Objave

Objavljeno

Anders Roslund: Sretan rođendan ti

Nakladnik: Znanje

Naslovnica knjige Sretan rođendan ti: ©Znanje, 2021.

Anders Roslund Sretan rođendan ti

Sretan rođendan ti, mala djevojčice!

Sretan rođendan ti, mala djevojčice. Tako je otprilike trebala glasiti čestitka za peti rođendan malene Zane. Torta je bila spremna, pet svjećica upaljeno, obitelj na okupu, a djevojčica u isčekivanju puhanja svjećica. A onda se dogodilo ono najgore. Nepoznati počinitelj ušao je u stan i doslovno izbrisao jednu obitelj smrtonosnim hicima. Malena Zana skutrila se u ormaru, spašena zadnjim naporom uplašenog oca. Nema tragova, nema motiva, nema očevidaca, izuzev malene djevojčice, koja je u šoku. Za iskusnog istražitelja  Ewerta Grens naizgled nemoguć zadatak. Ali, prije svega, treba zbrinuti djevojčicu… 

Ponovno pjevam. Sretan rođendan ti. Sretan rođendan ti. Pjevam punim, punim glasom i ne moram čuti da netko zvoni na vratima. I da je pozvonio još jedanput. Str. 5.

17 godina kasnije

Ewerta Grensa pola godine dijeli do mirovine. Nema više energije i motiva za rad. S obzirom da je samac, najčešće se odmara na kauču u svom uredu, uz povremene brifinge sa suradnicima Mariannom i Svenom i dvoje mladih policijskih vježbenika na praksi. Događaj od prije 17 godina jedan je od rijetkih neriješenih u njegovoj dugogodišnjoj karijeri. Međutim, sedamnaest godina kasnije, u stan ubijene obitelji provaljeno je  i nešto je ukradeno. Nešto što je prije toliko godina promaklo istražiteljima. Ali, ovaj put, Ewert je odlučan da riješi slučaj do kraja. No, ne može sam. Shvaća da je ovaj događaj povezan s nekim s vrha policijske hijerarhije udruženim s međunarodnim krijumčarima oružja. Odlučuje potražiti usluge bivšeg kriminalca/ policijskog doušnika Pieta Hoffmana.

Praznina bez sadržaja. Nešto je bilo unutra. Sedamnaest godina. Nešto čega sada nema. str. 25.

Zana

Preživjela djevojčica smještena je u program za zaštitu svjedoka. Socijalna radnica zadužena za nju vješto je zamela tragove i sedamnaest godina nitko nije čuo za nju. Eweret Grens se mora jako potruditi da je pronađe. Kada mu to konačno i uspije, otkrije da je Zana napustila udomitelje i otišla tražiti svoje obiteljske korijene. Trag vodi na Kosovo…

Program zaštite svjedoka. Njezin novi život. Netko ga je uzeo. str. 38.

Evert i Hoffmann

Nekad su surađivali kao policajac i doušnik, ali nikad nisu jedan drugome vjerovali. Piet Hoffmann nekadašnji je kriminalac koji je nakon odslužene zatvorske kazne, svoje znanje o nezakonitim aktivnostima, veze u krugovima bliskim podzemlju i krijumčarima oružja,  odlučio iskoristiti pomažući policiji. Sada živi ‘normalnim’ obiteljskim životom vodeći zaštitarsku tvrtku. Kada bivši Hofmanovi poslodavci iz svijeta podzemlja ucjene Hofmana, on odlučuje pomoći Ewertu da pronađe krticu u policiji u zamjenu za život svoje obitelji. Istraga koju provode dovodi u vezu ubojstva albanskih plaćenika s mrežom trgovaca oružjem koji se žele etablirati na švedskom tržištu. Vremena je malo, ucjenjivači daju samo 72 sata za djelovanje, inače će objaviti imena policijskih doušnika. Nakon toga nastradat će nedužne osobe…

Dojam o romanu

Anders Roslund napisao je nekoliko  romana sa Börgeom Hellströmom i moram priznati da su mi ti romani bili zanimljiviji. Ovaj roman, koji je napisao sam Anders Roslund, prati tematikom prethodne romane. Poznati istražitelj u ratu protiv međunarodnih kriminalaca, krtice u vlastitim redovima i balkanska mafija, sve su to poveznice između ovog i prethodnih romana. Roman ima, po meni, dosta zamršenu radnju i morate biti skoncentrirani na čitanje jer će vam pobjeći nit. Roman je napet, a radnja brza pa se malo mučite slijediti sve to, pogotovo što se odvija na dva kolosijeka, jedan u policijskom okruženju, a drugi u obitelji bivšeg kriminalca koji sada radi za policiju i spašava svoju obitelj. Moram priznati da me roman malo umorio, jer podsjeća na one filmove gdje kriminalci stežu obruč ucjenama s vremenskim tajmingom, samo što je u knjizi taj vremenski škripac uz brdo likova, teško pratiti.

Također, voljela bih u budućim knjigama ovog autora pročitati da se malo odmaknuo od balkanskog kriminalnog miljea. Kriminalaca ima raznih nacionalnosti pa zašto uvijek koristiti ove sa Balkana? Nije baš moguće da su to jedini kriminalci u Švedskoj…

Kraj romana je neočekivan i njime se Anders Roslund ipak donekle iskupio pa  preporučam izdržati do kraja i pročitati ovaj roman.

Sljedeći nastavci iz ovog serijala su Slatko snivaj i 100 posto.

Anders Roslund Sretan rođendan ti

O autoru:

Anders Roslund (rođen 1961.) švedski je pisac i novinar. Roslund je 15 godina radio kao izvjestitelj vijesti za Rapport News, Aktuellt i Kulturnyheterna. Nakon novinarske karijere udružuje se s  bivšim rehabilitiranim kriminalcem  Börgeom Hellströmom i započinju zavidnu spisateljsku karijeru koja traje sve do  Hellströmove smrti 2017. godine.

Kao stalni švedski dvojac za pisanje kriminalističkih romana,  Roslund i Hellström radili su od 2004. do Hellströmove smrti 2017. godine. Njihovi romani stavljaju poseban naglasak na ulogu žrtve i počinitelja, nudeći moralno sivi prikaz motiva i odgovornosti.

Njihova djela prevedena su i prate ih čitatelji na tridesetak jezika.

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

Johanna Holström: Otok duša

Nakladnik: V.B.Z., 2020.

Naslovnica romana Otok duša: ©V.B.Z.

Johanna Holström: Otok duša

Otok duša

Na malom otočiću, na kojem su nekada boravili gubavci, sada je bolnica duševnih bolesnica. Ili možda bolje reći umiralište, jer rijetko koja pacijentica ikad ode s otoka.

Otok je tiho mjesto. Galebovi kriče iznad zaljeva. Sunce blista na valovima u daljini. …

Međutim. Ta bolnica. Plijeni pozornost. … Čitava ograđena. Debeli kameni zidovi koji hladno zrače. Odvajaju. Zatvaraju ono što se nalazi unutra. Ono što ne smije vidjeti svjetlost dana. Ono što je bolje ne puštati van. (str. 48.)

I da, pacijentica – jer stanari te bolnice samo su i jedino žene.

Žene koje nisu imale sreće u životu.

Žene koje su bile previše za svoje obitelji.

Previše za svoje muževe.

Previše za društvo.

Ponekad mislim da je nesreća roditi se kao žensko. Slaba, a istodobno privlačna muškima. Tako privlačna da im to pomuti pamet, ali tjelesna snaga je tu kad krenu uzeti što žele. I nema veze koliko je žena jaka jer muško je uvijek jače… Uvijek ju je moguće srušiti na zemlju i iskoristiti. A onda ona samo ostane puzati u prljavštini, tko god da je. (str. 42.)

Pacijentice, među kojima su Kristina, koja je učinila nešto neoprostivo, i Elli, koja samo želi da je majka doživi, i Karin, osuđena jedino zbog onoga što jest, zbližavaju se s medicinskim sestrama poput Sigrid, ženama koje ih hrane, peru, oblače, hrabre i grle kada to neće nitko drugi.

Priča je to koja počinje 1891., a završava više od sto godina kasnije.

Priča o ženama, za žene.

Stvarni otok duša

Radnja ovog romana je, vjerovali ili ne, nadahnuta slučajevima pravih žena i bolnicom koja je doista postojala, o kojima je podatke spisateljica pronašla u arhivu grada Abo.

No, ono što na čitatelja djeluje poput udarca maljem o glavu jest povlačenje paralele između te bolnice za duševno oboljele žene i nekog, ha… Nazovimo eksperimentalnog liječenja „ženske histeričnosti“ iz 18. stoljeća. Žena je tada, živa, ostavljena u kadi, u (hladnoj) kupki, dok se nije raspala iznutra. Liječnik je to, dakako, promatrao iz dana u dan i vodio bilješke. U posljednjem je zapisu zaključio:

… da je kupka izliječila pacijenticu od histerije, ali je, nažalost, umrla tijekom tretmana. (str. 8.)

Imajte tu metodu liječenja (koju su nad ženama provodili muškarci) u glavi dok čitate tristotinjak stranica ovog romana. Jamčim vam da ćete ga doživjeti na osobnoj razini.

Johanna Holström: Otok duša

Kako to da su uvijek samo žene histerične?

Iskreno ću reći, ovaj je roman dobio toliko dobre kritike da sam očekivala malo više nego sam dobila. No, nemojte da vas moje riječi odvrate od čitanja.

Otok duša svakako je roman koji morate pročitati.

Možda vam se ne svidi sama priča, ali nakon čitanja, svakako ćete ostati duboko dirnuti sudbinom žena iz bolnice. U vašoj će se glavi rojiti mnoštvo pitanja, a ako ste žena, još i više.

Kako to da su uvijek samo žene histerične?

Kako to da se svaka naša emocija tumači time da smo u PMS-u, da smo pod utjecajem hormona, da trebamo dobiti, da smo dobile, da smo tek imale…?

Nije ju uzimao za ozbiljno kad je bila uznemirena. I zato se ona pokušavala smiriti. … No, on je svejedno nikad nije slušao. Ako to nije bilo zbog trudnoće ili izbezumljenosti zbog straha od poroda, onda je to bilo zbog ženskih mjesečnih problema. Uvijek nešto. (str. 117.)

Imamo li mi pravo biti ljute, povrijeđene, bijesne, bez toga da nam netko kaže da nam sigurno manjka znamo-već-čega i predloži nam da češće upražnjavamo znamo-već-što?

Jeste li ikada svjedočile obrnutoj situaciji?

Je li se ikad bijesnom muškarcu s podsmijehom objasnilo da si „pronađe ženu i opusti se“, a ne mu se sklanjalo s puta i duboko poštovalo njegovo emotivno stanje? Za koje je okrivljena žena?

Uvijek se pričalo samo o životinjama. Pazi se vukova. Pazi se medvjeda. … Ali nikada, nikada, pazi se uspaljenog muškarca. (str. 42.)

Otok duša nesretnih žena

Četiri su žene glasovi ovog dirljivog romana.

Jedna od njih je Kristina, pacijentica koju je tako lako osuditi, a tako teško razumjeti. Na prvu. No kako teče njezina priča, tako se sve više zbližavamo s njom. Ne opravdavamo je, ali ni ne osuđujemo. Držimo srce otvorenim. Jer, Kristinin život nije bilo lak.

Jedna je stvar kad te netko napadne u šumi, ali sasvim je druga kad ostaneš trudna. … Sam bog zna je li se Kristina zabavljala po selu otkako je doživjela tu nesreću. Jer tako je to, kad ti se takve stvari jednom omile, onda je to kao vatra u tijelu i radiš što god hoćeš samo da je ugasiš. (str. 34.)

A ona je prihvatila svoju kaznu, čini se, doživotnu.

Ne. Ne postoji nikakav način da se iskupim. Dobila sam kaznu, a kazna je to što moram nastaviti živjeti. (str. 63.)

Druga je Elli. Oduvijek je željela samo majčinu ljubav, ali je nikad nije dobila. Čitavo se vrijeme nada da će je majka izvući iz bolnice, da će je spasiti. No zdravi rijetko kad misle na bolesne onoliko koliko bi trebali.

Uz Elli je Karen, koja se više ni ne nada izlasku. Nije se uklapala u svijet prije, sigurna je da neće ni kasnije.

Sigrid je četvrti glas. Ona je medicinska sestra koja se s ljubavlju brine za svoje pacijentice.

U pozadini ovih ženskih glasova tutnji rat.

Muškarci i njihove borbe.

Johanna Holström: Otok duša

Zašto pročitati Otok duša?

Spomenula sam već da me Otok duša nije oduševio, no to je naprosto zato što nije moj tip romana. Doista ne znam što bih vam istaknula kao njegovu lošu stranu… Voljela bih da je priča malo snažnije ispričana, eto to. Na trenutke mi zvuči previše poetski, previše eterično s obzirom na tešku temu o kojoj govori.

No, s druge strane, stil pisanja naprosto me oduševio! Eliptične rečenice koje ne govore ništa previše, već točno onoliko koliko treba. Opisi koji dodiruju naše emocije, ljepota jezika kao takvog… Divno nešto. Svaka čast prevoditelju!

Jer snijeg koji briše sve tragove i prekriva stijene i odrezano korijenje, samo je presušena voda. Bijelo utapanje, delirij elemenata. Tišina je odsutnost ptica i životinja. Prividna smrt. (str. 196.)

Osim prelijepog načina pisanja, svidjelo mi se i što sam nešto naučila.

Valjda mi je promaklo poglavlje o eugenici kad smo u školi učili Povijest. Nisam imala pojma koliko su i Švedska i Finska bile bliske Hitleru po nekim svojim načelima o nadmoći rase. Doista nisam znala da se nekada odgovor na psihička stanja pokušao pronaći u tijelu – u razmaku među obrvama, debljini stidnih usana ili visini čela.

Uvijek to skidanje. Uvijek detaljno proučavanje tijela u različitim stadijima raspada. Uvijek bilješke o obliku, boji i stanju tijela. Lov na tjelesne deformacije, mane, ožiljke, sve što bi trebalo dati fiziološko objašnjenje zašto je ovaj život ispao takav kakav je ispao. (str. 136.)

Johanna Holström uzela je jednu tešku, zahtjevnu temu i oblikovala je u dojmljiv roman koji svakako nećemo zaboraviti tako brzo.

I ne smijemo! Ovaj nam roman treba biti pouka i upozorenje. Pouka – da nas nauči kako je i zašto nešto bilo. I upozorenje – da nam pokaže što više ne smije biti. 

Ostali naslovi ove autorice:

Johanna Holström autorica je triju zbirki priča, među kojima je najzapaženija Camera obscura.

Osim romana Otok duša, napisala je i roman Anđeli s asfalta, a možete ga također pronaći u izdanju V.B.Z.-a.

Gdje kupiti roman Otok duša:

V.B.Z.

Objavljeno

Jill Mansell: Možda ovaj put

Nakladnik: Znanje, 2020.

Naslovnica knjige Možda ovaj put: © Znanje

Jill Mansell Možda ovaj put

Možda ovaj put– priča o ljubavi i prijateljstvu

Možda ovaj put pitka je ljubavna priča o djevojci koja nakon razočaranja u ljubavnim vezama traži srodnu dušu koja će je razumjeti i s kojom će moći podijeliti sve svoje snove. Čini se da je jednog takvog kandidata i pronašla. Nevolja je jedino u tome što je on u sretnom braku.

Romantična priča koja donosi red veselja, red tuge, red razočarenja, a zatim  red ushita i sreće, jednostavnim je i iskrenim stilom osvojila čitatelje nježnijih duša. Topla ljudska priča o tome kako se za ljubav,  kao i za prijateljstvo, treba boriti, ispričana likom glavne junakinje Mimi, ganut će čitatelje koji traže romantičnu, nepretencioznu knjigu koja će ih zabaviti.

Mimi dolazi u Goosebrook

Možda ovaj put prati mladu djevojku Mimi kojoj u životu baš i ne ide. Razočarana u ljubav jer ju je momak prevario s najboljom prijateljicom, odluči napraviti predah i srediti misli boravkom na selu gdje joj živi otac. Živopisno selo Goosebrook koje se nalazi  u engleskoj pokrajini Cotswolds, osvojilo je Mimi već na prvom silasku iz vlaka. Ali, stanovnici su isto tako živopisni. Nitko ne želi povesti Mimi, te ona odluči otpješačiti do sela, što se i nije pokazalo tako loše jer već na početku susreće zgodnog Cala. Susret je bio krajnje neobičan. Mimi je mislila da netko “zlostavlja ovcu”.  A Cal je samo htio pomoći životinji.

“Što to radiš? Makni se od te ovce!” str. 3.

Brzinski je preskočila ogradu ne bi li ju spasila, a na kraju se ispostavilo da je muškarac na kojeg je vikala da ostavi sirotu životinju Cal, koji je skotnoj ovci pomagao da ustane na svoje noge.

Selo puno zanimljivih likova

Dolaskom u selo, Mimi upoznaje puno zanimljivih likova. Lokalni šarmer Paddy, Mimina prijateljica Lois, Mimin samozatajni otac Dan Huish, njegov partner Marcus, obojica povučeni računovođe, Loisina zločesta svekrva Henrietta, Mimin osebujni poslodavac C.J., sve je to galerija likova s kojima se Mimi sprijateljuje i zbog kojih je njezin boravak na selu uvijek veseo. Nakon što natjera oca i njegovog partnera da se uključe u život sela, Mimi dolazi na sve seoske proslave i druženja. A naravno tu i Cal.

Ne možemo si pomoći kada počnemo nekoga voljeti. Nema srama u tome. Dopušteno ti je da budeš uzrujana jer ga ne možeš imati. Str. 249.

Mimi- od prvog trenutka Cal!

Mimi se Cal svidio od prvog trenutka kada ga je ugledala. Ali Cal nije slobodan. Suočena s tim, Mimi nikad nije gajila nadu da će biti njezin, ali kad su se okolnosti promijenile, Mimina nesigurnost i nisko samopouzdanje dolaze do izražaja. A Cal nije baš pomogao. Mislim da me i živcirao od prvog trenutka. Svi su znali da se Mimi sviđa Cal, samo Cal to nije znao. Navodno…

Mimi- osobnost

Mimi, pravim imenom Emylia Huish, djevojka je koju je lako zavoljeti. Slična je svim djevojkama ovog svijeta koje nemaju dovoljno vjere u sebe, nesigurne su i misle da ne zaslužuju sreću. Razočaranja u ljubavi čine je ranjivom osobom koja nikad neće učiniti prvi korak. Iako joj se Cal jako sviđa, ona sama misli da ga nije dostojna. Životne tragedije još više urušavaju njezino samopouzdanje. Ali, Mimi je jako dobar i požrtvovan prijatelj, na kojeg uvijek možete računati. Iako su je neki ljudi razočarali, ona ne osjeća gorčinu, već pokušava ići dalje. Uostalom, ona ima i dobru karijeru. Radi kao osoba za odnose s javnošću za poznatog pisca koji nije baš jednostavan lik.

Trebam osobnu asistenticu. CJ je bio prava noćna mora, ali opet…bio je to posao. str. 118.

Dojam o knjizi Možda ovaj put

Knjiga je lepršava, zabavna i iskrena. To joj je svakako plus. Ne pretendira da bude neko veliko književno ostvarenje, već opuštajuća zabava na romantičnoj plaži, parkiću ili na osami. Iako se na neki način stvari čine površne, one ipak imaju dubinu. Vrijednost ljubavi i vrijednost prijateljstva temeljni su postulati knjige. Jako je dobro opisano i selo Goosebrook i njegovi stanovnici, tako da se možete zamisliti u tom malom, ruralnom, britanskom mjestašcu.

Druga stvar su glavni likovi za koje imam određene zamjerke (pogotovo za Cala kojem je trebalo gotovo 400 stranica knjige da shvati da je Mimi zainteresirana za njega). Taj bih lik, da je bilo moguće, istukla. Ali romansa ne bi bila romansa da nema happy enda. Tako i u ovoj priči. Mimi je u Možda ovaj put ipak pronašla sreću…

Jesi li ikada doživjela ljubav na prvi pogled. Mislila je na udar munje. Mimi se odmah prisjetila prvog trenutka kada je ugledala Cala. str. 265.

Jill Mansell Možda ovaj put

O autorici

Jill Mansell britanska je autorica romantičnih i duhovitih ljubavnih romana. Njezini naslovi prodani su u više od 10 milijuna primjeraka i našli su se na vrhu ljestvica Sunday Timesa, New York Timesa i USA Todaya. Odrasla je u Cotswoldsu, a danas živi sa svojom obitelji u Bristolu.

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

Sarah Vaughan: Anatomija jednog skandala

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2020.

Naslovnica romana Anatomija jednog skandala: ©Mozaik knjiga

Sarah Vaughan: Anatomija jednog skandala

Anatomija jednog skandala

Kad privlačni, slatkorječivi i sve u svemu zanosni ministar bez portfelja James Whitehause bude optužen za silovanje, slučaj se nađe na stolu kraljevske savjetnice, odvjetnice Kate Woodcroft.

Bez vlasulje sam više svoja. Više ja. Ona ja koja sam u srcu, a ne ja u sudnici ili u bilo kojoj prijašnjoj inkarnaciji moje osobnosti. Ovo sam ja … odvjetnica za kazneno pravo … iznimno iskusna stručnjakinja za progon seksualnih kaznenih djela. Četrdeset i dvije godine, razvedena, bez partnera, bez djece. (str. 10.)

Kate je odlučna da šarmantnog ministra privede pravdi, no više je nego i svjesna njegova djelovanja ne samo na žene, nego na ljude općenito. Može li uopće oblikovati slučaj tako da ga porota osudi?

Ministrova supruga Sophie bezuvjetno stoji uza svog supruga i vjeruje mu potpuno. No, optužba za silovanje mlade, privlačne suradnice mogla bi biti kap koja će preliti čašu. Što još Sophie zna o svom suprugu?

… on mnogo toga prešućuje, da. To je dio njegova posla: spremnost da s istinom bude ekonomičan. To je čak i preduvjet za ministra. (str. 19.)

Kako se bliži dan presude, na površinu izlaze tajne, brižljivo i dugo zakopavane, koje čvrstim čvorom vežu odvjetnicu, ministra i njegovu suprugu.

Može li više ljudi čuvati tajnu?

Na što je spremna povrijeđena žena?

Koliko smo dugo sposobni čuvati bijes u sebi, prije nego on nagrne iz nas u valovima?

I koga će ti valovi pomesti?

Snažne žene

Anatomija jednog skandala sudska je drama s elementima psihološkog trilera u kojoj ćete uživati.

Izuzetno zanimljiva priča, s natruhama neke davne, strogo čuvane tajne okupirat će vas i tjerati na čitanje. Ono čime je mene navedeni roman osvojio jest odlična portretiranost ženskih likova – one su uvjerljive, žive, stoje pred nama čitateljima sa svim svojim vrlinama i manama.

Kate je pomalo introvertirana, ali veoma strastvena u poslu koji obavlja. Želi da svi negativci završe gdje im je i mjesto – iza rešetaka, no nije to samo iz običnih moralnih pobuda. Kate krije tajnu, tajnu koja ju goni da ide dalje, više, upornije. Ona je jedini lik čija nam je perspektiva donesena u prvoj osobi.

U odvjetništvu je najvažnije biti uvjerljiviji od protivnika… Ako bolje obrazlažete, možete pobijediti čak i ako su svi dokazi protiv vas. A pobjeda je najvažnija, dakako. (str. 13.)

Sarah Vaughan: Anatomija jednog skandala

Sophie je isprva primjer stepfordske supruge – uvijek dotjerana, nasmiješena, majka dvoje preslatke djece i supruga ministra kojeg obožava. Nakon što njegov skandal sa silovanjem izlazi u javnost, Sophie u svom suprugu uviđa nešto na što je godinama uporno zatvarala oči. No, ne može ga ostaviti, može li? Njezino emocionalno stanje nakon prvog dana suđenja toliko je dobro prikazano da ju vidimo – tu otužnu ženu koja se vedro smiješi dok je u javnosti, i koja plače tek u privatnosti i tišini svoje kupaonice.

Odlazi u kupaonicu, prska se hladnom vodom i poseže za sredstvom za čišćenje lice. Velikom blazinicom pomnjivo uklanja sve tragove tog jutra – maskaru, podlogu, olovku za oči, strah, krivnju, sram i tu intenzivnu tugu koja je izjeda. (str. 119.)

Ministar bez portfelja

James Whitehouse političar je bez ijedne mane – dok se ne otkrije jedna. Zatim, mrlje njegova identiteta počinju se širiti i obuhvaćati sve ljude oko njega pa i one na najvišim instancama. Zašto britanski premijer uvijek drži Jamesovu stranu. Zašto mu to duguje? Što krije premijer?

Karizmatični ministar smatra da je uvijek i svugdje u pravu, da je sve što napravi ispravno. I to mu funkcionira, očito.

Rekao sam istinu, gotovo istinu. Ili istinu kako sam je ja vidio. … Svi s vremena na vrijeme prilagođavamo istinu. (str. 267.)

Ipak, žene na koje se namjerio i za koje smatra da ni u čemu nikad nisu dovoljno ustrajne, ustrajno će se potruditi da ministar osjeti čvrstu ruku pravde. Recimo.

Od čega se sastoji anatomija jednog skandala

Ako volite suđenja, napetu radnju i tajne iz prošlosti, voljet ćete i ovaj roman. On nije samo običan sudski progon, nego i obiteljska drama i psihološki triler te u sebi nosi brojna pitanja.

Pitanje nevjere – kad je „prava“, a kad se može oprostiti?

Jer, kako bi ijedna veza mogla preživjeti slušanje najintimnijih pojedinosti druge veze? … A znala je da opetovane nevjere može preživjeti ako se uvjeravate da u njima nema emocija. Da su isključivo fizičke i da vaš suprug voli vas i samo vas. (str. 120.)

Sarah Vaughan: Anatomija jednog skandala

Pitanje prošlosti – koliko ona utječe na osobu koja smo danas?

Pitanje istine – koliko doista, svakoga dana, lažemo sami sebi? Postaje li laž istina ako je ponavljamo dovoljno dugo? Je li skrivanje istine uopće laž?

I naravno, ono najvažnije, pitanje pristanka – u kojem trenutku se računa NE kao NE? Kada muško ponašanje protumačiti kao šalu, a kada kao prijetnju?

...mlada žena koju je šef prepipao ili tobožnji prijatelj koji ju je poljubio može pokušati umanjiti težinu toga što se dogodilo. Misliti najbolje: da je to bila nekarakteristična pogreška koju je najbolje zaboraviti ili pomesti pod tepih, neovisno o tome što lupanje njezina srca – i val straha koji struji njome – možda otkriva.

Ali, ona je budalasta – i to nije čudno.

Muškarci nas sve mogu učiniti budalastima. (str. 147.)

Ostali naslovi ove autorice:

Sarah Vaughan autorica je nekoliko romana, no na našem je području preveden sam jedan – Anatomija jednog skandala.

Gdje kupiti roman Anatomija jednog skandala:

webshop Znanje

Objavljeno

Leigh Bardugo: Sjena i kost

Nakladnik:  Znanje, 2021.

Naslovnica knjige Sjena i kost: ©Znanje

Leigh Bardugo Sjena i kost

Sjena i kost– fantasy putovanje u mračne zemlje

Sjena i kost (u originalu Shadow and Bone) prvi je dio trilogije koja ima zajednički nazivnik Griša. Griše su ljudska bića posebnih sposobnosti. Trilogija Sjena i kost također sadrži nastavke Opsada i oluja te Propast i uspon, čije objavljivanje nakladnička kuća Znanje planira do kraja godine. Hrvatski knjigoljupci upoznali su se već sa svijetom griša, u do sada objavljenoj duologiji koju čine Šest vrana i Izopačeno kraljevstvo, a od travnja se započela prikazivati  prva sezona TV serije Sjena i kost u produkciji Netflixa. Knjiga koketira s različitim žanrovima: pustolovnim, povijesnim, fantasy i ljubavnim. Sve je to Leigh Bardugo uklopila u raskošnu kostimiranu pustolovinu.

Kraljevina Ravka

Sjena i kost započinje opisom kraljevine Ravke. Ono što je nekad bila moćna i bogata kraljevina danas je samo opustošena zemlja. Ljudi na vlasti kojima je cilj osvojiti što više zemlje i dobara, kako bi upravljali ogromnim kraljevstvom, napravili su Sjenoviti Rasjed, pojas neprobojne tame između dijelova kraljevstva. Sjenoviti Rasjed mogu proći samo najizdržljiviji i najobučeniji, jer njime haraju opasne Volke – čudovišne ptice koje žive samo u tami. Tako je kraljevina razjedinjena na pretežno skandinavski dio i pretežno azijski dio. Autorica prilaže zgodnu mapu kako bi podjela kraljevstva bila jasnija.

Alina

Glavna junakinja u knjizi Sjena i kost zove se Alina Starkov. Odrasla je u sirotištu zajedno s dječakom Malom Oretsevim, koji joj tijekom godina postaje najbolji prijatelj. Školuje se za kartografa i ne izdvaja se ni po čemu. Međutim, tijekom vojničkog pohoda kroz Sjenoviti Rasjed, Alina spašava život  Malu i ostalim vojnicima, razvijajući nevjerojatnu sposobnost –magično prizivanje svjetlosti  kojim rastjeruje neprijatelje. Alina je i sama šokirana ovom moći koju je otkrila u sebi, a njezina sposobnost nije prošla nezapaženo ni drugima. Shvativši da je ona u stvari neotkrivena griša Suncozovka, čije moći nisu bile otkrivene u djetinjstvu, za Alinu se zainteresira kralj i njegov dvor. Oni šalju vojnog zapovjednika Mračnjaka da Alinu dovede u dvor.

Boravak na dvoru

Dolaskom u dvor Alina je zaslijepljena bogatstvom arhitekture, obilja i sjaja, koje je daleko od preživljavanja u njezinom skromnom mjestu. Upoznaje Mračnjaka i njegove vojnike kao i cijelu svitu griša –djevojaka s različitim moćima. S nekima se sprijateljuje (poslužiteljica Geniya koja je u kraljevoj milosti) i nakratko joj godi naklonost i pažnja naočitog Mračnjaka, plesne dvorane i svečanosti u dvoru, ali nikako ne može zaboraviti prijatelja Mala..

Uskoro Alina biva stavljena pred izazove vlastitog srca i mora odlučiti : ostati na dvoru i biti pod Mračnjakovim tutorstvom ili pobjeći i ići za svojom sudbinom…

Zoya je bila grozna, ali je imala pravo. Ja ne pripadam u ovaj prekrasni svijet, i ako  ne otkrijem način na koji da upotrijebim svoju moć, nikad mu neću ni pripadati. Str. 138.

Leigh Bardugo Sjena i kost

Mračnjak

Iako je Ravka kraljevstvo na čelu s kraljem i njegovom svitom, zemlju zapravo vodi vojni zapovjednik, zgodni Mračnjak. Neodređenih godina, impozantne pojave s očitom moći koju svi osjećaju u njegovoj blizini, magnet je za sve djevojke griše. Nakon što dovede Alinu na dvor, Mračnjak organizira prezentaciju njezinih moći- svjetlosne prizive koji izazivaju oduševljenje, ali i zavist stanovnika u kraljevom okruženju. Uz to, Alina vježba intenzivne borilačke treninge i duhovne vježbe, kojima ona ne zna svrhu, ali Mračnjak ima plan: uz Alinine moći zavladati će još većim dijelom kraljevstva. Naime, prizivatelj sunca ili Suncozovka, po legendi  je najmoćnije stvorenje koje može odlučivati od sudbini svijeta.

Nosiš njegov znak. Njegov simbol i njegovu boju.

Odjeća, nakit,  čak i to kako izgledaš. Sve na tebi odiše njime. str. 193.

Griše

Griše su možda i najzanimljivije osobnosti u knjizi. Postoje tri vrste griša – Korporalke (Red Živućih i Mrtvih), Eteralke (Red Prizivatelja) i Materialke (Red Tvoritelja). Sve su to djevojke s nekakvim moćima. Neke od njih u stanju su premještati predmete snagom volje, druge mogu manipulirati vjetrom, treće vatrom i vodom, a samo jedna od njih ima počasnu titulu Prizivatelj sunca.

 Postavši griša, Alina oslobađa nevjerojatne moći, ali i saznaje mnoge tajne o njihovom životu.

Ja nisam kao ti Male. Nikad se  zapravo nigdje nisam uklapala kao ti. Nikad nisam nikamo pripadala. str. 249.

Dojam o knjizi Sjena i kost

Sjena i kost roman je koji me podsjeća na prekrasno umotan čokoladni bombon. Svjetlucav, predivno umotan, mami vas da ga otvorite i pojedete. Ali, čim ga pojedete, zaključite da ste jeli i bolje bombone. Tako je to bilo otprilike i sa mnom. Knjiga ima predivnu naslovnicu, mističnu i fantastičnu u isto vrijeme. Unutra je mapa kraljevstva (svaka čast autorici) i detaljno objašnjenje redova i hijerarhije  griša, kako bismo mogli slijediti tko je tko. I na tome odajem priznanje autorici. Također mi je jako dobra raskošna scenografija, opisi gradova, dvora, odjeće griša i odore vojnika koji bude maštu i čine da se poželite naći u nekoj plesnoj dvorani ili svečanom primanju. Autorica rabi jako puno izmišljenih riječi, u svrhu opisa mjesta, ljudi ili funkcija u Ravki. To mi je isto bilo zanimljivo. Ono što mi je lošije u knjizi je definitivno tanka priča koja se oslanja na borbu dobra i zla, uz romantičan zaplet između dva, tri glavna lika.

Sjena i kost-epska priča u budućim nastavcima

Roman je donekle na tragu Igre prijestolja, s tim što je ova potonja neusporedivo složenija i veličanstvenija od Sjene i kosti. Ali, Sjena i kost ima potencijala prerasti u epsku priču. Zbog toga s nestrpljenjem očekujem izlazak nastavaka Opsada i oluja te Propast i uspon.

Serija Sjena i kost

U međuvremenu, dok čekate nastavke, možete pogledati Netflixovu  ekranizaciju  romana o Grišama. Serija ne slijedi u potpunosti Sjenu i kost. Iako sam čitala dosta oprečnih komentara, meni se serija svidjela zbog scenografije, dobrih kostima i dobro pogođene atmosfere. Preporučujem je pogledati nakon pročitane knjige, da možete uspoređivati.

O autorici:

Leigh Bardugo autorica je fantastičnih romana iz serijala Grishaverse. Uz više od tri milijuna prodanih primjeraka, Grishaverse obuhvaća trilogiju Sjena i kost, duologiju Šest vrana te romane Jezik Trnja, Kralj Ožiljaka i Život Svetaca.

Netflix je otkupio filmska prava za trilogiju Sjena i kost te duologiju Šest vrana i prema njima je snimljena originalna serija. Leigh je rođena u Jeruzalemu, odrasla u južnoj Kaliforniji i studirala na Sveučilištu Yale gdje je pronašla inspiraciju za svoj roman Ninth House koji je proglašen najboljim fantasy romanom prema odabiru Goodreadsa 2019. godine.

 Znanje je dosad objavilo Šest vrana te Izopačeno kraljevstvo, a Sjena i  kost prvi je dio trilogije o Suncozovki Alini Starkov.

Gdje kupiti:

Znanje

Ako vas zanimaju i druge fantasy knjige, bacite pogled na našu recenziju knjiga
Tomi Adeyemi Djeca krvi i kosti te Djeca vrline i osvete.

Objavljeno

Kathryn Croft: Žena bez prošlosti

Nakladnik: Stilus, 2020.

Naslovnica romana Žena bez prošlosti: ©Stilus

Kathryn Croft: Žena bez prošlosti

Žena bez prošlosti

Leah radi u knjižnici, živi u malom stanu, nikoga ne viđa niti se i s kim druži.

Leah se krije od ljudi i od života. Ona krije tajnu.

U prošlosti je učinila nešto toliko strašno da je morala pobjeći iz rodnog gradića i skriti se u gužvu i vrevu velikog Londona.

Iako je moj život bio više puko postojanje nego življenje, svaki trenutak trudila sam se ispuniti nečim. Besposlenost je za mene bila otrov; značila je da me vlastite misli mogu nadvladati, a previše sam dugo dopuštala da se to dogodi. (str. 14.)

No, Leah čezne za društvom, ljubavlju i normalnim životom. Na internetskoj stranici upoznaje Juliana i čini se da bi to poznanstvo moglo izrasti u nešto više.

Nekako sam osjećala da mi neće biti teško razgovarati s njim ponovno, da ću znati što reći, da ću se zbog njega osjećati ugodno. Ne znam što me tjeralo da tako mislim, ali imala sam osjećaj kao da ga već poznajem. (str. 43.)

Tada, na obljetnicu tog strašnog događaja iz Leahine prošlosti, dolazi joj čestitka.

Netko zna što je napravila i neće joj dopustiti da bude sretna.

Leah – žena bez prošlosti

Žena bez prošlosti lagani je psihološki triler koji vas neće umoriti, a u njemu ćete uživati. Nije ovo roman koji će vas začuditi, sablazniti ili koji ćete ne znam kako dugo pamtiti. Ipak, istaknula bih da mu to nije mana. Česti su pretenciozni romani koje čitate i nemate pojma što je pisac htio reći. Ovdje to nije slučaj.

Čitajući roman Žena bez prošlosti opustit ćete se i odmoriti – a to je ono što većina čitatelja i traži u knjizi.

Zaplet je neoriginalan, ali zanimljiv. Poglavlja su pisana tako da vas tjeraju da čitate dalje.

Kathryn Croft: Žena bez prošlosti

Pratimo Leahu, djevojku koja krije mračnu tajnu. Otuđila se od majke, iz rodnog je grada pobjegla glavom bez obzira, nema prijatelja, radi u knjižnici gdje ljude susreće, ali s njima ne komunicira.

Dom nije naziv samo za mjesto gdje spavaš, to mora biti mjesto koje ti znači utjehu i zaklon, i nije to samo kuća nego cijeli kvart ili grad. Mjesto na kojem se stvaraju drage uspomene. (str. 91.)

Roman je podijeljen između prošlosti i sadašnjosti pa upoznajemo Leahu kao adolescenticu i Leahu danas. Što je toliko strašno ta plašljiva djevojka napravila da je samu sebe osudila na samoću? Što ju je dovelo do tog nama još nepoznatog, ali očito užasnog postupka? Što je uopće mogla napraviti, toliko stravično, da vjeruje da nema pravo na sreću?

(Anti)junakinja

Leah se krije od svijeta, zatvorena u svoju bol i patnju. Samokažnjava se tom izolacijom i vjeruje da to zaslužuje. Kada joj život pruži malo sreće u vidu Juliana, djevojka polako shvaća da možda ima pravo na svoju mrvicu sreće. Kao da se budi iz dugog sna, grčevito se drži te male zrake sunca.

Ali zar ne zaslužuje svatko, pa čak i netko ovako grešan kao ja, svoj trenutak sreće? (str. 150.)

No, njezini grijesi pronalaze put do nje – u vidu nepoznatog ucjenjivača koji joj zagorčava svaki korak.

Kako je saznao tko je ona? Kako zna za ono što je počinila?

Dok ucjenjivač postaje sve hrabriji i sve joj se više približava, Leah shvaća da se mora boriti.

A onda, polako, počela sam shvaćati da se ne moram prepustiti tome da me nadvlada. Ja ću se boriti, suočiti se s tim lice u lice, uzeti svoj život natrag u svoje ruke. (str. 206.)

Ta promjena u karakteru jedna je od dobrih strana ovog romana. Ne volim junakinje koje samo pate u tišini – volim žene koje se pokušavaju izvući, koje se bore i traže svoje pravo na sreću.

Svidjela mi se i jer prihvaća odgovornost za svoje postupke, jedino što, zapravo, Leah je počinila dva zločina.

Za koji se točno zločin kažnjava? Prvi? Ili drugi?

Kathryn Croft: Žena bez prošlosti

Brojna pitanja

Sviđa mi se način na koji Žena bez prošlosti komunicira sa svojim čitateljima. Zaposlit će naše moždane vijuge pitanjima – Tko ima pravo na sreću? Što točno čini zločin? Namjera? Djelo?

Imaju li i zločinci pravo na ljubav i miran život?

Koliko smo brzo spremni osuditi nekoga, bez da poslušamo cijelu priču, od početka do kraja?

I ono najvažnije, kada je vrijeme za oprost?

Sama pouka romana njegov je najsnažniji dio. Emotivna i topla, pravedna i ljudska.

Ostali naslovi ove autorice:

Žena bez prošlosti treći je roman britanske autorice Kathryn Croft, ali je prvi roman preveden na hrvatski jezik.

Gdje kupiti roman Žena bez prošlosti:

Stilus

Objavljeno

Jo Nesbø: Kraljevstvo

Nakladnik: Fokus Komunikacije d.o.o., Zagreb

Naslovnica knjige Kraljevstvo: © Fokus Komunkacije

Jo Nesbo Kraljevstvo

Kraljevstvo- nešto drugačije od Nesbøa

Kraljevstvo je odlična knjiga, a Nesbø je još jednom dokazao da može pisati uistinu sve, mijenjati tematike, čak i stil, ali njegova rječitost, osjećaj za atmosferu i likove koji uvijek nose neku iskonsku tugu, prepoznatljivi su u svakoj njegovoj knjizi. Ako volite Nesbøa, onda je svejedno napisao on krvavi krimić, obiteljsku sagu ili povijesni triler: sve što napiše jednostavno je savršeno. Moja jedina dilema bila je – želim li čitati isključivo nastavke u kojima je glavni lik Harry Hole, ili mi se i ovaj drugačiji Nesbø jednako sviđa. Nisam, ni sada nakon pročitane knjige, načisto s time. Sve u svemu, po mom sudu, Nesbø je napisao još jedan roman koji ćete pamtiti.

Slobodan kao ptica?

To mi ljudi tako kažemo jer nam se sviđa ta ideja. A zapravo se svi krećemo u istom prokletom krugu: mi smo ptice u kavezu, samo je taj kavez dovoljno velik.. str. 124.

Kraljevstvo

Kraljevstvo je golemo imanje isprepleteno pašnjacima i brdima, od kojih se na jednom smjestila kuća Opgardovih. Mama i tata Opgard s dva sina, Royem i Carlom, živjeli su izolirano, odvojeno od ostalih, na kraju Kozjeg puta i provalije Hukan u mjestu koje, samo po sebi, nije bilo veliko i naziva se Os. Svašta se događa u obitelji Opgardovih pod okriljem noći, ali, nisu izuzetak. Selo je prepuno moralno upitnih, nasilnih i patološki disfunkcionalnih obitelji. Kod Opgardovih, distancirana majka i otac po čijim zadanim postulatima obitelj živi, iznjedrili su dva vrlo različita, ali nevjerojatno povezana brata. Roy je, kao stariji brat, uvijek branio mlađeg Carla i podmetao za njega leđa. Carl je bio miliji dječak, fizički dopadljiviji od Roya, ali nesigurniji, bojažljiv u djetinjoj dobi i kao takav dobivao je više majčine ljubavi.

Ocu je također Carl bio “slaba točka”…

Mama je rekla da je Carl dobio više ljubavi jer mu je više ljubavi i trebalo. Možda je to bilo točno, ali nije rekla i onu drugu istinu: njega je bilo lakše voljeti. A ja sam ga volio više od svih. str. 157.

Roy i  Carl ostaju sami

Nakon neobjašnjive i nikad do kraja rasvijetljene pogibje roditelja, Roy i Carl ostaju na skrbi strica, ali zapravo žive sami. Roy osjeća odgovornost za brata i za preuzima brigu za opstanak zajedničkog domaćinstva. Zapošljava se u obližnjoj praonici i pumpi, a nakon stričeve smrti nastavlja voditi i stričev autoservis. Za to vrijeme Carl završava školu, postaje popularan i omiljen kod djevojaka i često upada u nevolje, iz kojih ga Roy u pravilu izvlači. Ali, Os Carlu nije dovoljan. Nakon prekida s djevojkom Mari, odlazi na studij u Ameriku i ostavlja Roya samog u Osu.

Ipak bilo je lijepo gledati i kako grle Carla na vratima, kako ga tapšu po leđima kao da se zgrcnuo i kako se cerekaju…

Sa mnom bi se samo rukovali.

Od svih razlika između mene i mog brata, ta je možda bila najveća. str. 42.

Carl se vraća

Prošlo je petnaest godina i Carl se vraća u društvu mlade supruge Shannon Alleyne Opgard, želeći svojim poduzetničkim idejama unaprijediti selo. Rječit, popularan, s vrlo promišljenom retorikom i originalnim idejama, ubrzo dobiva naklonost sela. Carlova je ideja izgraditi velebni hotel koji će u mjesto dovesti zimski turizam uz more popratnih sadržaja. Nagovori mještane da postanu dioničari  i ulože svoj novac zajedno s njim u izgradnju turističke meke. Ali, nisu svi tako optimistični. Carl se pri odlasku zamjerio nekim ljudima koji samo čekaju njegov krivi potez. Ni Roy nije baš sretan. Njegov je najveći cilj postati voditelj regionalne pumpe koja će biti u njegovom vlasništvu. Bratove ideje izgledaju mu kao megalomanski pothvat, a njegova žena u njemu budi podvojene i zbunjujuće osjećaje…

Pogledao sam ju iskosa. Nisam mogao odvratiti pogled od njezina lica pod tom mjesečinom…a ja sam vidio.. što sam ja vidio? Pticu kakva dotad nije sletjela na našu planinu? Shannon Alleyne Opgard pripadala je obitelji pjevica. Str. 144.

Jo Nesbo Kraljevstvo

Ubojstva im nisu strana

Os je mjesto koje izaziva niske strasti u čovjekovoj prirodi. Selo je to s izuzetno oštrim, stravično hladnim zimama, gdje se putevi zaleđuju, a ljudi su zatvoreni i mrzovoljni. Mnoge obitelji kriju tajne, a Opgardovi i više njih. Ni pogibja supružnika Opgard nije prošla nezapaženo. Stari policajac, a kasnije i njegov sin policajac, dolaze u blizinu Opgardovih, kao i bogati seoski poduzetnik-kamatar. Svi oni predstavljaju prijetnju za Opgardove. No, to nije nešto što Roy ne može riješiti. Nižu se ubojstva, Opgardi su sumnjivi, ali dokaza nema.

Sve do sada, Roy je cijeli život zaštićivao brata. Osjećaj odanosti, ljubavi, i dužnosti duboko su upisani u njegov genetski kod.  Hoće li štititi Carla i kada počne sumnjati u njega?…..

Pomilovala je ptičicu po leđima  ” Mužjak koji se žrtvuje za potomstvo, koji drži obitelj na okupu čak i kad ga partnerica vara s drugim. Stvarno rijetkost”. Str. 39.

Dojam o romanu Kraljevstvo

Kao što sam već rekla u uvodu, ovo je Nesbø koji se odmaknuo od svojih prethodnih romana. Može vam se sviđati ili ne (meni je Nož puno osobniji, topliji, s više elemenata s kojima se možete poistovjetiti), ali neosporna je spisateljska darovitost autora. Knjiga počinje sporijim tempom pa se radnja postepeno ubrzava i postaje vrlo slojevita, ali nekako zgusnuta, zagasita i tmurna tijekom cijele knjige.

Emocionalne traume iz djetinjstva i život u zabačenom, izoliranom selu, Nesbø je spojio do savršenstva vrlo smisleno. Na kraju, kad pročitate knjigu, shvaćate da ona predstavlja potvrdu onoga što zapravo znate: zlostavljana djeca, kao i oni koji su svjedočili tome, taj pečat nose cijeli život, a često izrastu u osobe slične svojim zlostavljačima.

Iako roman obiluje nasiljem, nije mi to smetalo jer je isto napisano u svrhu razumijevanja karakterizacije likova. Izvrsno mi je što su likovi jako svjesni i znaju kad rade loše stvari, ali rade ih zbog toga što moraju, jer je to za njih nužno i jer ne mogu pobjeći od svoje sudbine. Osjećaj dužnosti i osjećaj duboke emocionalne povezanosti među braćom, Nesbø je doveo do savršenstva i zbog toga ovaj roman, po meni, zaslužuje vrlo visoku ocjenu.

Imam samo tebe, Roy, rekao je. A ja samo tebe, pomislih. Dva brata u pustinji. str. 427.

 O autoru:

Jo Nesbø norveški je pisac, poznat po seriji romana o detektivu Harryju Holeu koji su mu donijeli brojne nagrade i svjetsku slavu. Za roman Šišmiš dodijeljene su mu prestižne nagrade Riverton (1997.) i Stakleni ključ (1998.) Za knjigu Snjegović filmska prava kupio je Hollywood, a film režira Martin Scorsese. Ekraniziran je i roman Lovci na glave. Posljednji, trinaesti Nesbøv roman je Kraljevstvo.

Osim pisanja, Nesbø aktivno se bavi i glazbom. Živi i djeluje u Oslu. Nekoliko je puta posjetio Hrvatsku i dao niz intervjua ljubiteljima knjiga o Harryu Holu.

Gdje kupiti roman Kraljevstvo:

Fokus

Objavljeno

Robert Galbraith: Nemirna krv

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2021.

Naslovnica romana Nemirna krv: ©Mozaik knjiga

Robert Galbraith: Nemirna krv
Cormoran i Robin: fotgrafija u okviru preuzeta je s Pinteresta (profil Frasca)

Prije početka:

Oprostite mi, ovo će vjerojatno biti najdulji osvrt koji sam ikada napisala. Što mogu, sama knjiga ima gotovo tisuću stranica, zakučasta je, začudna, fascinantna i peti nastavak serijala. Mogla bih o njoj pričati danima!

Strikea i Robin obožavam od prvog nastavka i moj su omiljeni književni (ne)par.

Ako dosad niste imali priliku čitati ovu književnu senzaciju, na ovom linku možete pronaći popis knjiga po kojima ćemo nas dvije Male pamtiti 2020. godinu. Na samom sam početku uvrstila serijal Roberta Galbraitha pa škicnite ako vas zanima (veoma šturi) opis radnje te moj dojam o prva četiri nastavka serijala.

Nemirna krv

Privatni istražitelj Cormoran Strike proživljava tešku privatnu situaciju – bolest bliskog člana obitelji. Usred tih nedaća, obrati mu se žena čija je majka nestala prije četrdeset godina.

-… usput, ja sam Anna… – duboko je udahnula – zanima me… bih li mogla doći k vama zbog svoje majke.  …

-Nestala je – nastavila je Anna. – Ime joj je Margot Bamborough. Bila je liječnica opće prakse. Jedne večeri završila je posao, izašla iz ambulante i otad je nitko nije vidio. … Nestala je 1974. – (str. 24.)

Strike je svjestan da će biti veoma teško, ako ne i nemoguće otkriti što se dogodilo ženi kojoj se izgubio svaki trag prije toliko vremena. Prihvaća slučaj, ali na godinu dana. Ako nakon tog roka ništa ne nađe, prestaje s istragom. Anne se složi pa se Strike i Robin, njegova partnerica u detektivskoj agenciji, bacaju na istraživanje ovog zamršenog, starog, nevjerojatnog slučaja.

Čini se da je slučaj nerješiv jer Margot:  

… život je naizgled provela okružena mogućim ubojicama. … svaki je muškarac povezan s Margot bio sumnjiv, bio on „šarmantan, ali neodgovoran Stevie Douthwaite…“, „tiranski hematolog Roy Phipps“, „ogorčeni silovatelj Jules Bayliss“, „naprasiti ženskar Paul Satchwell“ ili „zloglasno seksualno čudovište Dennis Creed“. (str. 306.)

Osim serijskog ubojice psihopata koji sada čami u psihijatrijskoj ustanovi, u priču se upliću i magijski rituali, astrologija, tarot-karte i svjedoci koji lažu čim zinu.

… vidjeli smo pentagrame na zidovima i zapaljene svijeće. Maknuo je sag i na podu nacrtao magični krug za neki obred, i tvrdio je da je… mislio je da je prizvao nekog demona… (str. 200.)

Ima li to išta uopće smisla?

Detektivska agencija radi punom parom i slučaj davno nestale Margot Bamborough nije jedini kojim se Strike i Robin bave.

A da i ne spominjemo ono čime se ne bave, a oduzima im najviše vremena!

Strike i Robin – hoće li više…

Robin se upravo prolazi težak razvod i svakog se dana pokušava uvjeriti da joj je Strike samo poslovni partner.

Divila se svom partneru, bila mu je zahvalna i bio joj je drag. To je bilo to. To je bilo sve.

Samo… sjetila se koliko se razveselila kad ga je nakon tjedan dana odsutnosti vidjela… i koliko je sretna, bez obzira na okolnosti, kad vidi da njezin mobitel svijetli Strikeovim pozivom. … bilo je nekog olakšanja u priznanju bolne istine: duboko je marila za svoga partnera. (str. 564.)

Robert Galbraith: Nemirna krv
Stranica s bilješkama bivšeg detektiva Talbota, koji rješenje Margotina nestanka traži u astrologiji.

Strike je, recimo, svjestan svojih osjećaja prema Robin, no nema šanse da ih ikome prizna.

Kako je mogao reći, slušaj, trudim se ne osjećati privlačnost prema tebi od prvog dana kad si skinula kaput u ovom uredu. Nastojim ne imenovati ono što osjećam prema tebi, jer već znam da osjećam previše, a želim mir od sranja koja ljubav donosi sa sobom. Želim biti sam, neopterećen i slobodan. Ali, ne želim da budeš ni s kim drugim. … Volim znati da postoji mogućnost da nas dvoje možda… (str. 759.)

Na ljubav se opekao više nego jednom i boji se upropastiti najbolje što trenutno ima – prijateljstvo s Robin.

Njihov hoću-neću odnos progonio me u prvim nastavcima i progoni me još uvijek. Čitavo vrijeme čekamo i čekamo tu eksploziju međusobne privlačnosti, a do nje nikako ne dolazi.

Naravno, i slučajevi su ekstra zanimljivi, i naravno da ni zbog njih ne možemo knjigu ispustiti iz ruku, ali taj njihov odnos… Ta iskra koja se čitavo vrijeme osjeti, taj naboj koji titra ne samo između njih, nego i između nas i njih, nešto je što vas vuče iz stranice u stranicu, a ova ih bucka ima poprilično.

Nemirna krv – tisuću stranica čistog užitka

Ne mogu pisati o romanu Nemirna krv, a da se barem malo ne osvrnem na njegove prethodnike. Svi su ti romani brojem stranica poprilično korpulentni, a ovaj nam je zasad najkompleksniji (baš poput samog Strikea!). Oduvijek volim istraživanje starih slučajeva, a glavna nit romana Nemirna krv upravo je to.

Nestanak tada dvadeset devetogodišnje Margot nikad nije razjašnjen – zašto? Zbog psihopatskog serijskog ubojice koji je tada harao?

Na spomen Creeda, lica triju žena na sofi snuždila su se. Samo njegovo ime kao da je u prostoriji stvorilo svojevrsnu crnu rupu, u kojoj su žive žene nestale da više nikad ne budu viđene, manifestaciju gotovo nadnaravnog zla. (str. 454.)

Zbog detektiva koji, bolešću odguran u ludilo, krivce traži uz pomoć horoskopa, arheologije i okultnog? Zbog Margotinih kolega, prijatelja i poznanika kojima se uopće ne može vjerovati?

Bilo bi čudo da je uspijete naći nakon toliko vremena. Ali, sretan sam što netko to ponovo istražuje. Da, presretan sam što netko to istražuje. (str. 119.)

Dok se Strike i Robin pokušavaju probiti kroz naizgled nesuvisle, luđačke bilješke bivšeg inspektora Talbota, dok pokušavaju pronaći svjedoke koju su danas veoma stari, dementni ili u najgorem slučaju mrtvi; dok slušaju koloplet različitih priča i iz njih pokušavaju izdvojiti istinu, naši junaci moraju se posvetiti i ostalim svojim poslovima.

Jer, nije Margotin nestanak jedini slučaj ove sada ekstra uspješne detektivske agencije – pratimo ih nekoliko od kojih je najzanimljiviji slučaj Jegulje. Pratit ćete ga s jednakom napetošću i zanimanjem kao što pratite razotkrivanje Margotine sudbine, vjerujte mi!

Robert Galbraith: Nemirna krv

Top 5 trenutaka romana Nemirna krv

Kako bih vam najkraće moguće dočarala svoje ushićenje ovim romanom i potakla i vas da ga pročitate, odlučila sam odabrati pet meni najdražih trenutaka radnje romana Nemirna krv.

  1. Stara prostitutka daje iskaz – ako nešto nisam očekivala u kriminalističkom romanu, onda su to salve smijeha. A vjerujte mi, umrla sam od smijeha čitajući ispitivanje stare prostitutke! Dobrodošao lahor humora u inače mračnom svijetu kriminala, ovaj dio ubit će vas svojom brutalnošću, iskrenošću i neposrednošću.
  2. Bilješke detektiva Talbota – koketiranje s okultnim uvijek je zanimljivo, a bilješke bivšeg detektiva Talbota sile vas da uronite u njih i pokušate pronaći zrno razuma i logike. Tu su crteži, horoskopski znakovi, demoni i bogovi… Definitivno je smjer koji budi nelagodu, zlu slutnju i osjećaj nadnaravne prisutnosti.
  3. London 70ih godina 20. stoljeća – gangsteri, telefonske govornice, žene u balonerima, s maramama na glavi. Kombiji, automobili i prljave ulice Londona. Ima li bolje scene za poprište misterioznog zločina? Još kada se u sve to umiješa serijski ubojica koji možda jest, a možda i nije kriv…
  4. Niste u pravu – što god mislili, o čemu god mislili, niste u pravu. Toliko o tome.
  5. Strike kupuje poklon – nisam imala pojma koliko se toga mota u muškoj glavi kad pokušavaju kupiti poklon za ženu koja im se možda sviđa, ali osjećaje ne žele priznati ni sebi, ni njoj ni drugima. Uf… Što implicira cvijeće? Bombonijera? Možda nešto skuplje? A jeste li znali da i imena parfema nešto znače, kada pokušavamo sakriti ono što već svi znaju?

I za kraj, jedna simpatična pouka (!) našeg ubojice:

Ako mene pitate, ta lekcija korisna je … posvuda. Djela … imaju posljedice. (str. 939.)

Ostali naslovi ovog autora:

Robert Galbraith zapravo je autorica, i to ni manje ni više nego svjetski poznata J. K. Rowling – žena koja je stvorila najpoznatijeg čarobnjaka na svijetu – Harry Pottera. Nastavke o malom čarobnjaku neću nabrajati, jer ne samo da sam sigurna kako ih svi znamo, već i zato što ovdje ipak govorimo o Rowlingčinom pseudonimu Robertu Galbraithu.

Pod tim je imenom napisala serijal o privatnom istražitelju Cormoranu Strikeu i njegovoj partnerici Robin Ellacott. Kod nas objavljeni nastavci su:

Pročitala sam ih sve i uopće neću naglašavati koliko sam oduševljena. Reći ću vam samo da sam za vrijeme prvog lockdowna progutala prva tri nastavka, kad su otvorile knjižnice trčala po četvrti i sad, kad je izišao i peti, zgrabila ga odmah u pretprodaji!

Savjetujem vam čitanje prema gore navedenom redoslijedu, kako biste s lakoćom pratili razvoj odnosa između Strikea i Robin. Nisam sigurna da bih se ovoliko vezala uz njih da nisam čitala po redu.

Više o serijalu saznajte na službenoj stranici Roberta Galbraitha.

A evo i trailer za seriju snimljenu prema ovim književnim hitovima. Nema na čemu ?

P.S. J.K. Rowling zaista je vrsna autorica i skidam joj kapu. Žena je uspjela napraviti ne jedan, nego već dva serijala za kojima luduje cijeli svijet! I tko zna gdje joj je kraj!

Go, J.K.!

I daj požuri sa šestim nastavkom, hehehe!

Gdje kupiti roman Nemirna krv:

webshop Znanje

Objavljeno

Sheila O’Flanagan: Nestala žena

Nakladnik: V.B.Z., 2019.

Naslovnica romana Nestala žena: ©V.B.Z.

-Ljubav ne donosi uvijek ono što bi trebala. –

-Na što misliš? –

-Na sreću. Ljubav ne donosi uvijek i sreću. – (str. 137.)

Sheila O'Flanagan: Nestala žena

Nestala žena

Nakon poslovnog puta u Pariz, lijepa se mlada Imogen ne vraća kući. Njezin savršeni suprug Vince zabrinut je i daje sve od sebe kako bi je pronašao.

Zašto je, kvragu … Imogen onda otišla bez riječi? Zašto se odjednom počela tako čudno ponašati? Vince se prema njoj odnosio kao prema princezi. Brak im je bio savršen, svi su to znali. (str. 46.)

No, bi li Imogen pobjegla da joj je brak doista bio savršen?

Ispod površine, Vince je manijak opsjednut kontrolom, pravilima i suptilnim psihološkim smicalicama kojima suprugu kažnjava ako se ne ponaša onako kako on misli da treba. 

Osjetio je kako ponovno u njemu vrije bijes. Nije se više brinuo zbog nje, ali nitko ga nije mogao kriviti zbog ljutnje. Imao je svako pravo biti jebeno ljut! Ipak, volio ju je, podsjetio se. Uvijek će je voljeti. Ona je to znala. Znala je kako pripada njemu. I kako će uvijek pripadati njemu. (str. 60.)

A Imogen se skrila u Francuskoj, u malenom gradiću svoga djetinjstva, iz kojeg je, s majkom, pobjegla u pomalo nerazjašnjenim okolnostima. Pomalo se navikava na novostečenu slobodu. Napokon može odlučivati sama za sebe, premda joj Vinceov glas neprestano odzvanja u glavi.

Rukama je obgrlila noge i lagano se njihala naprijed-nazad. Pogriješila je. Znala je da je pogriješila. Nije mogla dalje bez njega. Trebala ga je. Volio ju je i ona je voljela njega. Bili su savršen par. Svi su tako mislili. Ako se nešto pogoršalo, to je bila njezina krivnja. (str. 27.)

U Francuskoj pronalazi stančić, poslić i mnoštvo šarolikih prijatelja.

Ali, Vince nije čovjek koji lako odustaje, pogotovo od onoga što smatra svojim vlasništvom.

Kreće u potragu za Imogen koja je dobro zametnula trag. No, čini se, ne dovoljno.

Hoće li je Vince svojim slatkim riječima uvjeriti da se vrati kući?

Gdje je nestala žena?

U nesretnim, ali sretno odglumljenim godinama braka Imogen oblikuje plan – malo pomalo, organizira sve za bijeg od supruga. Prilika joj se ukaže tek na poslovnom putovanju u Pariz. Ostavljajući za sobom mrvice lažnih tragova – jer zna da će je Vince tražiti – odlazi u malo obalno mjestašce u kojem je živjela kao djevojčica. Zapošljava se kao čistačica i uskoro upoznaje društvance različitih likova koji su svi na ovaj ili onaj način povezani. Oni je odmah prihvate i zavole, iako im je jasno da ta lijepa Irkinja čuva neku tajnu.

Tek na slobodi, Imogen shvaća koliko ju je muž zapravo slomio.

Ona je potpuno i u svakom pogledu pripadala njemu. … Zapravo ju je zamijenio nekom ženom koju je on izgradio. Ona se nije samo promijenila; postala je druga osoba. Postala je osoba čijim su riječima i djelima upravljali on i njegove moguće reakcije. Pogledala se u zrcalo i nije mogla prepoznati ženu koju je ugledala. (str. 164./165.)

Sheila O'Flanagan: Nestala žena

Usput, saznajemo sve više o Imogeninu djetinjstvu. Postavlja se pitanje – zašto su ona i majka naprasno napustile kuću u kojoj je ova radila kao kućepaziteljica? Kakvu je to „indiskreciju“ počinila?

Imogen se svakim danom sve više oslobađa. Druži se s muškarcima, što prije nikako nije smjela. Pije, ostaje dokasna budna, misli svojom glavom.

No u to vrijeme nije bila svjesna kako ništa nije činila bez prvotnog muževog odobrenja. Nije bila svjesna kako više ni o čemu ne iznosi svoje mišljenje. Kako se već mjesecima nije čula sa svojim starim prijateljima. Udaljila se i od svoje obitelji. Hodala je oko njega kao po jajima i stalno je pokušavala preduhitriti nešto što bi ga moglo uznemiriti. Potpuno se posvetila njemu i tome kako ga održati dobro raspoloženim.

Kada je on bio loše raspoložen, ona se osjećala neuspješno.

Kao da je za sve ona kriva. (str. 154.)

Dojam za kraj

Roman Nestala žena je kao čokolada koju dobijete na poklon. Mislite da je noisette ili makar mliječna, a ono bude s grožđicama.

Priznajem, očekivala sam više. Gotovo svaki roman koji govori o suptilnom, psihičkom bračnom zlostavljanju progutam začas, ali ovaj mi nikako nije išao – nastavit ću metaforu s hranom – u tek.

Ne znam zašto, možda zato što je radnja poprilično jednostavna i ne može se mjeriti s romanima iste tematike, a nakon kojih ostanete paf. Tu mislim na U najmračnijem kutku Elizabeth Haynes i Iza zaključanih vrata B.A. Paris. To su doista knjige nakon kojih brakove oko sebe počnete promatrati drugim očima.

Sad, radnja romana Nestala žena vjerojatno je puno realnija – žena je pobjegla, snašla se, muž je traži… Nema neke prevelike drame. Zapravo, cijela mi je fabula nekako jednolična i nisam se uspjela povezati s likovima.

Volim romane koji u meni bude osjećaje, bilo pozitivne ili negativne. Bitno je da me priča takne, pa makar mi bila i grozna. Ova me priča nije dotakla.

Ono što je dobro je Vince. Klasični negativac, iritantan od prvog slova, obična manipulatorska kukavica.

Zanimljiv je i opis njihova braka, potakne čitatelja na razmišljanje o brakovima, međuljudskim odnosima i tome što zlostavljanje zapravo jest.

Brakovi, pomisli i ispije gutljaj vina te pogleda u daljinu. Puno su složeniji nego što bi itko izvana mogao pretpostaviti. Možda i nisu vrijedni sveg tog truda. (str. 221.)

Ako tražite lagano štivo, bez nekih većih iznenađenja, našli ste ga.

Možda u pravo vrijeme? Nestala žena idealan je roman za plažu.

Sheila O'Flanagan: Nestala žena

Ostali naslovi ove autorice:

Sheila O’Flanagan jedna je od najpoznatijih i najčitanijih suvremenih irskih autorica. Napisala je više od dvadeset romana, a kod nas je, uz roman Nestala žena, preveden još i Odjednom sama.

Gdje kupiti:

webshop Znanje

Objavljeno

Lucy Foley: Lovačka družina

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2020.

Naslovnica knjige Lovačka družina: ©Mozaik knjiga

Lucy Foley Lovačka družina

Lovačka družina – susret starih školskih prijatelja povodom dočeka Nove godine

Lovačka družina, devet prijatelja, zabačeno selo odsječeno od svijeta, jedno ubojstvo i mnogo nepoznanica, sažetak je ovog vrlo inteligentnog kriminalističkog romana. Lovačka družina debitantski je roman autorice Lucy Foley i odmah nakon objave izazvao je veliku pažnju javnosti. Atmosferičan roman, pun prevrata, u kojem sumnjate čas na jedan, čas na drugi lik, uz selo kojem je nemoguće prići zbog daljine i loših vremenskih uvjeta, garancija su napetog štiva u stilu Agathe Christie. Roman vas naprosto mami da stranice okrećete sve brže i brže kako biste otkrili tko je uopće ubijen (nemojte podlegnuti kušnji da to pročitate unaprijed), a pogotovo tko je ubojica. To se, naravno, neće otkriti do samog kraja i vjerojatno ćete pretpostaviti pogrešno.

Nitko ne može doći. No, nitko ne može ni otići. Čak ni ubojica.

Prijatelji na okupu nakon godinu dana

U Lovačkoj družini upoznajemo devet dobrih prijatelja, školskih kolega i njihovih partnera, koji planiraju  zajednički doček Nove godine na imanju u zabačenoj kolibi, negdje u visočju izvan naseljenih mjesta. Društvo čine: Julien i Miranda, bračni par, zajedno još od studija, u braku u kojem je ponestalo strasti; Mark i Emma – Mark je najbolji Julienov prijatelj, potajno zaljubljen u Mirandu i njegova supruga Emma, lošija kopija Mirande; tu je i samozatajna Katie koja se teško uklapa u razuzdano društvo i ima svoje tajne, gay par Nick i Bo, vatrena Samira sa suprugom Gilesom i šestomjesečnom kćerkicom Priyom…

Nemoguće se oteti dojmu- koliko god izlizan taj klišej bio- da ovdje nismo sami. Str. 205.

Kako noć odmiče veseli početak ide prema katastrofi

Unajmljena koliba, uz pucketanje vatre i more alkohola, obećava dobar provod. Kako noć odmiče, atmosfera se zahuktava, stare priče i mnoge tajne izlaze polako na vidjelo. Nekad složna ekipa prijatelja osjeća da je vrijeme učinilo svoje, povezanost više nije ista, a neke rane su suviše bolne. Prijateljstvo se lagano rasplinulo kao kap vode u jezeru. Razočaranja među nekad najboljim prijateljima su neminovna. Pronevjere, preljubi i mutni investicijski poslovi, svakodnevnica su njihovih prijateljstava. Na površini su ostala samo sjećanja o nekim sretnijim, a nekim i jako stresnim i teškim trenucima.

Rane nanesene u tom osjetljivom razdoblju naših života, dok se još izgrađujemo, često su najdublje-i ostavljaju za sobom najružnije ožiljke. str. 209.

Domaćini u Lovačkoj družini

Doug, Heather i Ian nisu dio družine, već su zaposlenici i domaćini Brvnare…

O Dougu dugo vremena ne znamo ništa, osim da je nekad bio u vojnim specijalcima. Taj posao vojnika, koji uključuje nasilje i ubijanja, nepovratno je ostavio posljedice na njega. Od zabavnog, društvenog momka, postaje osamljenik koji izbjegava društvo drugih ljudi, a na imanju živi u najudaljenijoj kolibi, poput pustinjaka.

Heather isto ima svoju tužnu priču iz prošlosti. Nekad je radila kao liječnica i spašavala živote. Bila je u sretnoj vezi s vatrogascem, sve dok se nije dogodila tragedija. Nakon toga Heather bira biti sama, raditi posao daleko od ljudi i polako iscjeljivati ranjenu dušu.

O Ianu malo znamo, osim da je neuhvatljiv i pomalo mutan tip..

Sjećam se da sam se uvukla u krevet i navukla poplun  preko sebe. Jedna stvar koju sam naučila o tišini- ili barem ovdašnjoj tišini, onoj koja vlada u divljini- jest da je iznenađujuće glasna. Str. 193.

Lucy Foley Lovačka družina

Dojam o romanu

Kako sam ja fan Agathe Christie, a ovaj je roman na tom tragu, samim time za mene je odličan. Ali, ako ne volite veći broj likova  i teško vam je to slijediti, možda će vam biti malo naporno. Meni nije bilo, odnosno, s lakoćom sam prelazila u ulogu svakog lika koji priča priču u prvom licu. Možda je ipak najbolja u cijeloj knjizi atmosfera nelagode, jeze, nečega neopipljivog u zraku,  što se proteže kroz cijeli roman. Stalno me pratio osjećaj  sveprisutne zebnje, kao da znate da se osim svih prisutnih na posjedu nalazi još netko, nevidljiv i skriven, koji pomno prati što se događa i vreba žrtvu. Ta atmosfera nečega opasnog u okolici iz koje ne možete pobjeći, uz dramski rasplet, zapravo mi je najbolji dio knjige.

O autorici romana Lovačka družina:

Lucy Foley studirala je englesku književnost na sveučilištima Durham i UCL, provevši nakon toga nekoliko godina u izdavačkoj industriji na mjestu urednice beletrističkih naslova, prije nego je napustila taj posao kako bi se mogla u potpunosti posvetiti pisanju. Lovačka družina njezin je debitantski kriminalistički roman čiji je nastanak nadahnulo jedno zabačeno mjesto u Škotskoj koje joj je rasplamsalo maštu. Lucy je također autorica triju povijesnih romana, koji su prevedeni na šesnaest jezika. Njezini novinarski tekstovi su objavljeni u časopisima ES Magazine, Sunday Times Style, Grazia i mnogim drugima.

Gdje kupiti roman Lovačka družina:

Znanje