Stražar je na neki način oproštaj Lee Childa s likom Jacka Reachera. Već pomalo umoran od spisateljskog posla, Lee Child udružuje se s mlađim bratom Andrewom Childom (pravim imenom Andrew Grant) kojemu će, malo po malo, prepustiti nastavak serijala o Jacku Reacheru. Svi koji su pratili lik Jacka Reachera u prijašnjim Childovim romanima sigurno će uočiti promjenu. Premda se čini da se serijal nastavlja na već dobro poznat način u kojem se Reacher obračunava s velikim brojem negativaca, samog se Leeja Childa ne može tako lako reproducirati. Najveća je promjena u samom liku već spomenutog glavnoj junaka koji postaje otvoreniji, brbljaviji i, ja bih rekla, na neki način „mekši“.
Nova stanica: Pleasantville, Tennessee
Nekad vojnik, istražitelj, a sad osamljenik koji putuje bez nekog određenog cilja, Jack Reacher dolazi autobusom u gradić Pleasantville, Tennessee. Nigdje mu se ne žuri niti ima ugovorene obveze. Odlazi u bar kako bi prikratio vrijeme. Odmah uočava mladog muškarca koji ulazi u zasjedu u kojoj ga negativci pokušaju oteti usred bijela dana. Ali Jack Reacher ne bi bio Jack Reacher kad se ne bi umiješao i sredio negativce. Spasivši tako mladog IT stručnjaka Rustya Rutherforda, Jack saznaje da je ucjenjivački internetski softver blokirao sve kompjutore u gradu pa tako i sve gradske zapise, informacije i tajne. Zbog toga je Rusty otpušten, a sav gnjev građana okomio se na njega.
Dakle, ipak jeste beskućnik. Nisam. Moja situacija uopće nije ista. To je kao razlika između samoće i usamljenosti. To su dvije različite stvari. str. 218.
Stražar
Rusty Rutherford želi ostati u gradu, dokazati svoju nevinost i vratiti svoj ugled. U tome mu pomaže Jack Reacher. Nakon mnogo jurnjave u koju su uključeni negativci (180 kg i 190 cm visoki muškarci, uglavnom Rusi) te mnogo smrtonosne akcije što uključuje zavjeru, zataškavanje i ubojstvo, Jack Reacher i mladi Rusty domognu se spasonosnog softvera zvanog Stražar kojim se može kontrolirati ucjenjivački internetski softver koji je „napao“ grad. U cijelu su priču upetljani i „domaći“ neprijatelji, nekolicina zatucanih umova koji su sljedbenici nacističke ideologije.
Dojam o djelu
Premda je Andrew Grant (brat Leeja Childa) negdje izjavio da je ušao duboko u um i djelo Jacka Reachera, to više jednostavno nije isti lik. Jack je definitivno i dalje pozitivac, borac za pravdu s malo čudnim metodama uvjeravanja protivnika i zato vrlo učinkovit, ali u nekim detaljima vidimo da se Reacherov lik mijenja. Osim što je postao razgovorljiviji, kao da je „malo zahrđao“. Prevozi se autobusom jer ne vozi, jer „vožnja traži ravnotežu reakcije“, a Jack je očito nema, dok je istovremeno „ukočen“ od dugog sjedenja (a pretpostavljamo da je u vrhunskoj formi?), zatim – slabo se snalazi s mobitelima i naprednim tehnologijama, umjesto GPS-a više voli papirnate zemljovide i tako dalje.
Sama ideja kao i zaplet nije loš, ali realizacija nije na nivou prethodnih Childovih romana. Mada, uvjerena sam da će i ovakav „mekši“ Jack Reacher imati veliku sljedbu zadovoljnih čitatelja.
..imao je pravilo. Nikad se ne vraćaj. To malokad završava dobro. str. 357.
O autoru:
Lee Child autor je serijala o Jacku Reacheru koji su na vrhu ljestvice najprodavanijih knjiga New York Timesa, a prema njegovim romanima snimljeni su filmovi, kao i televizijska serija. Romani su mu objavljeni u stotinu zemalja. Lee Child rođen je u Engleskoj gdje je nekoć radio kao televizijski redatelj. Danas živi i radi u New Yorku.
Recenziju njegova romana Plavi mjesec možete pročitati ovdje.
Andrew Child, mlađi je brat Leeja Childa, koji piše i pod imenom Andrew Grant i autor je romana poput False Positive, False Friend, False Witness, Invisible, and Too Close to Home. Andrew Child i njegova supruga, također autorica Tasha Alexander, žive u rezervatu za divlje životinje u Wyomingu.
Iznimno napet roman Na ledu koji prati grupicu vrhunskih sportaša snowboardinga držat će vam pažnju svakom pročitanom stranicom. Napisana u stilu Agathe Christie ili Lucy Foley, prati ponovni susret petero prijatelja od kojih je netko očigledni ubojica. Surova natjecanja, igre prestiža, podmetanja kako bi se ostvario vrhunski rezultat i nesreća koja možda to i nije, okosnica su ove zimske knjige koja je za mene bila ugodno ljetno rashlađenje.
Opet je ono doba godine. Doba kad ledenjak otkriva tijela. Neki se pojave tek poslije mnogo godina. Čak i desetljeća. Jedno konkretno tijelo posebno čekam. str. 7.
Ponovni susret
Pet prijatelja, ljubitelja ekstremnih sportova, susreću se na ledenjaku na kojem su prije deset godina doživjeli tragediju. Veće društvo snowboardera bilo je usmjereno je na sport i međusobno natjecanje, sve dok druženje nisu prekinuli tragični događaji. Sada, deset godina kasnije, petero preostalih prihvaća poziv da se ponovno okupe na istom mjestu u Le Rocheru, skijaškom zimovalištu u francuskim Alpama. Međutim, dolaskom u zimovalište, otkrivaju da netko s njima igra opasnu igru. Žičare koje su ih dovezle na vrh planine prestale su raditi. Njihovi mobiteli netragom nestaju. A unutar hotela čekaju ih detaljne upute: igra ledolomca, osmišljena da izvuče njihove tajne. Igra koja ih je trebala podsjetiti na Saskiju, zagonetnu šestu članicu njihove grupe. Saskija je nestala jutro prije natjecanja i dugo se smatrala mrtvom, a njezina prijateljica doživjela je teške povrede.
Milla, Curtis, Brent, Dale i Heather traže odgovore
Za razliku od ostalih, kojima su bogate obitelji ili izdašni sponzori osiguravali financijska sredstva za putovanja i natjecanja, Milla se probijala sama. Njezina obitelj nije mogla pokrivati skupa natjecanja, ali Milla se borbenosti i upornosti naučila od svog brata i roditelja. Njezin ogromni san je osvajanje jednog od prva tri mjesta na važnom snowboard natjecanju. Ali tu je Saskija. Lijepa, pametna, vrhunska sportašica. I vrhunska kučka.
Šteta što je Curtisova sestra, a Milla je u njega potajno zaljubljena. Nakon Saskijinog nestanka i povrede Odete koja je bila Saskijina prijateljica cijelo se društvo raspada. Ni nakon deset godina nitko ne zna što se dogodilo Saskiji. Ali netko uporno traži odgovore…
Opet čujem Brentov glas. Nije sve u pobjeđivanju. Ali za mene jest sve u pobjeđivanju. Zato i nemam pravih prijatelja. Zato mi sve veze propadnu. I sad plaćam cijenu. Posve sam sama. str. 292.
Dojam o djelu
Vrhunski sportaši najčešće pripadaju dijelu surovog svijeta. Biti najbolji u ekstremnim sportovima, pogotovo u onima kao što su boardercross i snowboarding, znači brojna odricanja, neprestane višesatne vježbe i iskušavanje vlastitih granica.
Novčane nagrade i sponzorske povlastice rezervirane su samo za one najbolje. Svo ostali ispadaju iz igre do daljnjeg velikog natjecanja kada će ponovno pokušati biti najbolji.
Ovo je dijelom knjiga o svim tim izazovima koji svijet ekstremnih sportaša čine toliko drugačijim od svijeta nas običnih smrtnika.
Ostalo je triler. I to dobar triler. Zaglavljeni na planini bez mogućnosti bijega, bez signala i dodira s civilizacijom, grupa prijatelja postavlja si pitanje: Koliko bismo daleko išli da ostvarimo svoje ciljeve? A to je i pitanje za svakoga od nas.
Iako će neki možda zamjeriti stil Agathe Christie, meni nije smetalo. Pročitajte, meni se knjiga svidjela!
O autoru
Allie Reynolds rodila se u Velikoj Britaniji. Reynolds je bivša freestyle snowboarderica koja je snowboard zamijenila daskom za surfanje i preselila se u Gold Coast u Australiji, gdje je petnaest godina podučavala engleski kao strani jezik. Još uvijek živi u Australiji sa svojom obitelji.
U gradu koji je zbog visoke nezaposlenosti, siromaštva i porasta nasilja na samom rubu, isprepliću se tri priče.
Gideon – četrnaestogodišnji dječak koji je odlučan ubiti čovjeka koji mu je ubio majku.
Elizabeth – suspendirana policajka protiv koja je pod povećalom unutarnje kontrole, ali i cijele javnosti zbog takozvanog mučenja i ubojstva dvojice crnih muškaraca. Koji su oteli te gotovo dva dana silovali i mučili bogatu bijelu tinejdžericu.
I tko sam sad? To pitanje nije bilo lagano. Bila je u pet ozbiljnih veza i sve su završile u slijepoj ulici. Bila je kći svećenika…, pušila je i pila, a sad joj je i ugled detektivke bio u pitanju. … Bi li išta od toga promijenila da može? Možda, pomislila je. Vjerojatno ne bih. Sve je to imalo razlog. Posljedice su bile važne, ali važni su bili i razlozi. Katkad su razlozi bili važniji. (str. 55./56.)
Adrian – nekoć slavan policajac, danas zatvorenik koji nakon dugih trinaest godina napokon izlazi na slobodu, lica, tijela i duše punih ožiljaka.
Adrian je dodirnuo ožiljke na licu i nagnuo se bliže k ogledalu. Zatvorska ogledala nisu bila staklena, već od ulaštenog metala i nisu nimalo vjerno prikazivala čovjekovu dušu. Okrenuo je glavu na jednu pa na drugu stranu. Bore su bile dublje nego što je mislio da će biti, oči veće i mračnije. (str. 48.)
I netom nakon Adrianova izlaska iz zatvora, baš kao i prije trinaest godina, na oltaru zabačene crkvice pronađen je leš mlade žene, zamotan u bijelo platno…
Adrian i Elizabeth slijede svoj put iskupljenja
Adrian, u prošlosti poznat i pomalo arogantan policajac, proganjan je prošlošću, u kojoj biva optužen za okrutno ubojstvo, osuđen i zatvoren. Sve ono što je bio prestaje i on postaje nešto drugo – zatvorenik. U zatvoru koji vodi okrutni upravitelj, Adrianove prave muke i borba tek počinju. Jer Adrian krije tajnu za koju vrijedi mučiti i ubiti. Sada, na slobodi, u rasulu koje je ostavio iza sebe kad je prisiljen na život iza rešetaka, Adrian tajnu čuva pod cijenu svog života. A kada se opet počnu događati ubojstva, baš kao ono zbog kojeg je on osuđen, opet će se naći pod povećalom nekadašnjih kolega. Nitko mu ne vjeruje. Osim Elizabeth.
Elizabeth muku muči i sama sa sobom. Dok čeka pokretanje ne samo disciplinskog postupka, nego i mogućeg sudskog – koji bi vrlo vjerojatno mogao završiti i dugom zatvorskom kaznom – odlučna je zaštititi one koje voli. Tu su, prije svega, Gideon, dječačić za kojeg se silno vezala nakon smrti njegove majke. Zatim, tu je i Channing, djevojka koju je Elizabeth spasila iz ruku bešćutnih otmičara, ispucavši u njih osamnaest metaka. I Elizabeth nešto krije, nešto što se nikad ne smije saznati.
-Sve će biti kako treba. -Obećavaš? … -Ranjena si… A rane zacijele. -Uvijek? -Ako si snažna, da. … I ako si na pravoj strani. (str. 212.)
A onda joj se put križa s Adrianovim. Ona je jedina koja mu vjeruje i koja ostaje na njegovoj strani, gdje je i bila čitavo ovo vrijeme.
Bit će njih dvoje protiv svih. A smrtonosnih je tajni više nego što možemo i zamisliti.
Oprezno s prijateljstvima… Neka imaju cijenu. (str. 65.)
Obitelj i tajne – klasični John Hart
Hart je autor šest romana, a ja sam ih pročitala sve i mogu se samonazvati stručnjakom za njegovo pisanje. Kao i u ostalim romanima, čije recenzije možete pročitati dolje, klikom na njihove naslove, i u romanu Put iskupljenja dvije su glavne odrednice – obiteljski odnosi i tajne.
A tu je i ubojica – pomahnitali lovac na dječju nevinost koja iskri u oku žene tik prije smrti.
Nikad oni neće shvatiti zašto je umrla, ni zašto je odabrao baš nju, ni zašto ju je ostavio da je pronađu. Značila mu je mnogo više nego što će itko od njih ikad moći razumjeti: nije bila tek žena, ili tek tijelo, ili tek dio nekakve slagalice. U smrti je bila dijete. Sve su one na kraju bile tek djeca. (str. 120.)
Iskreno, ubojicu nije toliko teško pogoditi, ali bit romana Put iskupljenja ionako nije u samoj potrazi za ubojicom. Uzbudljivije je, zapravo, pogađati koji su ga nagoni na to natjerali. Uzbudljivije je, i meni zanimljivije, otkrivati sve ono skriveno u Adrianu i Elizabeth, a toga ima poprilično, vjerujte mi. Nikad ne znate gdje će vas koje otkriće odvesti.
Isprva brz, kasnije malo sporiji, Put iskupljenja je roman koji svoju napetost gradi na međuljudskim, ponajprije obiteljskim odnosima. I svemu lošem, ali i dobrome, što iz njih može proizaći.
Možemo li se ikad iskupiti za velike, prave grijehe? Ima li oprosta za ubojice i silovatelje? Koliko je zločinac zaista zao ako istinski želi oprost, ako samovoljno krene na put iskupljenja, čini svoju pokoru i ne ponavlja zlodjelo? Može li se ijedan zločin učiniti iz ispravnih pobuda? Može li biti opravdan? Sve su to pitanja kojima se bavi ovaj intrigantni roman.
I ni na jedno nećete dobiti odgovor.
Njega morate, kao i uvijek, dokučiti sami.
Ostali naslovi ovog autora:
John Hart (1965.) autor je poznatih kriminalističkih i triler romana. Bivši je odvjetnik-branitelj i broker, a sada je pisac na puno radno vrijeme. Više o njemu možete saznati na njegovoj web stranici.
Laži, laži, laži napeta je priča o životu bračnog para čiji je cijeli bračni život satkan od laži. Simon i Daisy bračni su par koji zajedno podiže jedinicu Millie. Ali oni nisu sretna obitelj. Nisu ni svakodnevna obitelj koja prolazi fazama uspona i padova, zadovoljstva, radosti, ljutnje. Oni su obitelj koja ima tajnu – jedan je partner zna, a drugi naslućuje. Ta je tajna tolika da se Simon opija, a Daisy pada u depresiju i samosažaljenje. Kad njihova jedinica Millie bude povrijeđena u naletu automobila, život protkan lažima naposljetku dolazi na naplatu.
Simon i Daisy –problemi u braku
Nevolje počinju kada Simon natjera Daisy da se jave u kliniku za liječenje neplodnosti kako bi začeli još jedno dijete. Simon je nestrpljiv, uz to previše pije, što mu je obiteljska crta, a Daisy je neodlučna, introvertirana, bez samopouzdanja. Saznavši da ne može imati djece, a da i ovo jedino vjerojatno nije njegovo, Simon ogreze u piće, dok Daisy izjeda krivnja. Nakon što nesretnim slučajem ozlijede kćerku naletjevši na nju autom, Simon dospijeva u zatvor, a Daisy se povlači izbjegavajući druženja i prijatelje. Svatko od njih ima svoje vlastite demone kojih se ne mogu riješiti.
Stojim sama. Bez daha. Poražena. Preplašena. str. 252.
Simon u zatvoru
Trogodišnje zatvorsko iskustvo promijenilo je Simona. Prestao je piti i odlazi na grupne terapije liječenih alkoholičara. Sve mu to daje potpuno novi uvid u događaje prije nesreće. I dalje je uvjeren da ga je supruga prevarila, tim više što ga Daisy uopće ne posjećuje u zatvoru. Jedina koja ga vjerno posjećuje je prijateljica Connie.
Sada je sve shvaćao, bilo je jasno. Nije Daisy patila od postporođajne depresije. Bila je to krivnja. str. 182.
Daisy
Za Daisy je sve ovo previše. Milliena nesreća kojom su prestale nade da se u budućnosti može baviti baletom, Simon u zatvoru i prijatelj iz prošlosti koji ju neprestano opsjeda. Je li on otac Daisyna djeteta? Daisy odluči zatražiti razvod od Simona.
Dojam o djelu
Radi se o dvoje ljudi koji se nedvojbeno vole, ali čije mane ili barem neiskrenosti polagano dovode do bračnog kraha. Simon je ovisnik, što Daisy vidi uzaludno se nadajući da je to prolazna faza. Daisy, s druge strane, cijeli život živi u čahuri koja je samo njezina; nikome, ni prijateljicama, čak ni Simonu, ne povjeravajući svoje najdublje tajne i strahove. Kad se dogodi ono neizbježno, već je kasno.
Knjiga ima dosta obrata, mada neke i naslućujete. Daisy me cijelo vrijeme nervirala svojim nesigurnim karakterom. Simon je slabić, dobar čovjek, ali alkoholičar koji nema snage išta promijeniti. U svakom slučaju, priča prati dvoje nestabilnih ljudi, svakog sa svojim demonima. Već samim time što me glavni lik užasno nervira smatram da je dobro napisan. Autorica je odlično stvorila lik nesigurne, bojažljive Daisy, nesposobne da zastupa samu sebe.
Sve u svemu, knjiga je dosta dobra, ali ni uz jedan se lik ne možete istinski vezati. Lik Simona vam je jasan ako ste upoznali samo jednog alkoholičara. O Daisy sam sve već rekla. Nikad ne bih željela takvu osobu za svoju prijateljicu. Užasno bi me živcirala. A ipak, ona ima nekoliko dobrih prijateljica koje ostaju uz nju, kao i uz Simona kao potpora, bez obzira na sve što im se događa. Mislim da su te prijateljice i najpozitivnije osobe u ovoj knjizi.
Iz knjige bih stoga istakla vrijednost prijateljstva u svakodnevnom životu kao uporišnu točku na koju se možete osloniti kad vam sve krene naopako. O braku Simona i Daisy ne bih puno pričala s obzirom da mi se nisu osobito svidjeli kao likovi. Ostavljam vam da sami prosudite.
O autoru
Adele Parks (rođena 1969. u Teesideu, Engleska) nakon studija engleskog jezika i književnosti radila je u oglašavanju. Godine 2010. dobila je počasni doktorat iz književnosti na Sveučilištu Teeside. Svoj prvi roman objavila je 2010., a te ju je godine Evening Standard uvrstio na londonsku listu Twenty Faces to Watch. U Britaniji je prodano milijun i pol primjeraka njezinih djela i prevedena su na 25 jezika.
„Što je to mrtvi kut?“ … „Kad ti je netko točno na ramenu, preblizu da ga vidiš.“ „To vrijedi i za ljude. Onaj tko ti je pod nosom, samo ispari. To je opasna zona, u neposrednoj blizini. Osoba kojoj najviše vjeruješ.“ (str. 20.)
Kada zvijezde potamne
Mlada detektivka Anna Hart proživljava osobnu tragediju od koje se ne može i ne želi oporaviti. Mučena krivnjom, boli, osjećajima napuštenosti i odbačenosti, vraća se u gradić Mendocino, jedino mjesto kože može nazvati domom.
Međutim, Anna tamo ne nalazi ni mir ni utjehu. U Mendocinu je upravo nestala prelijepa tinejdžerica Cameron Curtis. Idilični je gradić izbezumljen, policija pogotovo, jer ovo je prvi veliki slučaj još od Annina djetinjstva, kada je također nestala, a potom pronađena zadavljena lokalna tinejdžerica Jenny. A njen ubojica nikada nije pronađen…
„Ovakvi se gradovi čine tako sigurnima, odvojenima od ostatka svijeta. Zapitaš se jesu li opasni.“ „Zbog svoje bajkovitosti, misliš?“ „Da. Lažna sigurnost. Prestaneš se osvrtati oko preko ramena, jer ti sve izgleda kako treba. Ništa se loše ne može dogoditi ako jarak opasava grad, zar ne? Grudobrani. Čuvari na vratima. Ali zmaj se svejedno pojavi.“ (str. 135.)
Sada, godinama kasnije, policija opet tapka u mraku te zamoli Annu, proslavljenu detektivku i stručnjakinju za nestanke djece, da im pomogne.
Zbog svog traumatičnog djetinjstva, Anna bolje od ikog razumije kako je biti nesretno, zlostavljano, usamljeno i napušteno dijete. Njene rane nikad nisu u potpunosti zarasle i zato osjeća da joj se svako nestalo dijete obraća, da govori jezikom samo njoj poznatim.
Kao da se pozivi upomoć koji beskonačno odzvanjaju atmosferom pojačavaju kad se nađu na mom putu, postanu ljepljivi. Kao da na neki način pripadaju meni, a ja nemam pravo glasa, nemam drugog izbora osim da pokušam na njih odgovoriti. (str. 29.)
Anna se uključuje u potragu za nestalom Cameron, a na površinu počinju izvirati davno zakopani duhovi. Duhovi Annina djetinjstva, duhovi Cameronina djetinjstva.
Odlučna u namjeri da spasi nestalu tinejdžericu, Anna će morati prevladati svoje strahove, nadvladati demone i oprostiti si. A to je, čini se, najteže.
Krhotine istine u romanu Kada zvijezde potamne
Kada zvijezde potamne roman je toliko iskren, neposredan i bolan. Imamo osjećaj da čitamo nešto što se u stvarnosti dogodilo. To nije slučajnost, jer svi savršeni romani u sebi nose zrnce stvarnog svijeta. Baš poput svojih likova, i sama autorica Paula McLain dijete je sustava. Njezino teško djetinjstvo inspiriralo ju je na pisanje ovog romana koji poetičnim, dirljivim jezikom priča o tome što se dogodi kad nas rane, napuste i povrijede oni koji bi nas trebali bezuvjetno štititi.
Majke i očevi trebali bi biti tu. To je originalna ljudska priča, u svakoj kulturi, još od početka vremena. Moji nisu bili… Sve te ožiljke i dalje nosim… Probleme s povjerenjem, povezivanjem, identitetom, osjećaj praznine, izoliranosti, udaljenosti i očaja – napukline na duši koje se ne mogu popraviti. … Znam da svi oni koji u svojoj nutrini imaju tu rupu, samo traže načine, ponekad i cijeli svoj život, kako da je ispune. (str. 81.)
Odrastala je u udomiteljskim obiteljima i u djetinjstvu bila seksualno zlostavljana. Njeni ožiljci postali su ožiljci detektivke Hart i zato je detektivka lik kojem u potpunosti vjerujemo. Ako vam se čini da je ono što likovi govore i osjećaju previše stvarno, da su njihove boli i traume previše životne – to je zato što i jesu.
Drugi komadić istine koji nam se poput dijamanta pruža jest slučaj nestale djevojčice Polly Klass. Ova je dvanaestogodišnjakinja oteta iz svog doma, uz prijetnju nožem, pred očima svojih prijateljica. Njezin nestanak donio je mnoge pozitivne promjene ne samo u kalifornijski pravni sustav, već i u sam način potrage za nestalom djecom.
Više o svemu ovom OBAVEZNO pročitajte na kraju romana, u bilješci autorice.
Roman koji se sam čita
Roman Kada zvijezde potamne obuzeo me od prve stranice. Jedan je od rijetkih romana koji je u meni pobudio onaj neki osjećaj treperenja – htjela sam ga što prije pročitati i, u isto vrijeme, nikad ne završiti. Toliko je dobar! Ne samo da je stil pisanja savršen – poetičan, nježan, ranjiv, dirljiv i veoma emotivan, nego su i rečenice pametne, oblikovane tako da u vama probude jezu i zavuku vam se duboko ispod kože.
Sjećam se neke stare priče o duhovima…, o tome kako vrag otima duše tako da ih otvoreno zatraži. Nije lopov već majstor manipulacije. Prava opasnost, barem u toj priči, nije vrag kao takav, već nemogućnost spoznaje da ga možeš odbiti. To je najtužniji dio cijele priče, i susrećem ga uvijek iznova. To kako neke žrtve ne mogu niti šapnuti ne u sebi. Zato što ne vjeruju da moraju spasiti vlastiti život. (str. 36.)
Ne mogu vam dovoljno dobro opisati osjećaje koji su me prevladavali dok sam čitala. Već u prvom poglavlju jasno je da s detektivkom Hart nešto nije u redu i ta se nit provlači gotovo do kraja. Osim toga, imamo djevojke koje nestaju bez traga, ali i odjek davnog slučaja koji je potresao djetinjstvo detektivke Hart i svih njenih prijatelje. Tu su još i zagonetni odnosi u sadašnjosti, zlostavljanje djece te lekcije o preživljavanju koje se Anna učila u udomiteljskoj obitelji. Sve te niti duboko su isprepletene, a čitatelj ih mora rasplesti i saznati što se sve dogodilo, nekada i sada.
Već dugo nisam naišla na roman koji se sam čita. Ovo je jedan od tih i od mene imate najsnažnije preporuke. Ovo će mi, sigurna sam, ostati jedan od najboljih romana pročitanih u 2022. godini!
Ostali naslovi ove autorice:
Paula McLain američka je književnica, poznata po romanima Gospođa Hemingway, Dosegnuti sunce i Ernest i ja.
Ne znam je li me ovaj roman oduševio ili iznervirao. Mislim da je jedno i drugo. Oduševio me stil i toliko dobro portretiran lik sobarice Molly Grey, i psihološki i fizički izvanredno nijansiran, što se u popularnoj književnosti ne viđa često. Istovremeno, ovaj me lik toliko nervirao cijelo vrijeme čitanja da bih je najradije prodrmala, stresla i rekla joj: „Pa dobro, što je tebi, ženo?
Zbog svega toga mislim da je romanom Sobarica autorica napravila uistinu odličan posao.
Istina nije uvijek najviši ideal, katkad je treba žrtvovati da se spriječi širenje boli na one koje voliš. str. 175.
Ona je samo sobarica
Molly Gray, 25-ogodišnja je djevojka koja radi kao sobarica u prestižnom Regency Grand hotelu. Ona je sve samo ne obična osoba. Drugačija je od većine hotelskog osoblja jer se nigdje ne uklapa, nema bliskih prijatelja i ne zanimaju je hotelski tračevi. Čak se na trenutke čini malo i autistična jer ne zna prepoznati izraze lica, geste, mimiku, a njezina nesocijaliziranost pospješuje da djeluje hladno i distancirano. Molly sebe doživljava samo sobaricom – zašto bi je itko trebao primijetiti? Njezino je da čisti, radi i ignorira sve ekscentričnosti i tajne gostiju. U svom poslu, njegovoj rutini i strogo propisanim pravilima, dvadeset petogodišnja Molly svejedno neizmjerno uživa.
Čista kuća, čisto tijelo i čisto društvo. Znaš li kamo to vodi? Kamo to vodi, bako? Do čiste savjesti. Do dobrog, čistog života. Str. 70.
Charles Black je mrtav
Ali sve se mijenja onog dana kada Molly otkrije mrtvo tijelo ozloglašena gosta, Charlesa Blacka. Nered koji je on napravio u svom životu teško je očistiti u okviru jedne hotelske sobe. Ali Molly je pobornica istine pod svaku cijenu. Premda najčešće krivo procjenjuje karaktere gostiju, kao i ljudi s kojima radi, a još je uz to temeljito počistila bogataševu sobu da nije ostao ni jedan jedini trag, Molly odluči slijediti intuiciju i saznati tko je u stvari bio Charles Black. Ali na taj način i sama postaje osoba interesantna policijskim istražiteljima.
Moramo biti bambus. Moramo se naučiti savijati i prilagođavati životu. str. 90.
Dojam o djelu
Priča je ovo o neobičnoj ženi koja živi po još neobičnijim pravilima. Radi ono što se od nje zahtijeva – čisti u vrhunskom hotelu, praktički nevidljiva, jer ona je „samo sobarica“. Ali posao sobarice je ono u čemu Molly istinski uživa. Rutina i strogo određeni raspored aktivnosti daju Molly osjećaj pripadanja i sigurnosti. Ako se nešto dogodi izvan te rutine, Molly je uplašena, nesigurna i vrlo ranjiva. Rutina je ta koja održava Molly u životu. I nevidljivost.
Ali život jer odlučio promijeniti karte. Pronalaženje mrtvog gosta nešto je što je uzbibalo Mollynu rutinu. I ne samo to. Događaj je izložio Molly javnosti. A to je za nju katastrofa.
Izvrsno napisan roman Sobarica povest će vas na jedinstveno putovanje. Putovanje čiste duše. Spoznaje da nije uvijek sve jasno, crno ili bijelo. Ponekad su stvari i sive. Ponekad treba učiniti nešto drugačije, izvan rutine, što inače nikad ne biste učinili, ako znate da će u konačnici stvari ispasti bolje.
Priča je to o neobičnoj ženi koja se oslanja samo na sebe u surovom svijetu koji je okružuje. Njezina naivnost vam ponekad strašno ide na živce (bar meni), ali sve u svemu knjiga je zabavna, sa snažnim glavnim likom kojeg ćete pamtiti. Jedva čekamo ekranizaciju!
O autorici
Nita Pronovost piše pod pseudonimom Nita Prose. Potpredsjednica je i direktorica u tvrtki Simon & Schuster u Torontu. Roman Sobarica vrlo je brzo nakon objavljivanja postao bestseler. Prava za holivudsku ekranizaciju s Florence Pugh (“Male žene”, “Black Widow”) u naslovnoj ulozi kupio je Universal Pictures dok je roman još bio u rukopisu. Roman koji je na engleskom objavljen u siječnju 2022. te otad ne silazi s top-ljestvica najprodavanijih knjiga diljem svijeta itekako je opravdao status jednog od najviše očekivanih prvijenaca godine.
U domu za nezbrinute dječake Željezna kuća odrastaju braća Michael i Julian.
Usred doline nalazila se zgrada. Bila je sačinjena od cigle i kamena i prostirala se na tri kata. Imala je dva odvojena dugačka krila s obje strane glavne građevine. Jedno krilo bilo je potpuno mračno, prozori prazni, poneki prekriveni daskama. Dalje su se pružale manje građevina i nesređeno dvorište. Među zgradama su se kretale pognute osobe. Sitne. Djeca. (str. 46.-47.)
Okruženi nebrigom, nasiljem i svakojakim okrutnostima, Michael se bori šakama, snagom i hrabrošću, a Julian bježanjem i vjerom u starijeg brata. I taman kada im je sve trebalo krenuti u dobrom smjeru, Julian ubija drugog dječaka – posebno okrutnog štićenika doma. Želeći zaštititi brata, Michael preuzima krivnju i bježi.
Godinama kasnije, Michael je iskusni plaćenik njujorške mafije. Svojom spretnošću, hrabrošću, pameću i snagom popeo se gotovo do samoga vrha.
Bio je borac i ubojica, princ ulice kojeg su se ostali toliko bojali da je rijetko bio prisiljen ubijati. Njegova je pojava bila sasvim dovoljna. Njegovo ime. Prijetnja koju je to ime predstavljalo. (str. 21.)
Kada se zaljubi u lijepu Elenu, želi vam iz organizacije što mu nakratko i uspijeva.
No Michaelova je sloboda kratkoga vijeka. Šef mafije koji mu je dao slobodu umire, a njegov sin, oduvijek ljubomoran na Michaela, želi osvetu.
Mafija ne bira sredstva želeći natjerati Michaela da pati. Najokrutniji ubojice kreću u lov.
Michael mora zaštititi one koje voli. Ne samo Elenu, već i brata kojega je davno izgubio.
Bježeći od mafije, Michael se upliće u neobičnu, ali i opasnu obiteljsku situaciju svog brata. Pojavljuju se tragovi koji ga vode do istine o vlastitom podrijetlu.
A svi tragovi vode natrag u Željeznu kuću…
Obiteljske tajne
Michael i Julian braća su rođena s jedva godinu dana razlike. Oduvijek su u domu Željezna kuća gdje trpe različita zlostavljanja i okrutnosti većih i zločestijih štićenika doma.
Michael je jači i snažniji, no na Julianu, i psihički i fizički slabijem, dom ostavlja velike traume od kojih se ne uspijeva oporaviti niti dvadeset godina kasnije.
Crnilo je bilo poput otoka, a ako ostane na njemu, ništa mu neće moći nauditi. Sam je stvorio taj otok kako bi mogao otići tamo kad stvari postanu gadne, ili strašne, ili teške. Otok je bio siguran i samo njegov. (str. 121.)
Iako su desetljećima razdvojeni, čim Michael shvati da će mafija krenuti na Juliana kako bi naudila njemu, kreće k bratu i napravit će sve da ga zaštiti, kao i godinama prije. Međutim, Julianova je obiteljska situacija komplicirana. Otac je nezainteresirani političar koji u svemu vidi samo svoj dobitak ili gubitak. Majka je pretjerano zaštitnički nastrojena žena mutne prošlosti, a tu je i njezin tjelohranitelj koji o svemu zna više nego što bi trebao.
Kada se zaredaju ubojstva, a Elena pobjegne grozeći se Michaelove ubilačke naravi o kojoj nije ništa ni znala ni slutila, Michael shvaća da se upetljao u priču puno dublju od one početne.
Sve je nekako povezano – njegova prošlost i njegova sadašnjost.
Da riješi jedno, morat će se potruditi raspetljati drugo. No tajne se prošlosti ne daju razmrsiti tako lako.
Na svijetu je bilo i vještijih ubojica od Michaela. Nije mogao pogoditi metu s nemoguće udaljenosti niti se bavio eksplozivima, trovanjem ili masovnim ubojstvima. U ovaj je posao ušao boreći se za vlastiti život i u tome je bio dobar. … Još kao dijete shvatio je da je bolje biti okrutan nego blag; brz umjesto spor. Naučio je krasti, spletkariti, ranjavati; bio je to njegov talent – snaga uma. (str. 34.)
Željezna kuća – roman koji iznenađuje
Moram priznati, naslovnica romana Željezna kuća isprva me baš odbijala i uporno sam odugovlačila čitanje. Naravno, još se jednom pokazala istinitom ona Ne sudi o knjizi po koricama. Željezna kuća klasični je John Hart – krimić koji se napeto čita od početka do kraja! Dakle, nije to triler koji će se zezati s vašom glavom, ali je itekako dobar akcijski krimić koji ne možete prestati čitati jer glavni lik ili bježi, ili saznaje tajne iz prošlosti ili pokušava spasiti ovog ili onog… Ta njegova nastojanja toliko su zanimljiva da nikako ne odlažemo roman!
Većina mi se likova svidjela jer su jako dobro okarakterizirani, pogotovo siroti Julian čiji su strahovi i traume detaljno i vjerodostojno opisani. Ispod površine svakog lika krije se nešto više i to mi je super jer nitko nije onakav kakvim se čini na prvi pogled. Osim Michaela koji je klasični akcijski junak. Sposoban za sve, spretan, mentalno jak, dosjetljiv… S druge strane, ima nježno i neiskvareno srce, Elenu voli svim srcem i želi joj osigurati dobar i pošten život.
Postoji razlika između ljubavi i uspomene na ljubav. Uspomena je topla, ali beznačajna. Voljeti nekoga znači da ćeš sve učiniti za tu osobu. Spaliti mostove. Srušiti kuće. Zbog ljubavi je normalan život nevažan. (str. 157.-158.)
Elena je, s druge strane, meni bila strašno iritantna. Cmoljava, neodlučna, nesposobna misliti dva koraka unaprijed. Ipak, koliko god me iritirala, sve jedno sam navijala za nju i Michaela. Ah, ta ljubav!
Dosad sam pročitala četiri Hartova romana i ovaj mi je, zasad, najdojmljiviji.
Brz, napet, pun akcije. Ako volite takve romane, navalite!
Na ulicama okruga Kensington, u gradu Philadelphiji, dvije nekad nerazdvojne sestre Mickey i Kacey Fitzpatrick sada se nalaze na suprotnim stranama. Mickey je policajka, a Kacey ovisnica.
Službeno, Kacey i ja ne razgovaramo. To traje već pet godina. Tijekom tih pet godina bilo je nekoliko rijetkih prilika – tri, da budem precizna – u kojima sam morala s njom službeno razgovarati jer smo došle u situaciju u kojoj sam ja bila policajka, a ona osumnjičena osoba. (str. 76.)
I premda ne razgovaraju, starija sestra Mickey oduvijek pazi na mlađu Kacey – patrolira ulicama i obilazi uglove na kojima Kacey radi sve kako bi si priuštila sljedeći šut.
No Kacey odjednom nestaje, u isto vrijeme kada se u kensingtonskom okrugu pojavljuje serijski ubojica koji ubija ovisnice i prostitutke.
Mickey počinje uspaničeno tražiti mlađu sestru, a uskoro joj postaje jasno da ne može vjerovati čak ni onima za koje je vjerovala da su joj najbliži.
Svojski sam se trudila zanemariti tiho zujanje koje me pratilo svakog dana. Kao da je u pozadini zvonilo neko tiho, upozoravajuće zvono. Nisam ga htjela slušati. Htjela sam da sve ostane onako kako je bilo. Više sam se bojala istine nego laži. Istina bi promijenila okolnosti mojeg života. … Bila sam sretna s laži. (str. 229.)
Nekada i sada
Rijeka svjetla i tame ispripovijedana je glasom starije sestre Mickey, no ta priča nije pristrana. Mickey realno govori o samoj sebi, svojim manama i vrlinama, pogrešnim koracima, dobrim i lošim stvarima koje je napravila iz ovih ili onih razloga.
Jesam li jadna? Vjerojatno jesam, na neki način. Tvrdoglava sam k’o mazga i teško prihvaćam pomoć, čak i kada bi mi dobro došla, a znam biti i plašljiva. Neću se baš prva baciti pred metak za kolegu, niti ću baš prva izjuriti na prometnu ulicu kako bih uhvatila bjegunca. Znači, bez love jesam. Jadna jesam. No glupa nisam. Definitivno nisam glupa. (str. 12.)
Isto tako, sve što saznajemo o nestaloj Kacey, saznajemo iz riječi njene starije sestre.
No, priča ne teče samo u sadašnjosti. Mickey nam pripovijeda o njihovom teškom djetinjstvu, o odrastanju bez roditelja koje je odnijela droga, o baki koja se za njih brinula s premalo ljubavi, previše usmjerena na golo preživljavanje, o različitim stazama koje su sestre naposljetku odabrale.
Putujući između prošlosti i sadašnjosti, otkrivamo davno zakopane tajne i otvaramo već zarasle rane.
Neživi – a likovi
Osim sestara, napadno je to koliko nežive stvari, da se tako izrazim, sudjeluju u radnji, gotovo kao da su i one likovi.
Prva takva stvar je droga. Čitavu radnju pokreće zlo koje od prvog njihova udaha obilježava živote sestara Fitzpatrick. Jedna se sada protiv njega bori, a druga mu se u potpunosti prepušta.
Toga sam dana otkrila tajnu: nitko od njih ne želi biti spašen. Svi žele ponovo potonuti k zemlji, nastaviti spavati. Kad ih se oživi, svima je lice prepuno mržnje. Kao policajka, vidjela sam taj izraz… stojeći za leđima kakvog jadnog bolničara čiji je posao bio da ih vrati iz mrtvih. Isti je to izraz lica koji sam toga dana vidjela na Kacey… (str. 34.)
Spisateljica predivnim riječima, dirljivo, a opet realno, brutalno i živopisno, opisuje bitku s drogom, bitku koja se širi na cijeli okrug. Droga nas prati od prve stranice, kad čitamo popis ljudi koje je droga uzela iz Mickeyina života, do posljednje, koja je toliko potresna (i višeznačna) da vam ostavljam da je sami doživite, bez mog uplitanja.
Drugi neživi lik je okrug Kensington. Tako je dobro i detaljno opisan, potpuno uklopljen u radnju i mi čitatelji osjećamo kao da smo tamo.
Većina trgovinskih transakcija u Kensingtonu (onih povezanih s drogama i seksom) započinje u jednoj od te dvije ulice, a završava… u jednoj od napuštenih kuća ili zgrada u pokrajnjim ulicama četvrti. Uz glavnu se ulicu nalaze lokali… Otprilike trećina izloga i ulaza u lokale zatvorena je daskama. (str. 15./16.)
U njemu žive dvije krajnosti – ovisnici, prostitutke, dileri, lopovi i ubojice, najniži sloj društva koji se skriva u napuštenim kućama prozora zakucanih daskama, kojima se širi miris truleži, izmeta i smrti.
I onaj drugi, viši srednji sloj koji se polako naseljava u novoizgrađene stambene komplekse i osvaja svoje mjesto pod suncem Kensingtona.
Rijeka svjetla i tame – potresna priča o svemu
Dugo sam odgađala čitanje romana Rijeka svjetla i tame jer iskreno (i po običaju), naslovnica me strašno odbijala. Ipak, vidjela sam da je puno blogera hvali pa sam se bacila na posao i – knjiga je stvarno dobra! Na trenutke autoričin stil podsjeća na uspješnice Karin Slaughter, a svi znamo koliko ja nju volim!
Rijeka svjetla i tame doista je sjajan roman – roman o svemu. Nije to samo kriminalistička priča o potrazi za ubojicom koji iskorištava najranjivije članove društva. To je i obiteljska drama koja prati propast obiteljskih veza, tajne koje se skrivaju po podrumima, izoliranost od rođaka, loše odluke koje prate glavne likove…
Još od djetinjstva imam jednu lošu naviku. Bježim od onoga s čim se ne mogu suočiti, okrećem se od onoga zbog čega se stidim, skrivam se od toga radije nego da se pozabavim time. U tom sam smislu kukavica. (str. 130.)
Premda je i krimi-dio jako dobar, napet i s par izvrsnih, neočekivanih obrata, ovaj obiteljski dio puno je jači. Izmjene prošlosti i sadašnjosti romanu od petsto stranica ne samo da daju dinamičnost, nego i dubinu. Likovi sestara Fitzpatrick postaju stvarni, opipljivi, razumijemo ih jer znamo što su sve prošle i zbog čega su takve kakve jesu.
Preporuka? Možda sam pristrana jer ovaj roman pogađa moj književni ukus, ali – pročitati. Rijeka svjetla i tame možda vas se neće dojmiti samom fabulom, ali način na koji nam je spisateljica donosi životan je, zanimljiv i potresan. Unatoč obujmu, brzo se čita, drži pažnju i budi interes čitatelja. Meni je bila jako, jako dobra. Ako volite napete obiteljske priče upletene u potragu za ubojicom, Rijeka svjetlosti i tame mora na vašu listu za čitanje!
Ostali naslovi ove autorice:
Liz Moore američka je spisateljica kojoj je Rijeka svjetla i tame zapravo četvrti objavljeni roman, i njime je postigla međunarodni uspjeh. Nakon njega, kod nas je preveden još i izvrstan roman Bog šume.
Odjednom se sjetio bijele lavice koju je vidio… To je bio simbol Afrike, pomislio je. Životinja koja miruje, tišina, prije nego što ustane i stavi u pogon svu svoju snagu. Zvijer koju nikad ne smijete raniti, nego odmah ubiti kako vas ne bi napala. (str. 491.)
Bijela lavica
Godine 1918. u Južnoj je Africi osnovano Bratstvo – rasistička organizacija koja se zalaže na nadmoć Bura – bijelog naroda, potomaka nizozemskih hugenota koji su se na prostore Južne Afrike doselili krajem 17. stoljeća. Od te 1918., ništa nije moglo proći bez blagoslova Bratstva. Smatraju se izabranim narodom, iznad svih ostalih.
Izabrani narod nikad se neće pokoriti. Radije će umrijeti nego s Afrikancem ili kojim drugim obojenim sjesti za stol i podijeliti s njim obrok. To je bilo njihovo temeljno načelo. … fanatično poslanje nije iščeznulo. (str. 21.)
No, u 20. stoljeću smanjuje se i utjecaj Bratstva i temelji aparthejda polako su, ali sigurno poljuljani.
Ipak, iz sjene još uvijek djeluju Buri koji su uvjereni u to da su bolji, pametniji, nadmoćniji crncima na čijoj zemlji zapravo žive. I učinit će sve da crnce vrate gdje im je mjesto – u pokornost, tišinu, nevidljivost.
Dijete mora rasti, biti sve veće, ali u mojoj su zemlji crna djeca morala učiti kako biti sve manja. Gledao sam roditelje kako se guše u vlastitoj nevidljivosti, u vlastitoj nagomilanoj ogorčenosti. Bio sam poslušno dijete i naučio sam biti Nitko među drugima. … Naučio sam ono što nitko nije trebao naučiti. Živjeti s neiskrenošću i prezirom; laž koja je u mojoj zemlji postala jedinom istinom. … rijeka riječi o prirodnoj razlici između crnih i bijelih, o nadređenosti bijele civilizacije. (str. 205.)
I zato sada planiraju atentat koji će Južnu Afriku prodrmati iz temelja, pokrenuti rasne i građanske nerede, crnce opet pretvoriti u neprijatelje, a bijelce vratiti na vrh gdje – prema vlastitom vjerovanju – i pripadaju.
Atentator dolazi u Švedsku, uvježbati napad.
Treći slučaj inspektora Wallandera
U Švedskoj nestaje lijepa, mlada, bogobojazna agentica za nekretnine Louise Akerblom.
Majka dvoje djece koja pripada slobodnoj crkvenoj zajednici, pomislio je. Takva žena ne nestaje dobrovoljno. … Majka dvoje djece neće tako lako otići u šumu i oduzeti si život. … Wallander je znao što to znači. Ili je doživjela nesreću, ili je Louise Akerblom postala žrtvom zločina. (str. 40.)
Isprva se to čini kao jednostavan zločin, ni prvi ni zadnji, no inspektor Wallander, zadužen za rješavanje slučaja, osjeća da u svemu tome ima nešto više. Osjeća da taj nestanak u sebi krije neku tajnu.
Negdje u Wallanderovoj glavi stalno je bio prisutan osjećaj da u njezinu nestanku postoji nešto vrlo čudno. Većina slučajeva nestanaka ima posebne popratne okolnosti. Ali ovaj put je tu bilo nešto što se razlikovalo od prijašnjih iskustava i on je želio znati što je to. (str. 68.)
Kakve veze imaju posrednica za nekretnine, crni prst pronađen na tratini kuće koja je netom eksplodirala i skorašnji politički atentat u Južnoj Africi?
Koliko god to bilo nevjerojatno, čini se da su čvrsto povezani.
Inspektor Kurt Wallander nalazi se na možda najtežem slučaju karijere.
Slučaju koji će itekako utjecati na njegov privatni život.
Može li ovaj sposobni istražitelj razmrsiti klupko čije se niti vuku različitim godinama, različitim kontinentima, različitim zemljama?
Bijela lavica – 560 stranica težak slučaj
Iako priznajem da nisam veliki fan Henninga Mankella, moram reći da mi se Bijela lavica svidjela više nego prethodni njegov roman Psi iz Rige. Mislim da bi bila puno bolja da ima dvjestotinjak stranica manje jer bi onda djelovala življe, ali i ovako je skroz solidan krimić, pravi izbor za čitatelje koji vole usporeniju radnju, detaljno pripovijedanje o svemu – pa makar ti događaji bili i nevažni za radnju te duboko karakteriziranje likova koje, nakon čitanja, imamo osjećaj da doista i poznajemo.
Već po običaju, jako mi se sviđa inspektor Wallander. Zahvaljujući Mankellovoj sposobnosti konciznog portretiranja likova, Wallandera vidimo gotovo kao stvarnog čovjeka, sa svim vrlinama i manama, sa svim nijansama psiholoških stanja koja more jednog inspektora u kompleksnom slučaju nestanka, ubojstva, otmice, sprječavanja atentata…
Jadni Wallander jedva stiže sve što mora, a onda mu se slučaj umiješa u privatni život i sve prijeti da ode k vragu…Moram reći da ću, čim stignem, uzeti i četvrti nastavak priče o inspektoru Wallanderu, jer me živo zanima kako će se izboriti sa svojim demonima.
Kad smo već kod demona, iz romana Bijela lavica ponešto sam i naučila. Vidi se da je pisac proučavao afrička vjerovanja i rituale, koji doista bogate ovaj roman, boje ga nekim novim bojama i čine pomalo mističnim.
Duhovi, to su naši preci koji bdiju nad nama. Oni žive kao nevidljivi članovi obitelji. … Zato je neopisiv zločin što su nas bijelci prisilili da napustimo tlo na kojem smo živjeli naraštajima. Duhovi ne vole kad ih prisiljavaju da napuste zemlju koja je nekoć bila njihova. (str. 322.)
Dakle, jasno mi je zašto Mankell i Wallander imaju svoju vjernu publiku. Roman je, premda sporiji i ne toliko napet, vješto napisan. Likovi su inteligentni i životni, na trenutke zabavni, a priča je dovoljno nevjerojatna da se udubimo u čitanje.
Ostali naslovi ovog autora:
Henning Mankell najuspješniji je švedski pisac kriminalističkih romana svih vremena. Na našem ste blogu dosad mogli pročitati recenzije romana Psi iz Rige, Povratak učitelja plesa, Švedske gumene čizme, Čovjek iz Pekinga. Klikom na ovaj prvi doći ćete do popisa ostalih romana ovog cijenjenog autora pa virnite, ako vas zanima.
Dragi naši knjigoljupci! Vjerujemo da su neki od vas već na godišnjem odmoru i da vrijedno čitaju, a drugi tek čekaju predah od napornog rada. Za sve vas, i one na odmoru i one koji tek sanjaju opuštanje uz knjigu, donosimo naš prijedlog 10 ljetnih knjiga u hladu ispod bora koje će vas zabaviti, opustiti, razonoditi, nasmijati vas, i uz koje ćete upotpuniti vaš odmor, nadamo se na nekom lijepom mjestu. Ako ne nužno na moru ispod bora, onda negdje na rijeci, šumskom proplanku, livadi ili planini. Za čitanje ljeti sva su mjesta pogodna. Samo treba pronaći hlad. Evo naših prijedloga:
Rosie Kugli: Indijansko ljeto
Rosie Kugli dobro je poznata čitateljicama ljubavnih romana. S obzirom da ljubavne romane objavljuje i u našem najčitanijem tjedniku ‘Glorija’, zaista je ispekla zanat. Indijansko ljeto je ljubavni roman, ali i više od toga. Autorica se bavi složenim bračnim odnosom koji uključuje ljubav, karijeru, novac, a pomalo i propituje što bi se dogodilo da smo u nekom trenutku u životu odlučili drugačije. Može li bijeg iz sigurne svakodnevnice garantirati sreću ako smo napravili samo zidove, a nismo radili na odnosu? Pročitajte u Indijanskom ljetu kako su najdragocjenije stvari zapravo one koje ne koštaju ništa.
Nakladnik: Good book j.d.o.o.
Allie Larkin: Baš kao sirena
Razvod je ostavio traume na Katie Ellis . Ali ona ne žali za materijalnim. Bitno je da joj je ostao Bark, plašljivi i vjerni pas kojeg je udomila. Katie se odluči vratiti zajedno s Barkom na Floridu, u grad u kojemu je odrasla sa svojom bakom Nan. Ponovo spajanje unuke i bake koja je u mladosti bila aktivna plivačica i plesačica učiniti će dobro za obje. Nan je izgubila kontakt s mnogim prijateljicama iz mladosti, a Katie ionako kreće iz početka. Katie se stavlja na raspolaganje baki kako bi pronašla stare bakine prijateljice da bi u humanitarne svrhe ponovno izvele svoju predstavu. Istovremeno, Katie shvaća da se mora suočiti sa svojom prošlošću i strahovima koje je jednom davno ostavila da bi mogla krenuti dalje.
Robert Bryndza: Ne baš tajni e-mailovi Coco Pinchard
Ovog autora poznajemo po izvrsnim kriminalističkim romanima pa je ovaj odmak pravo osvježenje. Njegovi trileri o detektivki Eriki Foster toliko su dobri da se pitate kako ovaj autor može napisati nešto potpuno drugačije. Ali varate se. Coco je bila prije Erike.
U svakom slučaju, pratimo kaotični svijet četrdesetogodišnje Coco koja muževljevu nevjeru, te još mnogo drugih svakodnevnih događanja bilježi – a kako drugačije nego mobitelom. Društvene mreže tada postaju njezina ispovjedaonica u kojoj svakodnevno bilježi i komentira niz nesretnih ( i ponekad ludo zabavnih) događaja koji će uslijediti nakon Danielova odlaska. Njezini vjerni prijatelji Chris i Marika tu su uz nju kao podrška i pomažu joj da opet stane na noge. Gorko-slatka ljubavna humoreska zabavit će vas na vašem odmoru.
Da ne bi sve bilo potpuno “laganini” evo i jednog trilera. Psihološki triler Laži, laži, laži tjerat će vas da što brže listate stranice. Priča je to o Daisy i Simonu koji žive u naizgled običnom braku koji je, istina, prožet porocima kao što je alkohol, ali sve premoste kad dobiju jedinicu Millie. Gorka istina koja izlazi na vidjelo, uz svakodnevni stres, dovodi ovu obitelj do kraha. Pratimo prijelaz od ljubavi do mržnje, krivnju, nadu, žrtvovanje i mnogo toga što je čovjek sve u stanju učiniti i podnijeti kako bi ostvario ono za čim žudi. I baš kad ste pomislili da vam je sve jasno – slijedi preokret… Idealno štivo za duboku hladovinu.
Ovu smo knjigu već recenzirale, a u ovaj spisak smo je uvrstile zbog idealne maštarije o odmoru iz snova. Pa makar taj odmor bio i radni. Prekrasna vila na francuskoj obali, obilje komfora, relativno lagan posao, sve nam to daje pravo da maštamo. A kada ćemo više maštati nego kad smo na godišnjem odmoru. Iako je pozadina knjige Sigurno mjesto vrlo ozbiljna, sam krajolik, hacijenda, pitoreskno selo u blizini s domaćim proizvodima, i mlada, naivna, zbunjena glavna junakinja jamči dobru zabavu za ljetno štivo. Emily odlazi raditi za obitelj svog privlačnog šefa i tamo nabasa na tajne koje bi je mogle stajati života…
Nakladnik: Znanje
Priscilla Olivers: Kubanska afera
Uspješna influencerica Sara Vance, nakon što ju iznevjeri dečko, sklapa dogovor sa zgodnim vatrogascem Luisom Navarrom. On će joj glumiti zaručnika kako bi odmor s njezinom uštogljenom obitelji prošao u miru i opuštanju. Sara i Luis ne računaju na vruću strast koja se pojavljuje na prvi pogled i prije nego shvate, ludo se zaljubljuju. No, Sarin odmor traje samo sedam dana… Iskreno, nama se Kubanska afera i nije nešto svidjela, no ako želite lagan ljetni roman za pustiti mozak na pašu, ovo je pravi izbor. Neka Key West i njegove vruće noći uz kubansku glazbu i kulinarske specijalitete budu vaše društvo za plažu.
Haenyeo su morske žene, one koje se bave ronjenjem i ribarenjem na dah, opasnom tradicijom kojom prehranjuju obitelji. Vjerovali ili ne, one postoje još danas, a njihov je posao dodan na UNESCO-ov popis nematerijalne baštine. U ovoj predivnoj priči punoj mitologije, vjerovanja, prijateljstva i iznimnih žena, pratimo djevojčice Mi-ja i Young-sook koje žive na korejskom otoku Jejuu i maštaju kako će jednoga dana postati morske žene. Djevojčice uskoro postaju žene, a burna povijesna zbivanja na kušnju stavljaju njihovo dotad čvrsto prijateljstvo. Otok morskih žena roman je koji nećete brzo zaboraviti. Uvući će vas u neobičnu korejsku kulturu i ispuniti dubokim emocijama i mirisom morske soli.
Duboke se vode dižu svakako je sadržajem najteži roman na našoj listi 10 ljetnih knjiga i traži čitatelja koji na odmoru želi uposliti misli i emocije. U olujnoj noći daleko na moru bušaču Waclawu nestaje jedini prijatelj Mátyás, a u divljim ga valovima podno naftne platforme nitko nikada neće pronaći. Događaj je proglašen nesretnim slučajem. Dok ga sustižu uspomene, Waclaw se iskrcava na kopno i kreće na put Mátyásovim stopama. Odlazi u Mátyásovo rodno mjesto tražeći njegove korijene. Ali to je način da otkriva i svoje. Premda je riječ o svojevrsnom romanu ceste, teškim uvjetima rada na moru i o preispitivanju životnih odluka usred egzistencijalne nesigurnosti, onaj poetski, liričan dio koji je autorica, po naravi pjesnikinja, pretočila u egzistencijalni roman toliko osvaja čitatelja da još dugo nakon čitanja ovog romana razmišljate o tome što je smisao života i što očekujete od prijateljstva.
Nakladnik: Hena com
Gabriela Garcia: O ženama i soli
Nikad dosta Kube i nikad dosta nevjerojatnih žena! Čini se da je to pravilo za listu naših 10 ljetnih knjiga! O ženama i soli roman je koji prati majku Carmen, obilježenu životom u patrijarhalnom društvu i imigracijskim traumama te kćer Jeanette, ovisnicu o drogama. Jeanette počinje istraživati obiteljsku prošlost, tajne i izdaje te putuje na Kubu, odlučna suočiti se s bakom koja tamo živi i obračunati se s obiteljskim nasljeđem.
Nije ovo lagan roman, no liričnost kojom autorica piše otkriva da je ona prije svega pjesnikinja, i njezina proza doista dira u srce, opisujući put kojim majka mora proći kako bi kćeri omogućila bolji, lakši život.
I za kraj naših top 10 ljetnih knjiga nešto – što bi se reklo – svjetski, a naše! Julie Caplin poznata je britanska spisateljica, a ovaj je put za radnju svog najnovijeg romana uzela ni manje ni više nego našu malu, prekrasnu Hrvatsku. Ima li išta bolje od odmaranja uz knjigu svjetskog glasa čija se radnja događa baš kod nas, u Splitu, Hvaru, Braču i čiji likovi nose imena Ivan, Tonka, Vesna… Red romantike, red humora – s ovim romanom nema greške!
Maddie prihvaća ljetni posao na luksuznoj jahti koja obilazi jadranske otoke. Tu se nađe i Nick, brat njene najbolje prijateljice i iskre odmah frcaju! Ali ne one pozitivne, jer Maddie ne može vjerovati koliki je Nick arogantni snob! Ipak, u jednoj tajnovitoj uvali, Maddie uviđa da nije sve onakvo kakvim se čini na prvi pogled…
Nakladnik: Koncept izdavaštvo (kupiti možete na webshopu Znanje)
10 ljetnih knjiga – društvo na ručniku
Ne znamo jeste li primijetili, ali pri izboru ovih 10 ljetnih knjiga vodile smo se i jednim neobičnim kriterijem – naslovnicom. Sve njih veže plava boja, more i ljetni motivi poput suncobrana, ležaljke, koralja… Znamo da se knjigu ne smije suditi po koricama, no nije li divno kad se poklope naslovnica, sadržaj i temelj ove objave – ljetno štivo?
Nadamo se da vam se svidio naš izbor i da ćete neku od naših preporuka ovoga ljeta ponijeti na svoj odmor, da ćete se s njom družiti i da ćete u njoj uživati, na nekom lijepom mjestu, u hladu ispod bora.
We use cookies on our website to give you the most relevant experience by remembering your preferences and repeat visits. By clicking “Accept All”, you consent to the use of ALL the cookies. However, you may visit "Cookie Settings" to provide a controlled consent.
This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. These cookies ensure basic functionalities and security features of the website, anonymously.
Kolačić
Trajanje
Opis
cookielawinfo-checkbox-analytics
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Analytics".
cookielawinfo-checkbox-functional
11 months
The cookie is set by GDPR cookie consent to record the user consent for the cookies in the category "Functional".
cookielawinfo-checkbox-necessary
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookies is used to store the user consent for the cookies in the category "Necessary".
cookielawinfo-checkbox-others
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Other.
cookielawinfo-checkbox-performance
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Performance".
viewed_cookie_policy
11 months
The cookie is set by the GDPR Cookie Consent plugin and is used to store whether or not user has consented to the use of cookies. It does not store any personal data.
Functional cookies help to perform certain functionalities like sharing the content of the website on social media platforms, collect feedbacks, and other third-party features.
Performance cookies are used to understand and analyze the key performance indexes of the website which helps in delivering a better user experience for the visitors.
Analytical cookies are used to understand how visitors interact with the website. These cookies help provide information on metrics the number of visitors, bounce rate, traffic source, etc.
Advertisement cookies are used to provide visitors with relevant ads and marketing campaigns. These cookies track visitors across websites and collect information to provide customized ads.
