Nakladnik: Znanje, 2020.
Naslovnica romana Vanessa moja crna: ©Znanje
Svijet je sačinjen od beskonačno isprepletenih priča od kojih je svaka istinita i valjana.
str 26.
Vanessa moja crna
2017. je godina. U jeku #metoo pokreta, kad žrtve pronalaze svoj glas i za zlostavljanje optužuju sve više i više moćnih muškaraca, kada je oko javnosti ponovo usmjereno u traženje pravde, kada se lome koplja oko toga može li se zlostavljanje prijaviti prekasno, jedan je profesor jedne privatne škole optužen za zlostavljanje učenice.
Ta vijest, koja u medijima i na društvenim mrežama zauzima golem prostor, mladu Vanessu baca natrag u srednjoškolske dane.
Vanessa je išla baš u tu privatnu školu.
Slušala je predavanja baš kod tog profesora.
U školi Browick, rekao je, romanse između učitelja i učenika znale su se događati s vremena na vrijeme, ali on to nikad nije napravio jer prije mene nije imao želju za tim. Ja sam bila prva učenica zbog koje su mu se takve misli pojavile u glavi. … Moje godine nisu bile važne, barem ne njemu. Prije svega, volio je moj um. Rekao je da imam emocionalnu inteligenciju na razini genija i da pišem kao čudo od djeteta… Duboko u meni, rekao je, vreba mračni romantik, isti onaj kojeg je vidio u samome sebi. Nitko nikad nije razumio taj mračni dio njega, sve dok se nisam pojavila ja.
str. 9.
I onda je, na kraju druge godine, iz škole naprasno otišla.
Zašto je Vanessa morala otići?
Iako Vanessa kategorički odbija svaku pomisao o zlostavljanju, prisiljena je zaroniti u svoja srednjoškolska sjećanja, sedamnaest godina ranije, i suočiti se s njima.
Vanessa moja crna – dijete i žena
Ova priča je Vanessina i samo nam je ona priča.
Pratimo dvije Vanesse – onu u 2000. godini kad upoznaje profesora Stranea i onu danas, u 2017. godini. Kao što i ona često ističe, postoje dvije Vanesse – ona prije i poslije Stranea.
Nekad je bila tiha, samozatajna tinejdžerica. Danas je zbrčkana mlada žena, obilježena nečim što ni ne priznaje da joj se dogodilo. Usputni seks, alkohol, lake droge i Jacob Strane – uvijek Jacob Strane – sadašnjost su nekad perspektivne, nadarene djevojke.
Kada joj se javlja Taylor, bivša učenica koja Stranea optužuje za zlostavljanje, sve u što je Vanessa vjerovala poljuljano je. Je li i ona žrtva? Ako jest, zašto je još uvijek u kontaktu sa svojim zlostavljačem?
Ako je to bila velika ljubavna priča, u što se uporno uvjerava, zašto je toliko bole davne uspomene?
Nikad to ne bih učinio da ti nisi bila tako željna, govorio je. Zvuči kao zabluda. Koja bi cura htjela ono što je on činio meni? Ali to je istina, vjerovali u nju ili ne. Privučena time, privučena njime, bila sam cura koja ne bi smjela postojati: koja jedva čeka da se baci u ruke pedofilu.
Ali ne, ta riječ nije točna, nikad nije bila. To je izlika, laž, baš kao što je laž mene nazivati žrtvom, i ničim više. Definirati njega nikad nije bilo tako jednostavno, kao ni mene.
str. 119.
Vanessa drži oči čvrsto zatvorenima. U njezinoj glavi, odnos nje i profesora ljubav je, iako okrutna, čak i poremećena, ali ipak ljubav. Ona zaboravlja da je imala samo petnaest i da je bila izmanipulirana do bola – još uvijek ne vidi tu finu nit manipulacije koju je Strane vukao (i još uvijek vuče) cijelim njihovim odnosom.
… zamišljam kako me gleda dok pospana doručkujem, dok šećem kroz grad, kad sam sama u svojoj sobi, dok skidam gumicu s kose, dok se zavlačim u krevet s posljednjom knjigom koju je odabrao za mene. U mojoj glavi, on me gleda kako okrećem stranice, opčinjen svime što radim.
str. 47.
Profesor S.
Iako autorica na početku romana ističe da u njemu nema autobiografskih elemenata, teško je u to povjerovati. Priča ovako dobro razrađena mora počivati na makar malom djeliću istine.
Jacob Strane zlostavljač je koji to jest i nije. Jer, ako je sam uvjeren u svoju nevinost, i ako je žrtva uvjerena u njegovu nevinost, ima li uopće krivnje?
A on krivnji bježi, čitavo vrijeme i zauvijek.
Vanessu uvjerava da ju bira jer je posebna, briljantna, najbolja… No moramo se zapitati je li ju zapravo izabrao jer je bila usamljena, uvijek sama, jer je čeznula za ljubavlju i pažnjom.
Daje joj Lolitu na čitanje – profesor koji širi vidike svojih učenika ili pokvarenjak koji navodi vodu na svoj mlin?
Natrag u svojoj sobi ležim u krevetu i listam Lolitu sve dok ne pronađem redak koji tražim… Humbert, opisujući kvalitete nimfice skrivene među običnim curama: „Stoji među njima neprepoznata i nesvjesna i sama svoje silne moći.“
Ja imam moć. … Moć nad njim. Bila sam budala što to nisam ranije shvatila.
str. 83.
Bezbrojna su pitanja. Ježit ćete se od načina na koje Strane oblikuje svaku Vanessinu misao. Grozit ćete se misli da takvi ljudi definitivno postoje i, možda upravo sada, nekoj djevojčici negdje govore koliko je posebna.
Ako je samo i isključio plod mašte, Strane je savršeno oblikovan. Životno. Stvarno. Na trenutke i prestvarno.
Još uvijek razmišljam…
… što reći za kraj.
Ovaj roman nije sličan ičemu što ste do sada pročitali.
On propitkuje sve ono što smo sigurni da znamo. Tko je žrtva? Kako se žrtva ponaša? Kako se ponaša predator? Čija je, naposljetku, krivnja?
Volim romane koji me izbace s tračnica, a ovaj je definitivno jedan od njih.
Vanessa mi se nije svidjela i čitavo sam vrijeme zbog toga osjećala grižnju savjesti. A onda, shvatila sam da je spisateljica možda htjela baš to. Iako mi se nije sviđala, razumjela sam je. I suosjećala s njom. Htjela sam ući u knjigu i utješiti je.
Ja više nisam ja, nisam nitko. Ja sam crveni balon koji je zapeo za granu. Nisam ništa.
str. 52.
Reći joj da nije kriva. Da nije znala. Da je bila previše mlada.
Da to nije bila i još uvijek nije ljubav.
Pretpostavljam da je autorica znala da će ovako kontroverzna tema svakako biti hit.
No vjerojatno nije ni slutila kolike će čitatelje (čitateljice?) taknuti svojim romanom.
Zato što, kada do kosti ogolimo fabulu, ostaje nešto univerzalno – onaj tko ima moć može dobiti što god želi. I ako je dovoljno blagoglagoljiv, oprostit će mu se način na koji je do toga došao.
Ostali naslovi ove autorice:
Vanessa moja crna roman je prvijenac Kate Elizabeth Russell, na kojem je, kako kaže, radila punih 18 godina.
Gdje kupiti roman Vanessa moja crna:
Podsjećam vas na još jedan roman slične tematike o kojem smo pisale prije koji mjesec – Prešućena žrtva Caroline Mitchell.
