Leah radi u knjižnici, živi u malom stanu, nikoga ne viđa niti se i s kim druži.
Leah se krije od ljudi i od života. Ona krije tajnu.
U prošlosti je učinila nešto toliko strašno da je morala pobjeći iz rodnog gradića i skriti se u gužvu i vrevu velikog Londona.
Iako je moj život bio više puko postojanje nego življenje, svaki trenutak trudila sam se ispuniti nečim. Besposlenost je za mene bila otrov; značila je da me vlastite misli mogu nadvladati, a previše sam dugo dopuštala da se to dogodi. (str. 14.)
No, Leah čezne za društvom, ljubavlju i normalnim životom. Na internetskoj stranici upoznaje Juliana i čini se da bi to poznanstvo moglo izrasti u nešto više.
Nekako sam osjećala da mi neće biti teško razgovarati s njim ponovno, da ću znati što reći, da ću se zbog njega osjećati ugodno. Ne znam što me tjeralo da tako mislim, ali imala sam osjećaj kao da ga već poznajem. (str. 43.)
Tada, na obljetnicu tog strašnog događaja iz Leahine prošlosti, dolazi joj čestitka.
Netko zna što je napravila i neće joj dopustiti da bude sretna.
Leah – žena bez prošlosti
Žena bez prošlosti lagani je psihološki triler koji vas neće umoriti, a u njemu ćete uživati. Nije ovo roman koji će vas začuditi, sablazniti ili koji ćete ne znam kako dugo pamtiti. Ipak, istaknula bih da mu to nije mana. Česti su pretenciozni romani koje čitate i nemate pojma što je pisac htio reći. Ovdje to nije slučaj.
Čitajući roman Žena bez prošlosti opustit ćete se i odmoriti – a to je ono što većina čitatelja i traži u knjizi.
Zaplet je neoriginalan, ali zanimljiv. Poglavlja su pisana tako da vas tjeraju da čitate dalje.
Pratimo Leahu, djevojku koja krije mračnu tajnu. Otuđila se od majke, iz rodnog je grada pobjegla glavom bez obzira, nema prijatelja, radi u knjižnici gdje ljude susreće, ali s njima ne komunicira.
Dom nije naziv samo za mjesto gdje spavaš, to mora biti mjesto koje ti znači utjehu i zaklon, i nije to samo kuća nego cijeli kvart ili grad. Mjesto na kojem se stvaraju drage uspomene. (str. 91.)
Roman je podijeljen između prošlosti i sadašnjosti pa upoznajemo Leahu kao adolescenticu i Leahu danas. Što je toliko strašno ta plašljiva djevojka napravila da je samu sebe osudila na samoću? Što ju je dovelo do tog nama još nepoznatog, ali očito užasnog postupka? Što je uopće mogla napraviti, toliko stravično, da vjeruje da nema pravo na sreću?
(Anti)junakinja
Leah se krije od svijeta, zatvorena u svoju bol i patnju. Samokažnjava se tom izolacijom i vjeruje da to zaslužuje. Kada joj život pruži malo sreće u vidu Juliana, djevojka polako shvaća da možda ima pravo na svoju mrvicu sreće. Kao da se budi iz dugog sna, grčevito se drži te male zrake sunca.
Ali zar ne zaslužuje svatko, pa čak i netko ovako grešan kao ja, svoj trenutak sreće? (str. 150.)
No, njezini grijesi pronalaze put do nje – u vidu nepoznatog ucjenjivača koji joj zagorčava svaki korak.
Kako je saznao tko je ona? Kako zna za ono što je počinila?
Dok ucjenjivač postaje sve hrabriji i sve joj se više približava, Leah shvaća da se mora boriti.
A onda, polako, počela sam shvaćati da se ne moram prepustiti tome da me nadvlada. Ja ću se boriti, suočiti se s tim lice u lice, uzeti svoj život natrag u svoje ruke. (str. 206.)
Ta promjena u karakteru jedna je od dobrih strana ovog romana. Ne volim junakinje koje samo pate u tišini – volim žene koje se pokušavaju izvući, koje se bore i traže svoje pravo na sreću.
Svidjela mi se i jer prihvaća odgovornost za svoje postupke, jedino što, zapravo, Leah je počinila dva zločina.
Za koji se točno zločin kažnjava? Prvi? Ili drugi?
Brojna pitanja
Sviđa mi se način na koji Žena bez prošlosti komunicira sa svojim čitateljima. Zaposlit će naše moždane vijuge pitanjima – Tko ima pravo na sreću? Što točno čini zločin? Namjera? Djelo?
Imaju li i zločinci pravo na ljubav i miran život?
Koliko smo brzo spremni osuditi nekoga, bez da poslušamo cijelu priču, od početka do kraja?
I ono najvažnije, kada je vrijeme za oprost?
Sama pouka romana njegov je najsnažniji dio. Emotivna i topla, pravedna i ljudska.
Ostali naslovi ove autorice:
Žena bez prošlosti treći je roman britanske autorice Kathryn Croft, ali je prvi roman preveden na hrvatski jezik.
Kraljevstvo je odlična knjiga, a Nesbø je još jednom dokazao da može pisati uistinu sve, mijenjati tematike, čak i stil, ali njegova rječitost, osjećaj za atmosferu i likove koji uvijek nose neku iskonsku tugu, prepoznatljivi su u svakoj njegovoj knjizi. Ako volite Nesbøa, onda je svejedno napisao on krvavi krimić, obiteljsku sagu ili povijesni triler: sve što napiše jednostavno je savršeno. Moja jedina dilema bila je – želim li čitati isključivo nastavke u kojima je glavni lik Harry Hole, ili mi se i ovaj drugačiji Nesbø jednako sviđa. Nisam, ni sada nakon pročitane knjige, načisto s time. Sve u svemu, po mom sudu, Nesbø je napisao još jedan roman koji ćete pamtiti.
Slobodan kao ptica?
To mi ljudi tako kažemo jer nam se sviđa ta ideja. A zapravo se svi krećemo u istom prokletom krugu: mi smo ptice u kavezu, samo je taj kavez dovoljno velik.. str. 124.
Kraljevstvo
Kraljevstvo je golemo imanje isprepleteno pašnjacima i brdima, od kojih se na jednom smjestila kuća Opgardovih. Mama i tata Opgard s dva sina, Royem i Carlom, živjeli su izolirano, odvojeno od ostalih, na kraju Kozjeg puta i provalije Hukan u mjestu koje, samo po sebi, nije bilo veliko i naziva se Os. Svašta se događa u obitelji Opgardovih pod okriljem noći, ali, nisu izuzetak. Selo je prepuno moralno upitnih, nasilnih i patološki disfunkcionalnih obitelji. Kod Opgardovih, distancirana majka i otac po čijim zadanim postulatima obitelj živi, iznjedrili su dva vrlo različita, ali nevjerojatno povezana brata. Roy je, kao stariji brat, uvijek branio mlađeg Carla i podmetao za njega leđa. Carl je bio miliji dječak, fizički dopadljiviji od Roya, ali nesigurniji, bojažljiv u djetinjoj dobi i kao takav dobivao je više majčine ljubavi.
Ocu je također Carl bio “slaba točka”…
Mama je rekla da je Carl dobio više ljubavi jer mu je više ljubavi i trebalo. Možda je to bilo točno, ali nije rekla i onu drugu istinu: njega je bilo lakše voljeti. A ja sam ga volio više od svih. str. 157.
Roy i Carl ostaju sami
Nakon neobjašnjive i nikad do kraja rasvijetljene pogibje roditelja, Roy i Carl ostaju na skrbi strica, ali zapravo žive sami. Roy osjeća odgovornost za brata i za preuzima brigu za opstanak zajedničkog domaćinstva. Zapošljava se u obližnjoj praonici i pumpi, a nakon stričeve smrti nastavlja voditi i stričev autoservis. Za to vrijeme Carl završava školu, postaje popularan i omiljen kod djevojaka i često upada u nevolje, iz kojih ga Roy u pravilu izvlači. Ali, Os Carlu nije dovoljan. Nakon prekida s djevojkom Mari, odlazi na studij u Ameriku i ostavlja Roya samog u Osu.
Ipak bilo je lijepo gledati i kako grle Carla na vratima, kako ga tapšu po leđima kao da se zgrcnuo i kako se cerekaju…
Sa mnom bi se samo rukovali.
Od svih razlika između mene i mog brata, ta je možda bila najveća. str. 42.
Carl se vraća
Prošlo je petnaest godina i Carl se vraća u društvu mlade supruge Shannon Alleyne Opgard, želeći svojim poduzetničkim idejama unaprijediti selo. Rječit, popularan, s vrlo promišljenom retorikom i originalnim idejama, ubrzo dobiva naklonost sela. Carlova je ideja izgraditi velebni hotel koji će u mjesto dovesti zimski turizam uz more popratnih sadržaja. Nagovori mještane da postanu dioničari i ulože svoj novac zajedno s njim u izgradnju turističke meke. Ali, nisu svi tako optimistični. Carl se pri odlasku zamjerio nekim ljudima koji samo čekaju njegov krivi potez. Ni Roy nije baš sretan. Njegov je najveći cilj postati voditelj regionalne pumpe koja će biti u njegovom vlasništvu. Bratove ideje izgledaju mu kao megalomanski pothvat, a njegova žena u njemu budi podvojene i zbunjujuće osjećaje…
Pogledao sam ju iskosa. Nisam mogao odvratiti pogled od njezina lica pod tom mjesečinom…a ja sam vidio.. što sam ja vidio? Pticu kakva dotad nije sletjela na našu planinu? Shannon Alleyne Opgard pripadala je obitelji pjevica. Str. 144.
Ubojstva im nisu strana
Os je mjesto koje izaziva niske strasti u čovjekovoj prirodi. Selo je to s izuzetno oštrim, stravično hladnim zimama, gdje se putevi zaleđuju, a ljudi su zatvoreni i mrzovoljni. Mnoge obitelji kriju tajne, a Opgardovi i više njih. Ni pogibja supružnika Opgard nije prošla nezapaženo. Stari policajac, a kasnije i njegov sin policajac, dolaze u blizinu Opgardovih, kao i bogati seoski poduzetnik-kamatar. Svi oni predstavljaju prijetnju za Opgardove. No, to nije nešto što Roy ne može riješiti. Nižu se ubojstva, Opgardi su sumnjivi, ali dokaza nema.
Sve do sada, Roy je cijeli život zaštićivao brata. Osjećaj odanosti, ljubavi, i dužnosti duboko su upisani u njegov genetski kod. Hoće li štititi Carla i kada počne sumnjati u njega?…..
Pomilovala je ptičicu po leđima ” Mužjak koji se žrtvuje za potomstvo, koji drži obitelj na okupu čak i kad ga partnerica vara s drugim. Stvarno rijetkost”. Str. 39.
Dojam o romanu Kraljevstvo
Kao što sam već rekla u uvodu, ovo je Nesbø koji se odmaknuo od svojih prethodnih romana. Može vam se sviđati ili ne (meni je Nožpuno osobniji, topliji, s više elemenata s kojima se možete poistovjetiti), ali neosporna je spisateljska darovitost autora. Knjiga počinje sporijim tempom pa se radnja postepeno ubrzava i postaje vrlo slojevita, ali nekako zgusnuta, zagasita i tmurna tijekom cijele knjige.
Emocionalne traume iz djetinjstva i život u zabačenom, izoliranom selu, Nesbø je spojio do savršenstva vrlo smisleno. Na kraju, kad pročitate knjigu, shvaćate da ona predstavlja potvrdu onoga što zapravo znate: zlostavljana djeca, kao i oni koji su svjedočili tome, taj pečat nose cijeli život, a često izrastu u osobe slične svojim zlostavljačima.
Iako roman obiluje nasiljem, nije mi to smetalo jer je isto napisano u svrhu razumijevanja karakterizacije likova. Izvrsno mi je što su likovi jako svjesni i znaju kad rade loše stvari, ali rade ih zbog toga što moraju, jer je to za njih nužno i jer ne mogu pobjeći od svoje sudbine. Osjećaj dužnosti i osjećaj duboke emocionalne povezanosti među braćom, Nesbø je doveo do savršenstva i zbog toga ovaj roman, po meni, zaslužuje vrlo visoku ocjenu.
Imam samo tebe, Roy, rekao je. A ja samo tebe, pomislih. Dva brata u pustinji. str. 427.
O autoru:
Jo Nesbø norveški je pisac, poznat po seriji romana o detektivu Harryju Holeu koji su mu donijeli brojne nagrade i svjetsku slavu. Za roman Šišmiš dodijeljene su mu prestižne nagrade Riverton (1997.) i Stakleni ključ (1998.) Za knjigu Snjegović filmska prava kupio je Hollywood, a film režira Martin Scorsese. Ekraniziran je i roman Lovci na glave. Posljednji, trinaesti Nesbøv roman je Kraljevstvo.
Osim pisanja, Nesbø aktivno se bavi i glazbom. Živi i djeluje u Oslu. Nekoliko je puta posjetio Hrvatsku i dao niz intervjua ljubiteljima knjiga o Harryu Holu.
Cormoran i Robin: fotgrafija u okviru preuzeta je s Pinteresta (profil Frasca)
Prije početka:
Oprostite mi, ovo će vjerojatno biti najdulji osvrt koji sam ikada napisala. Što mogu, sama knjiga ima gotovo tisuću stranica, zakučasta je, začudna, fascinantna i peti nastavak serijala. Mogla bih o njoj pričati danima!
Strikea i Robin obožavam od prvog nastavka i moj su omiljeni književni (ne)par.
Ako dosad niste imali priliku čitati ovu književnu senzaciju, na ovom linku možete pronaći popis knjiga po kojima ćemo nas dvije Male pamtiti 2020. godinu. Na samom sam početku uvrstila serijal Roberta Galbraitha pa škicnite ako vas zanima (veoma šturi) opis radnje te moj dojam o prva četiri nastavka serijala.
Nemirna krv
Privatni istražitelj Cormoran Strike proživljava tešku privatnu situaciju – bolest bliskog člana obitelji. Usred tih nedaća, obrati mu se žena čija je majka nestala prije četrdeset godina.
-… usput, ja sam Anna… – duboko je udahnula – zanima me… bih li mogla doći k vama zbog svoje majke. …
-Nestala je – nastavila je Anna. – Ime joj je Margot Bamborough. Bila je liječnica opće prakse. Jedne večeri završila je posao, izašla iz ambulante i otad je nitko nije vidio. … Nestala je 1974. – (str. 24.)
Strike je svjestan da će biti veoma teško, ako ne i nemoguće otkriti što se dogodilo ženi kojoj se izgubio svaki trag prije toliko vremena. Prihvaća slučaj, ali na godinu dana. Ako nakon tog roka ništa ne nađe, prestaje s istragom. Anne se složi pa se Strike i Robin, njegova partnerica u detektivskoj agenciji, bacaju na istraživanje ovog zamršenog, starog, nevjerojatnog slučaja.
Čini se da je slučaj nerješiv jer Margot:
… život je naizgled provela okružena mogućim ubojicama. … svaki je muškarac povezan s Margot bio sumnjiv, bio on „šarmantan, ali neodgovoran Stevie Douthwaite…“, „tiranski hematolog Roy Phipps“, „ogorčeni silovatelj Jules Bayliss“, „naprasiti ženskar Paul Satchwell“ ili „zloglasno seksualno čudovište Dennis Creed“. (str. 306.)
Osim serijskog ubojice psihopata koji sada čami u psihijatrijskoj ustanovi, u priču se upliću i magijski rituali, astrologija, tarot-karte i svjedoci koji lažu čim zinu.
… vidjeli smo pentagrame na zidovima i zapaljene svijeće. Maknuo je sag i na podu nacrtao magični krug za neki obred, i tvrdio je da je… mislio je da je prizvao nekog demona… (str. 200.)
Ima li to išta uopće smisla?
Detektivska agencija radi punom parom i slučaj davno nestale Margot Bamborough nije jedini kojim se Strike i Robin bave.
A da i ne spominjemo ono čime se ne bave, a oduzima im najviše vremena!
Strike i Robin – hoće li više…
Robin se upravo prolazi težak razvod i svakog se dana pokušava uvjeriti da joj je Strike samo poslovni partner.
Divila se svom partneru, bila mu je zahvalna i bio joj je drag. To je bilo to. To je bilo sve.
Samo… sjetila se koliko se razveselila kad ga je nakon tjedan dana odsutnosti vidjela… i koliko je sretna, bez obzira na okolnosti, kad vidi da njezin mobitel svijetli Strikeovim pozivom. … bilo je nekog olakšanja u priznanju bolne istine: duboko je marila za svoga partnera. (str. 564.)
Stranica s bilješkama bivšeg detektiva Talbota, koji rješenje Margotina nestanka traži u astrologiji.
Strike je, recimo, svjestan svojih osjećaja prema Robin, no nema šanse da ih ikome prizna.
Kako je mogao reći, slušaj, trudim se ne osjećati privlačnost prema tebi od prvog dana kad si skinula kaput u ovom uredu. Nastojim ne imenovati ono što osjećam prema tebi, jer već znam da osjećam previše, a želim mir od sranja koja ljubav donosi sa sobom. Želim biti sam, neopterećen i slobodan. Ali, ne želim da budeš ni s kim drugim. … Volim znati da postoji mogućnost da nas dvoje možda… (str. 759.)
Na ljubav se opekao više nego jednom i boji se upropastiti najbolje što trenutno ima – prijateljstvo s Robin.
Njihov hoću-neću odnos progonio me u prvim nastavcima i progoni me još uvijek. Čitavo vrijeme čekamo i čekamo tu eksploziju međusobne privlačnosti, a do nje nikako ne dolazi.
Naravno, i slučajevi su ekstra zanimljivi, i naravno da ni zbog njih ne možemo knjigu ispustiti iz ruku, ali taj njihov odnos… Ta iskra koja se čitavo vrijeme osjeti, taj naboj koji titra ne samo između njih, nego i između nas i njih, nešto je što vas vuče iz stranice u stranicu, a ova ih bucka ima poprilično.
Nemirna krv – tisuću stranica čistog užitka
Ne mogu pisati o romanu Nemirna krv, a da se barem malo ne osvrnem na njegove prethodnike. Svi su ti romani brojem stranica poprilično korpulentni, a ovaj nam je zasad najkompleksniji (baš poput samog Strikea!). Oduvijek volim istraživanje starih slučajeva, a glavna nit romana Nemirna krv upravo je to.
Nestanak tada dvadeset devetogodišnje Margot nikad nije razjašnjen – zašto? Zbog psihopatskog serijskog ubojice koji je tada harao?
Na spomen Creeda, lica triju žena na sofi snuždila su se. Samo njegovo ime kao da je u prostoriji stvorilo svojevrsnu crnu rupu, u kojoj su žive žene nestale da više nikad ne budu viđene, manifestaciju gotovo nadnaravnog zla. (str. 454.)
Zbog detektiva koji, bolešću odguran u ludilo, krivce traži uz pomoć horoskopa, arheologije i okultnog? Zbog Margotinih kolega, prijatelja i poznanika kojima se uopće ne može vjerovati?
Bilo bi čudo da je uspijete naći nakon toliko vremena. Ali, sretan sam što netko to ponovo istražuje. Da, presretan sam što netko to istražuje. (str. 119.)
Dok se Strike i Robin pokušavaju probiti kroz naizgled nesuvisle, luđačke bilješke bivšeg inspektora Talbota, dok pokušavaju pronaći svjedoke koju su danas veoma stari, dementni ili u najgorem slučaju mrtvi; dok slušaju koloplet različitih priča i iz njih pokušavaju izdvojiti istinu, naši junaci moraju se posvetiti i ostalim svojim poslovima.
Jer, nije Margotin nestanak jedini slučaj ove sada ekstra uspješne detektivske agencije – pratimo ih nekoliko od kojih je najzanimljiviji slučaj Jegulje. Pratit ćete ga s jednakom napetošću i zanimanjem kao što pratite razotkrivanje Margotine sudbine, vjerujte mi!
Top 5 trenutaka romana Nemirna krv
Kako bih vam najkraće moguće dočarala svoje ushićenje ovim romanom i potakla i vas da ga pročitate, odlučila sam odabrati pet meni najdražih trenutaka radnje romana Nemirna krv.
Stara prostitutka daje iskaz – ako nešto nisam očekivala u kriminalističkom romanu, onda su to salve smijeha. A vjerujte mi, umrla sam od smijeha čitajući ispitivanje stare prostitutke! Dobrodošao lahor humora u inače mračnom svijetu kriminala, ovaj dio ubit će vas svojom brutalnošću, iskrenošću i neposrednošću.
Bilješke detektiva Talbota – koketiranje s okultnim uvijek je zanimljivo, a bilješke bivšeg detektiva Talbota sile vas da uronite u njih i pokušate pronaći zrno razuma i logike. Tu su crteži, horoskopski znakovi, demoni i bogovi… Definitivno je smjer koji budi nelagodu, zlu slutnju i osjećaj nadnaravne prisutnosti.
London 70ih godina 20. stoljeća – gangsteri, telefonske govornice, žene u balonerima, s maramama na glavi. Kombiji, automobili i prljave ulice Londona. Ima li bolje scene za poprište misterioznog zločina? Još kada se u sve to umiješa serijski ubojica koji možda jest, a možda i nije kriv…
Niste u pravu – što god mislili, o čemu god mislili, niste u pravu. Toliko o tome.
Strike kupuje poklon – nisam imala pojma koliko se toga mota u muškoj glavi kad pokušavaju kupiti poklon za ženu koja im se možda sviđa, ali osjećaje ne žele priznati ni sebi, ni njoj ni drugima. Uf… Što implicira cvijeće? Bombonijera? Možda nešto skuplje? A jeste li znali da i imena parfema nešto znače, kada pokušavamo sakriti ono što već svi znaju?
I za kraj, jedna simpatična pouka (!) našeg ubojice:
Ako mene pitate, ta lekcija korisna je … posvuda. Djela … imaju posljedice. (str. 939.)
Ostali naslovi ovog autora:
Robert Galbraith zapravo je autorica, i to ni manje ni više nego svjetski poznata J. K. Rowling – žena koja je stvorila najpoznatijeg čarobnjaka na svijetu – Harry Pottera. Nastavke o malom čarobnjaku neću nabrajati, jer ne samo da sam sigurna kako ih svi znamo, već i zato što ovdje ipak govorimo o Rowlingčinom pseudonimu Robertu Galbraithu.
Pod tim je imenom napisala serijal o privatnom istražitelju Cormoranu Strikeu i njegovoj partnerici Robin Ellacott. Kod nas objavljeni nastavci su:
Pročitala sam ih sve i uopće neću naglašavati koliko sam oduševljena. Reći ću vam samo da sam za vrijeme prvog lockdowna progutala prva tri nastavka, kad su otvorile knjižnice trčala po četvrti i sad, kad je izišao i peti, zgrabila ga odmah u pretprodaji!
Savjetujem vam čitanje prema gore navedenom redoslijedu, kako biste s lakoćom pratili razvoj odnosa između Strikea i Robin. Nisam sigurna da bih se ovoliko vezala uz njih da nisam čitala po redu.
A evo i trailer za seriju snimljenu prema ovim književnim hitovima. Nema na čemu ?
P.S. J.K. Rowling zaista je vrsna autorica i skidam joj kapu. Žena je uspjela napraviti ne jedan, nego već dva serijala za kojima luduje cijeli svijet! I tko zna gdje joj je kraj!
-Na sreću. Ljubav ne donosi uvijek i sreću. – (str. 137.)
Nestala žena
Nakon poslovnog puta u Pariz, lijepa se mlada Imogen ne vraća kući. Njezin savršeni suprug Vince zabrinut je i daje sve od sebe kako bi je pronašao.
Zašto je, kvragu … Imogen onda otišla bez riječi? Zašto se odjednom počela tako čudno ponašati? Vince se prema njoj odnosio kao prema princezi. Brak im je bio savršen, svi su to znali. (str. 46.)
No, bi li Imogen pobjegla da joj je brak doista bio savršen?
Ispod površine, Vince je manijak opsjednut kontrolom, pravilima i suptilnim psihološkim smicalicama kojima suprugu kažnjava ako se ne ponaša onako kako on misli da treba.
Osjetio je kako ponovno u njemu vrije bijes. Nije se više brinuo zbog nje, ali nitko ga nije mogao kriviti zbog ljutnje. Imao je svako pravo biti jebeno ljut! Ipak, volio ju je, podsjetio se. Uvijek će je voljeti. Ona je to znala. Znala je kako pripada njemu. I kako će uvijek pripadati njemu. (str. 60.)
A Imogen se skrila u Francuskoj, u malenom gradiću svoga djetinjstva, iz kojeg je, s majkom, pobjegla u pomalo nerazjašnjenim okolnostima. Pomalo se navikava na novostečenu slobodu. Napokon može odlučivati sama za sebe, premda joj Vinceov glas neprestano odzvanja u glavi.
Rukama je obgrlila noge i lagano se njihala naprijed-nazad. Pogriješila je. Znala je da je pogriješila. Nije mogla dalje bez njega. Trebala ga je. Volio ju je i ona je voljela njega. Bili su savršen par. Svi su tako mislili. Ako se nešto pogoršalo, to je bila njezina krivnja. (str. 27.)
U Francuskoj pronalazi stančić, poslić i mnoštvo šarolikih prijatelja.
Ali, Vince nije čovjek koji lako odustaje, pogotovo od onoga što smatra svojim vlasništvom.
Kreće u potragu za Imogen koja je dobro zametnula trag. No, čini se, ne dovoljno.
Hoće li je Vince svojim slatkim riječima uvjeriti da se vrati kući?
Gdje je nestala žena?
U nesretnim, ali sretno odglumljenim godinama braka Imogen oblikuje plan – malo pomalo, organizira sve za bijeg od supruga. Prilika joj se ukaže tek na poslovnom putovanju u Pariz. Ostavljajući za sobom mrvice lažnih tragova – jer zna da će je Vince tražiti – odlazi u malo obalno mjestašce u kojem je živjela kao djevojčica. Zapošljava se kao čistačica i uskoro upoznaje društvance različitih likova koji su svi na ovaj ili onaj način povezani. Oni je odmah prihvate i zavole, iako im je jasno da ta lijepa Irkinja čuva neku tajnu.
Tek na slobodi, Imogen shvaća koliko ju je muž zapravo slomio.
Ona je potpuno i u svakom pogledu pripadala njemu. … Zapravo ju je zamijenio nekom ženom koju je on izgradio. Ona se nije samo promijenila; postala je druga osoba. Postala je osoba čijim su riječima i djelima upravljali on i njegove moguće reakcije. Pogledala se u zrcalo i nije mogla prepoznati ženu koju je ugledala. (str. 164./165.)
Usput, saznajemo sve više o Imogeninu djetinjstvu. Postavlja se pitanje – zašto su ona i majka naprasno napustile kuću u kojoj je ova radila kao kućepaziteljica? Kakvu je to „indiskreciju“ počinila?
Imogen se svakim danom sve više oslobađa. Druži se s muškarcima, što prije nikako nije smjela. Pije, ostaje dokasna budna, misli svojom glavom.
No u to vrijeme nije bila svjesna kako ništa nije činila bez prvotnog muževog odobrenja. Nije bila svjesna kako više ni o čemu ne iznosi svoje mišljenje. Kako se već mjesecima nije čula sa svojim starim prijateljima. Udaljila se i od svoje obitelji. Hodala je oko njega kao po jajima i stalno je pokušavala preduhitriti nešto što bi ga moglo uznemiriti. Potpuno se posvetila njemu i tome kako ga održati dobro raspoloženim.
Kada je on bio loše raspoložen, ona se osjećala neuspješno.
Kao da je za sve ona kriva. (str. 154.)
Dojam za kraj
Roman Nestala žena je kao čokolada koju dobijete na poklon. Mislite da je noisette ili makar mliječna, a ono bude s grožđicama.
Priznajem, očekivala sam više. Gotovo svaki roman koji govori o suptilnom, psihičkom bračnom zlostavljanju progutam začas, ali ovaj mi nikako nije išao – nastavit ću metaforu s hranom – u tek.
Ne znam zašto, možda zato što je radnja poprilično jednostavna i ne može se mjeriti s romanima iste tematike, a nakon kojih ostanete paf. Tu mislim na U najmračnijem kutku Elizabeth Haynes i Iza zaključanih vrata B.A. Paris. To su doista knjige nakon kojih brakove oko sebe počnete promatrati drugim očima.
Sad, radnja romana Nestala žena vjerojatno je puno realnija – žena je pobjegla, snašla se, muž je traži… Nema neke prevelike drame. Zapravo, cijela mi je fabula nekako jednolična i nisam se uspjela povezati s likovima.
Volim romane koji u meni bude osjećaje, bilo pozitivne ili negativne. Bitno je da me priča takne, pa makar mi bila i grozna. Ova me priča nije dotakla.
Ono što je dobro je Vince. Klasični negativac, iritantan od prvog slova, obična manipulatorska kukavica.
Zanimljiv je i opis njihova braka, potakne čitatelja na razmišljanje o brakovima, međuljudskim odnosima i tome što zlostavljanje zapravo jest.
Brakovi, pomisli i ispije gutljaj vina te pogleda u daljinu. Puno su složeniji nego što bi itko izvana mogao pretpostaviti. Možda i nisu vrijedni sveg tog truda. (str. 221.)
Ako tražite lagano štivo, bez nekih većih iznenađenja, našli ste ga.
Možda u pravo vrijeme? Nestala žena idealan je roman za plažu.
Ostali naslovi ove autorice:
Sheila O’Flanagan jedna je od najpoznatijih i najčitanijih suvremenih irskih autorica. Napisala je više od dvadeset romana, a kod nas je, uz roman Nestala žena, preveden još i Odjednom sama.
Lovačka družina – susret starih školskih prijatelja povodom dočeka Nove godine
Lovačka družina, devet prijatelja, zabačeno selo odsječeno od svijeta, jedno ubojstvo i mnogo nepoznanica, sažetak je ovog vrlo inteligentnog kriminalističkog romana. Lovačka družina debitantski je roman autorice Lucy Foley i odmah nakon objave izazvao je veliku pažnju javnosti. Atmosferičan roman, pun prevrata, u kojem sumnjate čas na jedan, čas na drugi lik, uz selo kojem je nemoguće prići zbog daljine i loših vremenskih uvjeta, garancija su napetog štiva u stilu Agathe Christie. Roman vas naprosto mami da stranice okrećete sve brže i brže kako biste otkrili tko je uopće ubijen (nemojte podlegnuti kušnji da to pročitate unaprijed), a pogotovo tko je ubojica. To se, naravno, neće otkriti do samog kraja i vjerojatno ćete pretpostaviti pogrešno.
Nitko ne može doći. No, nitko ne može ni otići. Čak ni ubojica.
Prijatelji na okupu nakon godinu dana
U Lovačkoj družini upoznajemo devet dobrih prijatelja, školskih kolega i njihovih partnera, koji planiraju zajednički doček Nove godine na imanju u zabačenoj kolibi, negdje u visočju izvan naseljenih mjesta. Društvo čine: Julien i Miranda, bračni par, zajedno još od studija, u braku u kojem je ponestalo strasti; Mark i Emma – Mark je najbolji Julienov prijatelj, potajno zaljubljen u Mirandu i njegova supruga Emma, lošija kopija Mirande; tu je i samozatajna Katie koja se teško uklapa u razuzdano društvo i ima svoje tajne, gay par Nick i Bo, vatrena Samira sa suprugom Gilesom i šestomjesečnom kćerkicom Priyom…
Nemoguće se oteti dojmu- koliko god izlizan taj klišej bio- da ovdje nismo sami. Str. 205.
Kako noć odmiče veseli početak ide prema katastrofi
Unajmljena koliba, uz pucketanje vatre i more alkohola, obećava dobar provod. Kako noć odmiče, atmosfera se zahuktava, stare priče i mnoge tajne izlaze polako na vidjelo. Nekad složna ekipa prijatelja osjeća da je vrijeme učinilo svoje, povezanost više nije ista, a neke rane su suviše bolne. Prijateljstvo se lagano rasplinulo kao kap vode u jezeru. Razočaranja među nekad najboljim prijateljima su neminovna. Pronevjere, preljubi i mutni investicijski poslovi, svakodnevnica su njihovih prijateljstava. Na površini su ostala samo sjećanja o nekim sretnijim, a nekim i jako stresnim i teškim trenucima.
Rane nanesene u tom osjetljivom razdoblju naših života, dok se još izgrađujemo, često su najdublje-i ostavljaju za sobom najružnije ožiljke. str. 209.
Domaćini u Lovačkoj družini
Doug, Heather i Ian nisu dio družine, već su zaposlenici i domaćini Brvnare…
O Dougu dugo vremena ne znamo ništa, osim da je nekad bio u vojnim specijalcima. Taj posao vojnika, koji uključuje nasilje i ubijanja, nepovratno je ostavio posljedice na njega. Od zabavnog, društvenog momka, postaje osamljenik koji izbjegava društvo drugih ljudi, a na imanju živi u najudaljenijoj kolibi, poput pustinjaka.
Heather isto ima svoju tužnu priču iz prošlosti. Nekad je radila kao liječnica i spašavala živote. Bila je u sretnoj vezi s vatrogascem, sve dok se nije dogodila tragedija. Nakon toga Heather bira biti sama, raditi posao daleko od ljudi i polako iscjeljivati ranjenu dušu.
O Ianu malo znamo, osim da je neuhvatljiv i pomalo mutan tip..
Sjećam se da sam se uvukla u krevet i navukla poplun preko sebe. Jedna stvar koju sam naučila o tišini- ili barem ovdašnjoj tišini, onoj koja vlada u divljini- jest da je iznenađujuće glasna. Str. 193.
Dojam o romanu
Kako sam ja fan Agathe Christie, a ovaj je roman na tom tragu, samim time za mene je odličan. Ali, ako ne volite veći broj likova i teško vam je to slijediti, možda će vam biti malo naporno. Meni nije bilo, odnosno, s lakoćom sam prelazila u ulogu svakog lika koji priča priču u prvom licu. Možda je ipak najbolja u cijeloj knjizi atmosfera nelagode, jeze, nečega neopipljivog u zraku, što se proteže kroz cijeli roman. Stalno me pratio osjećaj sveprisutne zebnje, kao da znate da se osim svih prisutnih na posjedu nalazi još netko, nevidljiv i skriven, koji pomno prati što se događa i vreba žrtvu. Ta atmosfera nečega opasnog u okolici iz koje ne možete pobjeći, uz dramski rasplet, zapravo mi je najbolji dio knjige.
O autorici romana Lovačka družina:
Lucy Foley studirala je englesku književnost na sveučilištima Durham i UCL, provevši nakon toga nekoliko godina u izdavačkoj industriji na mjestu urednice beletrističkih naslova, prije nego je napustila taj posao kako bi se mogla u potpunosti posvetiti pisanju. Lovačka družina njezin je debitantski kriminalistički roman čiji je nastanak nadahnulo jedno zabačeno mjesto u Škotskoj koje joj je rasplamsalo maštu. Lucy je također autorica triju povijesnih romana, koji su prevedeni na šesnaest jezika. Njezini novinarski tekstovi su objavljeni u časopisima ESMagazine, Sunday Times Style, Grazia i mnogim drugima.
Ima li uopće ikakva zvuka ako u šumi padne drvo, a nitko to ne čuje? … Isto tako, ako se žena sa stijene strmoglavi u smrt, a nema drugih svjedoka osim muža, je li to zapravo nesreća? (str. 84.)
Dok nas smrt ne rastavi
Ako najprije pomno ne osmislite kako ćete ubiti ženu, to vam nikako neće poći za rukom. (str. 3.)
Ovom eksplozivnom rečenicom počinje roman Dok nas smrt ne rastavi.
Matt i Marie sretan su bračni par – ili to bar samo tako izgleda. Odlaze na romantično bračno putovanje, ali Marie pada sa stijene u nabujalu divlju rijeku i nestaje. Sve bi to bila tragična, ali slučajna nesreća da ne znamo da je Matt i prije dvadesetak godina bio oženjen. Što se dogodilo s njegovom prvom ženom? Da, i ona je izgubila život u strašnim okolnostima iz kojih se Matt izvukao.
Slučajnost? Ili ipak ne?
Istražitelji Marion i Ralph slučajno završavaju kao partneri. I dok on za sobom vuče brojne repove iz prošlosti, Marion se bori s predrasudama o ženama u policiji. Dvoje istražitelja dolaze na mjesto nesreće (zločina).
Brojne tajne izlaze na vidjelo dok pratimo lopticu koja leti između ovog nevjerojatnog tria – istražitelja, muža i žene.
Već dugo sam murjakinja, pa sam vidjela da svi ti slučajevi imaju nešto zajedničko. … Stvari nikad nisu posve onakve kakvima se čine. (str. 81.)
Dok nas smrt ne rastavi – poslovni par
Ovaj zanimljivi istražiteljski par sastoji se od mlade Marion Spengler i njezina kolege Ralpha Lorena. Ona je jedna od rijetkih žena u policijskim snagama i bori se kako bi uspjela u tom muškom svijetu. Ima malo dijete i muža koji je „stay-at-home-dad“, što među njima stvara određene tenzije. Loren je malo zanimljiviji – krije tajnu iz prošlosti koja bi ga mogla koštati značke.
Cijeli život možete provesti tako da se unaokolo vozite u krugovima pokušavajući ostati u skrovitosti, ali prošlost uvijek pronađe način da vas istjera na čistinu, pa je samo pitanje vremena kad će joj to uspjeti. Život je veliki vražji krug, pa se prije ili poslije nađete ondje gdje ste i počeli. Trebalo je proći određeno vrijeme, …, da ga njegova prošlost dostigne, ali napokon ga je uhvatila, a bila je ružna i nosila je pištolj. (str. 157.)
Pravi je mrgud, ali na nekako simpatičan način. Iako je prema svima bezobrazan, zapravo je dobrodušan i pokazat će se da to vide i njegovi kolege jer će mu, kad zatreba, svi držati leđa.
Zajedno, imaju odličnu kemiju i voljela bih da ih spisateljica ostavi i u sljedećem romanu.
Dok nas smrt ne rastavi – bračni par
Život bi joj bio mnogo lakši da se nikad nije udala. (str. 9.)
Marie i Matt su par koji nije moguće opisati. Iako na prvi pogled sve djeluje idilično, ispod površine postoje brojni problemi.
Možete biti feministica, ići na skupove i nositi natpise koje ste ispisale kod kuće … ali na kraju ćete ipak otići kući, u pećnicu ubaciti mesnu štrucu, u perilici ćete oprati hrpu odjeće i shvatiti da ste u zamci poput očajne životinje. Sve to možete nazvati „stockholmskim sindromom“ ili – brakom! (str. 27.)
Dok pratite njihovu vezu ne znate biste li se smijali ili plakali, no zaključak je uvijek isti – stvoreni su jedno za drugo. Zaslužuju jedno drugo. Dok ih smrt ne rastavi.
Treba li tkogod na dijetu?
Priču koju je lako razumjeti, lako je i „progutati“, … , a čini se da je ova izašla ravno iz neke knjige. Savršeno je napisana i izvedena. (str. 72./73.)
Ovaj roman oduševljava ne samo pričom, nego i stilom kojim je napisan. Rečenice su jednostavne, nedvosmislene i veoma, veoma duhovite. U najmanju ruku neobičan odnos ovih supružnika možda vas neće nasmijati, ali način na koji je opisan hoće.
A ima i nekoliko dobrih savjeta za mršavljenje:
Kad držimo dijetu i vježbamo, samo gubimo vrijeme jer kilograme skida baš ljutnja, a čisti bijes nam daruje vitka bedra i uski struk. (str. 32.)
Ništa nas ne smije iznenaditi
Premisa na kojoj ova spisateljica gradi priču možda nije u potpunosti originalna, ali obrati su zanimljivi. Članovi moje obitelji također su pročitali ovaj roman i ostali oduševljeni – neka vam njihovo oduševljenje bude orijentir. Roman se i meni svidio, ali ja sam valjda već toliko toga pročitala da me rijetko koji rasplet može baš baš iznenaditi. Tako je bilo i s ovim, veoma je dobro zamišljen i ako trileri nisu vaš primarni žanr, jako će vam se svidjeti. Ako ste više poput mene i uglavnom čitate trilere, kraj ćete pretpostaviti već na početku, ali neka vas to ne zaustavi u čitanju.
Roman je toliko pitak i ciničan da ćete uživati u čitanju.
No kako kaže izreka, ono što jednoj osobi donese nesreću, drugoj može donijeti sreću, a neki ljudi ne čekaju sretne okolnosti, nego ih sami stvaraju. (str. 82.)
Baš poput romana C.J. Tudor Skrovište, i ovaj je roman bogat citatima i rečenicama koje nas mogu nečemu naučiti. Meni se najviše svidjela ova:
Vrijeme zatišja nagoviješta oluju. Kad nema vijesti, to obično znači da fitilj gori, pa će vam ubrzo sve eksplodirati u lice, a drek će se razletjeti po zidovima i zasuti vas. (str. 286.)
Em je poučna, em je duhovita. Sve što volim.
Drugo mišljenje
Već nam polako postaje običaj čitati iste romane, no trudimo se ne pisati dvostruke recenzije. U ovom slučaju napravile smo iznimku, jer nam se objema roman jako svidio i svaka ga je preporučila na svoj način. Osvrt druge Male pronađite ovdje.
Ostali romani ove autorice:
JoAnn Chaney autorica je dvaju romana, a njezin je drugi roman, Dok nas smrt ne rastavi, preveden na hrvatski jezik.
Čitajući Tunel bez izlaza, naučite uistinu puno iz povijesti o kojoj (barem ja) malo znate. Radnja se zbiva u češkoj pokrajini Bohemiji, nekad pograničnoj pokrajini Čehoslovačke (danas Češke) koja je imala naziv Sudet i u kojoj su većinski živjeli sudetski Nijemci. Nekad dobri susjedi i prijatelji, dva naroda koja su vjekovima živjela zajedno na ovim prostorima, Nijemci i Česi, završetkom Drugog svjetskog rata, dramatično se razilaze nerijetko u krvavim sukobima. Sudetski Nijemci protjerani su sa svojih ognjišta, kuća i imanja, a veliki je dio njihove imovine opljačkan. Agonija koja je trajala neko vrijeme, dok su se tek donosile političke odluke, učinila je da su sudetski Nijemci bili obilježeni slično kao i Židovi pod nacistima, samo što su umjesto žutih, nosili bijele trake oko ruku. Egzodus sudetskih Nijemaca nastavio se donošenjem odluke o ponovnim pripajanjem Sudeta Čehoslovačkoj i tada nastaje masovno protjerivanje sudetskih Nijemaca od strane lokalnog stanovništva, provedeno u samo par dana.
Ljudi kažu da treba živjeti u sadašnjosti, što je nemoguće. Sadašnjost ne postoji. Nestaje sa svakom slijedećom sekundom. Kada god sam pokušala živjeti u sadašnjosti, proganjali bi me duhovi prošlosti. str. 10.
Sonja i Daniel kupuju kuću i pronalaze tunele
Sonja i Daniel, švedski bračni par, planiraju započeti novi život u novoj državi. Nakon što Daniel dobije otkaz kao glavni urednik u poznatim novinama, a brak im zapada u monotoniju, Sonja odluči potražiti potpuno novo mjesto za zajednički život. Nakon listanja mnogih kataloga, odabire ruševnu kuću u romantičnoj češkoj pokrajini Bohemiji. Iako ne znaju ništa o uzgoju grožđa i pravljenju vina, Sonja i Daniel odluče prihvatiti izazov i kupuju kuću. Proučavajući nacrt kuće, otkrivaju da postoje i prostorije koje nisu ucrtane, a sastavni su dio imanja te tako otkrivaju vinski podrum i podzemne tunele, kojih je veći broj po čitavom imanju. Silaskom u jedan od tunela otkrivaju mumificirani leš dječaka s bijelom vrpcom oko ruke.
Izgleda sivo. Možda je nekad bila bijela. Najvjerojatnije je oko ruke nosio vrpcu. Što to znači? Nijemac, rekao je. Bio je sudetski Nijemac. str .71.
Pronalazak dječaka
Dječak je imao oko dvanaest godina. Ostaci tkanine otkrivali su vrpcu oko ruke, a u džepu su brončani njemački novčići iz 1943. godine. Supružnici predaju slučaj lokalnoj policiji, ali nitko se ne želi podrobnije baviti tim starim slučajem.
Hoćete li sada moći živjeti ovdje? upitala je naposljetku. Takvo je otkriće sigurno sve promijenilo, zavilo je čitavo imanje u crno. str. 65.
Još jedan leš
Nedugo nakon pronalaska mumificiranog dječaka, na imanju Sonje i Daniela dogodio se novi zločin. Sonjina poznanica Ana, britanska turistkinja, jedina osoba s kojom se Sonja sprijateljila, nađena je mrtva na njihovom imanju. Sonja počinje shvaćati da prošlost ovog mjesta krije ogromne tajne. Još kad njezin muž Daniel biva uhićen za ubojstvo poznanice, Sonji ne preostaje ništa drugo nego da se prihvati istraživanja, kako bi mučnu prošlost ovog gradića i njegove tajne iznijela na površinu i istovremeno dokazala Danielovu nevinost.
Nisam bio u tunelima još od djetinjstva. Ondje smo se znali igrati. Str. 187.
Dojam o romanu Tunel bez izlaza
Ako ste očekivali roman sličan romanima skandinavskih autora prepun nasilja, krvavih prizora i brze radnje, prevarit ćete se. Ovaj roman potpuno je drugačiji. Tempo je sporiji, radnja se bazira na povijesnim izvorima, a opis kuće i imanja je lirski, tako da gotovo možete zamisliti kuću u vinogradu na brijegu u romantičnoj Bohemiji. Odlazak iz užurbanog grada koji pojede čovjeka, u ruralnu sredinu kako bi započeo nešto novo, logičan je izbor posrnulog bračnog para s već odraslom djecom. Jedino što Sonja i Daniel nisu znali jest to da njihova kuća i imanje imaju krvavu povijest, čiji duhovi i dan danas pričaju povijesnu priču o egzodusu jednog naroda. Sam naziv romana je metaforički. Tuneli su uistinu postojali, mnogi su i zatrpani, ali narod je morao izbjeći sa vjekovne postojbine pod pritiskom povijesnih okolnosti.
O autorici:
Tove Alsterdal jedna od najistaknutijih švedskih spisateljica. Radila je kao novinarka, pisala scenarije za kazališne predstave i televiziju te radila kao urednica u izdavačkoj kući. Dosad je napisala pet kriminalističkih romana. Njezine su knjige ovjenčane nagradama u mnogim zemljama i prevedene na dvadeset jezika.
… dok je Faye išla prema teškim, drvenim vratima, nikako se nije mogla otarasiti osjećaja da je nešto na pomolu, neka prijetnja. Ali riješit će to ona. Mora. Takva je ona. (str. 13.)
Srebrna krila
Nakon velike životne promjene koju je napravila u prethodnom romanu Zlatni kavez, Faye živi u inozemstvu i uspješna je poslovna žena, vlasnica ogromne tvrtke Revenge. Tvrtka uskoro planira širenje na SAD pa se Faye vraća u Švedsku kako bi sve to i organizirala. No, Faye uči da vrag nikad ne spava!
Nad Revenge se nadvija ozbiljna prijetnja u vidu nepoznate osobe koja kupuje dionice tvrtke i očito je da želi većinu, kako bi iz jednadžbe izbacila upravo Faye!
I ne samo to! Duhovi iz prošlosti sve se više kovitlaju iznad Fayine glave, a svi dobro znamo da ona uopće nije nevinašce. I da je duhova prošlosti i više nego velik broj.
Pokušala sam razlučiti osjećam li išta u vezi s onime što sam uradila. … Ali zadovoljno sam ustanovila da sam samo učinila ono što sam morala. Da preživim. Možda sam u tom trenutku odrasla? (str. 199.)
Dok pokušava sakriti tajne koje nikako ne smiju isplivati i spasiti tvrtku koju ne smije izgubiti, u Fayin životu ulazi šarmantni David – čovjek koji joj malo pomalo vraća vjeru u ljubav.
Tu su i Alice i Ylva, novootkrivene prijateljice i dokaz da se žene trebaju i mogu držati zajedno.
Uz pomoć prijateljica, partnera i obitelji, Faye nastoji spasiti što se spasit’ da – no, može li im vjerovati? Kako vjerovati nekome kada smo već tisuću puta prije bili razočarani?
I kako spasiti sadašnjost kad nas prošlost slijedi poput sjene i vuče prema dnu?
Kako zaštititi sebe i svoje voljene kada je prijetnja tu, bliže nego ikad? A mi moramo dobro paziti što radimo. Jer i naše su tajne smrtonosne.
I ne smiju pasti u krive ruke. Ni pod koju cijenu.
Zlatni kavez vs. Srebrna krila – slobodno čitajte, neću spoilati
Ako ste bacili oko na moju recenziju Zlatnog kaveza, onda znate da je ono što mi se inicijalno i najviše svidjelo isticanje ravnopravnosti između žena i muškaraca te svojevrsno pobijanje nametnutih uloga žene u današnjem društvu.
U romanu Srebrna krila to polako prelazi u karikiranje i više mi nije niti zabavno niti inspirativno.
Isto tako, u prvom je nastavku Faye prikazana kao snažna, hladna, veoma pametna i snalažljiva. No, sve je to napisano tako da se zapravo možemo poistovjetiti s njom jer je razumijemo.
Nije li upravo ta svijest – o tome da Faye nema nikakvih drugih opcija – bila ono zbog čega ju je Jack stalno iznova varao? Nije imala kamo otići. Nije ga mogla ostaviti. Nije se mogla maknuti iz svog kaveza. Ekonomskog. Emocionalnog. U njezinu svijetu Jack je bio bog. No u Jackovu svijetu Faye je bila igračka za koju je znao da mu je nitko ne može oduzeti. (str. 193.)
U ovom dijelu, Faye je kombinacija nemilosrdnog ubojice, seks-mašine i glupače. Mislim, kako?
Iz lika koji sam stvarno voljela postala je lik koji ne razumijem i kojemu NE VJERUJEM.
I gle, koliko često ljudi prakticiraju seks utroje? Koliko često uopće dolaze u priliku da im netko to ponudi, onako, iz vedra neba? Možda je u Stockholmu situacija drugačija nego kod nas, ali daaaaaj…
Ono čime se obje priče mogu pohvaliti je napet i pomalo očekivan, ali svejedno šokantan zaplet. Nisam htjela previše prepričavati u sažetku pa neću ni ovdje, reći ću samo da je zadnja rečenica jedna od boljih koje sam u zadnje vrijeme pročitala i ostavlja nas u želji za brzim čitanjem i trećeg nastavka koji još uvijek nije objavljen, čak ni u Švedskoj.
Žena je ženi vuk?
Tipično ženski, pomisli Faye, tako se omalovažavati, ne uviđati vlastitu vrijednost. Tako nas odgajaju. Tomu nas uči svijet. A svijetom upravljaju muškarci koji profitiraju na tome da sebe shvaćamo kao vrijedne samo u odnosu na njih. (str. 104.)
U svijetu u kojem se neprestano naglašava da je žena ženi vuk – i u kojem smo svaki dan svjedoci toga – olakšanje je pročitati knjigu koja se bazira na sestrinstvu, ženskom prijateljstvu i snazi ženskog zajedništva. Iako se na trenutke čini da će poslovica iz podnaslova postati istina, Faye uvijek oko sebe ima žene kojima može potpuno i bezuvjetno vjerovati. Zanimljivo, neke od tih žena isprva su joj bile ljute neprijateljice, ali zbližene istim protivnikom – muškarcem – one se zbližavaju i postaju jedna drugoj odane do kraja.
Iako je ovo štivo zamišljeno kao neka vrsta feminističkog pisma, ne funkcionira mi teza da je svaki muškarac neprijatelj. Jednostavno nije tako i odbijam vjerovati u to. Kao što postoje loši muškarci, postoje i loše žene. Možda se muškarcima više dopušta i s više se toga mogu izvući, ali to ne znači da su u startu svi zli i opaki.
Kod nekih likova to je u redu, kao na primjer kod Fayeinog bivšeg supruga Jacka. Svaka žena kad-tad naleti na budalu ili nasilnika i ako ima sreće, mašte, hrabrosti ili manjak skrupula, uspjet će se izvući iz njegovih ralja.
Ljubav prema njemu od nje je učinila žrtvu. Ali na koncu je on ostao s Crnim Petrom. (str. 11.)
No, naprosto ne pristajem na misao da je svaki muškarac neprijatelj samo zato jer je muškarac. Ne žele svi muškarci podjarmiti i uništiti ženu. I to je jedna vrsta diskriminacije protiv koje se Faye tako uporno bori.
Kratko za kraj
Roman Srebrna krila nije me naročito očarao, prije suprotno. Zaplet je dobar, kraj odličan, ali većina dijelova nije vjerojatna, pretjerana je i preuveličana. Faye je bila lik za koji sam zdušno navijala u prvom, no iznevjerila me u drugom dijelu. Smatram da je to zbog toga što spisateljica nije planirala drugi dio, već ga je napisala potaknuta ogromnim uspjehom Zlatnog kaveza.
Dakako, živo me zanima što će biti u trećem nastavku pa možemo reći da je Camilla Läckberg uspjela u svom naumu – navući čitateljstvo na novi serijal.
Sad se osjećala kao da može letjeti koliko god visoko želi. Sa svojim srebrnim krilima. (str. 252.)
Ostali naslovi ove autorice:
Camilla Läckberg najpoznatija je po svome serijalu krimića/trilera o Fjallbacki, primorskom švedskom gradiću, u kojem su glavni likovi spisateljica Erica Falck i njezin suprug, inspektor Patrik Hedström. To su, redom:
Ledena princeza
Propovjednik
Kamenorezac
Zlosretnik
Skriveno dijete
Sirena
Svjetioničarka
Ova je autorica novu slavu stekla romanom Zlatni kavez, kod nas objavljenim 2019. godine, koji nije vezan za prethodno navedeni serijal. Srebrna krila, drugi nastavak, objavljen je godinu kasnije i, budući da završava kao pravi cliffhanger, očito je da nas uskoro očekuje i treći (pretpostavljam i završni) dio, i čiji će naslov biti vezan za broncu.
Našu recenziju Zlatnog kaveza pročitajte na linku u prvom odlomku na vrhu ove objave.
Savršeno dijete – usvojiti dijete, rizik ili humanost?
Kad klinička psihologinja koja se godinama bavila dječjim traumama napiše knjigu, onda dobijete odličnu knjigu koja se duboko bavi tamnim stranama ljudske psihe. Takva je knjiga Savršeno dijete. Napeta i na trenutke jezovita knjiga koja prati život bračnog para, medicinske sestre Hannah i kirurga Christopera, koji nakon godina bezuspješnih pokušaja da dobiju dijete, usvajaju zlostavljanu djevojčicu. Koliko je ta odluka promijenila njihove živote i traumatično utjecala na dvije obitelji pročitajte u ovom šokantnom trileru.
Moram zaštititi svoju obitelj-rekla je. Ali ona ti je obitelj. Nije, Christopere. Nije. Nisam ju ja posvojila. Ti si. str. 328.
Hannah i Christoper
Savršeno dijete prati, na početku, život bračnog para Bauer. Imali su gotovo sve. Skladan brak pun ljubavi, radna mjesta na kojima su bili uspješni i odgovorni mladi ljudi, cijenjeni od kolega, uz potporu roditelja s jedne i druge strane. Jedina stvar koja im uistinu nedostaje je dijete. Hannah je obožavala svoja dva nećaka, blizance svoje sestre Allison. Odlučivši se za postupak umjetne oplodnje koji nije davao rezultate, sve su češće razmišljali o posvajanju djeteta. Kad se u bolnici pojavi napuštena šestogodišnjakinja Janie, Christopher se odmah poveže s njom i uvjeri Hannah da ju posvoje. U dogovoru sa socijalnom radnicom Piper postaju najprije udomitelji, a zatim i posvojitelji malene djevojčice.
Puzala je prema meni, a ja sam raširio ruke kako bi mi se popela u krilo. Stisnula se uz mene. Zagrlio sam je, tako sitnu. Nikad se nisam osjećao tako velikim. str. 31.
Tko je Janie?
Isprva se mislilo da se radi o trogodišnjakinji, a zatim je utvrđeno da je to znatno starija djevojčica. Majka joj je pronađena mrtva pod nerazjašnjenim okolnostima i dijete je predano socijalnoj službi na daljnju skrb, ali tek nakon što se dovoljno oporavi u bolnici. Janie je potpuno zapuštena i vidno zlostavljana djevojčica, prljava, neuhranjena, djevojčica koja nije naučena osnovnim higijenskim navikama (koja još uvijek nosi pelene i tako vrši nuždu), koja ima strašne ispade bijesa koji svaki dan postaju sve gori i gori. Ali, to je djevojčica koja se očito na prvi pogled zaljubila u doktora Christopera kao i on u nju. S Hannah je nešto drugačije. Janie je teško i vrlo postepeno prihvatila Hannu, a i Hannah je skeptična u odnosu na Janie. Hannah je svjesna da je Janie teško emocionalno oštećeno dijete, ali želja za majčinstvom i Christoperovo nagovaranje donose prevagu te se oni odlučuju na usvajanje Janie.
Što će biti s njom? Hoće li moći nadoknaditi sve što je propustila u razvoju? Nismo to mogli dopustiti. Sigurno je postojalo nešto što možemo učiniti. str. 60.
Janie pokazuje svoju ćud
Nakon prilagodbe i uz maksimalno moguće vrijeme posvećivanja djevojčici, Hannah i Christoper sve su umorniji i umorniji. Christoper se ubrzo mora vratiti na posao u bolnicu, a Hannah otkriva da njen umor potiče iz još jednog razloga. Otkriva da je spontano ostala trudna, kada se više nije ni nadala. Christoper je zbunjen tom viješću, a Janie… Janie je vrhunska manipulatorica. Kako je to doživjela Janie, možete samo i pretpostaviti, ali ostavit ću vam da sami pročitate naredne događaje, koji će ovu nekada sretnu obitelj gurnuti preko ruba.
Janie se koprcala na krevetu kao da je opsjednuta vragom, divljeg pogleda. Zavijala je poput ranjene zvijeri. Nastavila je bezumno vrištati. str.44.-45.
Od sretne do uništene obitelji
Piper Goldstein socijalna je radnica zadužena za Janie. Ona prati čitavo posvajanje i savjetuje Hannah i Christopera, u koje ima neograničeno povjerenje i za koje je uvjerena da su savršeni posvojitelji. Njezina je uloga vrlo odgovorna. Premda je vidjela različitu emocionalno i tjelesno oštećenu djecu u svojoj dugogodišnjoj praksi, na ovako nešto Piper nije bila spremna. Osjeća strašnu grižnju savjesti zbog događaja koji su krenuli po zlu.
Bio je to najsloženiji slučaj u mojoj karijeri i nije mogao završiti lošije. Toliko sam puta posumnjala u sebe, zapitala se jesu li moje odluke bile pravilne za sve upletene- što ako sam imala krivo? Str. 9.
Dojam o romanu Savršeno dijete
Ovo bi bio izvrstan roman da nema lošeg kraja. Ovako je vrlo dobar. Vidi se da autorica duboko poznaje sustav koji opisuje i rad s traumatiziranom djecom. Kako sam i sama dvadeset godina radila u sustavu socijalne skrbi, imam posebnu vrstu senzibiliteta prema radu socijalnih radnica. To je odgovoran i vrlo težak posao gdje se greške skupo plaćaju, a djelatnici su uvijek na udaru bioloških roditelja, potencijalnih posvojitelja i zlostavljane i zanemarene djece. Lik Pipper opisan je gotovo savršeno, upravo onako kakav je i stvaran posao socijalnih radnika. Stalna preispitivanja – je li je donijela dobre odluke i kakve će to posljedice ostaviti na obitelji koje usvajaju, kao i moguće posljedice za samo dijete, neminovna su u ovom poslu. I svatko tko misli da je to posao koji zaključiš u trenutku kada si predao dijete obitelji, jako griješi.
Također je odlično opisano emocionalno i fizičko propadanje obitelji i rascjep ličnosti koji je dovelo Hannah do sloma živaca. Lik Christopera konstantno mi je išao na živce, jer se očekuje od uspješnog medicinskog djelatnika, super senzibiliziranog i humanog, da prepozna znakove zlostavljanja u svojoj obitelji. Ova je knjiga svojevrsno upozorenje da nikada ne znate kakve sve posljedice nosi nasilje u obitelji, kako za odraslu osobu tako i za dijete. I dok fizičko tijelo nakon više dana, mjeseci i godina zacijeli, traume koje mozak pamti, traume su koje ostaju zauvijek.
Knjiga je možda ostala malo nedorečena, ali kako saznajemo u pripremi je nastavak, tako da s nestrpljenjem čekamo nove knjige iz pera Lucinde Berry.
O autorici romana Savršeno dijete:
Dr. LUCINDA BERRY bivša je klinička psihologinja koja se bavila dječjim traumama. To joj iskustvo sada pomaže u pisanju knjiga kojima čitatelje vodi kroz tamne strane ljudske psihe. Živi u Los Angelesu, voli provoditi vrijeme sa sinom i trčati maratone. Više o autorici možete doznati na njezinoj stranici ili na Facebooku.
Jer tko sije vjetar … taj će žeti oluju! str. 275.
Peti slučaj – tko sije vjetar
Tko sije vjetar peti je slučaj istražitelja Pie Kirchhoff i Olivera von Bodensteina.
Sve počinje prilično bezazleno – u tvrtki koja se bavi proizvodnjom vjetrenjača pronađeno je tijelo noćnog čuvara. Naizgled nesretan slučaj. Međutim, istražiteljici Piji nešto smrdi – a to nije samo mrtvi hrčak ostavljen na stolu vlasnika te tvrtke. Broj mrtvih polako se povećava, a istražiteljica ne zna otkud početi.
Odjednom se uzrujala kao i svaki put kad bi dobili slučaj čije razmjere nisu mogli ni predvidjeti. Jedno je bilo očito: ovo nije istraživanje nesretnog slučaja. Lovili su ubojicu. str. 47.
Kako je tvornica vjetrenjača povezana s livadom u blizini Bodensteinova imanja? Jesu li klimatske promjene stvarni problem ili samo zavjera svjetskih razmjera?
Rasplet ovog romana mogao bi vas iznenaditi…
Borba s vjetrenjačama
Roman je već na prvih par stranica kompleksniji od svog prethodnika Snjeguljica mora umrijeti (recenzija na linku dolje), ali sam mi je slučaj bio manje zanimljiv. Nisam fan romana koji govore o ekološkim temama, smatram da je teško napisati takav roman da bude napet, no ova je spisateljica tu napravila dobar posao. Roman isprva ide polagano, ali kako se klupko otpetljava, radnja postaje sve napetija. Nele Neuhaus ima talent da svako poglavlje završi tako da nas tjera na nastavak čitanja. Svako poglavlje završava nekom bombastičnom rečenicom i naša nas znatiželja tjera naprijed, bez obzira na to koliko je sati i imamo li nekog drugog posla.
Isprva mi je slučaj s vjetrenjačama bio malo nejasan, nisam shvaćala zašto se vjetrenjače grade ako ne donose profit ni zašto se građanska inicijativa buni protiv njih, a one su ekološki prihvatljiv, obnovljiv izvore energije, ali sredinom knjige to se objasni pa radnja napokon „sjedne“.
U ovom slučaju, don kihotovska borba protiv vjetrenjača i doslovna je i figurativna. Ipak, vidimo da i jedan mali čovjek, pojedinac, može napraviti razliku i može utjecati na moćne i velike tvrtke, ako je dovoljno uporan i siguran u ispravnost stajališta koje zastupa.
Pia & Oliver u romanu Tko sije vjetar
Zanimljivo je čitati kako se odnos dvaju glavnih istražitelja mijenja iz knjige u knjigu i taj odnos zapravo zrcali njihove karakterne osobine. Super mi je što njihov odnos ne ide u smjeru ljubavne priče, nego oni su kolege, prijatelji i imaju svoje privatne živote, razdvojene i različite. Iako je Pijin ljubavni život interesantan i pomalo nas navodi na neke zaključke koji bi se mogli pojaviti u sljedećem nastavku Zao vuk, u ovom smo romanu ipak fokusiraniji na Olivera. U prethodnom je nastavku doživio razna osobna previranja i sada se traži u situacijama koje su mu na neki način nepoznate. Ta njegova ponašanja ponekad nam malo idu na živce, ali u biti ga razumijemo jer vidimo da je jadničak zbunjen i da pokušava početi iznova.
Koliko košta obraz?
Kao i u prethodnim romanima, krivac nikad nije samo jedan i do samoga kraja ne znamo kome vjerovati. To je zapravo jedna od jačih strana romana – nekoliko manjih slučajeva, nekoliko manjih pričica koje se međusobno isprepliću. Svaka ima svoju žrtvu, krivca, rasplet, kraj.
Shvaćamo kako je lako manipulirati ljudima pod krinkom dobročinstva, kako je lako zaljubiti se u osobu koju niti ne znamo. Pomalo šokirani, vidimo što nedostatak roditeljske ljubavi može učiniti djetetu i kako je lako prodati integritet za milijune.
Postavlja se pitanje, što smo sve spremni napraviti za novac? Koliko košta obraz?
We use cookies on our website to give you the most relevant experience by remembering your preferences and repeat visits. By clicking “Accept All”, you consent to the use of ALL the cookies. However, you may visit "Cookie Settings" to provide a controlled consent.
This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. These cookies ensure basic functionalities and security features of the website, anonymously.
Kolačić
Trajanje
Opis
cookielawinfo-checkbox-analytics
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Analytics".
cookielawinfo-checkbox-functional
11 months
The cookie is set by GDPR cookie consent to record the user consent for the cookies in the category "Functional".
cookielawinfo-checkbox-necessary
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookies is used to store the user consent for the cookies in the category "Necessary".
cookielawinfo-checkbox-others
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Other.
cookielawinfo-checkbox-performance
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Performance".
viewed_cookie_policy
11 months
The cookie is set by the GDPR Cookie Consent plugin and is used to store whether or not user has consented to the use of cookies. It does not store any personal data.
Functional cookies help to perform certain functionalities like sharing the content of the website on social media platforms, collect feedbacks, and other third-party features.
Performance cookies are used to understand and analyze the key performance indexes of the website which helps in delivering a better user experience for the visitors.
Analytical cookies are used to understand how visitors interact with the website. These cookies help provide information on metrics the number of visitors, bounce rate, traffic source, etc.
Advertisement cookies are used to provide visitors with relevant ads and marketing campaigns. These cookies track visitors across websites and collect information to provide customized ads.
