Čitajući ovu debitantsku knjigu slikarice (i književnice) Tisje Kljaković Braić, činilo mi se da Tisja piše priču o mom djetinjstvu, a ne o svom. Tisjine sam uspomene prepoznavala kao svoje, šušur malog dalmatinskog gradića u kojem su kale uske, a na tiramolama se suši roba, dok djeca trče i voze romobile utrkujući se tko će brže, stalno mi je dolazio u priziv.
I da ti kažem sve ti je to ona tvoja nepametna mater zakuvala. Kad dođemo kući, da nisi slučajno kome rekla da san reka ovo za mater ti. Jesi li me razumila? Jesan, dide. Str. 66.
Odrastanje u Splitu
Tisjino djetinjstvo slično je stotinama odrastanja ljudi u Dalmaciji, a i drugdje. To su bila vremena kad se obitelj okupljala oko stola i prepričavala priče koje su toliko slične našim pričama.
U malu je uša đava priča je o djetinjstvu jedne djevojčice u Splitu osamdesetih, godina 20. stoljeća, ispričana s puno humora i nostalgije. Tisjin svijet bili su, uz njezine roditelje, djed Žarko i baka Nevenka. Oni su činili sve ne bi li njihova unuka bila zadovoljno i sretno dijete. A nije da su je razmazili, jer Tisja je itekako trebala sve zaslužiti. Ništa se nije davalo „zabadave“. Tako se za dobiti lutku ćelavicu, Tisja trebala načekati, a bicikl je kupljen zajedničkim snagama tetka i tetke, nakon dosta vremena. Drugo je to bilo vrijeme. Djed i baka bili su ravnopravni članovi obitelji koji su, uz roditelje, odgajali unuku. A uz njih, odgajali su je i susjedi i sva moguća rodbina. Svi događaji, sva druženja, ručkovi, ćakule, pa i koja bolest koja se, bože moj, dogodila, sve je to prošlo kroz Tisjin mali svijet i utjecalo na njezino odrastanje. Tako je to bilo nekad kad su obitelji bile velike i dijelile sve. Danas se tog vremena sjećamo s nostalgijom.
Dojam o djelu
U malu je uša đava dirljiva je i duhovita knjiga. To je knjiga koja priča o obiteljima kakve su nekad bile i kakve su danas rijetke. Ljubav i poštovanje koje Tisja osjeća prema baki i djedu izbija iz svake njezine rečenice, ali to nije ništa čudno. Vrednote koje su joj oni usadili i emocije bezrezervne ljubavi nose se cijeli život.
Knjiga je topla, duhovita i prepoznatljiva svima koji su imali sreću odrastati s bakama i djedovima. Hvala Tisji na ovom podsjetniku na neka davnija, sretna vremena. Možda skroz mladi čitatelji neće razumjeti ove reminiscencije, ali mi, iza kojih je već pola života, s radošću ih se sjećamo.
Po knjizi je napravljena i duhovita predstava u splitskog HNK u režiji Marija Kovača.
O autorici
Tisja Kljaković Braić rođena je 30. lipnja 1979. u Splitu. Završila je Školu likovnih umjetnosti – smjer slikarski dizajn. Svoja djela izlagala je na tridesetak skupnih izložbi te četrdeset samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Djela joj se nalaze u fundusu Moderne galerije u Zagrebu, Galeriji Sv. Krševana u Šibeniku te u privatnim zbirkama diljem svijeta. Članica je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika i Hrvatskog društva likovnih umjetnika. Autorica je knjiga U malu je uša đava i Oni. Živi i radi u Splitu.
Dragi naši knjigoljupci! Vjerujemo da su neki od vas već na godišnjem odmoru i da vrijedno čitaju, a drugi tek čekaju predah od napornog rada. Za sve vas, i one na odmoru i one koji tek sanjaju opuštanje uz knjigu, donosimo naš prijedlog 10 ljetnih knjiga u hladu ispod bora koje će vas zabaviti, opustiti, razonoditi, nasmijati vas, i uz koje ćete upotpuniti vaš odmor, nadamo se na nekom lijepom mjestu. Ako ne nužno na moru ispod bora, onda negdje na rijeci, šumskom proplanku, livadi ili planini. Za čitanje ljeti sva su mjesta pogodna. Samo treba pronaći hlad. Evo naših prijedloga:
Rosie Kugli: Indijansko ljeto
Rosie Kugli dobro je poznata čitateljicama ljubavnih romana. S obzirom da ljubavne romane objavljuje i u našem najčitanijem tjedniku ‘Glorija’, zaista je ispekla zanat. Indijansko ljeto je ljubavni roman, ali i više od toga. Autorica se bavi složenim bračnim odnosom koji uključuje ljubav, karijeru, novac, a pomalo i propituje što bi se dogodilo da smo u nekom trenutku u životu odlučili drugačije. Može li bijeg iz sigurne svakodnevnice garantirati sreću ako smo napravili samo zidove, a nismo radili na odnosu? Pročitajte u Indijanskom ljetu kako su najdragocjenije stvari zapravo one koje ne koštaju ništa.
Nakladnik: Good book j.d.o.o.
Allie Larkin: Baš kao sirena
Razvod je ostavio traume na Katie Ellis . Ali ona ne žali za materijalnim. Bitno je da joj je ostao Bark, plašljivi i vjerni pas kojeg je udomila. Katie se odluči vratiti zajedno s Barkom na Floridu, u grad u kojemu je odrasla sa svojom bakom Nan. Ponovo spajanje unuke i bake koja je u mladosti bila aktivna plivačica i plesačica učiniti će dobro za obje. Nan je izgubila kontakt s mnogim prijateljicama iz mladosti, a Katie ionako kreće iz početka. Katie se stavlja na raspolaganje baki kako bi pronašla stare bakine prijateljice da bi u humanitarne svrhe ponovno izvele svoju predstavu. Istovremeno, Katie shvaća da se mora suočiti sa svojom prošlošću i strahovima koje je jednom davno ostavila da bi mogla krenuti dalje.
Robert Bryndza: Ne baš tajni e-mailovi Coco Pinchard
Ovog autora poznajemo po izvrsnim kriminalističkim romanima pa je ovaj odmak pravo osvježenje. Njegovi trileri o detektivki Eriki Foster toliko su dobri da se pitate kako ovaj autor može napisati nešto potpuno drugačije. Ali varate se. Coco je bila prije Erike.
U svakom slučaju, pratimo kaotični svijet četrdesetogodišnje Coco koja muževljevu nevjeru, te još mnogo drugih svakodnevnih događanja bilježi – a kako drugačije nego mobitelom. Društvene mreže tada postaju njezina ispovjedaonica u kojoj svakodnevno bilježi i komentira niz nesretnih ( i ponekad ludo zabavnih) događaja koji će uslijediti nakon Danielova odlaska. Njezini vjerni prijatelji Chris i Marika tu su uz nju kao podrška i pomažu joj da opet stane na noge. Gorko-slatka ljubavna humoreska zabavit će vas na vašem odmoru.
Da ne bi sve bilo potpuno “laganini” evo i jednog trilera. Psihološki triler Laži, laži, laži tjerat će vas da što brže listate stranice. Priča je to o Daisy i Simonu koji žive u naizgled običnom braku koji je, istina, prožet porocima kao što je alkohol, ali sve premoste kad dobiju jedinicu Millie. Gorka istina koja izlazi na vidjelo, uz svakodnevni stres, dovodi ovu obitelj do kraha. Pratimo prijelaz od ljubavi do mržnje, krivnju, nadu, žrtvovanje i mnogo toga što je čovjek sve u stanju učiniti i podnijeti kako bi ostvario ono za čim žudi. I baš kad ste pomislili da vam je sve jasno – slijedi preokret… Idealno štivo za duboku hladovinu.
Ovu smo knjigu već recenzirale, a u ovaj spisak smo je uvrstile zbog idealne maštarije o odmoru iz snova. Pa makar taj odmor bio i radni. Prekrasna vila na francuskoj obali, obilje komfora, relativno lagan posao, sve nam to daje pravo da maštamo. A kada ćemo više maštati nego kad smo na godišnjem odmoru. Iako je pozadina knjige Sigurno mjesto vrlo ozbiljna, sam krajolik, hacijenda, pitoreskno selo u blizini s domaćim proizvodima, i mlada, naivna, zbunjena glavna junakinja jamči dobru zabavu za ljetno štivo. Emily odlazi raditi za obitelj svog privlačnog šefa i tamo nabasa na tajne koje bi je mogle stajati života…
Nakladnik: Znanje
Priscilla Olivers: Kubanska afera
Uspješna influencerica Sara Vance, nakon što ju iznevjeri dečko, sklapa dogovor sa zgodnim vatrogascem Luisom Navarrom. On će joj glumiti zaručnika kako bi odmor s njezinom uštogljenom obitelji prošao u miru i opuštanju. Sara i Luis ne računaju na vruću strast koja se pojavljuje na prvi pogled i prije nego shvate, ludo se zaljubljuju. No, Sarin odmor traje samo sedam dana… Iskreno, nama se Kubanska afera i nije nešto svidjela, no ako želite lagan ljetni roman za pustiti mozak na pašu, ovo je pravi izbor. Neka Key West i njegove vruće noći uz kubansku glazbu i kulinarske specijalitete budu vaše društvo za plažu.
Haenyeo su morske žene, one koje se bave ronjenjem i ribarenjem na dah, opasnom tradicijom kojom prehranjuju obitelji. Vjerovali ili ne, one postoje još danas, a njihov je posao dodan na UNESCO-ov popis nematerijalne baštine. U ovoj predivnoj priči punoj mitologije, vjerovanja, prijateljstva i iznimnih žena, pratimo djevojčice Mi-ja i Young-sook koje žive na korejskom otoku Jejuu i maštaju kako će jednoga dana postati morske žene. Djevojčice uskoro postaju žene, a burna povijesna zbivanja na kušnju stavljaju njihovo dotad čvrsto prijateljstvo. Otok morskih žena roman je koji nećete brzo zaboraviti. Uvući će vas u neobičnu korejsku kulturu i ispuniti dubokim emocijama i mirisom morske soli.
Duboke se vode dižu svakako je sadržajem najteži roman na našoj listi 10 ljetnih knjiga i traži čitatelja koji na odmoru želi uposliti misli i emocije. U olujnoj noći daleko na moru bušaču Waclawu nestaje jedini prijatelj Mátyás, a u divljim ga valovima podno naftne platforme nitko nikada neće pronaći. Događaj je proglašen nesretnim slučajem. Dok ga sustižu uspomene, Waclaw se iskrcava na kopno i kreće na put Mátyásovim stopama. Odlazi u Mátyásovo rodno mjesto tražeći njegove korijene. Ali to je način da otkriva i svoje. Premda je riječ o svojevrsnom romanu ceste, teškim uvjetima rada na moru i o preispitivanju životnih odluka usred egzistencijalne nesigurnosti, onaj poetski, liričan dio koji je autorica, po naravi pjesnikinja, pretočila u egzistencijalni roman toliko osvaja čitatelja da još dugo nakon čitanja ovog romana razmišljate o tome što je smisao života i što očekujete od prijateljstva.
Nakladnik: Hena com
Gabriela Garcia: O ženama i soli
Nikad dosta Kube i nikad dosta nevjerojatnih žena! Čini se da je to pravilo za listu naših 10 ljetnih knjiga! O ženama i soli roman je koji prati majku Carmen, obilježenu životom u patrijarhalnom društvu i imigracijskim traumama te kćer Jeanette, ovisnicu o drogama. Jeanette počinje istraživati obiteljsku prošlost, tajne i izdaje te putuje na Kubu, odlučna suočiti se s bakom koja tamo živi i obračunati se s obiteljskim nasljeđem.
Nije ovo lagan roman, no liričnost kojom autorica piše otkriva da je ona prije svega pjesnikinja, i njezina proza doista dira u srce, opisujući put kojim majka mora proći kako bi kćeri omogućila bolji, lakši život.
I za kraj naših top 10 ljetnih knjiga nešto – što bi se reklo – svjetski, a naše! Julie Caplin poznata je britanska spisateljica, a ovaj je put za radnju svog najnovijeg romana uzela ni manje ni više nego našu malu, prekrasnu Hrvatsku. Ima li išta bolje od odmaranja uz knjigu svjetskog glasa čija se radnja događa baš kod nas, u Splitu, Hvaru, Braču i čiji likovi nose imena Ivan, Tonka, Vesna… Red romantike, red humora – s ovim romanom nema greške!
Maddie prihvaća ljetni posao na luksuznoj jahti koja obilazi jadranske otoke. Tu se nađe i Nick, brat njene najbolje prijateljice i iskre odmah frcaju! Ali ne one pozitivne, jer Maddie ne može vjerovati koliki je Nick arogantni snob! Ipak, u jednoj tajnovitoj uvali, Maddie uviđa da nije sve onakvo kakvim se čini na prvi pogled…
Nakladnik: Koncept izdavaštvo (kupiti možete na webshopu Znanje)
10 ljetnih knjiga – društvo na ručniku
Ne znamo jeste li primijetili, ali pri izboru ovih 10 ljetnih knjiga vodile smo se i jednim neobičnim kriterijem – naslovnicom. Sve njih veže plava boja, more i ljetni motivi poput suncobrana, ležaljke, koralja… Znamo da se knjigu ne smije suditi po koricama, no nije li divno kad se poklope naslovnica, sadržaj i temelj ove objave – ljetno štivo?
Nadamo se da vam se svidio naš izbor i da ćete neku od naših preporuka ovoga ljeta ponijeti na svoj odmor, da ćete se s njom družiti i da ćete u njoj uživati, na nekom lijepom mjestu, u hladu ispod bora.
Izuzetno atmosferičan roman Prijatelj iz sjena dolazi nam nakon odličnog Šaptača istog autora. Prijatelj iz sjena novi je zastrašujući triler koji će vas prikovati uz stranice naslonjača. Složena priča, jezovita atmosfera čitavog gradića podsjeća na najbolje Kingove romane. Povijest koja se ponavlja i prijeteća atmosfera propasti i katastrofe koja obuhvaća neugledni gradić Gritten Wood polazište nalazi u šumi uz koju se nalazi gradić. Šuma Sjena u koju se malo tko osim lokanih dječaka usudi ući.
Moraš nešto poduzeti u vezi s Charliem. Prije nego što bude prekasno. str. 209.
Gritten Wood
Gritten Wood gradić je u kojem nitko, osim onih koji moraju, ne želi ostati. Neugledne kuće, hrpa beskućnika i besposličara, zastrašujuća šuma u blizini nisu mjesto u kojem bi mladi ljudi željeli ostati. Uza sve to, nešto se zbilja čudno događa u tom gradiću. A počelo je prije dvadeset pet godina brutalnim ritualnim ubojstvom u kojem su sudjelovali tinejdžeri. Paul Adams nikada nije zaboravio taj događaj: i žrtva i ubojica nekoć su bili njegovi prijatelji. Čak je i Paul bio u prvi mah osumnjičen za sudjelovanje u tim događajima.
Sada, dvadeset pet godina kasnije, Paul se vraća u gradić iz kojeg je pobjegao, kako bi posjetio umiruću majku. Dolaskom u gradić saznaje da je i u susjednom gradiću izvršeno slično ritualno ubojstvo kao nekad u njegovom. Uz to, umiruća majka očito ima neka grozna sjećanja koja mu nikada nije rekla. Zaprepašten tom činjenicom, Paul počinje pretraživati roditeljsku kuću od prizemlja do tavana i dolazi do zaprepašćujućih otkrića.
Charlie stvara ekipu
Charlie, Paul, James i Billy bili su nerazdvojni prijatelji iz srednje škole. Ali Charlie je uvijek bio čudan. Sa svojom mrežom mračnih fantazija i strašnih snova u koje je upleo druge dječake, Charlie se izdvajao kao vođa ekipe. S idejom lucidnih snova i vođenjem bilješki o proživljenom, Charlie je gurao dječake sve dublje i dublje u ponor. Najtrezveniji, Paul, izlazi iz njihove njihove grupe i počinje se družiti s Jenny, koja postaje njegova prva ljubav. Ali za sve je bilo prekasno. Dogodilo se ubojstvo, a Charile je nestao i nitko ga više nije vidio.
Lucidni snovi
Ako vam se ikada dogodilo da tijekom sna odjednom postanete svjesni da je ono što vam se događa nemoguće te da zapravo sanjate, doživjeli ste lucidan san.
Uspijete li u tom trenu preuzeti kontrolu nad tim svijetom, moguće je da ćete doista uživati. Svjesno sanjanje dugo je bilo gurano u alternativno područje, no lucidni snovi predmet su znanstvenih istraživanja, a postoje i uređaji kojima se potiču.
No ponekad lucidni snovi mogu izazvati i strah ako je riječ o noćnoj mori, a koju spavači ne uspijevaju prekinuti.
Lucidni snovi vjerojatno prate čovječanstvo otkako postoji. Tako je ovo stanje prvi opisao starogrčki filozof Aristotel u svojim spisima o snovima. Za Nikolu Teslu i Alberta Einsteina se čak tvrdi da su takvo stanje svijesti koristili za testiranje i razrađivanje svojih teorija.
Kuća je kuckala i škripala oko mene, a drveće na drugom kraju vrta bilo je puno tame i duhova. Naravno, ovdje je posvuda bilo duhova.str.147.
Dojam o djelu
Možda se nekome više svidio Šaptač, ali Prijatelj iz sjena odličan je spoj trilera s paranormalnim elementima i atmosferične, na trenutke sablasne knjige koja izaziva jezu. Lucidni snovi u kombinaciji s lokalnom legendom o Čovjeku crvenih dlanova i ubojstva tinejdžera tijekom dvadesetak godina, garantiraju brzo i napeto čitanje – uz preporuku da ipak niste sami u kući dok čitate.
Meni se roman jako svidio, poglavito zbog atmosfere koja je sablasna i koja postepeno prelazi u zastrašujuću. Naročito je dobro opisan gradić Gritten Wood iz kojeg svi žele otići, a rijetki uistinu odu, i jeziva, gotovo onostrana šuma naslonjena na njega. Radnja nije jednostavna i pokušavate razabrati što je iluzija, što su snovi, a što stvarnost. Ali to i daje čar ovom romanu. Pojam lucidnih snova autor je vrlo vješto iskoristio kao bazu ovog napetog romana.
Od mene preporuka!
O autoru
Alex North je autor svjetskog bestselera Šaptač . Živi u Leedsu u Engleskoj sa suprugom i sinom i britanski je pisac krimića koji je ranije objavljivao pod drugim imenom.
Republika Hrvatska se krajem 2032. obrela među najbjednijim zemljama Trećeg svijeta. Cijelo prethodno desetljeće, poharano pandemijama i ograničenim svjetskim ratovima, njezine je ionako mršave postavke demokracije bacilo u kaos improvizacije. Hiljade beznadnih svakodnevno su ostajale bez posla. I završavale na ulicama. Provalija koja je razdvajala bestidno bogatu manjinu od uboge i prezrene većine, razjapila se zemljom kao otvorena rana. (str. 56.)
Tri godine kasnije, 2035., ulazimo u priču naših junaka, oca i sina, Danka i Vuka Ercega.
Danko je sredovječni muškarac, udovac, zaposlen u Baš Čeliku, najvećem trgovačkom centru na Balkanu – toliko velikom da ima svoje batinaše-zaštitare koji su tako dobro uvježbani da ponekad rade na osiguranju političara. I Danko je jedan od njih. Ne političara, dakako, jer Danko i njegov sin jedva preživljavaju. Danko Erceg je batinaš-zaštitar. I ovca.
Vuk je srednjoškolac koji od oca krije brojne tajne.
Ipak, njihova međusobna ljubav je nemjerljiva, beskonačna, beskrajna i nesebična.
Vuk na snijegu
U zemlji je, naime, vladala glad. Većina izmrcvarenog stanovništva jedva je preživljavala. Zato je manjina bjesnila od obilja. (str. 12.)
U Republici Hrvatskoj više nije demokracija, mada je upitno koliko je ikad bila. Sada je na čelu zemlje Vojska narodnog spasa na čelu sa Spasiteljem, premijerom Tomanićem koji se valja u bogatstvu dok običan puk nema za kruh.
U visini oronulih deseterokatnica, koje su dominirale naseljem obraslim u korov i hrpe odbačene krame, vani se propinjao golemi hologramski lik predsjednika Vlade narodnog spasa. Svjetlucao je čudnom polarnom svjetlošću, bacajući sjenke na ljušteće memljive fasade. (str. 16./17.)
Otac Danko i sin Vuk životare, obojica radeći ponižavajuće poslove u trgovačkom centru, krijući jedan od drugoga koliko su jadni i bijedni. Majka Milena odavno je pokojna, no to je ne sprječava da sudjeluje u radnji.
Susjeda Sanja još je jedan lik na pozornici uništene zemlje. Radi u novinama koje preživljavaju jer se odmah svrstavaju uz vladajuće, ma tko oni bili.
Božićno je vrijeme, hladnoća je na vrhuncu. Glad i siromaštvo također. Poniženje, tuga i duboko sakrivene želje prelijevaju se na čitatelja sa svake stranice romana.
Uskoro u priču ulazi još jedan prezreni – mladi sirijski izbjeglica.
Distopija koja to nije
Ne čitam često distopijske romane, no u principu ih volim, mada su mi najdraži kad su smješteni negdje daleko od Hrvatske. Vuk na snijegu događa se upravo u Hrvatskoj, i to u bliskoj budućnosti jer 2035. je praktički iza ugla. Sve ono o čemu roman govori može se dogoditi i iskreno, imajući na umu događaje iz proteklih mjeseci, čini mi se da je i izgledno. Upravo me zato ovaj roman prestrašio… Toliko je vjerodostojan da mi je na trenutke bio pretežak za čitanje.
Zamislite zemlju u kojoj nema Ministarstva obrazovanja, ali zato ima Ministarstvo vjere i ufanja. Zamislite zemlju u kojoj učenici i njihovi roditelji mogu biti strijeljani zbog sastavka. Zamislite majku koja nema dovoljno sredstava da dostojanstveno pokopa svoje dijete, nego se raspituje za mogućnost zajedničke grobnice. Zamislite zemlju u kojoj ste toliko gladni da ste prisiljeni pljačkati, a organi reda imaju dozvolu da u vas, zbog vašeg preteškog zločina, pucaju.
Govna su najviše prodrla u sektor prehrane, brifirao ih je šef, prezrivo iskrivivši lice… Rekao je da uplašene blagajnice javljaju kako neki od te fukare čak zubima kidaju vrećice i na licu mjesta žderu prijesnu hranu. Upozorio ih je šef da nikako ne smetnu s uma da pred njima nisu ljudi, nego životinje. … Jebite im majku svim sredstvima, naredio je šef, a ako treba, slobodno neka pucaju u živo meso. (str. 78./79.)
Sve se to događa u romanu Vuk na snijegu, koji trenutno jest distopija, ali veliko je pitanje hoće li to biti, kad dođe ta 2035.
Strah me da neće, jer već smo krenuli krivim smjerom.
Vuk na snijegu – mali ljudi, velika sila
Premda ovaj roman na prvi pogled govori o VELIKIMA koji ugnjetavaju male, upravo oni nose čitavu radnju na svojim pognutim leđima. Uz Danka i Vuka, tu su i već spomenuta susjeda Sanja i Dankov kolega, razbijač Boško čiji će nam dvostruki život dugo bubnjati u glavi te mnoštvo sporednih, prolaznih likova koji nam mame suze na oči i stvaraju knedlu u grlu.
Ti su nam likovi simboli ljubavi, brige, povezanosti i nježnosti nasuprot zlom vanjskom svijetu punom licemjerja, kukavičluka i okrutnosti.
Sanja i Zdenka stoje sljubljene jedna uz drugu i drhte. Leleču bezglasno, negdje duboko pod srcima. Boško plače ispod vizira. Erceg poželi ispucati rafal u vrhovnog gada. I jednom zauvijek raskrstiti s ovim svijetom. (str. 97.)
Na roman Vuk na snijegu imam samo jednu zamjerku, ali ona se zapravo ne tiče radnje. Nikako mi se nije svidjelo to što većina rečenica završava glagolom. Znam da cjepidlačim, ali joj… To mi se uopće nije uklapalo u sam stil pisanja i baš mi je bolo oči.
Osim toga, od mene za Vuka na snijegu imate sve preporuke. Budući da se radnja odvija oko Božića, za vrijeme ciče zime, voljela bih da ga ostavite za tada. Doživjet ćete ga bolje, emotivnije. Više će vam slomiti srce. Kraj je toliko efektan da sam ga čitala više puta.
Danko i Vuk definitivno nisu likovi koji se zaboravljaju. A Vuk na snijegu postat će roman koji će vas, svaki put kad ga pogledate na svojim policama, potresti do srži.
Ostali naslovi ovog autora:
Davor Špišić, dramatičar, scenarist i prozaik, rođen je 1961. godine u Osijeku. Za svoje je drame dosad dobio pet nagrada „Marin Držić“. Kao scenarist surađivao je na scenariju treće sezone poznate TV-serije Počivali u miru. Njegova dosad objavljena beletristička prozna djela su zbirka horor priča Kuke za šunke te romani Koljivo, Ples s mladom, Samovar i Košer.
Željela je poderati crnu tkaninu koja je prekrivala tetovažu slavuja. Ptice koja je trebala potjerati tamu. str. 46.
Noćni pjevač prva je knjiga trilogije Ubojstva na otoku. Već prvi nastavak obećava zanimljivo i napeto štivo nakon kojeg ćete željeti pročitati još. Glavni je lik policijska inspektorica Hanna Duncker. Nakon što joj je otac osuđen za jezivo ubojstvo i palež, Hanna napušta rodno mjesto, ne želeći se više nikad tamo vratiti. Ali uvjerenje da je u istrazi njezina oca nešto pošlo po zlu, tjera je da promijeni mišljenje i vrati se na rodni otok.
Noćni pjevač-Hanna
Već prvoga radnog dana na novom poslu u lokalnoj policiji, s novim partnerom – brbljavim i radoznalim Erikom Lindgrenom, Hanna kreće u potragu za ubojicom pretučenog i nožem probodenog tinejdžera. On je sin njezine nekadašnje najbolje prijateljice Rebecke. Ovo je vrlo težak zadatak za Hannu, prvo zbog osobne upletenosti i poznanstva sa žrtvom i njegovom obitelji, a zatim zbog otpora lokalne zajednice koja u Hanni vidi kćer osuđenog kriminalca.
Hanna je mali noćni pjevač, ptica koja se javlja samo noću uz prepoznatljiv pjev i uglavnom sama pjeva svoju tužnu pjesmu. Malu tetovažu ptičice Hanna je tetovirala još kao djevojka i ona joj je podsjetnik da turbulentne godine djevojaštva, kada je živjela sama s ocem nakon što je majka preminula. Nekomunikativna, zatvorena djevojka, Hanna gleda svoja posla i više od razgovora s ljudima oko sebe voli osamu i meditacije koje je osnažuju.
Ponovno je imala devetnaest godina i gledala kako policija odvodi njezinog oca. Taj trenutak bio je prekretnica u njezinom životu i nije se znala nositi s time. str. 65.
Joel
Kad imaš petnaest godina i ne znaš ni tko si ni što si i sve ti ide na živce, a intuitivno znaš da si drugačiji, onda imaš problem. Joel osjeća da se ne uklapa. Njegovi su prijatelji isto tako neuklopljeni tinejdžeri, kao na primjer Nadine, mala gotičarka koja ga jedina razumije jer je i ona drugačija. Joelu je sve previše. I šikaniranje vršnjaka kojima se treba dokazivati tučom, obitelj koja je u bračnoj krizi, koketiranje s opijatima da bi neko vrijeme bio sretan, preispitivanje vlastite seksualnosti koja ga opterećuje. Mora potražiti pomoć. Ali kome reći? Internetski forumi su samo trenutno rješenje, a mama ima svoje probleme. Joel je u začaranom krugu. I tako dan po dan do kraja…
Misao mu se ponovno pojavi u glavu, kao i toliko puta posljednjih nekoliko tjedana. Da joj mora reći. str. 34.
Dojam o djelu
Svidjela mi se ova knjiga. I policijska inspektorica i žrtva su zapravo slični. Oni koji se nigdje ne uklapaju. Nakon što joj je otac osuđen za ubojstvo i palež, Hanna odlazi u Stockholm, ali ni tamo ne uspijeva pronaći mir i započeti novi život. Štoviše, ne uspijeva ostvariti ni jednu kvalitetnu emotivnu vezu. Roman u liku Hanne istražuje psihu žrtava i počinitelja. Postavlja pitanja o tome kako je živjeti s krivnjom i zločinima koje je počinio netko drugi, netko koga volite i tko vam je drag (u ovom slučaju Hannin otac).
Sličan je primjer tinejdžera koji ne uspijeva pronaći svoje mjesto jer je jednostavno drugačiji. A društvo danas nema sluha niti razumijevanja za one koji se izdvajaju od većine bilo izgledom, načinom razmišljanja te životnim ili spolnim opredjeljenjima.
Noćni pjevač ima odlično, psihološki uvjerljivo i slojevito prikazane likove koji, uz prekrasne slike krajolika, daju dodatnu vrijednost ovoj knjizi. Premda roman istražuje teme zlostavljanja, nevjere, obiteljskog nasilja, diskriminacije na temelju spolnosti, u njemu nema pretjerane agresivnosti i krvavih opisa zločina kao što je to u većini kriminalističkih romana. On se više bazira na odnosima ljudi, razvoju emocija i uvidu u psihičko stanje pojedinaca.
S nestrpljenjem čekamo nastavke.
O autoru
Johanna Mo (1976.) švedska je autorica podrijetlom iz Kalmara. Posljednjih dvadeset godina radi kao autorica, samostalna urednica, prevoditeljica i književna kritičarka. Napisala je deset romana od kojih je osam kriminalističkih.
U ljeto 2020. objavljen je Noćni pjevač, prvi dio detektivske trilogije Ubojstva na otoku, smještene na otoku Öland. Prava za ovaj serijal prodana su u sedamnaest zemalja, a Noćni pjevač ubrzo je nakon objavljivanja postao bestseler u Švedskoj. Drugi nastavak, Skuggliljan, objavljen je u lipnju 2021., a treći se očekuje u ljeto 2022.
Nakon katastrofe koja joj se dogodi na poslu, Leena Cotton prisiljena je uzeti dva mjeseca godišnjeg.
Do razmišljam o svim tim satima mira, tišine i vremena za razmišljanje, imam dojam da mi propada dno utrobe. Treba mi svrha, projekt, nešto. Ako ne nastavim plivati, voda će me povući i od same pomisli koža mi se naježi u panici. (str. 29.)
No, ona nije tip koji bi mogao provoditi vrijeme odmarajući se. Dok je u posjetu baki Eileen, na pamet joj pada odlična ideja – njih će dvije zamijeniti živote!
„Bako… što ako se zamijenimo?“ upitam. „Što ako ja ovdje pripazim na tvoje projekte, a ti odeš u moj stan u Londonu, a ja ostanem ovdje?“ Baka me pogleda. „Zamjena?“ „Zamijenimo mjesta. Ti radiš što si željela u Londonu! Okušaš se u spojevima, doživiš svoju pustolovinu… A ja ću doći ovamo. Zamijenit ću grad selom na neko vrijeme, pokušati – pokušati shvatiti sve što se dogodilo…“ (str. 50.)
I tako baka odlazi u London, tražeći ljubav i pustolovinu koje se morala odreći dok je bila mlada.
A unuka ostaje na selu, voditi ono što je trebao biti dosadan, seoski, bakin život.
No, nije sve onako kako se na prvi pogled čini, zar ne?
Leena
Leena je skoro-tridesetogodišnjakinja koja ne može preboljeti tragediju koja je zadesila njezinu obitelj prije godinu dana. Kad zabrlja na poslu, koji joj je centar svijeta, prisiljena je promijeniti perspektivu i preispitati prioritete. Zamisao da se zamijeni s bakom učini joj je simpatičnom – odmorit će se u bakinoj seoskoj kućici i usput zabaviti bakinim svakodnevnim obvezama. Ali, čini se da Leena nije dobro promislila. Bakini živopisni prijatelji zadaju joj više muke nego je voljna priznati, a tu je i zgodni susjed Jackson zbog kojeg će početi preispitivati svoju ljubavnu vezu s Ethanom, čovjekom kojem je posao na prvom mjestu, baš kao i Leeni donedavno.
„Nisam baš tip za najgore scenarije“, kaže Jackson. … „Kad se dogode, nosiš se s njima. I obično te dopadne onaj koji ti nije pao na pamet, pa čemu se onda brinuti?“ (str. 195.)
Život u ruralnoj sredini promijenit će Leenin život naglavce. No – nabolje.
Ovi ljudi. Toliko su okrutni, i toliko brižni. Kad sam stigla ovamo, mislila sam da su njihovi životi nebitni i smiješni, ali bila sam u krivu. Najveći su ljudi koje poznajem. (str. 275.)
Eileen
Eileen je na pragu osamdesete. Nedavno ju je ostavio muž koji, ako ćemo biti iskreni, nikad i nije bio ljubav njezina života. Eileen sada želi pronaći upravo to – ljubav! Budući da malo jorkširsko selo baš i nije krcato neženjama starijima od sedamdeset, Eileen pristaje na unukinu zamisao i na dva se mjeseca seli u London. Grad je to koji ju je privlačio još dok je bila djevojka i u kojem je trebala živjeti – dok se nije dogodila nezgodica…
I Eileen je pretrpjela obiteljsku tragediju, no s njom se nosi bolje od svoje unuke. Vrijeme provodi brinući se za kćer Marian, pišući popise projekata i svađajući se s mrzovoljnim susjedom Arnoldom kojoj joj možda jest, a možda nije otrovao zeca.
Eileen je živahna stara dama koja se, u Londonu, hvata ukoštac s Leeninim šarmantnim, no totalno zbunjenim susjedima, spojevima preko interneta i, zašto ne, neobaveznim seksom koji je definitivno preskočila dok je bila mlada.
Kad pomislim na nju, uvijek je zamišljam kao apsolutnu silu prirode koja pokorava svijet svojoj volji. Ne mogu zamisliti da postoji mladolikija starija gospođa od nje na čitavom svijetu. Njezina bezgranična energija nikad nije pokazala znakove presušivanja, čak i po ulasku u rane sedamdesete – stvarno je izvanredna za svoju dob. (str. 48.)
Zamjena bake i unuke – što može poći po krivu?
Odmah ću vam na početku priznati, prethodni roman Beth O’Leary, Slučajni cimeri, nikako mi se nije svidio. Koliko god sam se u recenziji trudila pronaći neke pozitivne strane, istina je da mi je bio banalan, bljutav i smiješan, ali ne pozitivno smiješan. I Zamjenu nikad ne bih svojevoljno čitala, no izdavačka mi ju je kuća poslala i ajde, što ću… Uzela sam ju puna predrasuda.
Međutim, Zamjena je jedno sto puta bolja od Slučajnih cimera! Iako i u njoj ima glupih, nepotrebno nerealno romantičnih scena, uživala sam u čitanju i likovi mi nisu išli na živce, što se za Cimere nikako ne može reći!
Zamjena je presimpatičan, šarmantan, topao i smiješan (u najboljem smislu te riječi) roman koji bih preporučila svakome tko voli romantične komedije i luckaste stare ljude. Baka Eileen je ta koja ovaj roman čini duhovitim – njezin popis mjesnih neženja natjerao me da se zahihoćem naglas – a ja nisam žena koja hihoće, ni naglas ni u sebi! Eileen je hrabra, odlučna pronaći ljubav i pozne je godine u tome ne sprječavaju! Osim toga, voljna je pomoći svima oko sebe i eileenizirati ih.
Leena je pomalo dosadnjikava, ali ipak simpatična, dobrodušna je i slična baki – voli se svugdje petljati, no s najboljim namjerama. I ona će, neočekivano, pronaći ljubav tamo gdje joj se najmanje nadala.
Osim dvije imenjakinje, roman čine i ostali osebujni likovi, među kojima se najviše ističe bakina ekipa penzionera koji se vole petljati u tuđe živote, zatvarajući pritom oči pred svojim. No, prijatelji služe za to da si govore istinu – jedni će drugima biti povećalo, podrška, utjeha.
Ljetni hit
Neću reći da Zamjena nema niti jednu manu, ali nisu velike i svakako se mogu oprostiti. Ima nekoliko likova i situacija koji su čisti klišej i za koje točno znamo kako će se odvijati i završiti, ali sve u svemu, nisam razočarana. Imala sam mala očekivanja i zato sam dobila puno više. I inače sam slaba na stare ljude bez dlake na jeziku pa su mi oni tako najbolji dio priče. Nisam ih doživjela kao stare spletkaroše i dosadnjakoviće koji se u sve miješaju, već kao zanimljive ljude koji žele da svi budu sretni.
Eto, mislim da je Zamjena savršeno štivo za ljetne dane, za čitanje na plaži ili bazenu, uz kavu ili koktelčić. Lagana je, pitka, zanimljiva, duhovita i topla, s neizbježnim sretnim krajem.
Sve što ljeto traži od knjige, zar ne?
Ostali naslovi ove autorice:
Beth O’Leary svoj je prvijenac Slučajni cimeri napisala u vlaku, putujući na posao. Nakon što je njime postigla svjetski uspjeh, postala je spisateljica na puno radno vrijeme.
U radnju romana Tri sata ulazite silovito, isti čas, prvom stranicom knjige. Nema uvoda, nema objašnjavanja, nema postepenog zapleta. Odmah ste gurnuti u vatru zajedno sa svim akterima: učenicima, učiteljima i napadačima koji su zaposjeli školu. To stanje „kuhanja u istom loncu“ drži vas u tenziji i adrenalinskoj napetosti cijelim romanom.
Uzbuna prvog stupnja, napadač u šumi, pucao u policijski automobil. str. 73.
Škola pod opsadom
Mećava je. Možda i najhladniji dan zime u ruralnom Somersetu. Učenici se nalaze u više različitih zgrada, međusobno izoliranima. Stara škola, nova škola, kazalište i keramički atelje prepuni su učenika i učitelja. Odjednom, hitac odjekuje školskim hodnicima i ranjava ravnatelja Matthewa Marra. U šumi se čuje eksplozija.
Nastavnici i školsko osoblje podižu razinu uzbune na stupanj jedan nastojeći evakuirati većinu mlađih učenika prema prema grebenima, kako bi ih prihvatili patrolni čamci.
Ali, napadač u školi ima i pomoćnika izvana. Isti puca prema patrolnim kolima i ometa policajce u spašavanju učenika.
Hanna i Rafi predvode maturante
Hanna je maturantica. U vezi je sa sirijskim izbjeglicom Rafijem koji zajedno s malim bratom pohađa ovu školu. Dok Hanna zbrinjava ranjenog ravnatelja i kontaktira s tv-postajama tražeći pomoć, Rafi pokušava zaštititi mlađeg brata i saznati tko se sve nalazi u šumi. Za to vrijeme, ostali pokušavaju naći mjesto za sklonište. Dio njih ostaje u kazalištu i u prividnom miru nastavljaju probu za izvedbu kazališnog komada Macbetha.
Djeca neće umrijeti. To se jednostavno ne smije dogoditi. I ona će pobrinuti da se ne boje. str. 112.
Napadači
Dva ili tri napadača pucaju po svemu što se miče. Policijski službenik je za dlaku izbjegao metak. Iako dugo ne znamo tko su napadači, škola i policijski službenici dolaze do sumnjivaca. Jedan je izbačeni maturant psihopat, a drugi uplašeni nježni šesnaestogodišnjak kojemu je izbačeni dječak bio najbolji prijatelj. Što je njihov motiv, nejasno je. Ali znamo da mrze izbjeglice…
Djeca i profesori u Staroj školi moraju se boriti protiv nekoga tko osporava našu predodžbu o tome što znači biti čovjek. str. 197.
Dojam o djelu
Tri sata je slojevita i napeta knjiga koja ukazuje na problem osamljenih i depresivnih tinejdžera koji su nezadovoljni sobom i svojim životom te koji vjeruju da lokalna i zakonodavna vlast vode lošu politiku prema svojim građanima dopuštajući imigrantima ulazak u zemlju i dajući im sva prava kao i ostalima. Takvi nedovoljno zreli mladi ljudi jako su podložni radikalizaciji i ulasku u bijele suprematističke forume koji podržavaju čisto arijevske stavove.
Knjiga, po meni, ima vrlo ozbiljnu i dobro osmišljenu poruku. Ali sama izvedba mogla je biti puno bolja. Preveliki broj likova (nastavnika i učenika), smještenih na puno lokacija u školskom kampusu uistinu je teško pratiti. Uz to, ima i podosta neuvjerljivih momenata. Proba školske družine unutar opsadnog stanja u školi pod uzbunom, uistinu ne drži vodu, iako je zgodna poveznica s Macbethom. Također, samo nekoliko policajaca i istražitelja koji štite školu u kojoj je više stotina učenika u trenutku uzbune prvog stupnja daleko je od očekivanog.
Zbog gore navedenih pojedinosti, knjizi bih dala vrlo dobru ocjenu. Knjiga se brzo čita, ali glavna premisa – mržnja prema izbjeglicama, pogotovo muslimanima – i neprihvaćanje različitosti, mogla se, po mom mišljenju, još bolje odraditi.
O autoru:
Rosamund Lupton autorica je četiriju romana. Diplomirala je na Sveučilištu Cambridge 1986. godine. Nakon što je recenzirala knjige za Literary Review i bila pozvana da se pridruži Royal Court Theatreu, pobijedila je na natjecanju za televizijske predstave, a zatim je radila kao scenaristkinja. Njezin debitantski roman Sestra preveden je na više od trideset jezika i ima međunarodnu prodaju od preko 1,5 milijuna primjeraka. Bio je to najbrže prodavani prvijenac britanskog autora 2010. godine, a dobitnik je nagrade Richarda i Judy za najbolji debitantski roman 2011. i nagrade za prvi roman kritičara časopisa Strand . U tijeku su i pregovori za snimanje filma prema romanu Sestra.
Njezin novi roman Tri sata ušao je u deset najboljih bestselera Sunday Timesa i najbolju knjigu 2020. kao triler mjeseca.
Tri sata je, nakon knjiga U tišini, Sestra i Poslije svega, četvrti objavljeni roman Rosamund Lupton na hrvatskom tržištu.
Sve što se unese u tijelo, iz njega ukloni, izazove ili potisne nešto. (Nella, str. 246.)
Izgubljena ljekarna – Nella
Negdje u mračnim, skrivenim dijelovima Londona 18. stoljeća, postoji ljekarna. No, ona je više nego što se čini na prvi pogled – nije to samo ljekarna. Ljekarnica Nella tu ne prodaje samo lijekove za ženske bolesti. Jer, nekada ženama zatreba i više od običnog biljnog uvarka – zatreba im – otrov!
Jednoga dana Nelli na vrata dolazi dvanaestogodišnja Eliza, sluškinja koju je gazdarica zamolila da kupi otrov kojim će ubiti supruga.
Doći će u zoru – žena čije sam pismo držala u rukama, žena čije ime još nisam znala. … Prešla sam prstima po tinti njezinih riječi zamišljajući kakav ju je očaj potaknuo potražiti nekoga poput mene. Ne samo ljekarnicu, nego i ubojicu. Majstoricu prikrivanja. (Nella, str. 9.)
Nella osjeća da će se Elizinim dolaskom sve promijeniti.
-Drago dijete, posrijedi je… – oklijevala je razmišljajući što će reći. – Još nikada nisam osjetila ovo što osjećam. Počela sam drhtati, kao da je hladnoća upravo ušla u sobu. – Kakav osjećaj? -Osjećaj da će nešto strašno, strašno poći po zlu. (Eliza, str. 148.)
Izgubljena ljekarna – Caroline
U sadašnjosti, Caroline dolazi u London kako bi bila sama. Puno je toga o čemu treba razmišljati – suprugova izdaja, trudnoća koju nikako da ostvari, posao koji je ne ispunjava… Igrom slučaja, pridružuje se muljacima, ljudima koji, iz zabave, u mulju Temze traže ostatke prošlosti. Caroline pronalazi staklenu bočicu s gravurom medvjeda i ne može, a da se ne zapita – što je nekoć bilo u toj bočici?
Uzela sam bočicu i nagnula se naprijed želeći je vratiti na njezino mjesto, ali je sentimentalan, čeznutljiv dio mene to odbio. Osjetila sam čudnu povezanost s onim tko je zadnji držao tu bočicu u rukama – prirodno srodstvo s osobom čiji su se prsti zadnji otisnuli na staklu kao što su to moji sada činili. Kakvu su tinkturu pripremili u toj nebeski plavoj bočici? (Caroline, str. 46.)
Želeći otkriti tajnu bočice, ali i zaboraviti na nevolje koje je muče, Caroline se baca u istraživanje.
Nellin i njezin glas vrlo će se brzo ukrstiti i ispričati nam divnu storiju o izgubljenoj ljekarni, izdaji, slomljenom srcu, prijateljstvu. Priču o lijeku i otrovu.
Ženski glasovi kao vodiči
Prije nego sam pročitala sam roman Izgubljena ljekarna, bacila sam oko na recenzije i iznenadila se kad sam vidjela da nisu hvalospjevi. Tako da nisam previše očekivala i ostala sam jako ugodno iznenađena!
Za početak, sviđa mi se čitava atmosfera mističnog Londona, sobica skrivena unutar sobe, u kojoj se, umjesto lijekova, kuhaju najgori i najsmrtonosniji otrovi. Način na koji autorica piše odmah me uvukao u radnju, a kratka poglavlja ispripovijedana glasom triju žena drže nas prikovanima uza se i tjeraju nas na čitanje.
Nella i Eliza naše su vodičke kroz prošlost – vode nas gradom smrdljivim od jutarnjih izlučevina koje se bacaju kroz prozor dok nas zaglušuje topot konjskih kopita, žamor prolaznika i žuborenje rijeke. One govore o muškoj pohoti, izdaji, osveti, bespomoćnosti… Daju nam naslutiti neku tajnu, nešto zakopano davno u Nellinoj prošlosti i mi, poput arheologa istraživača, kopamo sve dublje i dublje, čitamo sve brže i brže, kako bismo potpuno ogolili ljekarničin život, razumjeli njene postupke i unatoč nečasnom zanatu kojim se bavi, stali na njezinu stranu.
…izdaja je razlog zbog kojeg sam i počela izdavati otrove – zbog kojeg sam počela čuvati tajne tih žena… Najbolja ljekarnica je ona koja duboko poznaje očaj svoje klijentice, očaj tijela ili očaj srca. (Nella, str. 76.)
Caroline nas vodi kroz sadašnjost, ali ni njena priča nije ništa vedrija od one Nelline. I Caroline je izgubljena u svijetu vlastitih i tuđih želja, toliko da više ne zna tko je zapravo. Pronalazak tajanstvene plave bočice podsjetit će je na ono što je nekad bila i neće se predati dok ne sazna sve o sobičku koji je, nakon više od dvjesto godina, postao izgubljena ljekarna.
Osveta, otrov, opasno dobar roman?
Osim opskurne atmosfere kojom je obavijen London i triju pripovjedačica koje ispredaju očaravajuću priču, sviđa mi se i to što se Izgubljena ljekarna može čitati kao neka vrsta ženskog pisma, kao oda ženama, ženskim mukama, bolima, patnji.
Ljekarna je bila samo za žene. Otrovi su samo za žene – ali nikad da im naude, već da im pomognu. Otrov nikad ne smije biti upotrijebljen kako bi naudio drugoj ženi.
Uz jednu davnu iznimku, u moju radnju za otrove nikada nije kročio ni jedan muškarac. Pomagala sam samo ženama. Moja majka čvrsto se držala tog načela, usađujući mi od rane dobi važnost pružanja sigurnog utočišta – mjesta za ozdravljenje – za žene. …posvetila se pružanju utočišta ženama, mjesta na kojem mogu biti ranjive i otvorene u pogledu svojih bolesti, bez muškog pohotnog promatranja. (Nella, str. 27.)
Koliko su god muškarci odgovorni za sve ženske nevolje, toliko će se one sa svime uspjeti izboriti, iz svega izaći povrijeđene, slomljene – ali ipak jače. I zajedno. Rodit će se neraskidiva prijateljstva. Donosit će se teške odluke. Ali žene će rasti, mijenjati se, zagledati se u svoju nutrinu i ispunjavati svoje želje. Izgubljena ljekarna pokazat će nam kako žene mogu pomoći jedna drugoj, biti jedna uz drugu, izvlačiti se iz nevolja i – zašto ne – spašavati živote jedna drugoj.
Premda Izgubljena ljekarna nije ni triler ni krimić, a oni su mi ipak najdraži, jako mi se svidjela jer je emotivna, napeta, pametna, lagana za čitanje, ali ne i površna. Miješa ljubav i mržnju, lijek i otrov, prošlost i sadašnjost… Stvarno sam uživala u čitanju i, nakon zadnje stranice, s pravom si postavila pitanje: Prije nego su se pojavili prvi toksikolozi i mogućnost detekcije otrova, koliko je supruga, braće i očeva doista na onaj svijet otputovalo zbog bolesti srca, jetre, želuca, a koliko zbog vještih prstića svojih ženskih ukućana?
Ostali naslovi ove autorice:
Izgubljena ljekarna roman je prvijenac autorice Sarah Penner, a roman The London seanse society u Americi izlazi 2023. godine. Više o samoj autorici, ali i ovim romanima, možete saznati na njezinoj web stranici.
Na početku čitanja ovog romana osvaja vas predivna naslovnica i mentalna slika fenomenalnog imanja u srcu Francuske. Poželite da ste tamo, a ne u svom dnevnom boravku. Ali, naravno da svaku kuću ne čine zidovi već ljudi. A ova obitelj vrlo je čudna.
Emily
Emily baš ne ide kako se nadala u životu. Usvojena je djevojka koje se ne razumije baš najbolje s roditeljima. Želja joj je postati glumica, ali na audicijama ne prolazi osobito pa radi neke usputne poslove kao tajnica ili referentica. Tako ju je zapazio Scott Denny, uspješan i karizmatičan direktor investicijske tvrtke. Scott Denny ima plan u koji je, ni ne znajući, uključena Emily. Kad ona dobije otkaz u njegovoj tvrtki, a stanarinu u unajmljenom stanu ne može platiti, ponudi joj posao iz snova, znajući da očajna Emily to ne može odbiti. Emily je savršena osoba za ono što njemu treba. Scott nudi Emily sezonski posao kućanice na izoliranom, prekrasnom francuskom imanju Querencia.
Emily jest bila pravi izbor, ali ne zato što će ih podržati, nego zato što neće. str. 343.
Dolazak u Querenciu
Emily odluči prihvatiti posao i napustiti London. Odlazi u Francusku na Scottovo imanje želeći početi iz početka. Čak ni roditeljima nije rekla gdje ide bojeći se da ih je već dovoljno puta razočarala. Querencia ju je očarala. Savršeno, izolirano imanje s ogromnom kućom koja pruža sve za ugodno i luksuzno stanovanje. Emily je oduševljena. Čak ni nedostatak komunikacije i interneta te udaljenost od prvog susjednog gradića ne opterećuju Emily. Ona je došla raditi i uživati. Scottova ljupka supruga Nina i njihova ekscentrična kćerkica Aurelia lijepo je dočekuju i Emily shvati da je njezina pomoć dobrodošla.
Nina i Aurelia
Nakon početnog privikavanja na rad i odnose s obitelji, Emily postepeno shvaća da obitelj krije mnoge tajne. Nina je na trenutke neuravnotežena, a Aurelia čudna. Čini se da nigdje ne izlaze niti im itko dolazi. Povremeno Scott posjeti suprugu i kćer, ali to je rijetko. Premda je Emily zbrkana i dobrodušna djevojka, postepeno shvaća da se u obitelji događaju čudne stvari koje Nina prikriva, a Scoot ih ne može riješiti. Emily je uvjerena da Aurelia ima neku misterioznu bolest, ali istina je puno složenija…
Nije pripadala ovom mjestu, ni ovim ljudima. Željela je otrčati kući, ali shvatila je da ne zna gdje joj se dom nalazi. str. 282.
Dojam o djelu
Ne zamjeramo Emily koja je prihvatila posao domaćice i družbenice na Querencii. Pa tko ne bi?, zapitamo se. Izvrsna plaća (pogotovo ako ste u škripcu s novcem), posao koji se ne čini težak, predivno imanje… Emily zaranja u tu oazu natopljenu obiljem. Ali naravno da postoji kvaka. Emily uskoro shvaća da Scott i Nina skrivaju opasne tajne, a ako ne bude igrala po njihovim pravilima, posljedice bi mogle biti fatalne.
Roman započinje jako dobro, radnja se razvija, mada nam nije jasno po čemu je Emily tako posebna da ju Scott izabire za posao. Scott se čini jako frustriran, cijelo vrijeme rastrgnut između uspješnog posla i obitelji koja ne funkcionira. Čak osjećamo natruhe romanse između njega i Emily. Nina je posebna priča. Jasno je da je ona osoba koja ima problema u svakodnevnom funkcioniranju. A najčudnija je zapravo Aurelia.
Roman Sigurno mjesto smatram osrednjim. Priča ima sve elemente da bude prava napetica uz koji jeziv element, a opet, kao da je autorica negdje posustala u koracima i razvodnila cijelu stvar.
Premda sam čitala dosta kritika, meni se lik Emily sa svojom nesavršenošću i zbrkanošću zapravo svidio, upravo zbog toga što nije idealna i savršena glavna junakinja. Završetak je jedini mogući i tu za mene nije bilo iznenađenja.
Zanimljiva mi je na kraju bilješka autorice o tome kako je nastalo Sigurno mjesto. Saznajemo da se autorica dugo godina pokušavala probiti kao glumica (kao Emily) i da je to bio vrlo težak put. Nakon što je odustala od glume, odlazi na putovanja po svijetu i jedan od njezinih poslova bio je skrb za obitelj u spektakularnoj kući za odmor negdje na francuskoj obali. Ta stvarna priča o bijegu od svakodnevnice koji je potreban svima dala mi je dodatno razumijevanje nastanka ovog romana.
O autoru:
Anna Downes odrasla je u Sheffieldu, Velika Britanija. Studirala je dramske umjetnosti na Sveučilištu Manchester, a nakon preseljenja u London na Kraljevskoj akademiji za dramske umjetnosti, gdje i započinje profesionalnu glumačku karijeru. Ostvarila je zapažene uloge u televizijskim serijama EastEnders, Casualty, Holby City, i u kod nas dobro prihvaćenoj kriminalističkoj seriji Dalziel i Pascoe. Imala je istaknutu ulogu i u dugovječnoj kazališnoj predstavi The Dresser, na daskama londonskog West Enda. Godine 2009. sa svojim australskim partnerom kreće na putovanje svijetom tijekom kojega, u potrazi za dodatnom zaradom, radi i kao kućanica na usamljenom francuskom imanju, na kojemu je i posijano sjeme romana Sigurno mjesto. Anna danas živi na Central Coastu, u australskom Novom Južnom Walesu, sa suprugom i dvoje djece.
Pitala me prijateljica kakva je knjiga koju čitam. Rekla sam: predivna. A o čemu je knjiga? O čuvarici groblja – kažem ja. Kako može knjiga o groblju biti predivna?, čudi se prijateljica. Eto tako. Svježa voda za cvijeće uistinu je predivna knjiga. To je knjiga o ženi, knjiga o muškarcu i knjiga o djetetu. Knjiga o životu. Knjiga o smrti. To je također knjiga o umrlima, napisana na svečan, blag i poetičan, nevjerojatno dostojanstven način ispunjen emocijama.
Violette
Violette Toussaint naizgled je obična žena, ali to nikako nije. Čuvarica je groblja u malome mjestu u Burgundiji. Svakodnevna briga o grobovima, razgovori s ožalošćenima, namjernicima i posjetiteljima, prodaja cvijeća i održavanje spomenika njezina su svakodnevnica.
A da briga o preminulima nikako nije samotan posao dokazuju, uz Violette, i njeni zabavni kolege – trojica grobara, tri pogrebnika i svećenik, svatko sa svojim dirljivim i urnebesnim ispovijedima.
I tako, iz dana u dan Violette čuva groblje bez velikih potresa. O svakom grobu zna njegovu priču, povijest i život onog koji tu leži.
No, jednoga dana njezinu svakodnevnicu prekida detektiv Julien Seul, koji dolazi na groblje s urnom svoje pokojne majke koju, prema majčinoj oporuci, mora položiti na grob potpunog neznanca.
A onda ste izvukli svoje bilješke o pogrebima. Tada sam shvatio da ste drugačiji-Da postoje žene koje ne nalikuju ni na jednu drugu ženu. Da vi niste nečija kopija, već da ste vi netko. Str. 109.
Julien dolazi na Violettino groblje
Julien je istražitelj koji je došao ispuniti majčinu zadnju želju, ali otkriva da nikad zapravo nije majku poznavao. Priča o tajnoj ljubavi Julienove majke, ispisana na stranicama njezina dnevnika, kao i vrijeme koje Violette i Julien sve više provode zajedno, zbližava ih na jedan nenametljiv, suptilan i skladan način. Julien se povjerava Violette, a ona izvlači iz svog srca sve svoje tuge, sav svoj jad i ogorčenje. Tajne koje je zakopala duboko u srce ne mogu biti samo njezine, one moraju izaći na površinu, a ona nije sigurna je li spremna otvoriti se Julienu.
Philippe
Nekome je mogao biti dobar muž, ali ne i Violetti. Violette je bila drukčija, suptilna i nježna duša koju nije mogao razumjeti muškarac koji je volio motore, lake žene i odlaske u barove. A nije da nije pokušao. No, nisu je ni voljeli njegovi roditelji. Na kraju je bilo prekasno. Otišao je bez pozdrava.
U tom je trenutku shvatio da je nikad nije prestao voljeti, ali da je prekasno. Vrijeme se nije moglo vratiti. str. 340.
Dojam o djelu
Dugo nisam pročitala knjigu koja je istovremeno tako lijepa, a tako tužna. Knjiga koja vas ispuni vjerom o postojanju višeg nauma, plana zašto se stvari događaju upravo na taj način. Kad čitate ovu knjigu, postavljate pitanje imamo li svi mi neki životni zadatak koji trebamo odraditi da bi nam duša bila na miru. Vjerujem da je biti čuvarica groblja bio Violettin zadatak. Jedna mala žena, obična, svakodnevna, po ničemu posebna, ni ljepotica, ni bogatašica, ni netko tko se ističe na bilo koji način, osim po hrabrosti, priča nam svoj život. A taj život je sve, samo nije lagan. To je život satkan od boli koja je obogatila osobu da razumije tisuću sudbina i života, a ne samo svoj. Zato je biti čuvarica groblja za Violette poslanje, a ne zanimanje.
Drago mi je što sam čitanjem ove divne knjige postala svjedokom jednog teškog, ali vrlo neobičnog života. Autorica je poetičnim, pitkim jezikom opisala male stvari koje život čine vrijednim življenja i to na mjestu koje samo naizgled pripada mrtvima.
Pročitajte. Ovo je možda najljepša knjiga koju sam pročitala ove godine. Ogromna preporuka!
O autorici
Valérie Perrin (1967.) francuska je književnica rođena na istoku Francuske, a odrasla u Burgundiji. Autorica je triju romana: Oni koje nitko ne posjećuje (2015.), Svježa voda za cvijeće (2018.) i Troje (2021.). No, iako su sva tri postigla velik uspjeh kod publike, međunarodno priznanje donio joj je drugi roman, Svježa voda za cvijeće. Figaro Littéraire uvrstio je Perrin među deset najprodavanijih autora u Francuskoj u 2019. godini, a u Italiji je Svježa voda za cvijeće najprodavaniji roman u 2020. godini. Preveden je na više od trideset jezika, a u pripremi je i miniserija. Autorica živi u Normandiji.
We use cookies on our website to give you the most relevant experience by remembering your preferences and repeat visits. By clicking “Accept All”, you consent to the use of ALL the cookies. However, you may visit "Cookie Settings" to provide a controlled consent.
This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. These cookies ensure basic functionalities and security features of the website, anonymously.
Kolačić
Trajanje
Opis
cookielawinfo-checkbox-analytics
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Analytics".
cookielawinfo-checkbox-functional
11 months
The cookie is set by GDPR cookie consent to record the user consent for the cookies in the category "Functional".
cookielawinfo-checkbox-necessary
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookies is used to store the user consent for the cookies in the category "Necessary".
cookielawinfo-checkbox-others
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Other.
cookielawinfo-checkbox-performance
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Performance".
viewed_cookie_policy
11 months
The cookie is set by the GDPR Cookie Consent plugin and is used to store whether or not user has consented to the use of cookies. It does not store any personal data.
Functional cookies help to perform certain functionalities like sharing the content of the website on social media platforms, collect feedbacks, and other third-party features.
Performance cookies are used to understand and analyze the key performance indexes of the website which helps in delivering a better user experience for the visitors.
Analytical cookies are used to understand how visitors interact with the website. These cookies help provide information on metrics the number of visitors, bounce rate, traffic source, etc.
Advertisement cookies are used to provide visitors with relevant ads and marketing campaigns. These cookies track visitors across websites and collect information to provide customized ads.
