Objave

Objavljeno

Romy Hausmann: Drago dijete

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Drago dijete: ©Znanje

Romy Hausmann: Drago dijete

Prvog dana gubim osjećaj za vrijeme, čast i jedan kutnjak. Zato sada imam dvoje djece i mačku. … Imam i muža. … Pod njegovim zagrljajem pulsiraju ozljede, koje se protežu od gornjeg dijela mojih leđa prema dolje, kao da svaka od njih ima vlastiti rad srca. … Tu i tamo mi se zacrni pred očima… Tada pokušavam samo disati. (Lena, str. 3.)

Drago dijete

Duboko u šumi, u kolibi s prozorima koji su zakovani izolacijskim pločama žive mama, tata i dvoje djece. Tata strogo kontrolira obitelj – odlasci na zahod dopušteni su samo u određenom vremenu, ladice su zaključane, a koliba oslobođena bilo kakvih opasnih, otrovnih, oštrih predmeta.

On štiti obitelj od svih opasnosti i brine se da djeca ne ostanu bez majke.

No, jedan dan mama Lena uspije pobjeći. Da – pobjeći! Jer obitelj koju oni čine nije normalna obitelj – to je obitelj stvorena u zatočeništvu.

A tko je mama Lena? Je li to djevojka koja je prije četrnaest godina nestala i za kojom roditelji neumorno tragaju sve ove godine? Ako nije, zašto tvrdi da se zove Lena?

…moramo se zauvijek pomiriti s mišlju da se više nikad neće vratiti kući, nikad. Samo se sada… ta misao najednom čini mnogo drugačija nego u onim prijašnjim trenucima… Do ovog trenutka bile su to samo teorije, s  određenim manevarskim prostorom. Postaje mi jasno da je taj manevarski prostor posljednjih četrnaest godina bio naš životni prostor, jedino, malešno mjesto u kojem smo mogli postojati, u kojem smo imali zraka za disanje. (Lenin otac Matthias, str. 72./73.)

Lena nije pobjegla sama, uz nju je i njezina kći Hannah, djevojčica iznimne inteligencije, no obilježena odrastanjem u kolibi. Sve što zna, zna iz knjiga, enciklopedija i priča koje joj je mama pričala prije spavanja.

Ali ona je jednostavno moja mama. I kad mislim na nju, znam da je volim. Ljubav, to je vrlo slično kao sreća. Osjećaj koji je jako topao i koji u čovjeku potiče smijeh, tek tako, iako nitko nije ispričao vic. (Hannah, str. 16.)

Dok policija pokušava izvući neki smisao iz Hanninih riječi, dok pokušava utvrditi majčin pravi identitet i identificirati napadača, Lena počinje dobivati prijeteća pisma.

Noćna mora je završila.

Dobro došli u noćnu moru!

Je li „drago dijete“ Hannah?

Roman Drago dijete progutala sam u dva dana i mislim da to dovoljno govori o njegovoj kvaliteti! Atmosfera straha izvrsno je dočarana. Poremećene okolnosti u kojima je jedna obitelj nastala obilježile su svakog njezinog člana.

Roman nam je ispripovijedan s gledišta nekoliko likova – žene za koju pokušavamo dokučiti je li Lena, njezine kćeri Hanne i Leninog oca Matthiasa.

Iz djelića misli majke i kćeri saznajemo jezive okolnosti u kojima su živjele. Ali, dok je majka upoznata i s normalnim životom i svjesna je monstruoznosti čovjeka koji ju je zatočio, Hannah je svega toga blaženo nesvjesna.

Romy Hausmann: Drago dijete

Sjećam se kako sam prve večeri sjedila pokraj njega na kauču, ukočena od preneraženosti. Kako sam krajičkom oka virila prema njemu i kako sam se mogla samo diviti njegovoj kamuflaži. … Izgledao je kao da je upravo stigao iz ureda… Nije to bio onaj nenjegovani, smrdljivi monstrum rošavog lica i praznih, crnih očiju, kao iz filma strave. (Lena, str. 86.)

Njoj je tata samo – tata. Koji možda ima hrpu pravila i zabrana, ali to je samo zato da se mama – ah, ta smotana, zbunjena mama – ne ozlijedi! Dijete ne razumije što znači normalna obitelj i njoj je njezina upravo to. I dok mi čitatelji s nevjericom (i gnušanjem) pratimo sudbinu majke, još nam veći osjećaj mučnine ostavlja upravo Hannah – Hannah koja se želi vratiti u kolibu, koja mrtva-hladna, ozbiljno, pripovijeda o braci koji čisti mrlje krvi s tepiha jer je čistoća važna i koja bulazni o putovanju na koje ju je vodila mama. U Pariz!

Može li se Hanni vjerovati?

Zašto ustraje u svojim lažima?

I što je uopće laž, a što istina u tom kolopletu mašte, priča, događaja…

Pravi psihološki triler, napokon!

Roman Drago dijete jeziv je, potresan, strašan, emotivan, sve odjednom. Kombinacija je psihološkog trilera i svojevrsne obiteljske drame, mučna, zapletena, puna različitih obrata i šokantna.

Radnjom pomalo podsjeća na Sobu Emme Donoghue, no Soba je dirljivija, potpuno ispričana glasićem nevinog djeteta.

Hannah je djevojčica od koje su me podilazili srsi, iako sam se trudila razumjeti okolnosti u kojima je odrastala. Ona nije nevina, ona je iznadprosječno pametna i čitavo vrijeme imamo dojam da nešto krije. Njena nevješta komunikacija s ljudima, ravnodušnost u prihvaćanju događaja oko sebe, mirnoća kojom prolazi kroz sve to… Ne znam, možda nisam u pravu, ali meni je jednostavno bila jeziva.

Sviđaju mi se preokreti kojih ima stvarno dosta i likovi koji su svi odreda mutni.

Sviđa mi se što naprosto ne znamo kome vjerovati niti govori li itko uopće istinu.

Ipak, najviše od svega sviđa mi se čitava ta atmosfera kolibe u šumi, žene koja je uspjela pobjeći i manijaka koji je proganja. Dodajte tome još i djevojčicu u stilu Kingovih blizanki iz Isijavanja i djeda čije postupke ne razumijemo i imate roman koji stvarno nećete ispuštati iz ruku.

Volim kad je roman na kojem piše „psihološki triler“ doista takav – kad se igra psihom i čitatelja i likova. Nikad ne znamo što tko misli ni što nas čeka iza ugla. Ne znamo niti tko je tko ni može li se ikome vjerovati.

A onda, kada na kraju uspijemo sve shvatiti i povezati u cjelinu – što bi se reklo na reklami – neprocjenjivo!

A evo i motivacije:

Teško je to podnijeti, ali vjerojatno je jednostavno tako. To je ljubav. Posve svejedno koliko bolesna, uvrnuta i pogrešno shvaćena, ona i dalje ostaje ljubav. Ljubav koja nas pokreće. Koja nas čini monstrumima, svakog na svoj način. (str. 314.)

Hmmmmm… Definitivno uvrnuto.

Uživajte u čitanju.

I pokušajte ne pročitati sve odjednom!

Romy Hausmann: Drago dijete

Ostali naslovi ove autorice:

Drago dijete je roman prvijenac autorice Romy Hausmann. Možda vam bude zanimljivo to da ona i njezina obitelj žive blizu Stuttgarta – u osamljenoj kući u šumi. Brrrrrr… Jasno mi je otkud joj inspiracija…

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

Caz Frear: Slatke laži

Nakladnik: 24 sata d.o.o. Stilus

Naslovnica knjige Slatke laži: ©24 sata d.o.o. Zagreb 2019.

Knjiga Slatke laži nekako mi je prošla ispod radara pa sam je tek sada pročitala. Tim više sam bila ugodno iznenađena ovim odličnim, punokrvnim krimićem. Knjiga je puna prevrata, s mnogo likova, ali jako dobro izbalansirana priča s neočekivanim raspetom. Sve to garancija je ugodno provedenog vremena uz  čitanje ove knjige.

Caz Frear Slatke laži

Slatke laži- traume iz djetinjstva

Slatke laži započinju pronalaskom leša kućanice Alice Lapaine, koja je zadavljena i bačena na rubnom dijelu grada. Slučaj vode detektivi Metropolitanske policije u čijem je timu mlada dvadeset šestogodišnja Cat Kinsella. Kako je tijelo pronađeno blizu mjesta gdje je pivnica njezina oca, Cat postaje nemirna. Uskoro se saznaje da se Alice nekad davno zvala Maryanne Doyle i Catina obitelj ju je poznavala. Ovo je za Cat neugodno sjećanje jer je njezina obitelj upoznala Maryanne neposredno prije nego što je nestala. Cat je tada imala samo osam godina, ali te događaje jako dobro pamti. Zbog tih događaja u djetinjstvu, Cat se odvojila od obitelji – majke, brata i sestre, a s ocem više nema skoro nikakav kontakt.

Znala sam točno kakav je. Vidjela sam kako je gledao Maryanne Doyle, vidjela sam još štošta drugog. A ponešto sam i čula. str. 36.

Tko je lažljivac u knjizi Slatke laži?

Tijekom cijele knjige pratimo turbulentan odnos Cat Kinsella i njezinog oca. Odnos je toliko narušen da je Cat čak uzela majčino prezime i odselila se iz roditeljskog doma ubrzo nakon srednje škole. Cat već kao mala djevojčica osjeća da je otac nepopravljivi ženskar, šarmantan pozer koji je privlačan ženama i kojemu su posebno interesantne mlade, lijepe djevojke. Uz to vodeći pub, otac je stalno bio u sumnjivom društvu probisvijeta, kockara i ljudi problematičnih poslova na rubu zakona. Osjećaj gnušanja i rezerviranosti prema ocu pokvario je i odnos Cat sa sestrom Jacqui,  koja je uvijek bezrezervno vjerovala ocu, kao  i s bratom Noelom koji je postao prevrtljivi, donekle problematičan mladić.

O da, reći mu da znam da je lagao o Maryanne Doyle. Reci mu da je to u redu, previše me bilo strah ikada zucnuti o tome. Ali reći mu da ga proteklih osamnaest godina kažnjavam za to. str. 43.

Što je vidjela Cat Kinsella

Nakon teškog djetinjstva, Cat je u međuvremenu odrasla, postala detektivka Metropolitanske policije pod vodstvom iskusnih detektiva Parnella i voditeljice odjela „čelične lady“ Steelove. Nakon što se otkrije da je Alice Lapaine zapravo Maryanne Doyle, demoni iz prošlosti izlaze na površinu. Cat  čvrsto vjeruje da njezin otac ima nešto s nestankom koji se dogodio prije 18 godina ili da, u najblažem slučaju, zna puno više od onog što govori. Suočivši ga s nestankom Maryanne Doyle, a zatim i pričom da je Maryanne napustila njihovo mjesto trudna, Cat pritišće oca, ali otac poriče bilo kakvu vezu s Maryanne i njezinim nestankom. Ali,  Cat zna da je njezin otac lažljivac. Zna to sa sigurnošću djeteta koje je nešto čulo i vidjelo i zatim pamtilo dugim nizom godina. Je li njezin otac upleten u nestanak tinejdžerice? Je li mogao sada naštetiti Alice? Ali kako možeš vjerovati lažljivcu, čak i ako možda govori istinu?


Ono što sam mislila da znam: 1998. Maryanne Doyle je nestala i tata je nešto znao o tome?

Ono što znam: 1988. tata je lagao o tome poznaje li Maryannu Doyle- ovo je činjenica! Str. 88.

Tko je Alice Lapaine/Maryanne Doyle?

Nekad je radila kao konobarica u blizini puba Catinog oca, vrckava, lijepa djevojka puna života, veselja i želje za dobrim provodom. Trag joj se gubi 1988. Od tada punih osamnaest godina nitko nije čuo za nju. Danas, kad se otkrilo da je Alice zapravo Maryanne, policija započinje opsežnu potragu o Alicinom životu. Prvi na koga sumnjaju je Alicin suprug, ali ni on ne zna za nekadašnji život svoje supruge. Danas je Alice kućanica koja živi sa suprugom u bogatom predgrađu uz rijeku i bezuspješno pokušava liječiti neplodnost. Jednog dana odlazi u London bez posebnog razloga, ostavivši suprugu samo općenite poruke. Mjesec dana od toga njezino je tijelo pronađeno na rubnom dijelu grada. Policijskom istragom o njezinom kretanju došlo se do saznanja da je zadnje mjesto u kojem je boravila stan koji je koristila prostitutka Saskia.

Caz Frear Slatke laži

Dojam o knjizi

Ovo je jako dobar kriminalistički roman. Vrlo slojevit, s podosta likova (koji su svi isprepleteni i brojni pa ih je teško sve nabrajati), ali vrlo se dobro slijedi nit vodilja. Pročitala sam neke osvrte da je knjiga na početku sporijeg tempa, ali ja nisam imala taj dojam. Štoviše, knjiga me vrlo brzo uvukla u radnju , a lik Cat Kinselle mi je izvrsno psihološki iznijansiran. Lik Catinog oca je isto tako dobro donesen kao lik šarmantnog  slabića koji pokušava ispraviti greške počinjene u mladosti.

Osobna previranja i crv sumnje koji cijelim romanom muče glavnu junakinju, dodatni su stresor u ionako neobičnom i zbunjujućem slučaju. Likova je puno i nitko ne govori istinu. U tom moru lažljivaca, Cat i njezini partneri malo po malo rješavaju zagonetku i roman je sve bolji, a rasplet (koji kreće nakon tri četvrtine pročitane knjige) dosta je zanimljiv i donekle neočekivan.

Preporuka: Svakako pročitati!

Slatke laži prvi su roman iz serijala o detektivki Cat Kinsella. Sljedeći su nastavci Ledeno srce i Ne plači, čije recenzije možete pročitati klikom na naslove.

O autorici:

Caz Frear odrasla je u Coventryju, a svoje je tinejdžerske godine provela sanjajući o preseljenju u London i pisanju romana. Nakon što je ispunila svoj prvi san, prošlo je trinaest godina do ispunjenja drugog i to tek nakon povratka u Coventry. Diplome iz povijesti i politike iskoristila je u mnoge svrhe, uključujući i konobarenje, rad u dućanu, a posljednjih dvanaest godina i za lov na talente.

Gdje kupiti:

Stilus

Objavljeno

Lisa Kleypas: U braku do jutra

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2018.

Naslovnica romana U braku do jutra: ©Mozaik knjiga

Razmišljaš kao da imaš izbora… Ali obratno ti je. Ljubav izabire tebe. Sjena se ravna prema suncu. (str. 121.)

Lisa Kleypas: U braku do jutra

U braku do jutra

Svatko tko je pročitao nekakav roman zna da bi guvernante trebale biti pokorne i obespravljene. Od njih se također očekivalo da budu tihe, podređene i poslušne, da ne spominjemo slijepo poštovanje prema gospodaru kuće. Leo, lord Ramsay, pitao se ogorčeno zašto ga nije dopala jedna od takvih. Umjesto toga, obitelj Hathaway angažirala je Catherine Marks, koja je, po Leovu mišljenju, bacala neprijatnu sjenu na čitavu profesiju. (str. 7.)

I tako se Leo i Cat svađaju, prepiru i otvoreno mrze već dvije godine. Cat na Leu iritira cjelokupna pojava – arogancija i nadmenost, razvratna prošlost, neumjesni komentari… Lea na Cat živcira njezina neprivlačna vanjština, ukočena leđa, stisnute usnice, konstantno pametovanje i suprotstavljanje svemu što on kaže… No mržnja lako prelazi u ljubav, samo kada se oči i srce malo bolje otvore:

Marks se ponašala tako uzdržljivo i čvrsto da se lako zaboravljalo na to da je ona još uvijek mlada žena… Kad ju je Leo prvi put ugledao i upoznao, izgledala mu je kao savršeno utjelovljenje isušene usidjelice s naočalama, ljutim i mrkim pogledom… Ali prošla godina donijela je izvanrednu promjenu kod Marks. Nabacila je koji kilogram… a i obrazi su joj postali rumeniji. … Kad je Leo stigao iz Londona, bio je zapanjen kad je vidio Marks sa svijetloplavim uvojcima. (str. 9.)

No, Cat uopće nije otvorena ni spremna za ljubav. Ona krije veliku tajnu iz prošlosti koja ju tjera da se neprestano skriva. Ni Leo nije oduševljen idejom ljubavi – davno je volio i srce mu se raspalo u tisuću komada.

Tada na imanje Ramsay dolazi vijest da Leo ima još samo godinu dana da se oženi i dobije sina ili će posjed pripasti drugima.
Hoće li Leo i Cat zaboraviti svoju prošlost i baciti se jedno drugom u zagrljaj?

Ili su davne tajne previše strašne da bi ih se zaboravilo?

Cat i Leo – suprotnosti se privlače

Već nakon uvoda, svima nam je bilo jasno da će se međusobna netrpeljivost vrlo brzo pretvoriti u privlačnost. Čim je Leo vidio Catinu pravu, sjajnu boju kose i bujne uvojke umjesto stroge punđe koju inače nosi, znala sam da je vrag odnio šalu.

Ni ona nije ostala hladna na njegove vatrene poglede i ukradene poljupce – koje uskoro uopće nije trebalo krasti!

Da je život imalo pošten, pomislila je (Catherine Marks) turobno, Leo bi bio debeljuškast, s tragovima akni i ćelav. Ali bio je zgodan i visok muškarac. Imao je tamnu kosu, svijetloplave oči i očaravajući osmijeh. (str. 32.)

Njihov toplo-hladan odnos daje dinamiku čitavom romanu i tjera nas da čitamo dalje. Ako se svađaju, želimo pročitati kako se mire i obrnuto. Svidjelo mi se kako spisateljica često ističe Catine pozitivne unutarnje osobine. Kao da je htjela izbjeći da čitatelji misle da se Leo, nekadašnji razvratnik, u nju zagledao samo zbog izvanjske ljepote.

Moraš znati da sam te ja oduvijek želio, Cat. Imao sam tako opake maštarije da bismo oboje završili u paklu kad bih ti ih ja ispričao. I način na koji te ja želim nema veze s bojom tvoje kose ni ovom groznom odjećom koju nosiš. (str. 99./100.)

Lisa Kleypas: U braku do jutra

Preokret njihovom međusobnom hoću-neću odnosu daje odvjetnički ultimatum – ili će se Leo u roku godine dana oženiti ili gubi imanje koje im je postalo dom!

Leo, zakleti neženja, odjednom se zatiče kako razmišlja o braku.

Cat, odlučna u namjeri da se sakrije od svijeta i još jednom pobjegne, odjednom razmišlja o puštanju korijenja.

U braku do jutra – četvrti nastavak Hathaway sage

Povijesno-ljubavno-erotski roman U braku do jutra veoma mi se svidio, mada sam ipak očekivala mrvičicu više. Leo i Cat stalni su likovi u prethodnim nastavnica sage o obitelji Hathaway. Jedva sam čekala da napokon pročitam njihovu ljubavnu priču. Htjela sam saznati kakvu to tajnu čuva Cat i hoće li njihova ljubav uspjeti prevladati traumatične i tragične prošlosti.
Možda me sve to prethodno spominjanje misterija i intriga previše zainteresiralo pa sam zato malo razočarana, ali njezina mi je tajna bila malo… Blah… Ništa strašno niti toliko traumatično.
Ide mi na živce kad se u ljubićima od muhe radi slon. Očekivala sam malo pikantniju, goru, sramotniju, mračniju tajnu. To nisam dobila i to mi je nekako ublažilo dojam cijelog romana.

Dakako, ljubavi, strasti i erotike ima i u ovom nastavku, čime spisateljica nastavlja golicati našu maštu i potiče nas da se vežemo za likove i navijamo za njih.

Dodatni začin ove romantične priče, osim krevetnih eskapada glavnih likova koje će nam zarumenjeti obraze, jest i spominjanje likova iz prethodnih romana. Tako, usput, pratimo nastavak i njihovih ljubavnih priča.

Iako Leo i Cat imaju zanimljivu priču, pomalo drugačiju od ostalih, Iskušaj me u sumrak još uvijek ostaje najdraži mi nastavak ovog serijala.

Ono što mi je najbolje u ovim romanima o obitelji Hathaway jest kraj – ne samo da je sretan (naravno), nego uvijek ima i epilog – nakon tjedan dana, mjesec dana, godinu dana… Ništa me ne razveseli više nego uvid u ono što se dogodilo kasnije! Osim toga, u tom epilogu često dobijemo nagoviještaj radnje i likova sljedećeg nastavka pa me i to dodatno motivira na brzo čitanje romana koji je sljedeći u nizu!

Ostao mi je još posljednji dio, Ljubav poslijepodne.

Točno ne znam kako ću se, nakon ovog dugog ciklusa ljubića, uopće vratiti svojoj prvoj ljubavi – trilerima.

Lisa Kleypas: U braku do jutra

Ostali naslovi ove autorice:

Lisa Kleypas autorica je brojnih povijesnih i suvremenih ljubavnih romana. Ne bi imalo smisla nabrajati ih sve, zato navodim serijal o obitelji Hathaway:

Klikom na neki od prethodnih nastavaka, osim naših recenzija, pronaći ćete i naslove ostalih romana Lise Kleypas, kao i njihovu međusobnu povezanost i savjet za redoslijed čitanja pa bacite oko ako vas zanima!

Gdje kupiti roman U braku do jutra:

Mozaik knjiga

Objavljeno

Rhys Bowen: Dječak iz Toskane

Nakladnik: Mozaik knjiga

Naslovnica knjige Dječak iz Toskane: © Mozaik, 2020.

Rhys Bowen dječak iz Toskane

Dječak iz Toskane

Dječak iz Toskane knjiga je čija se radnja događa u čarobnoj Toskani. Pokrajina puna raskošnih boja, brda koja odmaraju oči, mali gradići okupani suncem, dobro vino i tradicionalna jela koja spravljaju vješte mještanke i koja su tako slična  našoj mediteranskoj kulturi, seoske fešte i sajmovi – najbolja su scenografija koju je Rhys Bowen mogla postaviti  kao pozadinu događanjima u knjizi Dječak iz Toskane.

Čim ovaj stravični rat završi, a po vijestima se čini da će to biti uskoro, doći ću po tebe, ljubavi moja. Do tada, moram te obavijestiti da je lijepi dječak na sigurnom. Skriven je tamo gdje ga samo ti možeš naći. Str. 66.

Dječak iz Toskane – 1944., priča prva

Dječak iz Toskane započinje 1944. kada je avion britanskog pilota sir Huga Langleya pogođen negdje na području Toskane. Skočivši padobranom, Hugo se spušta blizu mjestašca San Salvatore. Teško ranjen, skriva se od Nijemaca među ruševinama starog samostana gdje ga pronalazi i njeguje mještanka Sofija Bartoli. Sofija živi dolje u selu sa sinom Renzom i starom suprugovom majkom. Muž joj je nestao u ratnom vihoru. Sofija se sažalila nad Hugom jer je shvatila da bez njene pomoći neće preživjeti. Pomagala mu je, kradom mu donosila hranu i odjeću, liječila ga. Iz svega toga razvila se ljubav dvoje mladih ljudi u čudnim i tragičnim okolnostima. No, njihova ljubav naprasno je prekinuta izdajom ili nesretnim spletom okolnosti. Huga spašavaju saveznici, a Sofija je zadnji put viđena na njemačkom kamionu..

Budi hrabar. Vratiti ću se kad budem mogla. Nemoj ni pokušati paliti vatru. Netko će vidjeti. Neka te Bog čuva. Nakon toga je otišla. str. 52.

Dječak iz Toskane – London trideset godina poslije, priča druga

Dječak iz Toskane nastavlja se trideset godina kasnije, kada Joanna Langley dolazi kući sa studija, u Langley Hall, organizirati očev pogreb. Rano ostala bez majke, bez jake prisnosti s ocem, Joanna arhivira očeve stvari na starom tavanu. Pronalazi pismo adresirano na Sofiju Bartoli, iz mjesta San Salvadore u Toskani. Ali, pismo nikada nije isporučeno, jer je Sofija napustila San Salvadore i pismo je vraćeno pošiljatelju. Iz pisma je vidljivo da je njezin hladni, suzdržani otac nekad bio zaljubljen u djevojku Sofiju Bartoli. Štoviše, čini se da je imao ljubavnu vezu s njom! Još više ju je potreslo otkriće da postoji „zlatni dječak“ za čije postojanje znaju samo njezin otac Hugo i mještanka Sofija. Osupnuta ovim otkrićem, Joanna prodaje očev cadillac i putuje u Toskanu ne bi li saznala nešto više o događajima koji su uslijedili nakon što se srušio očev avion i on boravio na području San Salvadorea.

Moj otac- moj suzdržani, distancirani otac- dobio je dijete u Italiji. Dijete s Talijankom koja se zove Sofija. str. 67.

Joanna dolazi u Toskanu – sadašnjost

Joannin dolazak u Toskanu nije primljen s oduševljenjem od strane mještana. Svi žele zaboraviti ratna stradanja, a neki od njih i ne žele da se neke ratne priče ponovno pokrenu. Nitko se ne želi sjećati Sofije Bartoli jer su uvjereni da je napustila selo s Nijemcima. Joanna se smjestila kod mještanke Paole Rossini i njene kćerke Angeline. Dolazak  u mjesto i ustrajanje na traženju odgovora dovode u opasnost i samu Joannu. Čovjek koji se ponudio da joj ispriča čega se sjeća vezano za Sofiju Bartoli, uskoro je nađen mrtav.

Rhys Bowen Dječak iz Toskane

Joanna i Renzo

Renzo je sin Sofije Bartoli koji se majke gotovo i ne sjeća. Posvojio ga je bogati veleposjednik Cosimo. Na početku suzdržan prema Joanni, Renzo se malo po malo počinje otvarati. Uskoro Renzo i Joanna shvaćaju da imaju zajedničke uspomene od svojih roditelja, on od majke, a ona od oca. Njihova veza malo po malo se razvija…

Željela bih ti nešto pokazati. Ovaj medaljon na vrpci pronašla sam među očevim stvarima. Sigurna sam da mu je to dala tvoja majka. Str. 231.

Joanna i Renzo pronalaze stari samostan na brijegu u čijim se srušenim kriptama  za vrijeme rata sakrivao Joannin otac Hugo. Ali, tko je lijepi dječak kojeg Hugo spominje u pismu? Kako biste to otkrili, trebate pročitati ovu šarmantnu knjigu.

Dojam o knjizi Dječak iz Toskane:

Knjiga je pisana u dvije perspektive i zanimljivo strukturirana. Zbivanja u Drugom svjetskom ratu isprepliću se sa zbivanjima u sadašnjosti i to doprinosi dinamici knjige. Prelijepi opisi Toskane začinili su ovu knjigu mirisima i okusima ove pokrajine gdje se jede neslani kruh i pije crno vino Chianti, uz ovčje sireve sa mediteranskim začinima. Sve to dalo je pečat radnji knjige. Iako je gradić San Salvadore izmišljeni gradić, takvih malih gradića sličnih njemu puna je Toskana.

Ljubavna veza Huga i Sofije lijepo je opisana, rađala se u patnji, boli, oprezu i strahu, ali je puno vjerodostojnija nego veza Joanne i Renza koja je po mom mišljenju ostala nedorečena, a nisam osjetila ni nužnu „kemiju“ između njih koja bi me ponijela.

Sve u svemu, knjiga je lijepo ispripovijedana i vuče nas da se što prije otputujemo u ovu lijepu regiju. Ako ne možemo u stvarnosti, onda da uživamo bar u mislima. Ako uz to imamo još i čašu crnog vina i komadić ukusnog sira, onda je to to.

O autorici

Rhys Bowen (pravim imenom Janet Quin-Harkin) rođena je  pripovjedačica. Njezin stil pisanja je jednostavan, ali lijep. Ljubavna priča doživljena u vihoru rata i potraga za istinom trideset godina poslije ne može nas ostaviti ravnodušnima. Osim romana s ljubavnom tematikom, autorica je brojnih romana iz mystery žanra, za koje je osvojila razne nominacije i nagrade (Agatha, Anthony rewards). Najpoznatiji su joj serijali Molly Murphy Mysteries i Her Royal Spyness Mysteries (za koji se uskoro očekuje izlazak novog, 14. romana u serijalu).

Osvrt na njezin roman Pariški zadatak možete pročitati klikom na naslov.

Gdje kupiti:

Mozaik

Objavljeno

Emily Gunnis: Djevojka iz pisma

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2020.

Naslovnica romana Djevojka iz pisma: ©Mozaik knjiga

Emily Gunnis: Djevojka iz pisma

Djevojka iz pisma

Mlada novinarka Sam Harper u popriličnim je problemima – čini se da se njen brak približava kraju, šef ju ne poštuje i otkako je rodila, daje joj najgore zadatke. Nakon još jedne svađe s mužem, preselila se k baki kod koje, sasvim slučajno, nalazi pisma koja će je šokirati.

Iz njih progovara glas djevojke Ivy koju obitelj, jer je trudna i neudana, smješta u samostan Svete Margarete – dom za majke i novorođenčad.

Izdaleka je izgledala kao kućica od medenjaka koji su zagorjeli. Bila je visoka i razvučena i imala šiljate kupole za zaštitu od leda, zavrnute šećerne štapiće umjesto stupova i velike vitrajne prozore. Teški križevi na svima dijelovima kuće dominirali su nebom, dok se bršljan uspinjao prema krovu od šindre, preuzimajući ga poput nepozvana gosta. (str. 44.)

Sve se to događa krajem pedesetih godina dvadesetog stoljeća, a ono što Ivy piše Sam će potresti do kosti.

Nije nam dopušteno razgovarati tijekom večere; nije nam uopće dopušteno govoriti.

Časne sestre su i više nego okrutne. Tuku nas štapovima i svime što im se nađe pri ruci ako samo pisnemo. … Smijemo se samo moliti ili reći: „Da, sestro“. Molimo se prije doručka, na misi nakon ručka i prije spavanja. Zatim slijedi crno ništavilo prije nego nas zvono  na zidu spavaonice opet probudi u 6:00.

ulomak iz Ivynog pisma, str. 102.

Sigurna da bi priča o Svetoj Margareti, koju ispisuje djevojka iz pisma, mogla biti priča kojom će se probiti u novinarskom poslu, Sam kopa sve dublje i dublje po prošlosti.

A primorana je kopati brzo, jer se Sveta Margareta ruši za par dana. Hoće li tajne tog užasnog mjesta ostati zakopane u ruševinama, ili će Sam ipak uspjeti saznati istinu?

Istinu toliko strašnu, okrutnu i tužnu.

Istinu za koju vrijedi umrijeti.

Istinu za koju vrijedi ubiti.

Emily Gunnis: Djevojka iz pisma

Biti žena

Djevojka iz pisma potresan je roman, mahom potresniji jer je bit fabule preuzeta iz stvarnog života. Neću reći da sam bogzna kako uživala u čitanju, no ovo i nije takva vrsta romana. Djevojka iz pisma napisana je kako bi vas prodrmala i ostavila dojam, natjerala vas da se zamislite, zgrozite, rastužite, razbjesnite – sve odjednom!

Radnju nose žene – novinarka Sam, njezina baka, televizijska zvijezda Kitty u sadašnjosti te Ivy, Elvira i časne sestre u prošlosti.

Sam je veoma mlada, ima tek dvadeset pet godina, no razvod joj visi nad glavom kao oštrica giljotine. Ni sama više ne zna želi li tog svog muža ili ne.

Upravo je to razlog zašto ljudi prekidaju… Radi se o tome da odustanu i odu. Ostati s nekime tko je vidio najgore od tebe i da ti to onda sve predbacuje bilo je užasno. (str. 163.)

Nakon što pronađe Ivyna pisma i nanjuši priču, dat će sve od sebe kako bi proniknula u njezinu srž. Vremena je sve manje jer je dom pred rušenjem. Sam će morati kopati duboko da spoji tragove koje joj Ivy ostavlja unatrag šezdeset godina. Kako je povezan dom Sveta Margareta s kostima starog svećenika pronađenima u tunelu ispod doma? Kakve veze ima stara prometna nesreća s utapanjem? Dok joj se privatni život raspada, Sam ne odustaje od priče karijere.

Priče koja bi je mogla skupo koštati…

Tema je teška – mlade su djevojke – trudne, a neudane, zatvarane u domove kako bi tamo rodile, daleko od očiju javnosti. Daleko od roditelja koje su osramotile. Daleko od muškaraca kojima je sve to bilo baš jako nezgodno i u krivo vrijeme.

Bilo je toliko mnogo smrti. Porodi su bili česti i znali su poći po zlu. Bilo je nemoguće organizirati pokop za svako mrtvorođeno dijete; jednostavno nisu imali ni novca, a ni vremena. (str. 181.)

Djevojka iz pisma – činjenice

Na kraju romana autorica nam daje uvid u činjenice koje su je potakle na pisanje. Malo je reći da sam ostala osupnuta saznanjem kako su u Irskoj i Velikoj Britaniji doista postojali ovakvi domovi. Zatečena sam postojanjem ustanova u kojima su žene bile držane kao roblje (autorica ih zove magdalenskim praonicama) te zatvorene, izrabljivane i zlostavljane od strane časnih sestara. Najgore od svega, istinit je i onaj dio u kojem su im djeca bila oduzimana. Te su se žene bile prisiljene odreći svoje djece, potpisati papire o posvajanju i dokumente u kojima stoji da nikad neće tražiti tu djecu. I to sve prije šezdesetak godina!

Emily Gunnis: Djevojka iz pisma

Ono što ostavlja gorak okus u ustima nije samo postojanje takvih ustanova, već ono što ističu i autorica u svojoj bilješci, i Ivy u svom pismu. Za te zločine nisu zapravo krive časne, iako su one izvanjsko lice zla. Krivi su oni koji su djevojke tamo slali – ljubavnici, roditelji – oni koji su ih trebali voljeti.

Ponekad promatram lica časnih sestara, prepuna su mržnje dok tuku mršave, slomljene djevojke i razmišljam o tome koliko su samo one očajnički nesretne kad se ovako ponašaju. Ali, zbilja mi ih je žao. One su jednako žrtve kao što sam i ja; kakav tek one jad moraju tolerirati. Časne su sestre lica institucije, ali one ne predstavljaju ljude koji su nas ovdje poslali. Ovdje su nas poslali naši ljubavnici, roditelji, liječnici, vikari, svi kojima bi trebalo biti stalo do nas, svi koji su nas napustili. Da nam nisu okrenuli leđa, kreveti u Svetoj Margareti bili bi prazni.

ulomak iz Ivynog pisma, str. 237.

Ostali naslovi ove autorice:

Djevojka iz pisma roman je prvijenac autorice Emily Gunnis. Nakon njega, objavila je i roman Izgubljeno dijete, no on kod nas, još uvijek, nije preveden.

Radujem se i nadam se skorom prijevodu!

Gdje kupiti:

Mozaik knjiga

Ako vas zanimaju romani koji se bave sličnom tematikom, pogledajte i našu recenziju za roman S našim blagoslovom, autorice Jo Spain. I taj se roman, poput romana Djevojka iz pisma, bavi magdalenskim praonicama i djevojkama koje su tamo (prisilno) radile, rađale i umirale.

Objavljeno

Karin Fossum: Evino oko

Nakladnik: Edicije Božičević, Zagreb, 2021.

Naslovnica knjige Evino oko: ©Edicije Božičević

Karin Fossum Evino oko

Evino oko-  inspektor Konrad Sejer u akciji

Evino oko prvi je u nizu krimića o inspektoru Konradu Sejeru koju nam donosi norveška spisateljica Karin Fossum. Iako prva, na hrvatskom jeziku objavljena je tek kao treća, nakon Kad vrag drži svijeću, 2015. godine i Tko se vuka boji, 2017. godine. Knjige se mogu čitati zasebno, mada Evino oko predstavlja uvod u lik i djelo inspektora Sajera. No, to ne smeta, knjige možete čitati bilo kojim redom.

Eva pronalazi leš u rijeci

Knjiga Evino oko započinje kada mlada slikarica Eva  Magnus u šetnji s kćerkom Emmom ugleda plutajuće tijelo muškarca uz rijeku. Eva napušta mjesto događaja, uznemirena, odvlači kćerku i praveći se da zove policiju napušta šetalište, ne želeći se uplesti kao svjedok događaja.

Inspektor Sajer koji vodi slučaj već zna identitet utopljenika. To je Egil Einarsson, nestao prije šest mjeseci. Egil je ubijen na okrutan način i bačen u rijeku.

 Tko je Eva Magnus?

Eva je mlada slikarica rastavljena od supruga.  S kćeri Emmom živi u mirnom gradiću u Norveškoj. Emma vikendima viđa oca koji ima novu ženu. Naizgled je sve ok, ali Eva teško prodaje slike i jedva sklapa kraj s krajem. Novca joj uvijek ponestaje. Još uz to,  brine o starom ocu. Eva osjeća da joj život prolazi, a njezini snovi ostaju neostvareni. Sanja o maloj  galeriji koja će biti uz rijeku. Kad se u njezin život vraća prijateljica iz školskih dana, Maja, one obnavljaju staro prijateljstvo. Evi se čini da se stvari konačno  pokreću, a i novac bi mogao doći…

Agresija je strah, rekla je Eva iznenada. Agresija je zapravo obrana, uvijek, na ovaj ili onaj način. Čovjek se mora zaštititi, svoje tijelo, svoj razum, svoju čast. Str. 235.

Tko je inspektor Sejer?

Inspektor Sejer ozbiljan je istražitelj vrlo razvijene intuicije, koji ne stvara zaključke naprečac, već povezuje stvari i događaje oslanjajući se više na psihološke profile osumnjičenika, a manje na forenzičke dokaze. I nakon proteka vremena razmišlja o ubijenim osobama ne zatvarajući njihove dosjee, bez obzira što istraga tapka u mraku. Za razliku od uobičajenih detektiva u kriminalističkoj literaturi, gdje su inspektori skloni nasilju, grubosti, alkoholu ili drugim porocima, inspektor Sejer izuzetno je smiren, pristojan lik i baš zbog toga bio mi je vjerodostojan.

Inspektor Sajer povezuje slučajeve

Nakon pronalaska muškarca po imenu Egil Einarson policija se vrti u krugu. Tragova nema. Inspektora Sejera kopka činjenica da je nekoliko dana prije Egilova nestanka ubijena mlada žena i njezino ubojstvo nikad nije razriješeno. Inspektor traži poveznicu između ta dva slučaja.

Evino oko-  introspektivni svijet Eve Magnus

Svatko od nas ima neke svoje unutrašnje svjetove koji nas hrane, pune i nadahnjuju u trenucima krize. To je za Evu slikarstvo. Ali to nije dovoljno. Slikarstvo nije posao od kojeg se može živjeti. Eva slika crno-bijele slike koje upućuju na njezin nemir, ranjivost i tjeskobu. Suočena sa surovim životom, Eva razmišlja o dodatnim izvorima prihoda. Prijateljica Maja daje joj ideju o kojoj Eva razmišlja jer je na rubu..

karin Fossum Evino oko

Lik i djelo ubojice

Postoji neki prag koji prijeđu, rekao je otac zamišljeno. Pitam se od čega se sastoji, što podrazumijeva. Zašto ga neki prijeđu, a drugi nikad ne bi o tome mogli ni sanjati. str. 234.

Kako i zašto uopće netko postane ubojica? Koji je to okidač koji „normalnog“ čovjeka može navesti na takav čin? Karin Fossum dala je jako dobru analizu glavnog lika koji nije po prirodi ubojica, to je osoba koja razmišlja, dvoji se, strahuje, premišlja se masu puta i na kraju se odlučuje za taj čin u ime pravednosti.

Dojam o knjizi Evino oko:

Knjiga je laganijeg ritma, u naravi krimić, ali nije pisan u maniri običnog krimića. Autorica koristi puno introspekcije, previranja i razmišljanja kako kod glavnog lika Eve, tako i kod inspektora Sejera koji istražuje zločine. Sam roman daje jasan uvid u čin umorstva i njegove razarajuće posljedice. Analiza zločina i pitanje ima li za umorstvo opravdanja, moralnih, pravnih ili čovječnih, dosta zaokupljaju autoricu i podastire nam u knjizi natruhe utjecaja ruskih klasika (mene je podsjetila na Zločin i kaznu, ponajviše zbog teza uzrok-posljedica -kazna, iako zapravo nema veze s tim romanom). Evino oko prenosi poruku koju Fossum šalje u svim svojim djelima: čak i kad se slučaj razriješi, pobjednika nema, svi su gubitnici. Jako dobar i kvalitetan psihološki uvid u svijet svih likova glavna je vrijednost pisanja Karin Fossum.

O autorici

Karin Fossum jedna je od najcjenjenijih svjetskih autorica krimića. Njezina serija romana o inspektoru Konradu Sejeru osvojila je niz prestižnih nagrada, a šest knjiga iz serije doživjelo je ekranizaciju. Osim što su vješto napisani krimići, njezina su djela i suptilni psihološki romani. Za knjigu Kad vrag drži svijeću osvojila je Gumshoe nagradu za najbolji europski krimić 2006.godine. Njezina su djela prevedena na tridesetak jezika.

Gdje kupiti:

Ljevak

Objavljeno

Lisa Kleypas: Iskušaj me u sumrak

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2018.

Naslovnica romana Iskušaj me u sumrak: ©Mozaik knjiga

Nikad te neću voljeti, to mu je rekla na dan vjenčanja. A njegov odgovor…

Nikad nisam želio biti voljen. A i sam Bog zna da me nitko nikad nije volio. (str. 272.)

Lisa Kleypas: Iskušaj me u sumrak

Iskušaj me u sumrak

Poppy Hathaway želi samo jedno: udati se za dobrog čovjeka i živjeti do kraja života u miru. Bez skandala. Bez uzbuđenja. Bez svih onih peripetija koje u stopu prate njezinu obitelj.

-Ovo ti se događa kad si Hathaway – promrmljala je sebi u bradu. – Nevolje… divlje životinje… požari… kletve… skandali…

Poppy je jako voljela svoju obitelj, ali žudjela je za tihim i normalnim životom koji kao da je izmicao Hathawayima. Željela je mir. Predvidljivost. (str. 9.)

I čini se da je to našla. Gospodin Michael Bayning slika je i prilika mirne luke – bogat, strahovito konvencionalan, ukrao je Poppyno srce, a čini se i ona njegovo. No, zašto toliko odugovlači sa zarukama?

U hotelu Rutledge, gdje njezina obitelj odsjeda, Poppy slučajno upoznaje njegova vlasnika, misterioznog, kompliciranog i pomalo opasnog Harryja Rutledgea.

Bilo je teško odrediti njegove godine – izgledao je kao da je u ranim tridesetima, ali oko sebe je širio atmosferu nekoga tko je i te kako vidio svijeta, odavao je osjećaj kao da je toliko toga vidio u životu da ga više ništa ne može iznenaditi. Kosa mu je bila gusta, dobro podšišana, crna kao noć… Bio je zgodan kao sam vrag… (str.17.)

Harry može imati ženu koju god poželi. No sve su one tako dosadne… Za razliku od šarmantne, pametne Poppy koju odmah poželi. Ali njezino srce pripada Michaelu – koji ju naprasito ostavlja, a ona biva upetljana u ogroman skandal koji može završiti samo na dva načina:

Udati se za zlikovca ili se uopće ne udati. Biti žena Harryja Rutledgea ili živjeti kao predmet poruge, gledati kako majke kore svoju djecu što joj se obraćaju kao da će im nevinost ukaljati sama njezina prisutnost. Primati ponude od muškaraca koji će misliti da je nemoralna ili očajna. Takva će joj biti budućnost ako ne postane njegova žena. (str. 160.)

Poppy i Harry – iskričavi par koji će vam zarobiti srce

Iskušaj me u sumrak treći je dio ciklusa o obitelji Hathaway autorice Lise Kleypas i moram priznati, meni najdraži.

Poppy i Harry divan su par, a strast pršti iz stranice u stranicu.

Ona je prelijepa mlada žena koja samo želi biti obična. Želi se, poput svih svojih prijateljica, udati i imati djecu. Naravno, svjesna je da nije premija, ponajviše zbog svoje luckaste obitelji sklone skandaloznom ponašanju. Pa za ime Božje, sestre su joj se udale za Rome i to im društvena krema Londona još uvijek nije oprostila!

Poppy je bila i te kako svjesna da po pitanju udaje ima svoje dobre i loše strane.

Ono što ide u njezinu korist: obitelj joj je bogata, a to pak znači da je očekuje izdašan miraz.

Ono što ne ide u njezinu korist: Hathawayi nisu baš istaknuta obitelj i nemaju plave krvi…

Ono što ide u njezinu korist: zgodna je.

Ono što ne ide u njezinu korist: brbljava je i nespretna… (str. 51.)

Nakon što joj Michael slomi srce, čini se da joj se snovi o udaji nikada neće ostvariti.

Lisa Kleypas: Iskušaj me u sumrak

Harry nosi svoje demone iz prošlosti. Teške naravi, na prvi pogled hladan i okrutan, čini se da nikako ne može biti par toploj Poppy.

Ipak, sudbina ima drugačije namjere i njih su dvoje naprasno spojeni u zajednicu koja im se nikako ne sviđa.

Naravno, dok su izvan spavaće sobe. Unutar bračne ložnice, sve frca od strasti i vatre.

Hoće li odnos njih dvoje prerasti u nešto više od strasti?

Ili će Poppy ipak pronaći način da se vrati Michaelu?

Hoće li je Harry pustiti?

Jer, ako nešto znamo o opasnom Harryju, to je da nikad ne pušta ono što želi.

A želi Poppy.

Iskušaj me u sumrak – treći u nizu, prvi u srcu

U ovaj sam se roman zaljubila odmah i nisam ga ispuštala iz ruku dok nisam došla do zadnje stranice. Poppy i Harry neodoljiv su par, naprosto ih se ne možete zasititi!

Toliko su različiti, a toliko slični. Njihova veza raste i razvija se, mijenja se iz poglavlja u poglavlje, a mi ne možemo odvojiti oči od toga!

Poppy je toliko željela biti voljena, biti u paru. I toliko je dugo čekala, još uvijek neudana dok su se prijateljice njezinih godina već poudavale i imale po dvoje ili troje djece. Kao da svi Hathawayevi dijele tu sudbinu da ljubav pronalaze kasnije. (str. 92.)

Iako Poppy traži mirnu ljubav i sigurnu luku, Harry u njoj budi ogromnu privlačnost i žudnju.

Iako se Harry pravi okrutan, hladan i udaljen od sviju, i u njemu kuca srce koje samo želi biti prihvaćeno i voljeno.

Uživala sam u njihovoj igri mačke i miša. Oboje su mi se svidjeli. Drago mi je da u ovom nastavku spisateljica ne forsira nekakav mačizam, iako je Harry i više nego frajerčina! Isto tako, Poppy nije bespomoćna ženica nego žena koja zna što hoće i kako se muškarac treba ponašati prema njoj.

A najbolje od svega jest što, unutar njihove priče, pratimo i prethodne – one njezinih sestara Amelije i Winifred sa zgodnim Romima Camom i Merripenom. Pratimo i neke buduće ljubavi, intrige i tajne – tu je razuzdani brat Hathaway, Leo, koji ne može odoljeti svađama s uštogljenom guvernantom Cat Marks. Zatim i ona sama – kakve tajne skriva? Koga se boji?

Joooj, jedva čekam dohvatiti i četvrti nastavak!

Opet mi ne gine cjelonoćno čitanje!

Konačno joj je postalo jasno da ljubav nema veze s pronalaženjem savršene osobe za udaju. U ljubavi se dopire do istine o nekoj osobi i prihvaćanju svih svijetlih i tamnih nijansi. Ljubav je sposobnost, vještina. (str. 328.)

Lisa Kleypas: Iskušaj me u sumrak

Ostali naslovi ove autorice:

Lisa Kleypas autorica je brojnih povijesnih i suvremenih ljubavnih romana. Ne bi imalo smisla nabrajati ih sve, zato navodim serijal o obitelji Hathaway:

Klikom na roman Jedne noći u ponoć, osim naše recenzije toga romana, pronaći ćete i naslove ostalih romana Lise Kleypas, kao i njihovu međusobnu povezanost i savjet za redoslijed čitanja pa bacite oko ako vas zanima! Naravno, klikom na Zavedi me u zoru pročitajte našu recenziju i drugog romana sage Hathaway.

Gdje kupiti roman Iskušaj me u sumrak:

Mozaik knjiga

Objavljeno

Ana Johns: Žena u bijelom kimonu

Nakladnik: Mozaik knjiga, veljača 2021.

Naslovnica knjige Žena u bijelom kimonu: ©Mozaik

Ana Johns djevojka u bijelom kimonu

Žena u bijelom kimonu prekrasna je, dirljivo ispričana priča koja bez lažne patetike govori o silnoj, ali teško ostvarivoj ljubavi između mlade Japanke i američkog mornara u vremenu nakon Drugog svjetskog rata. Tada, u tradicionalnoj japanskoj kulturi, Amerikanci Japancima predstavljaju neprihvatljiv izbor za ženike njihovih kćeri. Amerikanci su za njih osvajači i bivši neprijatelji koje pogrdno nazivaju imenom gaijin.

U borbi kamena i vode, voda naposljetku pobjeđuje. Budući da je odluka moje obitelji čvrsta kao stijena, moram biti uporna kao voda ne bi li je promijenila. str. 19.

Japan 1957.

Unaprijed dogovoren brak sedamnaestogodišnje Naoko Nakamure njezinoj će obitelji osigurati dobar položaj u njihovoj tradicionalnoj japanskoj zajednici. Najbolja partija za Naoko po izboru njezinih roditelja je Satoshi Tanako, čiji je otac glavni klijent Naokina oca. Ali, Naoko je zaljubljena u američkog mornara Hajimea, kako ga ona zove. Uda li se za njega, nanijet će veliku sramotu svojoj obitelji i uzdrmati trgovačke i političke veze njezinog oca. Naoko se odlučuje za Hajimea i za ljubav….

Volim Hajimea.-Njegovo ime izgovaram šaptom.-I on voli mene. Toliko da se odrekao svog doma u Americi. str .53.

Amerika, danas

Mlada djevojka Tori Kovač skrbi za oca koji je na umoru. Majka joj je umrla prije nekoliko godina i jedino što joj je ostalo od obitelji umirući je otac. Prije smrti, otac joj povjerava pismo koje joj otkriva nepoznati život njezinog oca kao mladića, u vrijeme dok je imao devetnaest godina. Nakon očeve smrti, Tori odlazi u Japan kako bi pronašla očevu bivšu ljubav i možda upoznala sestru…

Prije ovog života imao sam drugi život. Bilo bi lakše da jednostavno pročitaš moje pismo. str. 160.

Japan 1957. kasnije…

Naoko i Hajime vjenčali su  se na tradicionlnom japanskom obredu pod stablom trešnje, bez prisustva njezine obitelji. Ali Naoko je imala majčin vjenčani kimono koji joj je ona kriomice donijela. Nakon toga, mladi par živi u unajmljenoj kućici u siromašnom dijelu grada. Naoko priznaje Hajmeu da je trudna i predviđa da nosi djevojčicu. Uskoro Hajme dobiva poziv iz mornarice da se vraća u Ameriku, a Naoko ostaje sama. Hajme ne uspijeva dobiti papire za vraćanje u Japan niti dozvolu za brak koji će biti priznat u njegovoj zemlji. Naoko ostaje sama, a uskoro i bez majke. Baka je šalje u Dom za buduće majke djece miješane krvi.

Dijete  će ti biti miješane krvi i zato neće biti blagoslovljeno. str. 87.

Ana Johns Žena u bijelom kimonu

Dom za majke miješane krvi

Naoko je smještena u dom s ostalim djevojkam koje čekaju dijete sa strancima. Dom vodi okrutna upraviteljica Sato. Stvari koje je tamo vidjela i doživjela premašuju granicu ljudskog vjerovanja. Ali, Naomi živi za svoju malu Plavu pticu za koju će se boriti do zadnjeg atoma snage…

Amerika, danas, kasnije…

Tori prodaje očev Cadillac i putuje u Japan kako bi saznala istinu o očevu životu. Od očevih stvari ima samo pismo napisano japanskoj djevojci, orijentalni crven šal i dio crvene vrpce. Potraga za očevom ljubavi iz mladosti je duga, a kad je jednom pronađe, istina je potresna i prepuna boli…

Crvena vrpca sudbine dio je istočno-azijskog vjerovanja. Kaže se da nebo sveže crvenu vrpcu oko malih prstiju onih kojima je suđeno da budu zajedno. str. 55.

Dojam o knjizi Žena u bijelom kimonu

Osim što sam iz ove knjige naučila dosta o japanskoj tradiciji i kulturi, čak i o političkim previranjima nakon Drugog svjetskog rata na Dalekom istoku, knjiga me osvojila iskrenošću i dirljivošću. Jednostavno pisana, bez zauzimanja jedne ili druge strane, opisuje ljubav dvoje mladih u uvjetima koji su bremeniti zbog vremena i okruženja u kojem se nalaze. Dio u kojem se Naoko bori za život svoje kćerke i koji opisuje strašna događanja u Domu za mlade majke posebno je potresan, poglavito kada se zna da je taj dom uistinu postojao kao i lik čudovišne  upraviteljice (u knjizi Sato). Hrabra Naoko u meni istovremeno izaziva divljenje i sažaljenje. Preporučam ovu knjigu svima kojima je ljubav smisao, razlog i vodilja života.

Riječ spisateljice

Iako je Žena u bijelom kimonu plod mašte, utemeljena je na stvarnim događajima uključujući i epizode iz života spisateljičina oca, koji je je bio zaljubljen u lijepu Japanku dok je služio u mornarici SAD-a. Njezina obitelj pozvala ga je na tradicionalni japanski čaj, ali kad su ga upoznali, nisu ga prihvatili. Ovaj događaj bio je povod autorici da napiše priču o ljubavi dvoje mladih različitih nacionalnosti. Japanske nevjeste u SAD-u bile su izložene gruboj diskriminaciji, ali one koje su ostale u Japanu bile su prognanice u vlastitoj zemlji. Više od deset tisuća djece rođeno je iz veza američkih vojnika i Japanki, za vrijeme i poslije okupacije. Mnoga od njih završila su u sirotištima za napuštenu djecu miješane krvi. Čudovišna upraviteljica Sato. pod pravim imenom Miyuki Ishikawa i zvana „vražja primalja“, osuđena je u Tokiu, na  temelju svjedočenja i optužena je za više od 160 smrti novorođenčadi i djece.

O autorici

Ana Johns studirala je novinarstvo i više od dvadeset godina radila na polju kreativnog pisanja. Iako je Žena u bijelom kimonu plod mašte, radnja je zasnovana na stvarnim događajima. Knjiga Žena u bijelom kimonu prevedena je na 22 jezika. Autorica je rođena u Metro-Detroitu, a danas živi i radi u Indianapolisu.

Gdje kupiti:

Mozaik

Objavljeno

Ragnar Jónasson: Napuklina

Nakladnik: Znanje, 2020.

Naslovnica romana Napuklina: ©Znanje

Ragnar Jónasson: Napuklina

Napuklina

Treći slučaj mladog islandskog policajca Ari Thóra počinje karantenom. Ionako izolirano mjestašce Siglufjörður obuzima panika zbog teške zarazne bolesti koja je već uzela jednu žrtvu.

Nedugo nakon smrti bogatog Francuza donesena je odluka o radikalnoj mjeri stavljanja gradića u karantenu. Poduzeti su napori da se pronađu sve osobe koje su došle u kontakt s preminulim… (str. 12.)

Budući da su svi u svojim kućama i sve je zatvoreno, Ari Thór preuzima neobični slučaj otprije pedeset godina. Gospodin Hédinn ga moli da istraži smrt njegove tete koja se, prije pola stoljeća, otrovala otrovom za štakore. Do danas je ostalo nejasno je li u pitanju bilo ubojstvo, samoubojstvo ili nesretan slučaj.

U istraživanju davnog neriješenog slučaja Ari Thóru pomaže novinarka ĺsrún.

Na trenutak se zapitala ne doživljavaju li možda i ona i on cijelu tu priču kao svojevrsnu igru, zagonetku čije rješenje neće utjecati ni na njega ni na nju… Nisu li možda zaboravili na to da su ljudi o kojima razgovaraju bili stvarni muškarci i žene, osobe koje su se radovale i tugovale, a sad im, nakon pola stoljeća, Ari Thór i ona bezbrižno kopaju po životima… (str. 218.)

Isprva jednostavan slučaj za razbibrigu postaje sve kompliciraniji kad jedna za drugom na površinu počnu izlaziti pomno skrivane, novcem utišane tajne.

Za to vrijeme, u Reykjaviku, mladić Robert osjeća da je nadgledan… Njegova je djevojka, uz to, izgubila ključeve stana i Robertu se čini ne samo da ga netko promatra, već i da im je netko bio u stanu.

Neka prilika u crnome stajala je nasred vrta. Nije uspio razaznati je li muško ili žensko, ali bila je odjevena u crnu kabanicu, glava joj je bila prekrivena kapuljačom… (str. 56.)

Nakon što netko otme malo dijete, stvari će se morati dobro ubrzati kako bi svi izvukli živu glavu…

Napuklina – prvi sloj – karantena  

Iako inače volim posebno okrutne, stravične, jezive slučajeve koji mi ometaju miran san, roman Napuklina veoma mi se svidio premda nije takav. Možda je to moja sklonost Skandinavcima, ne znam, ali Ragnara Jónassona čitam otpočetka i sviđa mi se njegov stil pisanja. Kao i prethodna dva romana iz serije o Ari Thóru, i ovaj se triler gradi na atmosferi mračne zatvorenosti. Likovi su izolirani u svome gradiću, a ovaj put je ta samotnost pojačana i karantenom pod koju je gradić stavljen zbog pojave teške zarazne bolesti. 

Ragnar Jónasson: Napuklina

Druga žrtva virusa samo je pojačala strah stanovništva. … Sad je bilo jasno kakva im opasnost vreba pred vratima i nitko nije htio biti sljedeći. … Nakon bolničarkine smrti mediji su činili sve ne bi li što jače potpirili strahove, a vlasti su se trudile uvjeriti javnost da je situacija pod kontrolom i da je, uzmu li se u obzir sve okolnosti, pravi trijumf to da se nije zarazilo još više ljudi. (str. 40.)

Je li nam, nažalost, sve ovo iz citata poznato?

Itekako jest.

Dok se i sami borimo sa zaraznom bolešću, dok smo i sami osuđeni na svoja četiri zida, udaljenost od prijatelja i obitelji, na strah od zaraze, lako nam je razumjeti atmosferu u kojoj Ari Thór, u suradnji s novinarkom ĺsrún, istražuje stari, zaboravljeni slučaj.

Ovaj mi je sloj romana bio najzanimljiviji. I inače volim kad se likovi bave starim slučajevima i traže istinu u prošlosti, tako da je ovaj dio romana bio kao stvoren za mene! Premda sam, pretkraj, pogodila o čemu se radi, to davnom zločinu uopće nije umanjilo vrijednost, dapače! Jako sam željela vidjeti jesam li bila u pravu pa sam čak i pokrivala donji dio stranice dok sam čitala, kako mi oči ne bi bježale previše naprijed i tako „slučajno“ doznale rješenje.

Napuklina – drugi sloj – političke intrige

Kad se umiješa politika, dobro znamo da će tu biti i ostalih ilegalnih radnji.

Ovdje sve počinje ubojstvom. Nastavlja se uhođenjem. Dolazi do otmice…

Kako je moguće da su svi ti zločini povezani?

Lako, riječ je o osveti.

Jedino o čemu je izbjegavao razmišljati bio je osjećaj da njegova osveta možda ipak nije tako slatka kao što se nadao. Učinio je sve što je mogao da se osveti, ali nije se osjećao ništa bolje. Možda to nije ni očekivao. (str. 181.)

Bilo mi je jako zanimljivo čitati kako je autor uspio puno toga pomiješati u jedan roman, a da čitatelju uopće ne bude previše ili preteško za praćenje. Premda se stvarno puno toga događa, veze između zločina jasno su pokazane i mi čitatelji lako pratimo uzročno-posljedične veze.

Moram priznati kako sam bila iznenađena kada sam shvatila da jedna usputna rečenica u sebi krije tajnu cijelog ovog drugog sloja radnje koji mi je, premda sadržajno bogatiji, ipak bio manje zanimljiv od Ari Thórove potrage za istinom.

Ragnar Jónasson: Napuklina

Ostali naslovi ovog autora:

  • Snježno sljepilo
  • Zamračenje
  • Napuklina

Napuklina je treći roman iz ciklusa o mladom policajcu, bivšem studentu teologije Ari Thóru Arasonu.

Čitala sam sve naslove i ako inače volite skandinavske autore, voljet ćete i Ragnara Jónassona.

Meni se ova (zasad) trilogija jako sviđa iako slučajevi nisu toliko krvavi i strašni kako to inače volim. Ovi se trileri prvenstveno baziraju na atmosferi mraka, potmulog straha i jeze koja se rađa iz izoliranosti i zatvorenosti snijegom prekrivenih, ledom okovanih malih islandskih gradića.

Odjednom mu je postalo jasno zašto su mračne priče iz naroda stoljećima bile neodvojiv dio islandske kulture i zašto su Islanđani toliko vjerovali u njih. … – obuzima ga teška nelagoda. Ledena ruka samoće počiva mu na ramenu, od jeze mu se niz leđa spuštaju žmarci, a pred nepreglednom tamom koja ga okružuje najradije bi zatvorio oči. Sigurnost poznatog mraka koji bi mu se ukazao kad bi zaklopio vjeđe bila mu je draža od onoga što ga je možda čekalo u neznanoj noći. (str. 102.)

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

Gillian McAllister: Same laži

Nakladnik: 24.sata.d.o.o.

Naslovnica knjige Same laži: ©24 sata, Zagreb 2020.

Gillan McAllister same laži

Same laži – jesmo li spremni otkriti drugoj osobi sve o sebi?

Roman Same laži roman je dileme. Što biste napravili kada biste otkrili da je vaš partner ili netko vama bližnji zatajio neke ozbiljne stvari iz svog prijašnjeg života? Bi li to poljuljalo vaše povjerenje u tu osobu i biste joj i dalje bezrezervno vjerovali? A što ako i vi sami ne želite neke mučne stvari iz vlastite prošlosti podijeliti s voljenom osobom? Čini li vas to neiskrenom osobom ili osobom koja svoje tajne zakopava duboko u vlastitu nutrinu?

Upravo ovom dilemom bavi se knjiga Same laži Gillian McAllister.

„Otkrij mi nešto“ rekla sam mu. “Nešto što ne znam o tebi.“ Zvučalo je nehajno, kao obično čavrljanje zaljubljenih, ali nije bilo. Bio je to samo očajnički pokušaj. Str. 245.

Rachel i Jack

Roman Same laži prati ljubavnu vezu Rachel i Jacka. Rachel je bivša liječnica koja trenutno radi kao tajnica, a Jack je slobodni novinar. Odmah nakon upoznavanja, prije sedam mjeseci, svatko od njih znao je da je našao dio svog savršenog para. Rachel se sve na Jacku sviđalo, izgled, inteligencija, način na koji se šali, kako komunicira i razmišlja, a Jack je mislio da je Rachel savršena djevojka. Za pet mjeseci stići će i beba i činilo se da pred ovim zaljubljenim parom ne postoje prepreke, a Rachelinu sreću ništa ne može pomutiti.

Rachel čita e -poruku s Jackovog mobitela

Same laži započinju kada Rachel slučajno pročita zbunjujuću e-poruku s Jackovog mobitela. To bi vjerojatno zanemarila da je  Jack ponudio uobičajeno objašnjenje, ali Jack se ponašao neobično. Rachel uskoro otkriva da  Jacka prijatelji iz ragbijaškog kluba zovu inicijalima koji nisu njegov nadimak, a imena prijatelja koji ga kontaktiraju nisu iz poznatog okruženja. Rachel počinje kriomice istraživati Jacka i spoznaje da je Jack imao nepoznat život prije nje, ali tu priča ne staje. Jack Ross imao je i drugo ime. Nekad prije, zvao se John Michael Douglas.

Crv sumnje

Rachel upoznaje Jackove roditelje i brata Davyea, mladića s posebnim potrebama. Jackovi roditelji imućni su, za razliku od Racheline obitelji. Žive u gradiću Obanu, u Škotskoj, u velikoj kući na brijegu. Premda su je lijepo primili, Rachel intuitivno  osjeća da se nešto krije od nje. Tko je zapravo Jack? – pitanje je koje ju počinje mučiti. Kad otkrije da su  Jack i cijela njegova obitelj promijenili prezime i izbrisali sve tragove s društvenih mreža, Rachel shvaća da ova obitelj krije mnoge tajne.

Samo se bojim da bi me jednog dana  moje dijete moglo pitati nešto o svom ocu, a ja neću imati poima. str. 43.

Racheline tajne

Istražujući Jacka, Rachel osjeća krivnju. To je s jedne strane zbog toga što „kopa“ po privatnom životu čovjeka kojeg voli, a s druge strane i Rachel ima tajne za koje Jack ne zna. Ni ona nije potpuno iskrena prema Jacku niti  spremna podijeliti svoju prošlost s njim. Što se dogodilo Rachel? Zašto više ne radi kao liječnica? Njena tajna velika je i izrazito potresna. Rachel se nada da je to iza nje, ali tajne iz prošlosti svako malo izlaze na površinu.

Mijenjamo narativ. Način na koji gledamo stvari. Tragedije i uspjehe. Sve se mijenja, kao oblici u pijesku, kad se promotri s drugačije točke u životu. Str. 326.

Gillan McAllister same laži

Dojam o knjizi Same laži:

Same laži zanimljiv je i napet triler koji zaokuplja čitatelja da čita sve brže i brže. Lik Rachel je vrlo dobro napisan. Pratimo kako se kod mlade žene rađa crv sumnje unatoč vjerovanju da je njezin muškarac nevin. Ta sinusoida od potpunog vjerovanja, do sumnje i na kraju otkrića koje je šokantno, jako je  dobro iznijansirana. Istovremeno, autorica daje  odličan pogled u unutrašnji svijet glavne junakinje koji je prepun previranja, osjećaja anksioznosti i krivnje. Lik Jacka/Johna mi je ostao malo nedorečen.

Sve u svemu, solidan triler za vikend opuštanje. Kraj mi je malo razočaravajući jer sam ga predvidjela pa me nije oborio s nogu. Više me se dojmio prethodni triler iste autorice Sve što kažeš, za koji smo već napisale čak dvije recenzije. Pročitajte oba romana, usporedite i komentirajte na našoj stranici.

O autorici

Gillian McAllister (rođena 28. veljače 1985.) britanska je autorica bestselera Sunday Timesa, poznata po izvrsnim romanima: debitantski  roman Same laži (2017.), dosegao je 6. mjesto na listama bestselera Sunday Timesa i bavi se temama povjerenja u vezama. Roman Anything You Do Say (objavljeno kao The Choice u Sjevernoj Americi), a kod nas preveden kao Sve što kažeš, dosegao je visoko mjesto na ljestvici najprodavanijih proizvoda Sunday Timesa. Same laži zadnji je prevedeni roman ove autorice u Hrvatskoj.

Gdje kupiti roman Same laži:

Znanje