Objave

Objavljeno

Matt Haig: Knjiga utjehe

Nakladnik: Vorto Palabra, 2022.

Naslovnica: Knjiga utjehe ©Vorto Palabra

Prevele: Lidija Lebinec i Božica Lebinec

Matt Haig: Knjiga utjehe

Knjiga utjehe

Matt Haig napisao je Knjigu utjehe nakon borbe s depresijom, tugom i suicidalnim mislima. Zbirka je to misli, citata, mantra, primjera koji su njemu pomogli izvući se iz tog pakla. Haig zna kako je to kada sam sebe želiš utišati, kada se želiš uvući u sebe, postajati sve manjim i manjim te naposljetku, kako je to željeti nestati.

Ne morate se bez prestanka poboljšavati kako biste voljeli sami sebe. Ljubav nje nešto što zaslužujete samo ako dostignete cilj. … Rodili ste se vrijedni ljubavi i ostajete vrijedni ljubavi. (str. 16.)

Nasreću, iz svega se izvukao i sada nam donosi ovaj popis utjeha koje su mu bile kao mali pojasevi za spašavanje. Ima tu knjiga, filmova, glazbe, čak i filozofije, a sve je organizirano u kratka poglavlja – neka toliko kratka da se sastoje od svega par rečenica. No, njihova kratkoća ne umanjuje kvalitetu rečenog. Najčešće mi je, zapravo, najefektnije i najsnažnije bilo ono rečeno jednom rečenicom.

Na primjer, mantra koja se ponavlja cijelim romanom, koja mi se toliko svidjela da ću od stranice na kojoj se prvi put javlja napraviti neku vrstu postera, ukrasa za zid.
Svaki, svaki dan želim imati na umu da

Ništa nije jače od male nade koja ne odustaje. (str. 17.)

Poticaj umjesto utjehe

Knjiga utjehe došla mi je u trenutku kada sam silno trebala utjehu. Teško sam se nosila s velikim gubitkom koji sam doživjela i uzela sam je misleći da će mi pomoći. Ipak, neke su boli prevelike i nema te knjige koja ih može zaliječiti ali, ne mogu reći da mi Knjiga utjehe uopće nije pomogla. Naime, vjerujem da ovo nije bila prava knjiga za moju situaciju, ali toliko je ljepote među tim stranicama da su me određene rečenice baš takle.

Najmoćniji trenutak u životu je kad odlučite da se više nećete bojati. (str. 227. )

Matt Haig: Knjiga utjehe

Doista vjerujem da Knjiga utjehe može pomoći. Pomoći nositi se s nezadovoljstvom, osjećajem nepripadanja i samoće, tugom koja je potaknuta nekim unutrašnjim čimbenicima… Moja tuga je bila potaknuta smrću – nečim što nikakvo pozitivno razmišljanje neće promijeniti.

No, ako nam u životu nedostaje nada, vjera, toplina, poticaj, ova nam ih knjiga može omogućiti. Pojedine rečenice doista tješe. Kao da su nam srce ušuškale u meku dekicu i kao da nam pjevaju uspavanku.

Ipak, većina njih hrabri. Hrabri nas da uronimo sami u sebe i shvatimo da nije toliko loše, da smo sami sebi najveći kritičari, da sami sebe najviše uništavamo. Vlastite nas misli ubijaju – one nas mogu i izliječiti.

Sviđa mi se što Haig izgovara riječi koje se sami sebi bojimo reći.

Nemojte uzimati k srcu kritiku ljudi kojima ne biste otišli po savjet.
Nemojte se bojati propustiti zabave s kojih biste vjerojatno željeli otići. (str. 47.)

I zapamtite:

Život nije

ljestvica po kojoj se treba penjati

slagalica koju treba riješiti

ključ koji treba pronaći

cilj koji treba dostići

problem koji treba riješiti (str. 62.)

Nadam se da će neki od vas među riječima ove ljepote pronaći nit koja će ih dovesti do druge strane vode. Da će utješiti one koji trebaju utjehu, ohrabriti one kojima treba hrabrost, razveseliti one kojima treba nada.

Nadam se da će neki od vas, poput mene, uz ovu knjigu plakati jer suze čiste.

I da će se makar jednom nasmijati.

I da će, oni kojima to treba, shvatiti da ništa nije ljepše od kretanja naprijed jer

Stavljate li jednu nogu pred drugu, u istom smjeru, uvijek ćete postići više od hodanja ukrug. Stvar je samo u odlučnosti da se hoda prema naprijed. (str. 19.)

Neću reći da je ova knjiga poput zagrljaja jer to su već svi rekli – meni je više poput ruke na ramenu. Nekad te gura naprijed, nekad te drži da ne brzaš, ali uvijek, UVIJEK znaš da je iza tebe i da ti je oslonac.

Matt Haig: Knjiga utjehe

Ostali naslovi ovog autora:

Matt Haig britanski je autor uspješnica kao što su Kako zaustaviti vrijeme, Zapisi o nervoznom planetu, Zašto ostati živ, Ponoćna knjižnica te Knjiga utjehe.

Autor je i nekoliko romana za djecu, a kod nas su prevedeni Djevojčica koja je spasila Božić i Dječak zvan Božić.

Gdje kupiti Knjigu utjehe:

Vorto Palabra, webshop Znanje

Objavljeno

Adele Parks: Laži, laži, laži

Nakladnik: Stilus knjiga d.o.o., 2021.

Naslovnica knjige Laži, laži, laži: ©Stilus

Prevela: Hana Klak Ustolin

Adele Parks Laži,laži,laži

Laži, laži, laži napeta je priča o životu bračnog para čiji je cijeli bračni život satkan od laži. Simon i Daisy bračni su par koji zajedno podiže jedinicu Millie. Ali oni nisu sretna obitelj. Nisu ni svakodnevna obitelj koja prolazi fazama uspona i padova, zadovoljstva, radosti, ljutnje. Oni su obitelj koja ima tajnu – jedan je partner zna, a drugi naslućuje. Ta je tajna tolika da se Simon opija, a Daisy pada u depresiju i samosažaljenje. Kad njihova jedinica Millie bude povrijeđena u naletu automobila, život protkan lažima naposljetku dolazi na naplatu.

Simon i Daisy –problemi u braku

Nevolje počinju kada Simon natjera Daisy da se jave u kliniku za liječenje neplodnosti kako bi začeli još jedno dijete. Simon je nestrpljiv, uz to previše pije, što mu je obiteljska crta, a Daisy je neodlučna, introvertirana, bez samopouzdanja. Saznavši da ne može imati djece, a da i ovo jedino vjerojatno nije njegovo, Simon ogreze u piće, dok Daisy izjeda krivnja. Nakon što nesretnim slučajem ozlijede kćerku naletjevši na nju autom, Simon dospijeva u zatvor, a Daisy se povlači izbjegavajući druženja i prijatelje. Svatko od njih ima svoje vlastite demone kojih se ne mogu riješiti.

Stojim sama. Bez daha. Poražena. Preplašena. str. 252.

Simon u zatvoru

Trogodišnje zatvorsko iskustvo promijenilo je Simona. Prestao je piti i odlazi na grupne terapije liječenih alkoholičara. Sve mu to daje potpuno novi uvid u događaje prije nesreće. I dalje je uvjeren da ga je supruga prevarila, tim više što ga Daisy uopće ne posjećuje u zatvoru. Jedina koja ga vjerno posjećuje je prijateljica Connie.

Sada je sve shvaćao, bilo je jasno. Nije Daisy patila od postporođajne depresije. Bila je to krivnja. str. 182.

Daisy

Za Daisy je sve ovo previše. Milliena nesreća kojom su prestale nade da se u budućnosti može baviti baletom, Simon u zatvoru i prijatelj iz prošlosti koji ju neprestano opsjeda. Je li on otac Daisyna djeteta? Daisy odluči zatražiti razvod od Simona.

Dojam o djelu

Radi se o dvoje ljudi koji se nedvojbeno vole, ali čije mane ili barem neiskrenosti polagano dovode do bračnog kraha. Simon je ovisnik, što Daisy vidi uzaludno se nadajući da je to prolazna faza. Daisy, s druge strane, cijeli život živi u čahuri koja je samo njezina; nikome, ni prijateljicama, čak ni Simonu, ne povjeravajući svoje najdublje tajne i strahove. Kad se dogodi ono neizbježno, već je kasno.

Knjiga ima dosta obrata, mada neke i naslućujete. Daisy me cijelo vrijeme nervirala svojim nesigurnim karakterom. Simon je slabić, dobar čovjek, ali alkoholičar koji nema snage išta promijeniti. U svakom slučaju, priča prati dvoje nestabilnih ljudi, svakog sa svojim demonima. Već samim time što me glavni lik užasno nervira smatram da je dobro napisan. Autorica je odlično stvorila lik nesigurne, bojažljive Daisy, nesposobne da zastupa samu sebe.

Sve u svemu, knjiga je dosta dobra, ali ni uz jedan se lik ne možete istinski vezati. Lik Simona vam je jasan ako ste upoznali samo jednog alkoholičara. O Daisy sam sve već rekla. Nikad ne bih željela takvu osobu za svoju prijateljicu. Užasno bi me živcirala. A ipak, ona ima nekoliko dobrih prijateljica koje ostaju uz nju, kao i uz Simona kao potpora, bez obzira na sve što im se događa. Mislim da su te prijateljice i najpozitivnije osobe u ovoj knjizi.

Iz knjige bih stoga istakla vrijednost prijateljstva u svakodnevnom životu kao uporišnu točku na koju se možete osloniti kad vam sve krene naopako. O braku Simona i Daisy ne bih puno pričala s obzirom da mi se nisu osobito svidjeli kao likovi. Ostavljam vam da sami prosudite.

Adele parks Laži,laži,laži

O autoru

Adele Parks (rođena 1969. u Teesideu, Engleska) nakon studija engleskog jezika i književnosti radila je u oglašavanju. Godine 2010. dobila je počasni doktorat iz književnosti na Sveučilištu Teeside. Svoj prvi roman objavila je 2010., a te ju je godine Evening Standard uvrstio na londonsku listu Twenty Faces to Watch. U Britaniji je prodano milijun i pol primjeraka njezinih djela i prevedena su na 25 jezika.

Gdje kupiti:

Stilus knjiga.d.o.o

Objavljeno

Line Holm i Stine Bolther: Za dobro djeteta

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Za dobro djeteta: ©Znanje

Prevela: Marina Kopjar

„Tko se bori protiv čudovišta, neka pazi da pritom i sam ne postane čudovište.“ Nietzsche, naravno. (str. 80.)

Line Holm i Stine Bolther: Za dobro djeteta

Za dobro djeteta – Mikael i Frederik

Glavni tajnik Crvenog križa Georg Schmidt pronađen je mrtav, s neobičnim znakom urezanim u trbuh.

Na ogradi stubišta iznad ulaznih vrata i znaka Crvenog križa visio je izvor krvavih mrlja: zdepasti, korpulentni muškarac, oko prsa i ispod ruku zavezan najlonskim užetom. Oko vrata mu je bila stegnuta kravata zbog koje mu je prema naprijed obješena glava bila plava i nabrekla. (str. 13.)

Ubojstvo istražuju Mikael Dirk i Frederik Dahlin, policajci s privatnim problemima kojima je ovo prvi slučaj na kojemu rade kao partneri. Mikael je stariji, često loše volje i krije tajnu koja se jednostavno ne smije saznati. Frederik je čista suprotnost – malo mlađi, ali puno veseliji, optimist, sklon suvremenim načinima rješavanja zločina, no i on ima svoje muke.

Budući da je slučaj direktno povezan sa strankom na vlasti i samim premijerom, policija je pod povećalom i slučaj mora riješiti što prije.

Za dobro djeteta – Maria Just

Povjesničarka Maria Just radi u Muzeju policije i priprema izložbu kojom će prikazati sto godina neriješenih ubojstava u Danskoj.

Ponekad je imala osjećaj da joj je posao bio poput čitanja krimića od posljednje stranice prema naprijed. U većini slučajeva je od početka znala počinitelja. Posao joj je bio objasniti budućim naraštajima zašto je počinitelj tako postupio, u kakvim je okvirima djelovao i kakav je značaj njegovo ili njezino djelo imalo za budućnost. (str. 36.)

Kopajući po arhivima, slučajno nailazi na poveznicu između ubojstva glavnog tajnika Schmidta i dvostrukog ubojstva koje se dogodilo prije pedeset godina!
Uskoro biva uvučena u istragu koja se proteže od prošlosti do sadašnjosti, od onih na dnu društva do onih na samome vrhu.
Maria, Mikael i Frederik otkrivaju sramotnu tajnu danske povijesti koju neki silom žele potisnuti, a neki žele da se nikad ne zaboravi…

Line Holm i Stine Bolther: Za dobro djeteta

Velika očekivanja

Od romana Za dobro djeteta imala sam stvarno velika očekivanja koja, moram priznati, nisu u potpunosti ostvarena. Za početak, naslov ne naveo na krivi trag jer nisam očekivala politički slučaj kakav je na kraju ispao. Roman je dosta debeo, preko 500 stranica, i prvih mi je 200 bilo dosadnjikavo. Slučaj ubojstva glavnog tajnika nije u meni pobudio nikakvo zanimanje, a i sam je stil pisanja nekako težak.

Međutim, taman negdje na polovici romana sve se počinje zaplitati i počinjemo nazirati kako je sve povezano. Antisemitizam, islamofobija, politika, nacizam, a sve za dobro djeteta. Ili se barem tako opravdavaju oni koji bi tu istu djecu trebali štititi.

Znate li sedam temeljnih načela Crvenog križa? …
Crveni križ djeluje u skladu s nizom obveznih globalnih načela; to su humanost, nepristranost, neutralnost, neovisnost, dobrovoljnost, jedinstvo i univerzalnost. (str. 444.)

Ovaj roman pokazuje da je istinita ona „Put do pakla popločan je dobrim namjerama“. Doduše, kad je riječ o politici, nikad ne možemo sa sigurnošću reći koliko su namjere bile dobre, a koliko je zapravo bila jaka potreba za samopromocijom i ulagivanjem većini.

Ono što još zamjeram romanu Za dobro djeteta, osim te dosadne prve polovice, jest i epilog koji je sjajan, no ne i potpun. Za dva od tri glavna lika saznajemo što se dogodilo. A treći?

Vjerujem da je ovo tek prvi roman o Mariji, Mikaelu i Frederiku i da ćemo u nastavku svakako saznati kamo je koji lik krenuo, ali eto, nedorečenost epiloga gledam kao minus.

Prljave tajne velikih majstora politike

Kad sam već navela što mi se nije svidjelo, red je da navedem i ono što jest.

Prljava tajna koju Danska skriva izvrstan je, jeziv i istinit temelj za pisanje romana. Žao mi je što autorice u bilješci na kraju nisu pobliže objasnile što se događalo između Danske i Grenlanda pedesetih godina 20. stoljeća jer je povijesna podloga prezanimljiva.

Sviđa mi se što je slučaj kompliciran i grana se na mnoštvo strana, no najbolje od svega je što pokazuje da i razvijene države, sve do jedne, kriju mračne tajne svoje povijesti i da ni jedna od njih nije čista i nedužna, kakvima se trude prikazati. Inače svi napadaju naš Balkan, no iz ovog romana, kao i iz mnoštva već pročitanih (Jo Spain, S našim blagoslovom, Joanna Goodman, Dom za neželjene djevojčice, Emily Gunnis, Djevojka iz pisma), saznajemo da smo svi jednako grešni i nepošteni, iznikli na boli i krvi onih najugroženijih – djece.

Line Holm i Stine Bolther: Za dobro djeteta

Ostali naslovi ovih autorica:

Stine Bolther spisateljica je i novinarka koja je gotovo 20 godina izvještavala o zločinima i kaznenim procesima.
Line Holm se bavi istraživačkim novinarstvom.
Za dobro djeteta njihov je prvi roman o povjesničarki Mariji Just.

Gdje kupiti roman Za dobro djeteta:

Znanje

Objavljeno

Bruno Šimleša (P)ostati zdrav

Nakladnik: Fraktura, 2021.

Naslovnica knjige (P)ostati zdrav: ©Fraktura

Bruno Šimleša postati zdrav

Rijetko recenziramo literaturu za samopomoć, ali ovo je knjiga zbog koje radimo iznimku. Bruno Šimleša čovjek je čija pojava nije nepoznata prosječnom čitatelju i općenito široj javnosti, pa i onoj većini nečitača. Tome su svakako pridonijele kako društvene mreže, tako i ostali mediji sveprisutni u našem životu.  I hvala im na tome, jer je populariziran autor koji je jedan od nas, živi uobičajen život i daje vrijedne opservacije, iskustva i kritička promišljanja o zdravlju, pristupu kako zdravlju tako i bolesti, nošenju sa svakodnevnim stresorima te jača svjesnost ljudi o važnosti očuvanja zdravlja.

Ključno je danas nahraniti svoje srce suprotnim emocijama od onih koje su stvorile ranu. str. 472.

(P)ostati zdrav

U moru priručnika koji se bave temom zdravlja, knjiga (P)ostati zdrav svakako se ističe. Ona nudi paradigmu: u zdravom duhu zdravo tijelo. Knjiga je namijenjena svima koji se bore za zdravlje i očuvanje zdravlja jačanjem svojih tjelesnih i duhovnih kapaciteta. Knjiga brojnim znanstvenim i životnim primjerima daje niz alata za povećanje svjesnosti o vlastitom tijelu i nudi uvid u vlastite obrasce ponašanja.

Sadržaj

Tu su zanimljiva poglavlja: Nova paradigma zdravlja-u zdravom duhu zdravo tijelo, Zašto se razbolijevamo?, Što kada obolimo?, Usavršavanje tvornice lijekova. U njima su sumirana znanstvena istraživanja o zdravlju, primjeri dobre prakse, iskustva različitih ljudi i opservacije samog autora.

Vratiti osjećaj da mi vladamo situacijom, a ne da smo običan prolaznik u svom životu. Vratiti osjećaj da smo kralj i kraljica, a ne pijun. Da smo vladar svog tijela, a ne da se ono otelo kontroli. Str. 65.

Cilj je da vi kontrolirate emocije, a ne one vas. str. 119.

Dojam o knjizi

Autor preispituje uobičajeno shvaćanje koncepta zdravog života. Naglašava važnost pozitivnih misli, emocija, raspoloženja i zdravog odnosa prema sebi i svom tijelu.

Takvim holističkim pristupom zdravlju, obraća se i zdravima i onima koji to nisu. I jednima i drugima savjetuje kako pravilnim odnosom prema sebi i životu mogu poboljšati svoje zdravlje.

Značajan dio knjige čine savjeti onima koji žele pomoći svojoj obitelji, prijateljima i rodbini  u borbi za zdravlje, a ne znaju kako.

Ni u jednom trenutku Bruno Šimleša ne osporava značaj klasične medicine, ali se zalaže za kombiniranje klasičnog i holističkog pristupa u očuvanju zdravlja.

Knjiga se lako čita, rečenice su lijepe, sa zanimljivim porukama izdvojenima od ostalog teksta, u kojima se svi možemo pronaći.

Bruno Šimleša (P)ostati zdrav

O autoru

Bruno Šimleša hrvatski je sociolog, autor knjiga popularne psihologije i duhovne literature. Rođen je 16. veljače 1979. godine u Bjelovaru. Diplomirao je sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Urednik je duhovne literature u izdavačkoj kući V.B.Z., drži seminare na kojima uči ljude da vole sebe i da spoznaju istinu, i piše. Osim knjiga, piše kolumne za časopis Jutarnji list i redovan je gost televizijskih i radio emisija. Ljubavologija i U rukavicama mi je ionako prevruće bile su među najprodavanijim knjigama u Hrvatskoj, a Škola života prodana je u preko 15 000 primjeraka. Tijekom 2015. godine u prodaji se pojavio njegov priručnik Umjetnost života, u kojem autor otkriva kako životna iskustva pretvoriti u neprocjenjive umjetnine, a od svog života stvoriti remek-djelo. Novac prikupljen na javnim predavanjima donira u humanitarne svrhe. Živi i radi u Zagrebu.

Gdje kupiti:

Fraktura

Objavljeno

Priscilla Oliveras: Kubanska afera

Nakladnik: Stilus, 2021.

Naslovnica romana Kubanska afera: ©Stilus

Prevela: Dragana Grozdanić

Priscilla Oliveras: Kubanska afera

Kubanska afera

Sara Vance uspješna je i utjecajna influencerica koja stiže u Key West na sedmodnevni odmor sa svojom obitelji. Budući da se uvijek osjećala kao crna ovca Vanceovih, radovala se roditelje upoznati s dečkom no, kad je on iznevjeri svojim nedolaskom, ona prekida s njim i nađe se u problemu.

Ne nađe li način da se, prije nego što ostali slete, izvuče iz toga živoga blata koje je nehotice stvorila, ovaj sedmodnevni odmor s njezinim roditeljima, bratom, sestrom i njihovim supružnicima bio je osuđen na propast još prije nego što je započeo. (str. 17.)

Plašeći se razočarati obitelj i narušiti prijeko potreban, krhki mir, Sara osmisli malu prijevaru. Kao svog zaručnika angažira Luisa Navarra, zgodnog vatrogasca na prisilnom odmoru kojeg je netom upoznala.

Što može poći po krivu?

Sve, čini se, jer su Sara i Luis potpune suprotnosti.

…za tipa čiji se život vrtio oko vatrogasne postaje, povremenih zacrtanih ronilačkih tura na njegovu brodiću, familije i prijatelja, vježbanja i spavanja, od sveg tog njezina razgovora o društvenim mrežama, objavama koje idu uživo i komentarima, zavrtjelo mu se u glavi. Jednako je tako mogla govoriti nekim posve drugim jezikom. (str. 44.)

I ništa jer su njih dvoje savršeni jedno za drugo.

No, oboje kriju tajne koje bi mogle stati na put njihovoj ljubavnoj sreći. Hoće li uspjeti prevladati prepreke, razlike i prošlost koja ih koči? Hoće li kratka kubanska afera prerasti u pravu ljubav?

Za mene – ne

Kubanska afera suvremeni je ljubavni roman o kojem sam čula samo najbolje. Strastven ljubavni par, šarmantna priča, ozbiljni problemi o kojima progovara i topla latino atmosfera koji se ovija oko svega toga. No, kako to već biva, meni se roman uopće nije svidio. Ni najmanje. Nisam doživjela ništa od svega gore navedenog. Sara i Luis su simpa par, no površni. Njihovi problemi koji bi potencijalno mogli biti pokretač priče prikazani su na osnovnoj razini i plošno. Neke su rečenice trebale zvučati pametno, ali jednostavno nisu funkcionirale.

Svi imaju tajne. Stvari iz prošlosti koje nam oblikuju sadašnjost. Pa čak i našu budućnost ako im dopustimo da nas zatruju. (str. 135.)

Dakako, sve ovo je moje mišljenje. Razumijem zašto Kubanska afera ima tako mnogo poklonika diljem svijeta. Priča je zamišljena s puno šarma, no čini mi se da nije najbolje ostvarena.
Čak i sve ono što su drugi nahvalili, meni nije dobro, nego upravo suprotno.

Priscilla Oliveras: Kubanska afera

Na primjer, mama Navarro. Bože, žena gura nos u živote svoje odrasle djece. Očekuje da joj pričaju o ljubavnim vezama, da zna sve što se s njima događa… Mislim da je put u pakao popločan takvim mamama…

Imam i zamjerku na prijevod (a samim time i na lekturu). Dosta rečenica nije dobro prevedeno i nisu sročne što me stvarno izbacivalo iz takta. I španjolske riječi često nisu najsretnije ubačene među hrvatske, tako da mi to nije davalo ugođaj, nego me malčice živciralo.

Uglavnom, Kubanska afera mi se nije svidjela i neću čitati nastavke.
Uz Noćni vlak za Lisabon i Češljugara, ona je jedna od rijetkih knjiga od kojih sam htjela odustati.

S druge strane…

Kao što sam već navela, jasno mi je zašto je ovaj roman 2021. godine bio takav hit. Jednostavno, ovo nije moj žanr. A ako već čitam ljubavnu priču, želim da ona bude duboka i značajna, kao romani Elizabeth Hoyt, ili makar lepršava i zabavna, kao romani Sarah Morgan.

U romanu Kubanska afera ništa od toga nisam našla.

No, ima on i svoje dobre strane – spisateljica je u priču pokušala ubaciti ozbiljne teme kao što su poremećaj u prehrani i briga za psihičko zdravlje, otuđenost od obitelji i nisko samopouzdanje.

Svidjelo mi se kako je opisan Sarin odnos s ostatkom obitelji; premda je ona oduvijek mislila da je crna ovca jer su svi uspješniji od nje, na kraju je uspjela uvidjeti da tome nije tako, da je voljena i uvažavana te svim članovima svoje obitelji veoma važna.

Vani se oblaci razmaknu, zraka sunca probije se kroz krovni prozor i ostavi širok trag u krevetu. Podsjeti je na to da postoji svjetlo na kraju mračnog tunela sumnje u samu sebe i uzajamnog optuživanja. Našla ga je. Posrtala, vukla se, puzila i došla do njega. (str. 174./175.)

Svidjela mi se i čitava atmosfera Key Westa, opisi prekrasnih stabala, kubanskih kulinarskih specijaliteta i čitavo ozračje ljeta na otoku.

Naravno, kao što uvijek savjetujem, nemojte se pouzdati u moj osvrt nego roman pročitajte sami i tada donesite sud. Uvijek imajte na umu da na dojam romana utječe i čitateljevo trenutno raspoloženje, životne okolnosti i čitateljski ukus.

Vjerujem da me Kubanska afera jednostavno nije pogodila u pravom trenutku, ali svakako se nadam da vas hoće i da ćete, već prvom rečenicom, otploviti u vrući otočki dan i strastvenu ljubavnu priču Sare i Luisa.

Priscilla Oliveras: Kubanska afera

Ostali naslovi ove autorice:

Priscilla Oliveras autorica je popriličnog broja ljubavnih romana s mirisom Kube. Kod nas je zasad prevedena samo Kubanska afera, no budući da je ona dio serijala Ključevi ljubavi koji prati obitelj Navarro, vjerujem da će i ostali nastavci uskoro biti prevedeni.

Navedeni serijal čine još dva nastavka, Anchored Hearts koji govori o Alejandri Navarro (Luisovoj sestri) i onaj o Enriqueu, najmlađem Navarro bratu, koji još nije objavljen.

Više o spisateljici možete saznati na njezinoj web stranici.

Gdje kupiti roman Kubanska afera:

webshop Znanje

Volite li čitati o Key Westu ili Kubi, koji su u Kubanskoj aferi duboko isprepleteni, svakako pročitajte naše recenzije romana Chanel Cleeton i onu za roman Savršena prošlost autora Leonarda Padure.

Objavljeno

Vi Keeland: Pozivnica

Nakladnik: Znanje, 2022.

Naslovnica romana Pozivnica: ©Znanje

Prevela: Jelena Pepelnik

Vi Keeland: Pozivnica

Pozivnica

Stella Bardot uglavnom je dobra djevojka kojoj nikad ne bi palo napamet učiniti ono što upravo čini! Međutim, nakon što joj je ljubavna veza naprasno prekinuta, nakon što su njeni poslovni planovi pali u vodu i nakon što je ostala gotovo bez prebijena novčića, na nagovor i u pratnji luckastog najboljeg prijatelja Fishera, odlazi na vjenčanje – NEPOZVANA. Naime, pozivnica za to luksuzno bogataško vjenčanje bila je namijenjena Stellinoj bivšoj cimerici. Budući da je cimerica otišla i to ne plativši stanarinu, Stella i Fisher zaključe da bi bilo baš zabavno pojaviti se na vjenčanju, dobro se najesti, uživati – i sve na tuđi račun.

Na vjenčanju Stella upoznaje prezgodnog mladenkinog brata Hudsona Rothschilda i odmah se pojavljuju leptirići.

Izdaleka je bio zgodan, no izbliza je bio toliko lijep da su mi se pojavili leptirići u trbuhu; tamne kose, osunčana tena, izražene čeljusti i sočnih, punih usana. Njegova frizura, kosa zalizana prema nazad i s razdjeljkom po strani, podsjetila me na filmsku zvijezdu iz nekih davnih vremena. (str. 7.)

Kad Hudson shvati da Stella nije ona kojom se izdaje, ona bježi no, u maniri Pepeljuge, iza sebe ne ostavlja cipelicu već mobitel koji pronalazi – ma tko drugi nego Hudson.

Ono što uskoro otkrivamo jest da su Hudson i njegova sestra vlasnici velike tvrtke koja je baš ono što Stella treba kako bi na tržište plasirala svoju ideju unikatnih parfema.

Stella i Hudson uskoro počinju raditi skupa, a kemija je sve jača i jača.

…ne možeš izmisliti kemiju tamo gdje je nema, isto kao što je ne možeš poništiti tamo gdje je ne želiš. Nad nekim stvarima jednostavno nemamo kontrolu. (str. 174.)

Ipak, prošlost će im se vrlo brzo naći na putu jer oboje kriju tajne i boli koje ne žele podijeliti s onim drugim.

Hoće li ljubav pobijediti i u ovoj modernoj bajci?

Stella i Hudson

Stella i Hudson simpatičan su par za koji navijamo od početka. Doduše, kao i u većini suvremenih ljubavnih romana, likovi su – pa tako i njih dvoje, uglavnom stereotipni. Makar se meni tako čini… Svi su lijepi, fizički savršeni, bistri i bogati.

Već i ptice na grani znaju da ne volim ljubavne romane, no svako mi toliko dođu pod ruku i moram priznati da su dobrodošao odmak od mog uobičajenog štiva. Lijepo je ponekad pročitati nešto gdje nema mrtvih i gdje će sve, sasvim sigurno, završiti sretno do kraja života.

Mislim da ništa od ovoga što se dogodilo nije slučajnost. Mislim da je život niz putokaza koji vode u različitim smjerovima. Nemamo pojma kojim bismo putem trebali krenuti, zato nastojimo hodati ravno i slijediti najveće putokaze… Slučajnosti su oni manji putokazi koji vode na stranputicu. Ako je čovjek dovoljno hrabar, onda slijedi te manje putokaze i završi točno tamo gdje treba biti.
(str. 329.)

Vi Keeland: Pozivnica

Kod Stelle mi se svidjelo to što je zanimljiva – ima iznadprosječno čulo mirisa i zato se bavi parfemima. Priča o parfemima nije dosadna, ispričana je jednostavno, lagano i tako da zaintrigira čitatelja. Isto tako, Stella ima interesantan hobi – skuplja i čita stare dnevnike. Uporna je, pametna, šarmantna.

Nasmijao sam se kad sam vidio koliko je šašava. Svaki put kad sam pomislio da znam što će reći ili napraviti, brzo bih shvatio da sam bio u krvi. Bilo je ti neobično osvježavajuće. …ništa u vezi nje nije bilo stereotipno. (str. 148./149.)

S Hudsonom sam na početku imala problem jer je bio klasičan lik iz ljubića. Bogat, arogantan, pretjerano samouvjeren, bezobrazan i pomalo sadist. Spisateljica to do kraja ublaži i učini podnošljivim pa hajde. Do pola je ajme, od polovice ok. Svidjelo mi se kad je ublažio svoj macho pristup i postao relativno normalan muškarac s osjećajima.

 Laganica za jedno popodne

Pozivnica nije roman koji me oduševio, no zaista nije loša. Pitka je to priča o dvoje privlačnih mladih ljudi, opterećenih svojom prošlošću, za koju unaprijed znamo kako će završiti. Šarmantna je priča u kojoj možete uživati bez nekog prevelikog razmišljanja, seksi romansa koja u sebi ipak ima dublje značenje i nekoliko neobičnih prevrata, dovoljno duhovita da ne bude plitka nego zabavna.

Baš zato, idealna je za opuštanje. Taman ono što trebamo za čitanje na plaži, na kauču pod klimom, na ručniku pokraj rijeke ili jezera…

…nemoj dopustiti da ono što se dogodilo s tvojim bivšim ili tvoji strahovi da će stvari postati komplicirane unište nešto što bi moglo biti jako dobro. Neke od najboljih stvari u životu stvaraju nered; peciva s grožđicama, dobar seks, lava kolač, lubenica.. (str. 197.)

Vi Keeland: Pozivnica

Ostali naslovi ove autorice:

Vi Keeland poznata je autorica ljubavnih romana, prevedenih na dvadesetak jezika i prodanih u milijunima primjeraka.
Neke od njenih uspješnica, u izdanju Znanja, jesu:

  • Šef iz snova
  • Ego manijak
  • Neodoljiva pogreška
  • Iskra.

Isto tako, u suradnji s još jednom poznatom autoricom ljubića, Penelope Ward, objavila je sljedeće romane:

  • Gospodin bogatun
  • Gospodin uobraženi
  • Uobraženi gad
  • Skrivene poruke
Home

Gdje kupiti roman Pozivnica:

Znanje

Objavljeno

Mattias Edvardsson: Sasvim obična obitelj

Nakladnik: V.B.Z. Zagreb 2022.

Naslovnica knjige Sasvim obična obitelj: ©V.B.Z. Zagreb

Preveo: Luka Miličević

Mattias Edvardson Sasvim obična obitelj

Bili smo sasvim obična obitelj, a onda se sve promijenilo. Str. 16.

Sasvim obična obitelj

Zašto me privukla ova knjiga? Ponajprije me privukao naslov. Sasvim obična obitelj. Nakon pročitanog romana moje je prvo razmišljanje bilo: Što je to obična obitelj? Ili drugim riječima – normalna obitelj? Postoji li uopće pojam normalnosti kao takve kad se radi o obiteljskom kontekstu? Svi koji imaju djecu složit će se da ne postoji. Svaka obitelj je različita, jedinstvena  i obična na svoj način. Takva je i obitelj Sandell. Upravo zbog te obične/neobične obitelji, knjiga mi se jako svidjela.
Drugo je pitanje, što smo svi mi koji imamo djecu spremni učiniti kako bismo ih obranili, čak i kad su dokazi protiv njih?

Adam

Adam je pastor u švedskoj crkvi. Dobra je osoba, čovjek koji živi vjeru. Moralan, etičan, pun razumijevanja za svoju pastvu, a isto tako nastoji biti odgovoran suprug  i brižan otac svojoj kćeri. Ali ovo zadnje mu nikako ne uspijeva. Adam se teško nosi sa Stellinim adolescentnim godinama. Osjeća da se on i kći sve više udaljuju i da joj se više ne zna približiti. Kad Stellu optuže za ubojstvo s predumišljajem, za Adama nema dvojbe: Stella je nevina. Iako u njemu postoji crv sumnje, Adam ostaje na uvjerenju da Stelli pruži alibi. Njegova mala djevojčica nije ubojica.

Ulrika

Vječno zaposlena odvjetnica izgubila je, negdje u ubrzanoj životnoj svakodnevici, uzde kojima je držala na okupu svoju obitelj. Stella je svojeglava, a Adam sporih reakcija i pun promišljanja, što Ulriki povremeno ide na živce i u njoj izaziva nemir. Ulrikina intenzivna usredotočenost na karijeru rezultirala je lošim odnosom s kćeri. Ulrika se nadala da će njezina obitelj izgledati drugačije, ali od mladenačkih snova do realnosti velike su razlike. Ulrika veći dio tjedna radi, često i putuje jer se tako najbolje dokazuje, cijenjena je i rado prihvaćena na poslu, dok u svojoj obitelji nije realizirana.

Stella

Tko je Stella? Mlada djevojka, buntovnica, borac za pravdu, puna energije i želja da promijeni svijet. Želi putovanja, istraživanje novih zemalja, upoznavanje novih ljudi. Jedina koja ju shvaća je prijateljica Amina. Amina i Stella su dvije strane istog novčića. Tako različite, a tako se dobro upotpunjuju. Njihovo prijateljstvo ništa ne može pomututi.  Ali kada im se svidi isti momak, stvari se počinju komplicirati. Hoće li njihovo prijateljstvo izdržati ovu kušnju? Kad je momak pronađen mrtav, Stella je u zatvoru i brani se šutnjom, a Amina je očajna.

U krajnju ruku, nismo imali loše namjere. Davali smo sve od sebe da svome djetetu budemo najbolji roditelji što možemo biti, ali u svojoj namjeri nismo uspjeli. Možda nikad nije ni trebalo doći do onoga do čega je došlo. str. 25.

Dojam o djelu

Roman je u naravi više obiteljska drama, a tek onda pravosudni triler. Okosnica romana nije ubojstvo uspješnog  biznismena Christophera Olsena, već optužnica i sudski proces protiv mlade Stelle Sandell. Iako će se činiti da se radnja povremeno sporo događa, savršeno je dozirana, ispričana u neobičnoj trodijelnoj strukturi pričama oca, majke i tinejdžerice.

Što su stupovi obitelji, kako se obitelj gradi i na kraju krajeva, kako se održava, sve je lijepo prikazano. Pred svakim od likova ispiti su moralnosti, lojalnosti i samopercepcije. Može li samo uzajamna ljubav održati obitelj, bez ikakvih preispitivanja i unatoč sumnji?

Meni se roman jako svidio. Različite percepcije stvarnosti, intrigantni likovi u kojima se možete prepoznati (i u liku oca, i u liku majke i u liku tinejdžerice) i sveprisutno pitanje: biste li prekršili svoje moralne i etičke kodekse ponašanja kako biste zaštitili svoje dijete, nosi vas ovim romanom do samog uzbudljivog kraja.

Čitajući ovu knjigu, stalno se nameće pitanje normalnosti i tjera nas da razmislimo o unaprijed utvrđenim obrascima društva u kojem živimo. Suđenje Stelli i doživljaji majke, oca i same Stelle, puni su duboke introspekcije i daju nam izvrstan uvid u obiteljsku dinamiku i život jedne obične, svakodnevne obitelji.

Mattias Edvardson sasvim obična obitelj

o autoru

M. T. Edvardsson je autor i učitelj iz Trelleborga u Švedskoj. Autor je više romana, uključujući roman Sasvim obična obitelj, koji je prvi put objavio u Sjedinjenim Državama. Živi s obitelji u Löddeköpingeu u Švedskoj.

Gdje kupiti:

V.B.Z.

Objavljeno

Ruth Ware: Okretaj ključa

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2021.

Naslovnica romana Okretaj ključa: ©Mozaik knjiga

Prevela: Nada Mirković

Ruth Ware: Okretaj ključa

Okretaj ključa u zatvoru

Mlada djevojka nalazi se u zatvoru i pokušava napisati pismo svom odvjetniku. U pismu tvrdi, dakako, da je nevina i da nije napravila ono za što je optužena. Nije ubila dijete kojemu je bila dadilja.

Jer toliko je toga što ne znam, ali postoji i nešto što točno znam. Nisam ubila tu malu djevojčicu. Nisam. Ma koliko policija grčevito pokušavala izvrtati činjenice i krivnju svaliti na mene, to ipak ne mogu promijeniti.
Nisam je ja ubila. Što znači da je to učinio netko drugi. I da je taj i dalje na slobodi. (str. 16.)

U svojim pismima djevojka se vraća u prošlost, u vrijeme kada je slučajno pronašla oglas za savršen posao – bogata obitelj Elincourt traži dadilju za svoje četiri kćeri. Osim što će primati ogromnu plaću, dadilja će i živjeti s obitelji u velebnoj, no osamljenoj kući Heatherbrae u Škotskom visočju, koja je renovirana i toliko osuvremenjena da se njome gotovo u cijelosti upravlja preko ekrana.

Nešto je doista čudno, možda i uznemirujuće u načinu na koji se u ovoj kući spaja staro i novo. Nije to kao u većini kuća gdje se suvremeni dodaci dodiruju s originalnim detaljima iz drugog vremena i tvore ugodnu eklektičnu cjelinu. Ovdje se dogodila ona kombinacija ulja i vode, ili je sve opsesivno staro i autentično ili upadljivo suvremeno bez ikakvog pokušaja da se to dvoje integrira. (str. 79.)

I tako Rowan Caine dolazi na razgovor za posao koji i dobiva, no čini se da sa savršenim poslom ipak nešto ne štima.

Cijela ova priča s dadiljama. Evo, to je to. Prvi put se spominje ta čudna činjenica koja mi je bila negdje u primozgu čitavim putem prema sjeveru: četiri žene već su napustile ovu poziciju. (str. 40.)

Okretaj ključa na imanju

Roditelji vrlo brzo odlaze na poslovni put i ostavljaju dadilju samu s djecom. Isprva pretjerano entuzijastična, Rowan uskoro uviđa mane kuće koja je i previše „pametna“.

Ovdje vani barem mogu razmišljati i osjećati i govoriti bez te nelagode što me se promatra i što se analizira svaka moja riječ, svaki izraz lica, svako raspoloženje.
Mogu naprosto biti ja bez straha da ću napraviti neku pogrešku. (str. 287.)

Ne samo da ju se čitavo vrijeme snima i promatra, već se čini da kuća ima vlastiti život. Noću se čuje škripa koraka, svijetlo se samo pali i gasi, vrata se sama zaključavaju…

Probudila sam se usred noći, naglo, s osjećajem da nešto nije kako treba – ali nisam mogla točno odrediti o čemu se radi. Samo sam ležala, s srce mi je tuklo. Pitala sam se što me zapravo probudilo. Ne sjeća se da sam nešto sanjala – samo da sam se naglo trgnula u stanje svijesti. (str. 109.)

A kad otkrije da je u blizini kuće otrovni vrt te da kuća ima dugu povijest smrti, Rowan shvaća da se uplela u nešto iz čega se neće tako lako izvući.

Besane noći i naporni dani uzimaju danak i čini se da Rowan ludi.

A onda jedna od djevojčica umire.

Ruth Ware: Okretaj ključa

Gotički roman u svom najboljem izdanju

Budući da sam, prije ove, pročitala sve prethodno objavljene knjige Ruth Ware, očekivala sam dobar, ali ni po čemu poseban triler. Međutim, Okretaj ključa itekako me iznenadio – i postaje moje najdraže i najbolje djelo ove autorice!

I ne, nije to još jedan gotički triler kakvih smo se već možda i načitali! Doduše, taj mi žanr nikad neće dosaditi, ali – za vas koji mislite da vam je već dosta mističnosti gotike – uhvatite se ovog romana, nećete pogriješiti!

Nema toga što mi se nije svidjelo – osim glavne likuše, ali meni se glavni likovi najčešće ne sviđaju pa to nije ništa čudno.

Oduševio me koncept pametne kuće koja se okreće protiv svojih stanara! Od samog početka, način na koji spisateljica opisuje kuću Heatherbrae u čitatelju budi klaustrofobiju. Osamljeno je to imanje, visoko u brdima. Pogled je doista spektakularan, no kilometrima nema nikog u blizini. Isplati li se?
A onda – iznutra – deseci kamera i mikrofona koji snimaju svaki korak dadilje i djevojčica. Sigurnost ili brutalno kršenje privatnosti? A još kad Rowan sazna da je i u njezinoj sobi kamera, postavlja se pitanje, za čiju su sigurnost te digitalne oči zapravo postavljene?

Priča puna obrata koja se ne zaboravlja

U suvremenu priču o dadilji spisateljica upliće nagovještaj nadnaravnog, svijet duhova i jezovitu povijest kuće… Puna obrata, priča toliko privlači da je teško prestati čitati, a kad se napokon (nažalost) približimo kraju, on je toliko iznenađujuć, šokantan i sasvim moguć, da ostajemo razrogačenih očiju i vraćamo se unatrag, opet i opet iščitavajući određene dijelove, kako bi nam sve sjelo i kako bismo povjerovali.

Čim uspijete, pročitajte Okretaj ključa. Očarat će vas misteriozna atmosfera, isprepletenost fantazije i realnosti te kraj koji je jedan od onih koji se pamte.

Moram reći istinu, potpunu istinu i ništa osim istine. … Kad bih Vam pričala samo one dijelove priče koji me oslobađaju sumnje, našla bih se u toj staroj, prastaroj zamci. Jer su me laži ovamo i dovele, od njih je sve počelo. i moram vjerovati da će me istina odavde izbaviti. (str. 205.)

Ruth Ware: Okretaj ključa

Ostali naslovi ove autorice:

Ruth Ware britanska je spisateljica poznata po svojim romanima:

Više o autorici možete saznati na njezinoj web stranici.

Home

Gdje kupiti roman Okretaj ključa:

web shop Znanje

Gotičke triler romane puno smo čitale, a ovo su recenzije nekih od njih:

Laura Purcell – Korzet

Shirley Jackson – Oduvijek živimo u dvorcu

Bridget Collins – Uvez

Stacey Halls – Familijari

Coleen Hoover – Verity

Objavljeno

Hillary Rodham Clinton, Louise Penny: Država terora

Nakladnik: Znanje, 2022.

Naslovnica knjige Država terora: ©Znanje
Preveo: Neven Dužanec

Hillary Rodham Clinton.Louise Penny Država terora

Einstein: Ne znam kakvim će se oružjem voditi Treći svjetski rat, ali znam da će se četvrti svjetski rat voditi kamenjem i štapovima. str. 315.

Je li Hillary Rodham Clinton ovoj knjizi dala samo svoje ime, a Louise Penny sadržaj ili su knjigu napisale udruženim snagama, nije nam poznato. Ono što znamo je da su se dvije poznate žene udružile i objavile Državu terora. Učinile su to mnogo uspješnije negoli je to svojedobno napravio bivši predsjednik Bill Clinton. On je napisao nekoliko političkih trilera s autorom megabestselera Jamesom Pattersonom. Iako su je pisale žene, i glavni je lik žena, Država terora u naravi je muška knjiga .

Nova državna tajnica Ellen Adams

Nakon burnog razdoblja u američkoj politici, novi predsjednik na važnu dužnost državne tajnice bira političku suparnicu Ellen Adams. Njenim imenovanjem on želi ušutkati svoju najoštriju kritičarku, jer preuzimanje ove dužnosti znači da Ellen mora odstupiti s rukovodećeg mjesta vlastite multinacionalne novinske agencije.

Već na prvom službenom putu, Ellen će se dati uhvatiti u zamku i na predsjednikovo veselje, biti javno osramoćena. Međusobno prepucavanje predsjednika i nje prestaje onog trena kad  dolazi dojava o bombama koje eksplodiraju u Londonu, Parizu i Frankfurtu.

U jednom od napadnutih autobusa, stjecajem okolnosti, našao se i Ellenin sin Gil koji je teško ranjen. On je novinar koji s majkom ima napet i kompliciran odnos otkako je nakon jednog zarobljeništva prešao na islam.

Okrenula je stranicu. Popis se nastavljao. Svaki užas koji je mogao stvoriti čovjek bio je ondje.
Mislim, prošaptala je, da počinje naša sljedeća noćna mora. str. 491.

Anahita

Dok se predsjednik prvi put obraća Kongresu, mlada časnica ministarstva za vanjske poslove Anahita Dahir prima zbunjujuću anonimnu poruku, no prekasno shvaća da je poruka bila kodirano upozorenje. Uskoro započinje niz terorističkih napada.

Nekad prije, Anahita je bila u kratkoj vezi s Elleninim sinom.

Nakon niza terorističkih napada Ellen, Anahita i Gil, premda neočekivani saveznici, ujedinit će snage u pokušaju da zaustave zavjeru koja prijeti nuklearnom katastrofom na američkom tlu. Negativci su brojni: imućni američki ultrakonzervativci čiji je kandidat izgubio na izborima, moćni trgovac oružjem iz Pakistana Bashir Shar te mafija na čelu s predsjednikom Rusije!

Predsjednici pod krinkom

Iako se u početku čini da je Država terora samo malo bolje informiran krimić, insajderski detalji Hillary Rodham Clinton i sočni politički tračevi u režiji Louise Penny, ne ostavljaju dvojbe o protagonistima.

I neukom čitatelju jasno je da su dva predsjednika koja se kriju u knjizi, naravno pod lažnim imenima, Donald Trump i Vladimir Putin. Iako su izmijenjena ključna imena i mjesta, dovoljno da se izbjegnu tužbe, ne možemo se oteti dojmu da je knjiga politički obračun Hillary Rodman Clinton s neistomišljenicima.

Dojam o djelu

Država terora roman je s ključem. Dok ga čitamo, zapitamo se koliko je fikcija, a koliko stvarnost. Međunarodna šahovska igra kojoj smo svjedoci u romanu uključuje nestabilnu politiku Pakistana, Afganistana i Irana, utrku za razvoj nuklearnog oružja u regiji, rusku mafiju te terorističke organizacije diljem svijeta.

Napeti stil pripovijedanja pun obrata, akcije i insajderskih detalja idealan je za ekranizaciju pa nije nemoguće da se ista i dogodi.

Sam krimić je brz, napete radnje sa zapletom koji prikazuje klasičnu utrku s vremenom. S mog gledišta, previše je političke satire koju prepoznajemo i koja ljudima  ide na živce. Ali knjiga nosi vrlo jasno upozorenje o tankoj sigurnosnoj granici  na kojoj balansira svjetska demokracija.

Hillary rodham Clinton,Louise Penny Država terora

O autorima

Hillary Rodham Clinton prva je žena u povijesti SAD -a koja je postala predsjednička kandidatkinja velike političke stranke. Služila je kao 67. državna tajnica nakon gotovo četiri desetljeća u javnim službama zagovarajući u ime djece i obitelji kao odvjetnica, prva dama i američka senatorica. Dosad je objavila već sedam knjiga, a ovo je prvi triler koji je napisala u koautorstvu s Louise Penny.

Louise Penny nagrađivana je autorica bestselera koji su zauzeli prvo mjesto na listama New York Timesa, USA Todaya i Globe and Maila. Njezini romani o glavnom inspektoru Armandu Gamacheu prevedeni su na trideset i jedan jezik. Godine 2017. primila je kanadsko odličje za svoj doprinos kanadskoj kulturi. Louise Penny živi u selu u okolici Montreala.

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

Marianne Cronin: Stotinu godina Lenni i Margot

Nakladnik: Znanje, 2022

Naslovnica romana Stotinu godina Lenni i Margot: ©Znanje

Prevela: Lidija Lebinec

Marianne Cronin: Stotinu godina Lenni i Margot

Stotinu godina Lenni i Margot

U bolnici, na odjelu za terminalne pacijente, u slikarskoj radionici, upoznaju se Lenni i Margot.

Kad čujem riječ „TERMINAL“, prvo pomislim na aerodrom. …
Moram se izvući odande i sjetiti se da takva vrsta terminala nije namijenjena meni.
Sad su to počeli nazivati „ograničenim vijekom trajanja“.
„Djeca i mladi u stanju ograničenog vijeka trajanja…“ (str. 3.)

Lenni ima sedamnaest, a Margot osamdeset i tri godine. Od prvog dana postaju nerazdvojne prijateljice, jedna drugoj povjeravajući priče iz svog prekratkog i dugog života.

I tako smo Margot i ja, obje žive, sjedile u tišini…u meni se pojavio osjećaj kao ni s kim prije. Da imam sve vrijeme svijeta. Nisam se morala žuriti da joj bilo što kažem, mogle smo samo biti. (str. 47.)

I tako se u njima rađa ideja – naslikat će stotinu slika za stotinu godina koje su proživjele. Svaka će slika sadržavati motiv koji im je na neki način obilježio život.

Želimo da nas ljudi upoznaju, da saznaju našu priču, da znaju tko smo i tko ćemo biti. I nakon što odemo, da znaju tko smo bile.
I zato ćemo naslikati jednu sliku za svaku godinu u kojoj smo živjele. Stotinu slika za stotinu godina. … A mi ćemo ispričati svoju priču, jer naslikale smo stotinu slika koje govore:
Lenni i Margot bile su ovdje.(str. 69.)

Na slikama se tako nađe vjedro, tanjur, pogled kroz kameru i žuti cvjetovi. Iza svakog tog motiva predivna je, dirljiva priča iz živote Lenni i Margot.

Kako su postale osobe koje su sada? Kako se nose sa skorom, neminovnom smrću?

Jer… Za terminalne pacijente nema ozdravljenja. Nema čuda.

Samo je pitanje vremena.

Lenni i Margot i svi ostali

Lenni i Margot susrele su se na kraju svojih života.
Jedna ga je proživjela u cijelosti, druga je praktički tek na početku.
No, već po običaju, smrt ne bira i tako se naše junakinje nalaze na odjelu s kojeg pacijenti ne odlaze, a koji se naziva Majski odjel.

Od prvog trenutka svide se jedna drugoj i rađa se jako, vječno prijateljstvo.

Marianne Cronin: Stotinu godina Lenni i Margot

No Lenni i Margot nisu jedini likovi koje čitamo i volimo unutar ove emotivne knjige. Tu su i otac Arthur, nadležan za malu bolničku kapelicu. I Privremena, djevojka privremeno zaposlena u bolnici koja je zapravo odgovorna za upoznavanje Lenni i Margot. No, i one će njoj uzvratiti uslugu i na njen život utjecati više nego je i mogla zamisliti.

Njih dvije taknut će živote mnogih, no srca će najviše otvoriti jedna drugoj, a samim time i nama, koji ćemo u jednom dahu čitati priču o stotinu proživljenih godina, o ljubavi, boli, sreći, patnji i vječnom životu.

Topla priča o životu, ne o smrti

Čitajući ovaj roman, već sam prema sažetku znala da će me taknuti i da ću pustiti suzu. I doista jesam – no, s obzirom na to kakva je tema – ima začuđujuće malo tužnih dijelova.

-Znaš li… da su zvijezde koje najjasnije vidimo zapravo već mrtve? –
-E pa, to je deprimirajuće.- …
-Ne, … nije deprimirajuće, predivno je. Umrle su tko zna prije koliko vremena, a mi ih i dalje vidimo. One nastavljaju živjeti. –
One nastavljaju živjeti. (str. 284.)

Zapravo ima jako puno pozitivnih misli i slavi život. Iako naše cure umiru, ovo uopće nije priča o smrti. Roman govori o životu, o tome što smo sve napravili, čije smo živote dotakli, koliko smo utjecali na svijet i koliko se toga zbog nas promijenilo.

Uči nas da, iako smo možda mladi kao Lenni, možemo imati veliko srce, možemo činiti nešto za druge, imati velike misli i patnje i sreće, velike i male.

Isto tako, otkriva nam koje sve tajne u sebi nose osobe koje su već iza sebe skupile popriličan broj godina. Ožiljci, ratovi, promjene, brakovi, djeca, prijatelji, smrt, ljubav, bol…

Što više godina, to više svega, no svi osjećamo jednako, i mladi i stari.

Marianne Cronin: Stotinu godina Lenni i Margot

Slavlje stotinu godina

Stotinu godina Lenni i Margot mrvicu me podsjeća na Backmanovog Ovea, no naravno, Čovjek zvan Ove roman je koji se ne ponavlja pa ipak nemojte očekivati previše.
Način na koji su Lenni i Margot odlučile proslaviti vlastite godine stvarno me taknuo i mislim da bi dopro do svakog čitatelja.

Nismo svi obožavatelji ovakvih priča, znam da ja sigurno nisam, ali ne mogu reći da ih ne volim. Znam, čini se da se ta izjava kosi sama sa sobom, no zapravo ne. Riječ je o tome da ne volim biti tužna, a ovakvi romani neminovno bude baš tu emociju…

Ono što je super kod Lenni i Margot jest da one nisu usredotočene na smrt i kad se ona dogodi, ostaju svi oni čije su živote obilježile i mislim da je to predivno. Kao što sam već rekla, premda su moj primarni žanr trileri, roman Stotinu godina Lenni i Margot jako mi se svidio jer daje nadu i lišava nas straha. Ne samo straha od smrti, već od straha da ćemo, jednom kad nas ne bude, biti zaboravljeni.

Ostali naslovi ove autorice:

Stotinu godina Lenni i Margot roman je prvijenac spisateljice Marianne Cronin. Kako sama spisateljica kaže, lik Lenni javio joj se kad je i sama vodila bitku za zdravlje i kada su joj otkrivene poteškoće na srcu.

Gdje kupiti roman Stotinu godina Lenni i Margot:

Znanje