Brittany Forrest imala je osamnaest godina kada se udala za lošeg momka Zacharyja Flynna, svoju ludu ljubav. Nakon svega deset dana, Zach je odmaglio i ostavio je u suzama, slomljenog srca.
Bio je zabranjeno voće. Momak kakvog svaka dobra djevojka izbjegava. Bio je crn u usporedbi s njezinom bjelinom, taman u usporedbi s njezinom svjetlošću… Bio je njezina jedina velika pogreška. (str. 24.)
Danas, ona je uspješna arheologinja koja se nakon nezgode na iskapanju u Grčkoj vraća kući, na otok Puffin. Brittany dolazi zaliječiti slomljeni ručni zglob, no čini se da treba zaliječiti i srce – još uvijek slomljeno nakon Zachovog naprasnog odlaska.
Divlji Zach danas je uspješan, bogat, i dalje seksi pilot.
Na trenutak mu je sunce obasjalo profil, ističući crte lica koje su bile gotovo apsurdno muževne. Da je bio tome sklon, mogao je ostvariti sjajnu manekensku karijeru… (str. 87.)
I to baš onaj pilot koji će Brittany prevesti na otok Puffin.
Nakon tog ponovnog susreta, kada su oboje glumili ravnodušnost, dugo zatomljivani osjećaji polako izbijaju na površinu. Čini se da ni jedno ni drugo nisu zaboravili svoju ludu, snažnu, intenzivnu mladenačku ljubav. Sada kada više nisu tinejdžeri, privlačnost je jača nego ikad.
Seksualna privlačnost nije mu bila strana, upravo suprotno, činila je temelj svake veze koju je ikad imao, ali ništa nije bilo ni blizu želji koju je osjećao prema ovoj ženi. Gotovo da je očekivao da će ugledati plamičke kako mu palucaju oko gležnjeva. (str. 74)
Može li Brittany zaboraviti bolnu izdaju iz prošlosti? Je li dovoljno jaka da se nosi sa Zachovim demonima?
Može li on prihvatiti njezinu nesebičnu ljubav i napokon se obvezati? Ili će ga zauvijek progoniti bolna sjećanja na nesretno djetinjstvo?
Njih će dvoje pokušati sve kako bi dokazali jedno drugom da su samo prijatelji. Ipak, magija otoka Puffin potaknut će nešto predivno.
Brittany i Zach – nešto predivno
Nešto predivno drugi je dio trilogije o otoku Puffinu i trima najboljim prijateljicama, Emily, Brittany i Skylar. Svakoj će prijateljici taj predivni otočić donijeti sreću, mir i ljubav.
Prijatelji. Smiju se s tobom u dobra vremena i grle te tijekom loših. Vesele se tvojim uspjesima i previjaju ti rane od neuspjeha. Muškarci su dolazili i odlazili iz njezina života, ali prijateljice su joj uvijek čuvale leđa. (str. 41.)
Brittany i Zach bili su par dok su bili veoma mladi, i ta je veza prebrzo eskalirala – najprije brak, a zatim i brzopotezni razvod. Oboje su ostali veoma povrijeđeni i nisu se uspjeli oporaviti, mada se trude dokazati suprotno. Kada se opet nađu u istom prostoru, na otočiću na kojem oboje žive, iskre počinju frcati i samo je pitanje trenutka kada će jedno drugom pasti u zagrljaj. No seks nije isto što i ljubav, a mi se čitatelji praktički do zadnjega poglavlja pitamo – hoće li njih dvoje napokon nadvladati prošle i sadašnje probleme i početi ovaj put zrelu i ozbiljnu ljubav, premda jednako jaku kao i kada su bili tinejdžeri, ako ne i jaču.
Otok Puffin opet u akciji
Roman Nešto predivno nije mi se toliko svidio kao njegov prethodnik. Priča mi je bila mrvicu manje uvjerljiva i premda su Zach i Brittany zanimljivi likovi, nikako mi ne idu zajedno. Njihova veza doima se površnom, iako i dalje stoji konstatacija iz prve recenzije – kada sam rekla da mi se sviđa što fizički izgled likova promatramo isključivo očima partnera, kojima su oni uvijek najljepši, najbolji i najviše seksi.
Bila je predivna, ne lijepa, nego predivna, a tijelo joj je steklo impresivnu razinu kondicije zbog života provedenog na otvorenom. Ali ono što ga je uistinu privlačilo nije bila tanašnost struka ni punoća usana, nego energija koja je izbijala iz nje… (str. 120.)
Najbolji mi je dio romana sam Puffin, pitoreskni otočić koji vrvi zanimljivim mještanima koji možda vole gurati nos tamo gdje mu nije mjesto, ali uvijek su tu kad nekome treba priteći u pomoći.
…ovdašnji ljudi su najnametljiviji, najnaporniji i najdivniji ljudi na svijetu. Život ovdje nauči te da nijedan čovjek nije otok i nijedan otok se ne svodi samo na jednog čovjeka. Nauči te da je život puno bogatiji kad se živi kao dio zajednice. (str. 327.)
Sve u svemu, Nešto predivno lagan je ljubavni roman koji će vas opustiti, zabaviti, na trenutke rastužiti i nasmijati.
Što se mene tiče, čekam treći nastavak i radujem mu se! Taj bi trebao biti najbolji, bar mi se tako čini, jer u ova dva nastavka već naslućujemo vezu Aleca i Skylar.
Ostali naslovi ove autorice:
Sarah Morgan autorica je impresivnog broja ljubavnih romana, a na našem ste blogu mogli pročitati recenzije sljedećih:
P.S. Klikom na recenziju romana Prvi put i zauvijek doći ćete i do poveznice na stranicu Sarah Morgan pa, ako vas zanima nešto više o njoj i/ili njezinim romanima, bacite oko!
Ponekad bježiš od stvari koje najviše želiš jer su to stvari koje te plaše. (str. 242.)
Prvi put i zauvijek
Za Emily Donovan život se u trenutku promijenio i sad, umjesto svoje poprilično dosadne svakodnevice – mora bježati. Ne samo da je prekinula s dugogodišnjim dečkom i dobila otkaz, nego je i smrću svoje slavne polusestre postala skrbnica šestogodišnjoj Lizzy. I sad se mora skrivati od novinara koji progone djevojčicu.
Njezina najbolja prijateljica Brittany ponudi joj vikendicu koja se nalazi na otočiću Puffin i Emily, nemajući druge, odlazi. Ona i Lizzy uskoro se nalaze odvojene od svih, osim od male otočne zajednice. Okružena samo morem, u društvu djeteta, Emily je dobila baš ono što je cijeli život izbjegavala i čega se užasavala – dijete i more.
Bilo je to savršeno mjesto za nekoga tko ne želi biti pronađen. Destinacija iz snova za ljude koji vole more. Emily Donovan mrzila je more. (str. 1.)
Nenavikle jedna na drugu, njih dvije moraju pronaći način kako živjeti zajedno, što nije nimalo lako jer Emily panično izbjegava svaku mogućnost za vezivanje i ljubav.
U njezinu je djetinjstvu bilo važno preživjeti. Naučiti se brinuti za sebe i zaštititi se dok je živjela s majkom koja je uglavnom bila odsutna… A nakon što je otišla od kuće život joj se svodio na učenje i duge naporne sate rada, kako bi ušutkala muškarce koji su željeli dokazati da je manje vrijedna od njih. (str. 4.)
U tom joj nimalo ne pomaže Ryan Cooper, predivni Brittanyn prijatelj kojeg je ova zadužila da pomogne Emily i olakša joj život na otoku. Ryan svoju ulogu shvaća veoma ozbiljno i uskoro će pomalo uštogljenoj Emily pomoći ne samo da se opusti, već i da radi neke stvari koje dosada uspješno izbjegavala.
Misli se na plivanje, dakako, ali od njihova prvog susreta iskre toliko frcaju da je pitanje vremena kada će poduka iz plivanja postati nešto više.
No, i Ryan bježi od svojih demona…
Emily i Ryan
Ljubavni romani nisu moj primarni žanr, ali Sarah Morgan dokazala se u mojim očima trilogijom o prezgodnoj braći O’Neil. Vjerovala sam da me neće razočarati i tako je i bilo – Prvi put i zauvijek topao je, ali i vruć ljubavni roman koji pročitate u jednom popodnevu, čitavo vrijeme ne skidajući osmijeh s lica. Volim kad likovi nisu presavršeni, kad su nekako normalni, kao mi sami. Takvi su i Emily i Ryan – njihove su mane možda malo prenaglašene, duhovi prošlosti malo preglasni, ali opet, sve se to uklapa u priču.
On je, dakako, fizički divan, ali ne u onom površnom smislu. Imamo dojam da njegov izgled spisateljica opisuje više kroz Emilyne oči, a manje da nam ga nameće kao apsolutno savršenog Apolona.
Eufemizam je opisati ga kao upečatljivog. … Muškost mu je bila ugrađena duboko u DNK, a njegova snaga i fizička privlačnost dio su plana majke prirode da osigura da planet ostane naseljen. …činjenica je da je on tip muškarca koji bi mogao nagnati inače razumnu ženu da učini glupost. (str. 22.)
I ona je lijepa, ali njemu. Naše je mišljenje sporedno – važno je da njega privlači i da je njemu savršena. Volim to kod Sarah Morgan, osjećaj kao da su likovi romana jedini na svijetu, a mi smo promatrači njihove lude privlačnosti koja svakom stranicom sve više i više postaje ljubav. Sviđa mi se i to što seks nije toliko naglašen. Ima ga, dakako, i ovaj roman koketira s erotikom, ali to je nekako suptilno, više ostavljeno nama na maštu nego što je zorno opisano.
I Emily i Ryan imaju nekih neriješenih računa s prošlošću i užitak je pratiti kako dvije odvojene borbe uskoro postaju jedna zajednička.
Prošlost je korisna ako te nauči nečemu o tome kako živjeti u sadašnjosti. Izvan toga ona je samo prošlost. (str. 276.)
Zajednica živopisnih otočana – najsimpatičniji dio romana Prvi put i zauvijek
Jooooj, kako ja volim male, zatvorene zajednice koje se otvore došljacima pa ih prihvate kao svoje. To me uvijek pomalo raspekmezi i tako je bilo i u ovom romanu. I brbljava Kristi, i pomalo strašni kapetan John, i zabrinuta udovica Lisa – svi su se oni udružili i pomogli Emily kada joj je bilo najteže. Uskoro su ona i Lizzy postale njihove, a nema toga što stanovnici otoka Puffin ne bi napravili za svoje najdraže.
Cijeloga se života osjećala kao komadić slagalice koji je pao na pod i izgubio se te ne odgovara nigdje. Sada se osjećala kao da je pronašla svoje mjesto. Kao da je komadić koji se savršeno uklapa u veću sliku. Prvi put u životu osjećala je pripadanje. (str. 338.)
U toj zajednici rađa se više nego jedna ljubavna priča, a mi jedva čekamo pročitati nastavak!
Ostali naslovi ove autorice:
Sarah Morgan upoznala sam i zavoljela čitajući trilogiju o braći O’Neil. Njeni romani kupili su me na prvo čitanje, svojom toplinom i emocijama koje pršte sa svake stranice.
Na našem blogu možete pronaći recenzije gore navedene trilogije:
Na linku je stranica o samoj autorici, njenim romanima i književnim serijama pa ako volite Sarah, bacite se na istraživanje. Stranica je na engleskom jeziku.
Amelia i Justin u djetinjstvu su bili najbolji prijatelji, no nešto se dogodilo i Amelia je naprasno pobjegla, ostavivši ga bez riječi. Justin joj to nikad nije oprostio i deset je godina prošlo, a da se nisu ni čuli ni vidjeli.
Sada, Ameliji umire baka i ostavlja joj kuću na otoku. No, postoji caka – pola kuće pripada njoj, a pola Justinu.
Kada se njih dvoje tamo nađu, Amelia je iznenađena, ali i očarana njegovim seksi izgledom.
Justin je stajao ispred mene i kunem se da sam imala dojam kako je dječaka kojeg sam poznavala progutala istesana masa mišića. … Ljutnja na njegovu licu bila je očita i nekako je zbog nje izgledao još privlačnije. Samo što bi bilo puno bolje da ta ljutnja nije bila usmjerena prema meni. (str. 20.)
Neugodno je iznenađena i njegovom lijepom djevojkom Jade te količinom mržnje koju, čini se, Justin osjeća prema njoj, svojoj nekadašnjoj najboljoj prijateljici.
Prekasno je, Amelia. … nemoj pokušavati doprijeti do mene jer nas dvoje nećemo biti prijatelji. Kvariš mi raspoloženje, a ne želim provesti cijelo ljeto usrano raspoložen. Samo smo cimeri. Ništa više. … Prestani sa sranjima i sagledaj stvari kakve stvarno jesu. ne značimo ništa jedno drugome. (str. 34.)
Budući da se ni Amelia ni Justin ne žele odreći svog dijela kuće, nađu se u svojevrsnom cimerstvu – koje iz dana u dan postaje sve teže i sve gore.
Jer, iako se isprva činilo da se ne mogu podnijeti, privlačnost među njima ne može se zanemariti.
Kad Jade ode natrag u New York i ostavi ih same, iskre počinju frcati i čini se da vatra koja je gorjela u djetinjstvu tinja još uvijek.
A onda Amelia saznaje nešto što bi čitav njihov odnos moglo ne samo promijeniti, već potpuno onemogućiti.
Kako će završiti ova vruća, a opet dirljiva priča?
Volite li ljubavne romane?
Svaki put iznova pišem da nisam ljubiteljica ljubavnih romana – a sve zato da, ako vi jeste, ne shvatite moje riječi ozbiljno. Usput, Bog me obilno podario (kaznio?) cinizmom pa se nikako ne mogu uživjeti u tu knjišku romantiku, erotiku, sve te velike i kićene riječi mahom prekrasnih, mišićavih glavnih likova.
Tiho smo pili iz iste čaše, dodajući ju jedno drugome i gledajući se u tišini. …bilo je to totalno napaljujuće. Osjećala sam se krivom zbog takvih osjećaja, no to je jednostavno izvan moje kontrole. Kao što je rekao, iskušenje je normalna stvar, zar ne? No činjenica da ne mogu i neću te osjećaje provesti u djelo, samo ih je činila još jačima. Budući da mi je bio nedostupan, ti su me osjećaji potpuno obuzimali. (str. 98.)
Uh, sad kad smo to riješili, bacam se na osvrt. Navest ću što mi se svidjelo, a što nije pa vi lijepo romančić pročitajte – i javite mi kakvi su vaši dojmovi.
Nabildani lik – minus jedino u mojoj glavi
Inače ne volim to što ljubavni romani kao glavne likove imaju fizički savršene muškarce. Dakako da je to nekolicini žena realnost, ali meni bogme nije. Pretpostavljam ni većini. Voljela bih naići na roman u kojem će glavni lik biti običan muškarac. Možda s trbuščićem. Ili makar normalne visine. Ovako mi je to, nekako… Ne znam… Naivno. I još nešto – jako je seksistički određivati muškarca veličinom penisa. Isto kao što ja ne bih voljela da se mene mjeri veličinom grudi ili stražnjice, tako mi je izuzetno plitko da se privlačnost muškarca mjeri njegovim „golemim“ penisom.
Ako zanemarimo pretjerivanje u fizičkom izgledu, Justin je super lik. Pomalo nagao, ali simpatičan, iskren i normalan. Stvarno ne znam kako se uspio zaljubiti u curu kao što je Amelia. Naporna je, nesigurna, dosadna i totalno bezobrazna i nepoštena prema njemu. Da sam ja Justin, sigurno je ne bih trpjela.
…stvar je u tome da mi ili vjeruješ ili mi ne vjeruješ. Kod povjerenja nema sredine. Ne možeš nekome vjerovati djelomično. Povjerenja ili ima ili nema. (str. 279./280.)
Kao što vidite, ciničan pogled na svijet zadaje mi probleme u recenziranju ljubavnih romana.
Jednostavno, ne vjerujem im.
Volim i ja s vremena na vrijeme pročitati dobar ljubić i ne smatram ih nižom vrstom literature, ali nekako mi se čini da se sami autori baš trude prikazati ih takvima.
A sad – zašto sam uživala u čitanju
Mrski cimer roman je koji pročitate u doslovno dva popodneva. Priča je dobro zamišljena – sviđa mi se to što su glavni likovi, na neki način, prisiljeni živjeti skupa. Onda cijeli taj odnos ljubavi i mržnje, vatre i leda, tjera vas na čitanje. Jednostavno, želite znati što će se sljedeće dogoditi i kako će priča naposljetku završiti.
Spisateljica je pokušala u radnju uplesti i par ozbiljnih tema i to je pohvalno. Neću vam otkrivati o čemu se radi, ali moglo bi vas iznenaditi jer je to nešto što ne definitivno ne očekujemo usred ljubavne priče.
Naravno, ni erotski dio nije na odmet, mada su mi neke situacije bile više smiješne nego seksi. Justin i Amelia likovi su koji imaju kemiju od samog početka i stvarno golica maštu čitanje o prerastanju njihova prijateljstva u nešto više.
Bilo pogrešno ili ne, ne možemo birati tko će nam biti privlačan. Ni meni se ne sviđa što te toliko želim. Teško mi je čak i sjediti sada pokraj tebe. No željeti nekoga i pretvoriti tu želju u stvarnost dvije su različite stvari. (str. 126.)
U svakom slučaju, ako ste ljubitelj ovakvih romana, definitivno ćete uživati. Čak i ako niste, ovo je pravi roman za izlazak iz comfort zone jer ćete se zabaviti, nasmijati, a možda čak i malo zacrvenjeti.
Ostali romani ove autorice:
Penelope Ward dosad je objavila više od dvadeset romana i svi su veliki hitovi.
Znanje je zasad objavilo njezine samostalne romane Mrski cimer,Zabranjeno voće i Neodoljivi susjed, te romane koje je napisala u suradnji s prijateljicom Vi Keeland, također spisateljicom: Gospodin Uobraženi, Gospodin Bogatun, Uobraženi gad, Skrivene poruke.
Do sada smo recenzirale mnogo ljubavno-erotskih romana, i povijesnih i suvremenih. Ako volite povijesne ljubiće – tu su serijal Maiden Lane autorice Elizabeth Hoyt te serijal o obitelji Hathaway autorice Lise Kleypas.
Što se tiče suvremenih ljubavnih romana, virnite u trilogiju Sarah Morgan o zgodnoj braći O’Neil, nećete se pokajati.
Mali dućan u Cockleberry Bayu naizgled je obična romantična komedija. Kad sam prvi put uzela knjigu u ruke i i započela čitanje, pomislila sam (i malo zakolutala očima): “Super, ovo je opuštajuće ljetno štivo za domaćice.“ Ali kad malo zagrebete ispod površine, svašta tu ima: poljuljano samopoštovanje, strah od ozbiljnijih partnerskih odnosa, priča o prijateljstvu, ljubomori, borbi s ovisnostima i mnogo toga drugog. Nicola May je pod krinkom romantične komedije dotakla mnoge životne teme. Knjiga je životna, puna malih naivnih dogodovština na kakve nailaze mlade djevojke u svakodnevnom životu. Priča je na neki način i komedija i drama, ovisi s koje strane gledate. Ali Rosa Larkin je nesumnjivo borac koji vjeruje da napokon zaslužuje biti sretna. Samo je put do tog cilja vrlo trnovit.
Iskreno je sama sebi priznala da nikad nije bila istinski sretna. Nije ni znala što bi je moglo usrećiti. Novac joj nije bio važan. str. 157.
Rosa dobiva nasljedstvo
Rosi Larkin konačno se posrećilo u životu. Odrasla po dječjim domovima i usvojiteljskim obiteljima, odavno je shvatila da su neki rođeni pod sretnom zvijezdom, a neki ne.
Nakon smrti majke koja je umrla od karcinoma, a oca nikad nije upoznala, Rosa ostaje sasvim sama. Radi svakojake poslove u Londonu i dijeli stan s prijateljem Joshom. Jednog dana Rosa dobiva poziv od odvjetničkog ureda u kojem je obavještavaju da je naslijedila malu trgovinu u oblasti Devon, jugozapadnom dijelu Engleske i dvije tisuće britanskih funti za troškove selidbe i osnovnog uređenja prostora. Ovo je za Rosu potpuni šok. Jedini uvjet je: mora se preseliti tamo i ponovno otvoriti dućan.
U oporuci je naznačeno da samo vi-i nitko drugi-možete otvoriti ovaj lokot, koristeći svoj datum rođenja. str. 9.
Rosa preseljava u Cockleberry Bay
Rosa napušta London sa svojim malim jazavčarom Hotom i nekoliko tisuća naslijeđenih funta te stiže u Cockleberry Bay. Stigavši, nailazi na znatiželjne mještane koji se čude tko je mlada gradska djevojka koja je došla među njih. Cockleberry Bay je zapravo jedan veliki „kokošinjac“ – kako ga naziva Rosin prijatelj Josh – prepun različitih likova tipičnih za mala mjesta u kojima svi znaju sve. Vijesti se pročuju brzinom svjetlosti i svatko ima svoju verziju događaja.
Rosa o poduzetništvu ne zna gotovo ništa, a kamoli o pokretanju dućana. Ali u Cockleberry Bayu uvijek ima ljudi koji će pomoći. Tako se nekoliko lokalnih momaka upravo natječe kako će se naći na usluzi Rosi. Ali Rosa je pomalo naivna i ne prepoznaje odmah čije su namjere poštene, a tko ju želi iskoristiti…
Dojam o knjizi
Knjiga je za moj pojam malo naivna. Mogućnost da ti netko nepoznat nasljedstvom ostavi imanje ili bilo kakvu nekretninu uistinu postoji samo u knjigama (ili sam ja nepopravljivi realist). Ali, ako želite uživati u toploj ljubavnoj komediji bez postavljanja dodatnih pitanja, onda će Mali dućan u Cockleberry Bayu zadovoljiti vaše kriterije. Sviđa mi se što je Rosa borac i što malo po malo, nakon dosta pogrešnih odluka (uglavnom ljubavne prirode), ipak sazrijeva i izrasta u samostalnu i zrelu mladu djevojku. Nakon usputnih veza s mladićima koji je iskorištavaju, krivih prosudbi i ljubavnih razočaranja Rosa shvaća da pravu ljubav ne treba tražiti daleko, ona je najčešće tu, nama ispred nosom, samo je ne zamjećujemo.
Ova je knjiga istovremeno svojevrsna oda kućnim ljubimcima i malim životinjicama koje nam uveseljavaju život i to bi bilo pošteno spomenuti. Rosina ljubav prema životinjama i briga za male dlakavce, kao i dućančić za kućne ljubimce, vesela su i humana pozadina čitavog romana.
Roman Mali dućan u Cockleberry Bayu ima i dva nastavka iz istog serijala, kao i jedan poseban, božićni roman o junacima iz ovog mjestašca. Za sve kojima se roman svidio želimo što skorije prijevode kod nas.
O autorici
Nicola May autorica je desetak romantičnih komedija, koje su se sve redom našle na ljestvicama bestselera Kindle kategorije. Dva naslova osvojila su nagrade na “Festival of Romance” (Festival romantike), a časopis “The Sun” jedno je djelo uvrstio u e-knjigu tjedna. Mali dućan u Cockleberry Bayu postala je najprodavanija e-knjiga Kindle-a u Velikoj Britaniji, a u siječnju 2019. godine isti roman postao je najprodavaniji roman godine. Nicola May živi u Ascotu, Berkshire, Engleska, sa svojim udomljenim crno-bijelim mačkom.
Oblačna (38) i Cmok (35) žive u malom gradu gdje svi znaju sve o svima.
Oblačnu i Cmoka znao je čitav grad. Nisu se oni zalagali za spašavanje svijeta volonterski neumorno…, nisu zaslužili Nobela za svoja postignuća…, njih su dvoje na neki neobjašnjiv način bili – face, a sve zbog toga što su ljudi vjerovali da gledaju dvije srodne duše koje su nekim čudom uspjele pronaći jedna drugu… (str. 8.)
Baš tako! Svi su bili uvjereni da njih dvoje imaju ono što svi traže – pravu ljubav. Da su njih dvoje srodne duše. Da im je suđeno biti zauvijek skupa. No, Oblačna i Cmok nisu, ispod površine, ni blizu savršen par.
Nad glavom im kao prokletstvo visi nekoliko neuspjelih pokušaja vjenčanja. Isprva duhovito, a kasnije sve teže, pokušavaju svojoj okolini – malog ograničenog grada – objasniti kako je njima samo ljubav dovoljna. Ne treba im papir.
No, duboko u srcu, Oblačna ipak osjeća da joj treba. Možda ne sam papir, ali ono nešto, da se napokon uklopi u okolinu i ispuni (tuđa) očekivanja.
Ispunjavanje društvenih normi često se pokaže važnijim od naših osobnih želja jer nitko ne želi biti odbačen od plemena. … Pleme kažnjava one koji se ne drže reda i tko želi preživjeti i biti prihvaćen, mora slijediti društvene zakone. … Crne ovce vole samo u pjesmama. … I u revolucijama. A brak nije ni jedno ni drugo, ni pjesma, a ni revolucija. (str. 16.)
No „divlji“ brak najmanji je problem… U naizgled idiličnoj vezi Oblačne i Cmoka puno je pukotina koje prijete razbijanjem čitavih dvanaest zajedničkih godina.
Što je zapravo prava ljubav?
Koliko za nju treba žrtvovati?
Možemo li biti sretni ako imamo drugu osobu, ali nemamo sebe?
U kovitlacu nevolja i uzburkanih emocija koje je potresaju, Oblačna pokušava pronaći odgovore na ta važna životna pitanja.
Skrivena priča
Budući da sama spisateljica ističe da ovo nije ljubavni roman već roman o ljubavi, i prije čitanja pomalo sam naslućivala priču skrivenu u zajedničkom životu Oblačne i Cmoka.
Ipak, dobila sam puno više nego što sam očekivala. Roman Oblačna potresao me negdje u dubini mog bića. To je suptilna analiza veze koja je potrošila samu sebe. Ljubav preživi samo ako se hrani, a usne Oblačne i Cmoka odavno su presušile, u tolikoj mjeri da su postali bezvoljni, umorni cimeri bez imalo snage za pokret i promjenu. Za sve što kreće loše ne možemo kriviti samo nju ni samo njega, premda Oblačna, u klasično ženskoj maniri, preuzima svu odgovornost. Preispituje isključivo sebe, svoje mogućnosti i ograničenja, sažalijeva se, razmišlja gdje je ONA pogriješila.
Život u malom
Čini mi se da smo se, kad prijeđemo neke godine, sretne i nesretne ljubavi, brak, razvod, preljub, traženje sebe u svijetu, skloniji povezivati s drugima. Onako iskreno, na nekoj primitivnoj razini. Ja razumijem tebe – ti mene. Bez muljanja. Tako sam i ja razumjela i doživjela Oblačnu.
Suosjećala sam s njom. Bila sam bijesna zbog nje. Vjerovala sam joj.
Bila je ugodna i pristojna žena, odana prijateljica, dobra kćer, kolegica na koju se moglo osloniti…, ona koja pristaje na sve da bude voljena; potiskivala je emocije i pretvarala se da joj ne smetaju stvari koje joj smetaju – a sve zbog toga što se užasavala gubitka ljudi do kojih joj je stalo. … Da su ljudi glina, Oblačna bi bila ona najmekša koju si mogao oblikovati po svom kako si htio. (str. 51.)
Spremna je na sve kako bi bila voljena. Kako bi bila prihvaćena.
Tko od nas to nije?
Tko se od nas ne bori s predrasudama društva? Uvijek ima onih koji će nam nešto zamjerati i zbog nečega nas osuđivati, kao što je to Oblačnoj činila vlastita majka, a samo zato što se još nije udala i što još nema obitelj.
… njena malograđanska potreba da se svima opravda za svoj život i živote svoje djece. Živjela je u uvjerenju da svi imaju pravo suditi o osobnim izborima bilo koga jer su se znala pravila i zakoni, a one koji ih krše trebalo je izvesti na pravi put. (str. 28.)
Valjda su zato i imena tako općenita. Mi smo oni. Oni su mi.
O ženama, za žene
Stil pisanja prvo je što zapinje za oko dok čitamo ovaj roman. Mjestimice podsjeća na Elenu Ferrante, koja je u svojim romanima isto tako sklona poniranju duboko u samu sebe, introspektivnom lamentiranju i samokažnjavanju tugom i tjeskobnim mislima. Točno se vidi da je autorica diplomirala kroatistiku i da je upoznata s lijepom književnošću. Rečenice kojima se služi mjestimice su čista poezija:
Kad umre nešto u čovjeku, on izgleda isti: ista kosa, iste oči, isto tijelo… Uostalom, ljudi ne čuju zvuk lomljenja tuđih svjetova. Nema sprovoda kojima se ispraćaju, nema oglasa u novinama, nema oblaka koji naraste iznad glave i kiši po cijele dane… Nema gotovo nikakvih vanjskih naznaka koje bi stajale kao znak upozorenja da je duša u kataklizmi. (str. 103.)
Oblačna je čisto žensko pismo. Roman žene o ženama. Za žene. Istodobno nas tješi i ranjava. Uvlači se u intimu dvoje ljudi, u njihove najskrivenije tajne. Pokazuje nam da ništa nije onakvo kakvim se na prvi pogled čini. I iako su me neki dijelovi pogodili, rasplakali, naljutili, Oblačna postaje rado viđen dio moje kućne biblioteke. Ona se čita kad smo sretni jer nas podsjeća na relativnost sreće. I čita se kad smo tužni jer nam dođe kao melem na ranu.
Zašto Oblačna nije mogla biti Sunčana?
Sviđa mi se konstatacija da se ovaj roman može čitati kao priručnik za preživljavanje. Oblačna je u niti dvjesto stranica bila suočena s puno toga. Nisam očekivala toliko tuge i bola u tako malo stranica. Kao da je stvarno istina da nesreća nikada ne dolazi sama. U nekim sam njezinim promišljanjima prepoznala sebe, u nekima svoje prijatelje, svoju rodbinu. Kao da se sav život, sa svojim dobrim i lošim stranama, slio u ove stranice, ostavljajući nas u nevjerici.
Priča mi se jako svidjela, dugo nisam pročitala nešto toliko ljudski i poetsko u isti mah.
Žao mi je samo što Oblačna nije postala Sunčana.
A još mi je žalije što Cmok nije postao Pljas.
Ostali naslovi ove autorice:
Ivana Vranjić autorica je zbirke poezije Anđeli od žice, objavljene 2018. godine. Svoju poeziju, priče i eseje objavljuje uglavnom na društvenim mrežama. Oblačna je njezino prvo prozno djelo.
Gdje kupiti roman Oblačna:
Roman možete kupiti tako da se javite samoj autorici na Facebook profil ili u VBZ knjižarama.
U Japanu cvjeta neobična industrija wakaresaseya – jedan supružnik unajmi osobu da zavede drugog i tako stekne prednost u brakorazvodnoj parnici.
Sato svojoj supruzi Rini čini baš to. Unajmljuje Kaitara da zavede Rinu i njezin preljub ovjekovječi fotografijama koje bi na sudu bile od iznimne važnosti za dobivanje skrbništva nad sedmogodišnjom kćerkicom Sumiko. No Sato ne računa na jedno – Rina i Kaitaro odmah se zaljubljuju.
Imamo mnogo izraza za sudbinu. Neki su srcedrapateljni, drugi u sebi sadrže snagu, cikluse sreće i odabira. Riječ koja mi je pala na um … bila je starinska, arhaična čak, ali najprikladnija: sadame. Predodređena sudbina koja se mora prihvatiti jer se ne može promijeniti. (str. 342.)
Sato, pomalo sirov i neugodan čovjek, nikada nije niti volio, a niti u potpunosti razumio senzibilnu, eteričnu Rinu. A ona, navikla na brak bez ljubavi i propale snove, s Kaitarom iskusi nešto što nije mogla niti zamisliti. Ljubav, čežnja, požuda, zanos miješaju se u kovitlacu emocija koje njih dvoje ne mogu niti žele kontrolirati.
Postoje neka iskustva, čak i ona malena, koja te zviznu kao udarac u želudac. Njihova sila može se zadržati mjesecima, čak i godinama. Rina se polako probudila. Još uvijek sigurna u jutarnjoj čahuri sna, pustila je da joj misli otplove prema Kaitaru i njihovu zadnjem susretu. Pomislila je na svjetlost u njegovim očima dok ju je gledao i kako su se te iste oči zadržale na njezinu licu. Na to kako je čak i sada mogla osjetiti topao sjaj žudnje, kako je bila poželjna. (str. 117 )
Rina se planira razvesti te s Kaitarom i kćeri Sumiko zasnovati novu obitelj.
No, način na koji su se Rina i Kai upoznali još uvijek je tajna.
A onda je Rina ubijena.
Kai je optužen i zatvoren.
Sumiko odrasta s djedom, nesvjesna velike tajne koja obavija majčinu smrt.
U ime ljubavi – dvadeset godina poslije
Iako ovu divnu priču o ljubavi i smrti priča mnoštvo likova, samo nam Sumiko pripovijeda u prvoj osobi.
Laži, kad se prvi put izgovore, imaju zasjenjenu kakvoću, paučinastu teksturu koja se može omotati oko života. Imaju tu paperjastu lakoću suštine djetinjstva, a moje je djetinjstvo sazdano na laži. (str. 12.)
Čitav život uvjeravana je da joj je majka poginula u automobilskoj nesreći.
Sada, dvadeset godina kasnije, jedan telefonski poziv iz zatvora mijenja sve.
Sumiko se mora suočiti s lažima na kojima je odrasla.
Odlučna je istražiti okolnosti majčine smrti i otkriti tko ju je, i zašto, doista ubio.
I tako se ispostavilo da ono što me je sve vrijeme proganjalo – strah da je svaki član moje obitelji ukaljan događajima i promijenjen do neprepoznatljivosti – bila istina. Ne samo da su svi bili upleteni u majčinu smrt, nego je svatko od nas bio kriv, čak i ja. (str. 304.)
Što sve činimo u ime ljubavi?
Roman U ime ljubavi uči nas puno toga o japanskoj kulturi. Veliku većinu nisam znala, no najviše me je iznenadila činjenica da wakareseseya kao djelatnost doista postoji. Mislim, nije ni u našoj kulturi rijetkost da supružnici izvlače prljave stvari kako bi brakorazvodna parnica išla njima u korist, i nije tajna da se tada služe svakakvim podlim spletkama, ali wakaresaseya je ozbiljan biznis. Pomalo gadljiva praksa koja cvjeta jer ljudi oduvijek i svugdje žele pronaći način kako, nakon ljubavi, povrijediti onog drugog.
Spisateljica Stephanie Scott napisala je ovo djelo potaknuta stvarnim sudskim procesom, gdje ju je opčinila priča o tome što smo sve sposobni učiniti drugom u ime ljubavi.
Što bismo učinili u ime ljubavi prema partneru? Djetetu? Unuku? U ime ljubavi prema moći, novcu?
Sve te vrste ljubavi povezane su u ovoj neobičnoj, fascinantnoj priči u kojoj ništa nije onakvo kakvim se na prvi pogled čini.
Tko je ubio Rinu manje je važno od onog zašto.
Završni dojam – vau!
Iako sam isprva pomalo oklijevala s čitanjem ovog romana, mogu reći da sam, na kraju, potpuno oduševljena! U ime ljubavi nije roman za kakvim bih inače posegnula jer nije niti triler niti krimić niti klasičan ljubić.
Ali – vjerovali ili ne – on je sve to!
Imamo ubojstvo, optuženika koji možda jest, a možda nije ubojica, ljubavnu priču veću od vremena i djevojku Sumiko koja sve to istražuje i povezuje u cjelinu. A u cjelini se, osim ljubavi i smrti, isprepliću čarobni japanski krajolici te stil pisanja koji je toliko poetičan, sjetan i strastven u isto vrijeme da svaku rečenicu osjećate kao pjesmu i još dugo mislite na nju.
Ljubav Rine i Kaija opisana je i iznijansirana s toliko osjećaja i razumijevanja, da ih vidite kao stvarne ljude, stvarne ljubavnike koji se vole vama pred očima.
Svidio mi se i način na koji spisateljica piše o preljubu – kirurški precizno, priča nam o svim emocijama koje takav čin u sebi ima. Nisu to samo ljubav i mržnja. Koliko je tu želje za povezanošću i razumijevanjem, nade, vjere.
S druge strane, koliko preljub može povrijediti sve one u njega umiješane – prevarenog supruga, djecu, roditelje…
U ime ljubavi prelijepo je napisana atmosferična priča koja će vas zarobiti. Ne samo potresnom, a opet predivnom fabulom koja itekako djeluje na čitateljeve emocije, već i riječima brižljivo spojenima u magične rečenice koje vas vode u samo srce Japana.
Ostali romani ove autorice:
U ime ljubavi roman je prvijenac Britanke Stephanie Scott, za koji sama kaže da je nastajao „mnogo godina“, što i ne čudi, s obzirom na opseg istraživanja koje je provela pišući priču o Rini i Kaitaru.
… prva ljubav, mislim da je to poput pjesme, glupe pop pjesme koju čuješ i pomisliš, pa to je jedina stvar koju ikada želim slušati, ima sve … ne treba mi ništa drugo. Sada je, naravno, ne bismo pustili. … Ali, kada je puste na radiju, pa, to je i dalje dobra pjesma. (str. 437.)
Slatki rastanak
Charlie Lewis je šesnaestogodišnji mladić, pomalo autsajder, najpamtljiviji po tom što ga valjda, nakon zadnjeg dana škole, nitko neće pamtiti.
Dok sam bio učenik, moja prepoznatljiva osobina bila je nedostatak prepoznatljivosti. … Nisu mi se divili niti su me prezirali, nisu me obožavali niti me se bojali; nisam bio nasilnik … nisam bio niti hrabar. (str. 7.)
Ta zadnja godina nije mu laka – završne je ispite napisao loše i nema šanse za upis na fakultet. Majka je napustila njegova oca i odselila se sa sestrom Billie, ostavivši njega da se brine za oca alkoholičara.
Malo snužden, to je bio jedan od izraza koje smo koristili. Ne osjeća se svojim, tužan. Mnogo stvari na umu. Zabrinut, tjeskoban. … Razočaran, naišao je na prepreku, nije mu baš najbolje, osjeća se odbijenim… Bila je izvanredna, doista, ta naša sposobnost smišljanja zaobilaznih fraza i eufemizama, poput društvene igre u kojoj nije dozvoljeno koristiti određenu riječ. (str. 185.)
Tada, sasvim slučajno, Charlie upoznaje Fran Fisher, djevojku drugačiju od svega što je Charlieju poznato. Kako bi je ponovo vidio, pristaje pridružiti se kazališnoj družini u kojoj glumi Fran.
Vratio sam se jer mi je bio nezamislivo da više nikada neću vidjeti to lice, čak i ako je to podrazumijevalo da pola dana moram provesti baveći se nečim što se zove impro-teatar, bila je to cijena koju sam bio spreman platiti. (str. 54.)
Prije nego shvati što se uopće dogodilo, Charlie se sprijateljuje s ostalim članovima grupe koje je dosad smatrao štreberima. Uviđa što je to pravo prijateljstvo, saznaje što je ljubav. Cijeli Charliejev život postaje bolji, bogatiji, šareniji.
No, teška obiteljska situacija i loše odluke koje je ranije donio, Charlieju ne daju mira i neprestano mu vise nad glavom. Hoće li mu upropastiti ovo čarobno ljeto smijeha, poljubaca i promjene?
Prva ljubav
Družina upravo priprema Shakespeareovu dramu Romeo i Julija, a Fran se priprema za ulogu Julije. Charlie čitavo vrijeme razmišlja o tome kako će odustati, ali toliko je opčinjen Fran da se nastavlja vraćati iz dana u dan – čak dobiva i ulogu u predstavi te počinje uvježbavati komad skupa s ostalima.
Shakespeare je, izgleda, uvjet koji Charlie mora ispuniti kako bi dobio priliku s Fran. Uskoro se sreća nasmiješi i njih dvoje postaju par.
Njihova je ljubav sve ono što prva ljubav jest – nabijena emocijama, luda, beskrajna i – osuđena na propast, na slatki rastanak. Iako smo svega toga svjesni od početka romana, ta nas sitnica ne sprječava da za njih navijamo – pa koliko potraje, potraje.
Charliejev je život u rasulu. Brine se o ocu alkoholičaru koji pleše na rubu depresije, neprestano u strahu od toga što će zateći kad se vrati kući. Opterećen je situacijama koje djeca ne bi smjela doživljavati. Baš zato, za njega se vežemo već od prvog poglavlja. Suosjećamo s njim, želimo ga zaštititi, uhvatiti za ruku, pogledati u oči i reći da će sve biti u najbolje redu.
… tada mi je sinulo… kako je najveća laž koju starost govori o mladosti ta da je potonja na neku foru slobodna od briga, uzrujavanja ili straha.
Dragi Bože, zar se nitko ne sjeća? (str. 187.)
Taj dječak prerano odrasta jer su oni koji bi ga trebalo voljeti i brinuti se za njega više okrenuti sebi, svojim potrebama i željama, svojim tugama i neuspjesima. Fran mu dolazi kao melem. Osvjetljava njegov turobni život, a nama čitateljima daje nadu da bi Charlie mogao postati nešto više razočaranja koje mu je, kako isprva izgleda, suđeno.
Ako mogu biti s Fran Fisher, ako me ona na neki način mogla prihvatiti, kao i sve moje mane iz prošlosti, svu bijedu i čudnovatost i brigu, onda bih ja zauzvrat postao bolja verzija samog sebe, verzija toliko sjajna i primjerena da je praktički potpuno nova. (str. 277.)
Slatki rastanak (od) Fran i Charlieja
Budući da mi je ovo prvi susret s Davidom Nichollsom, doista nisam znala što očekivati. Mislila sam da je ovo jedan lagani ljubavni roman, no prevarila sam se.
Njegov stil pisanja nije klasični stil ljubavnih romana – nije lepršav i jednostavan, zaigran i duhovit. Nichollsov me stil podsjeća na Orhana Pamuka. Neprestano pripovijedanje koje nije u potpunosti linearno iako ima neki svoj tijek obogaćeno razmišljanjima lika, sjećanja potaknuta sitnicama koje lik vidi ili osjeti, sve to usmjereno na Fran kao glavni objekt prisjećanja, ljubavi, želje… Pomalo sam se osjećala kao da iznova čitam Muzej nevinosti.
Usporedba s Pamukom definitivno ne može biti minus – no sjeta koja zrači iz romana Slatki rastanak čini ga prikladnijim za čitanje na neki kišni dan, nego ljeti kad upeče sunce. Vrijeme radnje je ljeto koje kao da podrazumijeva sreću i osmijehe. Baš zato, Slatki rastanak trebamo čitati u one ljetne dane koji se približavaju jeseni. Tada i mi, nagonski, osjećamo dolazak nekakvog kraja, a čežnja, tuga i bol glavnog lika oživljavaju i u našim srcima.
Ovo ljeto je baš užasno, nije li? Sunce izađe, nebo je plavo ako imaš sreće, i odjednom ti se jave sve one unaprijed određene ideje o tome što bi trebao raditi… Zato je ljeto strašno tužno – zbog toga što bismo svi trebali biti veseli. (str. 103./104.)
Ovo nije ljubavni roman, već roman o ljubavi. Prvoj ljubavi. Teškoj, intenzivnoj, očaravajućoj i dubokoj. Ljubavi koja nas mijenja i koju pamtimo cijeli život. Ovo je roman o odrastanju, o izgradnji karaktera, o traženju samog sebe. O tome da možemo i imamo pravo voljeti. Da ćemo nekad nekome biti ne samo dovoljno dobri, nego najbolji.
Da se za ljubav treba potruditi i izići iz zone komfora.
I da nikad nije kasno promijeniti se i krenuti naprijed.
Ostali naslovi ovog autora:
David Nicholls pisac je kojeg kritika smatra jednim od najtalentiranijih pisaca engleske suvremene književnosti.
Autor je pet romana, a kod nas su prevedeni Jedan dan, Mi i sada, Slatki rastanak.
Naš blog Mala od knjiga stvorile smo u kolovozu 2020. Godina dana čitanja, recenziranja, objavljivanja i dijeljenja iskustava o pročitanom prošla je u hipu. Sve naše objave, a njih je, kad se osvrnemo godinu dana unazad, impresivan broj, činile su nam zadovoljstvo i radost. Neke su bile više čitane, neke manje, ali to i nije važno jer uvjerene smo, svaka od njih takla je bar jednog pratitelja. Povodom našeg prvog rođendana, pripremile smo vam 10 najčitanijih objava na blogu Mala od knjiga. Budući da uglavnom čitamo trilere i kriminalističke romane pa je, samim time, najviše objava vezano baš za taj žanr, iznenađuje da je gotovo polovina od 10 najčitanijih objava vezana baš za ljubavne romane!
Na svakom linku nalazi se detaljna recenzija romana pa ako vas neka priča zainteresira, slobodno kliknite i saznajte o njoj više.
Pa, počnimo odbrojavanje!
10. Donato Carrisi: Pretpostavka zla
Na desetom mjestu naših 10 najčitanijih objava jest roman Pretpostavka zla, suvremenog talijanskog autora Donata Carrisija.
Pretpostavka zla započinje policijskom istragom koja prati slučajeve nestalih osoba, od kojih su neki nestali prije dvadesetak i više godina bez ikakvog traga. Odjedanput, davno nestali „oživljavaju“ i postaju ubojice. Radi li se o terorističkom činu, osveti ili nečem skroz drugom? Mila Vasquez i njen kolega Klaus Boris dugo tapkaju u mraku bez niti koja povezuje slučajeve. Kad im se u istrazi pridružio odbjegli, “kompromitirani“ kolega Simon Berrish, stvari se počinju kretati s mrtve točke. Roman je čitak, napet i uznemirujući. Radnja romana čini se poprilično zapetljana, ali pronicljivi istražitelji uspijevaju pohvatati niti i dovesti sam roman do uzbudljivog raspleta.
9. Sally Hepworth: Svekrva
Čim je Lucy upoznala Dianu, majku svog supruga, znala je da nije žena kakvu bi ova poželjela za svog voljenog sina. Koliko god se Lucy trudila, Diana je uvijek ostajala hladna i nepristupačna. Čak je i prema vlastitoj djeci bila pomalo kruta. A onda, Diana je umrla. Policija kaže da je samoubojstvo, ali zašto? Dokazi govore da je možda bilo ubojstvo. Ali tko bi htio ubiti Dianu? Osim možda Lucy…
Uzimajući u ruke roman Svekrva, mislite da ćete čitati krimić ili psihološki triler. Jer, imamo ubojstvo. A da ne spominjemo sam naslov- svi znamo da će biti krvi čim se uplete svekrva! Ipak, ovo nije ni krimić ni triler. Ovo je zapravo obiteljska drama, i to sjajna.
8. Elizabeth Hermann: Bezimena
Roman Bezimena izvrstan je kriminalistički roman, temeljen na stvarnim povijesnim činjenicama. U osnovi romana je priča o vrlo mladim djevojkama, Poljakinjama i Ukrajinkama, koje su radile kao prisilne radnice u u nacističkoj Njemačkoj, na način da su skrbile za njemačku djecu u njemačkim obiteljskim domaćinstvima, radeći do 12 sati na dan, bez ikakve naknade.
Mladi odvjetnik Joachim Vernauu zaručen je za bogatu nasljednicu Sigurn von Zernikow koja je potomak poznate velikaške njemačke obitelji von Zernikow.
Međutim, mutni se oblak nadvio nad dinastiju Zernikowih kada se pojavi stara Ukrajinka koja traži od Utza Zernikowa da potpiše stanoviti dokument koji potvrđuje da je njegova obitelj za vrijeme Drugog svjetskog rata koristila usluge prisilnih radnica kao dadilje, njegovateljice i skrbnice za djecu obitelji Zernikow. Utz to negira, no Ukrajinka je ubrzo pronađena mrtva i tu priča zapravo počinje.
Joakim počinje postavljati neugodna pitanja…
7. 10 ljubavnih romana koji će vas raznježiti ovog Valentinova
Na samo Valentinovo, napisale smo preporuku za 10 ljubavnih romana koji su nam ostali u lijepom sjećanju, dotaknuli srce i čije smo zgode i nezgode glavnih likova napeto pratili i za njih navijali. Teško je bilo odlučiti što sve uvrstiti na ovaj popis; nemamo svi isti ukus, nismo svi ni istih godina, razmišljanja, spola ni uvjerenja, ali svima je nama zajedničko : volimo dobru knjigu! Vođene time, odlučile smo se za neke nove knjige, neke nešto starije, neke klasične, a neke su i remek-djela. Sve su to knjige koje su nas u nekom trenutku života takle i raznježile nam dušu, opustile nam tijelo i dopustile nam pa otplovimo u magične svjetove ispisane na brojnim stranicama omiljenih nam štiva.
Uvrstile smo tako u objavu i Elizabeth Hoyt, Nicholasa Sparksa, Susan Elizabeth Phillips, Tolstoja i Mariju Jurić Zagorku. Za svakoga ponešto! Klikom na gornji link otkrijte koji su to ljubavni, “valentinovski” romani uz koje smo uživale – i uz koje ćete i vi uživati!
6. Nicholas Sparks: Srodne duše
Ako je neki pisac zaslužio da njegove knjige budu ogledni primjer za pisanje ljubavnih romana, onda je to zasigurno Nicholas Sparks. Roman Srodne duše nastavlja niz njegovih poznatih uspješnica zbog kojih smo i zavoljeli ovog autora. Ni ovaj roman neće vas razočarati. Srodne duše roman je koji će vam razgaliti dušu i rasplakati one nježnijeg srca. Predivno pisana topla ljubavna priča koja se događa među ljudima udaljenima miljama i miljama daleko.
Hope živi u Americi, a Tru u Zimbabveu. Hope je zaručena i želi djecu, Tru je rastavljen i ima sina. Ali, oni su srodne duše. Ne postoji udaljenost, vrijeme, čak ni bolest, koji će razdvojiti ovo dvoje ljudi koje se vole čitav život. Poveznica između njih je usamljeni poštanski sandučić na plaži Palm Beach u Sjevernoj Karolini. U njemu se nalaze ljubavna pisma vrijedna čitanja.
5. Romy Hausmann: Drago dijete
Evo nas na sredini naše liste 10 najčitanijih objava na blogu Mala od knjiga!
Na petom je mjestu roman strašnog sinopsisa. 👇
Duboko u šumi, u kolibi s prozorima koji su zakovani izolacijskim pločama žive mama, tata i dvoje djece. Tata strogo kontrolira obitelj – odlasci na zahod dopušteni su samo u određenom vremenu, ladice su zaključane, a koliba oslobođena bilo kakvih opasnih, otrovnih, oštrih predmeta. On štiti obitelj od svih opasnosti i brine se da djeca ne ostanu bez majke. No, jedan dan mama Lena uspije pobjeći. Da – pobjeći! Jer obitelj koju oni čine nije normalna obitelj – to je obitelj stvorena u zatočeništvu.
A tko je mama Lena? Je li to djevojka koja je prije četrnaest godina nestala i za kojom roditelji neumorno tragaju sve ove godine? Ako nije, zašto tvrdi da se zove Lena?
Roman Drago dijete jeziv je, potresan, strašan, emotivan, sve odjednom. Kombinacija je psihološkog trilera i svojevrsne obiteljske drame, mučna, zapletena, puna različitih obrata i šokantna.
4. Kate Morton: Urareva kći
1862. godina. Skupina mladih slikara, predvođenih karizmatičnim i šarmantnim Edwardom Radcliffeom, dolazi provesti ljeto u bajkovitoj kući Birchwood Manor, okruženoj rijekom, livadama i šumom. No, dogodilo se nešto strašno. Lijepa Edwardova zaručnica je mrtva. Njegova muza je nestala, kao i Plavi Radcliffe – skupocjeni plavi dijamant Edwardove obitelji.
2017. godina. Elodie je kći slavne violončelistice koja je prije dvadeset i pet godina poginula u prometnoj nesreći. Uskoro se udaje, no kako se datum bliži, tako je Elodie sve manje i manje sigurna u svoju odluku. Kad u arhivu u kojem radi pronađe crtež kuće koju prepoznaje kao kuću iz bajke koju joj je majka pripovijedala kad je bila dijete, Elodie neće stati dok ne otkrije tajnu – tajnu Birchwood Manora.
Staviti roman Urareva kći u ladicu žanra ne samo da je nemoguće, nego bi prema njemu bilo i bezobrazno. Bezbroj priča, bezbroj likova, bezbroj vremena i jedno mjesto čine ovaj roman i čarobnom bajkom, i ljubavnim romanom, i napetim krimićem.
3. Samuel Bjork: Dječak koji je volio jelene
Dječak koji je volio jelene je roman s kojim se nije lako nositi, jer donosi šaradu likova od kojih su mnogi neprilagođeni, emocionalno oskvrnuti, a neki čak ozbiljno bolesni, psihotični. Premda ste svjesni da se radi o knjizi i da je riječ o fikciji, ne možete se ne zapitati koliko ozbiljno bolesnih osoba, zlostavljanih od bliskih osoba u samom djetinjstvu, nikada ne potraži pomoć. Knjiga je nepredvidljive radnje koja se ubrzava sa svakom novom žrtvom. Poremećeni um koji djeluje kao serijski ubojica nije lako pratiti, a pogotovo shvatiti što ga pokreće u njegovom izopačenom svijetu.
Na sam Božić usamljeni se starac automobilom vozi kroz planine. Odjednom spazi nešto u mraku pred sobom i naglo zakoči. U snijegu na cesti stoji dječak plavih usana i s jelenjim rogovima na glavi…
2. Elizabeth Hoyt: Serijal Maiden Lane
Radnja serijala Maiden Lane smještena je u London, u 18. stoljeće. No, gdje u Londonu? Velika se većina radnje, ni manje ni više, odvija u sirotinjskom predgrađu toga grada, St. Gilesu gdje, čim se spusti mrak, vlada nasilje, alkohol, lopovluk i prostitucija. Kad zađu zadnje zrake sunca, na ulicama St. Gilesa nitko nije siguran, ma bio on muškarac ili žena. Maiden Lane je ulica koja se proteže St. Gilesom i koja naše junake najčešće vodi u avanturu života.
Najjača karika ovog serijala su ženski likovi. Sve su te heroine redom jake, neovisne, nesavršene žene. Neke su prekrasne, neke i nisu baš. Neke imaju kukast nos, neke su slijepe. Jedna ima vanbračno dijete (oh, ne!), druga ne može imati djecu. Međutim, sve su veoma pametne, tople, simpatične i znaju se boriti za sebe. Znaju što žele i ne dopuštaju da ih okolina osujeti u ostvarenju ciljeva. Ne srame se svoje seksualnosti i, za promjenu, baš je lijepo čitati ljubavni roman u kojem žena nije „cvijetak neubrani“ u trenutku kad pronalazi onog pravog. Muški likovi su mrvičicu klišeizirani, ali povremeno nas i oni zabljesnu nekom karakternom osobinom koju možemo prepoznati i u pravim muškarcima od krvi i mesa.
Elizabeth Hoyt opisuje i spaja različitu lepezu likova pa tu tako imamo vojvode, lordove, grofice, gusare, domaćice, vojnike, zatvorenike… Njihov ih imovinski status rijetko kad određuje i nikad nije prepreka za pravu ljubav.
1. Suvremeni hrvatski autori koje morate pročitati
Ovu smo objavu napisale povodom mjeseca hrvatske knjige, koji traje od 15. listopada do 15. studenoga. Na svoj popis nismo stavile Krležu, Marinkovića ni Brešana; nakon puno vijećanja, zaključile smo da su oni klasici i svima itekako poznati. Suvremeni hrvatski autori koje smo odlučile predstaviti pisci su 21. stoljeća, ljudi koji još uvijek rade, stvaraju i obogaćuju ne samo hrvatsku i regionalnu književnost, nego i onu europsku. Nabrojani suvremeni hrvatski autori nisu se na našem popisu našli samo tako. Neke od njih čitale smo nedavno, a neke davnije. Ipak, svi su oni na nama ostavili neki trag.
Našli su se tu, svi skupa, Kristian Novak, Ante Tomić, Slavenka Drakulić, Hrvoje Šalković, Ivica Prtenjača, Maja Hrgović, Ivana Bodrožić, Zoran Ferić, Miro Gavran, Olja Savičević Ivančević, Julijana Matanović, Pavao Pavličić, Goran Tribuson, Renato Baretić i Vedrana Rudan.
Na navedenom se linku nalaze svi ovi autori te po jedan njihov roman, koji je nama ostao u najljepšem sjećanju.
10 najčitanijih objava na našem blogu – zaključak
Dragi ljubitelji dobre knjige!
Kada smo krenule o ovu avanturu pisanja bloga nismo imale prevelika očekivanja. Dvije kolegice, prijateljice, zaljubljenice u čitanje i razmjenjivanje dojmova nakon pročitanih knjiga, mislile smo da bi bilo lijepo naše razgovore i komentare o pročitanim knjigama podijeliti sa što više ljudi koji su sličnih interesa. Željele smo proširiti krug ljudi koji žele podijeliti svoja iskustva o pročitanom.
Danas, godinu dana nakon pokretanja bloga, osjećamo se jako obogaćene. Putem bloga upoznale smo mnogo ljudi koji čitaju, razmjenjuju iskustva i šire svijest o knjizi kao pratitelju koji nas nikada neće iznevjeriti. Danas, nakon impresivne brojke naših pratitelja na Facebooku i Instagramu, koja je veća od 5.000 u samo godinu dana, možemo vam samo reći – Hvala od srca! ❤
U knjizi Evvie Drake počinje iznova, Evvie je mlada žena, ne odveć sretna. U braku je s Timom Drakeom, omiljenim kirurgom. Tim je za svakoga tko ga poznaje prekrasna osoba: druželjubiva, humana, na usluzi prijateljima i pacijentima u svako doba. Jedno što Tim nije pravi muškarac za Evvie. Kad je postala toga svjesna, Evvie je odlučila otići. Spremila je stvari u kofere i krenula kada je stigao kobni poziv iz bolnice: Tim je poginuo u prometnoj nesreći.
Znači: mislite da sam kandidatkinja za terapiju. Ah, svatko je praktički kandidat za terapiju. Uključujući i mene. Pitanje je, želite li pokušati? str. 290.
Evvie Drake -što dalje?
Ostavši u praznoj kući nakon smrti supruga, Evvie ima podvojene osjećaje. Mori je krivnja što ne osjeća dovoljno žaljenje za Timom, a istovremeno se prisjeća početaka njihove ljubavi, kada su bili jako sretni. Povlači se u osamu izbjegavajući ljude i kontakte. Svi u njezinu uspavanom primorskom gradiću u Maineu, uključujući njezina najboljeg prijatelja Andyja, misle da je razlog Evviena povlačenja žalovanje, a ona ih se u tome ne trudi razuvjeriti. Ali, nakon Timove smrti Evvie ima i troškove. Novca je sve manje i Evvie planira iznajmiti stan u svojoj prevelikoj kući.
Stiže Dean
Dean Tenney, bivši bacač prve bejzbolske lige i Andyjev prijatelj iz djetinjstva, u New Yorku proživljava teške trenutke. Njegova igračka karijera je na velikoj kušnji. Dean više ne uspijeva dobro baciti lopticu, ne može dokučiti zašto, a novinari i navijači ga razapinju. Andyjev prijedlog da provede nekoliko mjeseci u gradiću u Maineu čini mu se kao savršena prilika da posloži misli. Evvie mu iznajmi apartman u svojoj prevelikoj, pustoj kući. Nakon upoznavanja, njih dvoje sklope dogovor da su pitanja o prošlosti zabranjena.
Prijateljstvo i nešto više
Od početka, Evvie i Dean kliknu, ali ne razmišljaju o pronalasku partnera. Evvie je tek izašla iz procesa žalovanja, a Dean je opterećen svojom karijerom. Kako dani teku, oni se sve više približavaju jedno drugom pa se čini da je je sretan kraj na vidiku. Ali, naravno da postoje zapreke. Udaljavanja, pa i prekidi nisu im strani. Očito još uvijek nije došlo pravo vrijeme za njih. Tek kad svatko od njih riješi svoje “kosture u ormaru” izgledne su šanse da veza uspije.
Onaj prvi poljubac bio je lud, drugi je bio kratak, ali ovaj je bio onaj koji se spremao od trenutka kad su se upoznali. str. 199
Dojam o knjizi Evvie Drake počinje iznova
Knjiga je zabavna, romantična, brzo i lako se čita. Likovi su iskreni i to mi se sviđa. Evvie je jednostavna, svakodnevna, nesavršena i lako se poistovjetiti s njezinim likom. Nisam baš veliki fan ljubavnih romana, ali ova knjiga je nježna, pitka i daje nadu. Za neke od nas (u koje i ja spadam) koji žele malo jače štivo, da nas prodrma, Evvie Drake je… lagana limunadica. Ali, i takva, više je nego dobrodošla za čitanje na uzavreloj, ljetnoj plaži.
O autorici
Linda Holmes radi kao dopisnica za popularnu kulturu na Nacionalnom javnom radiju NPR (National Public Radio) i voditeljica je podcasta Pop Culture Happy Hour koji je doživio rasprodane emisije uživo u New Yorku, Los Angelesu, Washingtonu i drugdje. Redovito se pojavljuje u emisijama NPR-a među kojima su Morning Edition, All Things Considered i Weekend Edition. Prije rada na NPR-u pisala je za online časopis New York i za TV Guide, a i za utjecajnu internetsku stranicu Television Without Pity. Svoj stan u Washingtonu, D.C. dijeli sa psom. U slobodno vrijeme gleda i piše romantične komedije, kuha i bavi se ručnim radom.
Za sve naše drage pratitelje i ljubitelje čitanja, pripremile smo 10 romana idealnih za čitanje na godišnjem odmoru. Kad smo pravile odabir, rukovodile smo se time da knjige budu pitke, opuštajuće, lagane za čitanje bez obzira na kategoriju. Nismo se opterećivale time jesu li skroz nova izdanja ili ona od prije par godina. Jednostavno smo odabrale naslove za koje nam se činilo da će vas zabaviti i opustiti na nekoj plaži, planini, proplanku, gdje god bili na odmoru. Ovaj izbor svakako nije bio lagan i sigurni smo da bi svatko od vas izabrao deset nekih drugih knjiga, ali, ako vam se svidi ovaj naš, bit će nam izuzetno drago.
Lia Louis: Draga Emmie Blue
Roman Draga Emmie Blue lagani je ljubavni roman idealan za čitanje pod suncobranom, a prati mladu Emmie Blue koja je, prije četrnaest godina, pustila u zrak balon s porukom na koju je napisala tajnu. Balon je pronašao Lucas, mladić koji, gotovo sudbinski, ima rođendan na isti dan kao i Emmie. Od toga dana, njih su dvoje najbolji prijatelji. Danas, večer prije njihova tridesetog rođendana, Lucas izvodi Emmie u restoran jer joj mora reći nešto veoma važno.
Ako niste fan klasičnih ljubića, onda je ovo roman za vas! Topao, dirljiv, zabavan – Draga Emmie Blue je sve to! Nju morate voljeti jer je ona baš poput nas – zbunjena, tužna, sretna, povrijeđena, spremna oprostiti… Uživat ćete prateći njezinu potragu za srećom i muškarcem svog života.
Jer, koliko god Emmie bila uvjerena da je to Lucas i da ih je sudbina spojila, moramo se zapitati – je li to stvarno tako? Ili njezina ljubav još uvijek čeka?
Judy Blume: Ljetne sestre
Roman Ljetne sestre kombinacija je svega pomalo – obiteljske drame, romana o odrastanju i prijateljstvu, romana o ljubavi i tajnama…
Govori o prijateljstvu siromašne Victorie i bogate Caitlin koje, od djetinjstva, svako ljeto provode zajedno. Radnja počinje naprasno i baca nas u samo središte zbivanja jer Cailtin zove Vitoriju kako bi joj priopćila da se udaje za njezinu prvu ljubav, muškarca po imenu Bru. Polako se vraćamo u prošlost, u vrijeme kada su se dvije djevojke sprijateljile – jedna popularna i prekrasna, druga zatvorena i sasvim obična. Prateći razvoj prijateljstva, ali i njihovih osobnosti, otkrivamo tajne koje kriju obitelji djevojaka, prolazimo s njima kroz uzbudljivo i zbunjujuće razdoblje puberteta u kojem istražuju svoju seksualnost te društvene i obiteljske norme.
Hoće li prijateljstvo ljetnih sestara Victorije i Caitlin preživjeti izdaju? Hoće li Victoria doći prijateljici na vjenčanje? Kako će se rasplesti njihovi zamršeni prijateljski i obiteljski odnosi?
Ovaj je roman pravi užitak za čitanje i čim ga završite, vjerujte mi, poželjet ćete se vratiti na prvu stranicu i početi sve ispočetka.
Sarah Morgan: Ljeto je krivo za sve
Ljeto je krivo za sve drugi je dio serijala Sarah Morgan o zgodnoj braći O’Neil. Srednji brat O’Neil, Sean, ugledni je ortopedski kirurg kojem je karijera sve. Za razliku od posla u kojem je vrhunski stručnjak, pate mu veze – to jest, nema ih. Elise je kuharica u Snježnom kristalu, skijalištu O’Neilovih koje već neko vrijeme balansira na rubu bankrota. Njezina kuhinja jedna je od rijetkih stvari koje skijalište drže iznad vode – ljudi dolaze izdaleka kako bi probali njezine delicije. Prošlog ljeta stvari za njih dvoje postaju još užarenije. Iako bježe jedno od drugog, oboje nespremni na ljubav i vezanje, ljeto opet dolazi i otkriva da vatra koja se u njima zapalila prethodnog vrućeg ljeta još nije ugasla. I dalje itekako gori!
Pročitala sam sva tri nastavka serijala i sve vam ih od srca preporučujem. Prvi nastavak Praporci u snijegu i onaj posljednji, Možda ovog Božića – vezani su za zimu pa mi se, samo zbog toga, čini da ih je bolje čitati uz vatricu i okićen bor.
Ljeto je krivo za sve jedini se zbiva ljeti – kada je vruće ne samo vani nego i u krevetima naše zgođušne braće i njihovih lijepih djevojaka (supruga). Kao i u prethodnim romanima, oduševila me sama obitelj O’Neil, njihova bliskost i povezanost te ljubav koju gaje jedni prema drugima. Divno je kada je obitelj tako povezana, kada se ne osuđuje i kada se prihvaća. I kada i druge prihvaća u tu svoju zajednicu.
Dakako, i skijalište Snježni kristal prekrasna je pozadina brojnim ljubavima koje se u njemu događaju. Jednako lijep ljeti kao i zimi, uživat ćete u svakom opisu krajolika, zvuku slapa i cvrkutu ptica koji prate naše junake u potrazi za ljubavlju.
Fredrik Backman: Tjeskobni ljudi
Iskreno govoreći, jedan sam od najvećih i najvjernijih Backmanovih obožavatelja i svaki njegov roman je užitak za čitanje, i za mozak i za srce. Ipak, među 10 romana za čitanje i sunčanje preporučit ću vam njegov najnoviji roman Tjeskobni ljudi.
Kao i sve što Backman napiše, tako i ovaj roman u nama budi emocije za kojem možda nismo ni znali da ih imamo.
Šarmantan je to i dirljiv roman o neuspjelom pljačkašu banke i osam tjeskobnih ljudi koji mu postaju taoci. Ovo nije roman koji će vas ostaviti tjeskobnima, upravo suprotno. Sve te ljudske priče, osjećaji i povezanost koja se među njima javlja ostavit će u vama topao osjećaj pozitive i osmijeh na usnama.
Baš kao i u ostalim romanima, bit će tu red suza red smijeha, makar kod mene. Samo, pazite da niste baš na nekom super krcatom kupalištu kako vas vaši susjedi kupači ne bi čudno gledali kad pustite suzicu!
Riley Sager: Dođi prije mraka
Da ne bi bilo da vam preporučujemo samo ljubiće i ostale laganice, među 10 romana za ljetno štivo uvrštavamo i jedan opak triler koji će vas držati budnima u ovim vrućim noćima!
Prije dvadeset pet godina, Ewan i Jess Holt te njihova mala kći Maggie sele se u prekrasno viktorijansko zdanje Baneberry Hall. Tu počinje njihova noćna mora i, dvadeset dana kasnije, otamo bježe glavom bez obzira, u gluho doba noći, ostavljajući sve što imaju.
Ewan Holt zatim piše Kuću užasa, horor roman o tome što im se dogodilo u ta tri tjedna i kako je, od savršenog obiteljskog doma, Baneberry Hall postao kuća strave. Roman postaje hit, a Baneberry Hall obilježen kao ukleta kuća.
Danas, Maggie Holt dizajnerica je interijera. Nakon očeve smrti naslijedila je omraženu kuću i odlučna je otkriti što se zapravo tamo dogodilo dok je bila petogodišnja djevojčica. Jer, interesantno, Maggie se iz tog razdoblja ničeg ne sjeća. Sasvim je sigurna da je očev roman izmišljotina i odlučna je dokazati to. Preseli se u “kuću užasa” i strava opet počinje…
Malo je reći da me roman Dođi prije mrakaoduševio! Bila sam prikovana uz knjigu od prve stranice i nikako ju nisam mogla ispustiti iz ruku! Tako će biti i vama, vjerujte!
Samo se hrabro bacite u ovu kuću užasa, pripremite sladoled i grickalice i uživajte! I, obavezno provjerite jeste li zaključali ulazna vrata.
Winifred Watson: Veliki dan gospođice Pettigrew
U ovaj sam se roman zaljubila na prvo čitanje i otad ga svima zdušno preporučujem! Ako ćete ikad pročitati neku knjigu prema mojoj preporuci – neka to bude Veliki dan gospođice Pettigrew!
Gospođica Guinevere Pettigrew glavni je lik ove lepršave, neodoljive priče. Četrdesetogodišnja usidjelica, pastorova kći, po manirima prava uštogljena, kreposna dama, tanke sive kose, nezdravog tena (od slabe prehrane), u ružnom blatnjavo smeđem kaputu, preplašena i slaba. Ali je li doista?
Kad od nevolje treba spasiti lakomislenu gospođicu LaFosse, u koju se odmah zaljubila, gospođica Pettigrew postaje suprotnost onome tko je vjerovala da jest – postaje hrabra, odvažna, lukava. Mijenja nam se naočigled!
Iako se čitava radnja odvija u samo jednom danu, roman obiluje simpatičnim, britkim i duhovitim dijalozima. Tu su i luckasti likovi i emotivne epizode zbog kojih ćete se čas smijati, a čas šmrckati. Nešto ovako dobro pročitat ćete sad i tko zna kad opet!
Caroline de Maigret i Sophie Mas: Godinu starija, godinu bolja
Ako ste voljeli knjigu Kako biti Parižanka u svakoj prilici, voljet ćete i ovu – nastalu iz pera istih autorica! Ovaj inspirativan osvrt uči nas kako u nama žive različite dobi: dob koja nam je određena godinom rođenja i naša emocionalna dob. Čvrste granice između kronološke i emocionalne dobi ne postoje, a mi smo onoliko stare koliko su to naše želje, strasti i snovi.
S razigranom duhovitošću, praktičnim savjetima i mudrim opažanjima, autorice ovog bestselera sada se hvataju u koštac s pariškim umijećem odrastanja. Dok progovaraju o ljubavi, zavođenju, modi i spojevima, ali i o obitelji, poslu, samačkom životu i prihvaćanju nesavršenosti, ove će vas spisateljice opet zabaviti, izreći ono što ne očekujete čuti, ali baš onako kako to želite čuti. U isti mah dirljiv i urnebesno smiješan, ovaj divan vodič bez dlake na jeziku pronicljivo ilustrira što to znači biti punokrvna žena.
Idealno štivo za ljetno čitanje!
Greer Hendricks, Sarah Pekkanen: Skrivene namjere
Nakon svjetskog uspjeha koji su postigle romanom Ona između nas, autorice Greer Hendricks i Sarah Pekkanen predstavljaju Skrivene namjere, psihološki triler koji nas tjera da razmislimo o povjerenju u partnerskim vezama, o pitanjima morala i etike općenito u životu, a poglavito kada donosite odluke vezane za one koje volite.
Skrivene namjere započinju s mladom Jessicom Farris, vizažišticom kojoj treba novac. Dodatna zarada u znanstvenom istraživanju čini se odlična nadopuna njezinom skromnom budžetu. Istraživanje vodi psihijatrica, doktorica Lydia Shields. Jessica ne razmišlja o tome koja je svrha istraživanja. Uskoro psihijatrica uspostavlja osobnu vezu s Jessicom i ona počinje biti svjesna da psihijatrica ima poseban plan s njom, kakav nije imala s drugim ispitanicama u istraživanju. Prvi od posebnih zadataka je da se približi psihijatričinom suprugu…
Kate Quinn: Lovkinja
Lovkinja nastavlja niz uspješnica autorice Kate Quinn, nakon romana Aliceina mreža.
Okosnica radnje je lov za nacističkom zločinkom, Lorelei Vogt, koju zovu Lovkinja. Ona je izuzetno inteligentna žena koja je, počinivši užasne zločine za vrijeme Drugog svjetskog rata u Njemačkoj i Poljskoj, prebjegla u Ameriku, gdje joj se gubi svaki trag. Trojac iz ureda za traženje ratnih zločinaca, britanski novinar Ian Graham, Nina Borisovna Markova, Ruskinja, ratna vojna pilotkinja, rođena u bespuću sibirske tajge, i mladi Tony Rodomovsky, podrijetlom Židov, vozač i istražitelj, nakon mnogih promašaja i krivih smjerova, na tragu su lovkinji Lorelei Vogt. Ali, Lorelai sada ima novi identitet, novu obitelj i novu državu.
Roman koji ne ispuštate iz ruku od prve do zadnje stranice..
Dean Nicholson: Nalin svijet
U svoj izbor 10 romana za čitanje na odmoru, moram uvrstiti i predivnu priču o prijateljstvu između čovjeka i životinje.
Kad je tridesetogodišnji Dean Nicholson krenuo iz Škotske biciklom oko svijeta, namjeravao je otkriti sve što može o našem izmučenom planetu. No, nije računao na lekcije koje će naučiti od svoje neočekivane družice. Tri mjeseca nakon polaska, na zabačenoj cesti u planinama između Crne Gore i Bosne, naišao je na napuštenu mačkicu. Nije mogao odoljeti prodornu pogledu i molećivu mijauku blatnjave sirotice. Nije ju mogao samo tako prepustiti njezinoj sudbini, pa ju je smjestio na bicikl i, uz pomoć lokalnih veterinara, pomogao joj da se oporavi. Veza je ubrzo postala neraskidiva – i on i mačka koju je nazvao Nala bili su znatiželjni, neovisni, otporni i pustolovna duha. Videosnimka njihova susreta pogledana je dvadeset milijuna puta, njihov Instagram ima 750 0000 pratitelja, a broj i dalje raste…
Čitate li već neki od ovih 10 romana?
Nadamo se da ste zadovoljni ovim našim izborom 10 romana za čitanje na godišnjem odmoru. Voljele bismo čuti i vaše prijedloge nekih drugih knjiga koje smatrate idealnim za čitanje na odmoru, na plaži, pod suncobranom. Ili možda ste više tip za svjež zrak, planine i zelene proplanke?
Ako vas je Mala od knjiga svojim izborom potakla na čitanje neke nove, do sada nepročitane knjige koju ćete tek upoznati i zavoljeti, onda je naš zadatak ostvaren.
Ili, kako je to lijepo rekao Orhan Pamuk: Jednog sam dana pročitao knjigu i cijeli mi se život promijenio.
We use cookies on our website to give you the most relevant experience by remembering your preferences and repeat visits. By clicking “Accept All”, you consent to the use of ALL the cookies. However, you may visit "Cookie Settings" to provide a controlled consent.
This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. These cookies ensure basic functionalities and security features of the website, anonymously.
Kolačić
Trajanje
Opis
cookielawinfo-checkbox-analytics
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Analytics".
cookielawinfo-checkbox-functional
11 months
The cookie is set by GDPR cookie consent to record the user consent for the cookies in the category "Functional".
cookielawinfo-checkbox-necessary
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookies is used to store the user consent for the cookies in the category "Necessary".
cookielawinfo-checkbox-others
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Other.
cookielawinfo-checkbox-performance
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Performance".
viewed_cookie_policy
11 months
The cookie is set by the GDPR Cookie Consent plugin and is used to store whether or not user has consented to the use of cookies. It does not store any personal data.
Functional cookies help to perform certain functionalities like sharing the content of the website on social media platforms, collect feedbacks, and other third-party features.
Performance cookies are used to understand and analyze the key performance indexes of the website which helps in delivering a better user experience for the visitors.
Analytical cookies are used to understand how visitors interact with the website. These cookies help provide information on metrics the number of visitors, bounce rate, traffic source, etc.
Advertisement cookies are used to provide visitors with relevant ads and marketing campaigns. These cookies track visitors across websites and collect information to provide customized ads.
