Objave

Objavljeno

Barbara O’Neal: Kad smo vjerovali u sirene

Nakladnik: Stilus knjiga d.o.o.

Naslovnica knjige Kad smo vjerovali u sirene: ©Stilus

Prevela: Lidija Toman

Barbara ONeal Kad smo vjerovali u sirene

Kad smo vjerovali u sirene prati životni put dvije sestre razdvojene u najljepšim godinama. Rođene i odrasle u obitelji talijanskih doseljenika, spletom okolnosti izgube dom u kojem su provele najljepše godine djetinjstva. Nakon što se čitava obitelj raspadne, Josie odabire skitanje po Europi , a Kit učenje, fakultet i težak rad na odjelu hitnog medicinskog prijema. Josie se u Europi gubi svaki trag, sve do vijesti o pometnutim bombama u vlaku u Francuskoj. Josie je jedna od žrtava.

Petnaest godina Kit Bianci mislila je da joj je sestra Josie žrtva terorističkog napada u Francuskoj. Sve dok nije vidjela kratku reportažu o požaru u noćnom klubu u Aucklandu na Novom Zelandu. Prepoznala je svoju sestru istog časa. Svjesna kako neće pronaći mir dok ne dozna sve odgovore, Kit otputuje na Novi Zeland u nadi da će pronaći sestru.

Kit Bianci

Kit je liječnica hitne pomoći u Santa Cruzu. Nakon tragičnih događaja u kojima je izgubila oca i sestru, Kit je osamljena. Predana poslu i povremenim kontaktima s majkom, jedina svjetla točka joj je tjedni odlazak na surfanje tamo gdje su najveći valovi. Jer Kit je izvrsna surferica Jedna od najboljih. Vještinu surfanja naučio ju je još dok je bila dijete Dylan, dječak kojeg je njegova obitelj prihvatila bez suvišnih pitanja. A Dylan je bio zlostavljano dijete.

Nakon što je vidjela Joseinu sliku iz noćnog kluba, za Kit više nema dvojbe. Mora pronaći sestru. Kit odlazi na Novi Zeland. Tražeći sestru, pronalazi i nešto drugo čemu se već dugo nije nadala..

Kad sam bila dijete ona je bila zvijezda mog života. Bila je središte moga svijeta. Moja najbolja prijateljica, moja sestra, moja… Moja srodna duša, dovršim. Str. 258.

Mari Edwards

Mari Edwards je nekad bila Josie, sve dok nije odbacila stari život i izgradila novi. Sada je restauratorica starih kuća koja živi s obitelji u obalnom gradiću blizu Aucklanda na Novom Zelandu. Suprug Simon poznati je poduzetnik i sportaš poznat na otoku. Obožava Mari. On i djeca, Sara i Leo, središte su njezina svijeta. Ali Mari ima uspomene koje povremeno izlaze na površinu: kompliciran brak svojih roditelja, mladić Dylan koji je živio s njenom obitelji i njezina divna sestra Kit. Uspomene su bolne, a tajne iz prošlog života teške. U jednom trenutku Mari se nije više mogla nositi s njima. Odbacila je Josie i postala Mari. Ali nije računala na upornost svoje sestre..

Josie Bianci je mrtva. I potruditi ću se da tako i ostane. str. 51.

Dojam o djelu

Roman počinje zanimljivo i intrigantno. Jedna sestra traži drugu za koju je mislila da je mrtva. Moram priznati da sam očekivala klasičan triler, ali knjiga se na kraju pokazala kao  melodrama. Dok mi je lik Kit vrlo dobar u traženju sestre, osobnim previranjima i neshvaćanju sestrina ponašanja, lik Mari mi je malo površan. Odbaciti sve, ljubav majke i sestre koju je obožavala i započeti novi život tisućama kilometara dalje nije mi djelovalo dovoljno autentično. Istina, obitelj Bianci imala je problematičan međusobni odnos, ali nedvojbeno je bilo da su se svi voljeli. Dok se nije sve srušilo. Doslovno i preneseno. Potres je uništio obitelj. Iz ruševina nakon potresa svatko je otišao na svoju stranu. Josie u ovisnosti i obijestan mladalački život, a Kit u knjige, učenje i posao. I surfanje. To je bio zajednički nazivnik za obje sestre. To će ih na kraju ponovno spojiti.

Knjiga je pitka, zabavna. Idealna za ljeto i čitanje na moru i uz more. Lijepo su opisane valovite plaže Novog Zelanda. Toliko da poželite da ste tamo, ali ako i niste na moru, šum valova će vas pratiti cijelo vrijeme čitanja ove knjige.

Mislim da nisam mogla biti sretnija nego onda, na tom mjestu, s Dylanom i sestrom uza se, dok nam se nad glavama nadvijalo nebo i svjetlucale zvijezde.
str. 215.

Barbara ONeal Kad smo vjerovali u sirene

O piscu

Barbara O’Neal napisala je više od desetak romana ženske fikcije, uključujući nekoliko najprodavanijih knjiga na Amazonu. Njezine nagrađivane knjige objavljene su u mnogim zemljama, uključujući Francusku, Englesku, Poljsku, Australiju, Tursku, Italiju, Njemačku, Brazil, Izrael i Mađarsku. Živi u prekrasnom gradu Colorado Springsu sa svojim partnerom, britanskim sportašem.

Gdje kupiti:

Stilus

Objavljeno

Paula McLain: Kada zvijezde potamne

Nakladnik: Znanje, 2022.

Naslovnica romana Kada zvijezde potamne: ©Znanje

Prevela: Maja Klarić

Paula McLain: Kad zvijezde potamne

„Što je to mrtvi kut?“ …
„Kad ti je netko točno na ramenu, preblizu da ga vidiš.“
„To vrijedi i za ljude. Onaj tko ti je pod nosom, samo ispari. To je opasna zona, u neposrednoj blizini. Osoba kojoj najviše vjeruješ.“ (str. 20.)

Kada zvijezde potamne

Mlada detektivka Anna Hart proživljava osobnu tragediju od koje se ne može i ne želi oporaviti. Mučena krivnjom, boli, osjećajima napuštenosti i odbačenosti, vraća se u gradić Mendocino, jedino mjesto kože može nazvati domom.

Međutim, Anna tamo ne nalazi ni mir ni utjehu. U Mendocinu je upravo nestala prelijepa tinejdžerica Cameron Curtis. Idilični je gradić izbezumljen, policija pogotovo, jer ovo je prvi veliki slučaj još od Annina djetinjstva, kada je također nestala, a potom pronađena zadavljena lokalna tinejdžerica Jenny.  A njen ubojica nikada nije pronađen…

„Ovakvi se gradovi čine tako sigurnima, odvojenima od ostatka svijeta. Zapitaš se jesu li opasni.“
„Zbog svoje bajkovitosti, misliš?“
„Da. Lažna sigurnost. Prestaneš se osvrtati oko preko ramena, jer ti sve izgleda kako treba. Ništa se loše ne može dogoditi ako jarak opasava grad, zar ne? Grudobrani. Čuvari na vratima. Ali zmaj se svejedno pojavi.“ (str. 135.)

Sada, godinama kasnije, policija opet tapka u mraku te zamoli Annu, proslavljenu detektivku i stručnjakinju za nestanke djece, da im pomogne.

Zbog svog traumatičnog djetinjstva, Anna bolje od ikog razumije kako je biti nesretno, zlostavljano, usamljeno i napušteno dijete. Njene rane nikad nisu u potpunosti zarasle i zato osjeća da joj se svako nestalo dijete obraća, da govori jezikom samo njoj poznatim.

Kao da se pozivi upomoć koji beskonačno odzvanjaju atmosferom pojačavaju kad se nađu na mom putu, postanu ljepljivi. Kao da na neki način pripadaju meni, a ja nemam pravo glasa, nemam drugog izbora osim da pokušam na njih odgovoriti. (str. 29.)

Anna se uključuje u potragu za nestalom Cameron, a na površinu počinju izvirati davno zakopani duhovi. Duhovi Annina djetinjstva, duhovi Cameronina djetinjstva.

Odlučna u namjeri da spasi nestalu tinejdžericu, Anna će morati prevladati svoje strahove, nadvladati demone i oprostiti si. A to je, čini se, najteže.

Paula McLain: Kad zvijezde potamne

Krhotine istine u romanu Kada zvijezde potamne

Kada zvijezde potamne roman je toliko iskren, neposredan i bolan. Imamo osjećaj da čitamo nešto što se u stvarnosti dogodilo. To nije slučajnost, jer svi savršeni romani u sebi nose zrnce stvarnog svijeta. Baš poput svojih likova, i sama autorica Paula McLain dijete je sustava. Njezino teško djetinjstvo inspiriralo ju je na pisanje ovog romana koji poetičnim, dirljivim jezikom priča o tome što se dogodi kad nas rane, napuste i povrijede oni koji bi nas trebali bezuvjetno štititi.

Majke i očevi trebali bi biti tu. To je originalna ljudska priča, u svakoj kulturi, još od početka vremena. Moji nisu bili… Sve te ožiljke i dalje nosim… Probleme s povjerenjem, povezivanjem, identitetom, osjećaj praznine, izoliranosti, udaljenosti i očaja – napukline na duši koje se ne mogu popraviti. … Znam da svi oni koji u svojoj nutrini imaju tu rupu, samo traže načine, ponekad i cijeli svoj život, kako da je ispune. (str. 81.)

Odrastala je u udomiteljskim obiteljima i u djetinjstvu bila seksualno zlostavljana. Njeni ožiljci postali su ožiljci detektivke Hart i zato je detektivka lik kojem u potpunosti vjerujemo. 
Ako vam se čini da je ono što likovi govore i osjećaju previše stvarno, da su njihove boli i traume previše životne – to je zato što i jesu.

Drugi komadić istine koji nam se poput dijamanta pruža jest slučaj nestale djevojčice Polly Klass. Ova je dvanaestogodišnjakinja oteta iz svog doma, uz prijetnju nožem, pred očima svojih prijateljica. Njezin nestanak donio je mnoge pozitivne promjene ne samo u kalifornijski pravni sustav, već i u sam način potrage za nestalom djecom.

Više o svemu ovom OBAVEZNO pročitajte na kraju romana, u bilješci autorice.

Roman koji se sam čita

Roman Kada zvijezde potamne obuzeo me od prve stranice. Jedan je od rijetkih romana koji je u meni pobudio onaj neki osjećaj treperenja – htjela sam ga što prije pročitati i, u isto vrijeme, nikad ne završiti. Toliko je dobar! Ne samo da je stil pisanja savršen – poetičan, nježan, ranjiv, dirljiv i veoma emotivan, nego su i rečenice pametne, oblikovane tako da u vama probude jezu i zavuku vam se duboko ispod kože.

Sjećam se neke stare priče o duhovima…, o tome kako vrag otima duše tako da ih otvoreno zatraži. Nije lopov već majstor manipulacije. Prava opasnost, barem u toj priči, nije vrag kao takav, već nemogućnost spoznaje da ga možeš odbiti.
To je najtužniji dio cijele priče, i susrećem ga uvijek iznova. To kako neke žrtve ne mogu niti šapnuti ne u sebi. Zato što ne vjeruju da moraju spasiti vlastiti život.
(str. 36.)

Ne mogu vam dovoljno dobro opisati osjećaje koji su me prevladavali dok sam čitala. Već u prvom poglavlju jasno je da s detektivkom Hart nešto nije u redu i ta se nit provlači gotovo do kraja. Osim toga, imamo djevojke koje nestaju bez traga, ali i odjek davnog slučaja koji je potresao djetinjstvo detektivke Hart i svih njenih prijatelje. Tu su još i zagonetni odnosi u sadašnjosti, zlostavljanje djece te lekcije o preživljavanju koje se Anna učila u udomiteljskoj obitelji.
Sve te niti duboko su isprepletene, a čitatelj ih mora rasplesti i saznati što se sve dogodilo, nekada i sada.

Već dugo nisam naišla na roman koji se sam čita. Ovo je jedan od tih i od mene imate najsnažnije preporuke.
Ovo će mi, sigurna sam, ostati jedan od najboljih romana pročitanih u 2022. godini!

Paula McLain: Kad zvijezde potamne

Ostali naslovi ove autorice:

Paula McLain američka je književnica, poznata po romanima Gospođa Hemingway, Dosegnuti sunce i Ernest i ja.

Gdje kupiti roman Kada zvijezde potamne:

Znanje

Objavljeno

Nita Prose: Sobarica

Nakladnik: Stilus knjiga 2022.

Naslovnica romana Sobarica: ©Stilus
Preveo: Dražen Čulić 

Nita prose Sobarica

Ne znam je li me ovaj roman oduševio ili iznervirao. Mislim da je jedno i drugo. Oduševio me stil i toliko dobro portretiran lik sobarice Molly Grey, i psihološki i fizički izvanredno nijansiran, što se u popularnoj književnosti  ne viđa često. Istovremeno, ovaj me lik toliko nervirao cijelo vrijeme čitanja da bih je najradije prodrmala, stresla i rekla joj: „Pa dobro, što je tebi, ženo?

Zbog svega toga mislim da je romanom Sobarica autorica napravila uistinu odličan posao.

Istina nije uvijek najviši ideal, katkad je treba žrtvovati da se spriječi širenje boli na one koje voliš. str. 175.

Ona je samo sobarica

Molly  Gray, 25-ogodišnja je djevojka koja radi kao sobarica u prestižnom Regency Grand hotelu. Ona je sve samo ne obična osoba. Drugačija je od većine hotelskog osoblja jer se nigdje ne uklapa, nema bliskih prijatelja i ne zanimaju je hotelski tračevi. Čak se na trenutke čini malo i autistična jer ne zna prepoznati izraze lica, geste, mimiku, a njezina nesocijaliziranost pospješuje da djeluje hladno  i distancirano. Molly sebe doživljava samo sobaricom – zašto bi je itko trebao primijetiti? Njezino je da čisti, radi i ignorira sve ekscentričnosti i tajne gostiju. U svom poslu, njegovoj rutini i strogo propisanim pravilima, dvadeset petogodišnja Molly svejedno neizmjerno uživa.

Čista kuća, čisto tijelo i čisto društvo. Znaš li kamo to vodi? Kamo to vodi, bako? Do čiste savjesti. Do dobrog, čistog života. Str. 70.

Charles Black je mrtav

Ali sve se mijenja onog dana kada Molly otkrije mrtvo tijelo ozloglašena gosta, Charlesa Blacka. Nered koji je on napravio u svom životu teško je očistiti u okviru jedne hotelske sobe. Ali Molly je pobornica istine pod svaku cijenu. Premda najčešće  krivo procjenjuje karaktere gostiju, kao i ljudi s kojima radi, a još je uz to temeljito počistila bogataševu sobu da nije ostao ni jedan jedini trag,  Molly odluči slijediti intuiciju  i saznati tko je u stvari bio Charles Black. Ali na taj način i sama postaje osoba interesantna policijskim istražiteljima.

Moramo biti bambus. Moramo se naučiti savijati i prilagođavati životu. str. 90.

Dojam o djelu

Priča je ovo o neobičnoj ženi koja živi po još neobičnijim pravilima. Radi ono što se od nje zahtijeva – čisti u vrhunskom hotelu, praktički nevidljiva, jer ona je „samo sobarica“. Ali posao  sobarice je ono u čemu Molly istinski uživa. Rutina i strogo određeni raspored aktivnosti daju Molly osjećaj pripadanja i sigurnosti. Ako se nešto dogodi izvan te rutine, Molly je uplašena, nesigurna i vrlo ranjiva. Rutina je ta koja održava Molly u životu. I nevidljivost.

Ali život jer odlučio promijeniti karte. Pronalaženje mrtvog  gosta nešto je što je uzbibalo Mollynu rutinu. I ne samo to. Događaj je izložio Molly javnosti. A to je za nju katastrofa.

Izvrsno napisan roman Sobarica povest će vas na jedinstveno putovanje. Putovanje čiste duše. Spoznaje da nije uvijek sve jasno, crno ili bijelo. Ponekad su stvari i sive. Ponekad treba učiniti nešto drugačije, izvan rutine, što inače nikad ne biste učinili, ako znate da će u konačnici stvari ispasti bolje.

Priča je to o neobičnoj ženi koja se oslanja samo na sebe u surovom svijetu koji je okružuje. Njezina naivnost vam ponekad strašno ide na živce (bar meni), ali sve u svemu knjiga je zabavna, sa snažnim glavnim likom kojeg ćete pamtiti. Jedva čekamo ekranizaciju!

Nita Prose Sobarica

O autorici

Nita Pronovost piše pod pseudonimom Nita Prose. Potpredsjednica je i direktorica u tvrtki Simon & Schuster u Torontu. Roman Sobarica vrlo je brzo nakon objavljivanja postao bestseler. Prava za holivudsku ekranizaciju s Florence Pugh (“Male žene”, “Black Widow”) u naslovnoj ulozi kupio je Universal Pictures dok je roman još bio u rukopisu. Roman koji je na engleskom objavljen u siječnju 2022. te otad ne silazi s top-ljestvica najprodavanijih knjiga diljem svijeta itekako je opravdao status jednog od najviše očekivanih prvijenaca godine.

Drugi nastavak serijala o omiljenoj nam sobarici Molly zove se Gost iznenađenja, a treći Tajna iz dnevnika.

Gdje kupiti:

Stilus knjiga

Objavljeno

P.J. McKay: Vrijeme otkrivanja

Nakladnik: Znanje, 2022.

Naslovnica romana Vrijeme otkrivanja: ©Znanje

Prevela: Ružica Matić

…naše su tajne samo ožiljci – dio su nas, ali ne smijemo dopustiti da nas definiraju. … Tek kad otkrijemo svoje tajne, možemo si dopustiti slobodu da budemo ono što stvarno jesmo. (str. 326.)

P.J. McKay: Vrijeme otkrivanja

Vrijeme otkrivanja – 1958.

Osamnaestogodišnja Gabrijela s obitelji živi u Veloj Luci na Korčuli, u maloj ribarskoj zajednici koja ju iz dana u dan sve više guši. Od života želi više nego udati se i imati djecu, no patrijarhalni sustav u kojem odrasta, a kojem itekako pripada njen otac, ne dopuštaju joj ni najmanju pomisao na to.

Ono što Gabrijela, od milja zvana Jela nikako nije očekivala jest da će, osramoćena i od obitelji odbačena, biti prognana na Novi Zeland. Tamo će raditi kao kućna pomoćnica Roku, sinu očeva prijatelja i od svih kriti tajnu koja nikako ne smije izaći na vidjelo.

Ova zemlja izgledala mi je ispeglano, spljošteno, i u tom trenutku dala bih sve da mogu vidjeti oštre vapnenačke planine svoje domovine kako se uzdižu iz mora poput divovskih monolita. (str. 19.)

Mlada Jela nije ni sanjala da će biti primorana ostaviti sve svoje i živjeti u nepoznatom svijetu, okružena nepoznatim ljudima i običajima.

„Prošle smo godine nabavili hladnjak. … Jesi li ga vidjela…?“
Kimnula sam glavom… pokušavajući sakriti nelagodu. Nisam htjela priznati da sam u strahu odskočila kad sam nešto ranije na putu do WC-a naišla na sanduk koji je izgledao poput lijesa, i zujao. (str. 27.)

Vrijeme otkrivanja – 1989.

Gabrijelina kći Luisa odlučna je u istraživanju svojih jugoslavenskih korijena. Muči je što njena majka ne priča sa svojom obitelji te majčina tajanstvenost kada ju se o tome pita. Luisa je sigurna da njena majka Jela nešto krije, nešto veliko i mračno, dovoljno teško da više nikad ne progovori sa svojim ocem i bratom te da se nikada ne vrati na Korčulu, čak ni u posjet.

I tako Luisa, u pratnji poznanice Bex, kreće na backpacking putovanje svijetom, čija će zadnja postaja biti Jugoslavija – i Korčula. Kada tamo napokon stiže, šokirana je zaostalošću i zemlje i ljudi, no to nije najgore što će joj se tamo dogoditi.

Jugoslavijom tinjaju nemiri i u zraku se osjeća rat. Ljudi su pogođeni inflacijom, osiromašeni, kruti, izgubljeni. To mjesto je sve ono što Luisa uopće nije očekivala.

Kad stigne na Korčulu, bez Bex, slomljena, povrijeđena i izmučena, Luisa počinje put iscjeljenja.

Novi Zeland uvijek će biti Luisin dom, ali njezino obiteljsko stablo prvi je korijen pustilo u Jugoslaviji, u Dalmaciji, sidro su bacili na ovom negostoljubivom tlu. Iako su se grane toga drveta protegnule jako daleko, ona je svejedno jedna od tih grana. Ovo mjesto čini je posebnom. (str. 230.)

P.J. McKay: Vrijeme otkrivanja

Mamac za (hrvatske) čitatelje

Od romana Vrijeme otkrivanja imala sam ogromna očekivanja. Neka su ostvarena, neka nisu… Počet ću recenziju tako što ću reći da mi se cijela zamisao svidjela. Priča o Jugoslaviji, odnosno, ako uzmemo u obzir najveći dio mjesta radnje, o Hrvatskoj, koju je napisala strana autorica dovoljan je mamac za čitatelje s ovog područja.

Osim toga, svatko tko je ljubitelj obiteljske drame naći će se zaintrigiran pričom o obiteljskim tajnama, osramoćenoj i protjeranoj djevojci, kćeri koja želi razmrsiti prošlost svoje majke… Tako sam se i ja našla itekako zainteresirana za ovu dramu koja svoje niti plete između mjestašca na Korčuli i grada na Novom Zelandu, tijekom tridesetak godina dvadesetog stoljeća, između dva rata čiji su kraj i početak, iako u pozadini, itekako utjecali na radnju.

Nedostajanje

Vrijeme otkrivanja roman je koji ima puno kvaliteta. Jedna od njih svakako je opisivanje Gabrijeline rodne Korčule. Ona svoje mjesto vidi kao zbroj svih osjetila. Vela Luka za Jelu nije samo ono što vidi i čuje. Tu su i mirisi, okusi i osjećaj na koži koji ima njezino rodno mjesto.

Zato, kad se nađe bačena u novu zemlju i novi grad, sve ono što je prije uzimala zdravo za gotovo sada joj fali.

Zastala sam i duboko udahnula, vječno se na dajući dašku mora. Nisam znala koliko čovjeku može značiti miris nekog mjesta, kako ću očajnički željeti čuti more, omirisati ga i osjetiti kako mi sol pecka kožu. (str. 39.)

Jelina čežnja za rodnim mjestom, njena ljubav prema njemu i istodobno, prezir prema toj maloj, učmaloj, siromašnoj sredini najljepši su trenuci i najsnažnije rečenice ovog romana.

Spisateljica se izvrsno dotiče i patrijarhata koji i dan danas, u mrvičicu ublaženoj varijanti, vlada većinom ovih naših prostora. Lijepo je opisano društvo u kojem muškarci uvijek vode glavnu ulogu pa makar i ne bili u pravu. Sve što je muško vrijedno je poštovanja, sve što je žensko tu je da šuti i trpi.

Kad se nađe na Novom Zelandu, Jela uviđa da nisu svi muškarci poput njezina oca i brata, te da postoje žene koje, uz prstohvat obijesti, nose mini suknje i odjeću peru u perilici.

P.J. McKay: Vrijeme otkrivanja

Ima li mjesta za napredak?

Vrijeme otkrivanja roman je prvijenac autorice P.J. McKay i to se u određenim segmentima primjećuje. Na primjer, izvrsna ideja donesena je na pomalo dosadan način, neprestanim pripovijedanjem. Nisam pisac i nikad to neću biti, no kao profesorica jezika i književnosti uvijek učenicima savjetujem da miješaju pripovjedne tehnike jer tako priča postaje dinamična, brza, zanimljiva. Samo pripovijedanje, ma koliko god atraktivna bila tema, uspavljuje čitatelja.

Neke su rečenice divno oblikovane, slikovite, gotovo lirske, dok su druge isforsirane, kao da nasilu trebaju biti poučne. Ista stvar mi je i s nekim situacijama koje su se dogodile Jeli i Luisi, majci i kćeri. Dok su jedne opisane vjerodostojno, druge su naivne i potpuno nevjerojatne.

Da zaključim. Tema je odlična, pogotovo Jelina strana priče koja je živopisna, teška, ajmo reći čak i šokantna i tjera na razmišljanje. Luisin mi se dio manje svidio jer mi se njen lik nije svidio, no ima akcije i u njezinoj strani priče. Stil pisanja nije mi u potpunosti sjeo i bio mi je malo naporan.

Ipak, unatoč tom beskrajnom pripovijedanju, roman sam dosta brzo pročitala jer me vukao – ne znam kako to drugačije objasniti. Doista sam htjela saznati Jelinu priču, više nego Luisinu, i vidjeti je li u dalekom svijetu pronašla sreću. Htjela sam istražiti njezine tajne toliko da sam došla u napast preskočiti Luisin dio i odmah nastaviti s Jelom. Naravno, nisam to učinila i na kraju mi je bio drago, jer je osjećaj iščekivanja otkrića tajne romanu dao dozu napetosti.

Za čitatelje čiji su poroci duboko zakopane sramotne tajne prošlosti, obnova ranjenih obiteljskih veza te ruralna sredina u kojoj ljudi sami sebi onemogućavaju napredak, Vrijeme otkrivanja bit će pun pogodak i pravi užitak za čitanje.

Ostali naslovi ove autorice:

P.J. McKay je inspiraciju za pisanje svog debitantskog romana, Vrijeme otkrivanja, dobila na svom backpacking putovanju bivšom Jugoslavijom 1989. godine. Naravno, u pisanju su joj puno pomogli i pripadnici novozelandske hrvatske zajednice, koji su joj dali dragocjen uvid u život, običaje, probleme, strahove i nade hrvatskih imigranata na Novom Zelandu.

Gdje kupiti roman Vrijeme otkrivanja:

Znanje

Objavljeno

Chevy Stevens: Mračne ceste

Nakladnik: Znanje, 2022.

Naslovnica knjige Mračne ceste: ©Znanje

Chevy Stevens Mračne ceste

Autocesta koja prolazi gradićem Cold Creek proteže se gotovo osamsto kilometara kroz divljinu Britanske Kolumbije, sve do obale Tihoga oceana. Mlade žene ondje već desetljećima nestaju i do danas nijedan ubojica nije priveden pravdi. Svi koji su živjeli u Cold Creeku znali su za opasnu autocestu. Roditelji su upozoravali svoju kćerke da ne stopiraju i da noću same ne prolaze ovim opasnim područjem. Na to su upozoravali  i ogromni jumbo plakati postavljeni uz cestu s fotografijama žrtava. A ipak, ubojstva su se nastavljala…

Imale smo tu sposobnost, pojaviti se pa opet nestati. Ne uvijek svojom voljom.
str. 372.

Hailey

Hailey McBride mlada je djevojka koja je, nakon sumnjive očeve smrti, nastavila živjeti sa svojom tetkom i njezinim mužem, policajcem Vaughnom. Život s Vaughnom je sve samo ne lak. On je čovjek koji uzima zakon u svoje ruke kako mu se prohtije, kako u službi, tako i u svojoj kući. Hailey sve to teško podnosi, ali nema izbora. Kuću u kojoj je Hailey živjela s ocem tetka želi prodati, a Vaughan je kontrolira braneći joj  izlaske i druženje, a ne da joj ni da radi. Promatrajući Vaughana, Haily primjećuje da on nije moralan lik kakvim se prikazuje.

Nakon što Vaughan terorizira njezinog prijatelja Johnnyja, a prijateljica Amber biva pronađena mrtva, okrutno mučena na autocesti koja prolazi Cold Creekom, Hailey bježi u skrivenu očevu kolibu u planini kako bi odande pratila događaje i slijedila ubojicu. Otac ju je naučio da poštuje prirodu, da živi i preživi u divljini. Shrvana tugom zbog iskrene ljubavi prema Amber, Hailey prati što se događa na autocesti i u gradiću.


Priča nam je svima ista, premda su naši ubojice različiti, i želimo vam ispričati svoje tajne. No u tome je problem sa šapatom. Str. 7.

Beth

Beth Chevalier dolazi u Cold Creek kako bi upoznala mjesto gdje joj je ubijena sestra i istražila okolnosti njezine smrti. Zapošljava se kao konobarica na istom mjestu u lokalnom kafiću u  kojem je radila i Amber. Roditelji vjeruju da ona marljivo studira u drugom gradu, ali Beth nema mira. Mora doznati što se dogodilo Amber. Upoznaje Johnnjya  i ostale mještane, a policajac Vaughn čini Beth uplašenom i nervoznom. Riskirajući da i sama postane žrtvom, sve je bliže otkrivanju istine…

Dojam o djelu

Mračne ceste je, nakon romana Nikad ne znaš, drugi roman ove autorice koji sam pročitala. Svidjelo mi se što je inspiriran stvarnim događajima na zloglasnoj  ‘Autocesti suza’ (Trail of Tears) u Sjevernoj Britanskoj Kolumbiji, o čemu postoji bilješka i same autorice na kraju romana.

Roman priča u prvom dijelu Hailey, a u drugom Beth, a između su šapati mrtvih žena koji traže rješenje i otkrivanje svojih ubojica kako bi pronašle mir.

Priča je snažna i s autentičnim backgroundom lokalnog gradića u kojem se svi poznaju i u kojem jedni provode red, a drugi ga krše. Samo, nisu nužno uvijek oni koji provode red pozitivci, a ovi potonji negativci.

Autorica je lijepo zamislila zaplet i prvi dio knjige mi je zapravo fantastičan. A onda, u drugom mi se dijelu kao malo umrtvila radnja, dugo se ništa konkretno ne događa. Pa i sam je kraj mogao biti razrađeniji, bar kad se radi o portretu serijskog ubojice i njegovim motivima. U svakom slučaju, zbog izvrsnog prvog dijela knjige s puno akcije i dobro zamišljene priče koja se oslanja na stvarne događaje, dajem knjizi vrlo dobru ocjenu.

Chevy Stevens Mračne ceste

O autoru

 Chevy Stevens uspješna je kanadska autorica čiji je debitantski roman Nestala bez traga osvojio nagradu International Thriller Writers Award for Best First Novel. U izdanju Znanja objavljeni su još i romani Nikad ne znaš, Ne napuštaj me, te najnoviji Mračne ceste, kojima se potvrdila kao jedna od najpoznatijih spisateljica trilera današnjice.

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

John Hart: Željezna kuća

Nakladnik: 24 sata d.o.o., 2017.

Naslovnica romana Željezna kuća:©24 sata d.o.o.

John Hart: Željezna kuća

Željezna kuća

U domu za nezbrinute dječake Željezna kuća odrastaju braća Michael i Julian.

Usred doline nalazila se zgrada. Bila je sačinjena od cigle i kamena i prostirala se na tri kata. Imala je dva odvojena dugačka krila s obje strane glavne građevine. Jedno krilo bilo je potpuno mračno, prozori prazni, poneki prekriveni daskama. Dalje su se pružale manje građevina i nesređeno dvorište. Među zgradama su se kretale pognute osobe. Sitne. Djeca. (str. 46.-47.)

Okruženi nebrigom, nasiljem i svakojakim okrutnostima, Michael se bori šakama, snagom i hrabrošću, a Julian bježanjem i vjerom u starijeg brata.
I taman kada im je sve trebalo krenuti u dobrom smjeru, Julian ubija drugog dječaka – posebno okrutnog štićenika doma. Želeći zaštititi brata, Michael preuzima krivnju i bježi.

Godinama kasnije, Michael je iskusni plaćenik njujorške mafije. Svojom spretnošću, hrabrošću, pameću i snagom popeo se gotovo do samoga vrha.

Bio je borac i ubojica, princ ulice kojeg su se ostali toliko bojali da je rijetko bio prisiljen ubijati. Njegova je pojava bila sasvim dovoljna. Njegovo ime. Prijetnja koju je to ime predstavljalo. (str. 21.)

Kada se zaljubi u lijepu Elenu, želi vam iz organizacije što mu nakratko i uspijeva.

No Michaelova je sloboda kratkoga vijeka. Šef mafije koji mu je dao slobodu umire, a njegov sin, oduvijek ljubomoran na Michaela, želi osvetu.

Mafija ne bira sredstva želeći natjerati Michaela da pati. Najokrutniji ubojice kreću u lov.

Michael mora zaštititi one koje voli. Ne samo Elenu, već i brata kojega je davno izgubio.

Bježeći od mafije, Michael se upliće u neobičnu, ali i opasnu obiteljsku situaciju svog brata. Pojavljuju se tragovi koji ga vode do istine o vlastitom podrijetlu.

A svi tragovi vode natrag u Željeznu kuću…

John Hart: Željezna kuća

Obiteljske tajne

Michael i Julian braća su rođena s jedva godinu dana razlike. Oduvijek su u domu Željezna kuća gdje trpe različita zlostavljanja i okrutnosti većih i zločestijih štićenika doma.

Michael je jači i snažniji, no na Julianu, i psihički i fizički slabijem, dom ostavlja velike traume od kojih se ne uspijeva oporaviti niti dvadeset godina kasnije.

Crnilo je bilo poput otoka, a ako ostane na njemu, ništa mu neće moći nauditi. Sam je stvorio taj otok kako bi mogao otići tamo kad stvari postanu gadne, ili strašne, ili teške. Otok je bio siguran i samo njegov. (str. 121.)

Iako su desetljećima razdvojeni, čim Michael shvati da će mafija krenuti na Juliana kako bi naudila njemu, kreće k bratu i napravit će sve da ga zaštiti, kao i godinama prije.
Međutim, Julianova je obiteljska situacija komplicirana. Otac je nezainteresirani političar koji u svemu vidi samo svoj dobitak ili gubitak. Majka je pretjerano zaštitnički nastrojena žena mutne prošlosti, a tu je i njezin tjelohranitelj koji o svemu zna više nego što bi trebao.

Kada se zaredaju ubojstva, a Elena pobjegne grozeći se Michaelove ubilačke naravi o kojoj nije ništa ni znala ni slutila, Michael shvaća da se upetljao u priču puno dublju od one početne.

Sve je nekako povezano – njegova prošlost i njegova sadašnjost.

Da riješi jedno, morat će se potruditi raspetljati drugo. No tajne se prošlosti ne daju razmrsiti tako lako.

Na svijetu je bilo i vještijih ubojica od Michaela. Nije mogao pogoditi metu s nemoguće udaljenosti niti se bavio eksplozivima, trovanjem ili masovnim ubojstvima. U ovaj je posao ušao boreći se za vlastiti život i u tome je bio dobar. … Još kao dijete shvatio je da je bolje biti okrutan nego blag; brz umjesto spor. Naučio je krasti, spletkariti, ranjavati; bio je to njegov talent – snaga uma. (str. 34.)

John Hart: Željezna kuća

Željezna kuća – roman koji iznenađuje

Moram priznati, naslovnica romana Željezna kuća isprva me baš odbijala i uporno sam odugovlačila čitanje. Naravno, još se jednom pokazala istinitom ona Ne sudi o knjizi po koricama.
Željezna kuća klasični je John Hart – krimić koji se napeto čita od početka do kraja! Dakle, nije to triler koji će se zezati s vašom glavom, ali je itekako dobar akcijski krimić koji ne možete prestati čitati jer glavni lik ili bježi, ili saznaje tajne iz prošlosti ili pokušava spasiti ovog ili onog… Ta njegova nastojanja toliko su zanimljiva da nikako ne odlažemo roman!

Većina mi se likova svidjela jer su jako dobro okarakterizirani, pogotovo siroti Julian čiji su strahovi i traume detaljno i vjerodostojno opisani. Ispod površine svakog lika krije se nešto više i to mi je super jer nitko nije onakav kakvim se čini na prvi pogled.
Osim Michaela koji je klasični akcijski junak. Sposoban za sve, spretan, mentalno jak, dosjetljiv… S druge strane, ima nježno i neiskvareno srce, Elenu voli svim srcem i želi joj osigurati dobar i pošten život.

Postoji razlika između ljubavi i uspomene na ljubav. Uspomena je topla, ali beznačajna. Voljeti nekoga znači da ćeš sve učiniti za tu osobu. Spaliti mostove. Srušiti kuće. Zbog ljubavi je normalan život nevažan. (str. 157.-158.)

Elena je, s druge strane, meni bila strašno iritantna. Cmoljava, neodlučna, nesposobna misliti dva koraka unaprijed. Ipak, koliko god me iritirala, sve jedno sam navijala za nju i Michaela. Ah, ta ljubav!

Dosad sam pročitala četiri Hartova romana i ovaj mi je, zasad, najdojmljiviji.

Brz, napet, pun akcije. Ako volite takve romane, navalite!

Ostali naslovi ovog autora:

Romani nisu povezani, poredala sam ih prema godini izlaženja, od najstarijeg do najnovijeg.

Gdje kupiti roman Željezna kuća:

webshop Znanje

I dosad smo čitale romane slične tematike – škicnite našu recenziju romana Siroče X Gregga Hurwitza.

Objavljeno

David Deida: Plava istina

Nakladnik: Hena com ,2022.

Naslovnica knjige Plava istina: ©Hena com

David Deida plava istina

Plava istina u izdanju Hene com duhovni je vodič za život i smrt te ljubav i seks. Knjiga je to koja ne daje recept niti dijagnozu za bilo koji zdravstveni, psihološki, duhovni ili seksualni problem, no unatoč tome, može se rabiti kao knjiga mudrosti te izvor savjeta . Autor je poklonik Dzogchen tibetanskog budizma koji traži utočište u budnosti i prakticiranju svjesnosti u svakom čovjeku. Svaka osoba ima jedinstvene potrebe i treba pronaći pravi način za ostvarenje autentičnosti.

Mostovi između istoka i zapada

David Deida gradi mostove između drevnih i suvremenih tradicija mudrosti. Premda se čini da su drevna učenja u današnjem užurbanom svijetu nešto potpuno neprimjenjivo, ova knjiga nam kazuje da je to ipak moguće. Tibetanska duhovna vjerovanja i tradicije pojavljuju se u jednostavnim oblicima kojima je srž čista emocija ljubavi.

Emocija ljubavi u sadašnjem svijetu

Otvoreni smo ili zatvoreni za emociju, kaže nam David Deida. Uvijek čekamo pravi trenutak da pustimo neku emociju. A pravi trenutak nikako ne dolazi. To je zato jer je pravi trenutak upravo sada, a ljudi ga ne znaju prepoznati.

Svaki trenutak najvažniji je trenutak vašeg života. str. 20.

Zato prestanimo birati trenutak. Pustimo emociju neka krene u svijet. Otvorimo srce neka krene u svijet bez strahova, stresova i nezadovoljstva.

Emociju, po Davidu Deidi, možete promijeniti na duhovnom polju, razmišljanjem, meditacijom, kontemplacijom, ali i fizičkom radnjom, mijenjanjem položaja tijela, stvaranjem ugode svom tijelu.

Autor savjetuje: Ničemu se nemojte odupirati i ne čekajte savršeni trenutak Ili okolnosti.

Volite sebe

Osjetiti tko vi jeste prvi je korak; idući je živjeti u skladu s vlastitim identitetom.
str. 63.

Razmišljanje o sebi i svom identitetu po Deidi je pola uvida vaše duhovne prakse. Druga polovica je naučiti živjeti s tim u skladu. Sposobnost da se otvorite može se vježbati. Vaše misli su mediji za pokazivanje ljubavi. Vi odabirete davati ljubav i otvorenost i premda ne možete znati kako će to drugi ljudi primiti, vi ste dali najbolje od sebe.

Deida ne umanjuje stanja lijenosti, osrednjosti, površnosti. Ona se događaju svima. Ali branimo se strpljenjem, dobrotom i podrškom koji poništavaju potonje. Tako dolazimo u ravnotežu.

Da bismo osjetili emociju ljubavi, moramo pustiti sebi da osjetimo bol, tugu i strah. Te emocije puštamo kroz sebe, ali ih moramo naučiti samosmirivati te otvarati put čistoj emociji ljubavi.

Dojam o djelu

Mnoge su rečenice i misli u ovoj knjizi pozitivne i lijepe. Nadahnut Tibetanskim učenjem, David Deida napisao je knjigu koju čitate sa zanimanjem, ali i sa zabavom. Zanimanje se javlja kod načina kao Deida tumači Buda-prirodu kao esenciju svakog trenutka sadašnjosti. Taj način je tako dalek nama koji smo u velikoj mjeri orijentirani prema zapadnjačkom načinu i stilu života. Takva razmišljanja nama su teško primjenjiva. Deida daje zabavne savjete koji su vezani za pojam otkrivanja vlastite seksualnosti koji su me, moram priznati, nasmijali. Savjet da se ne suzdržavamo kod otkrivanja seksualnosti i ponudimo seks kao lijek, izmamit će smiješak svim čitateljima, pogotovo predstavnicima muškog roda.

Premda su mnoge autorove rečenice potpune istine, većini ljudi učinit će se da nismo u istom vlaku. Deida je poklonik otvorenosti, svjetlosti i ljubavi, otvorene i nesputane seksualnosti. Sve ono što, htjeli mi to ili ne, zapadna civilizacija polako zatire svojim načinom života pa ako hoćete, i civilizacijskim tekovinama koje nesputano pokazivanje emocija ne potiče, već upravo suprotno, sputava ih (ili ih paradoksalno dekadentno naglašava) nalazi se u ovoj knjizi.

Ali eto, Plava istina dobar je podsjetnik da neki ljudi na ovoj planeti razmišljaju  drugačije.

David Deida Plava istina

O autoru

David Deida smatra se jednim od najrevolucionarnijih i najprovokativnijih duhovnih učitelja današnjice. Njegova učenja i knjige o radikalno praktičnoj duhovnosti imaju niz poklonika diljem svijeta.

Njegove knjige prevedene su na više od dvadeset i pet jezika i preporučuju se za čitanje na sveučilištima, radionicama te muškim i ženskim grupama koje se bave duhovnim rastom. Mnogi ga drugi autori citiraju kao vrijedan izvor za duhovnu transformaciju.

Gdje kupiti

Hena com

Objavljeno

Liz Moore: Rijeka svjetla i tame

Nakladnik: Znanje, 2022.

Naslovnica romana Rijeka svjetla i tame: ©Znanje

Liz Moore: Rijeka svjetla i tame

Rijeka svjetla i tame

Na ulicama okruga Kensington, u gradu Philadelphiji, dvije nekad nerazdvojne sestre Mickey i Kacey Fitzpatrick sada se nalaze na suprotnim stranama.
Mickey je policajka, a Kacey ovisnica.

Službeno, Kacey i ja ne razgovaramo. To traje već pet godina. Tijekom tih pet godina bilo je nekoliko rijetkih prilika – tri, da budem precizna – u kojima sam morala s njom službeno razgovarati jer smo došle u situaciju u kojoj sam ja bila policajka, a ona osumnjičena osoba. (str. 76.)

I premda ne razgovaraju, starija sestra Mickey oduvijek pazi na mlađu Kacey – patrolira ulicama i obilazi uglove na kojima Kacey radi sve kako bi si priuštila sljedeći šut.

No Kacey odjednom nestaje, u isto vrijeme kada se u kensingtonskom okrugu pojavljuje serijski ubojica koji ubija ovisnice i prostitutke.

Mickey počinje uspaničeno tražiti mlađu sestru, a uskoro joj postaje jasno da ne može vjerovati čak ni onima za koje je vjerovala da su joj najbliži.

Svojski sam se trudila zanemariti tiho zujanje koje me pratilo svakog dana. Kao da je u pozadini zvonilo neko tiho, upozoravajuće zvono. Nisam ga htjela slušati. Htjela sam da sve ostane onako kako je bilo. Više sam se bojala istine nego laži. Istina bi promijenila okolnosti mojeg života. … Bila sam sretna s laži. (str. 229.)

Nekada i sada

Rijeka svjetla i tame ispripovijedana je glasom starije sestre Mickey, no ta priča nije pristrana. Mickey realno govori o samoj sebi, svojim manama i vrlinama, pogrešnim koracima, dobrim i lošim stvarima koje je napravila iz ovih ili onih razloga.

Jesam li jadna? Vjerojatno jesam, na neki način. Tvrdoglava sam k’o mazga i teško prihvaćam pomoć, čak i kada bi mi dobro došla, a znam biti i plašljiva. Neću se baš prva baciti pred metak za kolegu, niti ću baš prva izjuriti na prometnu ulicu kako bih uhvatila bjegunca. Znači, bez love jesam. Jadna jesam. No glupa nisam. Definitivno nisam glupa. (str. 12.)

Isto tako, sve što saznajemo o nestaloj Kacey, saznajemo iz riječi njene starije sestre.

No, priča ne teče samo u sadašnjosti. Mickey nam pripovijeda o njihovom teškom djetinjstvu, o odrastanju bez roditelja koje je odnijela droga, o baki koja se za njih brinula s premalo ljubavi, previše usmjerena na golo preživljavanje, o različitim stazama koje su sestre naposljetku odabrale.

Putujući između prošlosti i sadašnjosti, otkrivamo davno zakopane tajne i otvaramo već zarasle rane.

Liz Moore: Rijeka svjetla i tame

Neživi – a likovi

Osim sestara, napadno je to koliko nežive stvari, da se tako izrazim, sudjeluju u radnji, gotovo kao da su i one likovi.

Prva takva stvar je droga. Čitavu radnju pokreće zlo koje od prvog njihova udaha obilježava živote sestara Fitzpatrick. Jedna se sada protiv njega bori, a druga mu se u potpunosti prepušta.

Toga sam dana otkrila tajnu: nitko od njih ne želi biti spašen. Svi žele ponovo potonuti k zemlji, nastaviti spavati. Kad ih se oživi, svima je lice prepuno mržnje. Kao policajka, vidjela sam taj izraz… stojeći za leđima kakvog jadnog bolničara čiji je posao bio da ih vrati iz mrtvih. Isti je to izraz lica koji sam toga dana vidjela na Kacey… (str. 34.)

Spisateljica predivnim riječima, dirljivo, a opet realno, brutalno i živopisno, opisuje bitku s drogom, bitku koja se širi na cijeli okrug. Droga nas prati od prve stranice, kad čitamo popis ljudi koje je droga uzela iz Mickeyina života, do posljednje, koja je toliko potresna (i višeznačna) da vam ostavljam da je sami doživite, bez mog uplitanja.

Drugi neživi lik je okrug Kensington. Tako je dobro i detaljno opisan, potpuno uklopljen u radnju i mi čitatelji osjećamo kao da smo tamo.

Većina trgovinskih transakcija u Kensingtonu (onih povezanih s drogama i seksom) započinje u jednoj od te dvije ulice, a završava… u jednoj od napuštenih kuća ili zgrada u pokrajnjim ulicama četvrti. Uz glavnu se ulicu nalaze lokali… Otprilike trećina izloga i ulaza u lokale zatvorena je daskama. (str. 15./16.)

U njemu žive dvije krajnosti – ovisnici, prostitutke, dileri, lopovi i ubojice, najniži sloj društva koji se skriva u napuštenim kućama prozora zakucanih daskama, kojima se širi miris truleži, izmeta i smrti.

I onaj drugi, viši srednji sloj koji se polako naseljava u novoizgrađene stambene komplekse i osvaja svoje mjesto pod suncem Kensingtona.

Rijeka svjetla i tame – potresna priča o svemu

Dugo sam odgađala čitanje romana Rijeka svjetla i tame jer iskreno (i po običaju), naslovnica me strašno odbijala. Ipak, vidjela sam da je puno blogera hvali pa sam se bacila na posao i – knjiga je stvarno dobra! Na trenutke autoričin stil podsjeća na uspješnice Karin Slaughter, a svi znamo koliko ja nju volim!

Rijeka svjetla i tame doista je sjajan roman – roman o svemu. Nije to samo kriminalistička priča o potrazi za ubojicom koji iskorištava najranjivije članove društva. To je i obiteljska drama koja prati propast obiteljskih veza, tajne koje se skrivaju po podrumima, izoliranost od rođaka, loše odluke koje prate glavne likove…

Još od djetinjstva imam jednu lošu naviku. Bježim od onoga s čim se ne mogu suočiti, okrećem se od onoga zbog čega se stidim, skrivam se od toga radije nego da se pozabavim time. U tom sam smislu kukavica. (str. 130.)

Premda je i krimi-dio jako dobar, napet i s par izvrsnih, neočekivanih obrata, ovaj obiteljski dio puno je jači. Izmjene prošlosti i sadašnjosti romanu od petsto stranica ne samo da daju dinamičnost, nego i dubinu. Likovi sestara Fitzpatrick postaju stvarni, opipljivi, razumijemo ih jer znamo što su sve prošle i zbog čega su takve kakve jesu.

Preporuka? Možda sam pristrana jer ovaj roman pogađa moj književni ukus, ali – pročitati. Rijeka svjetla i tame možda vas se neće dojmiti samom fabulom, ali način na koji nam je spisateljica donosi životan je, zanimljiv i potresan. Unatoč obujmu, brzo se čita, drži pažnju i budi interes čitatelja. Meni je bila jako, jako dobra. Ako volite napete obiteljske priče upletene u potragu za ubojicom, Rijeka svjetlosti i tame mora na vašu listu za čitanje!

Liz Moore: Rijeka svjetla i tame

Ostali naslovi ove autorice:

Liz Moore američka je spisateljica kojoj je Rijeka svjetla i tame zapravo četvrti objavljeni roman, i njime je postigla međunarodni uspjeh.
Nakon njega, kod nas je preveden još i izvrstan roman Bog šume.

Gdje kupiti roman Rijeka svjetla i tame:

Znanje

Objavljeno

Mary Burton: Spali je dvaput

Nakladnik: 24.sata d.o.o.

Naslovnica knjige Spali je dvaput: © 24 sata

Mary Burton Spali je dvaput

Nastavio je izlivati benzin kraj svih radnih stolaca i zastao tek kad je stigao do posljednjeg. Znao je ženu koja radi na tom mjestu. No, kao i većina žena, pokazalo se da je lažljivica. str. 27.

Spali je dvaput mi je, nakon knjige Nikad se ne osvrći iste autorice, definitivno bolja knjiga. Tema koju je autorica izabrala kao lajtmotiv- ličnost piromana, nije toliko česta u književnosti, što je sigurno utjecalo na zanimljivost romana. Vatra koja guta živote i domove istovremeno može uništiti prošlost, ali može i otkriti tajne. Kao mlada studentica, Joan Mason već je jednom izbjegla smrt od vatre. Može li i drugi put? Intrigantni zaplet daje naslutiti napeto i zapaljivo štivo.

Joan

Joan Mason i njezina cimerica Ann uživaju u noćnom izlasku u baru na sveučilišnom kampusu prepunom studenata koji slave kraj akademske godine. Rasplesane i omamljene pićem, odlaze na spavanje ne shvaćajući da im je u piće podmetnuta droga. Usnule djevojke jedva su preživjele podmetnuti požar u njihovoj sobi te noći. Uz psihičke traume, Joan nosi i trajne ožiljke na dlanovima koji su potpuno opečeni kada je pokušala izaći.

Premda je piroman uhvaćen i osuđen, Joan nema mira. Nakon deset godina, ona je sada detektivka odjela za ubojstva u Philadelphiji, trenutno suspendirana zbog otpora lokalnom moćniku. Vraća se u rodnu Missoulu upravo u vrijeme kad je piroman Elijah Weston pušten iz zatvora.

Ali ubrzo nakon što je stigla u Missoulu, još jedan požar u kozmetičkom salonu ubija ženu. Joan je odlučna dokazati da Elijah još uvijek podmeće požare i da ga nije trebalo pustiti. Ali Elijah ima alibi.

Joan udružuje snage sa starom ljubavi s fakulteta, Gideonom Baileyjem, koji radi u tamošnjoj policiji. On je sada udovac sa sinom tinejdžerom. Stare se vatre između Joan i Gideona polako bude..

Elijah

Po mom mišljenju, Elijah je najzanimljiviji lik. Nikad nije priznao da je podmetao požare, ali uvijek se nalazio u blizini. Zbog tih klimavih dokaza, odgulio je deset godina u zatvoru. I nakon izlaska iz zatvora Elijah je opčinjen vatrom i to ne krije. Inteligentan lik, briljantnog uma, bez pravih prijatelja, enigma je za cijeli gradić. A istovremeno je idealan  za očiglednog piromana. Joan, isprva uvjerena u Elijahovu krivnju, počinje se kolebati…

Dojam o djelu

Dobre stvari su mi, već sam rekla, tema romana, vatra, podmetnuti požari i luđački um koji to cijelo vrijeme kontrolirano potpaljuje. Roman je zanimljiv, brzo se čita, nosi vas plamenim jezicima do kraja knjige.

Ipak, imam neke zamjerke ili male kritike. Vrlo brzo (ili nakon ogromnog broja pročitanih trilera) posumnjate u negativca, što ne umanjuje uzbudljivu radnju i godi vašem špurijusu. Ali moram priznati da su mi draže knjige koje me potpuno iznenade i čiji me kraj potpuno iznenadi. S ovom knjigom to nije slučaj.

Druga primjedba mi je mlaka romansa između Joan i Gideona. Nekako, nisam pobornik druge prilike kad je već prva propala, ali Mary Burton odlučuje Joan dati i na ljubavnom području drugu šansu. Ali, kad to već čini, trebala je unijeti malo više dinamike i strasti u ljubavnu vezu. Ovako je ostala blijeda i nedorečena verzija.

Sve u svemu zabavna knjiga, s dobrom temom, izvrsnim likom potencijalnog piromana i lošom ljubavnom vezom.

Mary Burton Spali je dvaput

O autoru

Mary Burton autorica bestselera New York Timesa i USА Todaya, popularna je spisateljica koja je dosad napisala trideset pet romantičnih krimića i pet novela. Obožava pisati kriminalističke priče, istraživati policijske i forenzičke postupke, jutarnje šetnje, pečenje kolača, knjige i male jazavčare. Također voli hvatati serijske ubojice, što i radi u svojim romantičnim i uzbudljivim bestselerima New York Timesa i USA Todaya. Library Journal njezine radove uspoređuje s onima Lise Jackson i Lise Gardner. Trenutačno živi u Virginiji sa suprugom i tri mala jazavčara.

Gdje kupiti:

24 sata d.o.o.

Objavljeno

Henning Mankell: Bijela lavica

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2019.

Naslovnica romana Bijela lavica: ©Mozaik knjiga

Odjednom se sjetio bijele lavice koju je vidio… To je bio simbol Afrike, pomislio je. Životinja koja miruje, tišina, prije nego što ustane i stavi u pogon svu svoju snagu. Zvijer koju nikad ne smijete raniti, nego odmah ubiti kako vas ne bi napala.
(str. 491.)

Henning Mankell: Bijela lavica

Bijela lavica

Godine 1918. u Južnoj je Africi osnovano Bratstvo – rasistička organizacija koja se zalaže na nadmoć Bura – bijelog naroda, potomaka nizozemskih hugenota koji su se na prostore Južne Afrike doselili krajem 17. stoljeća. Od te 1918., ništa nije moglo proći bez blagoslova Bratstva. Smatraju se izabranim narodom, iznad svih ostalih.

Izabrani narod nikad se neće pokoriti. Radije će umrijeti nego s Afrikancem ili kojim drugim obojenim sjesti za stol i podijeliti s njim obrok. To je bilo njihovo temeljno načelo. … fanatično poslanje nije iščeznulo. (str. 21.)

No, u 20. stoljeću smanjuje se i utjecaj Bratstva i temelji aparthejda polako su, ali sigurno poljuljani.

Ipak, iz sjene još uvijek djeluju Buri koji su uvjereni u to da su bolji, pametniji, nadmoćniji crncima na čijoj zemlji zapravo žive. I učinit će sve da crnce vrate gdje im je mjesto – u pokornost, tišinu, nevidljivost.

Dijete mora rasti, biti sve veće, ali u mojoj su zemlji crna djeca morala učiti kako biti sve manja. Gledao sam roditelje kako se guše u vlastitoj nevidljivosti, u vlastitoj nagomilanoj ogorčenosti. Bio sam poslušno dijete i naučio sam biti Nitko među drugima. … Naučio sam ono što nitko nije trebao naučiti. Živjeti s neiskrenošću i prezirom; laž koja je u mojoj zemlji postala jedinom istinom. … rijeka riječi o prirodnoj razlici između crnih i bijelih, o nadređenosti bijele civilizacije. (str. 205.)

I zato sada planiraju atentat koji će Južnu Afriku prodrmati iz temelja, pokrenuti rasne i građanske nerede, crnce opet pretvoriti u neprijatelje, a bijelce vratiti na vrh gdje – prema vlastitom vjerovanju – i pripadaju.

Atentator dolazi u Švedsku, uvježbati napad.

Treći slučaj inspektora Wallandera

U Švedskoj nestaje lijepa, mlada, bogobojazna agentica za nekretnine Louise Akerblom.

Majka dvoje djece koja pripada slobodnoj crkvenoj zajednici, pomislio je. Takva žena ne nestaje dobrovoljno. … Majka dvoje djece neće tako lako otići u šumu i oduzeti si život. …
Wallander je znao što to znači.
Ili je doživjela nesreću, ili je Louise Akerblom postala žrtvom zločina. (str. 40.)

Henning Mankell: Bijela lavica

Isprva se to čini kao jednostavan zločin, ni prvi ni zadnji, no inspektor Wallander, zadužen za rješavanje slučaja, osjeća da u svemu tome ima nešto više. Osjeća da taj nestanak u sebi krije neku tajnu.

Negdje u Wallanderovoj glavi stalno je bio prisutan osjećaj da u njezinu nestanku postoji nešto vrlo čudno. Većina slučajeva nestanaka ima posebne popratne okolnosti. Ali ovaj put je tu bilo nešto što se razlikovalo od prijašnjih iskustava i on je želio znati što je to. (str. 68.)

Kakve veze imaju posrednica za nekretnine, crni prst pronađen na tratini kuće koja je netom eksplodirala i skorašnji politički atentat u Južnoj Africi?

Koliko god to bilo nevjerojatno, čini se da su čvrsto povezani.

Inspektor Kurt Wallander nalazi se na možda najtežem slučaju karijere.

Slučaju koji će itekako utjecati na njegov privatni život.

Može li ovaj sposobni istražitelj razmrsiti klupko čije se niti vuku različitim godinama, različitim kontinentima, različitim zemljama?

Bijela lavica – 560 stranica težak slučaj

Iako priznajem da nisam veliki fan Henninga Mankella, moram reći da mi se Bijela lavica svidjela više nego prethodni njegov roman Psi iz Rige. Mislim da bi bila puno bolja da ima dvjestotinjak stranica manje jer bi onda djelovala življe, ali i ovako je skroz solidan krimić, pravi izbor za čitatelje koji vole usporeniju radnju, detaljno pripovijedanje o svemu – pa makar ti događaji bili i nevažni za radnju te duboko karakteriziranje likova koje, nakon čitanja, imamo osjećaj da doista i poznajemo.

Već po običaju, jako mi se sviđa inspektor Wallander. Zahvaljujući Mankellovoj sposobnosti konciznog portretiranja likova, Wallandera vidimo gotovo kao stvarnog čovjeka, sa svim vrlinama i manama, sa svim nijansama psiholoških stanja koja more jednog inspektora u kompleksnom slučaju nestanka, ubojstva, otmice, sprječavanja atentata…

Jadni Wallander jedva stiže sve što mora, a onda mu se slučaj umiješa u privatni život i sve prijeti da ode k vragu…Moram reći da ću, čim stignem, uzeti i četvrti nastavak priče o inspektoru Wallanderu, jer me živo zanima kako će se izboriti sa svojim demonima.

Kad smo već kod demona, iz romana Bijela lavica ponešto sam i naučila. Vidi se da je pisac proučavao afrička vjerovanja i rituale, koji doista bogate ovaj roman, boje ga nekim novim bojama i čine pomalo mističnim.

Duhovi, to su naši preci koji bdiju nad nama. Oni žive kao nevidljivi članovi obitelji. … Zato je neopisiv zločin što su nas bijelci prisilili da napustimo tlo na kojem smo živjeli naraštajima. Duhovi ne vole kad ih prisiljavaju da napuste zemlju koja je nekoć bila njihova. (str. 322.)

Dakle, jasno mi je zašto Mankell i Wallander imaju svoju vjernu publiku. Roman je, premda sporiji i ne toliko napet, vješto napisan. Likovi su inteligentni i životni, na trenutke zabavni, a priča je dovoljno nevjerojatna da se udubimo u čitanje.

Henning Mankell: Bijela lavica

Ostali naslovi ovog autora:

Henning Mankell najuspješniji je švedski pisac kriminalističkih romana svih vremena. Na našem ste blogu dosad mogli pročitati recenzije romana Psi iz Rige, Povratak učitelja plesa, Švedske gumene čizme, Čovjek iz Pekinga. Klikom na ovaj prvi doći ćete do popisa ostalih romana ovog cijenjenog autora pa virnite, ako vas zanima.

Gdje kupiti roman Bijela lavica:

webshop Znanje