Lisa Kleypas: Jedne noći u ponoć

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2017.

Naslovnica romana Jedne noći u ponoć: ©Mozaik knjiga

-Ne vjerujem u sudbinu – rekla je. – Svaki je čovjek vladar svoje sudbine. …

-Ne bih se složio. Svatko, pa i najmoćniji od nas, bespomoćan je u rukama sudbine. (str. 33.)

Lisa Kleypas: Jedne noći u ponoć

Jedne noći u ponoć

Nakon smrti roditelja, dvadeset šestogodišnja Amelija Hathaway primorana je postati glava obitelji i pobrinuti se za tri mlađe sestre i starijeg brata Lea, koji dane krati pijući, kockajući i smucajući se po sumnjivim dijelovima Londona. Nakon što Leo nenadano naslijedi titulu vikonta, imovinsko stanje naglo im se popravlja, ali ne toliko da bi Amelija mogla uživati u bezbrižnosti.

Želeći pomoći sestri Win da se oporavi od bolesti pluća i Leu da se izliječi od alkohola i velike tuge koja je zaledila njegovo srce, Amelija čitavu obitelj seli na imanje u Hampshireu. Tamo ih dočekuje oronula stara kuća u koju treba uložiti više nego što imaju.

Bila je to zapravo vrlo šarmantna kuća, pomalo čudna i tajnovita, ali s mnoštvom odlika. Trebalo ju je samo dovesti u red. Zapravo, po mnogočem je bila nalik Hathawayevima. (str. 121.)

Tamo ih dočekuje i Cam Rohan, zgodan i iznimno bogat mladić romskog podrijetla s kojim Amelija ima neke neriješene poslove.

Bio je mlad muškarac, nije mu još bilo ni trideset. Punih usnica, snažne uglate čeljusti i očiju boje zlaćano smeđeg topaza, izgledao je poput grješnog anđela. Kosa mu je bila duga i kovrčava, tamni uvojci padali su mu na ovratnik, a jedna ušna resica bila mu je ukrašena brilijantom. (str. 16.)

A kad se kaže da imaju neriješene poslove, misli se na strastveni poljubac koji ni jedno od njih ne može izbaciti iz glave.

Nakon što se jadnim Hathawayima zaredaju nevolje, Cam je uvijek tu da ih iz njih izvuče.

I da se u uvuče u krevet ženi koja mu je zavrtjela glavom.

Bez obzira na podrijetlo, imovinski status i svoje divlje naravi, njih dvoje naći će način kako bi bili skupa.

Unatoč zlim jezicima, unatoč tajnama koje kriju, unatoč prošlosti.

Amalija i Cam – dom i sloboda

Amelija Hathaway glavna je protagonistica romana Jedne noći u ponoć, prvog iz serije o obitelji Hathaway.

Znala je što vidi pred sobom: mladu tamnokosu damu rumenih obraza i raskošnih oblina, odjevenu u običnu, praktičnu haljinu i s udobnim cipelama na nogama. Ukratko, potpuno drukčiju od blijedih, vitkih i krhkih žena kakve su bile u modi. Bila je svjesna da nije od onih koje bi izgledom plijenile pozornost gdje god da se pojave, no ujedno, bez lažne skromnosti, znala je da ju muškarci smatraju privlačnom. Već se odavno mogla udati, no čekala je pravog… (str. 15.)

U prošlosti povrijeđena, odlučuje ostati usidjelica i život posvetiti svojoj obitelji.

Svi njeni planovi padaju u vodu kad upozna Cama, šarmantnog, tajnovitog Roma koji joj istog trenutka zavrti glavom.

Lisa Kleypas: Jedne noći u ponoć

I Cam je otprve oduševljen Amalijom, ne samo njezinom izvanjskom ljepotom, već onim što ona doista jest.

No, oboje su svjesni i svojih razlika. On je Rom koji više od svega cijeni slobodu i iako trenutno živi životom gadjija, mašta o danu kada će se vratiti slobodi i životu u prirodi, nevezan novcem, kućom, zidovima.

Njezina čvrsta veza s obitelji i spremnost da za njih učini sve što je u njezinoj moći… bilo je to nešto što ga je nagonski privuklo. U tom je bila poput Roma. Poput njega. Ipak, u suštini su bili posve različiti. Znao je da je vezana za dom; sklona pustiti korijenje. Bilo je nadasve ironično što ga je privukla žena koja je predstavljala sve od čega je želio pobjeći. (str. 147.)

Hoće li to dvoje ljubavnika uspjeti pomiriti svoje razlike? I kako?

Tko će se kome predati?

I, kada je ljubav prava, treba li se uopće predavati?

Jedne noći u ponoć – povijesni ljubavni roman

Stvarno ne znam što toliko imam protiv ljubavnih romana. Uvijek o sebi mislim kao o curi koja je rođena za trilere, ali svako toliko naiđem na serijal ljubića koji me oduševi!

Tako je bilo s Maiden Lane serijalom autorice Elizabeth Hoyt, a čini se da će tako biti i s ciklusom o Hathawayima autorice Lise Kleypas.

Mislim da je to zato što su oba serijala povijesni ljubići – Jedne noći u ponoć, kao i ostala četiri nastavka, događaju se u sredinom 19. stoljeća. Valjda mi se sviđa to vrijeme gdje su žene bile dame, a muškarci junaci. Gdje se pazilo na čast, ponos i dostojanstvo, a opet pronalazilo vremena i tajnih kutaka za uživanje u ljubavi, romansi i poljupcima.

Ni u ovom romanu ne nedostaje erotike i vrućih igrica glavnih likova, ali sve je to lijepo zašušureno u vrtuljak prave ljubavi, nježnosti, skrivenih strasti i smjernosti.

Borba protiv predrasuda

U romanu Jedne noći u ponoć sviđa mi se Amalija, glavni ženski lik. Ona je jaka, na leđima nosi cijelu svoju obitelj i za sve se njih brine, misli da je prestara za udaju (što mi je isprva bilo stvarno smiješno, no svako sam se toliko podsjećala da je ipak riječ o nekim drugim vremenima) i čvrsto odlučuje biti usidjelica (ha-ha-ha) sve dok joj mladi, privlačni Rom ne zaljulja tlo pod nogama.

-U biti, grozim se da bih morala živjeti u podređenoj ulozi – priznala je. – Nisam nimalo pokorna, a to je ono što muškarci očekuju od supruge, zar ne? (str. 82.)

Kod Cama mi se sviđa to što prihvaća njezinu zapovjedničku i jaku narav, iako, naravno, i ona tu i tamo poklekne i isplače mu se na ramenu.

Malo mi se manje sviđa njegova posesivnost i ljubomora, ali u romanu je to objašnjeno njegovim romskim zaleđem i zapravo funkcionira, iako u stvarnosti mrzim takve tipove. Kod Cama je taj segment sveden na minimum pa nam, unatoč tim nekim svojim mušicama, i dalje ostaje simpatičan.

Primijetila sam da se i drugi nastavak ciklusa, Zavedi me u zoru, bavi ljubavlju između Roma i djevojke ne-romskog podrijetla i sviđa mi se način na koji ovi romani, premda isprva shvaćeni kao lako štivo za odmor, zapravo šire naše vidike i umanjuju predrasude.

Kao što se serijal Maiden Lane borio protiv predrasuda prema ženama, tako mi se čini da se i ovaj roman na svoj način bori protiv predrasuda prema Romima. Upoznaje nas s njihovom kulturom, običajima, riječima i vjerovanjima i u tome leži jedan dio njegove ljepote.

Jedva čekam baciti se na ostatak serijala!

Serijal o obitelji Hathaway

Ostali naslovi ove autorice:

Lisa Kleypas autorica je brojnih povijesnih i suvremenih ljubavnih romana. Ne bi imalo smisla nabrajati ih sve, zato navodim serijal o obitelji Hathaway:

Serijal o obitelji Hathaway upravo čitam, tako da ćete na našem blogu uskoro moći pronaći recenzije svih pet nastavaka! E sad, u serijalu o Hathawayevima pojavljuju se različiti simpatični likovi za koje sam otkrila da su zapravo ljubavnici iz prethodnog serijala koji je povezan godišnjim dobima. Ako vas zanima kako su se zaljubili vikont St. Vincent i Evie, grof Westcliff i lijepa Amerikanka Lillian te ostali, u Hathawayevima sporedni likovi, posegnite za sljedećim naslovima:

  • Jedne strasne zime
  • Proljetni skandal
  • Tajne ljetne noći
  • Dogodilo se jedne jeseni
  • Na božićno jutro

Tu je, zatim, serijal o obitelji Ravenel:

  • Hladnokrvni zavodnik
  • Udaja za Winterbornea
  • Igra s vragom
  • Kao stranci

Od suvremenih ljubavnih romana navodim:

  • Slatkorječivi neznanac
  • Vrag plavih očiju
  • Sponzor
  • Djevojka smeđih očiju

Gdje kupiti roman Jedne noći u ponoć:

Mozaik knjiga – Svi gore navedeni naslovi su dostupni, neki i po sniženoj cijeni!

Uživate li u čitanju ljubavno-erotskih povijesnih serijala, bacite oko na Byron serijal autorice Tracy Anne Warren i Maiden Lane serijal autorice Elizabeth Hoyt.

Delia Owens: Djevojka iz močvare

Nakladnik: Vorto Palabra, Zagreb 2019.

Naslovnica knjige Djevojka iz močvare: ©Vorto Palabra

Delia Owens

Djevojka iz močvare – odrastanje u močvari

Djevojka iz močvare predivna je knjiga koja nikoga neće ostaviti ravnodušnim. Radnja se događa između 1952. i 1970. godine. U njoj pratimo rođenje i osamljenički život Kye Clark, najmlađe od petero sestara i braće odraslih u močvari, na rubu Barkly Covea, mirnog gradića na obali Sjeverne Karoline. Djevojčica koja je rasla uz nasilnog oca, nakon što je obitelj napustila majka, a zatim malo po malo i starija braća i sestre, ostaje odbačena od stanovnika obližnjeg sela. Nakon što i Kyin otac nestaje u alkoholnom tremensu, ostaje potpuno sama u dobi od desetak godina. Nemarom i nebrigom lokalnih vlasti, koji ne mare za djevojčicu na rubu močvare, Kya živi potpuno osamljena, često izgladnjela i na rubu egzistencije cijelo svoje djetinjstvo i mladenaštvo. Jedinu potporu daju joj isto tako marginalizirani pripadnici crnačke obitelji, Jumpin i njegova žena Mabel te dječak Tate s kojim provodi zajedničko vrijeme u prirodi.

Dijete po dijete

Oči u oči

Rastemo kao jedno,

 Dijelimo duše. str. 213.

Kya-osamljenički život zajedno s prirodom

Izolirana u divljini, odbačena od svih, Kya izrasta u osjetljivu, pronicljivu, inteligentnu i emocionalno otkrhnutu djevojku kojoj je močvara najbolji prijatelj. Njezina izoliranost je tolika da kod čitatelja izaziva neizmjernu tugu, ali i divljenje kako se nježno živo biće u teškim okolnostima izborilo za život. Odrastajući, Kya postaje mlada djevojka srasla s močvarom, pomalo divlja i introvertirana, sa samo nekoliko prijatelja, toliko izolirana da je u divljini opstala učeći iz prirode, hraneći se njezinim resursima, poštujući njene zakone i sprijateljujući se s pticama i ostalim životinjama u močvari. Ali to nije njezin izbor. Kyu su ljudi napustili.

Nikad nisam mrzila ljude. Oni su mrzili mene. Oni su ismijavali mene, oni su napustili mene, oni su maltretirali mene. Oni su napadali mene. Da, istina je, naučila sam živjeti bez njih. str. 338.

Odlazak majke

Cijeli život muči je majčin odlazak i majčina odluka da napusti obitelj. S nasilnim ocem napokon pronalazi zajednički jezik, ali to je naprasit čovjek koji ima svoje demone i koji jednog dana jednostavno odlazi. Kya ostaje sama na svijetu. Tako mala, tako slabašna, tako nemoćna. A tek dijete…Ali Kya je borac. Borac za hranu, borac za ogrjev, borac za preživljavanje, borac za ljubav, samopoštovanje i čast.

Chase Andres je mrtav

Priča započinje kada je jedan od najpopularnijih lokalnih momaka, Chase Andrews, pronađen mrtav na dnu vatrogasnog tornja,  na rubu između močvare i grada. Lokalno stanovništvo, Chaseovi roditelji i supruga uvjereni su da je krivac Kya. Naime, Chase i Kya jednom su imali romantičnu vezu koju je Chase prekinuo jer Kya nije bila djevojka koju bi njegovi roditelji željeli za snahu. Oženio je djevojku iz svog društvenog kruga. Kya je optužena unatoč nedostatku dokaza i pravna bitka počinje…

Močvara

Što je močvara nekome tko ništa nema? To je dom koji nas čeka s zahvalnošću, šum vlati trave koje nas bude, zrnca pijeska pod nogama, kliktaj ptica koje prelijeću, školjke koje sjaje na sprudovima. Sve što je nama topla kuća, ognjište i obitelj, to je Kyi pružala močvara. Ono što je nama civilizacija, za Kyu je priroda. Stoga, i ne čudi što je ona postala savršeni poznavatelj ovog areala u tolikoj mjeri da je s godinama postala pravi ekspert, objavila dvije knjige o školjkama i pticama, koje su postale cijenjene u znanstvenim krugovima toliko da se za Kyu zainteresirala i cijela znanstvena zajednica.

 Močvara nije kaljuža. Močvara je prostor svjetla, gdje trava raste iz vode, a voda utječe u nebo. str. 11.

Tate

Volio je Kyu kao dječak, a zatim i kao odrastao mladić. Tate je naučio Kyu čitati, opismenio je i pomogao da preživi tako da joj je dugo godina bio, uz crnački par Jumpina i Mabel, jedini prijatelj. Odlaskom na fakultet malo se pogubio i napustio Kyu, ali je nikad nije zaboravio.

Lik Tatea ostao mi je malo nedorađen. Odlazak na fakultet prevagnuo je u odluci da ne napusti Kyu, ali nije baš objašnjeno zašto se nije vratio nakon toliko vremena. Tate se vratio Kyi tek nakon što je završila njezina veza s Chaseom. Nije se borio za Kyu i na nekim je mjestima ispao slabić. Ali ipak, on je jedini Kyin prijatelj od djetinjstva i osoba koja prati cijeli Kyin život.

Ljubav je prečesto

Odgovor zašto se ostaje.

Prerijetko razlog.

 Da se ode.

Puštam konop i

 Gledam te kako plutaš od mene. str. 209.

Delia Owens Djevojka iz močvare

Dojam o romanu Djevojka iz močvare

Djevojka iz močvare prekrasno je ispričana, dirljiva priča o odrastanju, ljubavi, prkosu i nepobjedivom duhu jedne djevojke. Istovremeno, knjiga je nevjerojatna oda i hvalospjev prirodi, njezinim moćima i resursima, pred kojima se mi, ljudi, možemo samo pokloniti.

Kyina priča je bolna, ostavlja nas bez daha. Djevojčica koja je ostavljena sa šest godina da živi s nasilnim ocem, koji je također nakon nekoliko godina otišao, priča je koja vas takne duboko u srce. Kako je moguće preživjeti u takvim uvjetima i odrasti u nekog tako čvrstog, jakog, a istovremeno tako ranjivog kao Kya? Pročitajte ovu knjigu, divite se ovoj djevojčici, navijajte za nju i nadajte se da se ovakve priče događaju samo u književnoj fikciji. Ova veličanstvena knjiga predstavlja slavlje života, pobjedu ljubavi i hvalospjev prirodi. Opisi prirode su poetski, vrlo lijepi i na trenutke pretjerano lirični. Ali, to samo daje draž ovoj predivnoj knjizi.

Rastemo kao jedno, dijelimo duše. str. 213.

O autorici:

Delia Owens po struci je biolog i nije neobično da je tema njenog romana usko vezana uz prirodu. Godine 2018. Delia Owens predala je izdavaču svoj prvi roman, Djevojka iz močvare, koji je tada tiskan u samo 27000 primjeraka. Onda je uslijedio iznenađenje: djelo se brzo uspelo na New York Timesovu listu bestselera i tamo ostalo poduže vrijeme. Do danas je prodano u četiri milijuna primjeraka. Svemu su uvelike pomogli mediji. Popularna glumica Reese Witherspoon je Djevojku iz močvare izabrala za knjigu mjeseca svog književnog kluba, ali i bez obzira na to, knjiga je lako našla put do čitatelja zbog svoje dirljivosti i osobnosti.

Gdje kupiti roman Djevojka iz močvare:

Vorto Palabra

Riley Sager: Dođi prije mraka

Nakladnik: Fokus, 2021.

Naslovnica romana Dođi prije mraka: ©Fokus

Svaka vam kuća može ispričati priču i s vama podijeliti tajnu. (prolog)

Riley Sager: Dođi prije mraka

Dođi prije mraka

Prije dvadeset pet godina, Ewan i Jess Holt te njihova mala kći Maggie sele se u prekrasno viktorijansko zdanje Baneberry Hall. Tu počinje njihova noćna mora i, dvadeset dana kasnije, otamo bježe glavom bez obzira, u gluho doba noći, ostavljajući sve što imaju.

Nisam imao pojma što nam Baneberry Hall sprema. Nisam imao pojma da će nas povijest kuće, unatoč našim najboljim naporima, pokušati udaviti. Da će nam dvadeset dana između tih zidova biti noćna mora na javi.

Da smo išta od toga znali, okrenuli bismo se na mjestu, otišli iz Baneberry Halla i nikad se više ne bismo vratili.

str. 61.

Ewan Holt zatim piše Kuću užasa, horor roman o tome što im se dogodilo u ta tri tjedna i kako je, od savršenog obiteljskog doma, Baneberry Hall postao kuća strave. Roman postaje hit, a Baneberry Hall obilježen kao ukleta kuća.

Danas, Maggie Holt dizajnerica je interijera. Nakon očeve smrti naslijedila je omraženu kuću i odlučna je otkriti što se zapravo tamo dogodilo dok je bila petogodišnja djevojčica. Jer, interesantno, Maggie se iz tog razdoblja ničeg ne sjeća.

Svaka kuća ima priču. Baneberry Hall također. Ta priča – istinita priča – možda je još uvijek tamo. Zašto smo otišli. Zašto je otac imao potrebu lagati o tome. što sam ja uistinu tamo doživjela. Svi se ti odgovori možda skrivaju među tim zidovima, možda čekaju da ih pronađem.

str. 54.

Ipak, u jedno je uvjerena – očev jezivi hit-roman nije istinit.

Zašto su joj roditelji cijelo vrijeme lagali, toliko da ih je to stajalo braka?

-Zašto ste se onda razveli?-

-Jer ponekad, Mags, parovi prožive nešto toliko užasno da čak ni ljubav ne može popraviti stvar.

str. 160.

Kakve to tajne vrebaju u ukletoj kući Maggiena djetinjstva?

Možda je bolje da se neke istine nikad ne saznaju…

I da tajne ostanu zauvijek skrivene.

Ukleta kuća

Maggie dolazi u Baneberry Hall potpuno uvjerena da je svaka riječ očeva romana velika debela laž. No već nakon prve noći, sve u što vjeruje poljuljano je – zvukovi previše zlokobni, a da bi bili slučajni, stvari koje nestaju, sjene koje vrebaju u blizini…

Je li moguće da je otac ipak bio u pravu?

Je li moguće da je kuća – ukleta?

Riley Sager: Dođi prije mraka

… plačem zbog svih verzija sebe koje su postojale tijekom godina. Zbunjena petogodišnjakinja. Snuždeno dijete razvedenih roditelja. Gnjevna devetogodišnjakinja. Znatiželjna ja. Prkosna ja. Poslušna ja. Toliko inkarnacija, i svaka je tražila odgovore i sve su me dovele ovamo i sada, dovele mogućoj istini s kojom nemam pojma kako se nositi.

str. 210.

Maggie počinje preuređivati kuću, a svaka nova soba u koju uđe otkriva novi užas.

Likovi iz njenih dječjih noćnih mora opet su tu – Gospodin Sjena, Gospođica Kovanica i Curica.

I što više čitamo ovaj roman, oni postaju likovi i iz naših noćnih mora.

Kuća užasa unutar romana Dođi prije mraka

Jedan od najboljih dijelova romana definitivno je priča u priči – unutar romana Dođi prije mraka umetnut je i roman Maggienog tate Ewana Holta Kuća užasa! Na taj nam način autor daje šansu da čitamo čak dva vrhunska djela – njegov psihološki triler i Holtov horor!

Dok čitamo dvostruko viđenje iste radnje – ono tate Holta, puno duhova i drugih natprirodnih pojava i ono Maggieno, realno i s nogama čvrsto na zemlji, i sami se osjećamo poput lika u knjizi. Lika koji želi saznati istinu o događajima u Baneberry Hallu otprije četvrt stoljeća.

Zašto su Holtovi onako naglo pobjegli iz svog novog doma?

Zašto Maggie tako uporno niječe očevu istinu?

I što se, dovraga, dogodilo?

Tata tvrdi jedno, kći uporno traži dokaze za drugo.

No, kada se i sama suoči sa zvukovima i sjenama svoje stare, strašne kuće, sve u što Maggie vjeruje bit će poljuljano i stavljeno na kušnju.

Nije valjda tata cijelo vrijeme govorio istinu?!

Duhovi vrebaju iz mraka

Malo je reći da me roman Dođi prije mraka oduševio! Inače uopće ne vjerujem u duhove, uklete kuće i takve stvari pa sam bila pomalo sumnjičava prema kvaliteti ovog romana, ali bila sam potpuno u krivu! Riley Sager opet uspijeva!

Bila sam prikovana uz knjigu od prve stranice i nikako ju nisam mogla ispustiti iz ruku!

Moram priznati, nisam ju mogla čitati prije spavanja jer mi je stvarno bila jeziva…

Svi ti zvukovi, kuckanje, tupkanje, gramofoni koji se sami pale, zmije koje plaze u zidovima…

I najgore od svega – duhovi!

Gospodin Sjena koji viri kroz pritvorena vrata ormara…

Gospođica Kovanica koja vreba iz kuta sobe…

Ajme! Sve je to bilo previše za moje nježne živce… Kunem se, imala sam osjećaj da ću, kad uđem u tamu hodnika, iza sebe osjetiti ledeni dah nekog od njih dvoje.

Jednu sam noć jedva zaspala, neprestano osluškujući zvukove svog (starog) stančića…

E sad, kraj. Pretpostavljam da će mnogi čitatelji imati problem s krajem ovog romana.

Ni ja nisam sigurna što o njemu mislim.

Na trenutke mi se ne uklapa, a onda opet, čini mi se kao jedini logični i mogući završetak.

Možda bih voljela da se sve odvilo nekako drugačije, ali neću vam spoilati radnju.

Sami pročitajte i vidite.

Čitanje definitivno nećete požaliti!

I malo upozorenje za kraj – ne čitajte dok ste sami.

Ne čitajte prije spavanja.

Riley Sager: Dođi prije mraka

Ostali naslovi ovog autora:

  • Preživjele
  • Zadnje što sam vam lagala
  • Dođi prije mraka

Pročitala sam sve Sagerove romane i stvarno volim ovog pisca. Sposoban je u čitatelju probuditi neku jezu i postići da se i mi skeptici osvrćemo preko ramena (skeptično, naravno ?).

Najmanje mi se svidio roman Zadnje što sam vam lagala. Iskreno, upravo preturam radnju po mozgu i ne mogu se sjetiti zašto. Valjda mi nije bio toliko strašan koliko su to bila ova druga dva.

Roman Preživjele bio mi je izvrstan, Dođi prije mraka još bolji!

Sagera svakako preporučujem!

Gdje kupiti roman Dođi prije mraka:

Fokus

Roman Dođi prije mraka uvrstile smo na svoj popis 10 romana za čitanje na godišnjem odmoru. Ako vas zanima koje smo to romane, osim ovog, izdvojile za ljetno čitanje, kliknite ovdje i saznajte! ?

Ruth Rendell: Društvo svete Zite

Nakladnik: Mozaik knjiga

Naslovnica knjige Društvo svete Zite: © Mozaik knjiga, Zagreb 2021.

Ruth Rendell Društvo svete Zite

Društvo svete Zite – koloplet likova iz Hexam Placea

Upravo izašla knjiga Ruth Rendell, Društvo svete Zite, zanimljivo je napisan kriminalistički roman koji nema odlike klasičnog krimića. Mnoštvo likova, koji su svi redom zapravo susjedi u ulici Hexam Place, koja se sastoji od nekoliko stambenih zgrada i pivnice Dugong,  i njihovi svakodnevni životi, prikazani su na poseban način bez uplitanja spisateljice u osobnosti  i karakter likova. Ovakav način pisanja koji je gotovo dokumentaristički, u stilu novinarskih kartica, koji govori o događajima, ali ne i o psihološkim i emocionalnim aspektima ličnosti, stvorio je roman za koji vam se čini da je na prvu površan, možda čak i hladan (jer se ne možete, bar ja, poistovjetiti ni s  jednim likom), ali uz koji se možete zabaviti, iščekujući kako će se rasplesti radnja.

Društvo svete Zite- osnivanje kluba

Stanari ulice Hexam Place uglavnom su iz redova britanske aristokracije: lordovi (obitelj Studly), bogataške obitelji koje su imetak dobile nasljeđivanjem (samoprozvana princeza Suzan),  bankarskim mešetarenjem (Preston i Lucy Still) ili javnim poslovima (homoseksualni par Damian i Roland). Svih njih opslužuje hrpa pomoćnih radnika: vozača, njegovatelja, au pair djevojaka-pratiteljica, vrtlara, kuhara i domaćica. Nezadovoljstvo koje oni osjećaju zbog svog podređenog položaja i diskriminacije od strane aristokracije, nagnalo ih je na osnutak kluba u kojem će jednom tjedno razgovarati o svojim problemima. Sastanci su se održavali u pivnici Dugong.

Šaroliko društvo u međusobnim vezama

Nakon što upoznamo sve stanare i pomoćno osoblje ulice Hexam Place (kako bi nam pomogla u tome autorica na početku knjige prilaže zgodnu mapu), saznajemo da su njihovi odnosi duboko isprepleteni. Vozač spava s lordovom kćeri i ženom, homoseksualni par se želi vjenčati i planira veliku svadbu, vrtlar koji je psihički bolesnik radi kod više poslodavaca, dadilja kod Stillovih više je majka djeci nego njihova vlastita majka, a Preston Still saznaje da njegova žena ima ljubavnika koji je nećak bogate starice iz susjedne kuće. Uz to je i glumac u tv-sapunicama.

Preston Still rješava se ženinog ljubavnika

Uhvativši ženu s ljubavnikom, Preston Still ubija istog, nehotice ga gurnuvši niza stepenice. Nehotično ubojstvo potiče niz raznih događaja. U pomoć mu stiže pratiteljica, au pair djevojka Montserrat, koja opet ima svoje planove vezane za Prestona Stilla. Pomaže mu sakriti tijelo i radnja se počinje razvijati…

Počela se pitati zašto se uopće uplela u to. Ali je tada rekla samoj sebi kako možda ima određenu budućnost s Prestonom Stillom. Ako se policija usredotoči na njega. Ona će ga možda spasiti i tada će početi njegova zahvalnost. str. 117.

Ruth Rendell Društvo svete Zite

Dojam o djelu:

Knjiga je drugačija. Ako bih Ruth Rendell već uspoređivala s nekim drugim autorima, najsličnija bi joj po stilu pisanja bila Agatha Christie, s razlikom što knjiga nema klasičnog ubojicu ili negativca. Odnosno, na neki način svi likovi  imaju neke svoje interese od kojih su neki vrlo moralno upitni. Meni osobno ova knjiga nije najbolje ostvarenje Ruth Rendell, ali ostavljam čitateljima da sami procijene. Mnoštvo likova koji nisu psihološki razrađeni smatram nedostatkom knjige, ali kako knjiga nije nezanimljiva, sigurno će naći svoje poklonike.

O autorici:

Britansku autoricu odlično prodavanih psiholoških krimića, Ruth Rendell, rođenu 1930. u Londonu, književni krugovi i kritičari smatraju dostojnom nasljednicom velike dame krimića Agathe Christie. Po Rendellinim romanima snimljeno je nekoliko kriminalističkih filmova i tv-serija, a na hrvatski su prevedeni romani Presuda u kamenu, Demon u mojoj zjeni, Živo meso, Ključevi ulice, Jezero tame, Brojalica, Dimnjačarov sin, Nijedna noć nije preduga, Oko koje vidi u tami, Godišnjica i Taština teško umire. Neke romane napisala je pod pseudonimom Barbara Vine. Ruth Rendell je preminula u svibnju 2015. godine.

Gdje kupiti roman Društvo svete Zite:

Mozaik knjiga

Winifred Watson: Veliki dan gospođice Pettigrew

Nakladnik: Sonatina, 2020.

Naslovnica romana Veliki dan gospođice Pettigrew: ©Sonatina

Winifred Watson: Veliki dan gospođice Pettigrew

Veliki dan gospođice Pettigrew

Gospođica Pettigrew opet je ostala bez posla. Ona je guvernanta i to, prema vlastitom priznanju, ne baš jako dobra.

U gomilu se umiješa i gospođica Pettigrew – sredovječna i pomalo uglata dama, srednje visine, mršava zbog manjka dobre hrane, sa sramežljivim i poraženim izrazom lica i vidljivo prestravljenim očima, kad bi ih itko želio gledati. Ali na cijelom svijetu nije bilo ni jednog prijatelja ni rođaka koji bi znao ili mario je li gospođica Pettigrew živa ili mrtva.

str. 6.

Dolazi u zavod za zapošljavanje gdje je zabunom šalju na adresu gospođice LaFosse.

I ta se zabuna pretvara u najsretniji trenutak života i veliki, ma najveći dan u životu gospođice Pettigrew. Upoznaje luckastu, prekrasnu, predivnu gospođicu LaFosse, glumicu i pjevačicu u noćnom klubu Grimizni paun! Noćnom klubu! I ne samo to, viđa se istodobno s tri različita muškarca! Tri muškarca! Sablazni gospođice Pettigrew nema kraja!

Ali, kad iz moguće nevolje izvlači lakomislenu gospođicu LaFosse, njih dvije istoga trena postaju najbolje prijateljice!

Ali iza zabrinutosti, gospođica Pettigrew je s blagom krivnjom osjećala najčudesnije i najushićenije uzbuđenje koje je ikada doživjela. „Ovo je Život“, mislila je. „Još nikad nisam živjela.“

str. 17.

I dok gospođica Pettigrew, nerado ali ipak, skriva pravi razlog svog dolaska, uvučena je u vrtlog nečega što nikad nije iskusila – uljepšavanja, avantura, očijukanja. Uvučena je u vrtlog života!

U čistu i nepatvorenu sreću!

Gospođica Pettigrew prvi put u životu – živi!

A gospođica LaFosse prvi put u životu ima nešto nalik na majku – i to majku koja će joj itekako očitati bukvicu kad to bude potrebno!

Dvije različite žene, jedna čudesna priča.

Ako ćete ikad pročitati neku knjigu prema mojoj preporuci – neka to bude Veliki dan gospođice Pettigrew!

Winifred Watson: Veliki dan gospođice Pettigrew

Veliki dan gospođice Pettigrew- opet

Gospođica Guinevere Pettigrew glavni je lik ove lepršave, neodoljive priče. Četrdesetogodišnja usidjelica, pastorova kći, po manirima prava uštogljena, kreposna dama, tanke sive kose, nezdravog tena (od slabe prehrane), u ružnom blatnjavo smeđem kaputu, preplašena i slaba.

Ili?

Gospođica Pettigrew razrogači oči. Misli joj se uskovitlaju. Od duševnog preokreta zavrti joj se u glavi. Da, zašto? Nikada u svim tim godinama nije osjetila opako uzbuđenje pudranja nosa. Druge su doživjele tu radost. Ali ona ne. Samo zato što nije imala hrabrosti. Samo zato što nikad nije mislila svojom glavom. Puder je put u prokletstvo, grmio je njezin otac pastor. Ruž je prvi korak prema propasti, šaptala je njezina majka. Rumenilo je znak bludnice, rikao je otac. Maskara nije za damu, mrmljala je majka…!

str. 95.

Kad od nevolje treba spasiti gospođicu LaFosse, u koju se odmah zaljubila, gospođica Pettigrew postaje suprotnost onome tko je vjerovala da jest – postaje hrabra, odvažna, lukava. Mijenja nam se naočigled!

Mlada vrckasta gospođica LaFosse prihvaća Guinevere kao sebi ravnu, kao da ih ne dijele godine, stalež i ljepota. I ne samo to! Svi prijatelji gospođice LaFosse primaju je u svoje društvo! Uče ju kako se našminkati, kako flertovati, kako biti sretan.

Veliki dan gospođice LaFosse

I gospođica Delysia LaFosse mnogo će toga naučiti unutar samo jednoga dana! Kada joj iz kreveta izlazi jedan muškarac, na vrata kuca drugi, a mora na večeru s trećim – spašava je nitko drugi nego naša gospođica Pettigrew!

Unatoč svojim malim manama, gospođica LaFosse divna je djevojka! Ne samo da je prelijepa, nego ima i veliko, dobro srce. Svi je vole, gotovo obožavaju, baš zato jer u njoj nema ni grama pokvarenosti!

-Ona ti ne želi ukrasti momke. Mislim, nemam ništa protiv očijukanja. Žena ne bi bila čovjek da ne očijuka… A ona ih ne želi krišom otjerati od tebe. Kad te nema, ona govori lijepo o tebi.

str. 101.

Najveći su joj problem muškarci – teško se odlučiti samo za jednoga, kada zadrhti čim pomisli na njih i njihove poljupce.

I u tom će joj pomoći gospođica Pettigrew! Za sredovječnu usidjelicu čini se da ima prilično dobar uvid i ljubav i ostale muško-ženske odnose!

-Kakav dan! – reče gospođica LaFosse. – Sve je pošlo po zlu i sve je pošlo po dobru. Ali ne usuđujem se ni zamisliti što bi se dogodilo da ti nisi došla.

str. 293.

Ovaj roman je sve!

Ne postoje riječi kojima bih vam dovoljno žarko preporučila ovaj roman!

Toliko je simpatičan, šašav, a ozbiljan, duhovit i nježan u isto vrijeme!

Kad sam otvorila prvu stranicu, nisam znala što očekivati, no od prve rečenice, priča vas uvlači u sebe! U gospođicu Pettigrew zaljubit ćete se odmah!

Žena je toliko uplašena i samokritična na početku, ali kako stranice idu (čitaju se same od sebe, majke mi!), tako ona postaje sve življa, hrabrija, duhovitija! Cvate nam pred očima!

Njen britki jezik, koji ju je u dotad tmurnom životu samo uvaljivao u nevolje, u blještavom, iskričavom životu gospođice LaFosse čini je posebnom, zanimljivom, omiljenom i tako strahovito zabavnom!

-Moram reći da ste u izvrsnoj formi za svoje godine – reče Joe iskreno. – … Kako vam to polazi za rukom?

„Oskudna hrana i stalna nervoza“, pomisli gospođica Pettigrew. Ali večeras je Pepeljuga i ne želi razmišljati o svojoj ofucanoj prošlosti.

-O! – reče gospođica Pettigrew nehajno. – Ništa posebno, uvjeravam vas. To je prirodno.

str. 243.-244.
Winifred Watson: Veliki dan gospođice Pettigrew

Priznajem, pribojavala sam se kraja… Ipak, roman se zove Veliki DAN gospođice Pettigrew.

No, ako smijem malo spoilati radnju – nemajte straha!

Nešto ovako dobro pročitat ćete sad i tko zna kad opet!

I pazite ovo:

Gospođica Pettigrew uzbuđeno je sjedila. Jedan je muškarac odlučio preskočiti ples kako bi se družio s njom. I to vrlo pristao muškarac! … Sam je to odlučio. Možda iz čiste uljudnosti, ali svejedno je to lijepa gesta. Lice joj je sjalo od zahvalnosti.

str. 242.

Hoće li dotad neugledna, a od danas otmjena gospođica Pettigrew pronaći ljubav? I to u svojim godinama? ?

Hoće li pronaći ono što cijeli dan traži – posao?

Hoće li veliki dan gospođice Pettigrew završiti u ponoć?

Pročitate ovo divno štivo, nećete požaliti!

Mislim da je ovo roman koji kupujem kad sljedeći put provirim u knjižaru.

Eto, toliko je savršen!

Ostali naslovi ove autorice:

Vjerovali ili ne, Winifred Watson nije suvremena autorica. Rođena je 1906. godine, a Veliki dan gospođice Pettigrew objavljen je  prvi put 1938. godine i odmah je postao hit! Mi ga ponovo čitamo danas, kada je ovo čudesno djelo iznova poharalo top-liste.

A iako je Winifred Watson za života napisala šest romana, Veliki dan gospođice Pettigrew jedini je u nas preveden.

A sada, ono što me ODUŠEVILO!

Ima i film!!! Jedva čekam pogledati ga! Gospođicu Pettigrew glumi dobitnica nagrade Oscar, Frances McDormand i divna je!

Šašavu gospođicu LaFosse utjelovila je Amy Adams.

Gdje kupiti roman Veliki dan gospođice Pettigrew:

web shop Znanje

Roman Veliki dan gospođice Pettigrew uvrstile smo na svoj popis 10 romana za čitanje na godišnjem odmoru. Ako vas zanima koje smo to romane, osim ovog, izdvojile za ljetno čitanje, kliknite ovdje i saznajte! ?

Kate Quinn: Lovkinja

Nakladnik: Znanje d.o.o.

Naslovnica  knjige Lovkinja:© Znanje, Zagreb 2020.

Kate Quinn Lovkinja

Lovkinja- Lorelei Vogt

Lovkinja nastavlja niz uspješnica autorice Kate Quinn, nakon romana Aliceina mreža. Lovkinja je uzbudljiv ljubavno-povijesni roman koji obrađuje ozbiljne  ratne teme, ponajviše iz  ženskog rakursa. Ima tu i zanimljivih muških likova, ali žene su, pozitivke i negativke, jaki likovi koji nose radnju.

Radnja se odvija u nekoliko perspektiva naizmjenično, ali lako se prati i drži vas budnima cijelo vrijeme čitanja knjige.

Okosnica radnje je lov za nacističkom zločinkom, Lorelei Vogt, koju zovu Lovkinja, izuzetno inteligentnom ženom koja je, počinivši užasne zločine za vrijeme Drugog svjetskog rata u Njemačkoj i Poljskoj, prebjegla u Ameriku, gdje joj se gubi svaki trag.

Prošlo je pola desetljeća i trebalo je prijeći pola zemaljske kugle, ali lov se nastavljao. Jedino, tko je sada bila lovkinja, a tko plijen? str. 545.

Lovci – uporni trojac iz Dokumentacijskog centra za lov na ratne zločince

Trojac iz ureda za traženje ratnih zločinaca, britanski novinar Ian Graham, osobno involviran u cijelu priču nakon što mu je od ruke lovkinje ubijen mlađi brat; Nina Borisovna Markova, Ruskinja, ratna vojna pilotkinja, rođena u bespuću  sibirske tajge,  i mladi  Tony Rodomovsky, podrijetlom Židov, vozač i istražitelj, sve u jednom, nakon mnogih promašaja i krivih smjerova, na tragu su lovkinji Lorelei Vogt. Ali, Lorelai sada ima novi identitet, novu obitelj i novu državu. Dolaskom u Ameriku, istražitelji su suzili potragu  na sedam imena. Je li jedna od njih Lorelai? Potrazi se nakon nekog vremena pridružuje i mlada Jordan.

Mi ne lovimo bespomoćne, lučik. Mi lovimo ubojice. Isto kao seljaci krenu tražiti bijesnog vuka. Tek kad je vuk mrtav, seljaci idu kući, a mi tražimo sjedećeg bijesnog vuka. str. 351.

Tko si ti, Anneliese?

S druge strane pratimo ratnu zločinku koja se skrasila u obitelji američkog trgovca antikviteta, zajedno s kćerkom Ruth, te promijenjenog imena gradi novi život u mirnom američkom gradiću nedaleko Bostona. S novim identitetom, profinjenog izgleda i manira, ljubazna i susretljiva, lijepo je prihvaćena u obitelji udovca Dana McBridea  i njegove kćerke Jordan. Dan je zaljubljen u Lorelai, koja se sad zove Anneliese Webber. O njenoj prošlosti zna jedino da je nakon pogibje supruga pobjegla iz nacističke Njemačke. Ali, njegovoj kćerki Jordan McBride, nešto je zbunjujuće kod nove žene njezina oca..

Čovječnost je bila ono što sam ja učinila. Bila je to samilost. str. 3.

Jordan McBride

Jordan je mlada fotografkinja i njezinom pronicljivom oku ništa ne promiče. Zaručena je za lokalnog momka Garetta,  s kojim  priprema vjenčanje jednog dana. Zavoljela je pomajku, ali osjeća da u Anneliese ima nešto tajnovito i opasno. Anneliese  se ne voli fotografirati, o bivšem mužu nevoljko priča, a kad Jordan pronađe među njezinim stvarima željezni križ, jedan od nacističkih simbola,  o svojim sumnjama izvješćuje oca…

Nina

Nina Borisovna Markova, rođena na obalama Bajkala, odgajana od ruke nasilnog oca, snažna, neobično hrabra žena,  sa zrncima ludosti u svom karakteru, nesumnjivo je najjači lik ove knjige. Nakon odlaska od oca koji ju je pokušao ugušiti u jezeru kako bi je očvrsnuo, Nina više ne poznaje granice. Zaljubljenica u avione i letenje, postaje jedna od najpouzdanijih i najhrabrijih sovjetskih vojnih pilotkinja, koje su predstavljene i samom Staljinu. Za svoje zasluge odlikovana je najvišim vojnim odlikovanjima. Nina i ostale pilotkinje, vrhunski obučene, nazivaju se Noćne vještice. U trenutku kad se ruši njen avion i ona se probija kroz područje na njemačko-poljskoj granici, zbiva se susret Nine i lovkinje.

Nina Markova, uragan u čvrstom ženskom obliku, vanjski kaos koji kovitla oko središnjeg oka, tihog i neočekivano mirnog. str. 428.

Kate Quinn Lovkinja

Dojam o romanu Lovkinja

Ovo je prekrasno ispričana priča o pravdi koja dolazi nakon dugo vremena. Priča o zločinima koji trebaju biti kažnjeni i priča o onima koji su od ruke tih zločinaca izgubili živote, ali ih njihovi najmiliji nisu zaboravili. Ovo je priča o hrabrim ljudima koji nisu odustali od toga da osvete svoje bližnje i koji se bore za to da svi oni koji su ukaljali ruke ubojstvima i zvjerstvima koja su počinjena za vrijeme Drugog svjetskog rata dođu u ruke pravdi i budu procesuirani. Priča je tužna, ali veličanstvena. Na kraju se osjećate ispunjeni i svjesni da ovakve i slične borbe još i danas traju….

Mrtvi se nalaze izvan dosega bilo kakve borbe pa se mi živi moramo boriti za njih. Moramo se sjećati jer osim kotača pravde postoje i drugi kotači koji se okreću. Vrijeme je jedan takav kotač…

Dajte da pamtimo. str. 579.

O autorici

Kate Quinn rođena je u Južnoj Kaliforniji. Pohađala je Sveučilište u Bostonu gdje je stekla magisterij iz klasičnih umjetnosti. Od djetinjstva strastvena zaljubljenica u povijest, napisala je četiri romana o Rimskome Carstvu te dva čija je radnja smještena u razdoblje rane renesanse i slavne obitelji Borgia. Sva su njezina djela velike uspješnice i prevedena su na mnoge svjetske jezike.

Svoj raskošan spisateljski talent pokazala je i u posljednjim romanima Aliceina mreža, Lovkinja i Zagonetka ruže u kojima tematizira uzbudljive događaje iz novije povijesti.

Naše recenzije romana Aliceina mreža i Zagonetka ruže pročitajte klikom na naslove.

Gdje kupiti roman Lovkinja:

Znanje

Roman Lovkinja uvrstile smo na svoj popis 10 romana za čitanje na godišnjem odmoru. Ako vas zanima koje smo to romane, osim ovog, izdvojile za ljetno čitanje, kliknite ovdje i saznajte! ?

Kate Elizabeth Russell: Vanessa moja crna

Nakladnik: Znanje, 2020.

Naslovnica romana Vanessa moja crna: ©Znanje

Svijet je sačinjen od beskonačno isprepletenih priča od kojih je svaka istinita i valjana.

str 26.
Kate Elizabeth Russell: Vanessa moja crna

Vanessa moja crna

2017. je godina. U jeku #metoo pokreta, kad žrtve pronalaze svoj glas i za zlostavljanje optužuju sve više i više moćnih muškaraca, kada je oko javnosti ponovo usmjereno u traženje pravde, kada se lome koplja oko toga može li se zlostavljanje prijaviti prekasno, jedan je profesor jedne privatne škole optužen za zlostavljanje učenice.

Ta vijest, koja u medijima i na društvenim mrežama zauzima golem prostor, mladu Vanessu baca natrag u srednjoškolske dane.

Vanessa je išla baš u tu privatnu školu.

Slušala je predavanja baš kod tog profesora.

U školi Browick, rekao je, romanse između učitelja i učenika znale su se događati s vremena na vrijeme, ali on to nikad nije napravio jer prije mene nije imao želju za tim. Ja sam bila prva učenica zbog koje su mu se takve misli pojavile u glavi. … Moje godine nisu bile važne, barem ne njemu. Prije svega, volio je moj um. Rekao je da imam emocionalnu inteligenciju na razini genija i da pišem kao čudo od djeteta… Duboko u meni, rekao je, vreba mračni romantik, isti onaj kojeg je vidio u samome sebi. Nitko nikad nije razumio taj mračni dio njega, sve dok se nisam pojavila ja.

str. 9.

I onda je, na kraju druge godine, iz škole naprasno otišla.

Zašto je Vanessa morala otići?

Iako Vanessa kategorički odbija svaku pomisao o zlostavljanju, prisiljena je zaroniti u svoja srednjoškolska sjećanja, sedamnaest godina ranije, i suočiti se s njima.

Vanessa moja crna – dijete i žena

Ova priča je Vanessina i samo nam je ona priča.

Pratimo dvije Vanesse – onu u 2000. godini kad upoznaje profesora Stranea i onu danas, u 2017. godini. Kao što i ona često ističe, postoje dvije Vanesse – ona prije i poslije Stranea.

Nekad je bila tiha, samozatajna tinejdžerica. Danas je zbrčkana mlada žena, obilježena nečim što ni ne priznaje da joj se dogodilo. Usputni seks, alkohol, lake droge i Jacob Strane – uvijek Jacob Strane – sadašnjost su nekad perspektivne, nadarene djevojke.

Kada joj se javlja Taylor, bivša učenica koja Stranea optužuje za zlostavljanje, sve u što je Vanessa vjerovala poljuljano je. Je li i ona žrtva? Ako jest, zašto je još uvijek u kontaktu sa svojim zlostavljačem?
Ako je to bila velika ljubavna priča, u što se uporno uvjerava, zašto je toliko bole davne uspomene? 

Kate Elizabeth Russell: Vanessa moja crna

Nikad to ne bih učinio da ti nisi bila tako željna, govorio je. Zvuči kao zabluda. Koja bi cura htjela ono što je on činio meni? Ali to je istina, vjerovali u nju ili ne. Privučena time, privučena njime, bila sam cura koja ne bi smjela postojati: koja jedva čeka da se baci u ruke pedofilu.

Ali ne, ta riječ nije točna, nikad nije bila. To je izlika, laž, baš kao što je laž mene nazivati žrtvom, i ničim više. Definirati njega nikad nije bilo tako jednostavno, kao ni mene.

str. 119.

Vanessa drži oči čvrsto zatvorenima. U njezinoj glavi, odnos nje i profesora ljubav je, iako okrutna, čak i poremećena, ali ipak ljubav. Ona zaboravlja da je imala samo petnaest i da je bila izmanipulirana do bola – još uvijek ne vidi tu finu nit manipulacije koju je Strane vukao (i još uvijek vuče) cijelim njihovim odnosom.

… zamišljam kako me gleda dok pospana doručkujem, dok šećem kroz grad, kad sam sama u svojoj sobi, dok skidam gumicu s kose, dok se zavlačim u krevet s posljednjom knjigom koju je odabrao za mene. U mojoj glavi, on me gleda kako okrećem stranice, opčinjen svime što radim.

str. 47.

Profesor S. 

Iako autorica na početku romana ističe da u njemu nema autobiografskih elemenata, teško je u to povjerovati. Priča ovako dobro razrađena mora počivati na makar malom djeliću istine.

Jacob Strane zlostavljač je koji to jest i nije. Jer, ako je sam uvjeren u svoju nevinost, i ako je žrtva uvjerena u njegovu nevinost, ima li uopće krivnje?

A on krivnji bježi, čitavo vrijeme i zauvijek.

Vanessu uvjerava da ju bira jer je posebna, briljantna, najbolja… No moramo se zapitati je li ju zapravo izabrao jer je bila usamljena, uvijek sama, jer je čeznula za ljubavlju i pažnjom.

Daje joj Lolitu na čitanje – profesor koji širi vidike svojih učenika ili pokvarenjak koji navodi vodu na svoj mlin?

Natrag u svojoj sobi ležim u krevetu i listam Lolitu sve dok ne pronađem redak koji tražim… Humbert, opisujući kvalitete nimfice skrivene među običnim curama: „Stoji među njima neprepoznata i nesvjesna i sama svoje silne moći.“

Ja imam moć. … Moć nad njim. Bila sam budala što to nisam ranije shvatila.

str. 83.

Bezbrojna su pitanja. Ježit ćete se od načina na koje Strane oblikuje svaku Vanessinu misao. Grozit ćete se misli da takvi ljudi definitivno postoje i, možda upravo sada, nekoj djevojčici negdje govore koliko je posebna.

Ako je samo i isključio plod mašte, Strane je savršeno oblikovan. Životno. Stvarno. Na trenutke i prestvarno.

Još uvijek razmišljam…

… što reći za kraj.

Ovaj roman nije sličan ičemu što ste do sada pročitali.

On propitkuje sve ono što smo sigurni da znamo. Tko je žrtva? Kako se žrtva ponaša? Kako se ponaša predator? Čija je, naposljetku, krivnja?

Volim romane koji me izbace s tračnica, a ovaj je definitivno jedan od njih.

Vanessa mi se nije svidjela i čitavo sam vrijeme zbog toga osjećala grižnju savjesti. A onda, shvatila sam da je spisateljica možda htjela baš to. Iako mi se nije sviđala, razumjela sam je. I suosjećala s njom. Htjela sam ući u knjigu i utješiti je.

Ja više nisam ja, nisam nitko. Ja sam crveni balon koji je zapeo za granu. Nisam ništa.

str. 52.

Reći joj da nije kriva. Da nije znala. Da je bila previše mlada.

Da to nije bila i još uvijek nije ljubav.

Pretpostavljam da je autorica znala da će ovako kontroverzna tema svakako biti hit.

No vjerojatno nije ni slutila kolike će čitatelje (čitateljice?) taknuti svojim romanom.

Zato što, kada do kosti ogolimo fabulu, ostaje nešto univerzalno – onaj tko ima moć može dobiti što god želi. I ako je dovoljno blagoglagoljiv, oprostit će mu se način na koji je do toga došao.

Kate Elizabeth Russell: Vanessa moja crna

Ostali naslovi ove autorice:

Vanessa moja crna roman je prvijenac Kate Elizabeth Russell, na kojem je, kako kaže, radila punih 18 godina.

Gdje kupiti roman Vanessa moja crna:

Znanje

Podsjećam vas na još jedan roman slične tematike o kojem smo pisale prije koji mjesec – Prešućena žrtva Caroline Mitchell.

Stephen King: Isijavanje

Nakladnik: Lumen izdavaštvo d.o.o., 2018.

Naslovnica knjige Isijavanje: © Lumen, 2018.

Stephen King Isijavanje

Isijavanje- kultni roman objavljen još 1977. godine

Isijavanje je knjiga koja vas malo po malo preuzima i ne želite je prestati čitati bez obzira na rastuću atmosferu straha i nelagode. Zlo koje napada nezaštićenu obitelj Jacka Torrancea, visoko u planinama, kultni je Kingov roman. Knjigu je teško čitati, a da vam se dok čitate ne miješa slika povampirenog, potpuno sumanutog Jacka Nicholsona, maestralno odigrana uloga iz isto tako kultnog horora. To se i meni dogodilo i moram priznati da su i knjiga i film podjednako izvrsni. Ali, da se vratimo na knjigu, koju sam sad prvi put pročitala, (kod nas je prvi put izdana  davne 1981. godine u izdanju Mladosti) i koja me doslovno oborila s nogu. Atmosfera nečega uznemirujućeg i neopipljivog u zraku na početku se čini neobična i samotna, a kako roman odmiče postaje sve zloslutnija i prijeteća, da bi na kraju zlo koje vlada hotelom pokazalo svoje pravo lice.

Bile su to divne, ali nepristupačne, neumoljive planine. Bilo je jasno da ne opraštaju ničije greške. Osjeti kako joj se grlo stisnulo od nekog lošeg predosjećaja. Str. 64.

Radnja romana Isijavanje

Hotel Overlook nalazi se na nepristupačnom mjestu visoko u planinama u Stjenjaku u Coloradu. Služi kao ljetna rezidencija za bogatu klijentelu, poslovne ljude, kao i osobe koje su raznim mutnim poslovima zgrnule pozamašno bogatstvo. Posao zimskog kućepazitelja dobiva propali pisac i profesor Jack Torrance, sa ženom Wendy i petogodišnjim sinom Dannyjem. Jack je liječeni alkoholičar koji ima povremene izljeve bijesa koje ne zna kontrolirati. U jednom takvom ispadu slomio je ruku sinu Dannyju, a prijeka ćud koštala ga je  i nastavničkog posla. Jackova obitelj već je načeta, žena i on ne slažu se osobito nakon incidenta s Dannyjem i Jack se nada  da će mu izdvojenost i mir hotela pomoći u ponovnome zbližavanju s obitelji. Ali, ni Jack ni Wendy ne znaju da je  Danny drugačiji od običnih petogodišnjaka. On vidi i čuje stvari osjetima, takozvano „isijavanje“ omogućava mu da predvidi buduće događaje. A ono što Danny osjeća boraveći u hotelu Overlook, jednostavno je strašno.

U Overlooku su sve stvari imale neki svoj život. Kao da je cijelo mjesto navinuto srebrnim ključićem. Sat je otkucavao. str. 284.

Hotel Overlook se budi…

Nakon što ih snježne mećave odsjeku od svijeta, hotel Overlook se budi i započinje svoj život. Hotel se prisjeća svih gostiju i događaja u rasponu od više desetljeća. Oni se sad pojavljuju kao duhovi. Mnoštvo likova, od davno nastrijeljenih mafijaša do mrtve žene u kadi, životinja od živice koje mijenjaju oblik i oživljavaju, u početku vidi samo Danny, a kako vrijeme prolazi vide ih i Jack i Wendy. Zlo koje vlada hotelom polako ih preuzima. Ima li izlaza iz ovog ludila? Danny doziva upomoć, naravno telepatski. Čuje ga također vidoviti Afroamerikanac Halloran koji mu dolazi pomoći. Ali, možda je prekasno.

Dojam o romanu

Ovaj roman predstavlja ogledni primjer vrhunskog horora. Napisan još davne 1977. godine, utro je put svim piscima horora nakon toga. Roman je izuzetno napet i uvjerljiv na neki izvrnuti i opaki način i ako ga čitate sami u kući ili stanu, stalno se osvrćete iza ramena očekujući nekog. Ja sam zapravo cijelo vrijeme imala osjećaj da sam u nekom ludom, ali oživjelom  lunaparku, gdje ulazim u kuću strave u kojoj me dočekuju likovi iz romana… Ubojice iz mafijaških obračuna, kućepazitelj koji je pobio obitelj, a zatim se objesio, mrtva žena u kadi koja otvara oči i kesi se, živica u obliku životinja koje oživljavaju.

Raspad ličnosti Jacka Torranca, u rasponu od letargičnog alkoholičara do čovjeka opsjednutog zlom, jedan je od najboljih opisa procjepa ličnosti koji sam do sada pročitala.

Sad je klečeći na suncu i gledajući sina kako se igra u sjeni hotela, znao da je sve to bila istina. Hotel je želio Dannyja, a možda i sve njih, ali Dannyja sigurno.
Str. 263.

Stephen King Isijavanje

Prekognicija

Prekognicija (od lat prae-, “prije” i cognitio “stjecanje znanja”), predstavlja uvid u budućnost, odnosno navodnu psihičku sposobnost da se vide budući događaji. U hrvatskom jeziku najčešće se koristi riječ vidovitost.

Rekao je- To što posjeduješ, sine, i što ja zovem isijavanjem, Biblija naziva vizijama, a neki znanstvenici prekognicijom. Str. 86.

Riječ pisca

U intervjuima sa Stephenom Kingom koji su vođeni nakon što je izišao roman,  King je priznao da su ga gonili neki osobni motivi za pisanje knjige o ukletom hotelu. Kao dječak je ostao bez oca koji je napustio obitelj i bijes koji je osjećao prema ocu prenio je na lik Jacka Torrancea, samo u obrnutom smjeru, kao bijes oca na sina. Isto tako, i sam King borio se s alkoholnim demonima što je također implementirao u Jackov lik.

O autoru:

Stephen King rođen je u državi Maine. Pohađao je “East Kentwood High Scool”. Pisati je počeo iz zabave, a najviše su ga zanimale horor priče. Prvi veliki uspjeh postigao je novelom Carrie koja je prihvaćena od izdavačke kuće Doubleday, nakon što je Kingova supruga nagovorila obeshrabrenog pisca da pošalje priču izdavaču. Kasnije su uslijedile i druge uspješnice od kojih je jedna Isijavanje objavljena još 1977., kod nas objavljena pod nazivom Vidovitost, a knjigu je objavila Mladost.

Roman je za film adaptirao Stanley Kubrick i filmska se verzija smatra ponajboljim hororom svih vremena. King, doduše, nije bio baš zadovoljan adaptacijom pa je aktivno sudjelovao na televizijskoj adaptaciji Isijavanja kao trodijelne miniserije 1997. 

Na našem blogu možete pronaći još recenzija romana ovog majstora horora. To su osvrti na romane Tajne Salema, Misery, Uljez te Institut i Posljednje uporište.

Trailer za film Isijavanje

Gdje kupiti roman Isijavanje:

Školska knjiga

Thomas Harris: Cari Mora

Nakladnik: Fokus, 2020.

Naslovnica romana Cari Mora: ©Fokus

Thomas Harris: Cari Mora

Cari Mora

U kući koja je nekoć bila u vlasništvu zloglasnog narko-kralja Pabla Escobara, skrivene su zlatne poluge vrijedne milijune i milijune dolara.

Kuću stalno posjećuju lovci na blago, no nitko ništa ne pronalazi.

Sada, kuću unajmljuje beskrupulozni Hans-Peter Schneider. On je brutalni ubojica i mučitelj žena, koji ih otima i „prekraja“ po narudžbi svojih bogatih, nastranih klijenata.

Ženski plač prava je gozba za Hans-Peterove uši; smiruje ga i pomaže mu utonuti u san.

str. 10.

Hans-Peter odlučan je pronaći Escobarovo blago, ali ima i jedan tajni cilj – uloviti lijepu kućepaziteljicu Cari Mora, koja mu je upala u oči još dok je nadgledao kuću.

Iako su Hans-Peteru otmice i popratni poslovi dosada polazili za rukom, to se mijenja njegovom nakanom da Cari Moru učini svojom sljedećom žrtvom.

Jer, Cari Mora nije slaba, naivna žena kakvom se čini na prvi pogled.

Cari Mora – dijete rata

Ova mlada žena, ruku punih ožiljaka, ilegalna je useljenica u SAD-u i trudi se ostati ispod radara. No, kada ju sudbina navede na put monstruma Hans-Petera, morat će upotrijebiti sve svoje znanje stečeno u vojnom kampu kako bi preživjela.

U vojni je kamp dovedena kao djevojčica, a tamo su je novačili da postane hladnokrvno dijete-vojnik.

Nagledala se svakakvih užasa i, kad je naposljetku uspjela pobjeći, osveta vojske ipak ju je stigla i ostavila na njoj duboke ožiljke.

Čim upoznaje Hans-Petera, shvaća tko je i što je.

Čudovišta znaju kad ih prepoznaju… Hans-Peter već je navikao na to da njegova pojava izaziva gađenje i strah. U rijetkim prilikama reakcija je bila vapaj, molitva za bržu smrt. Neki bi ga prozreli brže od ostalih.

str. 25.

Pokušava mu se skloniti s puta, ali biva uvučena u vrtlog ubojstava i grozničave potrage za milijunima dolara.

Uostalom, kako se sakriti od nekoga tko te želi naći?

A Hans-Peter je odlučan u svojoj namjeri da Cari Mora postane njegova sljedeća igračka. I roba za prodaju.

Thomas Harris: Cari Mora

Dojam o romanu Cari Mora

Moram priznati, kad sam vidjela da je Thomas Harris objavio novi roman nakon, čini mi se, trinaest godina pauze, bila sam gotovo u deliriju! Jedva sam čekala pročitati ga i bila sam uvjerena da će biti sjajan! Mislim, što drugo, osim vrhunskog trilera, očekivati od autora koji je osmislio Hannibala Lectera!

Priznajem, stvarno sam se razočarala. Cari Mora nije me nimalo zadivila.

Previše je toga smiješano u radnju, a strašne su stvari ispripovijedane toliko ravnodušno da me uopće nisu takle, a ja sam poznata po tom što svaku rečenicu doživljavam posebno emotivno.

Puno je likova i teško mi ih je bilo pratiti. Za pola njih nisam ni shvatila kakvu ulogu imaju… Nisam se vezala čak ni za samu Cari Mora, koja jest zanimljiv lik, ali pomalo traljavo osmišljen, bez nekog dubljeg karakteriziranja.

Hans-Peter je bolesni, nastrani ubojica koji uživa u sakaćenju i ubijanju žena, ali mi to iz njegova opisa uopće ne doživljavamo. Bar ja nisam. Na sve te užase koje ženama radi ostala sam hladna jer su površno ispripovijedani, bez emocije i uživljavanja.

Zatim, toliko je nasilja… Ali nasilje radi nasilja gubi svoj smisao.

Odjeknuo je prvi pucanj… Djeca su pala licem prema dolje, zatim se prevrnula i trzala. Krv je potekla rijekom koja ih je polako nosila. Jedan je stražar nogom odgurnuo mrtvu djevojčicu kad se njezino tijelo zaplelo o neko granje.

str. 59.

Budući da ne volim loše govoriti o knjigama, konzultirala sam se sa svojom sekom, također strastvenom čitačicom, koja je roman Cari Mora pročitala prije mene. Navodim točan citat: Meni je razočaravajuća. Čitaš kako on (Hans-Peter) njima radi sve te strašne stvari, ali to izgleda kao mamac za čitatelje. Zapravo je sve blah… Pisac je ubacio i dijete-vojnika, ludog ubojicu, lov na zlato… Svega previše, samo smisla malo.

Seka stručnjak- potpisujem svaku riječ.

I da ne bude sve negativno…

Ono što bih istaknula kao dobro jest crni humor kojim roman obiluje.

Ženki krokodila proždiranje ljudi nije baš bio scenarij iz snova, ali imala je nevjerojatno pamćenje kad je hrana u pitanju, kod ljudi je cijenila blaženi manjak dlaka, perja, tvrdog krzna, rokova, kljuna i kopita. Za razliku od, primjerice, pelikana od kojih je bilo više štete nego koristi.

str. 194.

Isto tako, dobra je stvar što ovo izdanje koje sam čitala ima svega 230 stranica pa se nisam dugo mučila. Sve u svemu, očekivala sam puno, puno više.

P.S. I još jedna pozitivna stvar – napravila sam stvarno dobre fotke ovog romana. ?

Thomas Harris: Cari Mora

Ostali naslovi ovog autora:

Thomas Harris autor je šest romana:

  • Hannibalov postanak
  • Hannibal
  • Kad jaganjci utihnu
  • Crveni zmaj
  • Crna nedjelja
  • Cari Mora

Najpoznatiji je po stvaranju lika doktora Hannibala Lectera, forenzičnog psihijatra zatvorenog zbog ubijanja i kanibalizma.

Vjerujem da ste svi pogledali Oscarom ovjenčani film Kad jaganjci utihnu, ali svejedno stavljam trailer – lijepo se podsjetiti tog izvrsnog psihološkog trilera koji ledi krv u žilama!

Gdje kupiti:

Fokus

Jo Spain: S našim blagoslovom

Nakladnik: Znanje, Zagreb 2020.

Naslovnica knjige S našim blagoslovom: © Znanje

Jo Spain s našim blagoslovom

S našim blagoslovom – osveta nakon 35 godina

Roman S našim blagoslovom započinje 1975. godine. Tek rođena beba oduzeta je užasnutoj majci koja je nikad više nije vidjela. Događaj se zbio u samostanu koji su vodile časne sestre.

Nakon 35 godina, u irskom samostanu netko je brutalno lišio života časnu majku Attractu, upraviteljicu samostana,  u sklopu kojega je davno djelovala zloglasna Magdalenska praonica. To je bilo utočište za djevojke koje su ostajale trudne izvan braka, ali i za ostale djevojke kojih su se primitivni i zatucani roditelji htjeli riješiti.

Jesu li ta dva događaja povezana? Ako jesu, zašto je ubojica čekao toliko dugo?

Koje je ime tog samostana? Upita ona vrteći kuhinjsku krpu po prstima.

Samostan Sestara od milosrđa, odgovori Laura.

Žena se vidno trznula.

Poznat mi je. O, da, poznat mi je. I, bože mi oprosti, ako je ta žena bila redovnica ondje, zaslužila je umrijeti u mukama. Str. 81.

Tim istražitelja započinje istragu

Slučaj preuzima markantni inspektor Tom Reynolds i njegov tim: zgodni inspektor Ray, indisponirani Michael i mlađahna Laura. U timu su još i dvoje forenzičara- lijepa Ellie i sredovječni Emmet koji prikupljaju ključne dokaze ostavljene na žrtvi. Ubrzo se otkriva identitet žrtve – to je časna majka Attracta, upraviteljica samostana u sklopu kojega je davno djelovala zloglasna Magdalenska praonica. Inspektor Tom odlučuje postaviti tim upravo u samostanu. Kako istražitelji pritišću crkveni kler i redovnice, kao i stanovnike tog malog idiličnog mjesta, tako užasna priča o višegodišnjem zlostavljanju polako izlazi na svjetlo dana. Kad se dogodi još jedno ubojstvo, inspektoru je jasno da je ubojica u blizini…

Magdalenske praonice- zlostavljanja pod crkvenom paskom

Magdalenske praonice dospjele su na naslovne stranice mnogih časopisa još 1993. godine kada je u okolici Dublina, na crkvenom zemljištu, otkrivena masovna grobnica s posmrtnim ostacima 155 osoba. Pod paskom brige o djevojkama, samostani su držali djevojke u groznim uvjetima, mimo njihove volje. Djevojke su radile teške fizičke poslove i stanovale u neljudskim uvjetima s minimumom hrane i vode. To su bile djevojke iz siromašnih obitelji koje su njihovi roditelji povjeravali redovnicama kako bi imale stroži odgoj. Ako bi neka djevojka bila trudna, nakon porođaja, djeca su se oduzimala i davala na usvojenje. I u samim praonicama bilo je seksualnog napastovanja mladih djevojaka od strane svećenika. Ovaj sramni dio irske povijesti, koji se događao pod protektoratom crkve, nadahnuo je autoricu za ovu knjigu.

Jo Spain S našim blagoslovom

Riječ autorice

Iako je S našim blagoslovom plod fikcije, Magdalenske praonice – domovi za samohrane majke i djecu zaista su postojali, kako u Irskoj tako i u drugim zemljama. Mučan život tih žena koje su živjele u krajnjoj bijedi i siromaštvu radeći najteže fizičke poslove dok su njihova djeca bila davana na posvajanje, opisan je u ovoj knjizi i  temelji na stvarnim svjedočanstvima žena koje su prošle takve ustanove. I sam otac autorice bio je usvojeno dijete poteklo od majke iz jednog od domova za samohrane majke i djecu. Nikad nije uspio saznati za tragične okolnosti svog posvojenja i ovaj je roman napisan u sjećanje na njega.

Dojam o knjizi S našim blagoslovom

Duboko su me se dojmili motivi koji su nagnali autoricu da napiše ovu knjigu. Zlostavljanje pod okriljem Crkve i države koje se  desetljećima događalo i pred kojim su svi zatvarali oči u današnje vrijeme djeluje nestvarno. Ali, svi ti događaji nisu bili tako davno. Sve je to još postojalo sredinom prošlog stoljeća u Irskoj. Knjiga je zanimljiva i vrijedna čitanja, pogotovo stoga što smo saznali neke stvari  i naučili nešto o odgoju djevojaka u Irskoj sredinom prošlog stoljeća. Hvala autorici što je iznijela na svjetlo dana ovaj mučni dio irske povijesti i pretvorila ga u zanimljiv kriminalistički roman.

O autorici

Jo Spain autorica  je bestseler serije o inspektoru Tomu  Reynoldsu. Izdala je nekoliko samostalnih romana  od kojih je njena prva knjiga, Uz naš blagoslov, bila finalistica natječaja U potrazi za bestselerom 2015. godine.

Diplomirala na Trinity Collegeu u Dublinu. Redovno piše i surađuje na scenarijima za tv serije. Njezina prva kriminalistička serija emitirana je na RTE-u 2018. godine. Trenutno je uključena u brojne TV događaje, uključujući adaptacije vlastitih romana. Jo surađuje s Dynamic L.A., True North & Mystery Productions Island, Yellow Films Finska, West Road Pictures Engleska i NDF Njemačka.

Jo živi u Dublinu sa suprugom i četvero male djece.

Gdje kupiti roman S našim blagoslovom:

Znanje

Ako vas zanimaju romani koji se bave sličnom tematikom, pogledajte i našu recenziju za roman Djevojka iz pisma autorice Emily Gunnis. I taj se roman, poput romana S našim blagoslovom, bavi magdalenskim praonicama i djevojkama koje su tamo (prisilno) radile, rađale i umirale.