JoAnn Chaney: Dok nas smrt ne rastavi

Nakladnik: Znanje, 2020.

Naslovnica romana Dok nas smrt ne rastavi: ©Znanje

Ima li uopće ikakva zvuka ako u šumi padne drvo, a nitko to ne čuje? … Isto tako, ako se žena sa stijene strmoglavi u smrt, a nema drugih svjedoka osim muža, je li to zapravo nesreća? (str. 84.)

JoAnn Chaney: Dok nas smrt ne rastavi

Dok nas smrt ne rastavi

Ako najprije pomno ne osmislite kako ćete ubiti ženu, to vam nikako neće poći za rukom. (str. 3.)

Ovom eksplozivnom rečenicom počinje roman Dok nas smrt ne rastavi.

Matt i Marie sretan su bračni par – ili to bar samo tako izgleda. Odlaze na romantično bračno putovanje, ali Marie pada sa stijene u nabujalu divlju rijeku i nestaje. Sve bi to bila tragična, ali slučajna nesreća da ne znamo da je Matt i prije dvadesetak godina bio oženjen. Što se dogodilo s njegovom prvom ženom? Da, i ona je izgubila život u strašnim okolnostima iz kojih se Matt izvukao.

Slučajnost? Ili ipak ne?

Istražitelji Marion i Ralph slučajno završavaju kao partneri. I dok on za sobom vuče brojne repove iz prošlosti, Marion se bori s predrasudama o ženama u policiji. Dvoje istražitelja dolaze na mjesto nesreće (zločina).

Brojne tajne izlaze na vidjelo dok pratimo lopticu koja leti između ovog nevjerojatnog tria – istražitelja, muža i žene.

Već dugo sam murjakinja, pa sam vidjela da svi ti slučajevi imaju nešto zajedničko. … Stvari nikad nisu posve onakve kakvima se čine. (str. 81.)

Dok nas smrt ne rastavi – poslovni par

Ovaj zanimljivi istražiteljski par sastoji se od mlade Marion Spengler i njezina kolege Ralpha Lorena. Ona je jedna od rijetkih žena u policijskim snagama i bori se kako bi uspjela u tom muškom svijetu. Ima malo dijete i muža koji je „stay-at-home-dad“, što među njima stvara određene tenzije. Loren je malo zanimljiviji – krije tajnu iz prošlosti koja bi ga mogla koštati značke.

Cijeli život možete provesti tako da se unaokolo vozite u krugovima pokušavajući ostati u skrovitosti, ali prošlost uvijek pronađe način da vas istjera na čistinu, pa je samo pitanje vremena kad će joj to uspjeti. Život je veliki vražji krug, pa se prije ili poslije nađete ondje gdje ste i počeli. Trebalo je proći određeno vrijeme, …, da ga njegova prošlost dostigne, ali napokon ga je uhvatila, a bila je ružna i nosila je pištolj. (str. 157.)

Pravi je mrgud, ali na nekako simpatičan način. Iako je prema svima bezobrazan, zapravo je dobrodušan i pokazat će se da to vide i njegovi kolege jer će mu, kad zatreba, svi držati leđa.

Zajedno, imaju odličnu kemiju i voljela bih da ih spisateljica ostavi i u sljedećem romanu.

JoAnn Chaney: Dok nas smrt ne rastavi

Dok nas smrt ne rastavi – bračni par

Život bi joj bio mnogo lakši da se nikad nije udala. (str. 9.)

Marie i Matt su par koji nije moguće opisati. Iako na prvi pogled sve djeluje idilično, ispod površine postoje brojni problemi.

Možete biti feministica, ići na skupove i nositi natpise koje ste ispisale kod kuće … ali na kraju ćete ipak otići kući, u pećnicu ubaciti mesnu štrucu, u perilici ćete oprati hrpu odjeće i shvatiti da ste u zamci poput očajne životinje. Sve to možete nazvati „stockholmskim sindromom“ ili – brakom! (str. 27.)

Dok pratite njihovu vezu ne znate biste li se smijali ili plakali, no zaključak je uvijek isti – stvoreni su jedno za drugo. Zaslužuju jedno drugo. Dok ih smrt ne rastavi.

Treba li tkogod na dijetu?

Priču koju je lako razumjeti, lako je i „progutati“, … , a čini se da je ova izašla ravno iz neke knjige. Savršeno je napisana i izvedena. (str. 72./73.)

Ovaj roman oduševljava ne samo pričom, nego i stilom kojim je napisan. Rečenice su jednostavne, nedvosmislene i veoma, veoma duhovite. U najmanju ruku neobičan odnos ovih supružnika možda vas neće nasmijati, ali način na koji je opisan hoće.

A ima i nekoliko dobrih savjeta za mršavljenje:

Kad držimo dijetu i vježbamo, samo gubimo vrijeme jer kilograme skida baš ljutnja, a čisti bijes nam daruje vitka bedra i uski struk. (str. 32.)

Ništa nas ne smije iznenaditi

Premisa na kojoj ova spisateljica gradi priču možda nije u potpunosti originalna, ali obrati su zanimljivi. Članovi moje obitelji također su pročitali ovaj roman i ostali oduševljeni – neka vam njihovo oduševljenje bude orijentir. Roman se i meni svidio, ali ja sam valjda već toliko toga pročitala da me rijetko koji rasplet može baš baš iznenaditi. Tako je bilo i s ovim, veoma je dobro zamišljen i ako trileri nisu vaš primarni žanr, jako će vam se svidjeti. Ako ste više poput mene i uglavnom čitate trilere, kraj ćete pretpostaviti već na početku, ali neka vas to ne zaustavi u čitanju.

Roman je toliko pitak i ciničan da ćete uživati u čitanju.

No kako kaže izreka, ono što jednoj osobi donese nesreću, drugoj može donijeti sreću, a neki ljudi ne čekaju sretne okolnosti, nego ih sami stvaraju. (str. 82.)

Baš poput romana C.J. Tudor Skrovište, i ovaj je roman bogat citatima i rečenicama koje nas mogu nečemu naučiti. Meni se najviše svidjela ova:

Vrijeme zatišja nagoviješta oluju. Kad nema vijesti, to obično znači da fitilj gori, pa će vam ubrzo sve eksplodirati u lice, a drek će se razletjeti po zidovima i zasuti vas. (str. 286.)

Em je poučna, em je duhovita. Sve što volim.

JoAnn Chaney: Dok nas smrt ne rastavi

Drugo mišljenje

Već nam polako postaje običaj čitati iste romane, no trudimo se ne pisati dvostruke recenzije. U ovom slučaju napravile smo iznimku, jer nam se objema roman jako svidio i svaka ga je preporučila na svoj način. Osvrt druge Male pronađite ovdje.

Ostali romani ove autorice:

JoAnn Chaney autorica je dvaju romana, a njezin je drugi roman, Dok nas smrt ne rastavi, preveden na hrvatski jezik.

Gdje kupiti roman Dok nas smrt ne rastavi:

Znanje

Tove Alsterdal: Tunel bez izlaza

Nakladnik: Znanje, 2020.

Naslovnica knjige Tunel bez izlaza: ©Znanje 2020.

Tove Alsterdal Tunel bez izlaza

Tunel bez izlaza – lekcija iz povijesti

Čitajući Tunel bez izlaza, naučite uistinu puno iz povijesti o kojoj (barem ja) malo znate. Radnja se zbiva u češkoj pokrajini Bohemiji, nekad pograničnoj pokrajini Čehoslovačke (danas Češke) koja je imala naziv Sudet i u kojoj su većinski živjeli sudetski Nijemci. Nekad dobri susjedi i prijatelji, dva naroda koja su vjekovima živjela zajedno na ovim prostorima, Nijemci i Česi, završetkom Drugog svjetskog rata, dramatično se razilaze nerijetko u krvavim sukobima. Sudetski Nijemci protjerani su sa svojih ognjišta, kuća i imanja, a veliki je dio njihove imovine opljačkan. Agonija koja je trajala neko vrijeme, dok su se tek donosile političke odluke, učinila je da su sudetski Nijemci bili obilježeni slično kao i Židovi pod nacistima, samo što su umjesto žutih, nosili bijele trake oko ruku. Egzodus sudetskih Nijemaca nastavio se donošenjem odluke o ponovnim pripajanjem Sudeta Čehoslovačkoj i tada nastaje masovno protjerivanje sudetskih Nijemaca od strane lokalnog stanovništva, provedeno u samo par dana.

Ljudi kažu da treba živjeti u sadašnjosti, što je nemoguće. Sadašnjost ne postoji. Nestaje sa svakom slijedećom sekundom. Kada god sam pokušala živjeti u sadašnjosti, proganjali bi me duhovi prošlosti. str. 10.

Sonja i Daniel kupuju kuću i pronalaze tunele

Sonja i Daniel, švedski bračni par, planiraju započeti novi život u novoj državi. Nakon što Daniel dobije otkaz kao glavni urednik u poznatim novinama, a brak im zapada u monotoniju, Sonja odluči potražiti potpuno novo mjesto za zajednički život. Nakon listanja mnogih kataloga, odabire ruševnu kuću u romantičnoj  češkoj pokrajini Bohemiji. Iako ne znaju ništa o uzgoju grožđa i pravljenju vina, Sonja i Daniel odluče prihvatiti izazov i kupuju kuću. Proučavajući nacrt kuće, otkrivaju da postoje i prostorije koje nisu ucrtane, a sastavni su dio imanja te tako otkrivaju vinski podrum i podzemne tunele, kojih je veći broj po čitavom imanju. Silaskom u jedan od tunela otkrivaju mumificirani leš dječaka s bijelom vrpcom oko ruke.

Izgleda sivo. Možda je nekad bila bijela. Najvjerojatnije je oko ruke nosio vrpcu. Što to znači? Nijemac, rekao je. Bio je sudetski Nijemac. str .71.

Pronalazak dječaka

Dječak je imao oko dvanaest godina. Ostaci tkanine otkrivali su vrpcu oko ruke, a u džepu su brončani njemački novčići iz 1943. godine. Supružnici predaju slučaj lokalnoj policiji, ali nitko se ne želi podrobnije baviti tim starim slučajem.

Hoćete li sada moći živjeti ovdje? upitala je naposljetku. Takvo je otkriće sigurno sve promijenilo, zavilo je čitavo imanje u crno. str. 65.

Još jedan leš

Nedugo nakon pronalaska mumificiranog dječaka, na imanju Sonje i Daniela dogodio se novi zločin. Sonjina poznanica Ana, britanska turistkinja, jedina osoba s kojom se Sonja sprijateljila, nađena je mrtva na njihovom imanju. Sonja počinje shvaćati da prošlost ovog mjesta krije ogromne tajne. Još kad njezin muž Daniel biva uhićen za ubojstvo poznanice, Sonji ne preostaje ništa drugo nego da se prihvati istraživanja, kako bi mučnu prošlost ovog gradića i njegove tajne iznijela na površinu i istovremeno dokazala Danielovu nevinost.

Nisam bio u tunelima još od djetinjstva.  Ondje smo se znali igrati. Str. 187.

Tove Alsterdal Tunel bez izlaza

Dojam o romanu Tunel bez izlaza

Ako ste očekivali roman sličan romanima skandinavskih autora prepun nasilja, krvavih prizora i brze radnje, prevarit ćete se. Ovaj roman potpuno je drugačiji. Tempo je sporiji, radnja se bazira na povijesnim izvorima, a opis kuće i imanja je lirski, tako da gotovo možete zamisliti kuću u vinogradu na brijegu u romantičnoj Bohemiji. Odlazak iz užurbanog grada koji pojede čovjeka, u ruralnu sredinu kako bi započeo nešto novo, logičan je izbor posrnulog bračnog para s već odraslom djecom. Jedino što Sonja i Daniel nisu znali jest to da njihova kuća i imanje imaju krvavu povijest, čiji duhovi i dan danas pričaju povijesnu priču o egzodusu jednog naroda. Sam naziv romana je metaforički. Tuneli su uistinu postojali, mnogi su i zatrpani, ali narod je morao izbjeći sa vjekovne postojbine pod pritiskom povijesnih okolnosti.

O autorici: 

Tove Alsterdal jedna od najistaknutijih švedskih spisateljica. Radila je kao novinarka, pisala scenarije za kazališne predstave i televiziju te radila kao urednica u izdavačkoj kući. Dosad je napisala pet kriminalističkih romana. Njezine su knjige ovjenčane nagradama u mnogim zemljama i prevedene na dvadeset jezika.

Gdje kupiti roman Tunel bez izlaza:

Znanje

Camilla Läckberg: Srebrna krila

Nakladnik: VBZ, 2020.

Naslovnica romana Srebrna krila: ©VBZ

… dok je Faye išla prema teškim, drvenim vratima, nikako se nije mogla otarasiti osjećaja da je nešto na pomolu, neka prijetnja. Ali riješit će to ona. Mora. Takva je ona. (str. 13.)

Camilla Läckberg: Srebrna krila

Srebrna krila

Nakon velike životne promjene koju je napravila u prethodnom romanu Zlatni kavez, Faye živi u inozemstvu i  uspješna je poslovna žena, vlasnica ogromne tvrtke Revenge. Tvrtka uskoro planira širenje na SAD pa se Faye vraća u Švedsku kako bi sve to i organizirala. No, Faye uči da vrag nikad ne spava!

Nad Revenge se nadvija ozbiljna prijetnja u vidu nepoznate osobe koja kupuje dionice tvrtke i očito je da želi većinu, kako bi iz jednadžbe izbacila upravo Faye!

I ne samo to! Duhovi iz prošlosti sve se više kovitlaju iznad Fayine glave, a svi dobro znamo da ona uopće nije nevinašce. I da je duhova prošlosti i više nego velik broj.

Pokušala sam razlučiti osjećam li išta u vezi s onime što sam uradila. … Ali zadovoljno sam ustanovila da sam samo učinila ono što sam morala. Da preživim. Možda sam u tom trenutku odrasla? (str. 199.)

Dok pokušava sakriti tajne koje nikako ne smiju isplivati i spasiti tvrtku koju ne smije izgubiti, u Fayin životu ulazi šarmantni David – čovjek koji joj malo pomalo vraća vjeru u ljubav.

Tu su i Alice i Ylva, novootkrivene prijateljice i dokaz da se žene trebaju i mogu držati zajedno.

Uz pomoć prijateljica, partnera i obitelji, Faye nastoji spasiti što se spasit’ da – no, može li im vjerovati? Kako vjerovati nekome kada smo već tisuću puta prije bili razočarani?

I kako spasiti sadašnjost kad nas prošlost slijedi poput sjene i vuče prema dnu?

Kako zaštititi sebe i svoje voljene kada je prijetnja tu, bliže nego ikad? A mi moramo dobro paziti što radimo. Jer i naše su tajne smrtonosne.

I ne smiju pasti u krive ruke. Ni pod koju cijenu.

Zlatni kavez vs. Srebrna krila – slobodno čitajte, neću spoilati

Ako ste bacili oko na moju recenziju Zlatnog kaveza, onda znate da je ono što mi se inicijalno i najviše svidjelo isticanje ravnopravnosti između žena i muškaraca te svojevrsno pobijanje nametnutih uloga žene u današnjem društvu.

U romanu Srebrna krila to polako prelazi u karikiranje i više mi nije niti zabavno niti inspirativno.

Isto tako, u prvom je nastavku Faye prikazana kao snažna, hladna, veoma pametna i snalažljiva. No, sve je to napisano tako da se zapravo možemo poistovjetiti s njom jer je razumijemo.

Nije li upravo ta svijest – o tome da Faye nema nikakvih drugih opcija – bila ono zbog čega ju je Jack stalno iznova varao? Nije imala kamo otići. Nije ga mogla ostaviti. Nije se mogla maknuti iz svog kaveza. Ekonomskog. Emocionalnog. U njezinu svijetu Jack je bio bog. No u Jackovu svijetu Faye je bila igračka za koju je znao da mu je nitko ne može oduzeti. (str. 193.)

Camilla Läckberg: Srebrna krila

U ovom dijelu, Faye je kombinacija nemilosrdnog ubojice, seks-mašine i glupače. Mislim, kako?

Iz lika koji sam stvarno voljela postala je lik koji ne razumijem i kojemu NE VJERUJEM.

I gle, koliko često ljudi prakticiraju seks utroje? Koliko često uopće dolaze u priliku da im netko to ponudi, onako, iz vedra neba? Možda je u Stockholmu situacija drugačija nego kod nas, ali daaaaaj…

Ono čime se obje priče mogu pohvaliti je napet i pomalo očekivan, ali svejedno šokantan zaplet. Nisam htjela previše prepričavati u sažetku pa neću ni ovdje, reći ću samo da je zadnja rečenica jedna od boljih koje sam u zadnje vrijeme pročitala i ostavlja nas u želji za brzim čitanjem i trećeg nastavka koji još uvijek nije objavljen, čak ni u Švedskoj.   

Žena je ženi vuk?

Tipično ženski, pomisli Faye, tako se omalovažavati, ne uviđati vlastitu vrijednost. Tako nas odgajaju. Tomu nas uči svijet. A svijetom upravljaju muškarci koji profitiraju na tome da sebe shvaćamo kao vrijedne samo u odnosu na njih. (str. 104.)

U svijetu u kojem se neprestano naglašava da je žena ženi vuk – i u kojem smo svaki dan svjedoci toga – olakšanje je pročitati knjigu koja se bazira na sestrinstvu, ženskom prijateljstvu i snazi ženskog zajedništva. Iako se na trenutke čini da će poslovica iz podnaslova postati istina, Faye uvijek oko sebe ima žene kojima može potpuno i bezuvjetno vjerovati. Zanimljivo, neke od tih žena isprva su joj bile ljute neprijateljice, ali zbližene istim protivnikom – muškarcem – one se zbližavaju i postaju jedna drugoj odane do kraja.

Iako je ovo štivo zamišljeno kao neka vrsta feminističkog pisma, ne funkcionira mi teza da je svaki muškarac neprijatelj. Jednostavno nije tako i odbijam vjerovati u to. Kao što postoje loši muškarci, postoje i loše žene. Možda se muškarcima više dopušta i s više se toga mogu izvući, ali to ne znači da su u startu svi zli i opaki.

Kod nekih likova to je u redu, kao na primjer kod Fayeinog bivšeg supruga Jacka. Svaka žena kad-tad naleti na budalu ili nasilnika i ako ima sreće, mašte, hrabrosti ili manjak skrupula, uspjet će se izvući iz njegovih ralja.

Ljubav prema njemu od nje je učinila žrtvu. Ali na koncu je on ostao s Crnim Petrom. (str. 11.)

No, naprosto ne pristajem na misao da je svaki muškarac neprijatelj samo zato jer je muškarac. Ne žele svi muškarci podjarmiti i uništiti ženu. I to je jedna vrsta diskriminacije protiv koje se Faye tako uporno bori.

Kratko za kraj

Roman Srebrna krila nije me naročito očarao, prije suprotno. Zaplet je dobar, kraj odličan, ali većina dijelova nije vjerojatna, pretjerana je i preuveličana. Faye je bila lik za koji sam zdušno navijala u prvom, no iznevjerila me u drugom dijelu. Smatram da je to zbog toga što spisateljica nije planirala drugi dio, već ga je napisala potaknuta ogromnim uspjehom Zlatnog kaveza.

Dakako, živo me zanima što će biti u trećem nastavku pa možemo reći da je Camilla Läckberg uspjela u svom naumu – navući čitateljstvo na novi serijal.

Sad se osjećala kao da može letjeti koliko god visoko želi. Sa svojim srebrnim krilima. (str. 252.)

Camilla Läckberg: Srebrna krila

Ostali naslovi ove autorice:

Camilla Läckberg  najpoznatija je po svome serijalu krimića/trilera o Fjallbacki, primorskom švedskom gradiću, u kojem su glavni likovi spisateljica Erica Falck i njezin suprug, inspektor Patrik Hedström. To su, redom:

  • Ledena princeza
  • Propovjednik
  • Kamenorezac
  • Zlosretnik
  • Skriveno dijete
  • Sirena
  • Svjetioničarka

Ova je autorica novu slavu stekla romanom Zlatni kavez, kod nas objavljenim 2019. godine, koji nije vezan za prethodno navedeni serijal. Srebrna krila, drugi nastavak, objavljen je godinu kasnije i, budući da završava kao pravi cliffhanger, očito je da nas uskoro očekuje i treći (pretpostavljam i završni) dio, i čiji će naslov biti vezan za broncu.

Našu recenziju Zlatnog kaveza pročitajte na linku u prvom odlomku na vrhu ove objave.

Gdje kupiti roman Srebrna krila:

webshop Znanje

Lucinda Berry: Savršeno dijete

Nakladnik: Mozaik knjiga 2021.

Naslovnica knjige Savršeno dijete: ©Mozaik knjiga

Lucinda Berry Savršeno dijete

Savršeno dijete – usvojiti dijete, rizik ili humanost?

Kad klinička psihologinja koja se godinama bavila dječjim traumama napiše knjigu, onda dobijete odličnu knjigu koja se duboko bavi tamnim stranama ljudske psihe. Takva je knjiga Savršeno dijete. Napeta i na trenutke jezovita knjiga koja prati život bračnog para, medicinske sestre Hannah i kirurga Christopera, koji nakon godina bezuspješnih pokušaja da dobiju dijete, usvajaju zlostavljanu djevojčicu. Koliko je ta odluka promijenila njihove živote i traumatično utjecala na dvije obitelji pročitajte u ovom šokantnom trileru.

Moram zaštititi svoju obitelj-rekla je. Ali ona ti je obitelj. Nije, Christopere. Nije. Nisam ju ja posvojila. Ti si. str. 328.

Hannah i Christoper

Savršeno dijete prati, na početku, život bračnog para Bauer. Imali su gotovo sve. Skladan brak pun ljubavi, radna mjesta na kojima su bili uspješni i odgovorni mladi ljudi, cijenjeni od kolega, uz potporu roditelja s jedne i druge strane. Jedina stvar koja im uistinu nedostaje je dijete. Hannah je obožavala svoja dva nećaka, blizance svoje sestre Allison. Odlučivši se za postupak umjetne oplodnje koji nije davao rezultate, sve su češće razmišljali o posvajanju djeteta. Kad se u bolnici pojavi napuštena šestogodišnjakinja Janie, Christopher se odmah poveže s njom i uvjeri Hannah da ju posvoje. U dogovoru sa socijalnom radnicom Piper postaju najprije udomitelji, a zatim i posvojitelji malene djevojčice.

Puzala je prema meni, a ja sam raširio ruke kako bi mi se popela u krilo. Stisnula se uz mene. Zagrlio sam je, tako sitnu. Nikad se nisam osjećao tako velikim. str. 31.

Tko je Janie?

Isprva se mislilo da se radi o trogodišnjakinji, a zatim je utvrđeno da je to znatno starija djevojčica. Majka joj je pronađena mrtva pod nerazjašnjenim okolnostima i dijete je predano socijalnoj službi na daljnju skrb, ali tek nakon što se dovoljno oporavi u bolnici. Janie je potpuno zapuštena i vidno zlostavljana djevojčica, prljava, neuhranjena, djevojčica koja nije naučena osnovnim higijenskim navikama (koja još uvijek nosi pelene i tako vrši nuždu), koja ima strašne ispade bijesa koji svaki dan postaju sve gori i gori. Ali, to je djevojčica koja se očito na prvi pogled zaljubila u doktora Christopera kao i on u nju. S Hannah je nešto drugačije. Janie je teško i vrlo postepeno prihvatila Hannu, a i Hannah je skeptična u odnosu na Janie. Hannah je svjesna da je Janie teško emocionalno oštećeno dijete, ali želja za majčinstvom i Christoperovo nagovaranje donose prevagu te se oni odlučuju na usvajanje Janie.

Što će biti s njom? Hoće li moći nadoknaditi sve što je propustila u razvoju? Nismo to mogli dopustiti. Sigurno je postojalo nešto što možemo učiniti. str. 60.

Janie pokazuje svoju ćud

Nakon prilagodbe i uz maksimalno moguće vrijeme posvećivanja djevojčici, Hannah i Christoper sve su umorniji i umorniji. Christoper se ubrzo mora vratiti na posao u bolnicu, a Hannah otkriva da njen umor potiče iz još jednog razloga. Otkriva da je spontano ostala trudna, kada se više nije ni nadala. Christoper je zbunjen tom viješću, a Janie… Janie je vrhunska manipulatorica. Kako je to doživjela Janie, možete samo i pretpostaviti, ali ostavit ću vam da sami pročitate naredne događaje, koji će ovu nekada sretnu obitelj gurnuti preko ruba.

Janie se koprcala na krevetu kao da je opsjednuta vragom, divljeg pogleda. Zavijala je poput ranjene zvijeri. Nastavila je bezumno vrištati. str.44.-45.

Lucinda Berry Savršeno dijete

Od sretne do uništene obitelji

Piper Goldstein socijalna je radnica zadužena za Janie. Ona prati čitavo posvajanje i savjetuje Hannah i Christopera, u koje ima neograničeno povjerenje i za koje je uvjerena da su savršeni posvojitelji. Njezina je uloga vrlo odgovorna. Premda je vidjela različitu emocionalno i tjelesno oštećenu djecu u svojoj dugogodišnjoj praksi, na ovako nešto Piper nije bila spremna. Osjeća strašnu grižnju savjesti zbog događaja koji su krenuli po zlu.

Bio je to najsloženiji slučaj u mojoj karijeri i nije mogao završiti lošije. Toliko sam puta posumnjala u sebe, zapitala se jesu li moje odluke bile pravilne za sve upletene- što ako sam imala krivo? Str. 9.

Dojam o romanu Savršeno dijete

Ovo bi bio izvrstan roman da nema lošeg kraja. Ovako je vrlo dobar. Vidi se da autorica duboko poznaje sustav koji opisuje i rad s traumatiziranom djecom. Kako sam i sama dvadeset godina radila u sustavu socijalne skrbi, imam posebnu vrstu senzibiliteta prema radu socijalnih radnica. To je odgovoran i vrlo težak posao gdje se greške skupo plaćaju, a djelatnici su uvijek na udaru bioloških roditelja, potencijalnih posvojitelja i zlostavljane i zanemarene djece. Lik Pipper opisan je gotovo savršeno, upravo onako kakav je i stvaran posao socijalnih radnika. Stalna preispitivanja – je li je donijela dobre odluke i kakve će to posljedice ostaviti na obitelji koje usvajaju, kao i moguće posljedice za samo dijete, neminovna su u ovom poslu. I svatko tko misli da je to posao koji zaključiš u trenutku kada si predao dijete obitelji, jako griješi.

Također je odlično opisano emocionalno i fizičko propadanje obitelji i rascjep ličnosti koji je dovelo Hannah do sloma živaca. Lik Christopera konstantno mi je išao na živce, jer se očekuje od uspješnog medicinskog djelatnika, super senzibiliziranog i humanog, da prepozna znakove zlostavljanja u svojoj obitelji. Ova je knjiga svojevrsno upozorenje da nikada ne znate kakve sve posljedice nosi nasilje u obitelji, kako za odraslu osobu tako i za dijete. I dok fizičko tijelo nakon više dana, mjeseci i godina zacijeli, traume koje mozak pamti, traume su koje ostaju zauvijek.

Knjiga je možda ostala malo nedorečena, ali kako saznajemo u pripremi je nastavak, tako da s nestrpljenjem čekamo nove knjige iz pera Lucinde Berry.

O autorici romana Savršeno dijete:

Dr. LUCINDA BERRY bivša je klinička psihologinja koja se bavila dječjim traumama. To joj iskustvo sada pomaže u pisanju knjiga kojima čitatelje vodi kroz tamne strane ljudske psihe. Živi u Los Angelesu, voli provoditi vrijeme sa sinom i trčati maratone. Više o autorici možete doznati na njezinoj stranici ili na Facebooku.

Recenzije njenih romana Među prijateljima i Naše tajne možete pročitati klikom na naslove.

Gdje kupiti:

web shop Znanje

Nele Neuhaus: Tko sije vjetar

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2015.

Naslovnica romana Tko sije vjetar: ©Mozaik knjiga

Jer tko sije vjetar … taj će žeti oluju! str. 275.

Nele Neuhaus: Tko sije vjetar

Peti slučaj – tko sije vjetar

Tko sije vjetar peti je slučaj istražitelja Pie Kirchhoff i Olivera von Bodensteina.

Sve počinje prilično bezazleno – u tvrtki koja se bavi proizvodnjom vjetrenjača pronađeno je tijelo noćnog čuvara. Naizgled nesretan slučaj. Međutim, istražiteljici Piji nešto smrdi – a to nije samo mrtvi hrčak ostavljen na stolu vlasnika te tvrtke. Broj mrtvih polako se povećava, a istražiteljica ne zna otkud početi.

Odjednom se uzrujala kao i svaki put kad bi dobili slučaj čije razmjere nisu mogli ni predvidjeti. Jedno je bilo očito: ovo nije istraživanje nesretnog slučaja. Lovili su ubojicu. str. 47.

Kako je tvornica vjetrenjača povezana s livadom u blizini Bodensteinova imanja? Jesu li klimatske promjene stvarni problem ili samo zavjera svjetskih razmjera?

Rasplet ovog romana mogao bi vas iznenaditi…

Borba s vjetrenjačama

Roman je već na prvih par stranica kompleksniji od svog prethodnika Snjeguljica mora umrijeti (recenzija na linku dolje), ali sam mi je slučaj bio manje zanimljiv. Nisam fan romana koji govore o ekološkim temama, smatram da je teško napisati takav roman da bude napet, no ova je spisateljica tu napravila dobar posao. Roman isprva ide polagano, ali kako se klupko otpetljava, radnja postaje sve napetija. Nele Neuhaus ima talent da svako poglavlje završi tako da nas tjera na nastavak čitanja. Svako poglavlje završava nekom bombastičnom rečenicom i naša nas znatiželja tjera naprijed, bez obzira na to koliko je sati i imamo li nekog drugog posla.

Isprva mi je slučaj s vjetrenjačama bio malo nejasan, nisam shvaćala zašto se vjetrenjače grade ako ne donose profit ni zašto se građanska inicijativa buni protiv njih, a one su ekološki prihvatljiv, obnovljiv izvore energije, ali sredinom knjige to se objasni pa radnja napokon „sjedne“.

U ovom slučaju, don kihotovska borba protiv vjetrenjača i doslovna je i figurativna. Ipak, vidimo da i jedan mali čovjek, pojedinac, može napraviti razliku i može utjecati na moćne i velike tvrtke, ako je dovoljno uporan i siguran u ispravnost stajališta koje zastupa.

Pia & Oliver u romanu Tko sije vjetar

Zanimljivo je čitati kako se odnos dvaju glavnih istražitelja mijenja iz knjige u knjigu i taj odnos zapravo zrcali njihove karakterne osobine. Super mi je što njihov odnos ne ide u smjeru ljubavne priče, nego oni su kolege, prijatelji i imaju svoje privatne živote, razdvojene i različite. Iako je Pijin ljubavni život interesantan i pomalo nas navodi na neke zaključke koji bi se mogli pojaviti u sljedećem nastavku Zao vuk, u ovom smo romanu ipak fokusiraniji na Olivera. U prethodnom je nastavku doživio razna osobna previranja i sada se traži u situacijama koje su mu na neki način nepoznate. Ta njegova ponašanja ponekad nam malo idu na živce, ali u biti ga razumijemo jer vidimo da je jadničak zbunjen i da pokušava početi iznova.

Nele Neuhaus: Tko sije vjetar

Koliko košta obraz?

Kao i u prethodnim romanima, krivac nikad nije samo jedan i do samoga kraja ne znamo kome vjerovati. To je zapravo jedna od jačih strana romana – nekoliko manjih slučajeva, nekoliko manjih pričica koje se međusobno isprepliću. Svaka ima svoju žrtvu, krivca, rasplet, kraj.

Shvaćamo kako je lako manipulirati ljudima pod krinkom dobročinstva, kako je lako zaljubiti se u osobu koju niti ne znamo. Pomalo šokirani, vidimo što nedostatak roditeljske ljubavi može učiniti djetetu i kako je lako prodati integritet za milijune.

Postavlja se pitanje, što smo sve spremni napraviti za novac? Koliko košta obraz?

Ostali naslovi ove autorice:

Nevoljena žena

Prijatelji do groba

Duboke rane

Snjeguljica mora umrijeti

Tko sije vjetar

Zao vuk

Klikom na naslov Snjeguljica mora umrijeti otkrijte jesu li knjige povezane i treba li ih čitati redom.

Gdje kupiti roman Tko sije vjetar:

Mozaik knjiga

Madeline Miller: Kirka

Nakladnik: Profil knjiga, Zagreb 2019.

Naslovnica knjige Kirka: ©Profil

Kirka- grčka mitologija u očima žene

Malo je reći da me ova knjiga oduševila. Sve što ste znali ili mislili da znate o grčkoj mitologiji u ovoj knjizi daje vam jedan potpuno novi uvid. Autorica Madeline Miller donijela je Kirku na jedan novi, ženski, suvremeni način. I za one koji poznaju grčku mitologiju knjiga će biti iznenađenje. Način na koji autorica utjelovljuje bogove, nimfe i ostale besmrtne likove dajući im ljudske osobine, nisam još nikad srela u literaturi. Prekrasno viđenje žene koja od slabe i nesigurne osobe postaje jedna od najmoćnijih čarobnica u grčkoj mitologiji centralna je tema knjige. Kirka je knjiga koja predstavlja presjek grčke mitologije na intiman, osebujan način. Glavni lik, čarobnica Kirka, nevoljeno je dijete titanskog boga Helija i nimfe Perze i biva izgnana na otok Eeju. Žena koja je prošla poniženja, odbacivanja i izrugivanja vlastite obitelji, osobnim rastom i strahovitom snagom izrasta u čvrstu, inteligentnu ženu koja pažljivo koristi svoje moći.

Ta riječ-nimfa-određivala je duljinu I širinu naše sudbe.na našem jeziku ona nije značila samo božicu, nego i nevjestu. str. 7.

Ipak, budući da nisam nisam znala, ništa mi nije bilo ispod časti. Moje moći preklapale su se poput valova. Otkrila sam da imam smisla za iluzije… str. 81.

Tko je Kirka?

Kirka je rođena u moćnoj obitelji od oca Helija, boga Sunca i najmoćnijega Titana i majke nimfe Perze. Rasla je uz brata i sestre Ejeta, Pasifaju i Perza, ali Kirka je bila skroz drugačija. Nije imala majčinu ljepotu, ni razvijene moći poput oca. Čak joj je i glas bio kreštav, sličniji glasu smrtnika. Ljudi koji  osjećaju kako nikome ne pripadaju traže društvo drugačijih jer su i sami takvi. Tako je bilo i s Kirkom. Spustivši se među smrtnike, Kirka se zaljubljuje u ribara Glauka koji je jedini razumije. Otkrivši čudotvorne moći koje posjeduje, Kirka napravi da se Glauko preobrazi, zaspavši među čarobnim cvijećem. Tada on dolazi bliže bogovima I obitava na njihovim dvorovima. Kirka misli da je stvar riješena i da je vjenčanje s Glaukom gotova stvar, ali Glauko voli drugu. Kirkina osveta je strašna.

Kosa joj je prošarana kao u risa. I vidi joj oštru bradu. Nije baš naočita. Str. 10.

Kirka biva prognana

Bojeći se otkrivenih moći vlastite kćer i želeći se dodvoriti bogovima, Helij za primjer drugima protjeruje Kirku na pusti otok Eeju. Kirka je osuđena do kraja života biti u samoći. Dolaskom na otok, Kirka uviđa da je konačno našla svoj mir. Otok je mjesto osame, uvida u sebe i kontemplacije. Kirka uči o životu, uči o sebi i svojim moćima i s vremenom postaje vrlo vješta čarobnica. Samoća je za nju postala blagoslov, a ne teret. Pitanja koja postavlja – tko sam, čemu služi moj život i što mogu napraviti za sebe da budem bolja osoba – pitanja su koja danas u suvremenom svijetu postavljamo svi mi. Tako oživotvoren lik čarobnice u osnovi predstavlja lik jedne jake, moderne, emancipirane žene.

Trebalo mi je sve tajno bilje s Dikte i povrh njega najjače povijuše, korijen crnike i vrba, anis i kukuta, jedić, kukrijek. Trebale su mi i preostale zalihe molyja. Napitak se uskovitlao u crvenim I tamnim tonovima. str. 120.

Kirkine ljubavi

Nakon razočaranja s Glaukom, Kirka je vrlo oprezna kad je ljubav u pitanju. Ne vjeruje da će više naći partnera s kojim može ostvariti vezu. Muškarci su za nju samo neprilika. One rijetke,  namjernike koji slučajno ili u nevolji pristanu na njen otok, obično čarolijom pretvori u svinje. Osim usputnih veza sa Zeusovim sinom Hermesom i kiparom Dedalom, Kirka nema ljubavnih iskustava. Kad se pojavi itački kraljević Odisej,  koji ostaje cijelu godinu na Eeji  zajedno sa svojom posadom, Kirki se učini da je našla nekoga tko ju razumije. Ali, Odisej nije Kirkin već Penelopin i on se vraća u svoju domovinu, ženi i sinu Telemahu. Jedino što Kirki ostaje od Odiseja je sin Telegon za kojeg Odisej ni ne zna jer se rodio nakon njegovog odlaska.

Rukom je dodirivala trbuh. Tvoj je otac jednom rekao da želi još djece, ali nisi zbog toga živ. Ti si za mene. str. 217.

Kirka – mogu birati što ću biti

Kad Odisej pogiba, njegova udovica Penelopa i sin Telemah dolaze na Eeju. Odnos između dviju žena koje su voljele istog čovjeka složen je, ali pun razumijevanja i poštovanja. Obje su  bolje osobe nego što je to bio Odisej. Odlaskom sina Telegona Kirka je svjesna da se njezin boravak na otoku približava kraju. Ali otok ima svoje čarobne moći koje su mu davale zaštitu. Izaći u vanjski svijet izuzetno je opasno za Kirku. Ona se ipak usuđuje oglušiti o naredbe bogova i po cijenu svog života. Razlog je taj jer je pronašla muškarca s kojim želi živjeti pa makar to bilo pod cijenu gubitka besmrtnosti.

Bila si spremna dotaknuti otrov. To je dovoljno. Str. 254.

Dojam o knjizi

Madeline Miller Kirka

Knjiga mi je dugo stajala “na čekanju” i uvijek sam nekako davala prednost nekim drugim knjigama. Sada mi je žao zbog toga. Tema grčke mitologije je maestralno umotana u borbu žene za vlastito biće. Kirka je snaga koju prepoznajem u svakoj ženi, majci, obespravljenoj radnici, potlačenoj robinji , prezrenoj ženi pod strogim patrijahatom koja se pobuni pred zlostavljačima. Način na koji raste i sazrijeva Kirka, koja je nimfa, toliko je blizak nama ljudima. Ako je namjera autorice bila uvjeriti nas kako su i bogovi samo grešni ljudi, onda je u tome u potpunosti uspjela.

Dodatna vrijednost knjige je fantastičan uvid u grčku mitologiju. Iako je autorica negdje izmijenila događaje i dala svoj epsko –lirski opis zbivanja, glavni likovi božanstva, titani i nimfe uistinu su dobro poznati iz grčke mitologije, ali nismo znali gdje ih svrstati. Način na koji je to napravila Madeline Miller meni je široko otvorio vrata razumijevanja grčke mitologije.

Preporuka: Obavezno pročitati!

Ali i iz prkosa prema ocu, iz prkosa prema svima onima koji su te ponižavali i željeli spriječiti ostvarenje tvojih želja. str. 143.

O autorici

Madeline Miller rođena je u Bostonu, a odrasla u New Yorku i Philadelphiji. Pohađala je Sveučilište Brown, gdje je stekla naziv magistrice klasične filologije i književnosti. Tijekom zadnjih petnaest godina predaje i podučava latinski, grčki i Shakespearea. Njezin prvi roman Ahilejeva pjesma osvojio je nagradu Orange 2012. i bio je na ljestvici najprodavanijih knjiga New York Timesa. Preveden je na dvadeset pet jezika. Njezini eseji objavljeni su u mnogim tiskovinama i drugim medijima uključujući The Guardian, Wall Street Journal, Lapham’s Quarterly i NPR.org. Živi nedaleko od Philadelphije u Pennsylvaniji u Sjedinjenim Američkim Državama.

Gdje kupiti:

Profil

Richard Osman: Klub istražitelja ubojstava četvrtkom

Nakladnik: Puls, Egmont d.o.o.

Naslovnica romana Klub istražitelja ubojstava četvrtkom: © Puls, Egmont d.o.o.

Ubiti je lako. Obično je najteže sakriti truplo. Tako te obično ulove.

No, ja sam imao sreće da nabasam na pravo mjesto. Zapravo, savršeno mjesto. (prolog)

Richard Osman: Klub istražitelja ubojstava četvrtkom

Klub istražitelja ubojstava četvrtkom

U umirovljeničkom naselju Coopers Chase događa se nešto neobično. Glavni su akteri sedamdesetogodišnjaci i osamdesetogodišnjaci, naravno. Oni su Joyce- bivša bolničarka, Elizabeth – bivša… oh, o tome se ne govori, ali ona je žena koja ima poznanika koji ima poznanika i tako dalje; Ron – bivši sindikalist i Ibrahim – bivši psihijatar.

-Dakle, ako niste prijatelji, što ste? …

-Pa… Kao prvo, mi jesmo prijatelji, naravno, samo što ovoj ekipi treba dugo da to shvati. A drugo… Mi smo Klub istražitelja ubojstava četvrtkom. (str. 18.)

I tako se ova grupa simpatičnih, ekscentričnih umirovljenika svakog četvrtka okuplja i istražuje neriješena ubojstva – spisi, fotografije i izvješća nabavljeni su načinom za koji je bolje ne pitati.

No, onda se u Coopers Chaseu dogodi nešto uzbudljivo – pravo ubojstvo!

Ovoga jutra Klub istražitelja ubojstava ima pravi slučaj. Ne samo požutjele listove zamrljanih tiskanih slova iz nekog drugog vremena. Pravi slučaj, pravo truplo i, negdje u svijetu, pravi ubojica. (str. 43.)

Klub istražitelja ubojstava baca se na rješavanje zagonetke. Naravno, u suradnji s policijom, premda viši istražitelj Hudson i redarstvenica Donna nisu načisto s time surađuju li oni s umirovljenicima ili umirovljenici s njima.

Kako god bilo, suradnja se nastavlja legalnim i manje legalnim načinima otkrivanja informacija, nabavljanja dokumenata, ispitivanja sumnjivaca.

A onda umire još netko. Otkrivaju se tajne kojima, za ne povjerovati, obiluje umirovljeničko naselje! Naša ponešto usporena, ali genijalna četvorka iz Kluba oduševljena je razvojem događaja, ne jer ljudi umiru, razumije se, nego jer se napokon ludo zabavljaju!

Vladalo je veselo ozračje, a razumijem i zašto. Svima nam je jasno da smo članovi bande i da se događa nešto neobično. Jasno nam je, također, da činimo nešto ilegalno, ali prestari smo da bismo se time zamarali. Možda se opiremo nadolazećoj tami, ali to je pjesnički rečeno, a život nije pjesništvo. (Joyce, str. 202.)

Najzabavniji lov na ubojicu ikad!

Nema riječi kojima bih mogla dovoljno nahvaliti ovaj roman!

Lov na ubojicu nikad nije bio opušteniji i zabavniji!

Djedice i bakice su šou, ne znam tko mi je simpatičniji. Je li to Joyce, naizgled prostodušna i naivna ženica s izraženim darom zapažanja i odličnim smislom za humor? Možda Elizabeth, stari zmaj prošlosti toliko mutne i poznanstava toliko sumnjivih da je bolje uopće ne pitati? Možda Ibrahim, psihijatar s moći slušanja, ali i izvlačenja tajni ili Ron – stari živčenjak toplog srca?

Richard Osman: Klub istražitelja ubojstava četvrtkom

Svi oni nose neke skrivene tajne koje otkrivamo ne samo pametnim, ali urnebesnim dijalozima, već i međusobnom promatranjem. Ova se četvorka izvrsno poznaje, no ima tu i dubina koje su poznate samo likovima koji ih u sebi nose. Svi se oni bore s nekim samo njima znanim demonima koji se nama možda čine bezazleni. U tome je i ljepota – Klub istražitelja ubojstava zbir je nesavršenih, pomaknutih likova koji mogu, ali i ne moraju biti mi.

Vjerojatnije ovo drugo jer rijetki među nama imaju love za mirno, ali luksuzno umirovljeničko naselje u kojem se održavaju satovi zumbe i pilatesa, s bazenom, teretanom i Sobom za slagalice i, oh, dakako, Klubom istražitelja ubojstava!

Naravno, vidio mi se i viši istražitelj Hudson, debeljuškasti lovac na ubojice sa sklonošću čokoladama i stavom „od ponedjeljka ću“.

Ron je zatim upitao višeg istražitelja Hudsona ponosi li se sobom, a viši istražitelj Hudson odvratio je kako je predebeo, razveden muškarac od pedeset i jedne godine te da se doista ne ponosi sobom. … Željela sam mu reći da nije predebeo, ali zapravo malo jest, a ja kao bolničarka smatram da istinu ne treba uljepšavati… (Joyce, str. 140./141.)

Svidjela mi se i redarstvenica Donna, simpa cura koja ne može odoljeti lošim dečkima i luckastim starcima. I koja ima šesto čulo kada je riječ o spajanju potencijalnih ljubavnih parova!

Klub istražitelja ubojstava četvrtkom – crnohumorni krimić koji treba imati na polici!

Premda sama tema romana naoko nije smiješna (jer može li ubojstvo biti smiješno), crni humor kojim je protkana, autoironija glavnih likova i cinični pogled na svijet tjeraju nas na neprestano smijuckanje.

Pogledajte rečenicu:

Kada je Ibrahim ostale umirio rekavši kako samo moraju raščistiti put, ali da su dobrodošli ostati vani i gledati događanja, nastao je pravi egzodus. Ne baš brz egzodus, jer znate da je u našoj dobi ustajanje iz ležaljki ravno vojnoj operaciji. Jednom kad legneš, ostaješ cijeli dan. (Joyce, str. 141)

I kako se ne nasmijati? To je točno onaj britki britanski humor koji nas veseli, ali koji nikad ne prelazi u parodiju.

Još ću vam reći da je Klub istražitelja ubojstava i topla ljudska priča koja nas tjera da kontroverze poput eutanazije, života nakon partnerove smrti i zabranjenih ljubavnih veza gledamo otvorenijeg srca, spremniji za oprost i razumijevanje.

I koji nas potiče da zagrlimo svoje roditelje, bake i djedove.

Koji pokazuje da je ljubav pokretač svega – ljubav prema partneru, roditelju, djetetu.

I iz kojeg vidimo da poneki ubojica, možda, ipak zaslužuje ostati izvan rešetaka, daleko od ruke pravde. Jer pravda je možda ponekad upravo to – sloboda.

Trebam li reći još što ili ste već odjurili po svoj primjerak? 😊

Ostali naslovi ovog autora:

Klub istražitelja ubojstava četvrtkom prvi je roman Richarda Osmana. I zasad najbolji. 😊

Richard Osman: Klub istražitelja ubojstava četvrtkom

Gdje kupiti roman Klub istražitelja ubojstava četvrtkom:

web shop Znanje

Chris Pavone: Stranci

Nakladnik: Znanje, Biblioteka KDS, 2021.

Naslovnica knjige Stranci: ©Znanje

Chris Pavone Stranci

Stranci – špijunski triler na tragu Johna le Carréa i Roberta Ludluma

Čitajući knjigu Stranci, pokušavala sam se prisjetiti na kojeg me pisca podsjeća Chris Pavone. Knjiga je po mom mišljenju najviše kombinacija stila Johna le Carréa i Roberta Ludluma, špijunska zavrzlama koja prati život obitelji kućanice Kate Moore i njenog supruga Dextera. Ako bih je usporedila s filmskim ostvarenjima, najbliži su mi Hitchookovi filmovi o zamjeni identiteta ili, u zabavnijoj verziji, Gospodin i gospođa Smith.

Dokle god nismo razgovarali o njegovom poslu, nismo morali govoriti ni  o mojemu. Str. 36.

Kome vjerovati ako ne svom suprugu?

U Strancima, Kate Moore je kućanica koja želi ostaviti svoj prijašnji život u prošlosti i misli da može početi ispočetka. Kate je nekad bila agentica CIA-e, ali o tome nitko ništa ne zna, čak ni njezin suprug koji je mislio da je ona obična službenica, a ne vrhunska operativka. Kad joj suprug obznani da je dobio unosan posao investicijskog bankara u Luxembourgu, Kate se ne premišlja ni časa. Sita stresnog života u Agenciji, gdje je ostavila neke repove u prošlosti koji je progone, Kate daje otkaz i odlazi sa suprugom i djecom u  Luxembourg. Sve je na početku idilično: Kate uživa u jutarnjim kavama, šopingu i  i brizi za djecu, dok vikendima švrlja po Parizu ili skija na Alpama. Njezin mirni život počinje se rušiti kada se suprug Dexter počne sve čudnije ponašati i odlaziti na jednodnevne poslovne sastanke u druge države, o kojima ona ništa ne zna. Kate počinje sumnjati da Dexter nešto krije.

Dakle, to je to. Adam se nasmiješi, opet pruži ruku ovaj put za stisak. Više niste zaposlenica CIA-e. Sretno Katherine. str. 47.

Što ju je tjeralo da zadrži tajnu? I nakon što su se vjenčali i nakon što su dobili djecu? Čak i nakon što više nije bila operativni časnik? Str. 61.

Bill i Julia – FBI par u Strancima

Boravkom u Luxembourgu, bračni par Moore sklapa poznanstvo s Amerikancima Billom i Julijom te ta dva para započinju zajednička druženja. Dexter s Bilom igra tenis, a Kate i Julija intenzivno se druže. Kate je ostavila sve svoje kontakte u Americi i prijateljstvo s Julijom puno joj znači. Ali, Kate nakon nekog vremena shvaća da ih njihovi novopečeni prijatelji slijede posvuda i postaju joj sumnjivi. Otkriva da se Julija odlično slaže s Dexterom i bez njezinog prisustva. Tada Kate poteže svoje stare veze iz Agencije i dobiva informaciju da su Bill i Julia zapravo FBI istražitelji koji istražuju njezinog supruga.

Lažljivac ne želi sumnjati da su drugi ljudi lažljivci jer bi tada i drugi trebali sumnjati u njega. Str. 265.

Dexter

Zašto FBI istražuje Dextera? Kate ubrzo dobiva potvrdu: Dexter je u maniri vrhunskog hakera izvukao iz različitih investicijskih fondova iznos od 50 milijuna eura. Kate osjeća da se njezin svijet ruši. Samostalno započinje istraživati prošlost svog supruga. Počinje postavljati pitanje: Tko je zapravo Dexter? Vrhunski haker koji izvodi cyber prevare kao suvremeni Robin Hood ili lažljivi manipulator i kriminalac?

Kate je silno trebala da je netko treba. Gravitirala je prema ljudima koji su je više trebali nego željeli. Na kraju se udala za onoga kojemu je bila najpotrebnija. Str. 80.

Chris Pavone Stranci

Dojam o knjizi Stranci

Stranci je vješto napisan roman koji balansira između kriminalističkog/ špijunskog romana s jedne strane i obiteljske priče s druge strane. Knjiga se svodi na četiri glavna lika i njihove međuodnose. Kate Moore je jak ženski lik. Priča započinje nešto sporijim tempom što nas zavara, jer radnja malo po malo postaje složenija stupanjem još jednog bračnog para (koji to zapravo nije) na scenu. Ovo je knjiga u kojoj svi likovi imaju tajne. Nitko nije ono što se čini na prvi pogled. Knjiga postavlja pitanja o povjerenju među supružnicima i općenito o stupnju povjerljivosti do kojeg prijateljstvo između dviju osoba može ići. Pratimo Katein lik koji se raslojava sve više kako rastu njezine sumnje. I ostali likovi, Dexter, Julija i Bill zanimljivo su prezentirani u romanu. Knjiga me zabavila u maniri nekog akcijskog filma čiji su dijelovi ponekad naivni, ali svjesno zanemarujemo tu činjenicu jer je priča zanimljiva. Ako volite kriminalističke romane sa špijunskom tematikom i prepucavanjima na razini obavještajnih agencija, ova će vam se knjiga svidjeti.

O autoru

CHRIS PAVONE autor je četiri međunarodna trilera: EXPATS (2012), ACCIDENT (2014), TRAVERS (2016) i PARIS DIVERSION (2019). Expats je kod nas preveden kao Stranci (iako bi vjerniji prijevod bio Iseljenici). Njegovi su se romani pojavili na popisima najprodavanijih časopisa New York Times, USA Today, Wall Street Journal, Washington Post.  Dobitnik je  nagrade Edgar i Anthony, te ušao u uži izbor za Strand, Macavity i Los Angeles Times Book Prize.

Pisao je za novinska izdanja, uključujući New York Times Book Review and Magazine, Telegraph i Salon. Član je PEN-a, Authors Guilda, International Thriller Writers-a i Mystery Writersa iz Amerike.

Chris Pavone  odrastao je u Brooklynu, završio je srednju školu Midwood i sveučilište Cornell, a gotovo dva desetljeća radio je u izdavaštvu u časopisima Dell, Doubleday, Lyons Press, Regan / HarperCollins, Clarkson Potter i Artisan / Workman, na radnim mjestima urednika i glavnog urednika. Kad se njegova supruga zaposlila u Luxembourgu,  obitelj se preselila u inozemstvo, gdje je Chris odgojio njihove blizance i počeo pisati EXPATS (Strance). Sada ponovno živi u New Yorku, na sjevernom račvanju Long Islanda, s obitelji i  australskim labradorom imenom Wally.

Gdje kupiti roman Stranci:

Znanje

Lisa Kleypas: Ljubav poslijepodne

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2019.

Naslovnica romana Ljubav poslijepodne: ©Mozaik knjiga

-Zapamti moje riječi… oženit ću se ženom koja je napisala ovo pismo.

-Držim te za riječ… Vidjet ćemo hoćeš li ih biti dostojan. (str. 128.)

Lisa Kleypas: Ljubav poslijepodne

Ljubav poslijepodne

Beatrix je najmlađa pripadnica klana Hathaway. Otkad zna za sebe, bolje se snalazi među životinjama nego među ljudima.

Palo joj je na pamet zašto joj je društvo životinja draže od ljudskoga. Životinje nisu prijetvorne. Ne odaju krive i suprotstavljene dojmove o sebi. I čovjek se nikada ne nada da bi životinja mogla promijeniti narav. (str. 76./77.)

Zaigrana je, velikodušna, hrabra i svjesna da ni jedan londonski gospodin ne želi takvu ženu. Svi oni žele nekog konvencionalnijeg.

Njezina prekrasna prijateljica Prudence dopisuje se s Christopherom Phelanom, hrabrim vojnikom koji je trenutno na ratištu. No, Pru je plitka, razmažena i usmjerena na udaju za najbolju i najbogatiju priliku što Christopher trenutno nije. Ne želi mu više pisati, na što se Beatrix sažali i nastavlja mu slati topla pisma koja malo pomalo postaju ljubavna. No, Beatrix piše u Pruino ime… 

Beatrix nikada nikoga nije namjerno zavarala. Bilo bi joj bezgranično lakše da je Phelanu pisala pod svojim imenom. Ali još uvijek se sjećala omalovažavajućih primjedbi koje je on jednom izrekao na njezin račun. Ne bi sigurno poželio pismo od te „čudne Beatrix Hathaway“. On je tražio pismo od prekrasne, zlatokose Prudence Mercer. (str. 23.)

I kad se Christopher vrati iz rata, odlučan je pronaći Pru i oženiti je. No, on više nije čovjek kakav je bio prije. Iako postaje višestruko odlikovani ratni junak, muče ga noćne more i ratne traume. Pru nije oduševljena njegovom promjenom, iako joj imponira udvaranje vojnog junaka.

Beatrix je pak, zaljubljena. Potajno. Jer zna da je previše čudna da bi ga zanimala.

Ono što još ni se sluti jest to da je Christopher, baš poput životinjica kojima je posvetila život, duboko ranjen. I da treba ozdravljenje i nježnu ruku da mu u tome pomogne.

Hoće li ovo dvoje mladih uspjeti razmrsiti klupko laži u koje su zapleteni?

Beatrix i Christopher – laž postaje ljubav

Prije rata, Christopher je bio vragolast, šarmantan i zavodljiv muškarac.

Bio je lijep poput Lancelota. Gabrijela. Možda Lucifera, ako netko vjeruje u to da je bio najljepši anđeo na nebu. Phelan je bio visok muškarac srebrnih očiju, a kosa mu je imala boju tamne ozime pšenice obasjane suncem. Figura mu je bila snažna i vojnička, ramena uspravna i jaka… (str. 14.)

No, Christopher sada vuče brojne traume. Premda onda nije postojala dijagnoza PTSP-a, mi ju danas vrlo brzo pronalazimo u osobinama koje taj snažni vojnik pokazuje nakon povratka iz rata. Obilježen je zauvijek ne samo onim što je vidio, nego i onim što je sam činio.

Zavrijedio sam mjesto u paklu zbog stvari koje sam počinio, a rat je tek započeo. Mijenjam se, i to ne nabolje. Čovjek kojega si poznavala više se neće nikad vratiti, a bojim se da ti se ova zamjena  neće ni približno svidjeti. (Ulomak iz pisma koje Christopher šalje Prudence, odnosno Beatrix, str. 17.)

Lisa Kleypas: Ljubav poslijepodne

Dok je bio na ratištu, snagu su mu davala jedino pisma koja su uporno stizala, puna lijepih misli i ohrabrenja žene koja ga je očito zavoljela. I on je zavolio nju. Iako ga je grijala slika privlačne Pru, srce mu je opsjela žena iz pisma.

Kad je rat napokon gotov i Christopher se vraća kući, želi se čim prije oženiti tom ženom. No Pru koju zatječe površna je i glupasta, usmjerena samo na bogatstvo i medalje.

Ali, tu je Beatrix. Djevojka s kojom se stalno prepire, koja mu zapovijeda i pomaže. Djevojka koja je izrasla u pravu ljepoticu.

Nije mu bila mrska. Beatrix je bila čudno stvorenje, ali i prilično zanimljivo i znatno privlačnije nego što je se sjećao. Zapravo, pretvorila se u ljepoticu dok ga nije bilo, a njezina nespretno građena figura sad se zaoblila i postala elegantna… (str. 77.)

Ljubav poslijepodne – kraj Hathaway serijala

Ljubav poslijepodne jedan je od dražih mi nastavaka ovog serijala. Nekako ima najviše šarma, baš kao i sama Beatrix. A ona i Christopher tvore jedan od najsimpatičnijih parova priče o obitelji Hathaway. Sviđa mi se što je Beatrix drugačija. U prethodnim je romanima bila tek nezrelo dijete, a sada je djevojka pomalo razočarana i rastužena činjenicom da se vjerojatno nikada neće udati jer je previše neobična za uštogljenu londonsku gospodu.

No, ne pada joj na pamet mijenjati se.

Tada susreće Christophera, bivšeg kicoša i šarmera progonjenog noćnim morama, odlučnog u pronalasku žene iz pisama. Iz rata se vraća s prijateljem koji ga i spaja s Beatrix. Taj prijatelj je kuštrav, neodgojen, lajav i pun buha – ima sve osobine koje Beatrix cijeni.

Čitajući Ljubav poslijepodne, nasmiješila sam se više puta nego u sva četiri prethodna nastavka. Divna je ovo priča o dvoje neprilagođenih ljudi koji oslonac, strast i ljubav nalaze jedno u drugom.
Sviđa mi se zaigranost koja izvire iz ovog romana, iako i on progovara o teškim temama, kao i njegovi prethodnici. Ovdje se najviše bavimo PTSP-om i načinima ozdravljenja. Podrškom, ljubavlju i nježnošću. I nije Christopher jedini koji treba ozdraviti – i supruga njegova brata, Audrey, ima svoje demone koje će, bar nam tako ovaj roman šapuće, uspjeti nadvladati.

Strasti, naravno, ne manjka, kao ni igrica u krevetu. Ipak, kod ovog nam se para to čini nekako nježnije nego kod ostalih, valjda zato što su tako veseli i zaigrani, predani jedno drugom, pomalo luckasti, a opet povrijeđeni, ranjeni i preplašeni.

Za njih sam dvoje baš iskreno navijala i silno sam se zabavila čitajući o njihovim igricama, zavođenju, upoznavanju i prelasku iz glumljena prezira u strastvenu ljubav.

I što ću sad, kad sam poudala i poženila Hathawaye?

Ima li tko kakav prijedlog za novi serijal? 😊

Lisa Kleypas: Ljubav poslijepodne

Ostali naslovi ove autorice:

Lisa Kleypas autorica je brojnih povijesnih i suvremenih ljubavnih romana. Ne bi imalo smisla nabrajati ih sve, zato navodim serijal o obitelji Hathaway:

Klikom na neki od prethodnih nastavaka, osim naših recenzija, pronaći ćete i naslove ostalih romana Lise Kleypas, kao i njihovu međusobnu povezanost i savjet za redoslijed čitanja pa bacite oko ako vas zanima!

Gdje kupiti roman Ljubav poslijepodne:

webshop Znanje – stavila sam link za meki, ali imate ju i u tvrdom uvezu.

Ivo Balenović: Podmetači leševa

Nakladnik: Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2020.

Naslovnica knjige Podmetači leševa: ©Jesenski i Turk

Ivo Balenović Podmetači leševa

Podmetači leševa- literarni obračun

Roman Podmetači leševa mogao bi se mirne duše nazivati i Moj obračun s vama. Knjiga je žestoki literarni obračun Ive Balenovića koji je na vlastitoj koži osjetio nepravdu i korupciju u liječničkim krugovima, radeći godinama kao ginekolog u KBC-u Merkur. Nakon što se pobunio protiv korumpiranog sustava, otišao je otamo kao optuženik. Sudski proces traje od 2014. godine i o njemu ne može govoriti, ali to ga ne sprječava da iznese svoju istinu u obliku romana u kojem je, osim zdravstvenog, dotakao i druge sustave – od farmaceutskih lobija i sustava visokog obrazovanja, preko ekonomskih i političkih vrhuški pa sve do vrha političke hobotnice.

Podmetači leševa- insajderski uvid u patologiju zdravstvenog sustava

Podmetači leševa drugi je roman Ive Balenovića koji je nastao na temelju insajderskog uvida u patologiju zdravstvenog sustava. Prvi je Ljudožder vegetarijanac, koji je i uspješno ekraniziran, a poslije njega jednako uspješan roman Metastaze.

Za razliku od prvog romana, Podmetači leševa šire priču na potkupljive sustave koji su u sprezi sa zdravstvenim. Isprepletene koruptivne hobotnice farmaceutskog, obrazovnog i na kraju političkog miljea, u kojima su likovi do te mjere moralne karikature, licemjerni karijeristi, plaćenici i poslušnici, čine da vam je na trenutak mučno i pomisliti da se takvo što u naravi i događa.

Ti meni- ja tebi

Roman otvara šokantna scena nedonoščeta koje je još živo doneseno na odjel patologije (užasna scena koja vam se usiječe duboko u svaku poru tijela). Cijela priča nastavlja se s ilegalnim abortusima koji pune džepove beskrupuloznih liječnika. Doktori, šefovi odjela i predstojnici, koji s pozicija moći sređuju operacije uz određene „usluge“ u obliku mita u novcu ili naturi, bave se i ucjenama onih koji nisu na njihovom pravcu.

Tako mladi, egzistencijalno ugroženiji liječnici i zdravstveni radnici također posrću u sistemu, kako zbog straha, tako i po inerciji ne uspijevajući izboriti se za svoju poziciju.

Kad se čovjek popne ovako visoko svaki ustupak mora vratiti, inače će ti već sutra zabiti nož u leđa. str. 99.

Galerija likova

Galerija beskrupuloznih likova koji marširaju ovom knjigom, od liječnika i njihovih ljubavnica do sprege političara, novinara te državnih odvjetnica, proteže se cijelim romanom. Ima tu, naravno, i ljudi koji pošteno rade svoj posao, ali oni su u manjini i u pravilu prozvani kao nepoćudni ili oni koji su oporba. Takvi su  u strahu za svoju egzistenciju pa rijetko dižu glas protiv moćnika.

Mi u DORH-u sve znamo. Čak i cijene usluga. Dok nema političke volje da se krene s akcijom možeš biti miran. Ipak, mislim da je bolje da ukloniš svaki trag. str. 120.

Dojam o romanu Podmetači leševa

Radnja romana je brza, šokantna i na trenutke mučna. Znajući da je roman inspiriran stvarnim događajima u domaćem zdravstvenom sustavu, nije vam uopće svejedno dok čitate ovu knjigu. Roman daje presjek pokvarenog i potkupljivog društva na svim nivoima. Uz osjećaj nevjerice, ali i svjesnosti da se stvari upravo tako događaju, ježi vam se koža dok čitate Balenovićevu knjigu. Ima tu i komičnih elemenata, viceva i pošalica tipičnih za malograđanski mentalitet, ali oni samo naglašavaju crnilo, prostakluk i kriminal koji vlada u javnom prostoru.

Kao ljude koji su stvari vrjednovali u broju abortusa to ih je duboko pogodilo. Sekulić je jednom prilikom izjavio da ga je polovni Golf koji je kupio kćeri koštao dvadeset abortusa. str. 210.

Ivo Balenović Podmetači leševa

O autoru

Ivo Balenović, rođen je 1969. u Zagrebu. Do sada je pod pseudonimom objavio romane Metastaze i Ljudožder vegetarijanac, prema kojima su snimljeni vrlo uspješni filmovi, te nekoliko kratkih priča. Trenutno radi kao liječnik u Domu zdravlja Krapinsko-zagorske županije.

Trailer za film Metastaze
Trailer za film Ljudožder vegetarijanac

Gdje kupiti:

Ljevak