Autor: Mala od knjiga

Objavljeno

Karine Tuil: Odluka

Nakladnik: Znanje, 2025.

Naslovnica romana Odluka: ©Znanje

Prevela Mirna Šimat

…jedini ODGOVOR onima koji vam suprotstavljaju smrt jest život – uvijek je život. (str. 262.)

Karine Tuil: Odluka

Odluka

Mjesto radnje – Francuska.

Vrijeme radnje – 2016. godina, nedugo nakon terorističkog napada na časopis Charlie Hebdo.

Istražna sutkinja Alma Revel prisiljena je donijeti odluku. Pustiti na slobodu ili zatvoriti mladog Abdeljalila, francuskog državljanina uhićenog na povratku iz Sirije.

Prije tri mjeseca sam u okviru svojih dužnosti donijela odluku koja mi se činila pravedna, ali je dovela do dramatičnih posljedica. Za mene, moju obitelj. Za moju zemlju. (str. 9.)

Prateći zapise njegovih razgovora s istražiteljima i istražnim sucima, čini nam se da je Abdeljalil doista nevin i pogrešno uhićen. Ta on samo želi boraviti sa svojom obitelji. Odlazak u Siriju bio je pogreška. Nije se htio pridružiti Islamskoj državi. Ne planira nikakve napade. Samo želi izaći iz zatvora. Želi se vratiti svojima…

…nijedna optužba nikad nije dokaz ni za što. (str. 151.)

Alma ima dovoljno svojih problema i bez problema mladog možebitnog terorista. Više od dvadeset godina udana je za pisca koji se nije maknuo dalje od prvog hit-romana. Njihov brak ne da je u krizi, nego broji zadnje dane. Pogotovo kad saznamo da Alma ima ljubavnika – i to ne bilo koga, već Adbeljalilovog branitelja glavom i bradom.

Jasno vam je da će se sve zakomplicirati, ali ni ne slutite u kojoj mjeri.

To je mentalna tortura: jesam li donijela dobru odluku? I što je dobra odluka? Dobra za koga? Optuženog? Društvo? Moju savjest? (str. 101.)

Odluka koju Alma donosi promijenit će život ne samo njenim bližnjima, nego i cijeloj Francuskoj…

Optužba pa Odluka

Karine Tuil poznata je po tome što se bavi neobičnim, zakučastim temama koje izazivaju kontroverze s obje strane stajališta. Njezin prvi roman Optužba bavi se silovanjem i pitanjem – kada spolni odnos između dvoje ljudi postaje silovanje. Ona promišlja o pitanju pristanka i riječi NE. Njezino hladnokrvno pisanje i ne-stajanje na stranu niti žrtve niti počinitelja upečatljivo je i dojmljivo.

Ista je stvar i u romanu Odluka. Na jednoj je strani Alma. Lik, moram priznati, nesimpatičan i krut. Posao je umnogome određuje – ona ni ne smije biti nonšalantna, previše spontana ili zabavna. Njezine odluke oblikuju francusko društvo i politiku.

I muž i ljubavnik su joj grozni i tu ću stati, ostalo o njima sudite sami.

Almin je suparnik vrlo, vrlo mladi mogući terorist. Otišao je u Siriju, iz neutvrđenih razloga, malo se tamo pridružio Islamskoj državi i sad se malo vratio natrag u Francusku.

Zašto se vratio? Je li indoktriniran? Ako ga Alma pusti, hoće li izvesti terorističkih napad? Ako ga pak zatvori, je li zatvorila nevinog čovjeka?

I tako se mi dvoumimo. Čitamo perspektive oba lika. Promišljamo o moralu. O terorizmu. O opasnostima suvremenog života…

Karine Tuil: Odluka

Kad nasilje preplavi vašu svakodnevicu, ono napreduje i širi se cijelim vašim bićem, određuje vaše stanje i utječe na vaš život. (str. 119.)

Je li opravdano zatvoriti nevinu osobu, da se možda spriječi smrt desetina ili stotina drugih?

Znam što ja mislim, ali Odluka izvrsno dočarava Alminu dvojbu.

Preporuka

Roman Odluka jako mi se svidio! Počevši od stila pisanja pa preko teške i zahtjevne teme do gotovo samoga kraja, osjećala sam da čitam nešto stvarno kvalitetno. Možda čak i važno.

Označila sam bezbroj citata, napisanih jednostavno i razumljivo, ali koji kao da u sebi sadrže iskonsku istinu svijeta. Kao na primjer ovaj:

…drže li se ljudi toliko grčevito svojih mržnji, to je zato što predosjećaju da će se, ako ih puste, naći sami lice u lice sa svojom boli. (str. 77.)

Sam kraj, odnosno epilog, nije mi se svidio i smanjio mi je ukupnu ocjenu romana. Naprosto mi u ovako realnom i prizemnom romanu djeluje odveć sanjivo i izmaštano. Bez veze…

Osim tih zadnjih pet-šest stranica, roman me stvarno držao budnom i zainteresiranom. Sviđa mi se kako propitkuje ljudske odluke te pitanje krivnje. Sviđa mi se kako je prikazan Almin posao – uvijek si kriv, uvijek nosiš teret. Bilo da si pustio krivu ili zatvorio nevinu osobu, odluka je uvijek tvoja i uvijek je – pogrešna.

To je trenutak kojeg se svi bojimo: prijelaz s mira u dramu i možemo biti do mile volje pripremljeni na tu mogućnost, uvijek smo razoružani kad do nje dođe. Cijelog života pokušavaš držati nesreću podalje od sebe … a jednog dana primimo poziv i shvatimo da je gotovo, uhvaćeni smo u mrežu. (str. 212.)

Roman je, već sam rekla, napisan jednostavnim jezikom iako je tema komplicirana i puna dvojbi. Lako se čita, iako traži čitatelja koji će ne samo uroniti u priču, već usput i istraživati. Čitala sam, vjerujte mi, držeći roman u jednoj, a mobitel u drugoj ruci kako bih mogla pratiti, to jest razumjeti samu radnju.

Volite li pametne, izvrsno napisane romane koji će vas natjerati na preispitivanje vlastitih uvjerenja, Odluka je svakako roman za vas i nemojte ga propustiti!

Karine Tuil: Odluka

Ostali naslovi ove autorice

Karine Tuil francuska je spisateljica. U svojim romanima piše o suprotnostima unutar čovjeka te o licemjerju suvremenog društva.

Naša ju je čitateljska publika imala priliku upoznati romanom Optužba.

Gdje kupiti roman Odluka

Znanje

Objavljeno

Asako Yuzuki: Maslac

Nakladnik: Mozaik, 2025.

Naslovnica knjige Maslac: ©Mozaik

Prevela Kamelija Kauzlarić

Asako Yuzuki: Maslac

Maslac je neobična knjiga koja se naizgled, samo naizgled, čini kao oda maslacu. Jer maslac se spominje doslovno gotovo na svakoj stranici romana. Tolika je količina maslaca u ovoj knjizi da jednostavno osjećate da maslac ne možete ni pogledati bar mjesec dana. Ali, šalu na stranu, knjiga je to zapravo o nečemu puno ozbiljnijem. Više u dojmu.

Optužena

Punašna Manako Kajii, neutaživa gurmanka i zavodnica, čeka suđenje za navodna ubojstva nekoliko svojih ljubavnika. Iako nema dokaza koji bi ozbiljno teretili Manako Kajii, javnost ju je već osudila. Zainteresiravši se za slučaj, novinarka Rika Machida, koja već dugo nije imala nikakvu ekskluzivu, želi objaviti Kajiinu priču.

Gazila je preko tuđih standarda i sama određivala vlastitu vrijednost. Sama si je dala dopuštenje da je drugi cijene, da je poštuju, da je obasipaju darovima i ljubavlju. str. 27.

Rika

Rika živi tipičnim novinarskim životom. Novinske redakcije pune su muškaraca i u njima su rijetke žene, a trebaju se dva puta više potruditi da bi uspjele, uz stalnu užurbanost i promjenjivo radno vrijeme. Rika živi vrlo skromno, hraneći se gdje stigne bez razmišljanja o svakodnevnim obrocima ili namještenom stanu. Ima dečka, ali ni toj se vezi ne posvećuje emocionalno, kao ni drugim stvarima. I s majkom ima hladan odnos, osobito od smrti oca. Jedina s kojom istinski radosno provodi vrijeme je prijateljica Reiko.

Treba odrediti pravu mjeru za sebe i uživati u njoj. Što je loše u tome da se popuši jedna cigareta nakon jela ili nabaciti par kila, a da okolina ne digne halabuku?
str. 88.

Ispovjedi u zatvoru

Kajii pristaje davati intervjue Riki, ali pod svojim uvjetima. Kajii počinje Riku voditi sve dublje u mračnu igru moći, užitka i krivnje. Tijekom njihova druženja, Rika shvaća da se njezin odnos prema hrani, prijateljima, obitelji i općenito životu počinje mijenjati.

Dojam o djelu Maslac

Knjiga Maslac ozbiljno kritizira japanski ideal ljepote koji je vrlo prihvaćen i u suvremenom zapadnom svijetu. To je ideal i imperativ mršavosti. Ovdje se ne radi o tome da se potiče vitkost radi osobnog zdravlja, već se isključivo ocjenjuje izgled čovjeka na osnovu standarda koje je postavilo društvo (koje potiče minimalno konzumiranje hrane) kako bi se tijelo uklopilo u očekivani mainstream.

Sve što odskače od toga, čak i osobe s nekoliko kilograma viška, kritizirane su i okolina ih oštro uvjetuje “da se srede”.

Rezultat tog svjetonazora jest mišljenje da je hrana nešto čemu se ne treba posebno posvećivati niti, ne daj Bože, uživati. Kad se neutaživa gurmanka Manako Kajii pobuni protiv tog stava  uživajući u hrani koju sprema za sebe i svoje ljubavnike, javnost je zgrožena. Prvo zbog toga jer je Kajii “negledljivo” debela, a drugo – što su njezini obroci u kojima je maslac glavni hit naišli na opće oduševljenje svih njezinih muškaraca.

Druženjem s Manako Kajii Rika polagano mijenja svoj odnos prema hrani, a nakon što se i sama udebljala nekoliko kilograma mijenja mišljenje o ljudima oko sebe, čak se  i odnos s majkom koji je bio dosta hladan postepeno mijenja.

Iako je odnos prema hrani lajt-motiv ovog romana, ovo je priča o usamljenim ljudima. To su ljudi koji nemaju prijatelje, minimalno se druže i ne stvaraju sigurne male otočiće samo njima važnih ljudi. Izgubljeni u velikim gradovima, gradskoj vrevi i svakodnevnim poslovima, ne stvaraju prijateljstva, ne druže se, ne  dijele dobre i loše stvari u životu, ne smiju se zajedno, ne plaču niti zajedno  uživaju u hrani.

Asako Yuzuki: Maslac

Kada Rika to jednom osvijesti, sve se u njezinu životu mijenja. Iako ju je na kraju Manako Kajii razočarala, Rika joj ništa ne zamjera, shvaćajući da je Kajii hranom i spravljanjem obroka za različite muškarce samo tražila prijateljstvo i ljubav.

Žeđ za hranom u romanu je emocionalna, nije uvjetovana materijalnom situacijom ili teškim načinom života. Dapače, likovi u romanu nemaju egzistencijalnih problema, ali njihova otuđenost i nedostatak bliskosti s drugim ljudima čine ih gladnima dodira, pažnje i emocionalnog pripadanja koji bi ih nahranili više nego bilo koja hrana.

Na ovom svijetu ne postoji ništa tako besmisleno, nepotrebno i intelektualno ponižavajuće kao dijeta. str. 90.

O autorici

Asako Yuzuki rođena je u Tokiju 1981. godine. Za svoju priču Fōgetto mī, Notto burū osvojila je nagradu All Yomimono za nove spisatelje, a priča je objavljena u njezinu prvijencu Shuuten no Anoko 2010. godine. Godine 2015. dobila je nagradu Yamamoto Shūgorō za Nile Perch no Joshikai. Višestruko je nominirana za nagradu Naoki, a njezini su romani prilagođeni za televiziju, radio i film.

Gdje kupiti roman Maslac

Mozaik

Objavljeno

Fredrik Backman: Moji prijatelji

Nakladnik: Fokus, 2025.

Naslovnica romana Moji prijatelji: ©Fokus

Preveo Igor Rendić

Teško je ispričati priču, naročito kad ne dožive svi likovi iz nje sretan kraj.
(str. 343.)

Fredrik Backman: Moji prijatelji

Moji prijatelji – Ona s morem

Louisa je tinejdžerica, najbolja sorta ljudskog bića. Dokaz toga vrlo je jednostavan: mala djeca tinejdžere smatraju najboljim ljudima, tinejdžeri tinejdžere smatraju najboljim ljudima, a jedini koji tinejdžere ne smatraju najboljim ljudima su odrasli. Uzrok je tome, jasno, taj što su odrasli najlošiji ljudi. (str. 9.)

Louisa se tako nađe u umjetničkoj galeriji kako bi si ispunila san. Želi uživo vidjeti sliku s razglednice koju čuva otkad je bila djevojčica. A na slici, na molu, sjede prijatelji i Louisi se čini da se smiju iz dubine duše. Običnim osobama, odraslima, to je samo slika mora. Doduše, izuzetno vrijedna slika, jedna od najvrjednijih i najskupljih na svijetu. Odrasli, dakako, žele vidjeti i posjedovati sliku radi prestiža. Louisa je previše siromašna da bi je posjedovala, ali vidjeti je želi iz čiste ljubavi.

Prije dvadeset pet godina i tijekom jednog potpuno drugačijeg djetinjstva bilo je to jedno veliko more. Sunce je sjalo, ljetu nije bilo konca, a preko beskrajne i bistre modre vode protezao se ribički mol na kraju kojeg su sjedila najbolja moguća ljudska bića. Bilo im je četrnaest, gotovo petnaest… I taj je trenutak postao ta slika. (str. 27.)

Uglavnom, jednu staru gospođu, nekoliko zaštitara i par limenki boje dalje, Louisa upoznaje najposebniju osobu u cijelom svom svijetu. Spletom ekstremno neobičnih okolnosti, Louisa dobiva i najposebniji dar u cijelom svom životu.

Taj je dar, najprije, vodi u jedan vlak, onda iz vlaka, a naposljetku i u potjeru za tim istim vlakom.

Do odredišta – a imajte na umu da Louisa ne zna gdje je odredište – ta jedva punoljetna djevojka upoznaje mnoštvo ljudi od kojih… eto… i nisu svi živi…

…a ponajviše je ljutit na smrt što ima tako dobar ukus. Što sebi uvijek najprije uzme one najbolje. (str. 112.)

Moji prijatelji – Louisa i Ted

Kako je Louisa upoznala Teda i tko je uopće Ted neka ostane tajna. Važno je da su se upoznali. Ted je sredovječni bivši učitelj i pomoći će Louisi, iako nevoljko, otkriti što više o omiljenoj joj slici. Kako je nastala? Tko je na njoj? Tko su ti prijatelji koji se tako sretno smiju na ljetnom suncu uz modro more, zauvijek ovjekovječeni na jednoj od najslavnijih slika na svijetu?

Jer umjetnost ti je krhka magija, baš kao i ljubav, i čovječanstvu je jedina obrana od smrti. To što stvaramo i slikamo i plešemo i zaljubljujemo se, to je naša pobuna protiv vječnosti. Sve lijepo je štit. (str. 407.)

Fredrik Backman: Moji prijatelji

Moji prijatelji roman je ispričan dvjema vremenskim linijama. Louisina je priča u sadašnjosti, ali Tedova nas vraća u prošlost, dvadeset i pet godina ranije kada upoznajemo tu predivnu djecu koja se sunčaju na molu. Čitamo o njihovim mladim životima koji su sve osim bezbrižni. Da nemaju jedni druge, ne bi imali ništa. Novca je bilo malo ili ga nije bilo. Ljubavi su najviše imali jedni od drugih. A nasilje… Nasilje im je bilo svakodnevica.

Nasilje nije genska bolest, nasilje je zaraza, prelazi s kože na kožu. Srce je ono koje se zarazi. (str. 320.)

Njihove nas priče ostavljaju bez daha i s gorkim okusom u ustima. Čitamo malo-pomalo jer Backman ne piše pričice koje se pročitaju u jedno popodne. Ono što nam on iznosi uzima se polako, previše tuge prebrzo bi nam slomilo srca. Ipak, u trenutcima dok brzo trepćemo želeći otjerati suze, osjećamo i toplinu. Prijateljstvo, ljubav, hrabrost i prkos. Sve je tu.

Neobična priča protkana temperom i emocijama

Roman Moji prijatelji prvenstveno je roman o prijateljstvu, kao što vidimo iz naslova. Isto tako, to je roman o umjetnosti. O nastanku One s morem, slike toliko lijepe da vam duša zatitra dok ju gledate.

Toliko mi je bilo žao djece sa slike, dok su još bili djeca. Sve ih je trebalo spasiti. Neke od roditelja, neke od samih sebe. Željela sam ući u roman i zaštititi ih, ponajviše onoga čime ime počinje na J. Strepila sam za njega do samoga kraja, iako nije glavni lik. A Backman… Čitavo nam vrijeme podmeće. Nagoviješta smrt, uporno. Netko je umro, znamo. Netko više nije tu. Tko? Moj omiljeni lik? Vaš omiljeni lik? Želimo saznati, listamo, čitamo (neki od nas gutaju suze, na primjer ja).

Kletva je ista za sve koji su voljeli nekoga tko je umro…; mislimo da se to nikad ne bi dogodilo samo da smo bili kraj svoje najdraže osobe cijeli dan, čitav dan. Nikad to ne prestane biti naša krivnja. (str. 233.)

Pročitala sam neke osvrte na roman Moji prijatelji i ljudi pišu da im je to jedna od najdražih njegovih knjiga. Meni će njegov Ove uvijek ostati broj jedan, a zatim i trilogija Medvedgrad. Premda se nisam toliko povezala ni s Louisom ni s Tedom, i Moji prijatelji ostat će mi u trajnom sjećanju kao jedan od romana toliko emotivnih da mjestimice nisam mogla disati. A slika… Slika je toliko lijepo opisana da gotovo osjetimo miris tempere (znam da su vodene boje u pitanju, ali meni je cijelo vrijeme na pameti bila tempera, možda zbog naslovnice).

Moji prijatelji vjerojatno će mi ostati jedna od najljepših knjiga pročitanih ove godine.

A tek je veljača…

Fredrik Backman: Moji prijatelji

Ostali naslovi ovoga autora

Fredrik Backman mladi je (1981.) švedski kolumnist, bloger i pisac. Njegovi su romani objavljeni diljem svijeta, na više od dvadeset i pet svjetskih jezika!

Mislim da rijetko koji čitatelj Backmana voli ovoliko koliko ga ja volim. Bila je to ljubav na prvo čitanje i mislim da će biti jedna od onih rijetkih stvari koje vas prate cijeli život – vječna ljubav. Sve je počelo čitanjem Ovea i nastavilo se svim ovim navedenim romanima.

Gdje kupiti roman Moji prijatelji

Fokus

Objavljeno

Bram Stoker: Drakula

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2025.

Naslovnica romana Drakula: ©Mozaik knjiga

Prevela Ira Martinović

Strepim. Bojim se. Mislim čudne misli koje se ne usuđujem priznati ni vlastitoj duši. Neka me bog čuva, makar i samo zbog onih koji su mi bliski! (str. 28.)

Bram Stoker: Drakula

Drakula – još uvijek hit

Roman Drakula napisan je davne 1897. godine. Iako sam strastveni obožavatelj horora, pogledala sam većinu filmskih adaptacija, ali roman čitala nisam.

Gotovo 150 godina kasnije, uzimam u ruke Drakulu i evo… Ne znam što reći. Predobar roman! Ne mogu vjerovati da je napisan prije toliko godina! Inače volim književnost 19. stoljeća, ali pisci su tada imali specifičan stil pisanja. Standardno pripovijedanje i opisivanje začinjeno melodramom.

Drakula uopće nije takav! Mogu samo pretpostaviti koliko je tada bio zanimljiv, inovativan i neobičan! Naime, roman nije pisan standardnim pripovijedanjem, već je (kao) zbroj dnevničkih zapisa glavnih likova, telegrama, bilješki i sličnog. Zbog svega toga, roman djeluje manje kao fikcija (iako jako dobro znamo da jest), a više kao bilješka o nekom stvarnom događaju. Uglavnom, oduševljena sam!

Kao što sam gore već spomenula, gledala sam veliku većinu ekranizacija Drakule, ali nisam imala pojma koliko ih zapravo ima! Naravno, klasični filmovi koji se zovu Drakula, ok, to smo znali i očekivali. Ali, recimo, na Netflixu sam gledala Renfielda nemajući pojma da se u romanu spominje kao Drakulin sluga. Onda Drakula: Buđenje zla – film o Drakulinom putu prema Londonu. Zamislite, u knjizi su to tek kraća poglavlja, ali toliko su bogata događanjima da su pretvorena u filmove!

Bram Stoker: Drakula

Drakula

Drakula u ovom romanu, nazvanom njegovim imenom, nema glas. Upoznajemo ga očima ostalih likova pa iako se spominje na gotovo svakoj stranici, o njemu ne znamo ništa više od onoga što i glavni likovi znaju.

Čijim ga očima gledamo?
Tu su, za početak, Jonathan Harker, odvjetnički pripravnik poslan u Transilvaniju zagonetnom klijentu. Jonathan dolazi u Drakulin dvorac pomoći mu srediti poslove vezane uz kupnju kuće i preseljenje u London. Mladi Harker shvaća da nešto nije u redu još i prije ulaska u Drakulinu kamenu jazbinu jer svi seljani koji saznaju kamo ide, užasnuti su i pokušavaju ga od toga odgovoriti.

Kad sam ga upitao poznaje li grofa Drakulu i može li mi reći nešto o dvorcu, i on i supruga prekrižili su se, govoreći da ne znaju ništa, nakon čega su jednostavno odbili reći ijednu riječ više. … njihovo tajanstveno držanje u mene je unijelo nemir. (str. 11.)

Uskoro, Jonathan shvaća s čim ima posla iako to isprva ne želi priznati ni sam sebi.

Vrata, vrata, posvuda vrata, sva zaključana i zakračunata. Iz ovog dvorca nema izlaza, osim kroz prozor. Ovaj je dvorac pravi zatvor, a ja sam zatvorenik! (str. 37.)

Jonathanova zaručnica Mina i njezina najbolja prijateljica Lucy daju nam novu perspektivu. Što se to događa s Lucy? Što Mina primjećuje?

Tu su vrlo važni doktor Seward i naravno, neizbježni Van Helsing, liječnik, znanstvenik, proučavatelj okultnog.

Oštroumni ste, odvažni duhom, ali imate previše predrasuda. Ne dopuštate očima da vide i ušima da čuju, a ništa izvan vaše svakodnevice za vas ne postoji. Ne mislite li da postoje stvari koje ne možete razumjeti, ali koje svejedno postoje…? (str. 236.)

Čitajući njihova iskustva s Grofom, koji nezaustavljivo napreduje od Transilvanije do Londona, uživamo i divimo se svakoj riječi napisanoj prije više od stoljeća.

Bram Stoker: Drakula

Preporuka

Realno gledajući, preporuka vam doista ne treba. Drakula je remek-djelo književnosti i klasik koji će se čitati još dugo nakon što nas ne bude. Priča koja je nadahnula tolike druge priče, filmove, slike… Drakula, lik koji je nadahnuo brojne umjetnike, pretvorio se u toliko drugih likova, ali u svakom zadržao komadić iskonskog sebe (osim u Sumrak sagi, svi to mislimo), jedan je od onih koji neće nestati protokom vremena.

Grof je samo to. Nije čovjek, nije ni životinja. (str. 280.)

Opet naglašavam očito, roman napisan toliko davno, drugačijim rječnikom, atmosferom i stilom bolji je bar od polovice romana koje danas čitamo. Neprekidna jeza lebdi nad nama dok čitamo, Drakulin lik podsmješljivo nas promatra negdje iz sjene kujući svoje nove zavjere…
Van Helsing, Jonathan, Mina, Seward i ostatak ekipe na prvoj su crti obrane.

Da parafraziram citat s početka, i mi strepimo i bojimo se. Premda svjesni da vampiri ne postoje, ovaj je napisan toliko dobro da se možda mrvicu, samo malu malu mrvicu zapitamo…Što ako?

Vampiri postoje, neki od nas imaju dokaze. Čak i da nemamo naše tužno iskustvo, imamo dovoljno zapisa i lekcija iz prošlosti da uvjere svaki zdravi um. (str. 290.)

Svakako pročitajte, Drakula je jedan od onih klasika čija se publika samo širi. Nadam se da ćete uživati, ježiti se i luđački okretati stranice! Ja jesam!

Ostali naslovi ovog autora

Bram Stoker irski je autor najpoznatiji po romanu Drakula, jednom od najvažnijih i najutjecajnijih romana u povijesti horor književnosti.

P.S. Ova žuta naslovnica istovjetna je naslovnici prvog izdanja Stokerove Drakule. Naslovnica je žuta jer su tako nakladnici čitateljima sugerirali da je sadržaj skandalozan, opasan i uzbudljiv. Što i jest!

Gdje kupiti roman Drakula

Mozaik knjiga

Ako ste raspoloženi za još malo književnih klasika, na ovom blogu možete pročitati i recenzije romana Doba nevinosti autorice Edith Wharton, Rebecca Daphne de Maurier, Okretaj zavrtnja Henryja Jamesa, Prokletstvo kuće Hill i Oduvijek živimo u dvorcu Shirley Jackson te Nasljednici Williama Goldinga.

Objavljeno

Stephen King: Ako ima krvi

Nakladnik: Znanje, 2025.

Naslovnica zbirke Ako ima krvi: ©Znanje

Preveo Damir Biličić

Ljudi iz medija imaju izreku: Ako ima krvi, prilog ide prvi. Razlog je to što ljude najviše zanimaju ružne vijesti. Ubojstva. Eksplozije. Sudari. Potresi. Plimni valovi. Ljudi vole takve stvari… (str. 257.)

Stephen King: Ako ima krvi

Ako ima krvi

Zbirka Ako ima krvi sastoji se od četiri fenomenalne pripovijetke čija me kvaliteta malo pogurala prema poganoj pomisli da King možda ipak nije kralj romana, nego… Kratke forme.

Svaku sam pripovijetku doslovno progutala i presretna sam što sam baš ovu zbirku odabrala kao prvo štivo u novoj, 2026. godini!

Sad ću vam ukratko prepričati svaku priču, bez spojlera, i svoje dojmove, a vi što prije uzmite ovu zbirku i bacite se na čitanje! Ako volite Kinga i njegove nadnaravne elemente upletene u stvarni život, to je to!

Telefon gospodina Harrigana

Prva pripovijetka, Telefon gospodina Harrigana, govori o mladiću Craigu koji pokloni mobitel starcu za kojeg obavlja sitne posliće, gospodinu Harriganu. Starac je uglavnom neugodan, ali on i Craig dobro se slažu, čak se i vole.

Meni je sve to bilo zanimljivo, osobito pomisao da je g. Harrigan, koji nema prijenosno računalo, pa čak ni televizor, nekoć bio vlasnik telekomunikacijske tvrtke… Bio je, kako je to nazivao moj tata, ludit, što znači (među ostalim) čovjek koji ne voli naprave. (str. 7.)

Kad gospodin Harrigan umre, mladić je veoma potresen pa u lijes sa starcem, kao oproštaj i neku vrstu uspomene, stavlja i taj mobitel koji mu je onomad kupio.

U jednom trenutku, suočen s izazovima odrastanja, mladić nazove broj gospodina Harrigana, više iz utjehe nego bilo čega drugoga. Ono što se događa dalje… Uf…

E, pa, ako duhovi i postoje … mogla bih se okladiti da svi baš nisu sveti. (str. 81.)

Ova nas priča izvrsno uvodi u zbirku. Jeziva je, ali na jednoj vrlo prizemnoj razini. Na primjer… Svatko je od nas ostao bez voljene osobe. U novije vrijeme, te su osobe imale mobitele, zar ne? Koliko ste puta nazvali broj te osobe? Koliko ste puta u sebi gajili neku blesavu nadu da će vam se ta osoba javiti? Koliko ste se puta BOJALI da će vam se ta osoba javiti?

Priča je zamišljena savršeno, izvedena još bolje. Nikad je neću zaboraviti i definitivno ću je još koji put pročitati!

Henry Thoreau rekao je da nismo vlasnici stvari, nego da smo mi u njihovu vlasništvu. Svaka stvar, svaki predmet … samo je dodatno opterećenje za naša pleća. (str. 21.)

Chuckov život

Prema ovoj noveli snimljen je i film za koji se ozbiljno šuškalo da je kandidat za Oscara. Kakav je film, ne znam, nisam gledala. Priča, s druge strane – pročitana – odlična! Najveća joj je mana što je kratka.

Zanimljiv je koncept kojim je napisana – od trećeg čina k prvome. Sam King nije bio siguran hoće li čitatelji pohvatati radnju obrnutog smjera i hoće li uspjeti sve povezati, ali nije problem. Ako sam mogla ja, može bilo tko, samo treba donekle budno pratiti događaje. Pouka koju priča šalje topla je, dirljiva, ohrabrujuća i moćna.

Radnja počinje u naizgled apokaliptičnom svijetu. Nema interneta, nestaje i struje. U tlu se otvaraju rupe. Pola se Kalifornije odronilo u more. Nepovezano sa svim tim događajima, po cijelo se gradu pojavljuju plakati na kojima stoji HVALA, CHUCK!

U drugom činu pratimo muškarca Chucka, računovođu koji pleše na ulici. A u završnom, odnosno početnom činu (kako se uzme), Chuck je tek dječak koji će uskoro saznati zašto se kaže da je znatiželja ubila mačku.

Ali sjećat će se – s vremena na vrijeme – kako je zastao, spustio aktovku i počeo se ljuljati u ritmu bubnjeva, te će misliti da je Bog stvorio svijet upravo zbog toga. Samo toga. (str. 135.)

Stephen King: Ako ima krvi

Ako ima krvi

Središnja, i najduža, pripovijetka Ako ima krvi vraća nas jednom od omiljenih Kingovih likova, Holly Gibney. Nakon strašne eksplozije u jednoj školi, Holly primjećuje nešto čudno na novinaru koji se prvi zatekao na mjestu događaja.

Puka slučajnost, misli si Holly, no tijelom joj ipak struji jeza, pa ponovno misli na to kako je moguće da na ovome svijetu postoje sile koje pokreću ljude kako god im se prohtije… (str. 240.)

Pokušava samu sebe uvjeriti da joj se pričinja, ali Holly ima iskustva s „uljezima“. Malo pomalo, raspliće strašne okolnosti koje prate jednog te istog novinara. Ili on prati njih?

Ja mislim da je to neka ptica… Velika ptica, sva razbarušena, čupava i ledenosiva. Leti amo-tamo, posvuda. … Uleti im u glavu, a nakon što obavi zlodjelo, jednostavno odleti. (str. 177.)

Preprepredobra priča! Volim Holly, volim sve u čemu ona sudjeluje. Ova je pripovijetka najkingovskija i najviše mi se sviđa. Komotno je mogla imati sto stranica više i biti samostalan roman.

Štakor

Ova mi se priča možda najmanje sviđa, ali ne mogu uprijeti prstom u razlog. Govori o piscu koji napokon dobije inspiraciju pa se zatvara u staru očevu kolibu u šumi kako bi napisao roman. Zatim sve kreće nekako nizbrdo. Pisac se prehladi, osjeća da mu inspiracija klizi kroz prste te počinje ogromno nevrijeme koje ga gotovo fizički odsiječe od ostatka svijeta. Onako u bunilu, učini mu se da sklapa savez sa štakorom kojem je pružio utočište od oluje.

Nije bilo nikoga. A onda, kad se već spremao zatvoriti vrata, spustio je pogled i ugledao štakora. Vjerojatno smeđeg, ne baš divovskoga, ali dosta velikoga. … Smeđe-crno krzno bilo je prekriveno minijaturnim komadićima lišća i grančica, te sićušnim kuglicama krvi. (str. 411.)

Ali je li mu se to samo učinilo?

S Kingom se nikad ne zna. Ali, štakor ispuni svoj dio pogodbe. Hoće li i pisac ispuniti svoj?

Možda mi se ova pripovijetka najmanje svidjela jer je spora i sve se počinje događati pred sam kraj. To ipak ne znači da mi se nije svidjela, samo, eto, ipak ne bih voljela da je roman.

Zbirka Ako ima krvi

 Uvijek sam mislila da je King romanopisac, ali čitajući ovu zbirku, shvaćam koliko mu kratka forma zapravo godi! Nema onog (nepotrebnog) zapetljavanja radnje koje mu se ponekad dogodi. Ovdje sve ide tako dobro, tako glatko, tako savršeno! Jedva jedvice čekam pročitati još jednu njegovu zbirku, Godišnja doba, za koju ste mi u komentarima na Facebooku rekli da je također izvrsna!

Od mene velike preporuke za Ako ima krvi, nećete pogriješiti!

Stephen King: Ako ima krvi

Ostali naslovi ovog autora

Nije lak posao navesti sva Kingova djela pa neću ni počinjati, nabrojat ću samo neke uspješnice:

Gdje kupiti zbirku Ako ima krvi

Znanje

Objavljeno

R. L. Killmore: Zločin u Cinnamon Fallsu

Nakladnik: Stilus knjiga, 2025.

Naslovnica romana Zločin u Cinnamon Fallsu: ©Stilus knjiga

Preveo Dražen Čulić

R. L. Killmore: Zločin u Cinnamon Fallsu

Zločin u Cinnamon Fallsu

Nia Bennet prije šest godina otišla je iz gradića Cinnamon Falls praktički paleći sve mostove iza sebe. Sad se, nakon teško prekida vraća podvijena repa.

Uvijek je zamišljala glasan i slavodobitan povratak kući, uz masu obožavatelja koji skandiraju njezino ime i pod noge joj bacaju latice ruža. Umjesto toga, stigla je s dva kovčega puna kajanja, teškom glavoboljom i ozbiljnom potragom za snom… (Nia, str. 9.)

A u Cinnamon Fallsu sve je isto. Građani pripremaju Festival jeseni, uređuju ulice, a sve miriše na cimet, bundeve i karamelu.

Tu je i Nijin zgodni bivši, Jesse, kojem je slomila srce kada je otišla. On je sada pripadnik snaga reda i mira, još uvijek sam, još uvijek povrijeđen.

Iako mu je slomila srce na najbolniji mogući način, morao je priznati da nikada nije prestao biti zaljubljen u nju. Ona je, istina, napustila njega, ali napustila je sve i svakog. Koliko god ju je želio mrziti, nije mogao. (Jesse, str. 79.)

Samo nekoliko dana prije početka Festivala, jedna je lokalna omiljena osoba pronađena mrtva. Što se dogodilo? Nia i Jesse su izvan sebe i oboje odlučni pronaći krivca. Jesse se služi službenim metodama, a Nia potpuno neslužbenima. Izgleda da će, da bi ubojicu priveli pravdi, morati udružiti snage.

U gradiću u kojem se živi od kiflica, peciva i sladoleda ništa nije onakvo kakvim se na prvi pogled čini. Neke stare tajne uskoro će izaći na vidjelo. Tko je toliko uporan u njihovu skrivanju, da bi za to bio spreman i ubiti?

R. L. Killmore: Zločin u Cinnamon Fallsu

Imam problem

Zločin u Cinnamon Fallsu roman je toliko lijepe naslovnice da mu nećete moći odoljeti sve i da pokušate! Nisam uspjela ni ja i čim mi je stigao, progurala sam ga nekako preko reda i bacila se na čitanje.

Ne mogu reći da sam razočarana, ali svakako nisam onoliko oduševljena koliko sam mislila da ću biti. Zašto? Pa, za početak, ovaj je roman spoj krimića i ljubića, a nisam fan kombinacije žanrova jer onda ni jedan ne bude kvalitetan. Tako je i ovdje. Ljubavna priča nije dovoljno razrađena, krimić nije dovoljno napet. Ne znam kako ovo objasniti, ali roman ostavlja dojam pretencioznosti. Kao da je napisan s namjerom da bude simpatičan, lagan i da se svima svidi. To kod mene izaziva suprotan dojam pa me dosta toga živciralo – na primjer plitki dijalozi, neprestano spominjanje cimeta i nevjerodostojni likovi. Ovo potonje odnosi se prvenstveno na Jessea koji, otkako ga je Nia ostavila, nije imao djevojku. Znači, Bože! Koliko dvadeset-i-nešto-godišnjaka poznajete, a da su šest godina u celibatu? Nijednoga, je li tako? Osim Jesseja, naravno…

Dok mnogi ne vole život u malim gradovima, on nigdje na svijetu ne bi bio sretniji nego u Cinnamon Fallsu. … Ovaj je grad bio sidro, ali ne ono koje ga vuče na dno, nego ono koje ga drži na sigurnom. To mu je u životu bilo potrebno. (Jesse, str. 23.)

Cozy štivo

Ipak, svidjelo mi se što je Zločin u Cinnamon Fallsu jedno stvarno cozy jesensko štivo i ne mogu prežaliti što ga nisam čitala u listopadu, najjesenskijem od svih mjeseci. Možda bi onda i dojmovi bili drugačiji.

Jako mi se svidio taj mirisni, ugodni jesenski vibe. Svidjelo mi se što se puno toga događa i što ne moram koristiti veliki dio mozga dok čitam. Ovo je jedan od onih romana savršenih za čitanje na odmoru ili za odmor i unatoč svemu što sam nabrojala u prethodnom poglavlju, kad god me netko bude pitao savjet za opuštajuće štivo, Zločin u Cinnamon Fallsu bit će jedan od prvih romana koji ću predložiti. On ne traži veliki angažman čitatelja, ne umara, možete ga ostaviti satima i vratiti mu se kao najboljem prijatelju i sve će vam biti poznato i lako. Radnja nije naporna, svi su nekako simpatični i ako budem imala priliku, svakako ću pročitati i ostale nastavke iz serijala.

Ne zato jer očekujem književnost za Nobela i onu koja mijenja svijet, već zato što u ovom napornom svijetu ponekad treba uzeti vremena za sebe, srkati kavu i pustiti mozak na pašu uz feel-good priču koja će, ZNAMO, završiti dobro i sretno.

Zato, bez obzira na sve mane ovog romana, a ima ih, treba li vam odmor od svega u gradiću koji miriše na vaniliju, cimet i jabuke, svakako zgrabite Zločin u Cinnamon Fallsu!

R. L. Killmore: Zločin u Cinnamon Fallsu

Ostali naslovi ove autorice

R. L. Killmore pseudonim je autorice Necole Ryse. Pod svojim pravim imenom objavila je masu cozy/mystery serijala, što možete istražiti na njezinoj stranici. Nas trenutno zanima autoričin rad pod pseudonimom. Zločin u Cinnamon Fallsu prvi je dio također serijala (već sam puno puta rekla kako mrzim serijale…) za koji nisam sto posto sigurna kako se zove, ali evo, recimo da se zove Cinnamon Falls Mystery.

Drugi se dio serijala zove Death at Daffodil Inn, a treći The Maple Bakery Murder, a jako je fora što smo već upoznali likove koji će se u njima zaljubiti.

Gdje kupiti roman Zločin u Cinnamon Fallsu

Stilus knjiga

Objavljeno

Yrsa Sigurđardóttir: Lutka

Nakladnik: Znanje, 2025.

Naslovnica knjige Lutka: ©Znanje

Prevela Vanja Veršić

Yrsa Sigurđardóttir:Lutka

Novi roman islandske autorice Yrse Sigurđardóttir još je jednom ovu književnicu stavio na pijedestal majstorice pripovijedanja. Lutka je izvrstan, napet i vrlo složen roman. Radnja ide u nekoliko smjerova koji se približavaju jedan drugom sve do zaključnog raspleta, doslovno na zadnjoj stranici romana.

Prije pet godina – lutka u moru

Djevojčica i majka nalaze se, igrom slučaja, na susjedovom ribarskom brodu kada se u mrežu umjesto očekivanog ulova zaplete obična lutka. Majčin je prvi poriv da je baci natrag u more, ali kći je preklinje da je zadrže. Majka popušta, a taj naizgled bezazlen čin pokazat će se kobnim. Majka će do jutra biti mrtva, a lutka će nestati.

Vrata su se polagano otvorila i bila je uvjerena da se lutka u kadi nacerila kada je Disa vidjela osobu koja je stajala na vratima. str. 17.

Kamperi

Mladi par turista odlučuje istražiti Island, sretni zbog jeftinog aranžmana koji su dobili. Ali kampiranje na osamljenim mjestima pretvara se u noćnu moru. Jedan farmer nekoliko dana kasnije pronalazi šator i ostatke opreme, ali djevojci i mladiću nema ni traga.

Sadašnjost

Policijski inspektor Huldar nalazi se na svojem najomraženijem mjestu, brodu, usred nemirnog mora, u potrazi za mogućim ljudskim ostacima. No identifikacija kostiju pronađenih na morskom dnu pokazuje se težom nego što se isprva činilo. Uz posmrtne ostatke, istražitelji u moru nalaze nekoliko tenisica koje ukazuju na to da se radi o dvoje ljudi.

Istovremeno, u Huldarovu postaju upućena je dječja psihologinja Freya kako bi bila nazočna ispitivanju maloljetnika iz popravnog doma koji sumnjiči odgojitelja za bludne radnje.

U kutiji je bila dječja lutka. Ako se to uopće moglo nazvati lutkom – imala je rasčupanu kosu na polovici glave, dok je druga polovica bila bez kose, ramena i noge bile su joj prekrivene priljepcima i mrtvim morskim glistama. str. 232.

Dojam o knjizi Lutka

Različiti slučajevi, naoko nepovezani, imaju jednu zajednički vodilju koja ide prema djevojčici koja je jednom poželjela zadržati lutku. Lutka je međuvremenu nestala, a i djevojčici se gubi svaki trag. Istražitelji pokušavaju doći do osoba s kojima se djevojčica Rose (koja je sada tinejdžerica) družila, ali Rose je uvijek korak ispred. Zadnji trg Rosinog prebivališta vodi u skvotersko naselje kod postarijeg ovisnika. Kakva je veza između njega i Rose? Ono što Rose uporno ponavlja svima koji je žele čuti jest da su njezini roditelji ubijeni.

Lutka je kriminalistički roman u kojem sam baš uživala. Radnja nije jednostavna, dapače vrlo je složena. Čini se da se radi o više nepovezanih slučajeva, ali kako čitate jasno vam je da su svi ti slučajevi povezani oko jedne djevojčice. Autorica vrlo polako otkriva poveznice.

Glavne likove, detektiva Huldara, njegovu šeficu Erlu i i psihologinju Freyju, poznajemo iz prijašnjih autoričinih djela i oni se uvijek kreću u zanimljivoj toplo-hladnoj interakciji.

Yrsa Sigurđardóttir:Lutka

Sama radnja je zgusnuta i napeta, a cijela knjiga izuzetno atmosferična s izraženim osjećajima tjeskobe, kako kod istražitelja tako i kod ostalih likova. Autorica izvrsno opisuje složene traume likova, potisnute tajne i mračnu stranu ljudske psihe. 

Uz to, saznajemo više o načinu života ljudi u slabo naseljenim mjestima na Islandu, u izrazito lošim vremenskim prilikama, ljudima koji žive u kontejnerima, skvoterima i narkomanima. S druge strane, imamo uvid u funkcioniranje socijalnog sustava, dječjih domova i  udomiteljskih obitelji na Islandu.

Motiv lutke i način kako ga je autorica utkala u radnju, fenomenalan je. Lutka kao simbol nevinosti i djetinjstva u ovom romanu postaje morbidni objekt, onaj koji donosi zlo. Autorica koristi ovaj simbol odrastanja u značenju koje sugerira na nesretno djetinjstvo i mladost.

Ako tražite nordijski triler koji će vas prikovati za fotelju, s Lutkom nećete pogriješiti.

Ukoliko se želite malo bolje upoznati s ovom autoricom, stavljam podsjetnik na roman Oprost.

O autorici

Yrsa Sigurđardóttir (1963.) nagrađivana je islandska autorica kriminalističkih romana. Od 2005. do danas objavila je nekoliko samostalnih trilera i serijala, a knjige su joj prevedene na više od trideset jezika. Uz DNK, Vrtlog, Oprost i Bezdan, Lutka je peti roman u njezinu fantastičnom serijalu Kuća za djecu.

Gdje kupiti knjigu Lutka

Znanje

Objavljeno

Naših top 10 knjiga u 2025. godini

Dan po dan, mjesec po mjesec, ispratili smo još jednu čitalačku godinu. Susreli smo se s poznatim, već provjerenim autorima, ali i upoznali neke potpuno nove, nama nepoznate, intrigantne autore. Knjige koje smo čitali u prethodnoj godini slučajno ili namjerno, odmakle su se od opuštenijih tema, toplih i sigurnih okruženja i raspleta koji obećavaju happy end. Dapače, autori koje smo čitali svojom su iskrenošću i literarnom hrabrošću donijeli novo iskustvo doživljaja knjige. Ponosne smo što se u ovih naših TOP 10 knjiga u 2025. godini našlo i dvoje hrvatskih autora.

Marina Vujčić: Sigurna kuća, 365 rečenica

Nakladnik: Fraktura

Počet ćemo s autoricom kojoj je sve što napiše vrlo dobro ili izvrsno! Budući da se nismo mogle dogovoriti oko toga koji od navedena dva naslova uvrstiti na ovaj popis, uvrstile smo oba.

Sigurna kuća toliko je važan roman da o njemu neprestano treba govoriti i stalno ga preporučivati. Priča je klasična, stara koliko i ljudi. Ali – ovdje imamo jedan neobičan, dramatičan plot-twist. Nije muž taj koji je ubio ženu. Ovdje je žena ubila muža.
LAda Lončar nalazi se u kaznionici i priča nam svoju priču. Govori nam o podmuklom zlostavljanju koje je trpjela godinama, sve dok nešto u njoj nije puklo. Sigurna kuća trebala bi biti obavezna lektira, a ako ne u školi, onda makar u životu. Žene moraju znati što NIJE ljubav. Muškarci moraju znati što NIJE ljubav. Društvo mora znati da onaj tko pozdravi na stubištu nije bezgrešan. Svi mi imamo tajne. Samo nečije uništavaju ne onoga tko ih nosi, nego onoga na kome se lome.

Knjiga 365 rečenica toliko me dotakla da sam danima plakala… Sastoji se, kao što naslov kaže, od 365 rečenica – svaki dan napisana je jedna. One su zbir autoričinih životnih iskustava, a toliko su dirljive, emotivne, bogate i nezaboravne. U njima se svi možemo prepoznati, možemo i doista osjetiti. Nisam mogla odoljeti uvrštavanju ove divne zbirke u top 10 pročitanih u 2025. godini!

Na svojoj si se koži uvjerila kako ništa, ali baš ništa, toj sudbini nije sveto.
str. 151.

Top 10 u 2025. godini

Krisztina Toth: Majmunovo oko

Nakladnik: Fraktura

Roman Majmunovo oko mozaik je sastavljen od djelića koji na kraju čine gadnu, ali veličanstvenu sliku! Toliko me oduševio da sam ga nakon čitanja i sanjala, a atmosfera koja se prelijeva sa stranice u stranicu toliko je teška, gusta i konačna da će vam se zavrtjeti u glavi. Sve se događa u bliskoj budućnosti, toliko bliskoj da na trenutke osjećamo da je već tu. Ljudi su otuđeni, razlike između bogatih i siromašnih ogromne su, priroda je uništena, zrak je zagađen…
A kad dođete do kraja… Bože… Evo, ne znam što bih vam rekla o kraju. Toliko je efektan da sam čitala, u nevjerici vrtjela glavom, vraćala se unatrag, čitala opet, otvarala usta poput ribe na suhom… Nakon ovog romana treba vam odmor, ali nema wellnessa koji bi vam izbacio iz glave sliku iz majmunovog oka!

Ne mogu dovoljno ishvaliti ovakvu vrstu književnosti!

Fredrik Backman: Pobjednici

Nakladnik: Fokus

Za Backmanove Pobjednike još nisam objavila osvrt, ali to nije i ne može biti razlog njihova neuvrštavanja na ovu listu!
Trilogija Medvedgrad jedna je od najboljih trilogija koje sam ikada pročitala! Sva su tri dijela podjednako savršena, i premda je ovaj zadnji bucko od 660 stranica, uživala sam u svakoj. Isplakala sam se kao rijetko kad. Romani su toliko nabijeni emocijama, a stil pisanja… Bože, Backmanove rečenice teku kao rijeka i ulijevaju vam se ravno u srce. Ako bih se ikad bavila pisanjem, pisala bih baš ovako! Toliko je života u njegovim riječima, a likovi su međusobno povezani kao korijenje stabala neke stoljetne šume.

Neke nas knjige doista prate vječno, a ovo je jedna od njih.

Top 10 u 2025. godini

Lisa See: Otok morskih žena

Nakladnik: Stilus

Otok morskih žena toliko je divan da ću ga svima preporučivati, valjda dok sam živa. Definitivno se nalazi na mojoj listi najdražih romana ikad*, ali vjerujte mi, kad sam tek počela čitati, nisam mislila da će se na njoj naći. Isprva mi je bilo dosta teško pohvatati imena i sve te izraze otoka Jejua. To sam savladala, ali onda mi se priča učinila nekako obična. Isprva me nije vukla (znate onaj osjećaj kad vas priča vuče?). Ali bila sam uporna. Znala sam da roman koji toliko ljudi voli mora u sebi imati nešto posebno. I doista ima. Odjednom, našla sam se uronjena u živote likova onako kako su haenyeo uronjene u more. Na pojedinim stranicama nisam mogla disati… A na kraju, kad se sve niti raspletu… Gomila se različitih osjećaja kovitlala u meni. Nisam mogla prihvatiti da je sve gotovo…

Ako još niste, svakako pročitajte Otok morskih žena. Nikad ga nećete zaboraviti, ostat će zauvijek s vama.

Karin Slaughter: Lažni svjedok

Nakladnik: Znanje

Kakav bi ovo bio popis pročitanih romana u 2025. godini da na njemu bar netko nekoga krvnički ne ubije? A tko ubija bolje od moje omiljene autorice Karin Slaughter?

Lažni svjedok roman je koji sam progutala u svega par večeri i nikako ga nisam mogla prestati čitati. Radnja je toliko zanimljiva i toliko užasna u isto vrijeme (klasična Slaughter, tko zna na što mislim, zna). Sadašnjost i prošlost neraskidivo su povezane u gadno klupko još gadnijih zločina. Iako ima gotovo petsto stranica, ovo je jedan od onih romana koji se čitaju brzo, lako i napeto, tako da su sva osjetila uključena. Ako ne volite (detaljne) opise nasilja (fizičkog, psihičkog, seksualnog), onda ovo možda i nije roman za vas. Ali, ako želite pročitati trilerčinu koja će vam se uvući u misli i koja vas neće puštati iz stiska dok ne pročitate zadnju stranicu, a onda će vas držati još malo, čisto da vam se bolje ureže u kosti, Lažni svjedok štivo je za vas.

Brutalan, snažan i bolan kao šaka u lice. I jednako tako ostavlja trag.

Top 10

R.F. Kuang: Žuta

Nakladnik: Mozaik knjiga

Ah, Žuta! Roman oko kojeg se lome koplja u knjiškoj zajednici po bespućima društvenih mreža… Neki ga mrze, neki ga nisu uspjeli pročitati do kraja. A neki, poput mene, uživali su od početka do kraja!
Roman Žuta toliko mi se svidio da ga nisam ispuštala iz ruke! Pročitala sam ga u svega dva dana i na kraju mi je bilo žao što sam već gotova. Priča je toliko slojevita i mogla bih vam o njoj napisati i više tisuća riječi, ali ne želim biti dosadna i naporna pa evo, svega stotinjak i gotovo.
Čitala sam ga u ljetno vrijeme, na plaži, i nakon svakog poglavlja pogledala bih muža (koji je čitao Zagora; zar nismo prava čitateljska obitelj?) i rekla mu: Ova je knjiga tako jeb*** dobra!

Valerie Perrin: Oni koje nitko ne posjećuje

Nakladnik: Sonatina

Roman Oni koje nitko ne posjećuje sentimentalno je putovanje duše u kojem Valérie Perrin opisuje posljedice ljubavi koja se nije mogla realizirati, žal za tom neostvarenom ljubavi na jedan snažan, stoički način i vraćanje u prošlost kako bi se još jednom proživjela. Roman se sastoji od dvije nepovezane, ali jednako tragične priče.
Kad pročitate ovu knjigu, zatvorite ju i ostanite u tišini neko vrijeme, kontemplirajući i lagano snatreći. Tako sam barem ja. Može li se uopće išta drugo reći doli: Koja knjiga!

Već me se roman Svježa voda za cvijeće jako dojmio, ali čini mi se da mi je ovaj roman još i draži!

Top 10

Elif Shafak: I nebom teku rijeke

Nakladnik: Hena com

Voda pamti. Ljudi su ti koji zaboravljaju.
Ovo su rečenice u kojima je sažeta radnja knjige I nebom teku rijeke. Voda kao globalna povezanost među narodima, različitim svjetonazorima, prilikama, okolnostima i životima, vodi nas različitim putevima nekoliko zapanjujućih priča povezanih jednom običnom kapljicom vode.
Autorica, prateći malu kapljicu koja meandrira stoljećima, povezuje različita vremenska razdoblja i likove.
Poveznica triju glavnih likova u knjizi s jednim od najranijih ikad pronađenih književnih djela, Epom o Gilgamešu, toliko je maestralno napravljena da čitajući roman shvaćate kako su upravo oni rubni, obespravljeni i marginalizirani likovi glavni nositelji sjećanja koje prenosi voda.

Neige Sinno: Tužni tigar

Nakladnik: Petrine knjige

Knjiga koja me možda najviše onako ljudski, bolno, i intimno takla u 2025. godini je Tužni tigar.

Tužni tigar autobiografski je zapis francuske književnice Neige Sinno. Ona je odlučila napisati bolne, najintimnije trenutke svog odrastanja, kada je u dobi od sedam do dvanaest-trinaest godina bila sustavno seksualno zlostavljana od strane svog očuha.
Kad se netko ovako ogoli, kako je to učinila autorica Tužnog tigra Neige Sinno, te pred noge čitatelja doslovno baci ovakvu jednu knjigu otkrivši najemotivnije, najranjivije i najstrašnije trenutke svojih mladih godina, ne možete osjećati ništa nego duboko poštovanje.

Jurica Pavičić: Usta puna mora

Nakladnik: Stilus

Ovo je roman o krivnji. I to ne bilo kakvoj, već onoj iskonskoj, koja izjeda čovjeka, ne da mu mira, ne da mu spavati, progoni ga svake minute njegova života. I koliko je god ta krivnja stjecajem okolnosti kolektivna, toliko je i osobna, individualna.

U blizini Trogira more izbacuje tijelo nepoznatog utopljenika. Slučaj privlači pozornost netom umirovljenog novinara, Gorana Najeva.
Na nagovor stare prijateljice, Goran odluči istražiti okolnosti događaja koje su dovele do pronalaska nepoznatog utopljenika. Identitet utopljenika vodi ga u različite krajeve Hrvatske te Bosne i Hercegovine, razotkrivajući duboko zakopane tajne povezane s ratnom prošlošću.

Usta puna mora dokazuju da prešućene činjenice i zločini kad-tad isplivaju na svjetlo dana jer spokoj nije opcija ondje gdje grižnja savjesti vlada, a krivnja izjeda.

Top 10 u 2025. godini

Top 10 za kraj

Ovaj presjek Top 10 knjiga u 2025. mogao je biti puno dulji, ali negdje smo se morali zaustaviti. Pročitane u 2025. godini, ovih deset ljepotica one su koje smo najbolje zapamtile, koje su nam se “urezale u kosti” potaknuvši bujicu osjećaja… Od nostalgije, empatije, ganuća do suza i beskrajnog poštovanja prema ovim autorima.

Ako vas ovaj naš popis potakne da pročitate samo jednu knjigu koju smo stavili na njega, naša je misija izvršena.

Vaše cure iz Male od knjiga

Objavljeno

Malin Persson Giolito: U tvojim rukama

Nakladnik: Fraktura, 2025.

Naslovnica knjige U tvojim rukama: ©Fraktura

Prevela Sandra Ljubas

Malin Persson Giolito U tvojim rukama

U tvojim rukama potresna je knjiga o gorućim društvenim problemima koji uključuju imigracijsku politiku, otuđenost obitelji i ekonomsku nejednakost. Sve to omogućilo je bujanje maloljetničkih bandi u suvremenoj Švedskoj. Nažalost, nije to problem samo u skandinavskim zemljama. Čitajući knjigu, odmah znamo tko je povukao okidač, ali postavlja se pitanje – tko je odgovoran? Roditelji, škola, država, zakon?

Ono što danas radimo nije dovoljno. Bande su nam potpuno izmakle kontroli. Imamo više pucnjava nego ikad. Djeca ubijaju djecu. str. 181.

Dječaci

Premda jedan živi u sirotinjskom imigrantskom dijelu grada, Varingeu, a drugi u bogatijem, domicilnom Ronnvikenu, to nije spriječilo dječake Billya i Doggea da se druže. Upoznavši se na igralištu koje dijeli dva naselja kao šestogodišnjaci, nije bilo dana da ga nisu provodili zajedno.

Od dječjih nestašluka, preko markiranja iz škole i krađa u obližnjem supermarketu, Billy i Dogge se, kako godine prolaze, pretvaraju u mlade kriminalne prijestupnike poznate lokalnoj policiji.

Njihove aktivnosti uočava i šef lokalne bande Mehdi koji polako uvodi dječake kao kurire u svoju kriminalnu hobotnicu. Billy i Dogge isprva su impresionirani jer osjećaju da konačno negdje pripadaju. S vremenom, postaje im jasno da u bandu nije teško ući, ali ne možeš lako izaći. Zapravo, ne možeš uopće izaći. Živ.

Obitelji

Billy živi s majkom Lailom te bratom i sestrama nakon što je otac, alkoholičar, napustio obitelj. Premda je majka topla i brižna, Billy osjeća da mora podnijeti teret glave u obitelji. Dogge i društvo na ulici su puno zanimljiviji nego vlastita obitelj. Dogge odrasta u boljim materijalnim uvjetima, ali osim vječno pospane majke i nezainteresiranog oca, nema emocionalnu povezanost s roditeljima. Ima samo Billya, kojeg voli.

Ja nemam obitelj. Imam samo tebe. str. 342.

Dojam o djelu U tvojim rukama

Knjiga je vrlo realistična, društveno aktualna i upozoravajuća. Ambiciozna je to priča o adolescentskom nasilju, životu na ulici, restriktivnoj imigracijskoj politici, korumpiranim političarima i javnosti koja ne pronalazi način kako reagirati na rastuće nasilje mladih.  Odsutni očevi i nemoćne majke predstavljaju obitelj koja malo-pomalo prestaje funkcionirati. Lokalne bande preuzele su “odgoj” maloljetnika i provode ga po svojim mjerilima, a vlast, policija i država nemaju odgovor na to.

U tvojim rukama knjiga je koju bi doslovno trebali pročitati svi. Roditelji, nastavnici, školski savjetnici i socijalni radnici. Malin Persson Giolito napravila je sociološki presjek razvijenog zapadnog društva danas.

Postavlja se pitanje: Imamo li vjerodostojan i jasan odgovor na nasilje među mladima? Odgovor je tužan i potresan: Nemamo.

Roditelji su zakazali, reći ćemo. To je istina, ali osjećaj odgovornosti kod roditelja istovremeno se poklapa s osjećajem bespomoćnosti. Sustav ne pomaže jer su preventivne akcije nedostatne, a reakcije prespore.

Malin Persson Giolito U tvojim rukama

Iako se na prvi pogled čini kao priča o kriminalu, autorica fokus prebacuje na odnos dviju majki i sinova te na utjecaj okoline i društvenog sustava. Kroz njihove perspektive roman postavlja pitanje koliko roditeljska ljubav može biti zaštita, a kada postaje opravdavanje pogrešnih postupaka.

Kraj romana posebno mi je tragičan jer ne donosi jasne odgovore. Ne osjećate pobjedu društva nad onim lošima, niti sustavno rješenje problema mladih na ulici. Osjećate samo grubi realizam. Zbog toga je knjiga vrlo vjerodostojna. Uostalom, spisateljica je i sama pravnica i jako dobro upoznata s funkcioniranjem sustava.

Pa sam to učinio. Učinio sam što je rekao. Ja sam samo dijete. str. 56.

O autorici

Malin Persson Giolito švedska je spisateljica i pravnica rođena 1969. u Stockholmu. Diplomirala je pravo na Sveučilištu u Uppsali 1994. godine i isprva je radila na Sudu Europske unije u Luksemburgu. Od 2008. objavila je pet romana, od kojih je najveći uspjeh postigao Živi pijesak (2016.). Roman je osvojio brojne nagrade, proglašen je najboljim švedskim krimićem 2016. te najboljim nordijskim i najboljim europskim krimićem 2018. godine. Prema njemu je snimljena i istoimena televizijska serija (Quicksand, Netflix, 2019.).

Gdje kupiti:

Fraktura Publika

Objavljeno

Brynne Weaver: Ubij me nježno

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2025.

Naslovnica romana Ubij me nježno: ©Mozaik knjiga

Prevela Nada Kujundžić

Brynne Weaver: Ubij me nježno

Uvod

Puno je ljudi po društvenim mrežama pisalo kako roman Ubij me nježno nije za svakoga. Definitivno ne za one nježnije, gadljivije.

I u samom uvodu (koji me zabavio koliko i naživcirao), stoji zanimljivo upozorenje. Autorica upozorava čitatelje da je, iako je ovo u principu romantična komedija, ipak riječ o mračnoj romansi. Navodi nam nekoliko neobičnih (u najmanju ruku), zloslutnih, odbojnih, mrvičicu odvratnih motiva.

Tu su kopanje očiju, amaterska kirurgija, lobotomija, detaljni opisi sek*a koji je, ah… I uobičajen i neuobičajen, valjda kako kome. Kanibalizam, slučajni kanibalizam, puno noževa, puno krvi, puno leševa… I tako.

Ako ste nakon čitanja upozorenja rekli, vau, ovo zvuči kao roman za mene, autorica kaže – Navalite!

I ja sam, Bog mi pomogao, navalila!

Ubij me nježno

Sloan i Rowan serijske su ubojice koji love druge, zločeste serijske ubojice.

Biti serijski ubojica koji ubija serijske ubojice sjajan je hobi… Dok se ne nađeš zaključan u kavezu. (Sloane, str. 15.)

Nešto poput Dextera, ako ste pratili tu seriju. Imaju strašnu potrebu za ubijanjem, ali fokusiraju se na ubijanje loših ljudi.

Za vrijeme jedne takve ubilačke misije Sloane se nađe zatočena u kavezu s lešem. Slučajno nailazi Rowan i oni se odmah povezuju. Shvaćaju da su isti i da se dive vještinama onog drugog. On je poznat kao Butcher, Mesar, a onda kao Blackbird, Gavranica.

…shvatim da imam osjećaj kao da smo se jučer vidjeli. S njim je tako lako, čak i kad ne želim da bude tako… Ma koliko se trudila skrenuti pažnju na nešto drugo, neprestano se vraćala na njega. … On me privlači, kao tračak svjetla u nepomičnoj tami. (Sloane, str. 53.)

Brynne Weaver: Ubij me nježno

Odluče jednom godišnje zaigrati posebnu igru. Netko će za njih odabrati ubojicu, a oni će se onda natjecati tko će ga prvi naći i ubiti.

Igra traje godinama, dok strast između njih ne proključa pa se, nakon odrađena posla koji uključuje skalpele, sjekire i raznorazne oštre predmete, bacaju i jedno na drugo.

Sloane prodire u svaku moju misao. Kad nismo zajedno, njezino odsustvo biće je za sebe. Brinem se zbog nje. Sanjam o njoj. … Ubijanje nas je spojilo. To je potreba bez koje nijedno od nas ne može živjeti. Ta potreba… obuzima me koliko i ona. (Rowan, str. 180.)

No ne ide sve glatko. Iako su oni inače ti koji love, čini se da netko počinje loviti njih…

Serijal Pogubna ljubav

Po društvenim sam mrežama viđala različite osvrte na roman Ubij me nježno (stvarno nisam fan naslova…). Neki su bili oduševljeni, drugi apsolutno zgađeni. Mene je na čitanje ponukalo nešto sasvim treće – knjiga mi je bila lijepa. I htjela sam nešto ajmo reći ljubavno.

Ovdje sam dobila puno više od toga! Ubij me nježno definitivno nije nešto na što sam navikla i što inače čitam, ali žanr dark-romance skroz mi je ok i mogla bih ga čitati i češće.

Već sam spomenula da uopće nisam osjetljiva ni gadljiva pa mi opisi ubijanja nisu bili uznemirujući. Nisam imala problema ni s opisima seksualnih eskapada Sloane i Rowana. Najviše mi je problema opet izazivalo psovanje, ali nekako se uklapa u cijeli vibe romana pa sam i to prihvatila nekako lakše nego inače.

Uglavnom, Ubij me nježno prvi je dio serijala Pogubna ljubav i jako mi se svidio. Drugačiji je, neobičan, zanimljiv. Vjerujem da ste vi ostali čitali bar ponešto slično, na primjer Adeline ili Ugasi svjetlo. Meni je ovaj roman prvi dodir s tom vrstom književnosti i sviđa mi se. Ne vjerujem da bih stalno mogla čitati ovakve stvari, vjerojatno bih oguglala pa bi mi sve postalo isto, ali za tu i tamo – jako mi se, JAKO sviđa.

Veselim se ostalim nastavcima. Već znamo da će u njima sudjelovati likovi koje smo upoznali; Sloanina najbolja prijateljica Lark i Rowanov brat Lachlan u drugom nastavku te Rowanov brat Fionn i cirkusantica Rose u trećem nastavku.

Brynne Weaver: Ubij me nježno

Ubij me nježno – oh, itekako!

Iz već napisanog vidite da mi se ovaj roman itekako svidio! Stvarno je drugačiji od svega što inače čitam, iako je mjestimice jednako okrutan. Ono što ga razlikuje i izdvaja jest što je zabavan i skroz pomaknut! Nije ovo ozbiljno štivo uz koje ćete plakati ili se bojati ili padati u nesvijest. Meni je puno toga bilo smiješno, od sladoleda s komadićima keksa i jednim tajnim sastojkom do cijelog odnosa Rowana i Sloane te komunikacije s ostalim likovima u knjizi.

Sviđa mi se i što radnja (bar mislim) ne puca na to da bude hiper-realistična, da se mi skroz uživimo, grizemo nokte i bla-bla-bla. Čitamo i znamo da je sve nerealno, od prve do posljednje rečenice, ali ipak čitamo. Zašto ne, mislimo, zabavno je, simpatično, DRUGAČIJE. I jako mi je fora što je jedini problem glavnih likova što su serijski ubojice. Osim toga, oni su relativno normalni mladi ljudi koji žive relativno normalnu ljubavnu vezu.

Vole svoje prijatelje, ako ih imaju. Vole svoju obitelj, ako je imaju. Žive baš kao vi i ja, osim tog malog neobičnog hobija kojim se tu i tamo počešu, kada ih zasvrbi potreba za ubijanjem.

Eh, sad, preporuka… Ja sam uživala. Da nije romana Bog šume Liz Moore, za koji već vidim da će mi biti knjiga mjeseca, to bi definitivno bila Ubij me nježno. Volim kada me radnja iznenadi – ova me iznenadila. Volim kad se autor potrudi stvoriti nešto sasvim različito od gotovo svega ostaloga.

Hmmm… vjerujem da bi vas možda mogle odbiti sve one gadne stvari navede u uvodu, ali… Vjerujete li mi da ćete se, unatoč njima, istinski zabaviti?

A sad, za kraj, priznajte mi koliko sam vas šokirala time što vam preporučujem ovakvo nešto, ali ne volim ljubiće i ne toleriram proste riječi na k i p?

Znam, i sebe sam iznenadila.

Ali isto tako znam, čim iziđe drugi dio serijala, kupujem ga među prvima!

Brynne Weaver: Ubij me nježno

Ostali naslovi ove autorice

Brynne Weaver autorica je određenog broja romana, no nama je trenutno najzanimljivija zbog svoje trilogije Pogubna ljubav. Tek je preveden prvi dio, Ubij me nježno, i odmah je postao veliki hit na društvenim mrežama. Iako su teme o kojima ova autorica piše nesvakidašnje (u najmanju ruku), mjestimice degutantne, teško čitljive i zahtijevaju snažan želudac, iza nje stoji više nego respektabilan broj obožavatelja. Moram priznati, i ja se svrstavam među njih jer, prije svega, nisam gadljiva, nemam problema s čitanjem o ubojstvima, kopanju očiju, slučajnim kanibalizmom i ostalim navedenim u gore spomenutom uvodu.

Svakako ću pročitati i sljedeća dva nastavka, Leather & Lark te Scythe & Sparrow, čije smo junake već upoznali u ovom nastavku.

Gdje kupiti roman Ubij me nježno

Mozaik knjiga