Nakladnik: Mozaik knjiga, 2018.
Naslovnica romana Zavedi me u zoru: ©Mozaik knjiga
Njegova je ljubav poput munje, pomislila je. Snažna i neumjerena; ne može se suzbiti ni podčiniti. Voljet će ju tako, zauvijek, makar ga i vrag odnio. (str. 268.)
Zavedi me u zoru
Winifred Hathaway oduvijek je zaljubljena u Merripena, Roma kojeg su njezini roditelji spasili kao dječaka i uzeli pod svoje okrilje.
On i ona bili su različiti kao nebo i zemlja. Ona je bila nježna i krhka, on krupan i tamnoput. Ona profinjena, gotovo eterična, on mrk grubijan. No privlačnost između njih bila je gotovo opipljiva, možda i neizbježna, nagonska. Bili su poput para ptica predodređenih da zajedno sviju gnijezdo u krošnji. (str. 15.-16.)
Budući da još uvijek trpi posljedice šarlaha, strašne bolesti zbog koje je skoro umrla, u pratnji brata Lea odlazi na liječenje u Francusku. Vraća se dvije godine poslije, gotovo potpuno oporavljena. Merripen je, čini se, još uvijek isti i uporno odbija bilo kakvu pomisao na ljubav s Win.
Tamnih očiju, poročnih usana i isposničkih crta lica, bio je vraški naočit, kao i prije. No između obrva, usjekla mu se duboka bora, a pogled mu je postao hladniji i okrutniji. Njezin Merripen nije bio takav. Djelovao je poput muškarca sposobnog činiti stvari kakve on nikada ne bi učinio. (str. 93.)
No zašto je takav prema njoj? Zna da ga voli, i svima je očito da i on voli nju.
Leži li tajna u njegovoj prošlosti?
Hoće li se što promijeniti kad sazna da je Win iz Francuske doputovala u društvu zgodnog liječnika Harrowa koji nije imun na njezinu ljepotu i šarm?
Svaki muškarac koji ju je vidio, bio je zadivljen njezinom ljepotom.
Oni koji ju nisu dobro poznavali, smatrali su ju ledenom kraljicom. Djevojkom koja razmišlja glavom, a ne srcem. Nisu mogli znati da se ispod njezine uvijek staložene površine skriva mali vražićak. (str. 39.)
I koju to dijagnozu Win uporno skriva od ostalih?
Kakva to tajna povezuje Cama, muža najstarije sestre Hathaway, i Merripena?
Do kraja ove strastvene ljubavne priče, brojne će tajne izići na vidjelo…
Win i Merripen – od početka do kraja
Merripen je dječak kojeg je, teško ranjenog, napustilo vlastito pleme. Njegov rom baro bio je veoma okrutan čovjek koji ga je trenirao da živi i ponaša se kao životinja. Zašto? To je tajna koja Merripena danas sprječava da Win iskaže svoju ljubav i da, možda, sretno živi s njom. Zaljubio se u nju dok je ležao na samrti, prije nego ju je uopće i vidio. Samo joj je čuo glas i znao je.
Isto tako, znao je da će zbog njegove strašne, divlje prošlosti ta ljubav morati ostati tajna zauvijek. Jer, čak i više nego je volio Win, bojao se da će ju njegova ljubav ubiti.
Naravno da ju je volio. Nije ju mogao ne voljeti. Ali ne onako kako o tom pišu pjesnici. Njegova ljubav prema njoj prelazila je granice zemlje, neba ili pakla. Sve ljubavne riječi koje je itko ikada napisao, bile su otrcane u usporedbi s onim što je on osjećao prema njoj. (str. 39.)
Winifred voli Merripena otkad zna za sebe. Taj mrzovoljni dječak, danas isto tako mrzovoljni muškarac jedini je na kojeg je ikada mislila, jedini kojeg je mogla zamisliti pored sebe. No, iako mu je priznala svoje osjećaje i dala svoje usne, a gotovo i više od toga, on ju uporno odbija. Ona zna da ju voli, ali on to nikad ne bi priznao.
Win odlazi u Francusku sa žarkom željom za ozdravljenjem, jer jedino što želi jest živjeti kao normalna žena – udati se i imati djecu. Budući da je, nakon šarlaha, preslaba i prebolesna kako bi izdržala trudnoću i porod, odlazi u europsko lječilište ozdraviti i ukloniti jedinu prepreku za ljubav s voljenim Merripenom. Barem tako ona misli.
Nakon što se vraća, rumena i zdrava, on ju i dalje uporno odbija, mada mu u očima gori plamen koji govori više od njegovih riječi.
Zavedi me u zoru – drugi dio sage o obitelji Hathaway
S obitelji Hathaway imali smo se priliku upoznati romanom Jedne noći u ponoć (klikom na naslov u popisu dolje možete se prisjetiti naše recenzije). To je priča o tome kako je najstarija sestra Amelija upoznala svog muža Cama. Njih dvoje veoma su važni likovi i u ovom nastavku, što me stvarno razveselilo jer sam htjela vidjeti kako napreduje njihov brak.
Moram priznati, Jedne noći u ponoć svidio mi se više nego Zavedi me u zoru, iako je, gledajući fabulu, potonji roman uzbudljiviji. Ovdje imamo i otkrivanje tajne iz prošlosti, ljubavno rivalstvo, otmicu… No, Amelija i Cam jednostavno su mi bili uvjerljiviji par. Merripen mi nikako nije sjeo, jednostavno se nisam povezala s njim i nikako mi ne ulazi u glavu kako se vragolasta i svojeglava Win uspjela zaljubiti u muškarca koji je stalno mrk i namršten. Čak joj je to bilo i seksi, iako je u nekoliko navrata prema njoj bio baš neugodan i bezobrazan. Nije mi se svidjelo njegovo ponašanje prema njoj, posesivnost i ljubomora. U jednom je trenu odbija, a u drugom ju ucjenjuje, prijeti joj i brani da bude s muškarcem koji bi ju možda mogao usrećiti. A da i ne govorim da postoji situacija u kojoj se ponio kao pravi slabić…
Malo me naživciralo i neprestano spominjanje krhke ženstvenosti i snažne muževnosti. Ma daaaaaj…
Na njegovo golemo zaprepaštenje, grlo mu se stegnulo od ushita, a suze ga zapekle u očima. Dovraga, kad je postao takav slabić? Oduvijek je mogao prikrivati osjećaje. Duboko u njem nešto se promijenilo, razbilo se u stotinu djelića. Više nikada neće biti isti. Mislio je da je jak, nesalomljiv. Možda je i bio, ali ne jači od jedne male slabašne žene. (str. 280.)
Lagano štivo o ozbiljnim problemima
Ako ste mislili da su ljubavni romani frivolni i površni, zapravo biste se mogli iznenaditi. Kao i prethodnik, i ovaj nam povijesni ljubić Lise Kleypas pripovijeda o brojnim ozbiljnim temama koje ne bismo očekivali u štivu takve tematike.
Društvo je u tom smislu znatno kritičnije prema ženama. Od njih se očekuje savršeno ponašanje u svakoj situaciji. No ako je riječ o muškarcima, stvari stoje malo drukčije. Osobito onima koji imaju plemićku titulu. Njima nitko ne uzima za zlo ako pod utjecajem alkohola kažu ili učine nešto što se ne pristoji. I nakon toga pozivaju ih u društvo, kao da se ništa nije dogodilo. (str. 103.)
Imamo tu tako raspredanje o dvostrukim mjerilima društva za žene i muškarce, uvid u život Roma, njihove običaje i način života, problem nasilja nad djecom i posljedica koje to na njima ostavlja… Imamo čak i primjer planiranja obitelji u 19. stoljeću!
Moram priznati, ovaj mi se segment romana Zavedi me u zoru veoma svidio. Volim kad me knjiga iznenadi, a ljubići Lise Kleypas u tome uspijevaju. Volim kad čitajući nešto naučim, opustim se i ugodno provedem vrijeme. Ovoj spisateljici to dobro ide i iako moram reći da mi je drugi dio sage o Hathawayevima slabiji nego prvi, bacam se i na ostale!
Jedva čekam vidjeti što će se dogoditi sa sestrama Poppy i Beatrix te bratom Leom!
Ostali naslovi ove autorice:
Lisa Kleypas autorica je brojnih povijesnih i suvremenih ljubavnih romana. Ne bi imalo smisla nabrajati ih sve, zato navodim serijal o obitelji Hathaway:
Klikom na roman Jedne noći u ponoć, osim naše recenzije toga romana, pronaći ćete i naslove ostalih romana Lise Kleypas, kao i njihovu međusobnu povezanost i savjet za redoslijed čitanja pa bacite oko ako vas zanima!