Objave

Objavljeno

Heather Chavez: Čuvaj se dobrih djela

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Čuvaj se dobrih djela: ©Znanje

Ako se svako dobro djelo zlim vraća, onda bi posljedice onih loših trebale biti još i gore, zar ne? (str. 286.)

Heather Chavez: Čuvaj se dobrih djela

Čuvaj se dobrih djela

Jedne kišne noći, na putu kući, Cassie Larkin ugleda muškarca i ženu kako se svađaju. Premda je svjesna da bi jednostavno trebala otići, osjećajući krivnju zbog traumatičnog događaja iz studentskih dana, Cassie se umiješa. Muškarac je, čini se, odlučan u namjeri da ubije ženu, a Cassie to prekida. Tada joj se muškarac obrati:

Činilo se da ga ne brine to što bih ga mogla prepoznati. Svjedočiti protiv njega.

„Pusti je da umre, a ja ću tebe pustiti da živiš“, rekao je. (str. 11.)

Netom prije dolaska policije, muškarac krade Cassien automobil, a ona jako brzo, užasnuta, shvaća  da joj je u autu novčanik sa svim dokumentima! Neznanac zna njezino ime i prezime, adresu – a ima i ključeve kuće!

Zatim, za Cassie sve kreće nizbrdo.

Dok sam tako ležala, osluškivala sam monitor, a tama se zgušnjavala. Tišina koja me obično smirivala sada se činila kao prisutnost koja čeka, promatra. Kasnije ću se pitati je li to bila moja intuicija koja me upozoravala na ono što će uslijediti – ili što je, zapravo, već započelo. (str. 24.)

Njezin suprug Sam netragom nestaje, a zagonetni se, opasni neznanac svako malo pojavljuje u blizini Cassie i njezine dvoje djece.

Cassie počinje pronalaziti prijetnje svuda oko sebe.

Na drugoj strani olovkom je bio napisan broj.

2.

Sjetila sam se što me Rico pitao nakon napada: Znači li mi što broj tri?

Ponekad prekoračimo preko životnog praga, a da to i ne primijetimo. …

Ali, ovaj se prag pojavio s bliještećim strelicama usmjerenim na njega i s mnogo uskličnika.

2. (str. 64./65.)

Hoće li prijeteći neznanac ispuniti svoju prijetnju?

Čime mu se uopće ona zamjerila?

Gdje joj je suprug? Kakve veze on ima s cijelom tom zbrkom?

I postoji li u toj priči nešto više, nešto dublje i mračnije, čega Cassie još uvijek nije svjesna?

Stranac u nevolji – stani ili zaobiđi?

Vjerujem da je ovaj roman postao hit baš zbog teme. Svi bismo stali i pomogli strancu u nevolji, zar ne? Pogotovo ako vidimo jakog muškarca kako nasrće na ženicu.

I svi ćemo reći da to nije guranje nosa gdje mu nije mjesto, nego naša moralna obveza, kao dobrih i poštenih članova društva.

Ovaj bi nam roman mogao promijeniti mišljenje.

Cassien se život okrene naglavce kad učini jednostavno dobro djelo i pomogne ženi u nevolji. Nasilni se neznanac okomljuje na nju i njezinu obitelj i život kakav su dotad živjeli nepovratno odlazi u prošlost.

Heather Chavez: Čuvaj se dobrih djela

Cassie nije u potpunosti sretna. Ona i suprug Sam pomalo su se udaljili i nakon svih tih godina braka uglavnom vide međusobne mane. No, kad Sam iznenada nestaje, Cassie ne može povjerovati da je to napravio svojevoljno. Čvrsto vjeruje da Sam nije takav jer on je i dalje najbolji čovjek kojeg je ona ikad upoznala:

…vjerojatno misliš da znam biti nesmotrena, a možda je to i točno. Ali razmislim prije nego što djelujem. Sam ne. On smatra da su dobri ljudi dužni sprječavati loše stvari. Uvijek. On to naziva moralnom obvezom. U njegovoj su glavi stvari tako posložene. (str. 240.)

Malo pomalo, Cassie saznaje stvari o svom suprugo koje nije niti mogla zamisliti!

Istina ili laž?

Slučajnosti ili pomno osmišljena neznančeva osveta?

Kao svaka dobra građanka, Cassie se obraća policiji i njezin slučaj preuzima inspektor Rico, uporan u istraživanju i sklon nošenju neobičnih kravata.

On je uči nešto veoma važno, nešto što možda i nama jedno bude korisno:

Dobar policajac ne pretpostavlja. Ugledate čovjeka kako gura auto niz ulicu, ne pretpostavite da je ostao bez goriva. Možda je ukrao auto. Zaustavite čovjeka koji gura auto i pitate ga što se događa. Zato i ja pitam. (str. 302.)

Nikad ne smijemo pretpostavljati.

Pretpostavka je majka svih… Znate već.

Krimić vrijedan vašeg vremena

Iako sam već po naslovu Čuvaj se dobrih djela slutila da me čeka dobar roman, pristupila sam mu pomalo oprezno jer naslov, a i sinopsis znaju zavesti budućeg čitatelja i odvesti ga na krivi trag.

S ovim romanom to doista nije slučaj!

Čuvaj se dobrih djela veoma je dobar, ako već ne i izvrstan kriminalistički triler.

Najveća mu je kvaliteta to što je sve što se zbiva neočekivano! Uopće nisam mogla pogoditi što će se dogoditi sljedeće! Tisuću sam vam puta već rekla da mrzim kad mi na koricama piše „šokantno“, a ja još u prvom poglavlju pogodim kraj. Bome, ovdje ga nisam pogodila. Jednostavno nisam znala gdje bih krenula s pogađanjem! Spisateljica nas vodi čas u jednom, čas u drugom smjeru, zbunjujući nas i navodeći na brzo okretanje stranica.

Iako sam ga zbog nedostatka vremena malo duže čitala, moram priznati da sam baš zadovoljna pročitanim.

Čuvaj se dobrih djela definitivno je vrijedan vašeg vremena! Idealan je za čitanje na plaži jer, iako krimić, tema nije ni teška niti degutantna. Od njega vas neće boljeti glava niti će vam biti mučno, kao što je meni mjestimice znalo biti od, recimo, romana Savršeno dijete Lucinde Berry i Dobra kći Karin Slaughter. Ta su dva romana fantastična, meni među top 10 ove godine sigurno, ali jako su teški i malo osjetljiviji čitatelji (poput mene) moraju nakon nekih poglavlja odložiti knjigu i malo se od nje odmoriti i odmaknuti.

Čuvaj se dobrih djela nije takav roman – napet je, zanimljiv i varljiv – a to je ono što se od ljetnog štiva i očekuje.

Dakle, bilo na plaži, bilo na kauču pod klimom, ovaj će vam roman biti odlično društvo!

Heather Chavez: Čuvaj se dobrih djela

Ostali naslovi ove autorice:

Čuvaj se dobrih djela roman je prvijenac autorice Heather Chavez. Trenutno radi na svom drugom romanu.

Gdje kupiti roman Čuvaj se dobrih djela:

Znanje

Objavljeno

Sarah Pekkanen, Greer Hendricks: Skrivene namjere

Nakladnik: Znanje 2021.

Naslovnica knjige Skrivene namjere: © Znanje

Greer Hendricks Sarah Pekkanen Skrivene namjere

Skrivene namjere– Psihološki triler koji se ne propušta

Nakon svjetskog uspjeha koji su postigle romanom Ona između nas, autorice Greer Hendricks i Sarah Pekkanen predstavljaju Skrivene namjere, psihološki triler koji nas tjera da razmislimo o povjerenju u partnerskim vezama, o  pitanjima morala i etike općenito u životu, a poglavito kada donosimo odluke vezane za  one koje volimo.

Opasna je. Čuvaj je se.

Tvoja žena? Želudac mi se uzburkao od mučnine… str. 227.

Jessica Farris prijavljuje se za istraživanje

Skrivene namjere započinju mladom Jessicom Farris, vizažisticom kojoj treba novac. Dodatna zarada  u znanstvenom istraživanju čini se odlična nadopuna njezinom skromnom budžetu. Istraživanje vodi psihijatrica, doktorica Lydia Shields. Jessica ne razmišlja o  tome koja je svrha istraživanja. Na početku je čak uvjerena da je ispitivač muškarac. Jessica, naime,  ne vidi ispitivača. Rješava pitanja vezana za moralne i etičke odluke u svom životu u  posebnoj prostoriji samo s laptopom. Na početku, pitanja su općenite naravi o moralu i etici, no kako istraživanje sve više napreduje i pitanja postanu stvarni zadaci, Jess počinje osjećati da doktorica zna sve o čemu ona razmišlja – i što skriva. Uskoro psihijatrica uspostavlja osobnu vezu s Jessicom i ona  počinje biti svjesna da psihijatrica ima poseban plan s njom, kakav nije imala s drugim ispitanicama u istraživanju.

Opišite trenutak u svom životu kad ste varali. U redu, mislim. Želiš prljavu istinu o mom životu. Doista, mogu dublje kopati. str. 24.

Skrivene namjere- Stvari nisu čiste

Odnos s doktoricom Lydiom Shields postaje zahtjevniji, ali Jessici očajnički treba novac kako bi pomogla svojoj obitelji, majci, ocu koji je pred otkazom te sestri, djevojci s posebnim potrebama. Kako ispitivanje napreduje, Jessica više ne razaznaje što je u njezinu životu stvarno, a što je dio istraživanja. Psihijatrica pred Jessicu postavlja čudne zadatke kojima Jessica ne vidi svrhu. Jedan od zadataka je i naredba da se Jessica približi doktoričinom suprugu Thomasu…

Thomas se sviđa svima koji ga sretnu.

Ali samo je moja povlastica da ga volim. str. 94.

Kako Jessicina paranoja raste, tako ona shvaća da je pijun u rukama lukave manipulatorice, ali izvući se iz svega toga nije jednostavno, pogotovo što doktorica zna većinu stvari iz Jessicina života i može je ucjenjivati. Uhvaćena u mrežu prijevare i ljubomore, Jessica mora upregnuti sve svoje intelektualne snage kako bi nadjačala inteligentnog i vještog protivnika.

Pretpostavka: Thomas je nepopravljivi preljubnik.

Samo je jedan predmet istraživanja: moj muž

Samo je jedna promjenjiva veličina: vi. str. 128.

Greer Hendricks Sarah Pekkanen Skrivene namjere

Dojam o djelu Skrivene namjere

Po mom sudu ovo je izvrstan psihološki triler. Priča je napeta i uznemirujuća, a bavi se pitanjima povjerenja između ljudi koje volimo, kao i spremnosti da otkrijemo neke intimne stvari iz osobnog života nama nepoznatim osobama. Nadalje, knjiga razmatra pitanja vjerovanja prijateljima, bliskim suradnicima i partnerima i problematizira pitanje: Ako nemamo povjerenja u nama bliske ljude, kome ćemo uopće vjerovati? Knjiga također ukazuje na mogućnost manipuliranja povjerljivim podacima i informacijama koje dajemo drugima. Roman je dodatno uznemirujući jer je scenarij itekako moguć u realnom životu. Ispitivanja preko internetskih portala kojima nas traže razne osobne podatke svakodnevna su, i mi gotovo nikad ne znamo kamo idu podaci koji ti ispitivači prikupljaju. Stoga je ova knjiga i upozorenje da ne dajemo lakomisleno privatne podatke nepoznatim osobama. Knjigu Skrivene namjere jako preporučujem svim ljubiteljima napetih psiholoških romana. Čita se u jednom dahu i prava je ljetna poslastica pa je s veseljem uvrštavamo u 10 knjiga koje predlažemo pročitati ovo ljeto.

Je li etično uništiti jednu besprijekornu ženu ako to znači da ćemo imati priliku druge žene zaštititi od budućih nevolja. str. 212.

O autoricama:

Sarah Pekkanen rođena je u New Yorku. Sarina obitelj preselila se u Bethesdu u saveznoj državi Maryland, gdje Sarah, zajedno s koautoricom, piše knjigu pod naslovom “Razne priče i pjesme” i tako započinje njezina uspješna karijera.

Greer Hendricks koautorica je bestselera New York Timesa Ona između nas. Prije nego što je postala romanopisac, provela je više od dva desetljeća kao urednica u Simon & Schuster. Magistrirala je novinarstvo na Sveučilištu Columbia, a njezino se pisanje pojavilo u časopisima The New York Times, Allure i Publisher’s Weekly. Živi na Manhattanu sa suprugom i dvoje djece.

Gdje kupiti:

Znanje

Roman Skrivene namjere uvrstile smo na svoj popis 10 romana za čitanje na godišnjem odmoru. Ako vas zanima koje smo to romane, osim ovog, izdvojile za ljetno čitanje, kliknite ovdje i saznajte! 😍

Objavljeno

Karen Dionne: Kći kralja močvare

Nakladnik: Sonatina, 2021.

Naslovnica romana Kći kralja močvare: ©Sonatina

Ružne stvari se događaju. Avioni se ruše, vlakovi izlijeću iz tračnica, ljudi pogibaju u poplavama, potresima i tornadima. Vozači motornih saonica se izgube. Psi dobiju metak. A djevojčice nestanu. (str. 293.)

Karen Dionne: Kći kralja močvare

Kći kralja močvare

Helena Pelletier danas je sretno udana i majka dviju djevojčica, no tko je ona zapravo?

Mogla bih vam reći da je meni bilo dvanaest godina, a mojoj majci dvadeset osam kad su nas izbavili od njezina otmičara, da sam, prema opisima iz novina, sve te godine proživjela u derutnoj seoskoj kolibi okružena močvarom… Da su otac i majka bili jedini ljudi s kojima sam u tih dvanaest godina razgovarala. Da nisam znala da smo lišene slobode sve dok nas nisu oslobodili. (str. 11./12.)

Istinu ne zna nitko, čak ni njezin suprug Stephen.

Nitko ne zna da je njezin otac, poznat kao Kralj močvare, oteo njezinu majku kad je bila djevojčica, da je Helena plod stalnih silovanja i da je, do dvanaeste godine, živjela u ruševnoj kolibi u močvari.

Sada, otac je pobjegao iz zatvora.

Znam da je to što je učinio mojoj majci pogrešno. … No jedan dio mene – dio koji nije veći od jednog jedinog zrnca peludi na jednom jedinom cvijetu jedne jedine biljke , dio mene koji će zauvijek biti djevojčica s pletenicama koja idealizira oca – sretan je što je otac slobodan. (str. 36.)

Helen zna da je ona jedina koja može uhvatiti oca.

Istina je ta da sam … shvatila da oca mogu uhvatiti i vratiti u zatvor jedino ja. Mojem ocu nitko nije ravan u snalaženju u divljini, ali ja sam mu blizu. Živjela sam s njim dvanaest godina. On me obučio, naučio me svemu što znam. Znam kako razmišlja. Što će učiniti. Kamo će otići. (str. 49.)

No više od svega, Helena zna da MORA uhvatiti oca. Predobro ga poznaje. Zna što mu je sljedeći korak.

Zna da ju je odlučio pronaći.

Nju i njezinu obitelj.

A ona je jedina koja ih može zaštititi.

Djevojčica Helena – kći kralja močvare

Roman Kći kralja močvare doista u nama izaziva različite osjećaje.

Radnju nam pripovijeda Helena, dijete otmičara i žrtve. U jednom je poglavlju odrasla žena, u drugom dijete i tako do samog raspleta.

Djevojčica Helena u nama budi podvojene osjećaje. Odgajana kao očeva „Mala Sjena“, on ju je podučio svemu što zna. Idealizirala ga je i bezuvjetno voljela, čak toliko da se u nekim trenutcima okretala protiv majke. Ide nam na živce i žalimo ju. Ne razumijemo ju, a opet… Razumijemo, u neku ruku.

Djevojčica Helena nema pojma da u njezinoj obitelji nešto ne štima – a to je ono što u nama izaziva gađenje, gorčinu i jad. Djevojčica misli da je njezina obitelj sasvim normalna. Dakako, ona ne susreće druge ljude, no to joj nije čudno.

Karen Dionne: Kći kralja močvare

Otac tuče majku, ali djevojčica smatra da majka zasluži.

Otac ju kažnjava okrutnim, sadističkim kaznama – djevojčica naprosto ne zna da se to tako NE SMIJE.

Meni se Helena nije svidjela – u njoj sam prepoznala istu sadističku crtu kao i kod njenog oca.

Shvaćam, nije znala drugačije, jasno mi je, doista.

No, spisateljica mi je jednostavno nije približila dovoljno da bih je zavoljela. Helena mi je ostala hladna, što je u redu kada je odrasla. Ta hladnoća kod djeteta… Slama srce.

Ne mogu ni zamisliti da se ovakve priče događaju i u stvarnom životu…

Ne mogu zamisliti koliko djece živi oko nas, u stravičnim uvjetima, u obiteljima gdje je zlostavljanje jedina komunikacija među njenim članovima.

Mogu li se nadići emocionalna i intelektualna ograničenja koja ti takva okolina nameće?

Mogu li djeca iz takvih obitelji ikada potpuno zacijeljeti?

Žena Helena – još je uvijek kći kralja močvare

I danas, kao odrasla žena, Helena gaji podvojene osjećaje prema roditeljima. Majku voli i prezire zbog njezine slabosti.

Nakon što sam doznala istinu o ocu i majci, često sam se pitala zašto majka nije pobjegla. Ako je život u močvari mrzila kao što je kasnije tvrdila, zašto nije otišla? … Jasno mi je da je bila dijete kad ju je otac doveo u kolibu pa joj neke mogućnosti možda nisu bile odmah očite. No imala je četrnaest godina da nešto smisli. (str. 119.)

Oca voli zbog svega lijepog što su prošli skupa i mrzi zbog svega onoga što on zapravo jest – narcisoidni, sadistički gad.

Nema pojma da ću ga ponovno nadmudriti. Ne može zamisliti nijedan drugi ishod osim onoga koji je isplanirao jer u njegovu svemiru, u kojem je on Sunce a svi ostali kruže oko njega, stvari se događaju samo onako kako on odredi. (str. 206.)

Otac ju je naučio kako vrebati plijen, kako loviti i ubijati.

Kako podnositi bol, kako biti strpljiv do krajnjih granica.

Sve to znanje Helena će iskoristiti kako bi ga uhvatila i još jednom – privela pravdi.

Hoće li uspjeti?

Može li pravi lovac ikada postati lovina?

Može li sadistički gad kao Helenin otac ikada biti pobijeđen, čak i ako mu je protivnica njegova vlastita kći?

Očekujte neočekivano.

Karen Dionne: Kći kralja močvare

Triler ili drama

Za kraj, željela bih naglasiti da ovo nije psihološki triler kako ga se svugdje najavljivalo. Ovo je psihološka drama, no ne i triler.

Moram priznati da sam očekivala nešto drugačije, no nisam razočarana.

Voljela bih da je spisateljica likove okarakterizirala malo detaljnije jer mi se bilo teško povezati s Helenom.

Opisi nasilja nisu mi bili toliko strašni – imali su svoju funkciju. Shvatili smo da je život u močvari težak i okrutan, a jesti treba svaki dan.

Najveće bogatstvo ovog romana leži baš u glavnom liku i njezinim osjećajima. Helena voli i mrzi svoje roditelje.

Shvaća i ne shvaća što je sve izgubila.

A u nama čitateljima sve se nekako steže.

Srce nas boli zbog otete djevojčice koja je prisilno postala majka.

Zbog djeteta koje raste u toliko surovim okolnostima da ne razlikuje ljubav od manipulacije.

Helena jest i nije čudovište. Baš kao u Andersenovoj bajci Kći kralja močvare.

Vječita bitka dobra i zla u jednoj osobi.


P.s. Ako želite pročitati stvarno, ali stvarno izuzetno dobar, potresan, snažan roman o sličnoj situaciji, pročitajte Najdraže moje Gabriela Tallenta. To je knjiga koje će vam se stvarno urezati u sjećanje!

Ostali naslovi ove autorice:

Karen Dionne autorica je pet romana, a kod nas je preveden samo onaj iz 2017. godine, Kći kralja močvare.

Ono što je zanimljivo, ako sam točno prevela s Wikipedije, jest da su ona i suprug, skupa sa svojom kćeri, živjeli u močvari michiganskog Gornjeg poluotoka (Upper Peninsula) – što je i mjesto radnje ovog romana.

Moramo postaviti pitanje – koliko je vlastitog iskustva utkala u roman koji ju je proslavio?

Prema romanu Kći kralja močvare snima se i film!

Gdje kupiti roman Kći kralja močvare:

webshop Znanje

Objavljeno

Phoebe Morgan: Kuća za lutke

Nakladnik: 24 sata d.o.o

Naslovnica knjige Kuća za lutke: ©Stilus knjiga d.o.o., 2020.

Phoebe morgan kuća za lutke

Kuća za lutke -privid sretne obitelji

Kuća za lutke -savršena obitelj ili samo privid? Mislite da je vaša obitelj savršena? Vaš otac i majka najbolji su roditelji na svijetu? Tako otprilike misle Corinne i Ashley, dvije sestre koje su ostale neutješne nakon gubitka voljenog oca. Nakon što je Richard Hawes preminuo od posljedica karcinoma, ne prođe dan da se neutješne kćeri ne sjete voljenog oca. Ali, je li Richard baš bio savršen suprug i otac? Po svemu sudeći, nije. Da nije baš sve idealno, otkrivaju malo po malo njegove kćeri, nakon njegove smrti. No još netko zna istinu o Richardu.

Richard Hawes 1949. -2016. Arhitekt, suprug, otac. Ali netko je nadopunio popis. Bulji u mene, naškrabana sjajnom crnom bojom, ondje stoji riječ “lažljivac”. str. 187.

Corinne u Kući za lutke

Kuća za lutke najljepša je Corinnina uspomena iz djetinjstva. Napravio ju je za svoje dvije kćeri brižni otac Richard. Corinne je mlađa sestra, miljenica u obitelji. Godinama se bori s neplodnošću. Zajedno sa suprugom pokušava zanijeti umjetnom oplodnjom što im konačno i uspijeva. Corrine obožava djecu i neizmjerno voli svoje nećake Holly, Lucy i Benjija. Njezin se život kreće uobičajeno između posla u umjetničkoj galeriji i obitelji, sve dok se jednog dana ne počnu događati čudne stvari. Corinni netko počinje ostavljati dijelove davno zaboravljene kućice za lutke, koju je imala kao dijete. Pronalazi ih posvuda, čak i u vlastitoj kući. Suprug Dominik nije siguran je li Corinne anksiozna zbog trudnoće ili je samo psihički labilna. Corinne je sigurna da joj je netko ušao u kuću i da je izdaleka promatra. Kako je to moguće? Kako neki stranac može znati toliko o njezinu životu ? I što uopće hoće?

Mnogo sam razmišljala o kući za lutke koju smo imale, znaš, onoj koju nam je tata izradio. Znaš li možda gdje bi mogla biti? Nastupi tišina. str. 73.

Ashley u Kući za lutke

Ashley je starija sestra u romanu Kuća za lutke. Opterećena je mnogim brigama. Obitelj je ozbiljno financijski uzdrmana lošim poslovnim potezima supruga Jamesa i Ashley je prisiljena paziti na svaki novčić. Još uz to, tu je troje vrlo zahtjevne djece od kojih je jedno problematična tinejdžerica Lucy, a drugo jednogodišnja beba. Ashley ostavlja Holly na čuvanje June, toploj osobi iz predgrađa, kako bi mogla raditi pola radnog vremena. Uz sve to opterećuje je i sestra sa svojim strahovima. Ali, i Ashley poslije nekog vremena uviđa da netko nepoznat prati njezinu obitelj. Pozivi s nepoznatog broja te utjecaj na Lucy koja postaje problematična, čine Ashley nervoznom i sumnjičavom.

One koje pričaju priču iz pozadine

Obitelj Richarda Hawesa praćena je i promatrana dugi niz godina. Zašto? Tko im što zamjera? Nepoznata osoba u prvom licu detaljno opisuje zanimljive te pomalo uznemirujuće događaje iz prošlosti koji su itekako povezani sa sadašnjom radnjom. Je li Richard Hawes obmanuo svoju obitelj, a istovremeno nanio bol drugima? Neću prepričavati sadržaj da ne bi umanjila užitak čitanja. U svakom slučaju, priča ispričana iz nekoliko različitih perspektiva daje dubinu radnji koju pratimo kroz patnju, stres i bol više osoba. A svima njima Richard Howes bio je osoba koju su najviše voljeli…

Ali mi nemamo normalnu obitelj. Ne više. Mama kaže da smo je trebale imati, ali nam je oduzeta. Netko drugi ju je dobio umjesto nas. Str. 62.

Dojam o romanu Kuća za lutke:

Za razliku od prethodne knjige Phoebe Morgan, Susjeda, ovaj mi se roman puno više svidio. Priča je dobro zamišljena, likovi solidno interpretirani, a radnja dinamična. Iako će većina vas već na polovini knjige shvatiti tko je osoba koja uznemirava obitelji Corinne i Ashley, to nimalo ne umanjuje zanimljivost knjige. Interesantna mi je teza oko koje se vrti cijela priča: jedan loš suprug, prevrtljivac i moralno upitan lik, uspio je zapravo upropastiti dvije obitelji. Samo što je jedna obitelj bila uljuljkana u život u savršenom domu i sretno odrastanje, dok je ona druga već od početka znala da je gubitnička obitelj koja nikad neće biti priznata. Kuća za lutke zapravo je vrlo solidan krimić koji će izboriti svoj prostor u svijetu kriminalističkih romana.

Svi su sjedili tamo oko velikog stola. On je bio tamo, smijao se. Djevojke su starije od mene,…Pitala sam mamu misli li da bi se one možda mogle igrati sa mnom, a ona se počela smijati. Ali to nije bila sretna vrsta smijeha, to je bila zla vrsta smijeha. str. 129.

Phoebe Morgan Kuća za lutke

O autorici:

Phoebe Morgan autorica je i urednica. Studirala je engleski na Sveučilištu Leeds, a odrasla je u seoskim predjelima Suffolka. Radila je kao novinarka i trenutačno je urednica kriminalističkih romana u izdavačkoj kući. Živi u Londonu. Kuća za lutke je objavljena i prevedena na devet jezika.

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

Lia Louis: Draga Emmie Blue

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Draga Emmie Blue: ©Znanje

Jaka si ti, Emmie Blue. Zapamti to. (str. 7.)

Lia Louis: Draga Emmie Blue

Draga Emmie Blue

Prije četrnaest godina, Emmie Blue pustila je u zrak balon s porukom na koju je napisala tajnu. Balon je pronašao Lucas, mladić koji, gotovo sudbinski, ima rođendan na isti dan kao i Emmie.

Od toga dana, njih su dvoje najbolji prijatelji.

Danas, večer prije njihova tridesetog rođendana, Lucas izvodi Emmie u restoran jer joj mora reći nešto veoma važno.

Emmie, već godinama zaljubljena u njega, očekuje prosidbu. Naravno, reći će DA.

Lucas će, kao i uvijek, zastati da mi pokaže mjesto na kojem je prije toliko godina pronašao moj balon. I poljubit će me. Sigurno će me poljubiti. … Poljubac će imati okus dagnjina mornarski i peperminta u zlatnom papiriću… Sve će napokon dobiti smisao. (str. 2./3.)

No Lucas je iznenađuje i viješću i pitanjem:

Moj najbolji prijatelj, čovjek kojeg poznajem već četrnaest godina, muškarac u kojeg sam zaljubljena, za devet će se mjeseci oženiti ženom koju voli. Ženom koja nije ja. A ja bih trebala stajati pred oltarom uz njega, kao njegova kuma. (str. 4.)

Emmie, sva jadna, pristaje biti kuma i svu svoju tugu sakriti duboko u sebi.

No, Lucasova ženidba nije jedino što muči Emmie. Trenutno je dekintirana, radi na poslu koji baš i ne voli, oca ne poznaje, a odnos s majkom je očajan. Ranjena traumom iz prošlosti, uza se nema nikoga nego Lucasa.

Sve je svoje nade i želje usmjerila na njega. No, možda nije Lucas taj koji je ljubav njezina života?

Vas dvoje upoznali ste se na jedan nevjerojatan, grandiozan i sudbonosan način. -ti si pustila balon u zrak, a on ga je našao na drugoj obali mora. To je zbilja nešto iznimno. Svatko bi tome pridao neko značenje. (str. 34.)

Možda onaj pravi tek dolazi?

Tko je draga Emmie Blue?

Emmie Blue djevojka je koju morate voljeti. Čak i ako ste inače cinični i svemu nađete manu (poput mene), Emmie će vam se svidjeti jer je ona jednostavno takva.

Ne krije koliko je slomljena, ne krije ni jednu svoju ranu, nosi ih na dlanu i time ubire naše simpatije.

Lia Louis: Draga Emmie Blue

U srednjoj je školi proživjela traumu i nakon što su joj svi dotadašnji prijatelji okrenuli leđa, pronašla je Lucasa i njegovu obitelj. Ljudi su to koje i dan danas osjeća većom obitelji nego svoju majku, groznu ženu koja se, sva sreća, pojavljuje samo u jednom poglavlju.

Možda dom i nije mjesto, nego osjećaj. Osjećaj da je nekome stalo do tebe i da te razumiju. Osjećaj da te vole. (str. 62.)

Mislim da se svi čitatelji, a pogotovo mi žene, možemo povezati s Emmie Blue. Koja se od nas nikad nije našla u društvu djevojaka koje se čine ispunjene, sretne i ostvarene, a mi kao da smo zapele na jednom mjestu i ne mičemo se. Koliko smo puta gledale te djevojke sa zavišću, jer one s lakoćom ostvaruju nešto o čemu mi samo sanjamo? Koliko smo puta poželjele nešto što ima netko drugi?

Koliko smo se puta osjećale jedno i bijedno u vlastitoj koži, misleći da svi imaju sve, samo mi ništa?

… tijelo mi se s olakšanjem opuštalo zbog toga što sam uspjela pobjeći iz sobe pune ljudi koji su neprekidno govorili o svojim sretnim ljubavima i obiteljima. Pobjegla sam od razgovora u kojem nisam mogla sudjelovati i zbog kojeg sam se osjećala usamljeno i beznačajno.

Nisam mogla ispričati ni jednu dirljivu anegdotu o svojoj majci, nisam mogla opisivati svojeg divnog partnera jer ga nemam… Nemam ni priča o tati. Sama sam. Ništavna. (str. 173.)

Ljubavni roman baš po mom guštu

Kad bih ja pisala ljubavni roman, napisala bih ga baš ovako. Zaplet je odličan i svaka nova sitnica koju saznajemo učvršćuje nas u mišljenju da je ovo stvarni život. Priča koja bi se doista mogla i dogoditi. Cinik u meni viče: Jesi li luda, tu su balon i poruka?!

Ali ako na trenutak zaboravimo na te preromantične stvari (kojih mora biti u svakom iole ozbiljnom ljubiću) – ovo je priča koja bi doista mogla funkcionirati.

Emmie je godinama uvjerena kako voli Lucasa i kako je baš on onaj pravi za nju.

No, je li?

Ne volim romane u kojima se sve stavlja sudbini u ruke. Emmie toliko snažno vjeruje u sudbinu da je slijepa za sve što se oko nje događa, a ne uklapa se u kalup sudbine. Do kraja romana, Emmie će dati šansu i životu bez sudbine.

A mi? Mi ćemo možda baš suprotno – početi vjerovati u sudbinu.

-Život je koji put stvarno gad. Zaskoči nas kad najmanje očekujemo, izvede neku krivinu, ne igra pošteno… –

-Tako nekako -, smiješim se. – Ali ja mislim da se sve to događa s razlogom. –

-Stvarno? –

Zastajem i gledam ga podignutih obrva. – Da, stvarno. Ti ne misliš tako? – …

– Ovaj… ne. Definitivno ne. … Mislim da je to samo… život! Kaotičan je i nepredvidljiv, a mi se u njemu moramo snalaziti i planirati kako god znamo i umijemo. – (str. 73./74.)

Budući da mi je najbolji dio romana ono o čemu ne smijem ni zucnuti,  reći ću vam sam da je ovo, osim ljubavne priče, i topla ljudska priča. Emmie čitav život misli da je sama, no nekako, malo pomalo, otvara svoje srce i u njega se smještaju brojni simpatični likovi – njezina prijateljica Rosie i kolega Fox, stanodavka Louise, Lucasov brat Eliot…

Lia Louis: Draga Emmie Blue

Lekcije drage Emmie Blue

Puno će nam se toga dogoditi u ovih tristotinjak stranica, a ako ste imalo slični meni, iz Emmiene ćete priče izvući sljedeće putokaze za život:

1. I u većini slučajeva ti se sve svodi na to. Kako ti tuđi životi izgledaju. A svi su ti ljudi u svoja četiri zida vjerojatno izgubljeni kao i mi ostali. (str. 178.)

2. -Sve što trebaš činiti jest držati se i nadati se najboljem. –

-I to je onda plesanje? –

-Pa da -, odvraća, a zatim mi praktički prislanja usne na uho i dodaje: – Ali i sve ostalo u životu, Emmie Blue. – (str. 232.)

3. I ono zadnje, i najvažnije, trebamo voljeti. Trebamo otpustiti traume, otvoriti svoja srca i prihvatiti život. Ljubav, prijateljstvo, obitelj, sreća su tu, oko nas. Samo im trebamo dati šansu.

Prazna samoća koja me oduvijek pratila, bezdan koji je prijetio da će me cijelu progutati u tom trenutku jednostavno više ne postoje.

Osjećam se voljenom. (str.203.)

Ostali naslovi ove autorice:

Lia Louis autorica je dvaju romana, Somewhere Close to Happy i Draga Emmie Blue, a kao što vidite iz naslova, kod nas je preveden samo potonji.

Gdje kupiti roman Draga Emmie Blue:

Znanje

Roman Draga Emmie Blue uvrstile smo na svoj popis 10 romana za čitanje na godišnjem odmoru. Ako vas zanima koje smo to romane, osim ovog, izdvojile za ljetno čitanje, kliknite ovdje i saznajte! 😍

Objavljeno

Anders Roslund: Sretan rođendan ti

Nakladnik: Znanje

Naslovnica knjige Sretan rođendan ti: ©Znanje, 2021.

Anders Roslund Sretan rođendan ti

Sretan rođendan ti, mala djevojčice!

Sretan rođendan ti, mala djevojčice. Tako je otprilike trebala glasiti čestitka za peti rođendan malene Zane. Torta je bila spremna, pet svjećica upaljeno, obitelj na okupu, a djevojčica u isčekivanju puhanja svjećica. A onda se dogodilo ono najgore. Nepoznati počinitelj ušao je u stan i doslovno izbrisao jednu obitelj smrtonosnim hicima. Malena Zana skutrila se u ormaru, spašena zadnjim naporom uplašenog oca. Nema tragova, nema motiva, nema očevidaca, izuzev malene djevojčice, koja je u šoku. Za iskusnog istražitelja  Ewerta Grens naizgled nemoguć zadatak. Ali, prije svega, treba zbrinuti djevojčicu… 

Ponovno pjevam. Sretan rođendan ti. Sretan rođendan ti. Pjevam punim, punim glasom i ne moram čuti da netko zvoni na vratima. I da je pozvonio još jedanput. Str. 5.

17 godina kasnije

Ewerta Grensa pola godine dijeli do mirovine. Nema više energije i motiva za rad. S obzirom da je samac, najčešće se odmara na kauču u svom uredu, uz povremene brifinge sa suradnicima Mariannom i Svenom i dvoje mladih policijskih vježbenika na praksi. Događaj od prije 17 godina jedan je od rijetkih neriješenih u njegovoj dugogodišnjoj karijeri. Međutim, sedamnaest godina kasnije, u stan ubijene obitelji provaljeno je  i nešto je ukradeno. Nešto što je prije toliko godina promaklo istražiteljima. Ali, ovaj put, Ewert je odlučan da riješi slučaj do kraja. No, ne može sam. Shvaća da je ovaj događaj povezan s nekim s vrha policijske hijerarhije udruženim s međunarodnim krijumčarima oružja. Odlučuje potražiti usluge bivšeg kriminalca/ policijskog doušnika Pieta Hoffmana.

Praznina bez sadržaja. Nešto je bilo unutra. Sedamnaest godina. Nešto čega sada nema. str. 25.

Zana

Preživjela djevojčica smještena je u program za zaštitu svjedoka. Socijalna radnica zadužena za nju vješto je zamela tragove i sedamnaest godina nitko nije čuo za nju. Eweret Grens se mora jako potruditi da je pronađe. Kada mu to konačno i uspije, otkrije da je Zana napustila udomitelje i otišla tražiti svoje obiteljske korijene. Trag vodi na Kosovo…

Program zaštite svjedoka. Njezin novi život. Netko ga je uzeo. str. 38.

Evert i Hoffmann

Nekad su surađivali kao policajac i doušnik, ali nikad nisu jedan drugome vjerovali. Piet Hoffmann nekadašnji je kriminalac koji je nakon odslužene zatvorske kazne, svoje znanje o nezakonitim aktivnostima, veze u krugovima bliskim podzemlju i krijumčarima oružja,  odlučio iskoristiti pomažući policiji. Sada živi ‘normalnim’ obiteljskim životom vodeći zaštitarsku tvrtku. Kada bivši Hofmanovi poslodavci iz svijeta podzemlja ucjene Hofmana, on odlučuje pomoći Ewertu da pronađe krticu u policiji u zamjenu za život svoje obitelji. Istraga koju provode dovodi u vezu ubojstva albanskih plaćenika s mrežom trgovaca oružjem koji se žele etablirati na švedskom tržištu. Vremena je malo, ucjenjivači daju samo 72 sata za djelovanje, inače će objaviti imena policijskih doušnika. Nakon toga nastradat će nedužne osobe…

Dojam o romanu

Anders Roslund napisao je nekoliko  romana sa Börgeom Hellströmom i moram priznati da su mi ti romani bili zanimljiviji. Ovaj roman, koji je napisao sam Anders Roslund, prati tematikom prethodne romane. Poznati istražitelj u ratu protiv međunarodnih kriminalaca, krtice u vlastitim redovima i balkanska mafija, sve su to poveznice između ovog i prethodnih romana. Roman ima, po meni, dosta zamršenu radnju i morate biti skoncentrirani na čitanje jer će vam pobjeći nit. Roman je napet, a radnja brza pa se malo mučite slijediti sve to, pogotovo što se odvija na dva kolosijeka, jedan u policijskom okruženju, a drugi u obitelji bivšeg kriminalca koji sada radi za policiju i spašava svoju obitelj. Moram priznati da me roman malo umorio, jer podsjeća na one filmove gdje kriminalci stežu obruč ucjenama s vremenskim tajmingom, samo što je u knjizi taj vremenski škripac uz brdo likova, teško pratiti.

Također, voljela bih u budućim knjigama ovog autora pročitati da se malo odmaknuo od balkanskog kriminalnog miljea. Kriminalaca ima raznih nacionalnosti pa zašto uvijek koristiti ove sa Balkana? Nije baš moguće da su to jedini kriminalci u Švedskoj…

Kraj romana je neočekivan i njime se Anders Roslund ipak donekle iskupio pa  preporučam izdržati do kraja i pročitati ovaj roman.

Sljedeći nastavci iz ovog serijala su Slatko snivaj i 100 posto.

Anders Roslund Sretan rođendan ti

O autoru:

Anders Roslund (rođen 1961.) švedski je pisac i novinar. Roslund je 15 godina radio kao izvjestitelj vijesti za Rapport News, Aktuellt i Kulturnyheterna. Nakon novinarske karijere udružuje se s  bivšim rehabilitiranim kriminalcem  Börgeom Hellströmom i započinju zavidnu spisateljsku karijeru koja traje sve do  Hellströmove smrti 2017. godine.

Kao stalni švedski dvojac za pisanje kriminalističkih romana,  Roslund i Hellström radili su od 2004. do Hellströmove smrti 2017. godine. Njihovi romani stavljaju poseban naglasak na ulogu žrtve i počinitelja, nudeći moralno sivi prikaz motiva i odgovornosti.

Njihova djela prevedena su i prate ih čitatelji na tridesetak jezika.

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

Johanna Holström: Otok duša

Nakladnik: V.B.Z., 2020.

Naslovnica romana Otok duša: ©V.B.Z.

Johanna Holström: Otok duša

Otok duša

Na malom otočiću, na kojem su nekada boravili gubavci, sada je bolnica duševnih bolesnica. Ili možda bolje reći umiralište, jer rijetko koja pacijentica ikad ode s otoka.

Otok je tiho mjesto. Galebovi kriče iznad zaljeva. Sunce blista na valovima u daljini. …

Međutim. Ta bolnica. Plijeni pozornost. … Čitava ograđena. Debeli kameni zidovi koji hladno zrače. Odvajaju. Zatvaraju ono što se nalazi unutra. Ono što ne smije vidjeti svjetlost dana. Ono što je bolje ne puštati van. (str. 48.)

I da, pacijentica – jer stanari te bolnice samo su i jedino žene.

Žene koje nisu imale sreće u životu.

Žene koje su bile previše za svoje obitelji.

Previše za svoje muževe.

Previše za društvo.

Ponekad mislim da je nesreća roditi se kao žensko. Slaba, a istodobno privlačna muškima. Tako privlačna da im to pomuti pamet, ali tjelesna snaga je tu kad krenu uzeti što žele. I nema veze koliko je žena jaka jer muško je uvijek jače… Uvijek ju je moguće srušiti na zemlju i iskoristiti. A onda ona samo ostane puzati u prljavštini, tko god da je. (str. 42.)

Pacijentice, među kojima su Kristina, koja je učinila nešto neoprostivo, i Elli, koja samo želi da je majka doživi, i Karin, osuđena jedino zbog onoga što jest, zbližavaju se s medicinskim sestrama poput Sigrid, ženama koje ih hrane, peru, oblače, hrabre i grle kada to neće nitko drugi.

Priča je to koja počinje 1891., a završava više od sto godina kasnije.

Priča o ženama, za žene.

Stvarni otok duša

Radnja ovog romana je, vjerovali ili ne, nadahnuta slučajevima pravih žena i bolnicom koja je doista postojala, o kojima je podatke spisateljica pronašla u arhivu grada Abo.

No, ono što na čitatelja djeluje poput udarca maljem o glavu jest povlačenje paralele između te bolnice za duševno oboljele žene i nekog, ha… Nazovimo eksperimentalnog liječenja „ženske histeričnosti“ iz 18. stoljeća. Žena je tada, živa, ostavljena u kadi, u (hladnoj) kupki, dok se nije raspala iznutra. Liječnik je to, dakako, promatrao iz dana u dan i vodio bilješke. U posljednjem je zapisu zaključio:

… da je kupka izliječila pacijenticu od histerije, ali je, nažalost, umrla tijekom tretmana. (str. 8.)

Imajte tu metodu liječenja (koju su nad ženama provodili muškarci) u glavi dok čitate tristotinjak stranica ovog romana. Jamčim vam da ćete ga doživjeti na osobnoj razini.

Johanna Holström: Otok duša

Kako to da su uvijek samo žene histerične?

Iskreno ću reći, ovaj je roman dobio toliko dobre kritike da sam očekivala malo više nego sam dobila. No, nemojte da vas moje riječi odvrate od čitanja.

Otok duša svakako je roman koji morate pročitati.

Možda vam se ne svidi sama priča, ali nakon čitanja, svakako ćete ostati duboko dirnuti sudbinom žena iz bolnice. U vašoj će se glavi rojiti mnoštvo pitanja, a ako ste žena, još i više.

Kako to da su uvijek samo žene histerične?

Kako to da se svaka naša emocija tumači time da smo u PMS-u, da smo pod utjecajem hormona, da trebamo dobiti, da smo dobile, da smo tek imale…?

Nije ju uzimao za ozbiljno kad je bila uznemirena. I zato se ona pokušavala smiriti. … No, on je svejedno nikad nije slušao. Ako to nije bilo zbog trudnoće ili izbezumljenosti zbog straha od poroda, onda je to bilo zbog ženskih mjesečnih problema. Uvijek nešto. (str. 117.)

Imamo li mi pravo biti ljute, povrijeđene, bijesne, bez toga da nam netko kaže da nam sigurno manjka znamo-već-čega i predloži nam da češće upražnjavamo znamo-već-što?

Jeste li ikada svjedočile obrnutoj situaciji?

Je li se ikad bijesnom muškarcu s podsmijehom objasnilo da si „pronađe ženu i opusti se“, a ne mu se sklanjalo s puta i duboko poštovalo njegovo emotivno stanje? Za koje je okrivljena žena?

Uvijek se pričalo samo o životinjama. Pazi se vukova. Pazi se medvjeda. … Ali nikada, nikada, pazi se uspaljenog muškarca. (str. 42.)

Otok duša nesretnih žena

Četiri su žene glasovi ovog dirljivog romana.

Jedna od njih je Kristina, pacijentica koju je tako lako osuditi, a tako teško razumjeti. Na prvu. No kako teče njezina priča, tako se sve više zbližavamo s njom. Ne opravdavamo je, ali ni ne osuđujemo. Držimo srce otvorenim. Jer, Kristinin život nije bilo lak.

Jedna je stvar kad te netko napadne u šumi, ali sasvim je druga kad ostaneš trudna. … Sam bog zna je li se Kristina zabavljala po selu otkako je doživjela tu nesreću. Jer tako je to, kad ti se takve stvari jednom omile, onda je to kao vatra u tijelu i radiš što god hoćeš samo da je ugasiš. (str. 34.)

A ona je prihvatila svoju kaznu, čini se, doživotnu.

Ne. Ne postoji nikakav način da se iskupim. Dobila sam kaznu, a kazna je to što moram nastaviti živjeti. (str. 63.)

Druga je Elli. Oduvijek je željela samo majčinu ljubav, ali je nikad nije dobila. Čitavo se vrijeme nada da će je majka izvući iz bolnice, da će je spasiti. No zdravi rijetko kad misle na bolesne onoliko koliko bi trebali.

Uz Elli je Karen, koja se više ni ne nada izlasku. Nije se uklapala u svijet prije, sigurna je da neće ni kasnije.

Sigrid je četvrti glas. Ona je medicinska sestra koja se s ljubavlju brine za svoje pacijentice.

U pozadini ovih ženskih glasova tutnji rat.

Muškarci i njihove borbe.

Johanna Holström: Otok duša

Zašto pročitati Otok duša?

Spomenula sam već da me Otok duša nije oduševio, no to je naprosto zato što nije moj tip romana. Doista ne znam što bih vam istaknula kao njegovu lošu stranu… Voljela bih da je priča malo snažnije ispričana, eto to. Na trenutke mi zvuči previše poetski, previše eterično s obzirom na tešku temu o kojoj govori.

No, s druge strane, stil pisanja naprosto me oduševio! Eliptične rečenice koje ne govore ništa previše, već točno onoliko koliko treba. Opisi koji dodiruju naše emocije, ljepota jezika kao takvog… Divno nešto. Svaka čast prevoditelju!

Jer snijeg koji briše sve tragove i prekriva stijene i odrezano korijenje, samo je presušena voda. Bijelo utapanje, delirij elemenata. Tišina je odsutnost ptica i životinja. Prividna smrt. (str. 196.)

Osim prelijepog načina pisanja, svidjelo mi se i što sam nešto naučila.

Valjda mi je promaklo poglavlje o eugenici kad smo u školi učili Povijest. Nisam imala pojma koliko su i Švedska i Finska bile bliske Hitleru po nekim svojim načelima o nadmoći rase. Doista nisam znala da se nekada odgovor na psihička stanja pokušao pronaći u tijelu – u razmaku među obrvama, debljini stidnih usana ili visini čela.

Uvijek to skidanje. Uvijek detaljno proučavanje tijela u različitim stadijima raspada. Uvijek bilješke o obliku, boji i stanju tijela. Lov na tjelesne deformacije, mane, ožiljke, sve što bi trebalo dati fiziološko objašnjenje zašto je ovaj život ispao takav kakav je ispao. (str. 136.)

Johanna Holström uzela je jednu tešku, zahtjevnu temu i oblikovala je u dojmljiv roman koji svakako nećemo zaboraviti tako brzo.

I ne smijemo! Ovaj nam roman treba biti pouka i upozorenje. Pouka – da nas nauči kako je i zašto nešto bilo. I upozorenje – da nam pokaže što više ne smije biti. 

Ostali naslovi ove autorice:

Johanna Holström autorica je triju zbirki priča, među kojima je najzapaženija Camera obscura.

Osim romana Otok duša, napisala je i roman Anđeli s asfalta, a možete ga također pronaći u izdanju V.B.Z.-a.

Gdje kupiti roman Otok duša:

V.B.Z.

Objavljeno

Jill Mansell: Možda ovaj put

Nakladnik: Znanje, 2020.

Naslovnica knjige Možda ovaj put: © Znanje

Jill Mansell Možda ovaj put

Možda ovaj put– priča o ljubavi i prijateljstvu

Možda ovaj put pitka je ljubavna priča o djevojci koja nakon razočaranja u ljubavnim vezama traži srodnu dušu koja će je razumjeti i s kojom će moći podijeliti sve svoje snove. Čini se da je jednog takvog kandidata i pronašla. Nevolja je jedino u tome što je on u sretnom braku.

Romantična priča koja donosi red veselja, red tuge, red razočarenja, a zatim  red ushita i sreće, jednostavnim je i iskrenim stilom osvojila čitatelje nježnijih duša. Topla ljudska priča o tome kako se za ljubav,  kao i za prijateljstvo, treba boriti, ispričana likom glavne junakinje Mimi, ganut će čitatelje koji traže romantičnu, nepretencioznu knjigu koja će ih zabaviti.

Mimi dolazi u Goosebrook

Možda ovaj put prati mladu djevojku Mimi kojoj u životu baš i ne ide. Razočarana u ljubav jer ju je momak prevario s najboljom prijateljicom, odluči napraviti predah i srediti misli boravkom na selu gdje joj živi otac. Živopisno selo Goosebrook koje se nalazi  u engleskoj pokrajini Cotswolds, osvojilo je Mimi već na prvom silasku iz vlaka. Ali, stanovnici su isto tako živopisni. Nitko ne želi povesti Mimi, te ona odluči otpješačiti do sela, što se i nije pokazalo tako loše jer već na početku susreće zgodnog Cala. Susret je bio krajnje neobičan. Mimi je mislila da netko “zlostavlja ovcu”.  A Cal je samo htio pomoći životinji.

“Što to radiš? Makni se od te ovce!” str. 3.

Brzinski je preskočila ogradu ne bi li ju spasila, a na kraju se ispostavilo da je muškarac na kojeg je vikala da ostavi sirotu životinju Cal, koji je skotnoj ovci pomagao da ustane na svoje noge.

Selo puno zanimljivih likova

Dolaskom u selo, Mimi upoznaje puno zanimljivih likova. Lokalni šarmer Paddy, Mimina prijateljica Lois, Mimin samozatajni otac Dan Huish, njegov partner Marcus, obojica povučeni računovođe, Loisina zločesta svekrva Henrietta, Mimin osebujni poslodavac C.J., sve je to galerija likova s kojima se Mimi sprijateljuje i zbog kojih je njezin boravak na selu uvijek veseo. Nakon što natjera oca i njegovog partnera da se uključe u život sela, Mimi dolazi na sve seoske proslave i druženja. A naravno tu i Cal.

Ne možemo si pomoći kada počnemo nekoga voljeti. Nema srama u tome. Dopušteno ti je da budeš uzrujana jer ga ne možeš imati. Str. 249.

Mimi- od prvog trenutka Cal!

Mimi se Cal svidio od prvog trenutka kada ga je ugledala. Ali Cal nije slobodan. Suočena s tim, Mimi nikad nije gajila nadu da će biti njezin, ali kad su se okolnosti promijenile, Mimina nesigurnost i nisko samopouzdanje dolaze do izražaja. A Cal nije baš pomogao. Mislim da me i živcirao od prvog trenutka. Svi su znali da se Mimi sviđa Cal, samo Cal to nije znao. Navodno…

Mimi- osobnost

Mimi, pravim imenom Emylia Huish, djevojka je koju je lako zavoljeti. Slična je svim djevojkama ovog svijeta koje nemaju dovoljno vjere u sebe, nesigurne su i misle da ne zaslužuju sreću. Razočaranja u ljubavi čine je ranjivom osobom koja nikad neće učiniti prvi korak. Iako joj se Cal jako sviđa, ona sama misli da ga nije dostojna. Životne tragedije još više urušavaju njezino samopouzdanje. Ali, Mimi je jako dobar i požrtvovan prijatelj, na kojeg uvijek možete računati. Iako su je neki ljudi razočarali, ona ne osjeća gorčinu, već pokušava ići dalje. Uostalom, ona ima i dobru karijeru. Radi kao osoba za odnose s javnošću za poznatog pisca koji nije baš jednostavan lik.

Trebam osobnu asistenticu. CJ je bio prava noćna mora, ali opet…bio je to posao. str. 118.

Dojam o knjizi Možda ovaj put

Knjiga je lepršava, zabavna i iskrena. To joj je svakako plus. Ne pretendira da bude neko veliko književno ostvarenje, već opuštajuća zabava na romantičnoj plaži, parkiću ili na osami. Iako se na neki način stvari čine površne, one ipak imaju dubinu. Vrijednost ljubavi i vrijednost prijateljstva temeljni su postulati knjige. Jako je dobro opisano i selo Goosebrook i njegovi stanovnici, tako da se možete zamisliti u tom malom, ruralnom, britanskom mjestašcu.

Druga stvar su glavni likovi za koje imam određene zamjerke (pogotovo za Cala kojem je trebalo gotovo 400 stranica knjige da shvati da je Mimi zainteresirana za njega). Taj bih lik, da je bilo moguće, istukla. Ali romansa ne bi bila romansa da nema happy enda. Tako i u ovoj priči. Mimi je u Možda ovaj put ipak pronašla sreću…

Jesi li ikada doživjela ljubav na prvi pogled. Mislila je na udar munje. Mimi se odmah prisjetila prvog trenutka kada je ugledala Cala. str. 265.

Jill Mansell Možda ovaj put

O autorici

Jill Mansell britanska je autorica romantičnih i duhovitih ljubavnih romana. Njezini naslovi prodani su u više od 10 milijuna primjeraka i našli su se na vrhu ljestvica Sunday Timesa, New York Timesa i USA Todaya. Odrasla je u Cotswoldsu, a danas živi sa svojom obitelji u Bristolu.

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

Sarah Vaughan: Anatomija jednog skandala

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2020.

Naslovnica romana Anatomija jednog skandala: ©Mozaik knjiga

Sarah Vaughan: Anatomija jednog skandala

Anatomija jednog skandala

Kad privlačni, slatkorječivi i sve u svemu zanosni ministar bez portfelja James Whitehause bude optužen za silovanje, slučaj se nađe na stolu kraljevske savjetnice, odvjetnice Kate Woodcroft.

Bez vlasulje sam više svoja. Više ja. Ona ja koja sam u srcu, a ne ja u sudnici ili u bilo kojoj prijašnjoj inkarnaciji moje osobnosti. Ovo sam ja … odvjetnica za kazneno pravo … iznimno iskusna stručnjakinja za progon seksualnih kaznenih djela. Četrdeset i dvije godine, razvedena, bez partnera, bez djece. (str. 10.)

Kate je odlučna da šarmantnog ministra privede pravdi, no više je nego i svjesna njegova djelovanja ne samo na žene, nego na ljude općenito. Može li uopće oblikovati slučaj tako da ga porota osudi?

Ministrova supruga Sophie bezuvjetno stoji uza svog supruga i vjeruje mu potpuno. No, optužba za silovanje mlade, privlačne suradnice mogla bi biti kap koja će preliti čašu. Što još Sophie zna o svom suprugu?

… on mnogo toga prešućuje, da. To je dio njegova posla: spremnost da s istinom bude ekonomičan. To je čak i preduvjet za ministra. (str. 19.)

Kako se bliži dan presude, na površinu izlaze tajne, brižljivo i dugo zakopavane, koje čvrstim čvorom vežu odvjetnicu, ministra i njegovu suprugu.

Može li više ljudi čuvati tajnu?

Na što je spremna povrijeđena žena?

Koliko smo dugo sposobni čuvati bijes u sebi, prije nego on nagrne iz nas u valovima?

I koga će ti valovi pomesti?

Snažne žene

Anatomija jednog skandala sudska je drama s elementima psihološkog trilera u kojoj ćete uživati.

Izuzetno zanimljiva priča, s natruhama neke davne, strogo čuvane tajne okupirat će vas i tjerati na čitanje. Ono čime je mene navedeni roman osvojio jest odlična portretiranost ženskih likova – one su uvjerljive, žive, stoje pred nama čitateljima sa svim svojim vrlinama i manama.

Kate je pomalo introvertirana, ali veoma strastvena u poslu koji obavlja. Želi da svi negativci završe gdje im je i mjesto – iza rešetaka, no nije to samo iz običnih moralnih pobuda. Kate krije tajnu, tajnu koja ju goni da ide dalje, više, upornije. Ona je jedini lik čija nam je perspektiva donesena u prvoj osobi.

U odvjetništvu je najvažnije biti uvjerljiviji od protivnika… Ako bolje obrazlažete, možete pobijediti čak i ako su svi dokazi protiv vas. A pobjeda je najvažnija, dakako. (str. 13.)

Sarah Vaughan: Anatomija jednog skandala

Sophie je isprva primjer stepfordske supruge – uvijek dotjerana, nasmiješena, majka dvoje preslatke djece i supruga ministra kojeg obožava. Nakon što njegov skandal sa silovanjem izlazi u javnost, Sophie u svom suprugu uviđa nešto na što je godinama uporno zatvarala oči. No, ne može ga ostaviti, može li? Njezino emocionalno stanje nakon prvog dana suđenja toliko je dobro prikazano da ju vidimo – tu otužnu ženu koja se vedro smiješi dok je u javnosti, i koja plače tek u privatnosti i tišini svoje kupaonice.

Odlazi u kupaonicu, prska se hladnom vodom i poseže za sredstvom za čišćenje lice. Velikom blazinicom pomnjivo uklanja sve tragove tog jutra – maskaru, podlogu, olovku za oči, strah, krivnju, sram i tu intenzivnu tugu koja je izjeda. (str. 119.)

Ministar bez portfelja

James Whitehouse političar je bez ijedne mane – dok se ne otkrije jedna. Zatim, mrlje njegova identiteta počinju se širiti i obuhvaćati sve ljude oko njega pa i one na najvišim instancama. Zašto britanski premijer uvijek drži Jamesovu stranu. Zašto mu to duguje? Što krije premijer?

Karizmatični ministar smatra da je uvijek i svugdje u pravu, da je sve što napravi ispravno. I to mu funkcionira, očito.

Rekao sam istinu, gotovo istinu. Ili istinu kako sam je ja vidio. … Svi s vremena na vrijeme prilagođavamo istinu. (str. 267.)

Ipak, žene na koje se namjerio i za koje smatra da ni u čemu nikad nisu dovoljno ustrajne, ustrajno će se potruditi da ministar osjeti čvrstu ruku pravde. Recimo.

Od čega se sastoji anatomija jednog skandala

Ako volite suđenja, napetu radnju i tajne iz prošlosti, voljet ćete i ovaj roman. On nije samo običan sudski progon, nego i obiteljska drama i psihološki triler te u sebi nosi brojna pitanja.

Pitanje nevjere – kad je „prava“, a kad se može oprostiti?

Jer, kako bi ijedna veza mogla preživjeti slušanje najintimnijih pojedinosti druge veze? … A znala je da opetovane nevjere može preživjeti ako se uvjeravate da u njima nema emocija. Da su isključivo fizičke i da vaš suprug voli vas i samo vas. (str. 120.)

Sarah Vaughan: Anatomija jednog skandala

Pitanje prošlosti – koliko ona utječe na osobu koja smo danas?

Pitanje istine – koliko doista, svakoga dana, lažemo sami sebi? Postaje li laž istina ako je ponavljamo dovoljno dugo? Je li skrivanje istine uopće laž?

I naravno, ono najvažnije, pitanje pristanka – u kojem trenutku se računa NE kao NE? Kada muško ponašanje protumačiti kao šalu, a kada kao prijetnju?

...mlada žena koju je šef prepipao ili tobožnji prijatelj koji ju je poljubio može pokušati umanjiti težinu toga što se dogodilo. Misliti najbolje: da je to bila nekarakteristična pogreška koju je najbolje zaboraviti ili pomesti pod tepih, neovisno o tome što lupanje njezina srca – i val straha koji struji njome – možda otkriva.

Ali, ona je budalasta – i to nije čudno.

Muškarci nas sve mogu učiniti budalastima. (str. 147.)

Ostali naslovi ove autorice:

Sarah Vaughan autorica je nekoliko romana, no na našem je području preveden sam jedan – Anatomija jednog skandala.

Gdje kupiti roman Anatomija jednog skandala:

webshop Znanje

Objavljeno

Leigh Bardugo: Sjena i kost

Nakladnik:  Znanje, 2021.

Naslovnica knjige Sjena i kost: ©Znanje

Leigh Bardugo Sjena i kost

Sjena i kost– fantasy putovanje u mračne zemlje

Sjena i kost (u originalu Shadow and Bone) prvi je dio trilogije koja ima zajednički nazivnik Griša. Griše su ljudska bića posebnih sposobnosti. Trilogija Sjena i kost također sadrži nastavke Opsada i oluja te Propast i uspon, čije objavljivanje nakladnička kuća Znanje planira do kraja godine. Hrvatski knjigoljupci upoznali su se već sa svijetom griša, u do sada objavljenoj duologiji koju čine Šest vrana i Izopačeno kraljevstvo, a od travnja se započela prikazivati  prva sezona TV serije Sjena i kost u produkciji Netflixa. Knjiga koketira s različitim žanrovima: pustolovnim, povijesnim, fantasy i ljubavnim. Sve je to Leigh Bardugo uklopila u raskošnu kostimiranu pustolovinu.

Kraljevina Ravka

Sjena i kost započinje opisom kraljevine Ravke. Ono što je nekad bila moćna i bogata kraljevina danas je samo opustošena zemlja. Ljudi na vlasti kojima je cilj osvojiti što više zemlje i dobara, kako bi upravljali ogromnim kraljevstvom, napravili su Sjenoviti Rasjed, pojas neprobojne tame između dijelova kraljevstva. Sjenoviti Rasjed mogu proći samo najizdržljiviji i najobučeniji, jer njime haraju opasne Volke – čudovišne ptice koje žive samo u tami. Tako je kraljevina razjedinjena na pretežno skandinavski dio i pretežno azijski dio. Autorica prilaže zgodnu mapu kako bi podjela kraljevstva bila jasnija.

Alina

Glavna junakinja u knjizi Sjena i kost zove se Alina Starkov. Odrasla je u sirotištu zajedno s dječakom Malom Oretsevim, koji joj tijekom godina postaje najbolji prijatelj. Školuje se za kartografa i ne izdvaja se ni po čemu. Međutim, tijekom vojničkog pohoda kroz Sjenoviti Rasjed, Alina spašava život  Malu i ostalim vojnicima, razvijajući nevjerojatnu sposobnost –magično prizivanje svjetlosti  kojim rastjeruje neprijatelje. Alina je i sama šokirana ovom moći koju je otkrila u sebi, a njezina sposobnost nije prošla nezapaženo ni drugima. Shvativši da je ona u stvari neotkrivena griša Suncozovka, čije moći nisu bile otkrivene u djetinjstvu, za Alinu se zainteresira kralj i njegov dvor. Oni šalju vojnog zapovjednika Mračnjaka da Alinu dovede u dvor.

Boravak na dvoru

Dolaskom u dvor Alina je zaslijepljena bogatstvom arhitekture, obilja i sjaja, koje je daleko od preživljavanja u njezinom skromnom mjestu. Upoznaje Mračnjaka i njegove vojnike kao i cijelu svitu griša –djevojaka s različitim moćima. S nekima se sprijateljuje (poslužiteljica Geniya koja je u kraljevoj milosti) i nakratko joj godi naklonost i pažnja naočitog Mračnjaka, plesne dvorane i svečanosti u dvoru, ali nikako ne može zaboraviti prijatelja Mala..

Uskoro Alina biva stavljena pred izazove vlastitog srca i mora odlučiti : ostati na dvoru i biti pod Mračnjakovim tutorstvom ili pobjeći i ići za svojom sudbinom…

Zoya je bila grozna, ali je imala pravo. Ja ne pripadam u ovaj prekrasni svijet, i ako  ne otkrijem način na koji da upotrijebim svoju moć, nikad mu neću ni pripadati. Str. 138.

Leigh Bardugo Sjena i kost

Mračnjak

Iako je Ravka kraljevstvo na čelu s kraljem i njegovom svitom, zemlju zapravo vodi vojni zapovjednik, zgodni Mračnjak. Neodređenih godina, impozantne pojave s očitom moći koju svi osjećaju u njegovoj blizini, magnet je za sve djevojke griše. Nakon što dovede Alinu na dvor, Mračnjak organizira prezentaciju njezinih moći- svjetlosne prizive koji izazivaju oduševljenje, ali i zavist stanovnika u kraljevom okruženju. Uz to, Alina vježba intenzivne borilačke treninge i duhovne vježbe, kojima ona ne zna svrhu, ali Mračnjak ima plan: uz Alinine moći zavladati će još većim dijelom kraljevstva. Naime, prizivatelj sunca ili Suncozovka, po legendi  je najmoćnije stvorenje koje može odlučivati od sudbini svijeta.

Nosiš njegov znak. Njegov simbol i njegovu boju.

Odjeća, nakit,  čak i to kako izgledaš. Sve na tebi odiše njime. str. 193.

Griše

Griše su možda i najzanimljivije osobnosti u knjizi. Postoje tri vrste griša – Korporalke (Red Živućih i Mrtvih), Eteralke (Red Prizivatelja) i Materialke (Red Tvoritelja). Sve su to djevojke s nekakvim moćima. Neke od njih u stanju su premještati predmete snagom volje, druge mogu manipulirati vjetrom, treće vatrom i vodom, a samo jedna od njih ima počasnu titulu Prizivatelj sunca.

 Postavši griša, Alina oslobađa nevjerojatne moći, ali i saznaje mnoge tajne o njihovom životu.

Ja nisam kao ti Male. Nikad se  zapravo nigdje nisam uklapala kao ti. Nikad nisam nikamo pripadala. str. 249.

Dojam o knjizi Sjena i kost

Sjena i kost roman je koji me podsjeća na prekrasno umotan čokoladni bombon. Svjetlucav, predivno umotan, mami vas da ga otvorite i pojedete. Ali, čim ga pojedete, zaključite da ste jeli i bolje bombone. Tako je to bilo otprilike i sa mnom. Knjiga ima predivnu naslovnicu, mističnu i fantastičnu u isto vrijeme. Unutra je mapa kraljevstva (svaka čast autorici) i detaljno objašnjenje redova i hijerarhije  griša, kako bismo mogli slijediti tko je tko. I na tome odajem priznanje autorici. Također mi je jako dobra raskošna scenografija, opisi gradova, dvora, odjeće griša i odore vojnika koji bude maštu i čine da se poželite naći u nekoj plesnoj dvorani ili svečanom primanju. Autorica rabi jako puno izmišljenih riječi, u svrhu opisa mjesta, ljudi ili funkcija u Ravki. To mi je isto bilo zanimljivo. Ono što mi je lošije u knjizi je definitivno tanka priča koja se oslanja na borbu dobra i zla, uz romantičan zaplet između dva, tri glavna lika.

Sjena i kost-epska priča u budućim nastavcima

Roman je donekle na tragu Igre prijestolja, s tim što je ova potonja neusporedivo složenija i veličanstvenija od Sjene i kosti. Ali, Sjena i kost ima potencijala prerasti u epsku priču. Zbog toga s nestrpljenjem očekujem izlazak nastavaka Opsada i oluja te Propast i uspon.

Serija Sjena i kost

U međuvremenu, dok čekate nastavke, možete pogledati Netflixovu  ekranizaciju  romana o Grišama. Serija ne slijedi u potpunosti Sjenu i kost. Iako sam čitala dosta oprečnih komentara, meni se serija svidjela zbog scenografije, dobrih kostima i dobro pogođene atmosfere. Preporučujem je pogledati nakon pročitane knjige, da možete uspoređivati.

O autorici:

Leigh Bardugo autorica je fantastičnih romana iz serijala Grishaverse. Uz više od tri milijuna prodanih primjeraka, Grishaverse obuhvaća trilogiju Sjena i kost, duologiju Šest vrana te romane Jezik Trnja, Kralj Ožiljaka i Život Svetaca.

Netflix je otkupio filmska prava za trilogiju Sjena i kost te duologiju Šest vrana i prema njima je snimljena originalna serija. Leigh je rođena u Jeruzalemu, odrasla u južnoj Kaliforniji i studirala na Sveučilištu Yale gdje je pronašla inspiraciju za svoj roman Ninth House koji je proglašen najboljim fantasy romanom prema odabiru Goodreadsa 2019. godine.

 Znanje je dosad objavilo Šest vrana te Izopačeno kraljevstvo, a Sjena i  kost prvi je dio trilogije o Suncozovki Alini Starkov.

Gdje kupiti:

Znanje

Ako vas zanimaju i druge fantasy knjige, bacite pogled na našu recenziju knjiga
Tomi Adeyemi Djeca krvi i kosti te Djeca vrline i osvete.