Oznaka: ljubavni roman

Objavljeno

Romani koji su nam obilježili 2021. godinu

2021. godina u romanima

Ova protekla, 2021. godina, bila je bremenita po mnogo čemu. Teško da ćemo je se sjećati po putovanjima, izlascima i druženjima. Ali ono što je sigurno, sjećat ćemo je se po pročitanim knjigama. Ideja je bila da napravimo odabir najboljih romana u 2021. godini. Naš je popis isprva bio oko trideset, pa dvadeset, da bismo se, na kraju, jedva zaustavile na dvanaest. Dvanaest vrhunskih romana! Preporučujemo ih vama, dragi naši pratitelji, za čitanje, komentiranje i procjenu. Nama su svi odreda bili izvrsni. Uživajte!

Naslovna

Eva García Sáenz de Urturi: Šutnja bijeloga grada

Dva gola tijela, muško i žensko. S rukom utješno položenom na obrazu onog drugog. Uvijek u povijesno važnom dijelu Vitorije. Tako je bilo prije dvadeset godina, kada je za okrutna ubojstva optužen mladi arhitekt, lokalna zvijezda u usponu, miljenik ne samo žena nego i cijelog gradića. Uhitio ga je nitko drugi nego njegov vlastiti brat – ne samo brat nego i blizanac. Isti je slučaj i danas. Dva tijela, muško i žensko… Slučaj rješava briljantni inspektor profiler Unai López de Ayala zvan Kraken…

Premda sam pročitala mnoštvo kritika koje na sva usta hvale roman Šutnja bijeloga grada, nisam očekivala remek-djelo u malom. Ritualna ubojstva prožeta mitologijom, atmosfera nadnaravnog pomiješana s baskijskim legendama i ubojica toliko lud da je gotovo normalan – sve to čini ovaj roman djelom koje ne smijete zaobići! Proteklu, 2021. godinu, definitivno ću pamtiti po ovom brutalnom, izvrsnom romanu!

Kate Quinn: Lovkinja

Lovkinja nastavlja niz uspješnica autorice Kate Quinn, nakon romana Aliceina mreža. 

Okosnica radnje je lov za nacističkom zločinkom, Lorelei Vogt, koju zovu Lovkinja, izuzetno inteligentnom ženom koja je, počinivši užasne zločine za vrijeme Drugog svjetskog rata u Njemačkoj i Poljskoj, prebjegla u Ameriku, gdje joj se gubi svaki trag.

Trojac iz ureda za traženje ratnih zločinaca, britanski novinar Ian Graham, Nina Borisovna Markova, Ruskinja, ratna vojna pilotkinja,   i mladi  Tony Rodomovsky, vozač i istražitelj, na tragu su lovkinji Lorelei Vogt. Ali, Lorelai sada ima novi identitet, novu obitelj i novu državu.

Ovo je priča o hrabrim ljudima koji nisu odustali od toga da osvete svoje bližnje i koji se bore da ubojstva i zvjerstva koja su počinjena za vrijeme Drugog svjetskog rata dođu u ruke pravdi i budu procesuirani. Priča je tužna, ali veličanstvena. Na kraju se osjećate ispunjeni i svjesni da ovakve i slične borbe još i danas traju…

Kate Elizabeth Russell: Vanessa moja crna

2017. je godina. U jeku #metoo pokreta, kad žrtve pronalaze svoj glas i za zlostavljanje optužuju sve više i više moćnih muškaraca, kada je oko javnosti ponovo usmjereno u traženje pravde, kada se lome koplja oko toga može li se zlostavljanje prijaviti prekasno, jedan je profesor jedne privatne škole optužen za zlostavljanje učenice. Ta vijest, koja u medijima i na društvenim mrežama zauzima golem prostor, mladu Vanessu baca natrag u srednjoškolske dane. Vanessa je išla baš u tu privatnu školu. Slušala je predavanja baš kod tog profesora. A onda naprasno otišla…

Ovaj roman nije sličan ičemu što ste do sada pročitali. On propitkuje sve ono što smo sigurni da znamo. Tko je žrtva? Kako se žrtva ponaša? Kako se ponaša predator? Čija je, naposljetku, krivnja? Volim romane koji me izbace s tračnica, a Vanessa moja crna definitivno je jedan od njih.

2021.

Søren Sveistrup: Čovjek od kestena

Čovjek od kestena vrhunski je triler koji vas zaokuplja, koji obožavate i koji vas istovremeno plaši. Inteligentan um serijskog ubojice koji je uvijek za jedan korak brži od istražitelja i atmosfera straha, jeze i nelagode koja vam ne da da mirno spavate čitajući ovu knjigu, pogotovo ako imate djecu, svrstava ovaj roman u sam vrh kriminalističkih romana objavljenih u posljednjih godinu-dvije. Iako prvijenac i po autorovim riječima dugo pisana, ova knjiga spada uz bok nedavno objavljenih djela najboljih skandinavskih autora.

Ubojica je brutalan, žrtve su unakažene i jasno je da se radi o velikom bijesu ili mržnji. Uz svaku sljedeću žrtvu, istražitelji pronalaze čovječuljka od kestena na kojem su otisci ubijene djevojke.

Igra izuzetno inteligentnog, ali ozbiljno poremećenog serijskog ubojice, s dvoje istražitelja, mlade Naie Thulin i otpadnika Marka Hessa uz atmosferu nelagode, adrenalinski će vas držati sve do kraja romana.

Ana Johns: Žena u bijelom kimonu

Unaprijed dogovoren brak sedamnaestogodišnje Naoko Nakamure njezinoj će obitelji osigurati dobar položaj u njihovoj tradicionalnoj japanskoj zajednici. Najbolja partija za Naoko po izboru njezinih roditelja je Satoshi Tanako, čiji je otac glavni klijent Naokina oca. Ali, Naoko je zaljubljena u američkog mornara Hajimea, kako ga ona zove. Uda li se za njega, nanijet će veliku sramotu svojoj obitelji i uzdrmati trgovačke i političke veze njezinog oca. Naoko se odlučuje za Hajimea i za ljubav.

Zabranjena ljubav između mlade Japanke i američkog mornara u vremenu nakon Drugog svjetskog rata ispričana je u knjizi Žena u bijelom kimonu bez lažne patetike i bez zauzimanja strana.

Iako je Žena u bijelom kimonu plod mašte, radnja je zasnovana na stvarnim događajima. Preporučam ovu knjigu svima kojima je ljubav smisao, razlog i vodilja života.

Winifred Watson: Veliki dan gospođice Pettigrew

Gospođica Pettigrew opet je ostala bez posla. Ona je guvernanta i to, prema vlastitom priznanju, ne baš jako dobra. Dolazi u zavod za zapošljavanje gdje je zabunom šalju na adresu gospođice LaFosse. I ta se zabuna pretvara u najsretniji trenutak života i veliki, ma najveći dan u životu gospođice Pettigrew. Upoznaje luckastu, prekrasnu, predivnu gospođicu LaFosse, glumicu i pjevačicu u noćnom klubu. Dvije različite žene postaju najbolje prijateljice i stvaraju čudesnu priču! Ako ćete ikad pročitati neku knjigu prema mojoj preporuci – neka to bude Veliki dan gospođice Pettigrew!

Ne postoje riječi kojima bih vam dovoljno žarko preporučila ovaj roman! Toliko je simpatičan, šašav, a ozbiljan, duhovit i nježan u isto vrijeme! Kad sam otvorila prvu stranicu, nisam znala što očekivati, no od prve rečenice, priča vas uvlači u sebe! U gospođicu Pettigrew zaljubit ćete se odmah! Pročitate ovo divno štivo, nećete požaliti!

2021.

Ashley Audrain: Sumnja

Ovu tešku priču o majčinstvu priča nam Blythe, no priča ne počinje u sadašnjosti.
Blythe se vraća u prošlost, u dane kada je tek upoznala svog supruga Foxa i kada se činilo da je cijeli njen život savršen. Nakon udaje za Foxa, Blythe želi biti što bolja, želi biti savršena – za njega. Kad on poželi dijete, da bi ga usrećila, i ona poželi dijete. I rađa Violet. Majka uviđa da s njezinom kćerkicom nešto nije u redu, no nitko joj ne vjeruje.

Svako toliko, pojavi se roman koji tematizira majčinstvo s ove ili one strane i gotovo uvijek postane hit. Provokativna je to tema o kojoj svi imaju mišljenje. Odnos majke i djeteta, ljubav koja bi trebala biti bezuvjetna, savršeno majčinstvo kojim nas bombardiraju s naslovnica…Uzimajući u ruke roman Sumnja, nisam očekivala pročitati nešto ovoliko dojmljivo, brutalno, strašno i izvrsno u isti tren!

Ane Riel: Smola

Ako ste mislili da nekoga volite najviše na svijetu i nema toga što ne biste učinili za njega, pročitajte Smolu, šokantan, izuzetno dirljiv, ali opet na svoj način jeziv roman. Želja da se zaštite najmiliji duboko je ukorijenjena u svima nama, ali kada to rade ljudi narušene osobnosti, neprilagođeni i malo je reći nekonvencionalni, onda nastaje kaos.

Tata je na badnje jutro ubio baku, saopćila nam je Liv odmah na početku knjige. I to je rekla smireno i hladno, bez emocija. Tko je Liv? Je li ta djevojčica čudovište? Ne, ona je neobična šestogodišnjakinja koja živi u vrlo posebnim i krajnje destruktivnim životnim uvjetima. Nitko se od mještana nije zapitao kako živi izolirana obitelj na njihovom otoku. A bilo je naznaka da se tamo događaju čudne stvari. Smola je duboko šokantan i uznemirujući roman koji vrijedi pročitati i još dugo razmišljati nakon pročitanog.

Teško mi je ovu knjigu svrstati u bilo koju kategoriju. Najbliže što bih rekla da je to obiteljska drama s elementima horora. Preporuka: Ovu knjigu jednostavno morate pročitati!

Ji-young Gong: Naše sretno vrijeme

Naše sretno vrijeme sjajna je knjiga koja priča o krivnji i oprostu.

Knjigu pričaju usporedno dva lika. Tridesetogodišnja Yu-jeong i dvadesetsedmogodišnji Yun-su. Prvi susret Yu-jeong i Yun-sua događa se u zatvoru gdje Yu-jeong dolazi u posjet zatvorenicima koji su osuđeni na smrtnu kaznu zbog izrazito teških ubojstava. Na volontiranje u zatvoru nagovara je njezina rođakinja, teta Monica. Yu-jeong dolazi u posjet Yun-suu nevoljko, pitajući se zašto dolazi osuđenom ubojici koji sasvim sigurno zaslužuje smrtnu kaznu. Yun-su je loš čovjek, Yun-su je ubojica, ali Yu-jeong na taj posjet gleda kao na zadatak. Kao nešto što je obećala samoj sebi.

Susreti Yu-jeong  i Yun-sua mijenjaju jednog i drugog. Čine ih boljim ljudima. Čak i ljude oko njih čine boljima. Raspon osjećaja kroz koje prolaze oba lika varira od ljutnje, mržnje, inata, depresije i crnila, do razmišljanja, preispitivanja i kontemplacije.

Nakon pročitane knjige uistinu razvijamo uvjerenje kako je život svet. To ne smijemo nikad zaboraviti.

2021.

Colleen Hoover: Verity

Spisateljica Lowen dobiva nevjerojatnu ponudu za posao – bit će koautorica slavnoj Verity Crawford koja je nastradala u prometnoj nesreći. Spletom okolnosti, Lowen se useljava u dom Crawfordovih kako bi pregledala Verityn kaotični ured i u njemu potražila bilješke i skice za nastavak serijala. No, ono što Lowen tamo pronalazi nadilazi granice zdravog razuma… Čini se da je Verity pisala autobiografiju, djelo toliko strašno i jezivo da ga nikad nikome nije mislila pokazati.

Roman Verity progutala sam u jedan dan i uživala sam u svakoj stranici! Jeziva, gotovo gotička atmosfera uvlači vas od samog početka, a groteskni događaji u koje je teško povjerovati nižu se jedan za drugim. Ovo je jedan od onih romana u kojem je sve stvarno, a ništa nije. Naprosto ne znate u što vjerovati… I iako će iskusni čitatelj psiholoških trilera odmah pogoditi da nije sve baš onako kako nam je servirano, rasplet je nevjerojatniji od svih naših pogađanja!

Stephanie Scott: U ime ljubavi

U Japanu cvjeta neobična industrija wakaresaseya – jedan supružnik unajmi osobu da zavede drugog i tako stekne prednost u brakorazvodnoj parnici. Sato svojoj supruzi Rini čini baš to. Unajmljuje Kaitara da zavede Rinu i njezin preljub ovjekovječi fotografijama koje bi na sudu bile od iznimne važnosti za dobivanje skrbništva nad sedmogodišnjom kćerkicom Sumiko. No Sato ne računa na jedno – Rina i Kaitaro odmah se zaljubljuju. A onda je Rina ubijena. Kai je optužen i zatvoren. Sumiko odrasta s djedom, nesvjesna velike tajne koja obavija majčinu smrt.

Iako sam isprva pomalo oklijevala s čitanjem ovog romana, mogu reći da sam, na kraju, potpuno oduševljena! U ime ljubavi nije roman za kakvim bih inače posegnula jer nije niti triler niti krimić niti klasičan ljubić. Ali – vjerovali ili ne – on je sve to! U ime ljubavi prelijepo je napisana atmosferična priča koja će vas zarobiti. Ne samo potresnom, a opet predivnom fabulom koja itekako djeluje na čitateljeve emocije, već i riječima brižljivo spojenima u magične rečenice koje vas vode u samo srce Japana.

Marina Vujčić: Pedeset cigareta za Elenu

Izvrstan roman autorice Marine Vujčić, Pedeset cigareta za Elenu, duboko me se dojmio. Majstorski napisan, s atmosferom neizvjesnosti, očekivanja i traženja smisla, roman je to koji priča o tome kako slučajne sitnice kojih najčešće nismo ni svjesni mogu utjecati na živote drugih i nas samih. U knjizi pratimo četiri osobnosti, dva muškarca i dvije žene, svatko sa svojim životnim dilemama. Knjiga u kojoj je vrlo malo dijaloga ne samo da nije dosadna, već drži našu punu pažnju cijelo vrijeme čitanja.

Pročitala sam knjigu u jednom dahu. Nakon čitanja protrnete i postavljate sami sebi masu pitanja. Da smo nekad nešto drugačije odlučili, u kojem bi smjeru išao naš život? Da smo presjekli i ne činili kompromise, bismo li sada bili sretniji? Nakon čitanja, prepoznajete se u mnogim situacijama. Knjiga je nostalgična, melankolična i krajnje dirljiva. Kad je pročitate, osjećate tisuću emocija. Cijela se fabula događa u samo 24 sata,  a vama se čini da je prošao ne jedan, već stotinu života. Ogromna preporuka!

2021.

2021. – 12 romana, a moglo je…

Ako vam se svidio ovaj naš odabir, bit ćemo jako sretne. Naravno da je to samo djeličak prebogate književne scene iz 2021. godine. Ostalo je još jako puno izvrsnih, nepročitanih knjiga. Nadamo se da ćemo njih uloviti u 2022. godini. Za dobru knjigu ionako nije važno kada je napisana, ni kada je tiskana, već kada je pročitana. Veselimo se novim čitateljskim izazovima zajedno s vama!

Gdje kupiti navedene romane:

Znanje: Lovkinja, Vanessa moja crna, Veliki dan gospođice Pettigrew (izdavač je Sonatina, ali nema webshop), Smola, U ime ljubavi, Sumnja (izdavač je Profil, ali nema webshop)

Fraktura: Šutnja bijeloga grada, Pedeset cigareta za Elenu

Naklada Neptun: Verity

Hena com: Naše sretno vrijeme

Fokus: Čovjek od kestena

Mozaik knjiga: Žena u bijelom kimonu

Objavljeno

Edith Wharton: Doba nevinosti

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Doba nevinosti: ©Znanje

Ti mi se svaki put dogodiš iznova. (str. 257.)

Edith Wharton: Doba nevinosti

Doba nevinosti

Mladi odvjetnik Newland Archer zaručen je za nježnu, jednostavnu May Welland. Uvjeren je da je voli i da ljubav treba takva biti – laka i blaga. Njih su dvoje naizgled savršen par visokog društva u New Yorku 19. stoljeća.

Tada se u New York iz Europe vraća Mayina rođakinja, grofica Ellen Olenska, koja je upravo ostavila supruga i tim činom sablaznila čitavo njujorško društvo. Kako grofica Olenska ne bi bila izopćena, Newland brže-bolje objavljuje zaruke s May. Tim činom iza grofice ne staje samo jedna moćna obitelj, nego dvije. Grofica Olenska ne boji se zlih jezika, korača društvom uzdignute glave začuđena zakulisnim igrama, nebrojenim pravilima ponašanja i licemjerjem njujorške gospode i gospođa.

Istina, više nema njezine nekadašnje jedrine. Rumeni obrazi su problijedjeli, pomalo je ispijena, bliži se tridesetoj ali izgleda nešto starije. Ipak, u njoj je tajanstveno vladala neka ljepota, neko samopouzdanje u držanju glave, u usmjeravanju pogleda… (str. 54.)

Nakon susreta s groficom, u Newlandu se bude osjećaji koji teško prepoznaje i koje nikada prije nije iskusio. Ona je za njega dašak svježine, nešto novo u učmalom, konzervativnom društvu. Ona je žena koji misli svojom glavom i odbija se povinovati patrijarhalnom društvu.

Čežnja ga je obuzimala i danju i noću, neka neprestana neodrediva žudnja, kao iznenadan hir bolesna čovjeka za hranom ili pićem koje je nekada okusio i davno zaboravio. … Samo je osjećao da treba  ponijeti viziju mjesta na zemlji po kojem je ona hodala i način kako ju je nebo i more okruživalo, i da će onda ostatak svijeta biti manje pust. (str. 201.)

Ne može je izbaciti glave, ne prestaje misliti na nju, traži prilike u kojima bi je susreo, vreba trenutke u kojima bi s njom mogao razgovarati…

Unatoč silnoj strasti, u Newlandu pobjeđuje osjećaj dužnosti i on ženi May.

Archer i Olenska

Nakon ženidbe, Newland neko vrijeme ne susreće groficu Olensku i čini se kao da su ga ti neobuzdani osjećaji prošli. Navikava se na lagodan, miran, konvencionalan život s May.

Nije mogao reći daje pogriješio u izboru, jer ona je ispunila sve što je očekivao. Bez sumnje je bilo zahvalno biti mužem jedne od najljepših i najpopularnijih mladih udanih žena u New Yorku… A što se tiče prolazne mahnitosti koja ga je bila spopala uoči vjenčanja, naviknuo se da to smatra posljednjim od svojih odbačenih pokusa. Pomisao da je on ikada mogao, pri punoj svijesti, sanjati o ženidbi s groficom Olenskom postala je gotovo nezamisliva… (str. 186.)

Edith Wharton: Doba nevinosti

No ponovni susret s Olenskom razbuktat će duboko skrivenu ljubavi i Newland će se naći pred odlukom života – prekinuti sve lance s uštogljenom kremom njujorškog društva, ostaviti May i oženiti ljubav svog života ili… Nastaviti živjeti dosadnim, predvidljivim životom u kojem je žena odgojena tako da povlađuje mužu i da nema svoje mišljenje.

Zbog ljubavi s groficom, Archeru se čini da svijet vidi na drugačiji, novi, bogatiji način i da je sve za što je dosada vjerovao da jest samo jedna velika, obična, dosadna laž.

Stvari koje su ispunjavale njegove dane sada su izgledale kao parodija života u dječjoj igri… (str. 164.)

Doba nevinosti – 100 godina poslije

Roman Doba nevinosti objavljen je 1920. godine, dakle, prije malo više od sto godina, a čitajući ga, uopće nemate takav osjećaj. Čini vam se da čitate suvremeno djelo smješteno u 19. stoljeće.

Stil kojim spisateljica piše izvrstan je! Zabavan, ironičan, ciničan… Premda je roman gotovo u potpunosti pripovijedanje, nije dosadan već se čita s lakoćom. Najveći mi je problem bio pohvatati ogroman broj likova i njihove međusobne rodbinsko-bračne veze. Sve ostalo je doista bez mane!

Način na koji nam Edith Wharton prikazuje njujorško visoko društvo istodobno je duhovit i gorak. Ne znamo bismo li žalili ili se rugali ženama koje su u tolikoj mjeri zatupljene odgojem da muževe gledaju kao bogove.

Izgovorila je „čita novine“ tonom kojim bi premijerova žena izgovorila „vodi sjednicu vlade“ – ne zbog bahatosti, nego zato što ju je cjeloživotni običaj, kao i držanje njezinih prijatelja i rođaka, naveo da čak i najmanjoj suprugovoj gesti pridaje gotovo religioznu važnost. (str. 47.)

Kao što sam već rekla, roman Doba nevinosti napisan je početkom dvadesetog stoljeća i u njemu se itekako osjeća val feminizma koji će tek nadoći. Grofica Olenska preteča je moderne emancipirane žene. Ostavlja muža koji je „zvijer“, ne obazire se na zle jezike, hoda ponosna i neuništiva, druži se sa svima podjednako i ljude ne gleda kroz prizmu obiteljskih odnosa i gradskih tračeva.

… da su „takvi događaji“ svakako glupost za muškarca, ali nekako uvijek zločin za ženu. Sve postarije dame smatrale su … da je svaka nepromišljeno zaljubljena žena nužno bezobzirna spletkarica i da je muškarac samo naivac koji je nemoćan u njezinim pandžama. (str. 86.)

Simbolika naslova

Neću vam pričati o kraju da vam ne kvarim čitanje, ali reći ću da je veoma dirljiv i bogat značenjima koja svatko od nas može interpretirati na svoj način.

Sviđa mi se i simbolika naslova – Archer, koji je oduvijek bio previše napredan i slobodouman za doba u kojem je živio, kad dođe vrijeme koje je priželjkivao, vrijeme napretka i većih sloboda, kao da ga odbacuje, u njemu se ne snalazi i prošlost smatra vremenom nevinosti.

Edith Wharton: Doba nevinosti

Likovi su izvanredno okarakterizirani, ponajviše May. Isprva prikazana kao jednostavna, odgojem zatupljena, nevina i naivna pripadnica visokog društva, pretkraj pokazuje svoje bodlje, prepredenost i lukavost žene koja itekako čuva svoje. A sve je to zaogrnuto konvencijama, manirama, ljupkošću i ljubaznošću.

Kad sam napokon pohvatala sve likove i sve odnose, uživala sam u svakoj stranici, razotkrivajući licemjerje, okrutnost i podmuklost bogataša s pedigreom, rugajući se njihovim loše prikrivenim manama, diveći se rijetkim vrlinama.
Ako tražite poklon za prijateljicu koja voli čitati – Doba nevinosti je to što tražite, nema dalje!

Ostali naslovi ove autorice:

Edith Wharton rođena je 1862. u New Yorku kao pripadnica istaknute njujorške obitelji. Romanom Kuća radosti 1905. godine doživjela je značajniji spisateljski uspjeh. Njezino najpoznatije djelo je tragedija Ethan Frome. Za svoj roman o njujorškom društvu, Doba nevinosti, dobila je Pulitzerovu nagradu. Bila je prva žena koja je primila tu uglednu književnu nagradu.

Prema ovom romanu snimljen je i izvrstan film! U njemu su glavne uloge ostvarili Daniel Day Lewis kao Newland Archer, Michelle Pfeiffer kao grofica Ellen Olenska i Winona Ryder kao May Welland.

Ako ste raspoloženi za još malo književnih klasika, na ovom blogu možete pročitati i recenzije romana Drakula Brama Stokera, Rebecca Daphne de Maurier, Oduvijek živimo u dvorcu Shirley Jackson, Okretaj zavrtnja Henryja Jamesa te Nasljednici Williama Goldinga.

Gdje kupiti roman Doba nevinosti:

Znanje

Objavljeno

10 romana za čitanje ispod imele

Ovih smo vam praznika pripremile nešto posebno – naš izbor 10 romana za čitanje ispod imele. To je, naravno, romantiziran naslov koji odgovara božićnim i novogodišnjim praznicima. Sve se knjige koje navodimo mogu čitati bilo kad, no mislile smo da bi bilo lijepo da im šansu date baš sad! Kada se lijepo ušuškate ispod dekice, uza se imale topli čaj, kavu ili kakao, možda kolačić ili čokoladu. Kada je oko vas hladnoća, kiša ili snijeg, i napokon uhvatite pola sata mira od blagdanskog ludila. E, tada je vrijeme za dobru knjigu!

Virnite na popis koji smo vam pripremile. Ima tu svega – ljubavnih romana, drame, fantasyja pa čak i horora. Neke se događaju taman u doba Božića, druge ni blizu.
Ipak, svima im je jedno zajedničko – uživat ćete u čitanju!

Edith Wharton: Doba nevinosti

Mladi odvjetnik Newland Archer zaručen je za nježnu, jednostavnu May Welland. Uvjeren je da je voli i da ljubav treba takva biti – laka i blaga. Njih su dvoje naizgled savršen par visokog društva u New Yorku 19. stoljeća. Tada se u New York iz Europe vraća Mayina rođakinja, grofica Ellen Olenska, koja je upravo ostavila supruga i tim činom sablaznila čitavo njujorško društvo. Sasvim neočekivano i suprotno svim pravilima konzervativnog bogataškog društva, Newland i Olenska se zaljubljuju…

Roman Doba nevinosti objavljen je 1920. godine, dakle, prije malo više od sto godina, a čitajući ga, uopće nemate takav osjećaj. Čini vam se da čitate suvremeno djelo smješteno u 19. stoljeće. Stil kojim spisateljica piše izvrstan je! Zabavan, ironičan, crnohumoran… Premda je roman gotovo u potpunosti pripovijedanje, nije dosadan već se čita s lakoćom. Najveći mi je problem bio pohvatati ogroman broj likova i njihove međusobne rodbinsko-bračne veze. Sve ostalo je doista bez mane!

Ako tražite poklon za prijateljicu koja voli čitati – Doba nevinosti je to što tražite, nema dalje!

Joanne Harris: Čokolada

Vianne Rocher i njezina šestogodišnja kći Anouk dolaze u francusko mjestašce Lansquenet-sous-Tannes, nošene nježnim proljetnim vjetrom i željom za promjenom. U centru gradića, preko puta crkve, otvara čokoladarnicu u kojoj prodaje najfinije slastice. Župnik Reynaud u Vianne vidi posebno veliku opasnost za svoje stado jer korizma je – a ona otvara čokoladarnicu! Vianne i župnik ukrštavaju svoje metaforičke mačeve – tko će pobijediti? Ljubav i prihvaćanje ili strah od nepoznatog?

Film Čokolada pogledala sam puno, puno prije nego sam pročitala knjigu i volim ga i dan-danas. Ipak, moram priznati, film je romantična drama, lepršav, čaroban. I roman je sve to, ali i više! Roman je mračan. Ispod sve te čarolije treperi naznaka okrutnosti, zločina, tajni koje mijenjaju ljudske živote nagore. O romanu ćete razmišljati. Groziti se. Smješkati se. Čuditi se. Ako ovih praznika želite uroniti u dekadenciju svim svojim osjetilima, Čokolada je roman za vas! A kad ste već krenuli s neodoljivim okusima, zavirite i u Kradljivicu jagoda, koja se događa petnaestak godina nakon Čokolade.

Jana Krišković Baždarić: Godina u kojoj je Bela Lang upoznala sreću

Bela Lang mlada je žena u tridesetima. Nezadovoljna je vlastitim životom – poslom, ljubavnim statusom, gradićem u kojem živi. Zato i ove godine, kao i onih prethodnih, pravi popis novogodišnjih odluka. Prva odluka na njemu je – promijeniti posao. No, Bela je već deset godina novinarka dosadnjikavog, uspavanog i potpuno neuzbudljivog lokalnog lista Asfeld Vista. Tada joj, naizgled slučajno, stiže ponuda za posao iz snova – u New Yorku!

Bela Lang junakinja je koju odmah zavolite! To, naravno, ne sprječava da vam ide na živce sa svakom novom (pogrešnom) odlukom koju donese, sa svakom novom (iznimnom) prilikom koju propusti! Priznajem da ovaj simpatični roman nisam mogla ispustiti iz ruke. Živo me zanimalo hoće li se odvažiti krenuti u avanturu zvanu život, za kojeg će se muškarca odlučiti, hoće li se napokon ohrabriti i zgrabiti sve te prilike koje su joj se neočekivano ponudile.

Ako i vi svake godine pišete popis novogodišnjih odluka, a rijetko ih imate snage ostvariti, Belu Lang ne smijete propustiti!

10 romana za čitanje ispod imele

Taylor Jenkins Reid: Dok nas brak ne rastavi

Dok nas brak ne rastavi nova je knjiga američke autorice koja je domaću publiku osvojila knjigama Sedam muževa Evelyn Hugo i Daisy Jones i Šestorka. Njezini su protagonisti Lauren i Ryan, bračni par koji se nalazi na raskrižju kada ne znaju kojim putem dalje krenuti.
Lauren i Ryan prestali su se veseliti jedno drugome i kao jedino rješenje vide “probnu rastavu”. Obvezuju se godinu dana živjeti jedno bez drugoga, bez ijednog kontakta, kako bi zaključili je li njihov brak vrijedan spašavanja.

Ova knjiga izgleda tako nevjerojatno jednostavna, ali tako duboko važna. Muž i žena koji su došli do raskrižja u svom braku pristaju se razdvojiti na godinu dana kako bi saznali mogu li svoj brak ponovno uspostaviti. Lauren kreće na putovanje samootkrivanja, brzo otkrivajući da njezini prijatelji i obitelj imaju vlastite ideje o značenju braka. Ti utjecaji, kao i njezin vlastiti proces ozdravljenja i izazovi odvojenog života od Ryana, počinju mijenjati Laurenine ideje o monogamiji i braku. Počinje se pitati: Kad možete imati romansu bez odanosti i predanosti bez braka, kada ljubav i požuda više nisu povezane, što cijenite? Za što ste se spremni boriti?

Dok nas brak ne rastavi istinita je, zrela analiza jednog braka. Do te mjere istinita i ogoljena da se pitate jesmo li svi mi Lauren, jesmo li svi mi Ryan.

Pročitajte, svi koji su u braku naći će se u ovoj knjizi!

Stephen King: Institut

Kakav bi to bio popis od 10 romana za čitanje ispod imele da na njemu nema makar jednog horora, slažete se? A koga drugoga preporučiti nego Kralja?
Institut, najnovije književno ostvarenje jednog od mojih omiljenih autora, ima preko 600 stranica i to mu je jedina mana! Da ima ovu radnju, a 150 stranica manje, bio bi odličan! Ovako je jako dobar, možda malo razvučene radnje… Odnosno, prva polovina romana je razvučena. Druga polovina je ajme! Nisam mogla prestati čitati!

Luke Ellis čudo je od djeteta, dvanaestogodišnji genijalac koji će uskoro upisati fakultet. Osim što je izuzetno pametan, Luke ima i jedan skriveni talent – ponekad mislima može pomicati predmete, no ne teže od podloška za pizzu, praznog. Luke, dakle, ima sposobnost telekineze. Jedne noći, u njegov dom upadaju ljudi u crnom. Roditelje ubiju, a njega otimaju i odvode duboko u šume države Maine, u Institut.
Institut već desetljećima otima djecu s darovima telekineze i telepatije te strašnim, bolnim i grubim testiranjima pokušava pojačati njihove urođene sposobnosti. No ta zastrašujuća ustanova nije samo Prednja polovica – mjesto na kojem se obavljaju prisilna testiranja. Institut je i Stražnja polovica, u kojoj nemilosrdni zaposlenici koriste dječje umove za ostvarivanje ciljeva koji, pod svaku cijenu, moraju ostati tajni.

Mami na čitanje, zar ne? Nitko ne pripovijeda kao King!

Chanel Cleeton: Zadnji vlak za Key West

Godina je 1935. Vrijeme je velike ekonomske depresije i milijuni ljudi pokušavaju naći bilo kakav posao kako bi prehranili obitelji. Osim velikog broja sirotinje i beskućnika, radnika nadničara, otvara se prostor za razne vrste kriminalaca od običnih lopova do mafijaških bosova. Key West je najjužnija točka na Floridi i posljednje mjesto gdje staje  Henry-Flaglereova željeznica. Veliki broj ljudi, neki zbog posla, neki zbog želje da se provozaju ovom legendarnom željeznicom odlučuju na Praznik rada doći baš ovdje u Kay West. Tu se susreću tri žene: Helena Berner, odrasla u Kay Westu, Kubanka Mirta Perez i mlada Elizabeth Preston. Njihove se sudbine isprepliću u samo jednom vikendu kada se razorni uragan, jedan od najvećih ikada, obrušava na gradić Key West.

Zadnji vlak za Key West izuzetno je lijepa priča koja se događa u doba teške ekonomske i gospodarske krize na jugu SAD-a. Chanel Cleeton  potvrdila je svoju reputaciju autorice ljubavnih romana s istinitom povijesnom pozornicom kao kulisom za roman (Kuba mojih snova, Dogodine u Havani). Maestralno ispričana, topla i nadasve optimistična priča kazuje nam da bez obzira što  je život borba hrabri ljudi uvijek pobjeđuju. Tri srčane, hrabre i neustrašive žene iznijele su cijeli roman na svojim plećima.

Red romantike, red ljubavi, red melodrame, idealno za romantične duše!

Sarah Morgan: Jedan začarani trenutak

Popis od 10 romana za čitanje ispod imele nije potpun bez barem jedne knjige čija se radnja događa oko i za vrijeme Božića! Jedan začarani trenutak autorice Sarah Morgan je baš to!

Skylar je dizajnerica ekskluzivnog nakita i upravo priprema svoju veliku samostalnu izložbu. Na njoj neće prisustvovati njezini strogi, uvijek razočarani roditelji, a čini se ni njezin dečko Richard, licemjerni senator koji je u zadatak uzeo potpuno promijeniti kreativnu, sanjarsku Sky i pretvoriti je u idealnu suprugu. Kada ovaj potonji javi da ipak dolazi, a majka ju nazove sa zagonetnim savjetom, Skylar nije sigurna što očekivati. A svakako nije očekivala da će se na izložbi pojaviti Alec, prijatelj njezinih prijatelja, muškarac s kojim se ne prestaje svađati i koji o njoj, sigurna je, misli sve najgore.

No kada večer završi javnom prosidbom, odbijanjem, raskidom i udarcem, Skylar je osuđena na Alecovu pomoć. I sve to malo prije Božića! Uskoro se u priču upliću obitelj i prijatelji, a Sky i Alec, čini se, osuđeni su jedno na drugu i veliku ljubavnu priču koja samo što se ne dogodi!

Praznično vrijeme taman je savršeno za čitanje ovog toplog, šarmantnog, iskričavog romana o ljubavi, podršci, razumijevanju i obitelji. Navalite, neće vam biti žao!

10 romana za čitanje ispod imele

Julijana Matanović: Rođena na Božić

U predblagdansko vrijeme ožive obiteljske uspomene i prisjećanja na dane djetinjstva i nedosanjane snove. One lijepe kojima se ponosimo, o kojima pripovijedamo kad se sretnemo s prijateljima na adventskom ili božićnom sajmu uz šalicu toplog čaja ili vina s cimetom, kao i one manje lijepe koje same isplivaju na površinu.
Julijana Matanović svojim pripovijedanjem o blagdanskim pričama unosi nadu, vraća priču na sam početak, prije dvije tisuće godina, u Betlehem.
fra Zvonko Benković

Pogovor koji je napisao fra Zvonko Benković najbolja je preporuka za ovu knjigu. Ako ste mislili da je to knjiga koja donosi samo radost, sretne uspomene na djetinjstvo i nostalgiju, niste u pravu. To je knjiga koja je puna sjete, puna teških muka i podsjećanja na krive odluke donesene u životu, ludosti koje smo radili, kajanja i krivnje nakon promašenih životnih poteza Ali imali smo ono nešto zajedničko. Imali smo skromniju trpezu, kuću punu radosti, toplinu tek naloženog šporeta, miris bakinih kolača i ciku djece. Imali smo Božić.

Dirnut će vas ova knjiga i nakratko vratiti u djetinjstvo. Priuštite si to.

Jo Nesbo: Stručnjak za ljubomoru

Stručnjak za ljubomoru i druge priče sukus je od sedam priča različite tematike kojima je jedina poveznica ljubomora. Ljubomora je emocija koja je sastavni dio doživljavanja i osjećanja svih likova iz Nesbøvih priča. Strah da će izgubiti voljenu osobu ili radno mjesto ili jednostavno negativistički osjećaj prema osobama koje su neopravdano (po mišljenu junaka ovih priča) zauzele nečije mjesto u životima drugih ljudi, sve su to teme kratkih Nesbøvih priča: London, Stručnjak za ljubomoru, Preko reda, Smeće, Priznanje, Odd i Naušnica.

Meni su se najviše svidjele Stručnjak za ljubomoru i Preko reda, iako su i druge odlične priče.

Stručnjak za ljubomoru centralna je i najduža priča. Policijski inspektor koji to više nije, dva identična brata blizanaca od kojih je jedan vjerojatno mrtav (jer tijela nema), a drugi mogući ubojica, zaljubljena žena između njih dvoje – klasični je zaplet, ali Nesbøv osjećaj za dramatiku i pripovijedanje toliko je ekspresivan da vam se priča čini posebna i drukčija.

Preko reda je jedina priča koja se donekle razlikuje od ostalih. U toj priči pisac se ne bavi toliko ljubomorom koliko ljudskom nepravdom. Zbog toga mi se ova priča i svidjela. Junakinja je prodavačica u trgovini gdje ljudi svakodnevno pokušavaju kupovati preko reda.

Nesbøa bih preporučila u svako doba, ali ovih sedam priča u ovo božićno vrijeme naprosto morate pročitati.

N. K. Jemisin: Peto doba – Slomljena zemlja

Ne zaboravite da je svršetak jedne samo početak druge priče – tako otprilike počinje Peto doba. Na kraju krajeva, sve se ovo već i ranije događalo. Ljudi su umirali. Stari režimi i civilizacije su propadali. Nova društva su se rađala. Kad kažemo “ovaj svijet je došao svom kraju”, to je obično laž jer se planet i dalje sasvim dobro drži i nekako opstaje unatoč svemu što mu je čovječanstvo priredilo. Ali ovako završava ovaj svijet. Ovako zaista izgleda kada svijet dođe svom kraju. Po posljednji put.

Kraj počinje velikim crvenim rascjepom u srcu jedinog svjetskog kontinenta, i oblacima pepela koji kuljaju i trajno zakrivaju sunce. Kraj počinje smrću, ubojstvom sina i nestankom kćeri. Kraj počinje uništenjem najstarijeg, najvećeg i najveličanstvenijeg živućeg grada na svijetu. Sve počinje izdajom i otvaranjem starih, nikad zacijeljenih rana. Ovo je Mirnoća, kontinent koji od pamtivijeka živi s katastrofama, koji nije miran čak ni na svoje najmirnije dane, gdje se moć pokretanja tla koristi kao oružje. I gdje nema milosti.

Međunarodni bestseler Peto doba, prvi je nastavak hvaljene i nagrađivane trilogije Slomljena Zemlja. N.K. Jemisin prva je autorica u povijesti koja je osvojila nagradu Hugo za najbolji roman tri godine zaredom, za svaki od nastavaka ove fantastične trilogije, od kojih mi čitamo tek prvu.

Knjiga počinje putovanjem jedne neobične žene, žene s čudesnim moćima da pokreće događaje snagom uma, ali istovremeno zbog toga prinosi ogromne žrtve. Ostaje bez muža, djeteta, zemlje, ali sve je to ne pokori već ojača.

S nestrpljenjem čekamo nove nastavke, a do tada preporučam ovu neobičnu fantasy avanturu.

10 romana za čitanje ispod imele

Knjiga kao poklon

I evo, ovo je naš prijedlog 10 romana za čitanje ispod imele. Uživajte u ovim blagdanskim danima, uzmite si vremena za sebe, svoje najmilije i naravno, omiljene knjige. Ne žurite. Jer, za sve vrijedno u životu postoji izbor, postoji način i postoji trenutak. Nadamo se da smo vam ovim našim izborom oplemenili i uljepšali ove blagdanske dane u ovoj godini čitanja. A ako još niste darovali, darujte knjigu, jer ona je najljepši dar.

Gdje kupiti ovih 10 romana za čitanje ispod imele:

Znanje – Doba nevinosti, Čokolada, Institut, Jedan začarani trenutak, Peto doba, Dok nas brak ne rastavi

Fokus – Stručnjak za ljubomoru

Naklada Fragment – Godina u kojoj je Bela Lang pronašla sreću

Stilus – Rođena na Božić

Sonatina – Zadnji vlak za Key West

Objavljeno

Sarah Morgan: Nešto predivno

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Nešto predivno: ©Znanje

Sarah Morgan: Nešto predivno

Nešto predivno

Brittany Forrest imala je osamnaest godina kada se udala za lošeg momka Zacharyja Flynna, svoju ludu ljubav. Nakon svega deset dana, Zach je odmaglio i ostavio je u suzama, slomljenog srca.

Bio je zabranjeno voće. Momak kakvog svaka dobra djevojka izbjegava.
Bio je crn u usporedbi s njezinom bjelinom, taman u usporedbi s njezinom svjetlošću… Bio je njezina jedina velika pogreška. (str. 24.)

Danas, ona je uspješna arheologinja koja se nakon nezgode na iskapanju u Grčkoj vraća kući, na otok Puffin. Brittany dolazi zaliječiti slomljeni ručni zglob, no čini se da treba zaliječiti i srce – još uvijek slomljeno nakon Zachovog naprasnog odlaska.

Divlji Zach danas je uspješan, bogat, i dalje seksi pilot.

Na trenutak mu je sunce obasjalo profil, ističući crte lica koje su bile gotovo apsurdno muževne. Da je bio tome sklon, mogao je ostvariti sjajnu manekensku karijeru… (str. 87.)

I to baš onaj pilot koji će Brittany prevesti na otok Puffin.

Nakon tog ponovnog susreta, kada su oboje glumili ravnodušnost, dugo zatomljivani osjećaji polako izbijaju na površinu. Čini se da ni jedno ni drugo nisu zaboravili svoju ludu, snažnu, intenzivnu mladenačku ljubav. Sada kada više nisu tinejdžeri, privlačnost je jača nego ikad.

Seksualna privlačnost nije mu bila strana, upravo suprotno, činila je temelj svake veze koju je ikad imao, ali ništa nije bilo ni blizu želji koju je osjećao prema ovoj ženi.
Gotovo da je očekivao da će ugledati plamičke kako mu palucaju oko gležnjeva. (str. 74)

Može li Brittany zaboraviti bolnu izdaju iz prošlosti? Je li dovoljno jaka da se nosi sa Zachovim demonima?

Može li on prihvatiti njezinu nesebičnu ljubav i napokon se obvezati? Ili će ga zauvijek progoniti bolna sjećanja na nesretno djetinjstvo?

Njih će dvoje pokušati sve kako bi dokazali jedno drugom da su samo prijatelji. Ipak, magija otoka Puffin potaknut će nešto predivno.

Brittany i Zach – nešto predivno

Nešto predivno drugi je dio trilogije o otoku Puffinu i trima najboljim prijateljicama, Emily, Brittany i Skylar. Svakoj će prijateljici taj predivni otočić donijeti sreću, mir i ljubav.

Prijatelji. Smiju se s tobom u dobra vremena i grle te tijekom loših. Vesele se tvojim uspjesima i previjaju ti rane od neuspjeha.
Muškarci su dolazili i odlazili iz njezina života, ali prijateljice su joj uvijek čuvale leđa. (str. 41.)

Sarah Morgan: Nešto predivno

Brittany i Zach bili su par dok su bili veoma mladi, i ta je veza prebrzo eskalirala – najprije brak, a zatim i brzopotezni razvod. Oboje su ostali veoma povrijeđeni i nisu se uspjeli oporaviti, mada se trude dokazati suprotno. Kada se opet nađu u istom prostoru, na otočiću na kojem oboje žive, iskre počinju frcati i samo je pitanje trenutka kada će jedno drugom pasti u zagrljaj. No seks nije isto što i ljubav, a mi se čitatelji praktički do zadnjega poglavlja pitamo – hoće li njih dvoje napokon nadvladati prošle i sadašnje probleme i početi ovaj put zrelu i ozbiljnu ljubav, premda jednako jaku kao i kada su bili tinejdžeri, ako ne i jaču.

Otok Puffin opet u akciji

Roman Nešto predivno nije mi se toliko svidio kao njegov prethodnik. Priča mi je bila mrvicu manje uvjerljiva i premda su Zach i Brittany zanimljivi likovi, nikako mi ne idu zajedno. Njihova veza doima se površnom, iako i dalje stoji konstatacija iz prve recenzije – kada sam rekla da mi se sviđa što fizički izgled likova promatramo isključivo očima partnera, kojima su oni uvijek najljepši, najbolji i najviše seksi.

Bila je predivna, ne lijepa, nego predivna, a tijelo joj je steklo impresivnu razinu kondicije zbog života provedenog na otvorenom. Ali ono što ga je uistinu privlačilo nije bila tanašnost struka ni punoća usana, nego energija koja je izbijala iz nje… (str. 120.)

Najbolji mi je dio romana sam Puffin, pitoreskni otočić koji vrvi zanimljivim mještanima koji možda vole gurati nos tamo gdje mu nije mjesto, ali uvijek su tu kad nekome treba priteći u pomoći.

…ovdašnji ljudi su najnametljiviji, najnaporniji i najdivniji ljudi na svijetu. Život ovdje nauči te da nijedan čovjek nije otok i nijedan otok se ne svodi samo na jednog čovjeka. Nauči te da je život puno bogatiji kad se živi kao dio zajednice. (str. 327.)

Sve u svemu, Nešto predivno lagan je ljubavni roman koji će vas opustiti, zabaviti, na trenutke rastužiti i nasmijati.

Što se mene tiče, čekam treći nastavak i radujem mu se! Taj bi trebao biti najbolji, bar mi se tako čini, jer u ova dva nastavka već naslućujemo vezu Aleca i Skylar.

Ostali naslovi ove autorice:

Sarah Morgan autorica je impresivnog broja ljubavnih romana, a na našem ste blogu mogli pročitati recenzije sljedećih:

Ova tri naslova čine trilogiju o braći O’Neil i njihovom skijalištu Snježni kristal.

Trilogija o otoku Puffin i prijateljicama Emily, Brittany i Skylar kod nas je tek izišla iz tiska i broji sljedeće naslove:

P.S. Klikom na recenziju romana Prvi put i zauvijek doći ćete i do poveznice na stranicu Sarah Morgan pa, ako vas zanima nešto više o njoj i/ili njezinim romanima, bacite oko!

Sarah Morgan: Nešto predivno

Gdje kupiti roman Nešto predivno:

Znanje

Objavljeno

Sarah Morgan: Prvi put i zauvijek

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Prvi put i zauvijek: ©Znanje

Ponekad bježiš od stvari koje najviše želiš jer su to stvari koje te plaše. (str. 242.)

Sarah Morgan: Prvi put i zauvijek

Prvi put i zauvijek

Za Emily Donovan život se u trenutku promijenio i sad, umjesto svoje poprilično dosadne svakodnevice – mora bježati. Ne samo da je prekinula s dugogodišnjim dečkom i dobila otkaz, nego je i smrću svoje slavne polusestre postala skrbnica šestogodišnjoj Lizzy. I sad se mora skrivati od novinara koji progone djevojčicu.

Njezina najbolja prijateljica Brittany ponudi joj vikendicu koja se nalazi na otočiću Puffin i Emily, nemajući druge, odlazi. Ona i Lizzy uskoro se nalaze odvojene od svih, osim od male otočne zajednice. Okružena samo morem, u društvu djeteta, Emily je dobila baš ono što je cijeli život izbjegavala i čega se užasavala – dijete i more.

Bilo je to savršeno mjesto za nekoga tko ne želi biti pronađen. Destinacija iz snova za ljude koji vole more.
Emily Donovan mrzila je more. (str. 1.)

Nenavikle jedna na drugu, njih dvije moraju pronaći način kako živjeti zajedno, što nije nimalo lako jer Emily panično izbjegava svaku mogućnost za vezivanje i ljubav.

U njezinu je djetinjstvu bilo važno preživjeti. Naučiti se brinuti za sebe i zaštititi se dok je živjela s majkom koja je uglavnom bila odsutna… A nakon što je otišla od kuće život joj se svodio na učenje i duge naporne sate rada, kako bi ušutkala muškarce koji su željeli dokazati da je manje vrijedna od njih. (str. 4.)

U tom joj nimalo ne pomaže Ryan Cooper, predivni Brittanyn prijatelj kojeg je ova zadužila da pomogne Emily i olakša joj život na otoku. Ryan svoju ulogu shvaća veoma ozbiljno i uskoro će pomalo uštogljenoj Emily pomoći ne samo da se opusti, već i da radi neke stvari koje dosada uspješno izbjegavala.

Misli se na plivanje, dakako, ali od njihova prvog susreta iskre toliko frcaju da je pitanje vremena kada će poduka iz plivanja postati nešto više.

No, i Ryan bježi od svojih demona…

Emily i Ryan

Ljubavni romani nisu moj primarni žanr, ali Sarah Morgan dokazala se u mojim očima trilogijom o prezgodnoj braći O’Neil. Vjerovala sam da me neće razočarati i tako je i bilo – Prvi put i zauvijek topao je, ali i vruć ljubavni roman koji pročitate u jednom popodnevu, čitavo vrijeme ne skidajući osmijeh s lica. Volim kad likovi nisu presavršeni, kad su nekako normalni, kao mi sami. Takvi su i Emily i Ryan – njihove su mane možda malo prenaglašene, duhovi prošlosti malo preglasni, ali opet,  sve se to uklapa u priču.

On je, dakako, fizički divan, ali ne u onom površnom smislu. Imamo dojam da njegov izgled spisateljica opisuje više kroz Emilyne oči, a manje da nam ga nameće kao apsolutno savršenog Apolona.

Eufemizam je opisati ga kao upečatljivog. … Muškost mu je bila ugrađena duboko u DNK, a njegova snaga i fizička privlačnost dio su plana majke prirode da osigura da planet ostane naseljen. …činjenica je da je on tip muškarca koji bi mogao nagnati inače razumnu ženu da učini glupost. (str. 22.)

Sarah Morgan: Prvi put i zauvijek

I ona je lijepa, ali njemu. Naše je mišljenje sporedno – važno je da njega privlači i da je njemu savršena.
Volim to kod Sarah Morgan, osjećaj kao da su likovi romana jedini na svijetu, a mi smo promatrači njihove lude privlačnosti koja svakom stranicom sve više i više postaje ljubav.
Sviđa mi se i to što seks nije toliko naglašen. Ima ga, dakako, i ovaj roman koketira s erotikom, ali to je nekako suptilno, više ostavljeno nama na maštu nego što je zorno opisano.

I Emily i Ryan imaju nekih neriješenih računa s prošlošću i užitak je pratiti kako dvije odvojene borbe uskoro postaju jedna zajednička.

Prošlost je korisna ako te nauči nečemu o tome kako živjeti u sadašnjosti. Izvan toga ona je samo prošlost. (str. 276.)

Zajednica živopisnih otočana – najsimpatičniji dio romana Prvi put i zauvijek

Jooooj, kako ja volim male, zatvorene zajednice koje se otvore došljacima pa ih prihvate kao svoje. To me uvijek pomalo raspekmezi i tako je bilo i u ovom romanu. I brbljava Kristi, i pomalo strašni kapetan John, i zabrinuta udovica Lisa – svi su se oni udružili i pomogli Emily kada joj je bilo najteže. Uskoro su ona i Lizzy postale njihove, a nema toga što stanovnici otoka Puffin ne bi napravili za svoje najdraže. 

Cijeloga se života osjećala kao komadić slagalice koji je pao na pod i izgubio se te ne odgovara nigdje. Sada se osjećala kao da je pronašla svoje mjesto. Kao da je komadić koji se savršeno uklapa u veću sliku. Prvi put u životu osjećala je pripadanje. (str. 338.)

U toj zajednici rađa se više nego jedna ljubavna priča, a mi jedva čekamo pročitati nastavak!

Ostali naslovi ove autorice:

Sarah Morgan upoznala sam i zavoljela čitajući trilogiju o braći O’Neil. Njeni romani kupili su me na prvo čitanje, svojom toplinom i emocijama koje pršte sa svake stranice.

Na našem blogu možete pronaći recenzije gore navedene trilogije:

Trilogija o otoku Puffin i prijateljicama Emily, Brittany i Skylar kod nas je tek izišla iz tiska i broji sljedeće naslove:

Sarah Morgan: Prvi put i zauvijek

Na linku je stranica o samoj autorici, njenim romanima i književnim serijama pa ako volite Sarah, bacite se na istraživanje. Stranica je na engleskom jeziku.

Gdje kupiti roman Prvi put i zauvijek:

Znanje

Objavljeno

Penelope Ward: Mrski cimer

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Mrski cimer: ©Znanje

Penelope Ward: Mrski cimer

Mrski cimer

Amelia i Justin u djetinjstvu su bili najbolji prijatelji, no nešto se dogodilo i Amelia je naprasno pobjegla, ostavivši ga bez riječi. Justin joj to nikad nije oprostio i deset je godina prošlo, a da se nisu ni čuli ni vidjeli.

Sada, Ameliji umire baka i ostavlja joj kuću na otoku. No, postoji caka – pola kuće pripada njoj, a pola Justinu.

Kada se njih dvoje tamo nađu, Amelia je iznenađena, ali i očarana njegovim seksi izgledom.

Justin je stajao ispred mene i kunem se da sam imala dojam kako je dječaka kojeg sam poznavala progutala istesana masa mišića. … Ljutnja na njegovu licu bila je očita i nekako je zbog nje izgledao još privlačnije. Samo što bi bilo puno bolje da ta ljutnja nije bila usmjerena prema meni. (str. 20.)

Neugodno je iznenađena i njegovom lijepom djevojkom Jade te količinom mržnje koju, čini se, Justin osjeća prema njoj, svojoj nekadašnjoj najboljoj prijateljici.

Prekasno je, Amelia. … nemoj pokušavati doprijeti do mene jer nas dvoje nećemo biti prijatelji. Kvariš mi raspoloženje, a ne želim provesti cijelo ljeto usrano raspoložen. Samo smo cimeri. Ništa više. … Prestani sa sranjima i sagledaj stvari kakve stvarno jesu. ne značimo ništa jedno drugome. (str. 34.)

Budući da se ni Amelia ni Justin ne žele odreći svog dijela kuće, nađu se u svojevrsnom cimerstvu – koje iz dana u dan postaje sve teže i sve gore.

Jer, iako se isprva činilo da se ne mogu podnijeti, privlačnost među njima ne može se zanemariti.

Kad Jade ode natrag u New York i ostavi ih same, iskre počinju frcati i čini se da vatra koja je gorjela u djetinjstvu tinja još uvijek.

A onda Amelia saznaje nešto što bi čitav njihov odnos moglo ne samo promijeniti, već potpuno onemogućiti.

Kako će završiti ova vruća, a opet dirljiva priča?

Volite li ljubavne romane?

Svaki put iznova pišem da nisam ljubiteljica ljubavnih romana – a sve zato da, ako vi jeste, ne shvatite moje riječi ozbiljno. Usput, Bog me obilno podario (kaznio?) cinizmom pa se nikako ne mogu uživjeti u tu knjišku romantiku, erotiku, sve te velike i kićene riječi mahom prekrasnih, mišićavih glavnih likova.

Tiho smo pili iz iste čaše, dodajući ju jedno drugome i gledajući se u tišini. …bilo je to totalno napaljujuće. Osjećala sam se krivom zbog takvih osjećaja, no to je jednostavno izvan moje kontrole. Kao što je rekao, iskušenje je normalna stvar, zar ne? No činjenica da ne mogu i neću te osjećaje provesti u djelo, samo ih je činila još jačima. Budući da mi je bio nedostupan, ti su me osjećaji potpuno obuzimali. (str. 98.)

Uh, sad kad smo to riješili, bacam se na osvrt. Navest ću što mi se svidjelo, a što nije pa vi lijepo romančić pročitajte – i javite mi kakvi su vaši dojmovi.

Penelope Ward: Mrski cimer

Nabildani lik – minus jedino u mojoj glavi

Inače ne volim to što ljubavni romani kao glavne likove imaju fizički savršene muškarce. Dakako da je to nekolicini žena realnost, ali meni bogme nije. Pretpostavljam ni većini. Voljela bih naići na roman u kojem će glavni lik biti običan muškarac. Možda s trbuščićem. Ili makar normalne visine. Ovako mi je to, nekako… Ne znam… Naivno. I još nešto – jako je seksistički određivati muškarca veličinom penisa. Isto kao što ja ne bih voljela da se mene mjeri veličinom grudi ili stražnjice, tako mi je izuzetno plitko da se privlačnost muškarca mjeri njegovim „golemim“ penisom.

Ako zanemarimo pretjerivanje u fizičkom izgledu, Justin je super lik. Pomalo nagao, ali simpatičan, iskren i normalan. Stvarno ne znam kako se uspio zaljubiti u curu kao što je Amelia. Naporna je, nesigurna, dosadna i totalno bezobrazna i nepoštena prema njemu. Da sam ja Justin, sigurno je ne bih trpjela.

…stvar je u tome da mi ili vjeruješ ili mi ne vjeruješ. Kod povjerenja nema sredine. Ne možeš nekome vjerovati djelomično. Povjerenja ili ima ili nema. (str. 279./280.)

Kao što vidite, ciničan pogled na svijet zadaje mi probleme u recenziranju ljubavnih romana.

Jednostavno, ne vjerujem im.

Volim i ja s vremena na vrijeme pročitati dobar ljubić i ne smatram ih nižom vrstom literature, ali nekako mi se čini da se sami autori baš trude prikazati ih takvima.

A sad – zašto sam uživala u čitanju

Mrski cimer roman je koji pročitate u doslovno dva popodneva. Priča je dobro zamišljena – sviđa mi se to što su glavni likovi, na neki način, prisiljeni živjeti skupa. Onda cijeli taj odnos ljubavi i mržnje, vatre i leda, tjera vas na čitanje. Jednostavno, želite znati što će se sljedeće dogoditi i kako će priča naposljetku završiti.

Spisateljica je pokušala u radnju uplesti i par ozbiljnih tema i to je pohvalno. Neću vam otkrivati o čemu se radi, ali moglo bi vas iznenaditi jer je to nešto što ne definitivno ne očekujemo usred ljubavne priče.

Naravno, ni erotski dio nije na odmet, mada su mi neke situacije bile više smiješne nego seksi. Justin i Amelia likovi su koji imaju kemiju od samog početka i stvarno golica maštu čitanje o prerastanju njihova prijateljstva u nešto više.

Bilo pogrešno ili ne, ne možemo birati tko će nam biti privlačan. Ni meni se ne sviđa što te toliko želim. Teško mi je čak i sjediti sada pokraj tebe. No željeti nekoga i pretvoriti tu želju u stvarnost dvije su različite stvari. (str. 126.)

U svakom slučaju, ako ste ljubitelj ovakvih romana, definitivno ćete uživati. Čak i ako niste, ovo je pravi roman za izlazak iz comfort zone jer ćete se zabaviti, nasmijati, a možda čak i malo zacrvenjeti.

Penelope Ward: Mrski cimer

Ostali romani ove autorice:

Penelope Ward dosad je objavila više od dvadeset romana i svi su veliki hitovi.

Znanje je zasad objavilo njezine samostalne romane Mrski cimer, Zabranjeno voće i Neodoljivi susjed, te romane koje je napisala u suradnji s prijateljicom Vi Keeland, također spisateljicom: Gospodin Uobraženi, Gospodin Bogatun, Uobraženi gad, Skrivene poruke.

Do sada smo recenzirale mnogo ljubavno-erotskih romana, i povijesnih i suvremenih. Ako volite povijesne ljubiće – tu su serijal Maiden Lane autorice Elizabeth Hoyt te serijal o obitelji Hathaway autorice Lise Kleypas.

Što se tiče suvremenih ljubavnih romana, virnite u trilogiju Sarah Morgan o zgodnoj braći O’Neil, nećete se pokajati.

Gdje kupiti roman Mrski cimer:

Znanje

Objavljeno

Nicola May: Mali dućan u Cockleberry Bayu

Nakladnik: V.B.Z.d.o.o., 2021.

Naslovnica knjige Mali dućan u Cockleberry Bayu: © V.B.Z.

Mali dućan u Cockleberry Bayu

Mali dućan u Cockleberry Bayu

 Mali dućan u Cockleberry Bayu naizgled je obična romantična komedija. Kad sam prvi put uzela knjigu u ruke i i započela čitanje, pomislila sam (i malo zakolutala očima): “Super, ovo je opuštajuće ljetno štivo za domaćice.“ Ali kad malo zagrebete ispod površine, svašta tu ima: poljuljano samopoštovanje, strah od ozbiljnijih partnerskih odnosa, priča o prijateljstvu, ljubomori, borbi s ovisnostima i mnogo toga drugog. Nicola May je pod krinkom romantične komedije dotakla mnoge životne teme. Knjiga je životna, puna  malih naivnih dogodovština na kakve nailaze mlade djevojke u svakodnevnom životu. Priča je na neki način i komedija i drama, ovisi s koje strane gledate. Ali Rosa Larkin je nesumnjivo borac koji vjeruje da napokon zaslužuje biti sretna. Samo je put do tog cilja vrlo trnovit.

Iskreno je sama sebi priznala da nikad nije bila istinski sretna. Nije ni znala što bi je moglo usrećiti. Novac joj nije bio važan. str. 157.

Rosa dobiva nasljedstvo

Rosi Larkin konačno se posrećilo u životu. Odrasla po dječjim domovima i usvojiteljskim obiteljima, odavno je shvatila da su neki rođeni pod sretnom zvijezdom, a neki ne.

Nakon smrti majke koja je umrla od karcinoma, a  oca nikad nije upoznala, Rosa ostaje sasvim sama. Radi svakojake poslove u Londonu i dijeli stan s prijateljem Joshom. Jednog dana Rosa dobiva poziv od odvjetničkog ureda u kojem je obavještavaju da je naslijedila malu trgovinu u oblasti Devon, jugozapadnom dijelu Engleske i dvije tisuće britanskih funti za troškove selidbe i osnovnog uređenja prostora. Ovo je za Rosu potpuni šok. Jedini uvjet je: mora se preseliti tamo i ponovno otvoriti dućan.

U oporuci je naznačeno da samo vi-i nitko drugi-možete otvoriti ovaj lokot, koristeći svoj datum rođenja. str. 9.

Rosa preseljava u Cockleberry Bay

Rosa napušta London sa svojim malim jazavčarom Hotom i nekoliko tisuća naslijeđenih funta te stiže u Cockleberry Bay. Stigavši, nailazi na znatiželjne mještane koji se čude tko je mlada gradska djevojka koja je došla među njih. Cockleberry Bay je zapravo jedan veliki „kokošinjac“ – kako ga naziva Rosin prijatelj Josh – prepun različitih likova tipičnih za mala mjesta u kojima svi znaju sve. Vijesti se pročuju brzinom svjetlosti i svatko ima svoju verziju događaja.

Rosa o poduzetništvu ne zna gotovo ništa, a kamoli o pokretanju dućana. Ali u Cockleberry Bayu uvijek ima ljudi koji će pomoći. Tako se nekoliko lokalnih momaka upravo natječe kako će se naći na usluzi Rosi. Ali Rosa je pomalo naivna i ne prepoznaje odmah čije su namjere poštene, a tko ju želi iskoristiti…

Mali dućan u Cockleberry Bayu

Dojam o knjizi

Knjiga je za moj pojam malo naivna. Mogućnost da ti netko nepoznat nasljedstvom ostavi imanje ili bilo kakvu nekretninu uistinu postoji samo u knjigama (ili sam ja nepopravljivi realist). Ali, ako želite uživati u toploj ljubavnoj komediji bez postavljanja dodatnih pitanja, onda će Mali dućan u Cockleberry Bayu zadovoljiti vaše kriterije.
Sviđa mi se što je Rosa borac i što malo po malo, nakon dosta pogrešnih odluka (uglavnom ljubavne prirode), ipak sazrijeva i izrasta u samostalnu i zrelu mladu djevojku. Nakon usputnih veza s mladićima koji je iskorištavaju, krivih prosudbi i ljubavnih razočaranja  Rosa shvaća da pravu ljubav ne treba tražiti daleko, ona je najčešće tu, nama ispred nosom, samo je ne zamjećujemo.

Ova je knjiga istovremeno svojevrsna oda kućnim ljubimcima i malim životinjicama koje nam uveseljavaju život i to bi bilo pošteno spomenuti. Rosina ljubav prema životinjama i briga za male dlakavce, kao i dućančić za kućne ljubimce, vesela su i humana pozadina čitavog romana.

Roman Mali dućan u Cockleberry Bayu ima i dva nastavka iz istog serijala, kao i jedan poseban, božićni roman o junacima iz ovog mjestašca. Za sve kojima se roman svidio želimo što skorije prijevode kod nas. 

O autorici

Nicola May autorica je desetak romantičnih komedija, koje su se sve redom našle na ljestvicama bestselera Kindle kategorije. Dva naslova osvojila su nagrade na “Festival of Romance” (Festival romantike), a časopis “The Sun” jedno je djelo uvrstio u e-knjigu tjedna. Mali dućan u Cockleberry Bayu postala je najprodavanija e-knjiga Kindle-a u Velikoj Britaniji, a u siječnju 2019. godine isti roman postao je najprodavaniji roman godine. Nicola May živi u Ascotu, Berkshire, Engleska, sa svojim udomljenim crno-bijelim mačkom.

Gdje kupiti:

Školska knjiga

Objavljeno

Ivana Vranjić: Oblačna

Nakladnik: Ogranak Matice hrvatske u Šibeniku, 2021.

Naslovnica romana Oblačna: ©Ogranak Matice hrvatske u Šibeniku

Ivana Vranjić: Oblačna

Oblačna

Oblačna (38) i Cmok (35) žive u malom gradu gdje svi znaju sve o svima.

Oblačnu i Cmoka znao je čitav grad. Nisu se oni zalagali za spašavanje svijeta volonterski neumorno…, nisu zaslužili Nobela za svoja postignuća…, njih su dvoje na neki neobjašnjiv način bili – face, a sve zbog toga što su ljudi vjerovali da gledaju dvije srodne duše koje su nekim čudom uspjele pronaći jedna drugu…
(str. 8.)

Baš tako! Svi su bili uvjereni da njih dvoje imaju ono što svi traže – pravu ljubav. Da su njih dvoje srodne duše. Da im je suđeno biti zauvijek skupa. No, Oblačna i Cmok nisu, ispod površine, ni blizu savršen par.

Nad glavom im kao prokletstvo visi nekoliko neuspjelih pokušaja vjenčanja. Isprva duhovito, a kasnije sve teže, pokušavaju svojoj okolini – malog ograničenog grada – objasniti kako je njima samo ljubav dovoljna. Ne treba im papir.

No, duboko u srcu, Oblačna ipak osjeća da joj treba. Možda ne sam papir, ali ono nešto, da se napokon uklopi u okolinu i ispuni (tuđa) očekivanja.

Ispunjavanje društvenih normi često se pokaže važnijim od naših osobnih želja jer nitko ne želi biti odbačen od plemena. … Pleme kažnjava one koji se ne drže reda i tko želi preživjeti i biti prihvaćen, mora slijediti društvene zakone. …
Crne ovce vole samo u pjesmama. … I u revolucijama. A brak nije ni jedno ni drugo, ni pjesma, a ni revolucija. (str. 16.)

No „divlji“ brak najmanji je problem… U naizgled idiličnoj vezi Oblačne i Cmoka puno je pukotina koje prijete razbijanjem čitavih dvanaest zajedničkih godina.

Što je zapravo prava ljubav?

Koliko za nju treba žrtvovati?

Možemo li biti sretni ako imamo drugu osobu, ali nemamo sebe?

U kovitlacu nevolja i uzburkanih emocija koje je potresaju, Oblačna pokušava pronaći odgovore na ta važna životna pitanja.

Skrivena priča

Budući da sama spisateljica ističe da ovo nije ljubavni roman već roman o ljubavi, i prije čitanja pomalo sam naslućivala priču skrivenu u zajedničkom životu Oblačne i Cmoka.

Ipak, dobila sam puno više nego što sam očekivala. Roman Oblačna potresao me negdje u dubini mog bića. To je suptilna analiza veze koja je potrošila samu sebe. Ljubav preživi samo ako se hrani, a usne Oblačne i Cmoka odavno su presušile, u tolikoj mjeri da su postali bezvoljni, umorni cimeri bez imalo snage za pokret i promjenu. Za sve što kreće loše ne možemo kriviti samo nju ni samo njega, premda Oblačna, u klasično ženskoj maniri, preuzima svu odgovornost. Preispituje isključivo sebe, svoje mogućnosti i ograničenja, sažalijeva se, razmišlja gdje je ONA pogriješila.

Ivana Vranjić: Oblačna

Život u malom

Čini mi se da smo se, kad prijeđemo neke godine, sretne i nesretne ljubavi, brak, razvod, preljub, traženje sebe u svijetu, skloniji povezivati s drugima. Onako iskreno, na nekoj primitivnoj razini. Ja razumijem tebe – ti mene. Bez muljanja. Tako sam i ja razumjela i doživjela Oblačnu.

Suosjećala sam s njom. Bila sam bijesna zbog nje. Vjerovala sam joj.

Bila je ugodna i pristojna žena, odana prijateljica, dobra kćer, kolegica na koju se moglo osloniti…, ona koja pristaje na sve da bude voljena; potiskivala je emocije i pretvarala se da joj ne smetaju stvari koje joj smetaju – a sve zbog toga što se užasavala gubitka ljudi do kojih joj je stalo. … Da su ljudi glina, Oblačna bi bila ona najmekša koju si mogao oblikovati po svom kako si htio. (str. 51.)

Spremna je na sve kako bi bila voljena. Kako bi bila prihvaćena.

Tko od nas to nije?

Tko se od nas ne bori s predrasudama društva? Uvijek ima onih koji će nam nešto zamjerati i zbog nečega nas osuđivati, kao što je to Oblačnoj činila vlastita majka, a samo zato što se još nije udala i što još nema obitelj.

… njena malograđanska potreba da se svima opravda za svoj život i živote svoje djece. Živjela je u uvjerenju da svi imaju pravo suditi o osobnim izborima bilo koga jer su se znala pravila i zakoni, a one koji ih krše trebalo je izvesti na pravi put.
(str. 28.)

Valjda su zato i imena tako općenita. Mi smo oni. Oni su mi.

O ženama, za žene

Stil pisanja prvo je što zapinje za oko dok čitamo ovaj roman. Mjestimice podsjeća na Elenu Ferrante, koja je u svojim romanima isto tako sklona poniranju duboko u samu sebe, introspektivnom lamentiranju i samokažnjavanju tugom i tjeskobnim mislima. Točno se vidi da je autorica diplomirala kroatistiku i da je upoznata s lijepom književnošću.
Rečenice kojima se služi mjestimice su čista poezija:

Kad umre nešto u čovjeku, on izgleda isti: ista kosa, iste oči, isto tijelo… Uostalom, ljudi ne čuju zvuk lomljenja tuđih svjetova. Nema sprovoda kojima se ispraćaju, nema oglasa u novinama, nema oblaka koji naraste iznad glave i kiši po cijele dane… Nema gotovo nikakvih vanjskih naznaka koje bi stajale kao znak upozorenja da je duša u kataklizmi. (str. 103.)

Oblačna je čisto žensko pismo. Roman žene o ženama. Za žene. Istodobno nas tješi i ranjava. Uvlači se u intimu dvoje ljudi, u njihove najskrivenije tajne. Pokazuje nam da ništa nije onakvo kakvim se na prvi pogled čini. I iako su me neki dijelovi pogodili, rasplakali, naljutili, Oblačna postaje rado viđen dio moje kućne biblioteke. Ona se čita kad smo sretni jer nas podsjeća na relativnost sreće. I čita se kad smo tužni jer nam dođe kao melem na ranu.

Ivana Vranjić: Oblačna

Zašto Oblačna nije mogla biti Sunčana?

Sviđa mi se konstatacija da se ovaj roman može čitati kao priručnik za preživljavanje. Oblačna je u niti dvjesto stranica bila suočena s puno toga. Nisam očekivala toliko tuge i bola u tako malo stranica. Kao da je stvarno istina da nesreća nikada ne dolazi sama. U nekim sam njezinim promišljanjima prepoznala sebe, u nekima svoje prijatelje, svoju rodbinu. Kao da se sav život, sa svojim dobrim i lošim stranama, slio u ove stranice, ostavljajući nas u nevjerici.

Priča mi se jako svidjela, dugo nisam pročitala nešto toliko ljudski i poetsko u isti mah.

Žao mi je samo što Oblačna nije postala Sunčana.

A još mi je žalije što Cmok nije postao Pljas.

Ostali naslovi ove autorice:

Ivana Vranjić autorica je zbirke poezije Anđeli od žice, objavljene 2018. godine. Svoju poeziju, priče i eseje objavljuje uglavnom na društvenim mrežama. Oblačna je njezino prvo prozno djelo.

Gdje kupiti roman Oblačna:

Roman možete kupiti tako da se javite samoj autorici na Facebook profil ili u VBZ knjižarama.

Objavljeno

Stephanie Scott: U ime ljubavi

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana U ime ljubavi: ©Znanje

Stephanie Scott: U ime ljubavi

U ime ljubavi – 1994. godina

U Japanu cvjeta neobična industrija wakaresaseya – jedan supružnik unajmi osobu da zavede drugog i tako stekne prednost u brakorazvodnoj parnici.

Sato svojoj supruzi Rini čini baš to. Unajmljuje Kaitara da zavede Rinu i njezin preljub ovjekovječi fotografijama koje bi na sudu bile od iznimne važnosti za dobivanje skrbništva nad sedmogodišnjom kćerkicom Sumiko. No Sato ne računa na jedno – Rina i Kaitaro odmah se zaljubljuju.

Imamo mnogo izraza za sudbinu. Neki su srcedrapateljni, drugi u sebi sadrže snagu, cikluse sreće i odabira. Riječ koja mi je pala na um … bila je starinska, arhaična čak, ali najprikladnija: sadame. Predodređena sudbina koja se mora prihvatiti jer se ne može promijeniti. (str. 342.)

Sato, pomalo sirov i neugodan čovjek, nikada nije niti volio, a niti u potpunosti razumio senzibilnu, eteričnu Rinu. A ona, navikla na brak bez ljubavi i propale snove, s Kaitarom iskusi nešto što nije mogla niti zamisliti. Ljubav, čežnja, požuda, zanos miješaju se u kovitlacu emocija koje njih dvoje ne mogu niti žele kontrolirati.

Postoje neka iskustva, čak i ona malena, koja te zviznu kao udarac u želudac. Njihova sila može se zadržati mjesecima, čak i godinama. Rina se polako probudila. Još uvijek sigurna u jutarnjoj čahuri sna, pustila je da joj misli otplove prema Kaitaru i njihovu zadnjem susretu. Pomislila je na svjetlost u njegovim očima dok ju je gledao i kako su se te iste oči zadržale na njezinu licu. Na to kako je čak i sada mogla osjetiti topao sjaj žudnje, kako je bila poželjna. (str. 117 )

Rina se planira razvesti te s Kaitarom i kćeri Sumiko zasnovati novu obitelj.

No, način na koji su se Rina i Kai upoznali još uvijek je tajna.

A onda je Rina ubijena.

Kai je optužen i zatvoren.

Sumiko odrasta s djedom, nesvjesna velike tajne koja obavija majčinu smrt.

U ime ljubavi – dvadeset godina poslije

Iako ovu divnu priču o ljubavi i smrti priča mnoštvo likova, samo nam Sumiko pripovijeda u prvoj osobi.

Laži, kad se prvi put izgovore, imaju zasjenjenu kakvoću, paučinastu teksturu koja se može omotati oko života. Imaju tu paperjastu lakoću suštine djetinjstva, a moje je djetinjstvo sazdano na laži. (str. 12.)

Čitav život uvjeravana je da joj je majka poginula u automobilskoj nesreći.

Sada, dvadeset godina kasnije, jedan telefonski poziv iz zatvora mijenja sve.

Sumiko se mora suočiti s lažima na kojima je odrasla.

Odlučna je istražiti okolnosti majčine smrti i otkriti tko ju je, i zašto, doista ubio.

I tako se ispostavilo da ono što me je sve vrijeme proganjalo – strah da je svaki član moje obitelji ukaljan događajima i promijenjen do neprepoznatljivosti – bila istina. Ne samo da su svi bili upleteni u majčinu smrt, nego je svatko od nas bio kriv, čak i ja. (str. 304.)

Stephanie Scott: U ime ljubavi

Što sve činimo u ime ljubavi?

Roman U ime ljubavi uči nas puno toga o japanskoj kulturi. Veliku većinu nisam znala, no najviše me je iznenadila činjenica da wakareseseya kao djelatnost doista postoji. Mislim, nije ni u našoj kulturi rijetkost da supružnici izvlače prljave stvari kako bi brakorazvodna parnica išla njima u korist, i nije tajna da se tada služe svakakvim podlim spletkama, ali wakaresaseya je ozbiljan biznis. Pomalo gadljiva praksa koja cvjeta jer ljudi oduvijek i svugdje žele pronaći način kako, nakon ljubavi, povrijediti onog drugog.

Spisateljica Stephanie Scott napisala je ovo djelo potaknuta stvarnim sudskim procesom, gdje ju je opčinila priča o tome što smo sve sposobni učiniti drugom u ime ljubavi.

Što bismo učinili u ime ljubavi prema partneru? Djetetu? Unuku?
U ime ljubavi prema moći, novcu?

Sve te vrste ljubavi povezane su u ovoj neobičnoj, fascinantnoj priči u kojoj ništa nije onakvo kakvim se na prvi pogled čini.

Tko je ubio Rinu manje je važno od onog zašto.

Završni dojam – vau!

Iako sam isprva pomalo oklijevala s čitanjem ovog romana, mogu reći da sam, na kraju, potpuno oduševljena! U ime ljubavi nije roman za kakvim bih inače posegnula jer nije niti triler niti krimić niti klasičan ljubić.

Ali – vjerovali ili ne – on je sve to!

Imamo ubojstvo, optuženika koji možda jest, a možda nije ubojica, ljubavnu priču veću od vremena i djevojku Sumiko koja sve to istražuje i povezuje u cjelinu. A u cjelini se, osim ljubavi i smrti, isprepliću čarobni japanski krajolici te stil pisanja koji je toliko poetičan, sjetan i strastven u isto vrijeme da svaku rečenicu osjećate kao pjesmu i još dugo mislite na nju.

Ljubav Rine i Kaija opisana je i iznijansirana s toliko osjećaja i razumijevanja, da ih vidite kao stvarne ljude, stvarne ljubavnike koji se vole vama pred očima.

Svidio mi se i način na koji spisateljica piše o preljubu – kirurški precizno, priča nam o svim emocijama koje takav čin u sebi ima. Nisu to samo ljubav i mržnja. Koliko je tu želje za povezanošću i razumijevanjem, nade, vjere.

S druge strane, koliko preljub može povrijediti sve one u njega umiješane – prevarenog supruga, djecu, roditelje…

U ime ljubavi prelijepo je napisana atmosferična priča koja će vas zarobiti. Ne samo potresnom, a opet predivnom fabulom koja itekako djeluje na čitateljeve emocije, već i riječima brižljivo spojenima u magične rečenice koje vas vode u samo srce Japana.

Stephanie Scott: U ime ljubavi

Ostali romani ove autorice:

U ime ljubavi roman je prvijenac Britanke Stephanie Scott, za koji sama kaže da je nastajao „mnogo godina“, što i ne čudi, s obzirom na opseg istraživanja koje je provela pišući priču o Rini i Kaitaru.

Gdje kupiti roman U ime ljubavi:

Znanje

Objavljeno

David Nicholls: Slatki rastanak

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Slatki rastanak: ©Znanje

… prva ljubav, mislim da je to poput pjesme, glupe pop pjesme koju čuješ i pomisliš, pa to je jedina stvar koju ikada želim slušati, ima sve … ne treba mi ništa drugo. Sada je, naravno, ne bismo pustili. … Ali, kada je puste na radiju, pa, to je i dalje dobra pjesma. (str. 437.)

David Nicholls: Slatki rastanak

Slatki rastanak

Charlie Lewis je šesnaestogodišnji mladić, pomalo autsajder, najpamtljiviji po tom što ga valjda, nakon zadnjeg dana škole, nitko neće pamtiti.

Dok sam bio učenik, moja prepoznatljiva osobina bila je nedostatak prepoznatljivosti. … Nisu mi se divili niti su me prezirali, nisu me obožavali niti me se bojali; nisam bio nasilnik … nisam bio niti hrabar. (str. 7.)

Ta zadnja godina nije mu laka – završne je ispite napisao loše i nema šanse za upis na fakultet. Majka je napustila njegova oca i odselila se sa sestrom Billie, ostavivši njega da se brine za oca alkoholičara.

Malo snužden, to je bio jedan od izraza koje smo koristili. Ne osjeća se svojim, tužan. Mnogo stvari na umu. Zabrinut, tjeskoban. … Razočaran, naišao je na prepreku, nije mu baš najbolje, osjeća se odbijenim… Bila je izvanredna, doista, ta naša sposobnost smišljanja zaobilaznih fraza i eufemizama, poput društvene igre u kojoj nije dozvoljeno koristiti određenu riječ. (str. 185.)

Tada, sasvim slučajno, Charlie upoznaje Fran Fisher, djevojku drugačiju od svega što je Charlieju poznato. Kako bi je ponovo vidio, pristaje pridružiti se kazališnoj družini u kojoj glumi Fran.

Vratio sam se jer mi je bio nezamislivo da više nikada neću vidjeti to lice, čak i ako je to podrazumijevalo da pola dana moram provesti baveći se nečim što se zove impro-teatar, bila je to cijena koju sam bio spreman platiti. (str. 54.)

Prije nego shvati što se uopće dogodilo, Charlie se sprijateljuje s ostalim članovima grupe koje je dosad smatrao štreberima. Uviđa što je to pravo prijateljstvo, saznaje što je ljubav. Cijeli Charliejev život postaje bolji, bogatiji, šareniji.

No, teška obiteljska situacija i loše odluke koje je ranije donio, Charlieju ne daju mira i neprestano mu vise nad glavom. Hoće li mu upropastiti ovo čarobno ljeto smijeha, poljubaca i promjene?

Prva ljubav

Družina upravo priprema Shakespeareovu dramu Romeo i Julija, a Fran se priprema za ulogu Julije. Charlie čitavo vrijeme razmišlja o tome kako će odustati, ali toliko je opčinjen Fran da se nastavlja vraćati iz dana u dan – čak dobiva i ulogu u predstavi te počinje uvježbavati komad skupa s ostalima.

Shakespeare je, izgleda, uvjet koji Charlie mora ispuniti kako bi dobio priliku s Fran. Uskoro se sreća nasmiješi i njih dvoje postaju par.

David Nicholls: Slatki rastanak

Njihova je ljubav sve ono što prva ljubav jest – nabijena emocijama, luda, beskrajna i – osuđena na propast, na slatki rastanak. Iako smo svega toga svjesni od početka romana, ta nas sitnica ne sprječava da za njih navijamo – pa koliko potraje, potraje.

Charliejev je život u rasulu. Brine se o ocu alkoholičaru koji pleše na rubu depresije, neprestano u strahu od toga što će zateći kad se vrati kući. Opterećen je situacijama koje djeca ne bi smjela doživljavati. Baš zato, za njega se vežemo već od prvog poglavlja. Suosjećamo s njim, želimo ga zaštititi, uhvatiti za ruku, pogledati u oči i reći da će sve biti u najbolje redu.

… tada mi je sinulo… kako je najveća laž koju starost govori o mladosti ta da je potonja na neku foru slobodna od briga, uzrujavanja ili straha.

Dragi Bože, zar se nitko ne sjeća? (str. 187.)

Taj dječak prerano odrasta jer su oni koji bi ga trebalo voljeti i brinuti se za njega više okrenuti sebi, svojim potrebama i željama, svojim tugama i neuspjesima. Fran mu dolazi kao melem. Osvjetljava njegov turobni život, a nama čitateljima daje nadu da bi Charlie mogao postati nešto više razočaranja koje mu je, kako isprva izgleda, suđeno.

Ako mogu biti s Fran Fisher, ako me ona na neki način mogla prihvatiti, kao i sve moje mane iz prošlosti, svu bijedu i čudnovatost i brigu, onda bih ja zauzvrat postao bolja verzija samog sebe, verzija toliko sjajna i primjerena da je praktički potpuno nova. (str. 277.)

Slatki rastanak (od) Fran i Charlieja

Budući da mi je ovo prvi susret s Davidom Nichollsom, doista nisam znala što očekivati. Mislila sam da je ovo jedan lagani ljubavni roman, no prevarila sam se.

Njegov stil pisanja nije klasični stil ljubavnih romana – nije lepršav i jednostavan, zaigran i duhovit. Nichollsov me stil podsjeća na Orhana Pamuka. Neprestano pripovijedanje koje nije u potpunosti linearno iako ima neki svoj tijek obogaćeno razmišljanjima lika, sjećanja potaknuta sitnicama koje lik vidi ili osjeti, sve to usmjereno na Fran kao glavni objekt prisjećanja, ljubavi, želje… Pomalo sam se osjećala kao da iznova čitam Muzej nevinosti.

Usporedba s Pamukom definitivno ne može biti minus – no sjeta koja zrači iz romana Slatki rastanak čini ga prikladnijim za čitanje na neki kišni dan, nego ljeti kad upeče sunce. Vrijeme radnje je ljeto koje kao da podrazumijeva sreću i osmijehe. Baš zato, Slatki rastanak trebamo čitati u one ljetne dane koji se približavaju jeseni. Tada i mi, nagonski, osjećamo dolazak nekakvog kraja, a čežnja, tuga i bol glavnog lika oživljavaju i u našim srcima.

Ovo ljeto je baš užasno, nije li? Sunce izađe, nebo je plavo ako imaš sreće, i odjednom ti se jave sve one unaprijed određene ideje o tome što bi trebao raditi… Zato je ljeto strašno tužno – zbog toga što bismo svi trebali biti veseli. (str. 103./104.)

David Nicholls: Slatki rastanak

Ovo nije ljubavni roman, već roman o ljubavi. Prvoj ljubavi. Teškoj, intenzivnoj, očaravajućoj i dubokoj. Ljubavi koja nas mijenja i koju pamtimo cijeli život. Ovo je roman o odrastanju, o izgradnji karaktera, o traženju samog sebe. O tome da možemo i imamo pravo voljeti. Da ćemo nekad nekome biti ne samo dovoljno dobri, nego najbolji.

Da se za ljubav treba potruditi i izići iz zone komfora.

I da nikad nije kasno promijeniti se i krenuti naprijed.

Ostali naslovi ovog autora:

David Nicholls pisac je kojeg kritika smatra jednim od najtalentiranijih pisaca engleske suvremene književnosti.

Autor je pet romana, a kod nas su prevedeni Jedan dan, Mi i sada, Slatki rastanak.

Gdje kupiti roman Slatki rastanak:

Znanje