svoje najbolje prijateljice Elizabeth.

Svima koje susreće pokušat će reći: Elizabeth je nestala.

Ali, čini se da nitko za to nije zainteresiran. Čak ni sam Elizabethin sin.

Zašto je Maud toliko zapela za taj nestanak?

Da nije možda nestao netko drugi?

-Htjela sam stvar – kažem, dok mi miris pokošene trave grebe grlo, a pod noktima su mi ostaci lišća, prsti zeleni. – Drugi dio stvari koji će me odvesti do… – Ode. Svija grančicu dok ne prepukne. – Reci mi. Reci mi tko je to, Helen. Tko je nestao? Za kim tragam? (str. 183.)

Možda papirić Elizabeth je nestala označava neki drugi nestanak…

Nestanak koji se dogodio sedamdeset godina prije.

I ključ za čije se rješenje nalazi zaključan negdje u Maudinom zbunjenom umu.

Kriminalistički roman

Ovaj se roman može promatrati na dva načina – prvi od njih je kriminalistički roman.

U sadašnjem vremenu, skupa sa staricom Maud, tražimo Elizabeth, njezinu najbolju prijateljicu koja joj se ne javlja i koje nema kući. Što se dogodilo s Elizabeth? Zašto je Maud toliko uvjerena da je nestala?

U prošlosti, vremenu nakon Drugog svjetskog rata, pratimo Maud kao tinejdžericu, čiji svijet potresa strašan događaj – njezina sestra Sukey nestaje bez traga. Što se dogodilo sa Sukey? Ako je pobjegla, zašto se nikad nije javila? Ako je mrtva, zašto njezino tijelo nije pronađeno do dana današnjega?

To bi moglo biti to, pomislila sam. Možda je pobjegla od nas … Ali panika koju je onaj prvi novinar opisao i mene je zahvatila. Što ako postoji mogućnost da Sukey ubijena leži negdje u grmu žutike?

Emma Healey: Elizabeth je nestala

Galerija likova koji defiliraju ovim romanom zanimljiva je i privući će vam pozornost. Sumnjat ćete u sve i svakoga, u prošlosti i sadašnjosti. Lik koji će vam se definitivno urezati u pamćenje jest lik mjesne luđakinje iz Maudina djetinjstva. Ona je i akter scena koje su poprilično jezive te nositelj poruka koje nikome ništa ne znače – do jednom.

Naši koraci cijelim su putem mokro šljapkali pa mi je bilo drago što se približavamo našoj kuhinji i vreloj vatri u peći, ali prije negoli smo stigli do stuba koje vode do kuće, osvrnula sam se. Trebalo mi je djelić sekunde da prepoznam siluetu one lude žene. Čučala je nasred livade, prikovana kišom, oslonjena na neotvoren kišobran. (str. 115.)

Tu su i Frank, Sukeyin muž i pomalo mutan lik koji se bavi svim i svačim te podstanar Douglas, čudan i nemiran lik čije postupke isprva ne razumijemo, ali dovoljno su magloviti da u nama pobude sumnjičavost.

Obiteljska drama

Drugi smjer u kojem nas vodi ovaj roman jest obiteljska drama. Pratimo način jedne obitelji na koji se nosi s teškom, neizlječivom bolešću. Pratimo izazove koji su stavljeni pred Helen, Maudinu kćer, dok se pokušava brinuti za majku koja najprije živi u svojoj kući, a kada to postane preteško, seli se k Helen. Helen se dvoumi – nastaviti živjeti s majkom i gotovo potpuno zanemariti vlastiti život ili dati majku u dom.

Maud je prgava starica – možda nije takva bila prije nego je oboljela. No, sada je vrlo zahtjevna i nehotice otežava život svima oko sebe. Ipak, negdje u njezinoj glavi leži odgovor na zločin koji se dogodio dok je bila tinejdžerica i ako pažljivo slušamo što govori, uspjet ćemo doći do rješenja, i likovi i mi čitatelji.

Dok sam čitala, bilo mi je veoma žao Maud, ali isto tako, sažalila sam se i nad njezinom kćeri Helen koja nosi ogroman teret pokušavajući uskladiti svoj život sa životom i njegom svoje majke. Roman dobro prikazuje odnos ljudi prema dementnim osobama, koje se počinje tretirati kao malu djecu, pretpostavljati da govore samo gluposti i općenito se zanemaruje ono što govore i što se trude iskomunicirati s okolinom.     

Elizabeth je nestala – naposljetku

Elizabeth je nestala neobičan je roman pisan iz perspektive starice oboljele od Alzheimera. Dok pratimo njen tok misli, koji je rascjepkan, začudan i zbunjujuć, osjećamo se pomalo kao da smo Alisa i padamo u zečju rupu. Sve je nejasno, iskidano… Roman je građen od sitnica koje Maud saznaje, zaboravlja, iznova saznaje i kojih se prisjeća iz vremena dok je bila puno, puno mlađa.

Pratimo dva vremena radnje – suvremeno u kojem tražimo Elizabeth i vrijeme nakon Drugog svjetskog rata, u kojem tražimo Sukey.

Ni sama nisam sigurna što mislim – sviđa li mi se ovaj roman ili ne. Način na koji je roman pisan mjestimice je konfuzan što otežava čitanje, slično kao i u Faulknerovom romanu Krik i bijes, u dijelu u kojem pratimo Benjaminove misli. Znamo da su djelići potrebnih informacija tu negdje, no teško ih lociramo. Najslabiji dio romana mi je kraj – iako se čini da je sve riješeno, ipak su ostala neka neodgovorena pitanja, a to ne volim.

Čitajući, u meni su se miješali različiti osjećaji. Tuga zbog stanja u kojem se Maud nalazi, frustracija jer ne može izraziti što želi i jer zaboravlja sve što sazna. Suosjećanje s Helen, koja se bori da napravi ono najbolje za svoju majku, ali i za sebe i svoju kćer Katy.

Roman je složen i treba pažljivo čitati, to jest, treba pažljivo skupljati tragove koji izlaze iz Maudine ispremiješane podsvijesti. Ako niste pažljivi, trag vam promakne i na kraju, vraćat ćete se na neka poglavlja i mrmljati sami sa sobom – Kako ovo nisam vidio/vidjela ranije?

Emma Healey: Elizabeth je nestala

Ostali naslovi ove autorice:

Elizabeth je nestala roman je prvijenac britanske autorice Emme Healey. Godine 2018. napisala je i roman Wistle in the dark koji u Hrvatskoj još nije preveden.

Gdje kupiti roman Elizabeth je nestala:

web shop Hoću knjigu

Objavljeno

Caz Frear: Ne plači

Nakladnik: 24.sata.d.o.o., 2021.

Naslovnica knjige Ne plači: ©24 sata d.o.o.

Caz Frear Ne plači

Ne plači je treća knjiga Caz Frear u kojoj par inspektora, mlada Cat Kinsella i iskusni kolega Luigi Parnell, rješavaju najteže zločine. Ne plači mi je nakon Slatkih laži i Ledenog srca možda i najbolja knjiga u serijalu. Nakon zamršenog početka, knjiga se postepeno razvija i radnja zahuktava. Roman ima vrlo inteligentnu i složenu strukturu koju s napetošću i nestrpljenjem pratite.

Serena Baily je sve promijenila. Serena Baily, zauvijek zapamćena kao Svjedokinja. str. 31.

Postoji li uopće savršen svjedok?

Christopher Masters, prozvan „Ubojica Cimer”, u studenome 2012. u londonskoj kući u razdoblju od dva tjedna zadavio je tri žene.
Holly Kemp, njegova četvrta žrtva, nikad nije pronađena. Sve dosad. Christopher je davno mrtav, preminuo u ćeliji od posljedica zatvoreničkog sukoba, a o Holly se nikad nije izjasnio.

Ali, postoji svjedokinja koja ga je tog dana vidjela s Holly. Serena Baily savršeni je svjedok. Mlada pomoćnica u nastavi iz ugledne gradske škole uvjerljivo je opisala susret Christophera i Holly i na taj način zabila čavao u lijes Cristopherovih zločina. Ali Hollyno ubojstvo nema nikakve sličnosti s ubojstvima tri prethodne žene. Postoji li mogućnost da je netko u istrazi pogriješio?

Ako Holly nije ubio Masters, tko onda jest?

Cat Kinsella

Odrastajući u londonskoj obitelji povezanoj s organiziranim kriminalom, mlada detektivka Cat Kinsella poznaje kriminalni svijet bolje od većine policajaca. Kao pripadnica gradske metropolitanske policije, uložila je napore da se razlikuje od svoje rodbine. Na stalnom rubu zbog oca koji je povezan s narkomiljeom, Cat se pokuša distancirati i svu energiju usmjerava u rješavanje tekuće istrage. Svoje strahove ne povjerava nikome, čak ni momku Aidenu s kojim živi ili sestri, od kojih skriva svoja saznanja kako ih ne bi uplela.

S kolegom Parnellom izvrsno se slaže. Oni su uigrani par. Slučaj ubojstva Holly Baily se konačno kreće zahvaljujući Kinselinim upornim sumnjama o “savršenom” svjedoku čija je jasno zapamćena priča o tome da je vidjela Holly Kemp kako ulazi u ubojičin dom prokleto savršena.

A tko sam ja da joj sudim? S druge strane posao mi je da sudim. Zaradom od tog posla plaćam režije, naručujem hranu, otplaćujem barem djelić prekoračenja svaki mjesec-sve to zahvaljujući sposobnosti da iz drugih izvlačim tajne i prosljeđujem ono što otkrijem. str. 254.

Cat širi istragu

Cat se povezuje s kolegicom iz drugog odreda, Tessom Dyer. Dyer i njezin tim uhitili su su Mastersa 2012. nakon Hollynog ubojstva. Iako nisu imali tijelo, imali su čvrste svjedoke koji su Holly smjestili u Mastersovu kuću upravo u vrijeme kada je posljednji put viđena. Cat i Parnell slijede istu liniju ispitivanja koja uključuje razgovor s Tessom i članicom njezine ekipe, Susie Grainger, koje nisu nimalo zadovoljne što je stara istraga ponovno otvorena.

Uz otpor kolega iz drugog tima nezadovoljnih ponovnim otvaranjem istrage, Cat malo po malo obara Serenino svjedočenje. Ali zbog čega bi Serena lagala?

Holly

Holy je bila moderna djevojka. Lijepa, voljela je lijepu odjeću, skup život i provode. Ali za to joj je trebalo novaca. Kako se roman razvija otkrivamo puno toga o Holly. Ponajviše o tome kako je bila izvrsna manipulatorica koja je iskorištavala muškarce, vrebajući „dobre prilike“. Ne možemo da je ne žalimo jer je kao usvojeno dijete, seleći se po domovima i udomiteljskim obiteljima, prošla svašta. Ali to je nije gurnulo u pozitivnom smjeru. Baš obrnuto. Odlučila je uzeti što više od života ne mareći za cijenu. To ju je na kraju koštalo života.

Dojam o djelu

Jako mi se svidio ovaj kriminalistički roman. Caz Frear je razvila složenu, ali vrlo dobro konstruiranu priču čiji vas zaplet tjera da što prije dođete do kraja. Radnja ide u dva kolosijeka: jedan o serijskom ubojici i žrtvi koja se nigdje ne uklapa, a drugi je iz Kinsellinog osobnog ormara tajni vezanih za njezinu obitelj. U jednom trenutku ova se dva kolosijeka susreću, čak i preklapaju.

Izvrsna mi je Catina tvrdoglavost i potreba da kopa dublje kada se dokazi ne poklapaju i kada se postavlja više pitanja nego odgovora. Može li ih potraga za onim što se stvarno dogodilo Holly Kemp dovesti u opasnost? Cat se stalno ponovno vraća na savršenu svjedokinju Serenu Baily. Sumnjivo joj je što se Serena sjeća svakog pojedinog detalja točno onako kako im ga je izvorno dala više od sedam godina ranije, dok se Cat ne može sjetiti ni što je doručkovala prethodni dan. Zapravo, Serena je malo previše dobra svjedokinja, što je dovelo do toga da Cat i Parnell polako počnu sumnjati u njezino svjedočenje.

Ne plači je punokrvni kriminalistički roman koji ima sve. Dobar zaplet, složenu, dobro nijansiranu strukturu i očekivani, ali uvjerljiv rasplet. Preporuka: pročitati!

Ako želite čitati knjige po redu započnite knjigom Slatke laži , a zatim uzmite Ledeno srce. Ne plači je treća knjiga u serijalu. Virnite naše recenzije.

Caz Frear Ne plači

O autoru

Caz Frear odrasla je u Coventryu, a svoje je tinejdžerske godine provela sanjajući o preseljenju u London i pisanju romana. Nakon što je ispunila svoj prvi san, prošlo je trinaest godina do ispunjenja drugog i to tek nakon povratka u Coventry. Diplome iz povijesti i politike iskoristila je u mnoge svrhe, uključujući i konobarenje, rad u dućanu, a posljednjih dvanaest godina i za lov na talente.

Gdje kupiti:

24 sata