Caroline Kepnes: Ti

Nakladnik: Stilus knjiga, 2019.

Naslovnica romana Ti: ©Stilus knjiga

Caroline Kepnes: Ti, gif

Ti

Prelijepa Guinevere Beck jednoga dana ulazi u knjižaru u kojoj radi Joe Goldberg– on odmah shvaća da je ona ONA PRAVA i zaljubljuje se u nju na prvi pogled.

Gle ti nju, danas si se rodila u mojem svijetu. Sav drhtim i slistio bih tabletu za smirenje, ali dolje su mi i ne želim slistiti tabletu za smirenje. Ne želim se spustiti. Želim biti ovdje i potpuno te svjestan gledati…

str. 1.

Joe potraži Beck na Facebooku i tamo je sve što treba znati – kao i to da se večeras nalazi s prijateljicama. Vođen radnjom svog najdražeg filma, odlučuje ju ponovo vidjeti.

Čeka je blizu njezina stana i odglumi slučajan susret. Genijalno, romantično. Ljubav iziskuje trud.

str. 9.

Joe krade Beckin mobitel i tako zavlada njenim životom – čita joj mailove, tweetove, SMS-ove… Saznaje sve o njoj i polako od prijatelja postaje dečko, od dečka – onaj pravi.

I Joe će poduzeti sve da takav i ostane.

Apsolutno sve.

… a nemamo mnogo vremena zato što se sutra trebaš vidjeti s njime u jedan poslijepodne, a ja sam odlučio da se to neće dogoditi.

str. 311.

Sve je pomaknuto

Svoju recenziju počet ću jednostavnom rečenicom: Ovu knjigu MORATE pročitati!

Ne pamtim kad sam zadnji puta pročitala nešto ovako pomaknuto, neobično, brutalno, iskreno.

Knjiga vas od samog početka toliko zaokupi i teško ju je prestati čitati. Najbolje i najgore od svega je što je pripovjedač ta uhoda. On nam priča priču i mi, čitatelji, sve promatramo njegovom perspektivom. Način na koji nam prenosi sve te svoje ludosti čini ga simpatičnim, duhovitim. Njegovi sarkastični komentari i opaske o svijetu koji ga okružuje utječu na vas toliko da svijet počinjete promatrati Joeovim očima.

Najozbiljnije.

Nekoliko sam se puta uhvatila kako razmišljam „kao Joe“ – ne o ubojstvima, nego njegovim stilom, zbrčkanim, ironičnim, pomalo opakim, ali nekako naivnim i čistim, iskonskim mislima.

Joe je luđak, ali iskren luđak. Prirodan, svoj, uporan. Ima sve osobine pozitivca i vi navijate za njega, unatoč gadostima koje čini. Joe je fascinantan. Joe je inteligentan. Joe je onaj mali dio u svima nama koji na Facebooku, Instagramu i Twitteru istražuje osobu koja mu se sviđa. Mi ga razumijemo. Mi ga opravdavamo. Dovraga, mi želimo da uspije!

Beck je problematična mlada žena, čitatelju nejasna. Što želi od Joea? Što je on više voli, mi je volimo manje. Nije nam simpatična. Zašto stalno laže? Zašto je tako napeta? Čini nam se da ona ima više problema nego Joe – on je samotnjak, ona ima društvo, ali ga ne voli. On nema formalno obrazovanje, ali zna sve o svemu dok ona studira, a sva je zbunjena. On želi i voli samo nju, ona luta od muškarca do muškarca.

Caroline Kepnes: Ti

Zašto Joe voli Beck

Beck nije važno moje podrijetlo…

Beck me voli na svoj način…

Beck se ne boji reći mi koliko voli biti sa mnom.

Beck se budi sretna kada se probudi pokraj mene.

str. 348.

I dok Joe s lakoćom nabraja 10 razloga zbog kojih voli Beck, mi s istom takvom lakoćom razmišljamo zašto više volimo Joea. Pokušavamo opravdati sjeme koje klija u našim mozgovima – Joe zaslužuje svoj sretan kraj.  

Pisana je razgovornim stilom u kojem se Joe čitavo vrijeme obraća svojoj voljenoj Beck. Zvuči kao ljubavni roman, zar ne? E pa, nije.

Ono što Beck doista misli i osjeća ostaje nepoznato jer nam Joe prenosi sve to. Nismo sigurni koliko je toga zapravo istina, a koliko je toga samo njegova interpretacija. Beck nam ostaje nepoznanica do samoga kraja. Njezin se glas ne čuje – tu je samo Joe koji nam prenosi ono što on misli da ona misli i osjeća.

Osjeti se kemija. Bravo za nas! Ni sam ne znam koliko sjedimo na stubištu, ali nikamo nam se ne žuri. Ugodno ti je.

str. 84.

Začudnost i inovacija

Pripovjedna osoba pretače se iz druge osobe u prvu, što samo po sebi predstavlja začudnost i novitet u svijetu književnosti jer su rijetki romani koji su pripovijedani u drugoj osobi. Pripovjedač se cijelo vrijeme obraća toj djevojci u koju je zaljubljen/koju uhodi i to je druga osoba. Kada joj prepričava svoj dan i sve što mu se tijekom dana izdogađalo, to je prva osoba. Granice između njih su nejasne.

Naravno da nije sve samo pripovijedanje, u ovakvoj knjizi nikako! Česte su e-poruke, tweetovi, SMS-ovi… Potpuno nov način pisanja koji godi današnjem čitatelju.

Ovaj roman zahtijeva angažiranog, upućenog čitatelja. Suvremen je i referira se na suvremenu književnost, glazbu i film.

Klasična si i kompaktna, moja mala Natalie Portman na kraju „Bliskih odnosa“, onako jedra nakon što je raskrstila s lošim britanskim momcima i odlazi kući u Ameriku.

str. 1.

A ako još uvijek niste uvjereni…

Pričekajte dok stignete do kraja. Kraj je utjelovljenje Joea Goldberga: ironičan, duhovit, perverzan i sretan – sve u jednom.

Caroline Kepnes: Ti

Ostali naslovi ove autorice:

Caroline Kepnes dosad je napisala tri romana, a u Hrvatskoj je, zasad, preveden samo roman Ti.

Gdje kupiti:

Stilus knjiga

P. S.

Jednom mi je jedna prijateljica, dok sam se mučila s milijun stranica „Češljugara“ Donne Tart, rekla: Što se ubijaš čitajući! Sve što vrijedi će ti, kad-tad, postati film ili serija!

Izgleda da je bila na tragu nečemu…

Ako ste kao ta moja prijateljica i niste od čitanja, evo nešto i za vas:

TRAILER za Netflix seriju (prva sezona) snimljenu prema knjizi Ti

Ova mi se knjiga toliko svidjela da sam ju uvrstila u 10 knjiga koje ću pamtiti iz 2020. godine. Ako želite saznati koje su knjige dospjele na popis vaše Male, kliknite na link gore 👆

Daria Desombre: Kolekcionar grijeha

Nakladnik: Znanje, 2019. god.

Naslovnica romana Kolekcionar grijeha: ©Znanje

Ne smije se do dobra doći zlim putem… Ne smije… str. 227.

Daria Desombre Kolekcionar grijeha

Moskva kao povijesna pozornica Kolekcionara grijeha

Moskva, Crveni trg, katedrala sv. Vasilija, Puškinov trg, Bersenjerska obala – samo su neki od lokaliteta na kojima se zbiva radnja romana Kolekcionar grijeha. Priča je klasičan krimić čija nas radnja vodi moskovskim ulicama i trgovima, sakralnim zdanjima i crkvenim arhivima. Mjesta su to koja izazivaju ushit, strahopoštovanje ili želju da budemo bliže Bogu. Roman je na tragu uspješnica Dana Browna, ali sa znatno slabijim spisateljskim potencijalom.

Nebeski Jeruzalem i 14 Mitarstava (grijeha) blažene Teodore

Sama je premisa romana Kolekcionar grijeha zanimljiva. Kombinacija krimića i povijesnih izvora o dolasku starovjeraca u Rusiju te religijski simbolizam po kojem serijski ubojica slijedi točke Nebeskog Jeruzalema i ubija grešnike na točno određenim mjestima po redoslijedu grijeha: blud, zavist, oholost, nasilništvo, lakomost…., mogao je  postati mnogo zanimljiviji roman s obzirom na povijesne i  religijske kontroverze s kojima se autor poigrava. Ipak, roman je pitak, čitak, a dojam popravljaju  nesavršeni glavni likovi što im daje dojam autentičnosti.

Istražitelji

Pronicljivi istražitelj Andrej Jakovljev i mlada stažistica Maša Karavaj malo po malu primiču se ubojici nakon što počnu shvaćati “nebesku” shemu po kojoj ubojica funkcionira. Da bi ušli u um serijskog ubojice, moraju saznati mnogo toga iz ruske povijesti, pogotovo o starovjercima koji su se vratili iz Južne Amerike i osnovali patrijaršije u Rusiji. Dvoje istražitelja proučava biblijske motive uz pomoć Mašinog prijatelja Inokentija i polako shvaćaju što pokreće ubojicu. Što se ubojstva sve više približavaju Mašinom krugu ljudi i rodbine, jasno je da je ubojica netko poznat i netko vrlo moćan.

Andrej Jakovljev mladi je istražitelj, samotnjak, donekle neprilagođen. Živi s psom u stanu koji površno održava. Svaki mu je dan manje-više isti. Uglavnom je introvertiran, bez manira i želje za promjenom. Pojava Maše ga isprva nervira, a kako roman teče, njihove se osobnosti sve više i više približavaju.

Maša Karavaj mlada je stažistica prava koja biva raspoređena u Policijsku upravu kako bi za potrebe diplomskog rada istraživala serijske ubojice. Već obilježena gubitkom oca kojeg je obožavala i nikad do kraja izdefiniranim odnosom s majkom i očuhom, Maši je rješavanje slučaja serijskog ubojice nasušna potreba. Jednostavne vanjštine, bez potrebe da se svidi ili ne svidi drugima, Maša malo po malo probija ledeni oklop Andrejeve nedodirljive osobnosti.

Inokentij, vjerni je Mašin prijatelj koji je slijedi u stopu. Zaljubljen je u Mašu od mladih dana, bez nade da se njegova ljubav realizira. Maša nije ni svjesna njegovih osjećaja. Velika je pomoć Andreju i Maši u rješavanju slučaja serijskog ubojice.

 Uskoro će od stabala, sad pokrivenim raznobojnim lišćem, ostati samo crno granje, kao zagonetna slova na pozadini od bijelog neba. Klupe će ujutro prekriti mraz, a onda će pasti prvi snijeg i na tren će se činiti da je svjetlije, ali to je samo iluzija, optička varka. Doći će zima, katarza, smrt bez nade u odgodu. Skončat će i ova godina. I on s njom. Nije mu žao. str. 266.

Daria Desombre Kolekcionar grijeha

O djelu

Kolekcionar grijeha zanimljiv je roman jer je poprište događaja neobično i drugačije. Svakako pruža priliku da naučimo nešto o ruskoj povijesti, počecima pravoslavlja, mističnim obredima i simbolima iz Biblije. Likovi su živi, svakodnevni i bliski čitatelju. Ipak, radnja je malo zbrkana i nedorečena pa se ponekad čitatelj pogubi. Čitatelji koji vole Rusiju, poglavito Moskvu sa njezinim stoljetnim povijesnim lokalitetima, doći će na svoje.

O autorici

Daria Desombre je rođena u Sankt Peterburgu, gdje je pohađala Umjetničku školu „Ermitage“, a potom završila poslijediplomski studij engleskoga i španjolskoga. Od 2000. godine  živi u Parizu, da bi se potom u potpunosti posvetila pisanju scenarija za vodeće filmske kuće u Rusiji i Ukrajini. Najpoznatija je po seriji trilera u stilu Dana Browna o mladoj pravnici Maši Karavaj, koji obaraju sve rekorde prodaje u Rusiji.

Gdje kupiti:

Znanje

Jane Harper: Izgubljeni čovjek

Nakladnik: Profil Knjiga, 2019.

Naslovnica romana Izgubljeni čovjek: ©Profil Knjiga

Još su samo tri riječi bile vidljive. Bile su urezane niže, gdje su bile zaštićenije od sila prirode. … Pisalo je: Koji je zalutao. 

str. 7.
Jane Harper: Izgubljeni čovjek

Izgubljeni čovjek

Tri otuđena brata.

Jedan je pronađen mrtav na ogradi koja razdvaja njihova imanja.

Pod užeglim suncem Australije, gdje najbliže susjede razdvajaju stotine kilometara i bezbrojna pravila o preživljavanju na nemilim temperaturama, na vidjelo izlaze brojne tajne jedne obitelji. Nathan i Bub Bright, preživjela braća, pokušavaju shvatiti je li smrt srednjeg brata Camerona bila slučajna ili namjerna.

Slučajna smrt? Ali Cameron je itekako dobro znao kako preživjeti na vrelini australijskog sunca! Usto, auto mu je bio pun goriva, vode i zaliha.

Ubojstvo? Tko bi htio ubiti Camerona? Ta cijeli gradić ga je volio! Ali, je li tome zapravo tako?

Samoubojstvo? Cameron jest bio malo rastresen u zadnje vrijeme i nešto ga je mučilo, no baš toliko?

Dok obitelj oplakuje smrt voljenog sina, brata, muža i oca, Nathan shvaća da neki postupci iz prošlosti itekako čine sadašnjost i da neke tajne više ne žele biti tajne.

A tu je i legenda o izgubljenom stočaru i njegovu grobu…

Priča kaže da nije bio sam duže od jednog sata. Kada su se vratili, šator mu je bio podignut, gorjela je logorska vatra. Namjestio je i lončić za vodu, ali ishlapjela je… A stočaru ni traga.  

str. 65.

Žega Australije

Ovo je možda čak i prva knjiga koju sam pročitala ovo ljeto, a da je i u njoj pakleno, tako da sam baš mogla doživjeti tu vrućinu u kojoj se odvija radnja. Romani Jane Harper poznati su po tome što je sposobna mjesto radnje opisati na takav način da se čitatelj doista osjeća kao da se tu i nalazi. Prvi roman Suša se, baš kao i Izgubljeni čovjek, događa po nesnosnoj, zagušljivoj vrućini, kada je dragocjena svaka kap vode i svaki centimetar hlada može značiti razliku između života i smrti. Drugi se pak roman, Sila prirode, odvija u australijskoj prašumi gdje smo, skupa s likovima, suočeni s vlažnim, hladnim, ljepljivim okružjem iz kojeg jedva čekamo pobjeći.

Okoliš je čvrsto povezan s fabulom – uvjeti života su surovi i teški, ljudi koji tu žive isti su takvi. Osorni, zatvoreni, negostoljubivi. Doživljaju svega toga pridonosi i autoričin stil pisanja. Rečenice su kratke, jezgrovite, jasne. Nema nepotrebnog kićenja i odugovlačenja. Kao što je okoliš ogoljen i lišen svakog ukrasa, tako su i rečenice gole – tu su da nam prenesu ono najvažnije.

Jane Harper: Izgubljeni čovjek

Nasilje rađa nasilje

Iako sam se isprva dosta teško uživjela u radnju, to se brzo promijenilo.

Uvelike je tome pomogla legenda o izgubljenom stočaru koja je lajtmotiv cijelog romana. Kako nagađamo što se dogodilo tom stočaru davne tisuću osamsto i neke, tako nagađamo što se dogodilo Cameronu danas.

Obitelj Bright skriva brojne tajne.

Više od dvadeset godina nije čuo to ime i morao je kopati duboko da oživi sjećanje. Odbačeno i zaboravljeno, vratilo se iz davne prošlosti i sjelo na mjesto, nakon čega u Nathanovoj glavi više nije samo zvonilo nego se oglasio alarm.  

str. 116.

Nathan je otuđenik – i od obitelji i od čitavog gradića. Prije desetak je godina napravio nešto strašno i to ga je koštalo svega.

Bub je najmlađi brat i nitko ga ne shvaća ozbiljno. Cameronovom smrću i jedan i drugi mogu mnogo toga dobiti, ali, jesu li jedini koji se mogu okoristiti smrću svog brata?

Nathan je glavni lik i u romanu pratimo njegove misli i postupke. Često se vraća u prošlost i tako saznajemo što je braću oblikovalo u ljude kakvima su postali. Susrećemo oca nasilnika, tihu i pokornu majku i tri sina koja su naučila kada se treba sklanjati s puta. Prateći sve što su dječaci u djetinjstvu prošli, zapitamo se jesu li uopće mogli ispasti normalni i je li istina ona stara – nasilje rađa nasilje?

Krimi-slagalica

Moram priznati, smjer u kojem je radnja otišla nemalo me iznenadio. Događa se puno toga, javljaju se neki ljudi iz zaboravljene prošlosti, neke potisnute scene banu u sjećanje, a davno upućeni pogledi dobivaju svoje značenje. Kao što piše na naslovnici romana, ovo je doista jedna kompleksna slagalica koje se na kraju savršeno posloži. Vjerujem da ćete, baš poput mene, nekih pedesetak stranica prije kraja i vi riješiti slučaj i sliku vidjeti savršeno čisto. Uživat ćete i tom otkrivanju  i sve će napokon dobiti svoj smisao.

 Jane Harper oduševila me već svojim prvim romanom i nisam ni sumnjala da će i ovaj put biti tako. Australijska usijana pustoš, obiteljske tajne i mrvičica stare legende recept su za uspjeh i istinski užitak u čitanju ovog romana.

Jane Harper: Izgubljeni čovjek

Ostali naslovi ove autorice:

  • Suša
  • Sila prirode
  • Izgubljeni čovjek

Prva su dva romana povezana glavnim likom, istražiteljem Aaronom Falkom, ali ne moraju se čitati po redu. Izgubljeni čovjek treći je roman autorice Jane Harper i čini zasebnu cjelinu – nije povezan s prethodnim romanima.

Gdje kupiti:

Profil Knjiga, webshop Znanje

Ova mi se knjiga toliko svidjela da sam ju uvrstila u 10 knjiga koje ću pamtiti iz 2020. godine. Ako želite saznati koje su knjige dospjele na popis vaše Male, kliknite na link gore 👆

Wendy Walker: Noć prije

Nakladnik: VORTO PALABRA Zagreb, 2020.

Naslovnica knjige Noć prije: © Vorto Palabra

Wendy Walker Noć prije

Znam što si učinila.

Nisi se nikad trebala vratiti.

Platit ćeš.

str. 105.

Što se dogodilo Lauri?

Laura se nakon spoja s nepoznatim muškarcem nije vratila kući… Počinje grozničava potraga u koji su uključeni Laurina sestra Rosie, njezin suprug Joe i najbolji prijatelj iz djetinjstva Gabe. Gdje je Laura? Je li joj netko naudio?

Laura je u opasnosti. Ali, što radi Laura? Ona uzvraća udarac!

Noć prije je šokantan, vrhunski napisan triler s jako dobro psihološki razrađenim likom glavne junakinje. Roman prati internetski spoj između muškarca i žene koji  je cijelo vrijeme na granici incidenta, dok istovremeno traje intenzivna potraga za glavnom junakinjom koja, naravno, ima neriješene tajne iz prošlosti. Čitajući roman Noć prije stalno preispitujete što biste  vi napravili na mjestu glavne junakinje. Roman otvara i pitanje opasnosti traženja srodnog partnera preko internetskih stranica za upoznavanje, ukazuje na  lažne profile na koje „nasjedaju“ milijuni osamljenih  ljudi diljem svijeta koji samo  traže „srodnu dušu“.

Prva sestra

Laura Lochner osamljena je mlada žena  koja nema sreće u ljubavi, ali od traženja ljubavi ne želi odustati. Nevoljena od vlastitog oca i problematičnog odnosa s majkom, cijeli život osjeća da je emocionalno osakaćena. Zbog toga ulazi u usputne veze s raznim muškarcima koji su za nju uvijek pogrešan izbor. Jedina podrška i svijetla točka je sestra Rosie. Emocionalno nesređena, pod teškim psihičkim stresom nakon zadnje neuspjele veze, Laura se vraća u sestrin dom u predgrađu Connecticut. Vraćanje na mjesto u kojem je odrasla otvara mnoge tajne, a neke od njih za Lauru su toliko strašne i od njihovih posljedica se nikad nije oporavila. Kako bi sačuvala krhotine svog života posjećuje psihijatra…

Druga sestra

Rosie Ferro lik je sestre koja predstavlja „stijenu“za koju se Laura drži. Požrtvovna, dobra majka, udata za muškarca u kojeg se zaljubila kao tinejdžerica, Rosie je sve ono što Laura nije. Stabilna osoba na koju se možeš osloniti. Međutim kada Laura nestaje i Rosin svijet se počinje urušavati, a zatim dolaze i sumnje..

Nije bilo nikakvih znakova da čuva takvu ogromnu tajnu.

A upravo tako su se i ti ljudi nosili sa svojima.

Ljudi mogu skrivati. Dobro skrivati. Čak i ljudi koje najviše voliš.

str. 231.
Wendy Wolker Noć prije

Preporuka

Ne želim vam otkrivati previše o sadržaju romana Noć prije. Autorica majstorski vodi zaplet koji nas drži budnima do samog kraja ne dajući nam da ispustimo iz ruku ovaj uzbudljivi triler. Za sve ljubitelje dobrog krimića, ovaj je roman prava poslastica. Premda je završetak predvidljiv, to ne umanjuje vrijednost ovog romana. Preporuka: pročitati!

O autorici

Wendy Walker diplomirala je na Sveučilištu Brown i stekla doktorat znanosti na Pravnom Sveučilištu Georgetown, a specijalnost su joj financije i pravna područja.

Kao bivša odvjetnica za obiteljsko pravo, zastupa prava djece te crpi iskustva iz svog znanja o traumi i psihologiji pišući uvjerljive, napete i složene likove i priče. Njezini romani su psihološki trileri prevedeni na 23 strana jezika i zauzeli su prvo mjesto na ljestvicama uspješnica diljem svijeta.

Gdje kupiti:

Vorto Palabra

Henning Mankell: Psi iz Rige

nakladnik: Mozaik knjiga, 2018.

naslovnica romana Psi iz Rige: ©Mozaik knjiga

Ali sloboda se rađa u kaosu…, a iz mraka vrebaju nemani sa zlim nakanama. Bila bi strašna zabluda vjerovati da možemo jednostavno biti za ili protiv slobode. Sloboda ima mnogo lica. … Nama je sloboda primamljiva poput lijepe žene kojoj ne možemo odoljeti. Drugima je sloboda prijetnja protiv koje se moraju boriti svim sredstvima.

str. 142.
Henning Mankell-Psi iz Rige

Psi iz Rige:

Na švedsku se obalu jednog zimskog dana nasuče čamac za spašavanje. U njemu su dva muškarca u odijelima. Zagrljeni. Mrtvi.

Dvojica muškaraca u odijelu s kravatom, pomislio je. U čamcu? Tu nešto nije bilo u redu. Vidio je nešto, ali nije razmišljao o tome. Kad se upalilo zeleno svjetlo, sinulo mu je. Ti muškarci nisu ušli u čamac za spašavanje nakon pomorske nesreće. Bili su već mrtvi kad su dospjeli u čamac. Nije mogao to dokazati, nije mogao ni naći argumente. A ipak je znao. Muškarce je netko stavio u čamac kad su već bili mrtvi.

str. 12.

Istražitelja švedske policije Kurta Wallandera tragovi vode u Latviju, zemlju u kojoj traje borba za slobodu. Wallander ne zna kome može vjerovati. Prate ga, prisluškuju…

– Ne mogu dalje ovako živjeti – glasno reče sam sebi. – Moram se razračunati sa životom. Odmah. Sada.

str. 30.

Je li moguće da je latvijska policija iza svega toga?

Je li moguće da stoje iza smrti svog kolege i da su ga ušutkali jer je otkrio previše?

Za Henninga Mankella kažu da je najuspješniji švedski pisac krimića. S njegovim sam se romanima susrela prije par godina, kad sam sasvim slučajno nabasala na roman Ubojica bez lica (prvi slučaj istražitelja Kurta Wallandera). Roman mi se svidio zbog nevjerojatnog motiva koji je ubojicu nagnao da ubije stari bračni par pa sam zato i drugi slučaj istražitelja Wallandera ubacila na popis.

citat: Neke ljude bude pijetlovi, a neke prekomjerna tišina. str. 181.
str. 181.

Što reći o knjizi Psi iz Rige?

Iako roman ima puno dobrih strana i pronašla sam za nj dosta dobrih dojmova i preporuka, mene se jednostavno nije dojmio. Stil pisanja nije mi dovoljno napet, ima previše pripovijedanja, a premalo dijaloga i imam osjećaj kao da radnja ide jaaaako sporo, a zapravo leti.

Što se žanra tiče, čini mi se da je roman nešto između krimića i političkog trilera; dosta se bavi samom politikom Latvije početkom devedesetih godina 20. stoljeća. I prema tom aspektu romana imam podvojene osjećaje – jako sam puno naučila o političkom uređenju Latvije, ali nisam sigurna koliko sam se zabavila učeći. Smatram da je tema izuzetno zanimljiva i nama bliska jer je i Hrvatska prošla nešto slično odcjepljujući se od Jugoslavije (koja se čak i spominje u romanu), ali sama atmosfera straha i prijetnje nije mi dobro dočarana. Mjestimice sam osjećala kao da čitam članak u novinama, a ne beletristiku. Slično ozračje izoliranosti i nepovjerenja vlada i u romanu Dijete 44, autora T.R. Smitha, no tamo je puno bolje i životnije opisano – tako da ga čitatelj doista osjeti i zapita se u kakvom mi to svijetu živimo.

(Un)perfect

Ono što mi se u romanu svidjelo jest glavni lik. Oduvijek volim nesavršene glavne likove, pogotovo inspektore. Volim Harryja Holea, Carla Morcka, Willa Trenta, naravno da mi se svidio i Kurt Wallander – pomalo pretio, razveden, sklon čašici previše… Njegovo nepoznavanje engleskog (i njemačkog) jezika pomalo je humoristično, a u tijekom rješavanja slučaja u mislima se savjetuje sa svojim pokojnim kolegom, bez kojeg, uvjeren je, neće uspjeti riješiti slučaj.

Inspektoru Wallanderu dat ću, naravno, još jednu priliku da popravi dojam. Uskoro čitam i Bijelu lavicu koja, naspram ove knjige od 320 stranica, izgleda kao pravi div (560 stranica!); ako me ni ona ne oduševi, Henninga Mankella stavljam sa strane i bacam se na otkrivanje nekih novih (skandinavskih?) pisaca.

Henning Mankell-Psi iz Rige

Ostali naslovi ovog autora:

Iz ciklusa o istražitelju Wallanderu:

  • Ubojica bez lica, prvi slučaj
  • Psi iz Rige, drugi slučaj
  • Bijela lavica, treći slučaj
  • Čovjek koji se smiješio, četvrti slučaj
  • Na pogrešnom tragu, peti slučaj
  • Ubojstvo na Ivanjsku noć, sedmi slučaj

The fifth woman, knjiga koja bi trebala biti šesti slučaj, kod nas još nije prevedena.

Nevezano za istražitelja Wallandera:

Gdje kupiti:

Mozaik knjiga

Toni Sala: Dječaci

Nakladnik: Hena com 2018.-2019.

Naslovnica knjige Dječaci: ©Hena com

Toni Sala Dječaci

Radnja romana Dječaci

Dva mladića pogibaju jedne noći nadomak malog gradića u kojem se svi stanovnici poznaju. Je li to slučajna nesreća ili pak ubojstvo? Dilema je to koju imamo do kraja romana Dječaci. Ali, ovo nije krimić. Ovo je priča o ljudima koji bi radije da ih nema, da  su oni stradali umjesto nesretnih mladića jer bi jedino tako njihov život dobio neki smisao. Ovo je priča o nedostatku smisla u svakodnevnom, malograđanskom življenju i traženju istog. Ernest, Miqui, Iona i Nil, svatko na svoj način, traže svoje mjesto na kojem bi bili zamijećeni, prihvaćeni, jedinstveni. Ernest, nepotrebnim izvanbračnim aferama, Miqui čestim posjećivanjem bordela, Iona opsjednutosti mrtvim mladićem i Nil bizarnim slikarskim izričajima – svatko na svoj način – pokazuju tugu i osamljenost svojstvenu ljudima u današnjem vremenu.

Perspektive – meditacije

Mozak najčešće nije dvokatnica, već neboder od četrdeset ili dvjesto katova, s drukčijim pogledom sa svakog prozora. Da ima samo jedan kat, bilo bi svejedno koji je to. Kad si primoran živjeti na više katova to te vodi u relativnost. Međutim morao si birati jer moraš biti netko, moraš biti uzor svojim kćerima, barem njima, osobama koje voliš, nisi htio biti primjer samoće, nisi ih htio ostaviti same, htio si da znaju da si ondje na nekom od prozora. str.54

Toni Sala Dječaci

Vrijeme otuđenja

Roman Dječaci događa se u sadašnjem vremenu, vremenu otuđenja, vremenu alijenacije i traženju smisla. Četiri glavna nositelja romana: introvertirani bankar Ernest, priprosti vozač kamiona Miqui, djevojka jednog od poginulih mladića Iona, te Nil, kontroverzni umjetnik, svi redom u potrazi su za vlastitim identitetom. Iz  rakursa četiri različite perspektive autor oslikava život u malom katalonskom gradiću Vidreresu u okolnostima teške prometne nesreće u kojoj život izgube dva lokalna mladića. Svatko od četiri glavna lika  ima svoj osobni način suočavanja sa smrću, krivnjom, gubitkom, osjećajem neprihvaćenosti u vlastitoj sredini. Reminiscencija slika iz djetinjstva, mladenaštva, tisuće izgubljenih prilika i načinjenih krivih izbora duboko su utkani u ove likove. Autor dinamičnim stilom prelazi od jednog lika na drugi  majstorski otvarajući razna pitanja  od interneta i Facebooka do ekonomske krize i neovisnosti Katalonije. Jezik koji koristi je pitak, s brzim promjenama u stilu, lagan za praćenje.

Tko je čovjek?

Čovjek se nije razvio od životinje, čovjek je oduvijek tu. Čovjek pije i jede, pari se i mokri, diše i spava i promatra kavez kao da je zrcalo, obuzet, nepovjerljiv i sam zatočen. Zašto se nada da će se vratiti kući taj čovjek iz zoološkog vrta koji promatra životinje? str.51

Autor:

Toni Sala (1969.) katalonski je autor proze i publicistike vrlo širokog opusa. Objavio je čitav niz romana, a svjetska ga je javnost upoznala romanom Dječaci koji je preveden na brojne jezike. Englesko izdanje donijelo mu je veliki interes anglofonog čitateljstva i kritike. Za taj je roman dobio nagradu „Premio de la Crítica de narrativa catalana“ (2014.). Dodijeljeno mu je najveće katalonsko književno priznanje, „Nacionalna nagrada za književnost“, a dobio je i nagradu „Premio Sant Joan de narrativa de literatura catalana“ (2004.) za roman Rodalies. U Zagrebu je boravio  od  18. do 21.ožujka 2019. godine i tom je prilikom promovirao svoj roman Dječaci.

Toni Sala Dječaci

Intervju s autorom za vrijeme njegovog gostovanja u Zagrebu možete pročitati ovdje.

Hena.com

Nele Neuhaus: Snjeguljica mora umrijeti

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2013.

Naslovnica knjige Snjeguljica mora umrijeti: ©Mozaik knjiga

Katkada mu je nedostajao njezin smijeh pa bi se rastužio. Naravno, znao je da je mrtva, ali mu je bilo jednostavnije praviti se da to ne zna. Nikad se nije prestao nadati njezinu osmijehu.

str. 8.
Nele Neuhaus: Snjeguljica mora umrijeti

Slučaj Snjeguljica

Kako je moguće da jedna jedina, nevažna odluka izazove takve strašne posljedice? … Njegove misli odlutaše zavojitim stazama iz sadašnjosti u svijet snova i sjećanja. Bijela kao snijeg, crvena kao krv, crna kao ebanovina…

str. 93.

Četvrti slučaj Pije Kirchhoff i Olivera von Bodensteina počinje izlaskom tridesetogodišnjeg Tobiasa Sartoriusa iz zatvora, gdje je odslužio desetogodišnju kaznu zbog ubojstva dviju tinejdžerki- svoje bivše i tadašnje djevojke. Tobias je osuđen iako tijela žrtava nisu pronađena i sada se vraća u rodno mjesto, gradić Altenhain, koji još uvijek itekako pamti nestanak i smrt djevojaka.

Istodobno, s mosta je, na prometnu cestu, gurnuta sredovječna žena. Istražujući nju, Oliver i Pia dolaze u Altenhain. Nitko ništa ne govori, ali to ne sluti na dobro jer – svi nešto znaju.

Raspitivanje u cvjećarnici bilo je jednako bezuspješno kao i ono u dječjem vrtiću i u tajništvu osnovne škole. … Cijelo selo udružilo se protiv njih, vježbajući sicilijanski zakon šutnje, kako bi zaštitilo svojega čovjeka. (str. 88.)

A onda, nestaje još jedna tinejdžerica, Tobiasova novostečena prijateljica.

U kakvoj su vezi žena bačena s mosta i Tobias?

Kako to da se Tobias ne sjeća noći u kojoj je ubio i sakrio tijela dviju djevojaka?

Kako to da Pia jedina uočava nelogičnosti u istrazi koja se zbila prije deset godina?

I zašto je Oliver odjednom tako uzrujan i neusredotočen?

Pitanja je mnogo.

Uživat ćete tražeći odgovore.

Likovi

Od samog početka, uživala sam u čitanju ovog romana. Slučaj je zanimljiv, napet i jeziv, a svako poglavlje završava tako da vas tjera na daljnje čitanje. Ponekad mi je bilo teško ostaviti knjigu za sutra, jedva sam čekala nastaviti čitati.

Pia i Oliver dobar su istražiteljski par, za promjenu nisu zaljubljeni i svako vodi svoj privatni život, manje ili više zanimljiv. I na ovom nas planu čekaju promjene koje, priznajem, nisam slutila u prethodnim romanima i veoma su me iznenadile. Međutim, spisateljica je vrlo dobro rastumačila privatne živote likova pa nam se ono što se dogodilo zaista čini kao jedini logičan potez.

Osim glavnih likova, koji se ipak razvijaju u više romana, i sporedni su likovi interesantni i životni. Tinejdžerica neprilagođena mjestašcu u kojem živi, slavna glumica još uvijek zaljubljena u mladića s kojim je odrasla, autistični dječak u kojem se skriva više nego što itko naslućuje, lokalni poduzetnik koji gradić drži u šaci…

Nele Neuhaus: Snjeguljica mora umrijeti

Kolektivna krivnja

Atmosfera radnje nešto je što također moram spomenuti. Spisateljica je odlično opisala zatvorenost male zajednice, gdje svi znaju sve i štite jedni druge, a kako su ujedinjeni u ljubavi, tako su ujedinjeni i u mržnji. Klaustrofobiju Altenheina  gotovo možemo opipati – nitko ništa ne zna, nitko ništa ne govori, a na kraju…

Kolektivna krivnja također ostavlja pomalo jeziv dojam na čitatelja. Svatko je za nešto kriv. U malim zajednicama, nitko nije nevin i nitko se neće izvući čist. 

Istaknula bih još jednu stranu ovog romana koja mi se svidjela – govoreći svojim likovima, spisateljica se bavi brojnim suvremenim problemima kao što su otuđenost obitelji, osuda mjesta u kojem živimo, raspadi brakova koji se izvana čine čvrsti te dijete s (uvjetno rečeno) poteškoćom koje se, umjesto ljubavlju i podrškom, šopa lijekovima.

Negativaca je više, isprva mislimo da je jedan, onda da je drugi i uz brojne preokrete napokon dolazimo do ubojice koji, kad razmislim, nije posve neočekivan, ali svakako je zanimljiv, vođen prilično realnim motivom. A što smo ono rekli o motivima?

Nele Neuhaus: Snjeguljica mora umrijeti

Ostali naslovi ove autorice:

Nevoljena žena

Prijatelji do groba

Duboke rane

Snjeguljica mora umrijeti

Tko sije vjetar

Zao vuk

Pročitala sam sve gore navedene romane i iako slučajevi nisu vezani jedan na drugi, privatni životi likova mijenjaju se i razvijaju iz romana u roman, tako da ipak preporučujem čitanje po redu.

Europa vs. Amerika

Premda su gore navedeni romani žanrovski kriminalistički romani, stil pisanja odudara od stila američkih krimi-romana na koje smo navikli. Vidi se da ovaj roman pripada europskoj (njemačkoj) književnosti, manje je nasilja, prizori nisu toliko krvavi i općenito, atmosfera je drugačija nego u američkim romanima, što ne znači da radnja nije napeta i da nas ne drži u neizvjesnosti. Baš naprotiv, svi romani ove spisateljice, Snjeguljica mora umrijeti pogotovo, odlikuju se odličnim slučajem koji možda neće lediti krv u žilama, ali svakako će vam izazvati trnce jeze, pogotovo ako čitate dok je mrak i… Dok ste sami.

Gdje kupiti:

Mozaik knjiga

Yaa Gyasi Povratak kući

Nakladnik: Znanje

Naslovnica romana Povratak kući: ©Znanje, Zagreb 2017.

naslovnica knjige Povratak kući

Povijest kakvu ne poznajemo

Povratak kući je zapanjujuća priča koja prati tri stoljeća i sedam generacija obitelji čije su sudbine vođene povijesnim, kulturološkim, rasnim i međuplemenskim konfliktima kroz vrijeme od tristo godina. Veličanstvena je to saga koja čitatelje ostavlja bez daha. Sve naše spoznaje o položaju crnog čovjeka pod bjelačkom čizmom, rasna segregacija i neizrecivo težak život crnaca u Africi, a kasnije i imigracija crnaca u Ameriku predstavlja samo djelić naše spoznaje koja nikad nije osvještena. U našem “civiliziranom” svijetu ne postoji saznanje što su sve preživljavali ti ljudi i u kakvim su nehumanim i neizrecivo teškim životnim uvjetima živjeli i radili kao robovi. Prestankom ropstva kao “slobodni ljudi” i dalje su trpjeli rasnu segregaciju živeći u posebnim gradskim četvrtima gdje su se borili za svakojake loše plaćene poslove, živjeli u lošim, nehigijenskim uvjetima života lišeni svakog dostojanstva. To su bile teške životne okolnosti u kojima su odgajali svoju djecu.

Ali do kraja svog života Esi će vidjeti prijazan osmijeh na bijelom licu i sjećati se onoga koji joj je uputio vojnik prije nego što će je odvesti u odaje-sjećat će se kako osmijeh bijelca znači da s idućim valom dolazi samo još veće zlo.(str.53)

Čovjek je čovjeku……

Nama običnim ljudima rođenim na drugoj strani zemaljske kugle nije jednostavno pojmiti sadržaj ove knjige. Povratak kući je roman koji šokira i postavlja pitanje: kako je moguće da ljudi čine jedni drugima takve grozote samo zbog toga što su neki rođeni sa drukčijom bojom kože. Mnoge povijesne nepravde ni dan danas nisu u potpunosti ispravljene, a Afroamerikanci nastavljaju svoju borbu i dan danas u Americi iako su tamo rođene treće i četvrte generacije afričkih iseljenika.

A priča ide…

Baaba, upitala je Effia, zašto se Adwoa udaje za ovog muškarca?

Zato što joj tako kaže mati (str.12)


Priča započinje s Effiom i Esi, dvije sestre koje su stjecajem okolnosti odvojene odmah po rođenju. Njihovi putevi nažalost se nikad više nisu ukrstili. Effia se udala za bijelog čovjeka i ostala u Gani, dok je Esi prodana kao roblje u Ameriku. Ovo je njihova priča i priča sedam pokoljenja njihovih potomaka. Robovi, plemenski sukobi, nasilje i nečuvena nehumanost dio su života crnog stanovništva u zarobljeništvu. Čak i oni koji su dočekali oslobođenje od robovskog jarma nisu pronašli sreću jer se nisu znali ni mogli prilagoditi životu, te su neki od njih posegnuli za alkoholom, drogom, porocima.

Bila je previše tamna da bi pjevala u Jazzingu. Tako su joj rekli kad je došla spremna za audiciju.”Pretamna”,rekao je.(str207.)

Knjiga Povratak kući na dvorišnom zidu

Dojam o pročitanoj knjizi..

Knjiga je zanimljiva i na više nivoa zahtjevna za praćenje zbog velikog broja likova.Zbog toga se treba u više navrata vraćati na početak i pratiti rodoslovno stablo jedne i druge sestre.
Nakon pročitane knjige ostala sam dugo razmišljajući. Čitajući potresna svjedočanstva crnaca koji su bili robovi u Gani ne možete ne osjećati sram što pripadate vrsti koja se zove čovjek. Ovo je knjiga koja vam duboko uđe u pore, prodrma vas, izbaci iz udobnih papuča i tople kuće i vrati nazad promijenjenog, zauvijek.

O autorici

Yaa Gyasi je spisateljica gansko-američkog podrijetla. Knjiga Povratak kući njezin je književni prvijenac. Roman je svojoj autorici donio prestižnu nagradu American Book Award za iznimno literarno postignuće u 2016.godini.

Gdje kupiti knjigu Povratak kući

Znanje

Melanie Golding: Nisu moje bebe

nakladnik: 24 sata d.o.o., Stilus knjiga, 2019.

naslovnica knjige Nisu moje bebe: ©24 sata d.o.o., Stilus knjiga

Melanie Golding: Nisu moje bebe

Nisu moje bebe. Čije su?

Lauren Tranter rađa blizance, dva prekrasna dječaka kojima daje imena Morgan i Riley. Još uvijek u bolnici, budi je nekakvo pjevanje. U blizini svog kreveta vidi prljavu ženu u dronjcima koja joj nudi zamjenu – Lauren će joj dati jednog svog dječaka. Ona će njoj dati jedno od svojih… Stvorenja. Ako Lauren odbije, uzet će oba djeteta. Prestravljena, Lauren se zaključava u kupaonicu i alarmira policiju.

Međutim, slučaj je odbačen kao deluzija neispavane mlade majke. Istražiteljica Joanna Harper osjeća da slučaj u sebi krije više nego se na prvi pogled čini.

Ali te sjene. Zadrhtala je. Nešto u vezi s ovim slučajem nije bilo u redu.

str. 72.

Unatoč Laureninom trudu i upornom skrivanju, blizanci nestaju. Uskoro su pronađeni i svi su sretni, osim izbezumljene majke koja tvrdi – to nisu moje bebe!

Što se dogodilo s blizancima, pročitajte u ovom jezivom romanu. Neće vam biti svejedno čitati ga dok ste sami, a oko vas tišina…

Bajke i legende

Narodne bajke i legende veoma su važne za razumijevanje i doživljaj radnje ovog romana. One su zapravo bile i motivacija – svako poglavlje počinje citatima iz irskih narodnih legendi i bajki. Ali, nisu te bajke one na koje smo navikli. Ovo su one prave, iskonske bajke, koje su služile za plašenje djece i objašnjavanje neobjašnjivog. Ovo su bajke o blizancima i mjenjolikima. O majkama koje su u krevetićima zaticale svoju djecu – koja to nisu. Čak i sama spisateljica ističe koliko su joj važne bajke i koliki su utjecaj na nju imale. Ne misli tu na one Disneyevske, nego one iskonske, u kojima su djeca otimana i ubijana, djevojke silovane, a vile su bile nešto od čega se bježalo i čija se imena šaputalo.

Čak je i naslovnica napravljena u tom tonu. Onako isprepleteno korijenje doista izgleda kao da je izašlo iz neke mračne priče o riječnim vilama i mjenjolikima.

Znate li tko su mjenjoliki? Prema legendi, to su stvorenja kojima se zamijene ljudska djeca. Oni u potpunosti preuzmu vanjski izgled djeteta, ali majka uvijek shvati da to nije njezino dijete.

Zato Lauren tako očajnički vrišti od početka gotovo do kraja romana: To nisu moje bebe!

Melanie Golding: Nisu moje bebe

Atmosfera straha

Fabula romana cijelim je tijelom protkana osjećajem jeze. Onako kad vam se nakostriješe dlačice na vratu. Znate da nešto nije kako treba, isto kao što to zna i naša istražiteljica Jo Harper.

Ali, kako vjerovati u Laureninu priču o riječnoj spodobi koja joj želi ukrasti bebe, kad smo svi mi realna bića i sigurni da je takvo što nemoguće?

Ni Laurenin suprug Patrick ne vjeruje u priču svoje supruge, smatra da je ona samo veoma umorna i bezrazložno zabrinuta.

Kako sve dulje i dublje tonemo u atmosferu romana, počinjemo vjerovati u tu mješavinu fantazije i zbilje. Čitavo vrijeme nismo sigurni u taj bajkoviti dio, događa li se on ili ne. Nismo sigurni možemo li vjerovati glavnoj protagonistici i njezinim utvarama. Čak i oni koji su poput mene, koji ne vjeruju u te nadnaravne stvari, čitajući stranice ove knjige pomisle: Što ako? Spisateljica je uspjela utkati tu nadnaravnu priču u jednu realnu situaciju i stvoriti atmosferu strepnje. Kao da se ta apsurdna, fantastična situacija doista može dogoditi. Sve je opisano uvjerljivo. Stvarno uvjerljivo…

Atmosfera koju stvaraju opisi uljeza u bolničkoj sobi, opisi tog mirisa, tih zvukova, bude u nama jezu i odlično su napisani.

Glavna ženska boljka – nisam dovoljno dobra

Pričati o kraju romana bilo bi veliki spoiler pa to neću raditi, iako bih o njemu imala puno toga za reći. Naglasit ću samo da će vas kraj možda ne toliko šokirati, koliko iznenaditi. Poželjet ćete nastavak.

Raspravit ćemo malo o glavnoj premisi romana, a to je majčinstvo.

Lauren je tek postala mama – pratimo njezin porođaj i uočavamo koliki utjecaj ima na psihu žene, čak i kada sve prođe uglavnom u redu. Zatim je tu krivnja – zašto odmah nisam zavoljela svoje dijete?

Još je čekala na navalu ljubavi. Onu koju svu odjednom osjetiš iste sekunde kada se rode i koja je drukčija od svega što si do tada osjetio. Navala ljubavi o kojoj ljudi koji imaju djecu uvijek govore. Radovala joj se. Brinulo ju je što je još nije osjetila.

str. 14.

Već se od prvog dana majčinstva Lauren ne osjeća dovoljno dobro za tu novu ulogu. Osjeća da je podbacila u ulozi majke i da svim njezinim prijateljicama to ide bolje. Čitavo vrijeme misli da je na neki način odgovorna zbog nestanka svojih beba. Opravdava se dolje navedenim citatom, kao da bi je itko doista mogao kriviti zato što je umorna od cjelodnevne brige o blizancima.

Nije ih odmah voljela, ali ih je zavoljela nakon nekog vremena. Prodrlo je to u nju. Sporo. Kao da je ljubav nešto što se polako pijucka. Opija. Gomila se. Raste. Polako, potiho, ali nezaustavljivo, sve dok je nije posve opila… Voljela ih je, to je bio njezin poziv.

str. 223.

Ne pomaže joj ni Patrick koji, pod maskom razumijevanja, skriva klasičan tradicionalan odnos prema ženi-majci: njezino je mjesto uz djecu, onda je dužna ustajati tijekom noći i hraniti ih, on se mora naspavati i tako dalje i tako dalje. 

Melanie Golding: Nisu moje bebe

Vrtuljak emocija

Žanrovski, roman je kombinacija psihološkog i fantastičnog romana.

Ovaj „fantasy“ dio jasan vam je iz svega gore navedenog. Naravno, već slutite i zašto stoji onaj „psihološki“ dio – on proizlazi iz toga što pratimo psihičko stanje jedne mlade mame koja se pokušava nositi sa stravičnom situacijom u kojoj se našla.

Prije nego doznamo što se doista dogodilo blizancima, proći ćemo, skupa s Lauren, pravi vrtuljak različitih emocija. Osjećat ćemo strah, strepnju, progonjenost, krivnju. Ali i hrabrost, požrtvovnost i beskonačnu ljubav.

Sigurna sam da ćete uživati u svakoj stranici i dobiti malo drukčiji uvid u psihu žene u jednom tako osjetljivom razdoblju. Nadam se da ćete razumjeti, a ne osuđivati.

Ostali naslovi ove autorice:

Nisu moje bebe prvi je roman Melanie Golding.

Gdje kupiti:

Stilus knjiga

Drugo mišljenje

Po prvi puta na našem blogu, obje “male od knjiga” pročitale su i recenzirale istu knjigu!

Drugo mišljenje pročitajte ovdje!

Melanie Golding: Nisu moje bebe

Izdavač: 24 sata d.o.o, Stilus knjiga 2019.

Naslovnica romana Nisu moje bebe : ©24 sata d.o.o Stilus knjiga

Nisu moje bebe naslovnica

Pitanja za čitatelja

Ovo nisu moja djeca!, tvrdi Lauren Tranter za blizance stare nekoliko tjedana. Što se dogodilo Rileyu i Morganu? Jesu li oteti? Zamijenjeni? Kako to da nitko osim majke ne shvaća da su djeca zamijenjena? Sve su to pitanja koja se nalaze ispred čitatelja u ovom napetom i na trenutke mračnom i mističnom romanu Nisu moje bebe.

Radnja romana Nisu moje bebe

Lauren i Patrick Tranter naizgled su normalan mladi bračni par s tek rođenim blizancima Riliyem i Morganom. Blizanci su zdrave i napredne bebe koje nitko ne uspijeva razlikovati osim Lauren. Ona sa sigurnošću zna koji je Riley, a koji Morgan. Zaplet nastaje već u rodilištu. Lauren je uvjerena da joj sumnjiva žena odjevena u dronjke želi ukrasti djecu. Ali, to vidi samo Lauren. Ni suprug Patrick, ni policijski službenici, čak ni medicinsko osoblje u bolnici ne uočava ništa zabrinjavajuće. Svi osim uporne detektivke Jo Harper mišljenja su da je Lauren u poslijeporođajnoj psihozi, nestabilna, dezorijentirana i zbog pretjerane brige o blizancima sklona deluzijama. Nakon što blizanci bivaju nakratko oteti, a zatim vraćeni, Lauren je uvjerena da su djeca zamijenjena. Neobični glasovi govore joj kako ponovno dobiti svoju djecu, a vratiti onu koja nisu njezina ….

Likovi koji “nose” ovaj roman

Jako mi se sviđa kako je autorica slojevito psihološki donijela ženske likove. Pogotovo lik Lauren i lik detektivke Jo Harper. Lauren je depresivna mlada žena koja se veoma teško nosi s brigom oko tek rođenih blizanaca, pogotovo što nema dostatnu pomoć supruga Patricka. Mračne misli i priviđanja različitih likova koji se, kako roman napreduje, sve više javljaju u Laureninim mislima, često stavljaju čitatelja u nedoumicu. Ima li Lauren pravo? Jesu li djeca zaista u opasnosti?

Detektivka Harper odlučna je mlada žena koja ima problema s autoritetima nadređenima joj u policijskoj hijerarhiji. Ipak, odlikuje je britak um i izražena intuicija koja je tjera da slijedi svoje instinkte. Harper ne uspijeva “posložiti” ni svoj privatni život, a zanimljivo je autoričino koketiranje sa spolnim orijentacijama kod Harper i prijateljice novinarke Amy.

Lik Patricka je, po mom mišljenju, opisan pomalo “plošno. Muž koji se ne može nositi s depresivnom suprugom i brigom o tek rođenoj djeci. Nemamo objašnjenje što Patrick misli o Laureninim sumnjama. Premda verbalno daje Lauren podršku, Patrick ne odolijeva izazovu izvanbračnog flerta. Ne sviđa mi se što tijekom cijele knjige traži isprike za svoje ponašanje.

knjiga Nisu moje bebe i mačak

Atmosfera

Atmosferu jezovitosti i napete krimi-priče autorica potkrepljuje narodnim legendama o vilama i čudovišnim stvorenjima koji žive u rijeci i koji se, s vremena na vrijeme, obraćaju Lauren. Priče su duboko jezovite, tako da se na trenutke ne osjećate ugodno ako čitate roman negdje na osami ili u praznoj kući. Atmosfera napetosti i nečega što je sudbinski zlo čini da se povremeno osvrćete ne biste li negdje ugledali neko neobično i jezovito stvorenje koje vas gleda.

Sve je to pridonijelo stvaranju atmosfere tjeskobe i noćne more kojoj se ne nazire kraj. I premda zdravorazumski osjećate da je priča u medicinskom smislu objašnjiva, autoričino igranje elementima nadnaravnog savršeno upotpunjava ovu priču.

Vrsta romana Nisu moje bebe

Roman je kombinacija klasičnog trilera i romana s nadnaravnim elementima. Autorica je vrlo spretno “fuzirala” elemente jednog i drugog tipa romana. I sama autorica inspirirana je pričama koje je slušala u najranijem djetinjstvu o vilama, riječnim stvorenjima i čudovištima koje nisu uvijek završavale sretnim krajem.

A kraj ovog romana? Presudite sami…Za mene nije gotovo… Neka nam pitanja ostaju u zraku…

O autorici

Melanie Golding diplomirala je i magistrirala kreativno pisanje na Sveučilištu Bath Spa. Napisala je više kratkih priča i romana. Osim bavljenja pisanjem, radila je različite poslove vezane za djecu i mlade, a jedno vrijeme je bila i učiteljica glazbe. Za roman Nisu moje bebe otkupljena su filmska prava i uskoro će biti ekraniziran.

Gdje kupiti:

Stilus

Drugo mišljenje

Po prvi puta na našem blogu, obje “male od knjiga” pročitale su i recenzirale istu knjigu!

Drugo mišljenje pročitajte ovdje!