Nakladnik: Stilus knjiga, 2020.
Naslovnica romana Dama u jezeru: ©Stilus knjiga
Postojite li ako nikome ne nedostajete? (str. 52.)
Dama u jezeru
Maddie Schwartz naizgled ima sve – dobrog muža, sina tinejdžera, veliku kuću, novac i život iz bajke. No kada joj suprug na večeru dovede njenog bivšeg školskog kolegu, Maddie shvaća da je njen brak odavno gotov i ostavlja supruga, na užas svoje konzervativne majke i tračave okoline. Ipak, šezdesete su godine 20. stoljeća i rijetko se koja žena drzne napustiti obitelj.
Maddie se pitala hoće li na biti nečija druga supruga. Htjela je živjeti strastveno, punim plućima. Je li to moguće u dugotrajnom braku? Ona i Milton bili su vrlo zaljubljeni i romantični u prvim godinama braka. Možda je bila i previše zaljubljena. (str. 65.)
Maddie želi postati novinarka i zapošljava se kao pomoćnica u novinama Star. Uskoro, spletom neobičnih okolnosti, biva uvučena u dva slučaja ubojstva. Prvo je ubojstvo male židovske djevojčice, a drugo je pronalazak ženskog tijela u fontani. Tijela koja kojem Maddie daje nadimak – dama u jezeru.
Živa, zvala sam se Cleo Sherwood. Mrtva, postala sam dama u jezeru, gorda i napukla spodoba, izvučena iz fontane nakon mjeseci koje sam provela natapajući se ondje. (str. 7.)
Svojim upornim njuškanjem Maddie biva uvučena u drugačiji svijet – svijet crne ljepotice Cleo. Žene koja je imala nepoznatog ljubavnika, gomilu skupe odjeće u ormaru i radno mjesto za šankom sumnjiva noćnog kluba.
No, doći do istine nije lako, pogotovo kada si žena. Okružena rasizmom, seksizmom i šovinizmom općenito, Maddie polako napreduje prema istini.
Odlučila je da od muškaraca nema nikakve pomoći. Muškarci međusobno čuvaju svoje tajne. Muškarci daju prednost muškarcima, na kraju krajeva. … Loše stvari neprestano se događaju ženama. (str. 254.)
Dama u jezeru – dobre strane
Budući da u svakom romanu mogu pronaći nešto dobro, volim početi tako da to i istaknem. Iako mi se, ruku na srce, ovaj roman nije svidio, ipak ima izvjesnog šarma.
Za početak, tu je ta neobična, noir atmosfera šezdesetih godina. Ne znam sjećate li se onog crtića Riblje redarstvo, o inspektoru Škrgi. Znala sam ga pogledati kad sam bila mala. Dama u jezeru ima mi takav neki štih – imamo zločin, opskurne noćne klubove, seksističke šale, žrtvu koja iza sebe vuče repove i istražitelja – u ovom slučaju istražiteljicu – koja pokušava doći do istine gurajući nos tamo gdje mu nije mjesto.
Kad u glavi zamislite tu sliku, muškarce u odijelima s cigarom u kutu usana, ružnjikave nasilnike koji im čuvaju leđa i koketne žene zavodljivih oblina, Dama u jezeru nekako se lakše i čita i razumije.
Svidio mi se način pisanja – u ulozi pripovjedača izmjenjuju se, osim Maddie i ubijene Cleo, i ostali likovi koje susrećemo. Tu su Kolumnist, Školarka, Konobar, Frajer… Kako na koga nailazimo, tako nam on ukratko ispriča svoju priču, svoje viđenje događaja.
Jeste li primijetili da sam kao pripovjedača spomenula i ubijenu Damu u jezeru? Da, da, i ona sama priča nam dijelove svoje priče i svaka je pričica dio slagalice. Cleo je i najzanimljiviji lik! Ne samo da mrtva komunicira s čitateljem, već je i veoma duhovita djevojka, pomalo zlobna i cinična:
Možda sam očijukala, ne znam. Bilo bi opasno da smo se spetljali, to je sigurno. No ja sam završila mrtva, pa možda ne bi bilo loše da sam se upustila u to, samo jednom. (str. 88.)
Cleo ne želi da Maddie pronađe njena ubojicu.
No, Maddie je uporna, želi tu priču, želi pronaći istinu i etablirati svoje ime u svijetu novinara.
Dama u jezeru – slabije strane
Glavna je mana ovog romana to da mi je bio – dosadan.
Nisam se povezala s Maddie kao glavnim likom i na trenutke mi je bila potpuno neuvjerljiva. Isto tako, iako je jasno naglašeno vrijeme radnje kao vrijeme rasnih podjela i sveprisutnost seksizma, Maddie plovi tim svijetom kao da joj se ništa loše ne može dogoditi.
I ona čuva tajnu o kojoj čitavo vrijeme saznajemo samo mrvice i uvjereni smo da je to nešto vau. Na kraju, nisam ni iznenađena ni šokirana. Valjda je ta tajna tâjna i sramotna samo zato što su to šezdesete. Mi današnji čitatelji nećemo čak ni podići obrve.
Ipak, kažnjena je za svoje grijehe, zar ne? … Čak i dobre djevojke griješe kada se zaljube. Ali ne zaslužuju zbog toga umrijeti. Maddie se izvukla živa. Cleo Sherwood nije. (str. 275.)
Dobro, priznajem, na kraju ima jedan dobar zaokret u radnji, ali i on nam je nekako ravnodušno ispripovijedan. Ili je to samo moj dojam?
U svakom slučaju, nisam oduševljena. Očekivala sam puno više.
Stvari su vrlo često onakve kakvima se čine. Možda se od toga ne da napraviti dobar film ili članak u novinama, ali tako svijet funkcionira. … Uspješni muškarci, bogati muškarci – oduvijek imaju žene na svojoj strani. Ništa posebno.
(str. 250.-251.)
Ostali naslovi ove autorice:
Laura Lippman autorica je mnoštva romana, dobar dio kojih čini serijal o bivšoj novinarki i sadašnjoj istražiteljici Tess Monaghan. Iz tog su ciklusa kod nas prevedena dva naslova: Baltimorski Blues i Opasan grad.
Dama u jezeru treći joj je kod nas preveden roman. Iako radnjom nije povezan s Tess Monaghan, primjećujemo da je i u njemu glavni lik novinarka. Moguće da je tome tako jer je i sama autorica bila novinarka jednog dnevnog lista i sigurno joj je to iskustvo pomoglo u oblikovanju svojih junakinja.