Nele Neuhaus: Tko sije vjetar

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2015.

Naslovnica romana Tko sije vjetar: ©Mozaik knjiga

Jer tko sije vjetar … taj će žeti oluju! str. 275.

Nele Neuhaus: Tko sije vjetar

Peti slučaj – tko sije vjetar

Tko sije vjetar peti je slučaj istražitelja Pie Kirchhoff i Olivera von Bodensteina.

Sve počinje prilično bezazleno – u tvrtki koja se bavi proizvodnjom vjetrenjača pronađeno je tijelo noćnog čuvara. Naizgled nesretan slučaj. Međutim, istražiteljici Piji nešto smrdi – a to nije samo mrtvi hrčak ostavljen na stolu vlasnika te tvrtke. Broj mrtvih polako se povećava, a istražiteljica ne zna otkud početi.

Odjednom se uzrujala kao i svaki put kad bi dobili slučaj čije razmjere nisu mogli ni predvidjeti. Jedno je bilo očito: ovo nije istraživanje nesretnog slučaja. Lovili su ubojicu. str. 47.

Kako je tvornica vjetrenjača povezana s livadom u blizini Bodensteinova imanja? Jesu li klimatske promjene stvarni problem ili samo zavjera svjetskih razmjera?

Rasplet ovog romana mogao bi vas iznenaditi…

Borba s vjetrenjačama

Roman je već na prvih par stranica kompleksniji od svog prethodnika Snjeguljica mora umrijeti (recenzija na linku dolje), ali sam mi je slučaj bio manje zanimljiv. Nisam fan romana koji govore o ekološkim temama, smatram da je teško napisati takav roman da bude napet, no ova je spisateljica tu napravila dobar posao. Roman isprva ide polagano, ali kako se klupko otpetljava, radnja postaje sve napetija. Nele Neuhaus ima talent da svako poglavlje završi tako da nas tjera na nastavak čitanja. Svako poglavlje završava nekom bombastičnom rečenicom i naša nas znatiželja tjera naprijed, bez obzira na to koliko je sati i imamo li nekog drugog posla.

Isprva mi je slučaj s vjetrenjačama bio malo nejasan, nisam shvaćala zašto se vjetrenjače grade ako ne donose profit ni zašto se građanska inicijativa buni protiv njih, a one su ekološki prihvatljiv, obnovljiv izvore energije, ali sredinom knjige to se objasni pa radnja napokon „sjedne“.

U ovom slučaju, don kihotovska borba protiv vjetrenjača i doslovna je i figurativna. Ipak, vidimo da i jedan mali čovjek, pojedinac, može napraviti razliku i može utjecati na moćne i velike tvrtke, ako je dovoljno uporan i siguran u ispravnost stajališta koje zastupa.

Pia & Oliver u romanu Tko sije vjetar

Zanimljivo je čitati kako se odnos dvaju glavnih istražitelja mijenja iz knjige u knjigu i taj odnos zapravo zrcali njihove karakterne osobine. Super mi je što njihov odnos ne ide u smjeru ljubavne priče, nego oni su kolege, prijatelji i imaju svoje privatne živote, razdvojene i različite. Iako je Pijin ljubavni život interesantan i pomalo nas navodi na neke zaključke koji bi se mogli pojaviti u sljedećem nastavku Zao vuk, u ovom smo romanu ipak fokusiraniji na Olivera. U prethodnom je nastavku doživio razna osobna previranja i sada se traži u situacijama koje su mu na neki način nepoznate. Ta njegova ponašanja ponekad nam malo idu na živce, ali u biti ga razumijemo jer vidimo da je jadničak zbunjen i da pokušava početi iznova.

Nele Neuhaus: Tko sije vjetar

Koliko košta obraz?

Kao i u prethodnim romanima, krivac nikad nije samo jedan i do samoga kraja ne znamo kome vjerovati. To je zapravo jedna od jačih strana romana – nekoliko manjih slučajeva, nekoliko manjih pričica koje se međusobno isprepliću. Svaka ima svoju žrtvu, krivca, rasplet, kraj.

Shvaćamo kako je lako manipulirati ljudima pod krinkom dobročinstva, kako je lako zaljubiti se u osobu koju niti ne znamo. Pomalo šokirani, vidimo što nedostatak roditeljske ljubavi može učiniti djetetu i kako je lako prodati integritet za milijune.

Postavlja se pitanje, što smo sve spremni napraviti za novac? Koliko košta obraz?

Ostali naslovi ove autorice:

Nevoljena žena

Prijatelji do groba

Duboke rane

Snjeguljica mora umrijeti

Tko sije vjetar

Zao vuk

Klikom na naslov Snjeguljica mora umrijeti otkrijte jesu li knjige povezane i treba li ih čitati redom.

Gdje kupiti roman Tko sije vjetar:

Mozaik knjiga

Madeline Miller: Kirka

Nakladnik: Profil knjiga, Zagreb 2019.

Naslovnica knjige Kirka: ©Profil

Kirka- grčka mitologija u očima žene

Malo je reći da me ova knjiga oduševila. Sve što ste znali ili mislili da znate o grčkoj mitologiji u ovoj knjizi daje vam jedan potpuno novi uvid. Autorica Madeline Miller donijela je Kirku na jedan novi, ženski, suvremeni način. I za one koji poznaju grčku mitologiju knjiga će biti iznenađenje. Način na koji autorica utjelovljuje bogove, nimfe i ostale besmrtne likove dajući im ljudske osobine, nisam još nikad srela u literaturi. Prekrasno viđenje žene koja od slabe i nesigurne osobe postaje jedna od najmoćnijih čarobnica u grčkoj mitologiji centralna je tema knjige. Kirka je knjiga koja predstavlja presjek grčke mitologije na intiman, osebujan način. Glavni lik, čarobnica Kirka, nevoljeno je dijete titanskog boga Helija i nimfe Perze i biva izgnana na otok Eeju. Žena koja je prošla poniženja, odbacivanja i izrugivanja vlastite obitelji, osobnim rastom i strahovitom snagom izrasta u čvrstu, inteligentnu ženu koja pažljivo koristi svoje moći.

Ta riječ-nimfa-određivala je duljinu I širinu naše sudbe.na našem jeziku ona nije značila samo božicu, nego i nevjestu. str. 7.

Ipak, budući da nisam nisam znala, ništa mi nije bilo ispod časti. Moje moći preklapale su se poput valova. Otkrila sam da imam smisla za iluzije… str. 81.

Tko je Kirka?

Kirka je rođena u moćnoj obitelji od oca Helija, boga Sunca i najmoćnijega Titana i majke nimfe Perze. Rasla je uz brata i sestre Ejeta, Pasifaju i Perza, ali Kirka je bila skroz drugačija. Nije imala majčinu ljepotu, ni razvijene moći poput oca. Čak joj je i glas bio kreštav, sličniji glasu smrtnika. Ljudi koji  osjećaju kako nikome ne pripadaju traže društvo drugačijih jer su i sami takvi. Tako je bilo i s Kirkom. Spustivši se među smrtnike, Kirka se zaljubljuje u ribara Glauka koji je jedini razumije. Otkrivši čudotvorne moći koje posjeduje, Kirka napravi da se Glauko preobrazi, zaspavši među čarobnim cvijećem. Tada on dolazi bliže bogovima I obitava na njihovim dvorovima. Kirka misli da je stvar riješena i da je vjenčanje s Glaukom gotova stvar, ali Glauko voli drugu. Kirkina osveta je strašna.

Kosa joj je prošarana kao u risa. I vidi joj oštru bradu. Nije baš naočita. Str. 10.

Kirka biva prognana

Bojeći se otkrivenih moći vlastite kćer i želeći se dodvoriti bogovima, Helij za primjer drugima protjeruje Kirku na pusti otok Eeju. Kirka je osuđena do kraja života biti u samoći. Dolaskom na otok, Kirka uviđa da je konačno našla svoj mir. Otok je mjesto osame, uvida u sebe i kontemplacije. Kirka uči o životu, uči o sebi i svojim moćima i s vremenom postaje vrlo vješta čarobnica. Samoća je za nju postala blagoslov, a ne teret. Pitanja koja postavlja – tko sam, čemu služi moj život i što mogu napraviti za sebe da budem bolja osoba – pitanja su koja danas u suvremenom svijetu postavljamo svi mi. Tako oživotvoren lik čarobnice u osnovi predstavlja lik jedne jake, moderne, emancipirane žene.

Trebalo mi je sve tajno bilje s Dikte i povrh njega najjače povijuše, korijen crnike i vrba, anis i kukuta, jedić, kukrijek. Trebale su mi i preostale zalihe molyja. Napitak se uskovitlao u crvenim I tamnim tonovima. str. 120.

Kirkine ljubavi

Nakon razočaranja s Glaukom, Kirka je vrlo oprezna kad je ljubav u pitanju. Ne vjeruje da će više naći partnera s kojim može ostvariti vezu. Muškarci su za nju samo neprilika. One rijetke,  namjernike koji slučajno ili u nevolji pristanu na njen otok, obično čarolijom pretvori u svinje. Osim usputnih veza sa Zeusovim sinom Hermesom i kiparom Dedalom, Kirka nema ljubavnih iskustava. Kad se pojavi itački kraljević Odisej,  koji ostaje cijelu godinu na Eeji  zajedno sa svojom posadom, Kirki se učini da je našla nekoga tko ju razumije. Ali, Odisej nije Kirkin već Penelopin i on se vraća u svoju domovinu, ženi i sinu Telemahu. Jedino što Kirki ostaje od Odiseja je sin Telegon za kojeg Odisej ni ne zna jer se rodio nakon njegovog odlaska.

Rukom je dodirivala trbuh. Tvoj je otac jednom rekao da želi još djece, ali nisi zbog toga živ. Ti si za mene. str. 217.

Kirka – mogu birati što ću biti

Kad Odisej pogiba, njegova udovica Penelopa i sin Telemah dolaze na Eeju. Odnos između dviju žena koje su voljele istog čovjeka složen je, ali pun razumijevanja i poštovanja. Obje su  bolje osobe nego što je to bio Odisej. Odlaskom sina Telegona Kirka je svjesna da se njezin boravak na otoku približava kraju. Ali otok ima svoje čarobne moći koje su mu davale zaštitu. Izaći u vanjski svijet izuzetno je opasno za Kirku. Ona se ipak usuđuje oglušiti o naredbe bogova i po cijenu svog života. Razlog je taj jer je pronašla muškarca s kojim želi živjeti pa makar to bilo pod cijenu gubitka besmrtnosti.

Bila si spremna dotaknuti otrov. To je dovoljno. Str. 254.

Dojam o knjizi

Madeline Miller Kirka

Knjiga mi je dugo stajala “na čekanju” i uvijek sam nekako davala prednost nekim drugim knjigama. Sada mi je žao zbog toga. Tema grčke mitologije je maestralno umotana u borbu žene za vlastito biće. Kirka je snaga koju prepoznajem u svakoj ženi, majci, obespravljenoj radnici, potlačenoj robinji , prezrenoj ženi pod strogim patrijahatom koja se pobuni pred zlostavljačima. Način na koji raste i sazrijeva Kirka, koja je nimfa, toliko je blizak nama ljudima. Ako je namjera autorice bila uvjeriti nas kako su i bogovi samo grešni ljudi, onda je u tome u potpunosti uspjela.

Dodatna vrijednost knjige je fantastičan uvid u grčku mitologiju. Iako je autorica negdje izmijenila događaje i dala svoj epsko –lirski opis zbivanja, glavni likovi božanstva, titani i nimfe uistinu su dobro poznati iz grčke mitologije, ali nismo znali gdje ih svrstati. Način na koji je to napravila Madeline Miller meni je široko otvorio vrata razumijevanja grčke mitologije.

Preporuka: Obavezno pročitati!

Ali i iz prkosa prema ocu, iz prkosa prema svima onima koji su te ponižavali i željeli spriječiti ostvarenje tvojih želja. str. 143.

O autorici

Madeline Miller rođena je u Bostonu, a odrasla u New Yorku i Philadelphiji. Pohađala je Sveučilište Brown, gdje je stekla naziv magistrice klasične filologije i književnosti. Tijekom zadnjih petnaest godina predaje i podučava latinski, grčki i Shakespearea. Njezin prvi roman Ahilejeva pjesma osvojio je nagradu Orange 2012. i bio je na ljestvici najprodavanijih knjiga New York Timesa. Preveden je na dvadeset pet jezika. Njezini eseji objavljeni su u mnogim tiskovinama i drugim medijima uključujući The Guardian, Wall Street Journal, Lapham’s Quarterly i NPR.org. Živi nedaleko od Philadelphije u Pennsylvaniji u Sjedinjenim Američkim Državama.

Gdje kupiti:

Profil

Richard Osman: Klub istražitelja ubojstava četvrtkom

Nakladnik: Puls, Egmont d.o.o.

Naslovnica romana Klub istražitelja ubojstava četvrtkom: © Puls, Egmont d.o.o.

Ubiti je lako. Obično je najteže sakriti truplo. Tako te obično ulove.

No, ja sam imao sreće da nabasam na pravo mjesto. Zapravo, savršeno mjesto. (prolog)

Richard Osman: Klub istražitelja ubojstava četvrtkom

Klub istražitelja ubojstava četvrtkom

U umirovljeničkom naselju Coopers Chase događa se nešto neobično. Glavni su akteri sedamdesetogodišnjaci i osamdesetogodišnjaci, naravno. Oni su Joyce- bivša bolničarka, Elizabeth – bivša… oh, o tome se ne govori, ali ona je žena koja ima poznanika koji ima poznanika i tako dalje; Ron – bivši sindikalist i Ibrahim – bivši psihijatar.

-Dakle, ako niste prijatelji, što ste? …

-Pa… Kao prvo, mi jesmo prijatelji, naravno, samo što ovoj ekipi treba dugo da to shvati. A drugo… Mi smo Klub istražitelja ubojstava četvrtkom. (str. 18.)

I tako se ova grupa simpatičnih, ekscentričnih umirovljenika svakog četvrtka okuplja i istražuje neriješena ubojstva – spisi, fotografije i izvješća nabavljeni su načinom za koji je bolje ne pitati.

No, onda se u Coopers Chaseu dogodi nešto uzbudljivo – pravo ubojstvo!

Ovoga jutra Klub istražitelja ubojstava ima pravi slučaj. Ne samo požutjele listove zamrljanih tiskanih slova iz nekog drugog vremena. Pravi slučaj, pravo truplo i, negdje u svijetu, pravi ubojica. (str. 43.)

Klub istražitelja ubojstava baca se na rješavanje zagonetke. Naravno, u suradnji s policijom, premda viši istražitelj Hudson i redarstvenica Donna nisu načisto s time surađuju li oni s umirovljenicima ili umirovljenici s njima.

Kako god bilo, suradnja se nastavlja legalnim i manje legalnim načinima otkrivanja informacija, nabavljanja dokumenata, ispitivanja sumnjivaca.

A onda umire još netko. Otkrivaju se tajne kojima, za ne povjerovati, obiluje umirovljeničko naselje! Naša ponešto usporena, ali genijalna četvorka iz Kluba oduševljena je razvojem događaja, ne jer ljudi umiru, razumije se, nego jer se napokon ludo zabavljaju!

Vladalo je veselo ozračje, a razumijem i zašto. Svima nam je jasno da smo članovi bande i da se događa nešto neobično. Jasno nam je, također, da činimo nešto ilegalno, ali prestari smo da bismo se time zamarali. Možda se opiremo nadolazećoj tami, ali to je pjesnički rečeno, a život nije pjesništvo. (Joyce, str. 202.)

Najzabavniji lov na ubojicu ikad!

Nema riječi kojima bih mogla dovoljno nahvaliti ovaj roman!

Lov na ubojicu nikad nije bio opušteniji i zabavniji!

Djedice i bakice su šou, ne znam tko mi je simpatičniji. Je li to Joyce, naizgled prostodušna i naivna ženica s izraženim darom zapažanja i odličnim smislom za humor? Možda Elizabeth, stari zmaj prošlosti toliko mutne i poznanstava toliko sumnjivih da je bolje uopće ne pitati? Možda Ibrahim, psihijatar s moći slušanja, ali i izvlačenja tajni ili Ron – stari živčenjak toplog srca?

Richard Osman: Klub istražitelja ubojstava četvrtkom

Svi oni nose neke skrivene tajne koje otkrivamo ne samo pametnim, ali urnebesnim dijalozima, već i međusobnom promatranjem. Ova se četvorka izvrsno poznaje, no ima tu i dubina koje su poznate samo likovima koji ih u sebi nose. Svi se oni bore s nekim samo njima znanim demonima koji se nama možda čine bezazleni. U tome je i ljepota – Klub istražitelja ubojstava zbir je nesavršenih, pomaknutih likova koji mogu, ali i ne moraju biti mi.

Vjerojatnije ovo drugo jer rijetki među nama imaju love za mirno, ali luksuzno umirovljeničko naselje u kojem se održavaju satovi zumbe i pilatesa, s bazenom, teretanom i Sobom za slagalice i, oh, dakako, Klubom istražitelja ubojstava!

Naravno, vidio mi se i viši istražitelj Hudson, debeljuškasti lovac na ubojice sa sklonošću čokoladama i stavom „od ponedjeljka ću“.

Ron je zatim upitao višeg istražitelja Hudsona ponosi li se sobom, a viši istražitelj Hudson odvratio je kako je predebeo, razveden muškarac od pedeset i jedne godine te da se doista ne ponosi sobom. … Željela sam mu reći da nije predebeo, ali zapravo malo jest, a ja kao bolničarka smatram da istinu ne treba uljepšavati… (Joyce, str. 140./141.)

Svidjela mi se i redarstvenica Donna, simpa cura koja ne može odoljeti lošim dečkima i luckastim starcima. I koja ima šesto čulo kada je riječ o spajanju potencijalnih ljubavnih parova!

Klub istražitelja ubojstava četvrtkom – crnohumorni krimić koji treba imati na polici!

Premda sama tema romana naoko nije smiješna (jer može li ubojstvo biti smiješno), crni humor kojim je protkana, autoironija glavnih likova i cinični pogled na svijet tjeraju nas na neprestano smijuckanje.

Pogledajte rečenicu:

Kada je Ibrahim ostale umirio rekavši kako samo moraju raščistiti put, ali da su dobrodošli ostati vani i gledati događanja, nastao je pravi egzodus. Ne baš brz egzodus, jer znate da je u našoj dobi ustajanje iz ležaljki ravno vojnoj operaciji. Jednom kad legneš, ostaješ cijeli dan. (Joyce, str. 141)

I kako se ne nasmijati? To je točno onaj britki britanski humor koji nas veseli, ali koji nikad ne prelazi u parodiju.

Još ću vam reći da je Klub istražitelja ubojstava i topla ljudska priča koja nas tjera da kontroverze poput eutanazije, života nakon partnerove smrti i zabranjenih ljubavnih veza gledamo otvorenijeg srca, spremniji za oprost i razumijevanje.

I koji nas potiče da zagrlimo svoje roditelje, bake i djedove.

Koji pokazuje da je ljubav pokretač svega – ljubav prema partneru, roditelju, djetetu.

I iz kojeg vidimo da poneki ubojica, možda, ipak zaslužuje ostati izvan rešetaka, daleko od ruke pravde. Jer pravda je možda ponekad upravo to – sloboda.

Trebam li reći još što ili ste već odjurili po svoj primjerak? ?

Ostali naslovi ovog autora:

Klub istražitelja ubojstava četvrtkom prvi je roman Richarda Osmana. I zasad najbolji. ?

Richard Osman: Klub istražitelja ubojstava četvrtkom

Gdje kupiti roman Klub istražitelja ubojstava četvrtkom:

web shop Znanje

Chris Pavone: Stranci

Nakladnik: Znanje, Biblioteka KDS, 2021.

Naslovnica knjige Stranci: ©Znanje

Chris Pavone Stranci

Stranci – špijunski triler na tragu Johna le Carréa i Roberta Ludluma

Čitajući knjigu Stranci, pokušavala sam se prisjetiti na kojeg me pisca podsjeća Chris Pavone. Knjiga je po mom mišljenju najviše kombinacija stila Johna le Carréa i Roberta Ludluma, špijunska zavrzlama koja prati život obitelji kućanice Kate Moore i njenog supruga Dextera. Ako bih je usporedila s filmskim ostvarenjima, najbliži su mi Hitchookovi filmovi o zamjeni identiteta ili, u zabavnijoj verziji, Gospodin i gospođa Smith.

Dokle god nismo razgovarali o njegovom poslu, nismo morali govoriti ni  o mojemu. Str. 36.

Kome vjerovati ako ne svom suprugu?

U Strancima, Kate Moore je kućanica koja želi ostaviti svoj prijašnji život u prošlosti i misli da može početi ispočetka. Kate je nekad bila agentica CIA-e, ali o tome nitko ništa ne zna, čak ni njezin suprug koji je mislio da je ona obična službenica, a ne vrhunska operativka. Kad joj suprug obznani da je dobio unosan posao investicijskog bankara u Luxembourgu, Kate se ne premišlja ni časa. Sita stresnog života u Agenciji, gdje je ostavila neke repove u prošlosti koji je progone, Kate daje otkaz i odlazi sa suprugom i djecom u  Luxembourg. Sve je na početku idilično: Kate uživa u jutarnjim kavama, šopingu i  i brizi za djecu, dok vikendima švrlja po Parizu ili skija na Alpama. Njezin mirni život počinje se rušiti kada se suprug Dexter počne sve čudnije ponašati i odlaziti na jednodnevne poslovne sastanke u druge države, o kojima ona ništa ne zna. Kate počinje sumnjati da Dexter nešto krije.

Dakle, to je to. Adam se nasmiješi, opet pruži ruku ovaj put za stisak. Više niste zaposlenica CIA-e. Sretno Katherine. str. 47.

Što ju je tjeralo da zadrži tajnu? I nakon što su se vjenčali i nakon što su dobili djecu? Čak i nakon što više nije bila operativni časnik? Str. 61.

Bill i Julia – FBI par u Strancima

Boravkom u Luxembourgu, bračni par Moore sklapa poznanstvo s Amerikancima Billom i Julijom te ta dva para započinju zajednička druženja. Dexter s Bilom igra tenis, a Kate i Julija intenzivno se druže. Kate je ostavila sve svoje kontakte u Americi i prijateljstvo s Julijom puno joj znači. Ali, Kate nakon nekog vremena shvaća da ih njihovi novopečeni prijatelji slijede posvuda i postaju joj sumnjivi. Otkriva da se Julija odlično slaže s Dexterom i bez njezinog prisustva. Tada Kate poteže svoje stare veze iz Agencije i dobiva informaciju da su Bill i Julia zapravo FBI istražitelji koji istražuju njezinog supruga.

Lažljivac ne želi sumnjati da su drugi ljudi lažljivci jer bi tada i drugi trebali sumnjati u njega. Str. 265.

Dexter

Zašto FBI istražuje Dextera? Kate ubrzo dobiva potvrdu: Dexter je u maniri vrhunskog hakera izvukao iz različitih investicijskih fondova iznos od 50 milijuna eura. Kate osjeća da se njezin svijet ruši. Samostalno započinje istraživati prošlost svog supruga. Počinje postavljati pitanje: Tko je zapravo Dexter? Vrhunski haker koji izvodi cyber prevare kao suvremeni Robin Hood ili lažljivi manipulator i kriminalac?

Kate je silno trebala da je netko treba. Gravitirala je prema ljudima koji su je više trebali nego željeli. Na kraju se udala za onoga kojemu je bila najpotrebnija. Str. 80.

Chris Pavone Stranci

Dojam o knjizi Stranci

Stranci je vješto napisan roman koji balansira između kriminalističkog/ špijunskog romana s jedne strane i obiteljske priče s druge strane. Knjiga se svodi na četiri glavna lika i njihove međuodnose. Kate Moore je jak ženski lik. Priča započinje nešto sporijim tempom što nas zavara, jer radnja malo po malo postaje složenija stupanjem još jednog bračnog para (koji to zapravo nije) na scenu. Ovo je knjiga u kojoj svi likovi imaju tajne. Nitko nije ono što se čini na prvi pogled. Knjiga postavlja pitanja o povjerenju među supružnicima i općenito o stupnju povjerljivosti do kojeg prijateljstvo između dviju osoba može ići. Pratimo Katein lik koji se raslojava sve više kako rastu njezine sumnje. I ostali likovi, Dexter, Julija i Bill zanimljivo su prezentirani u romanu. Knjiga me zabavila u maniri nekog akcijskog filma čiji su dijelovi ponekad naivni, ali svjesno zanemarujemo tu činjenicu jer je priča zanimljiva. Ako volite kriminalističke romane sa špijunskom tematikom i prepucavanjima na razini obavještajnih agencija, ova će vam se knjiga svidjeti.

O autoru

CHRIS PAVONE autor je četiri međunarodna trilera: EXPATS (2012), ACCIDENT (2014), TRAVERS (2016) i PARIS DIVERSION (2019). Expats je kod nas preveden kao Stranci (iako bi vjerniji prijevod bio Iseljenici). Njegovi su se romani pojavili na popisima najprodavanijih časopisa New York Times, USA Today, Wall Street Journal, Washington Post.  Dobitnik je  nagrade Edgar i Anthony, te ušao u uži izbor za Strand, Macavity i Los Angeles Times Book Prize.

Pisao je za novinska izdanja, uključujući New York Times Book Review and Magazine, Telegraph i Salon. Član je PEN-a, Authors Guilda, International Thriller Writers-a i Mystery Writersa iz Amerike.

Chris Pavone  odrastao je u Brooklynu, završio je srednju školu Midwood i sveučilište Cornell, a gotovo dva desetljeća radio je u izdavaštvu u časopisima Dell, Doubleday, Lyons Press, Regan / HarperCollins, Clarkson Potter i Artisan / Workman, na radnim mjestima urednika i glavnog urednika. Kad se njegova supruga zaposlila u Luxembourgu,  obitelj se preselila u inozemstvo, gdje je Chris odgojio njihove blizance i počeo pisati EXPATS (Strance). Sada ponovno živi u New Yorku, na sjevernom račvanju Long Islanda, s obitelji i  australskim labradorom imenom Wally.

Gdje kupiti roman Stranci:

Znanje

Lisa Kleypas: Ljubav poslijepodne

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2019.

Naslovnica romana Ljubav poslijepodne: ©Mozaik knjiga

-Zapamti moje riječi… oženit ću se ženom koja je napisala ovo pismo.

-Držim te za riječ… Vidjet ćemo hoćeš li ih biti dostojan. (str. 128.)

Lisa Kleypas: Ljubav poslijepodne

Ljubav poslijepodne

Beatrix je najmlađa pripadnica klana Hathaway. Otkad zna za sebe, bolje se snalazi među životinjama nego među ljudima.

Palo joj je na pamet zašto joj je društvo životinja draže od ljudskoga. Životinje nisu prijetvorne. Ne odaju krive i suprotstavljene dojmove o sebi. I čovjek se nikada ne nada da bi životinja mogla promijeniti narav. (str. 76./77.)

Zaigrana je, velikodušna, hrabra i svjesna da ni jedan londonski gospodin ne želi takvu ženu. Svi oni žele nekog konvencionalnijeg.

Njezina prekrasna prijateljica Prudence dopisuje se s Christopherom Phelanom, hrabrim vojnikom koji je trenutno na ratištu. No, Pru je plitka, razmažena i usmjerena na udaju za najbolju i najbogatiju priliku što Christopher trenutno nije. Ne želi mu više pisati, na što se Beatrix sažali i nastavlja mu slati topla pisma koja malo pomalo postaju ljubavna. No, Beatrix piše u Pruino ime… 

Beatrix nikada nikoga nije namjerno zavarala. Bilo bi joj bezgranično lakše da je Phelanu pisala pod svojim imenom. Ali još uvijek se sjećala omalovažavajućih primjedbi koje je on jednom izrekao na njezin račun. Ne bi sigurno poželio pismo od te „čudne Beatrix Hathaway“. On je tražio pismo od prekrasne, zlatokose Prudence Mercer. (str. 23.)

I kad se Christopher vrati iz rata, odlučan je pronaći Pru i oženiti je. No, on više nije čovjek kakav je bio prije. Iako postaje višestruko odlikovani ratni junak, muče ga noćne more i ratne traume. Pru nije oduševljena njegovom promjenom, iako joj imponira udvaranje vojnog junaka.

Beatrix je pak, zaljubljena. Potajno. Jer zna da je previše čudna da bi ga zanimala.

Ono što još ni se sluti jest to da je Christopher, baš poput životinjica kojima je posvetila život, duboko ranjen. I da treba ozdravljenje i nježnu ruku da mu u tome pomogne.

Hoće li ovo dvoje mladih uspjeti razmrsiti klupko laži u koje su zapleteni?

Beatrix i Christopher – laž postaje ljubav

Prije rata, Christopher je bio vragolast, šarmantan i zavodljiv muškarac.

Bio je lijep poput Lancelota. Gabrijela. Možda Lucifera, ako netko vjeruje u to da je bio najljepši anđeo na nebu. Phelan je bio visok muškarac srebrnih očiju, a kosa mu je imala boju tamne ozime pšenice obasjane suncem. Figura mu je bila snažna i vojnička, ramena uspravna i jaka… (str. 14.)

No, Christopher sada vuče brojne traume. Premda onda nije postojala dijagnoza PTSP-a, mi ju danas vrlo brzo pronalazimo u osobinama koje taj snažni vojnik pokazuje nakon povratka iz rata. Obilježen je zauvijek ne samo onim što je vidio, nego i onim što je sam činio.

Zavrijedio sam mjesto u paklu zbog stvari koje sam počinio, a rat je tek započeo. Mijenjam se, i to ne nabolje. Čovjek kojega si poznavala više se neće nikad vratiti, a bojim se da ti se ova zamjena  neće ni približno svidjeti. (Ulomak iz pisma koje Christopher šalje Prudence, odnosno Beatrix, str. 17.)

Lisa Kleypas: Ljubav poslijepodne

Dok je bio na ratištu, snagu su mu davala jedino pisma koja su uporno stizala, puna lijepih misli i ohrabrenja žene koja ga je očito zavoljela. I on je zavolio nju. Iako ga je grijala slika privlačne Pru, srce mu je opsjela žena iz pisma.

Kad je rat napokon gotov i Christopher se vraća kući, želi se čim prije oženiti tom ženom. No Pru koju zatječe površna je i glupasta, usmjerena samo na bogatstvo i medalje.

Ali, tu je Beatrix. Djevojka s kojom se stalno prepire, koja mu zapovijeda i pomaže. Djevojka koja je izrasla u pravu ljepoticu.

Nije mu bila mrska. Beatrix je bila čudno stvorenje, ali i prilično zanimljivo i znatno privlačnije nego što je se sjećao. Zapravo, pretvorila se u ljepoticu dok ga nije bilo, a njezina nespretno građena figura sad se zaoblila i postala elegantna… (str. 77.)

Ljubav poslijepodne – kraj Hathaway serijala

Ljubav poslijepodne jedan je od dražih mi nastavaka ovog serijala. Nekako ima najviše šarma, baš kao i sama Beatrix. A ona i Christopher tvore jedan od najsimpatičnijih parova priče o obitelji Hathaway. Sviđa mi se što je Beatrix drugačija. U prethodnim je romanima bila tek nezrelo dijete, a sada je djevojka pomalo razočarana i rastužena činjenicom da se vjerojatno nikada neće udati jer je previše neobična za uštogljenu londonsku gospodu.

No, ne pada joj na pamet mijenjati se.

Tada susreće Christophera, bivšeg kicoša i šarmera progonjenog noćnim morama, odlučnog u pronalasku žene iz pisama. Iz rata se vraća s prijateljem koji ga i spaja s Beatrix. Taj prijatelj je kuštrav, neodgojen, lajav i pun buha – ima sve osobine koje Beatrix cijeni.

Čitajući Ljubav poslijepodne, nasmiješila sam se više puta nego u sva četiri prethodna nastavka. Divna je ovo priča o dvoje neprilagođenih ljudi koji oslonac, strast i ljubav nalaze jedno u drugom.
Sviđa mi se zaigranost koja izvire iz ovog romana, iako i on progovara o teškim temama, kao i njegovi prethodnici. Ovdje se najviše bavimo PTSP-om i načinima ozdravljenja. Podrškom, ljubavlju i nježnošću. I nije Christopher jedini koji treba ozdraviti – i supruga njegova brata, Audrey, ima svoje demone koje će, bar nam tako ovaj roman šapuće, uspjeti nadvladati.

Strasti, naravno, ne manjka, kao ni igrica u krevetu. Ipak, kod ovog nam se para to čini nekako nježnije nego kod ostalih, valjda zato što su tako veseli i zaigrani, predani jedno drugom, pomalo luckasti, a opet povrijeđeni, ranjeni i preplašeni.

Za njih sam dvoje baš iskreno navijala i silno sam se zabavila čitajući o njihovim igricama, zavođenju, upoznavanju i prelasku iz glumljena prezira u strastvenu ljubav.

I što ću sad, kad sam poudala i poženila Hathawaye?

Ima li tko kakav prijedlog za novi serijal? ?

Lisa Kleypas: Ljubav poslijepodne

Ostali naslovi ove autorice:

Lisa Kleypas autorica je brojnih povijesnih i suvremenih ljubavnih romana. Ne bi imalo smisla nabrajati ih sve, zato navodim serijal o obitelji Hathaway:

Klikom na neki od prethodnih nastavaka, osim naših recenzija, pronaći ćete i naslove ostalih romana Lise Kleypas, kao i njihovu međusobnu povezanost i savjet za redoslijed čitanja pa bacite oko ako vas zanima!

Gdje kupiti roman Ljubav poslijepodne:

webshop Znanje – stavila sam link za meki, ali imate ju i u tvrdom uvezu.

Ivo Balenović: Podmetači leševa

Nakladnik: Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2020.

Naslovnica knjige Podmetači leševa: ©Jesenski i Turk

Ivo Balenović Podmetači leševa

Podmetači leševa- literarni obračun

Roman Podmetači leševa mogao bi se mirne duše nazivati i Moj obračun s vama. Knjiga je žestoki literarni obračun Ive Balenovića koji je na vlastitoj koži osjetio nepravdu i korupciju u liječničkim krugovima, radeći godinama kao ginekolog u KBC-u Merkur. Nakon što se pobunio protiv korumpiranog sustava, otišao je otamo kao optuženik. Sudski proces traje od 2014. godine i o njemu ne može govoriti, ali to ga ne sprječava da iznese svoju istinu u obliku romana u kojem je, osim zdravstvenog, dotakao i druge sustave – od farmaceutskih lobija i sustava visokog obrazovanja, preko ekonomskih i političkih vrhuški pa sve do vrha političke hobotnice.

Podmetači leševa- insajderski uvid u patologiju zdravstvenog sustava

Podmetači leševa drugi je roman Ive Balenovića koji je nastao na temelju insajderskog uvida u patologiju zdravstvenog sustava. Prvi je Ljudožder vegetarijanac, koji je i uspješno ekraniziran, a poslije njega jednako uspješan roman Metastaze.

Za razliku od prvog romana, Podmetači leševa šire priču na potkupljive sustave koji su u sprezi sa zdravstvenim. Isprepletene koruptivne hobotnice farmaceutskog, obrazovnog i na kraju političkog miljea, u kojima su likovi do te mjere moralne karikature, licemjerni karijeristi, plaćenici i poslušnici, čine da vam je na trenutak mučno i pomisliti da se takvo što u naravi i događa.

Ti meni- ja tebi

Roman otvara šokantna scena nedonoščeta koje je još živo doneseno na odjel patologije (užasna scena koja vam se usiječe duboko u svaku poru tijela). Cijela priča nastavlja se s ilegalnim abortusima koji pune džepove beskrupuloznih liječnika. Doktori, šefovi odjela i predstojnici, koji s pozicija moći sređuju operacije uz određene „usluge“ u obliku mita u novcu ili naturi, bave se i ucjenama onih koji nisu na njihovom pravcu.

Tako mladi, egzistencijalno ugroženiji liječnici i zdravstveni radnici također posrću u sistemu, kako zbog straha, tako i po inerciji ne uspijevajući izboriti se za svoju poziciju.

Kad se čovjek popne ovako visoko svaki ustupak mora vratiti, inače će ti već sutra zabiti nož u leđa. str. 99.

Galerija likova

Galerija beskrupuloznih likova koji marširaju ovom knjigom, od liječnika i njihovih ljubavnica do sprege političara, novinara te državnih odvjetnica, proteže se cijelim romanom. Ima tu, naravno, i ljudi koji pošteno rade svoj posao, ali oni su u manjini i u pravilu prozvani kao nepoćudni ili oni koji su oporba. Takvi su  u strahu za svoju egzistenciju pa rijetko dižu glas protiv moćnika.

Mi u DORH-u sve znamo. Čak i cijene usluga. Dok nema političke volje da se krene s akcijom možeš biti miran. Ipak, mislim da je bolje da ukloniš svaki trag. str. 120.

Dojam o romanu Podmetači leševa

Radnja romana je brza, šokantna i na trenutke mučna. Znajući da je roman inspiriran stvarnim događajima u domaćem zdravstvenom sustavu, nije vam uopće svejedno dok čitate ovu knjigu. Roman daje presjek pokvarenog i potkupljivog društva na svim nivoima. Uz osjećaj nevjerice, ali i svjesnosti da se stvari upravo tako događaju, ježi vam se koža dok čitate Balenovićevu knjigu. Ima tu i komičnih elemenata, viceva i pošalica tipičnih za malograđanski mentalitet, ali oni samo naglašavaju crnilo, prostakluk i kriminal koji vlada u javnom prostoru.

Kao ljude koji su stvari vrjednovali u broju abortusa to ih je duboko pogodilo. Sekulić je jednom prilikom izjavio da ga je polovni Golf koji je kupio kćeri koštao dvadeset abortusa. str. 210.

Ivo Balenović Podmetači leševa

O autoru

Ivo Balenović, rođen je 1969. u Zagrebu. Do sada je pod pseudonimom objavio romane Metastaze i Ljudožder vegetarijanac, prema kojima su snimljeni vrlo uspješni filmovi, te nekoliko kratkih priča. Trenutno radi kao liječnik u Domu zdravlja Krapinsko-zagorske županije.

Trailer za film Metastaze
Trailer za film Ljudožder vegetarijanac

Gdje kupiti:

Ljevak

Romy Hausmann: Drago dijete

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Drago dijete: ©Znanje

Romy Hausmann: Drago dijete

Prvog dana gubim osjećaj za vrijeme, čast i jedan kutnjak. Zato sada imam dvoje djece i mačku. … Imam i muža. … Pod njegovim zagrljajem pulsiraju ozljede, koje se protežu od gornjeg dijela mojih leđa prema dolje, kao da svaka od njih ima vlastiti rad srca. … Tu i tamo mi se zacrni pred očima… Tada pokušavam samo disati. (Lena, str. 3.)

Drago dijete

Duboko u šumi, u kolibi s prozorima koji su zakovani izolacijskim pločama žive mama, tata i dvoje djece. Tata strogo kontrolira obitelj – odlasci na zahod dopušteni su samo u određenom vremenu, ladice su zaključane, a koliba oslobođena bilo kakvih opasnih, otrovnih, oštrih predmeta.

On štiti obitelj od svih opasnosti i brine se da djeca ne ostanu bez majke.

No, jedan dan mama Lena uspije pobjeći. Da – pobjeći! Jer obitelj koju oni čine nije normalna obitelj – to je obitelj stvorena u zatočeništvu.

A tko je mama Lena? Je li to djevojka koja je prije četrnaest godina nestala i za kojom roditelji neumorno tragaju sve ove godine? Ako nije, zašto tvrdi da se zove Lena?

…moramo se zauvijek pomiriti s mišlju da se više nikad neće vratiti kući, nikad. Samo se sada… ta misao najednom čini mnogo drugačija nego u onim prijašnjim trenucima… Do ovog trenutka bile su to samo teorije, s  određenim manevarskim prostorom. Postaje mi jasno da je taj manevarski prostor posljednjih četrnaest godina bio naš životni prostor, jedino, malešno mjesto u kojem smo mogli postojati, u kojem smo imali zraka za disanje. (Lenin otac Matthias, str. 72./73.)

Lena nije pobjegla sama, uz nju je i njezina kći Hannah, djevojčica iznimne inteligencije, no obilježena odrastanjem u kolibi. Sve što zna, zna iz knjiga, enciklopedija i priča koje joj je mama pričala prije spavanja.

Ali ona je jednostavno moja mama. I kad mislim na nju, znam da je volim. Ljubav, to je vrlo slično kao sreća. Osjećaj koji je jako topao i koji u čovjeku potiče smijeh, tek tako, iako nitko nije ispričao vic. (Hannah, str. 16.)

Dok policija pokušava izvući neki smisao iz Hanninih riječi, dok pokušava utvrditi majčin pravi identitet i identificirati napadača, Lena počinje dobivati prijeteća pisma.

Noćna mora je završila.

Dobro došli u noćnu moru!

Je li „drago dijete“ Hannah?

Roman Drago dijete progutala sam u dva dana i mislim da to dovoljno govori o njegovoj kvaliteti! Atmosfera straha izvrsno je dočarana. Poremećene okolnosti u kojima je jedna obitelj nastala obilježile su svakog njezinog člana.

Roman nam je ispripovijedan s gledišta nekoliko likova – žene za koju pokušavamo dokučiti je li Lena, njezine kćeri Hanne i Leninog oca Matthiasa.

Iz djelića misli majke i kćeri saznajemo jezive okolnosti u kojima su živjele. Ali, dok je majka upoznata i s normalnim životom i svjesna je monstruoznosti čovjeka koji ju je zatočio, Hannah je svega toga blaženo nesvjesna.

Romy Hausmann: Drago dijete

Sjećam se kako sam prve večeri sjedila pokraj njega na kauču, ukočena od preneraženosti. Kako sam krajičkom oka virila prema njemu i kako sam se mogla samo diviti njegovoj kamuflaži. … Izgledao je kao da je upravo stigao iz ureda… Nije to bio onaj nenjegovani, smrdljivi monstrum rošavog lica i praznih, crnih očiju, kao iz filma strave. (Lena, str. 86.)

Njoj je tata samo – tata. Koji možda ima hrpu pravila i zabrana, ali to je samo zato da se mama – ah, ta smotana, zbunjena mama – ne ozlijedi! Dijete ne razumije što znači normalna obitelj i njoj je njezina upravo to. I dok mi čitatelji s nevjericom (i gnušanjem) pratimo sudbinu majke, još nam veći osjećaj mučnine ostavlja upravo Hannah – Hannah koja se želi vratiti u kolibu, koja mrtva-hladna, ozbiljno, pripovijeda o braci koji čisti mrlje krvi s tepiha jer je čistoća važna i koja bulazni o putovanju na koje ju je vodila mama. U Pariz!

Može li se Hanni vjerovati?

Zašto ustraje u svojim lažima?

I što je uopće laž, a što istina u tom kolopletu mašte, priča, događaja…

Pravi psihološki triler, napokon!

Roman Drago dijete jeziv je, potresan, strašan, emotivan, sve odjednom. Kombinacija je psihološkog trilera i svojevrsne obiteljske drame, mučna, zapletena, puna različitih obrata i šokantna.

Radnjom pomalo podsjeća na Sobu Emme Donoghue, no Soba je dirljivija, potpuno ispričana glasićem nevinog djeteta.

Hannah je djevojčica od koje su me podilazili srsi, iako sam se trudila razumjeti okolnosti u kojima je odrastala. Ona nije nevina, ona je iznadprosječno pametna i čitavo vrijeme imamo dojam da nešto krije. Njena nevješta komunikacija s ljudima, ravnodušnost u prihvaćanju događaja oko sebe, mirnoća kojom prolazi kroz sve to… Ne znam, možda nisam u pravu, ali meni je jednostavno bila jeziva.

Sviđaju mi se preokreti kojih ima stvarno dosta i likovi koji su svi odreda mutni.

Sviđa mi se što naprosto ne znamo kome vjerovati niti govori li itko uopće istinu.

Ipak, najviše od svega sviđa mi se čitava ta atmosfera kolibe u šumi, žene koja je uspjela pobjeći i manijaka koji je proganja. Dodajte tome još i djevojčicu u stilu Kingovih blizanki iz Isijavanja i djeda čije postupke ne razumijemo i imate roman koji stvarno nećete ispuštati iz ruku.

Volim kad je roman na kojem piše „psihološki triler“ doista takav – kad se igra psihom i čitatelja i likova. Nikad ne znamo što tko misli ni što nas čeka iza ugla. Ne znamo niti tko je tko ni može li se ikome vjerovati.

A onda, kada na kraju uspijemo sve shvatiti i povezati u cjelinu – što bi se reklo na reklami – neprocjenjivo!

A evo i motivacije:

Teško je to podnijeti, ali vjerojatno je jednostavno tako. To je ljubav. Posve svejedno koliko bolesna, uvrnuta i pogrešno shvaćena, ona i dalje ostaje ljubav. Ljubav koja nas pokreće. Koja nas čini monstrumima, svakog na svoj način. (str. 314.)

Hmmmmm… Definitivno uvrnuto.

Uživajte u čitanju.

I pokušajte ne pročitati sve odjednom!

Romy Hausmann: Drago dijete

Ostali naslovi ove autorice:

Drago dijete je roman prvijenac autorice Romy Hausmann. Možda vam bude zanimljivo to da ona i njezina obitelj žive blizu Stuttgarta – u osamljenoj kući u šumi. Brrrrrr… Jasno mi je otkud joj inspiracija…

Gdje kupiti:

Znanje

Caz Frear: Slatke laži

Nakladnik: 24 sata d.o.o. Stilus

Naslovnica knjige Slatke laži: ©24 sata d.o.o. Zagreb 2019.

Knjiga Slatke laži nekako mi je prošla ispod radara pa sam je tek sada pročitala. Tim više sam bila ugodno iznenađena ovim odličnim, punokrvnim krimićem. Knjiga je puna prevrata, s mnogo likova, ali jako dobro izbalansirana priča s neočekivanim raspetom. Sve to garancija je ugodno provedenog vremena uz  čitanje ove knjige.

Caz Frear Slatke laži

Slatke laži- traume iz djetinjstva

Slatke laži započinju pronalaskom leša kućanice Alice Lapaine, koja je zadavljena i bačena na rubnom dijelu grada. Slučaj vode detektivi Metropolitanske policije u čijem je timu mlada dvadeset šestogodišnja Cat Kinsella. Kako je tijelo pronađeno blizu mjesta gdje je pivnica njezina oca, Cat postaje nemirna. Uskoro se saznaje da se Alice nekad davno zvala Maryanne Doyle i Catina obitelj ju je poznavala. Ovo je za Cat neugodno sjećanje jer je njezina obitelj upoznala Maryanne neposredno prije nego što je nestala. Cat je tada imala samo osam godina, ali te događaje jako dobro pamti. Zbog tih događaja u djetinjstvu, Cat se odvojila od obitelji – majke, brata i sestre, a s ocem više nema skoro nikakav kontakt.

Znala sam točno kakav je. Vidjela sam kako je gledao Maryanne Doyle, vidjela sam još štošta drugog. A ponešto sam i čula. str. 36.

Tko je lažljivac u knjizi Slatke laži?

Tijekom cijele knjige pratimo turbulentan odnos Cat Kinsella i njezinog oca. Odnos je toliko narušen da je Cat čak uzela majčino prezime i odselila se iz roditeljskog doma ubrzo nakon srednje škole. Cat već kao mala djevojčica osjeća da je otac nepopravljivi ženskar, šarmantan pozer koji je privlačan ženama i kojemu su posebno interesantne mlade, lijepe djevojke. Uz to vodeći pub, otac je stalno bio u sumnjivom društvu probisvijeta, kockara i ljudi problematičnih poslova na rubu zakona. Osjećaj gnušanja i rezerviranosti prema ocu pokvario je i odnos Cat sa sestrom Jacqui,  koja je uvijek bezrezervno vjerovala ocu, kao  i s bratom Noelom koji je postao prevrtljivi, donekle problematičan mladić.

O da, reći mu da znam da je lagao o Maryanne Doyle. Reci mu da je to u redu, previše me bilo strah ikada zucnuti o tome. Ali reći mu da ga proteklih osamnaest godina kažnjavam za to. str. 43.

Što je vidjela Cat Kinsella

Nakon teškog djetinjstva, Cat je u međuvremenu odrasla, postala detektivka Metropolitanske policije pod vodstvom iskusnih detektiva Parnella i voditeljice odjela „čelične lady“ Steelove. Nakon što se otkrije da je Alice Lapaine zapravo Maryanne Doyle, demoni iz prošlosti izlaze na površinu. Cat  čvrsto vjeruje da njezin otac ima nešto s nestankom koji se dogodio prije 18 godina ili da, u najblažem slučaju, zna puno više od onog što govori. Suočivši ga s nestankom Maryanne Doyle, a zatim i pričom da je Maryanne napustila njihovo mjesto trudna, Cat pritišće oca, ali otac poriče bilo kakvu vezu s Maryanne i njezinim nestankom. Ali,  Cat zna da je njezin otac lažljivac. Zna to sa sigurnošću djeteta koje je nešto čulo i vidjelo i zatim pamtilo dugim nizom godina. Je li njezin otac upleten u nestanak tinejdžerice? Je li mogao sada naštetiti Alice? Ali kako možeš vjerovati lažljivcu, čak i ako možda govori istinu?


Ono što sam mislila da znam: 1998. Maryanne Doyle je nestala i tata je nešto znao o tome?

Ono što znam: 1988. tata je lagao o tome poznaje li Maryannu Doyle- ovo je činjenica! Str. 88.

Tko je Alice Lapaine/Maryanne Doyle?

Nekad je radila kao konobarica u blizini puba Catinog oca, vrckava, lijepa djevojka puna života, veselja i želje za dobrim provodom. Trag joj se gubi 1988. Od tada punih osamnaest godina nitko nije čuo za nju. Danas, kad se otkrilo da je Alice zapravo Maryanne, policija započinje opsežnu potragu o Alicinom životu. Prvi na koga sumnjaju je Alicin suprug, ali ni on ne zna za nekadašnji život svoje supruge. Danas je Alice kućanica koja živi sa suprugom u bogatom predgrađu uz rijeku i bezuspješno pokušava liječiti neplodnost. Jednog dana odlazi u London bez posebnog razloga, ostavivši suprugu samo općenite poruke. Mjesec dana od toga njezino je tijelo pronađeno na rubnom dijelu grada. Policijskom istragom o njezinom kretanju došlo se do saznanja da je zadnje mjesto u kojem je boravila stan koji je koristila prostitutka Saskia.

Caz Frear Slatke laži

Dojam o knjizi

Ovo je jako dobar kriminalistički roman. Vrlo slojevit, s podosta likova (koji su svi isprepleteni i brojni pa ih je teško sve nabrajati), ali vrlo se dobro slijedi nit vodilja. Pročitala sam neke osvrte da je knjiga na početku sporijeg tempa, ali ja nisam imala taj dojam. Štoviše, knjiga me vrlo brzo uvukla u radnju , a lik Cat Kinselle mi je izvrsno psihološki iznijansiran. Lik Catinog oca je isto tako dobro donesen kao lik šarmantnog  slabića koji pokušava ispraviti greške počinjene u mladosti.

Osobna previranja i crv sumnje koji cijelim romanom muče glavnu junakinju, dodatni su stresor u ionako neobičnom i zbunjujućem slučaju. Likova je puno i nitko ne govori istinu. U tom moru lažljivaca, Cat i njezini partneri malo po malo rješavaju zagonetku i roman je sve bolji, a rasplet (koji kreće nakon tri četvrtine pročitane knjige) dosta je zanimljiv i donekle neočekivan.

Preporuka: Svakako pročitati!

Slatke laži prvi su roman iz serijala o detektivki Cat Kinsella. Sljedeći su nastavci Ledeno srce i Ne plači, čije recenzije možete pročitati klikom na naslove.

O autorici:

Caz Frear odrasla je u Coventryju, a svoje je tinejdžerske godine provela sanjajući o preseljenju u London i pisanju romana. Nakon što je ispunila svoj prvi san, prošlo je trinaest godina do ispunjenja drugog i to tek nakon povratka u Coventry. Diplome iz povijesti i politike iskoristila je u mnoge svrhe, uključujući i konobarenje, rad u dućanu, a posljednjih dvanaest godina i za lov na talente.

Gdje kupiti:

Stilus

Lisa Kleypas: U braku do jutra

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2018.

Naslovnica romana U braku do jutra: ©Mozaik knjiga

Razmišljaš kao da imaš izbora… Ali obratno ti je. Ljubav izabire tebe. Sjena se ravna prema suncu. (str. 121.)

Lisa Kleypas: U braku do jutra

U braku do jutra

Svatko tko je pročitao nekakav roman zna da bi guvernante trebale biti pokorne i obespravljene. Od njih se također očekivalo da budu tihe, podređene i poslušne, da ne spominjemo slijepo poštovanje prema gospodaru kuće. Leo, lord Ramsay, pitao se ogorčeno zašto ga nije dopala jedna od takvih. Umjesto toga, obitelj Hathaway angažirala je Catherine Marks, koja je, po Leovu mišljenju, bacala neprijatnu sjenu na čitavu profesiju. (str. 7.)

I tako se Leo i Cat svađaju, prepiru i otvoreno mrze već dvije godine. Cat na Leu iritira cjelokupna pojava – arogancija i nadmenost, razvratna prošlost, neumjesni komentari… Lea na Cat živcira njezina neprivlačna vanjština, ukočena leđa, stisnute usnice, konstantno pametovanje i suprotstavljanje svemu što on kaže… No mržnja lako prelazi u ljubav, samo kada se oči i srce malo bolje otvore:

Marks se ponašala tako uzdržljivo i čvrsto da se lako zaboravljalo na to da je ona još uvijek mlada žena… Kad ju je Leo prvi put ugledao i upoznao, izgledala mu je kao savršeno utjelovljenje isušene usidjelice s naočalama, ljutim i mrkim pogledom… Ali prošla godina donijela je izvanrednu promjenu kod Marks. Nabacila je koji kilogram… a i obrazi su joj postali rumeniji. … Kad je Leo stigao iz Londona, bio je zapanjen kad je vidio Marks sa svijetloplavim uvojcima. (str. 9.)

No, Cat uopće nije otvorena ni spremna za ljubav. Ona krije veliku tajnu iz prošlosti koja ju tjera da se neprestano skriva. Ni Leo nije oduševljen idejom ljubavi – davno je volio i srce mu se raspalo u tisuću komada.

Tada na imanje Ramsay dolazi vijest da Leo ima još samo godinu dana da se oženi i dobije sina ili će posjed pripasti drugima.
Hoće li Leo i Cat zaboraviti svoju prošlost i baciti se jedno drugom u zagrljaj?

Ili su davne tajne previše strašne da bi ih se zaboravilo?

Cat i Leo – suprotnosti se privlače

Već nakon uvoda, svima nam je bilo jasno da će se međusobna netrpeljivost vrlo brzo pretvoriti u privlačnost. Čim je Leo vidio Catinu pravu, sjajnu boju kose i bujne uvojke umjesto stroge punđe koju inače nosi, znala sam da je vrag odnio šalu.

Ni ona nije ostala hladna na njegove vatrene poglede i ukradene poljupce – koje uskoro uopće nije trebalo krasti!

Da je život imalo pošten, pomislila je (Catherine Marks) turobno, Leo bi bio debeljuškast, s tragovima akni i ćelav. Ali bio je zgodan i visok muškarac. Imao je tamnu kosu, svijetloplave oči i očaravajući osmijeh. (str. 32.)

Njihov toplo-hladan odnos daje dinamiku čitavom romanu i tjera nas da čitamo dalje. Ako se svađaju, želimo pročitati kako se mire i obrnuto. Svidjelo mi se kako spisateljica često ističe Catine pozitivne unutarnje osobine. Kao da je htjela izbjeći da čitatelji misle da se Leo, nekadašnji razvratnik, u nju zagledao samo zbog izvanjske ljepote.

Moraš znati da sam te ja oduvijek želio, Cat. Imao sam tako opake maštarije da bismo oboje završili u paklu kad bih ti ih ja ispričao. I način na koji te ja želim nema veze s bojom tvoje kose ni ovom groznom odjećom koju nosiš. (str. 99./100.)

Lisa Kleypas: U braku do jutra

Preokret njihovom međusobnom hoću-neću odnosu daje odvjetnički ultimatum – ili će se Leo u roku godine dana oženiti ili gubi imanje koje im je postalo dom!

Leo, zakleti neženja, odjednom se zatiče kako razmišlja o braku.

Cat, odlučna u namjeri da se sakrije od svijeta i još jednom pobjegne, odjednom razmišlja o puštanju korijenja.

U braku do jutra – četvrti nastavak Hathaway sage

Povijesno-ljubavno-erotski roman U braku do jutra veoma mi se svidio, mada sam ipak očekivala mrvičicu više. Leo i Cat stalni su likovi u prethodnim nastavnica sage o obitelji Hathaway. Jedva sam čekala da napokon pročitam njihovu ljubavnu priču. Htjela sam saznati kakvu to tajnu čuva Cat i hoće li njihova ljubav uspjeti prevladati traumatične i tragične prošlosti.
Možda me sve to prethodno spominjanje misterija i intriga previše zainteresiralo pa sam zato malo razočarana, ali njezina mi je tajna bila malo… Blah… Ništa strašno niti toliko traumatično.
Ide mi na živce kad se u ljubićima od muhe radi slon. Očekivala sam malo pikantniju, goru, sramotniju, mračniju tajnu. To nisam dobila i to mi je nekako ublažilo dojam cijelog romana.

Dakako, ljubavi, strasti i erotike ima i u ovom nastavku, čime spisateljica nastavlja golicati našu maštu i potiče nas da se vežemo za likove i navijamo za njih.

Dodatni začin ove romantične priče, osim krevetnih eskapada glavnih likova koje će nam zarumenjeti obraze, jest i spominjanje likova iz prethodnih romana. Tako, usput, pratimo nastavak i njihovih ljubavnih priča.

Iako Leo i Cat imaju zanimljivu priču, pomalo drugačiju od ostalih, Iskušaj me u sumrak još uvijek ostaje najdraži mi nastavak ovog serijala.

Ono što mi je najbolje u ovim romanima o obitelji Hathaway jest kraj – ne samo da je sretan (naravno), nego uvijek ima i epilog – nakon tjedan dana, mjesec dana, godinu dana… Ništa me ne razveseli više nego uvid u ono što se dogodilo kasnije! Osim toga, u tom epilogu često dobijemo nagoviještaj radnje i likova sljedećeg nastavka pa me i to dodatno motivira na brzo čitanje romana koji je sljedeći u nizu!

Ostao mi je još posljednji dio, Ljubav poslijepodne.

Točno ne znam kako ću se, nakon ovog dugog ciklusa ljubića, uopće vratiti svojoj prvoj ljubavi – trilerima.

Lisa Kleypas: U braku do jutra

Ostali naslovi ove autorice:

Lisa Kleypas autorica je brojnih povijesnih i suvremenih ljubavnih romana. Ne bi imalo smisla nabrajati ih sve, zato navodim serijal o obitelji Hathaway:

Klikom na neki od prethodnih nastavaka, osim naših recenzija, pronaći ćete i naslove ostalih romana Lise Kleypas, kao i njihovu međusobnu povezanost i savjet za redoslijed čitanja pa bacite oko ako vas zanima!

Gdje kupiti roman U braku do jutra:

Mozaik knjiga

Rhys Bowen: Dječak iz Toskane

Nakladnik: Mozaik knjiga

Naslovnica knjige Dječak iz Toskane: © Mozaik, 2020.

Rhys Bowen dječak iz Toskane

Dječak iz Toskane

Dječak iz Toskane knjiga je čija se radnja događa u čarobnoj Toskani. Pokrajina puna raskošnih boja, brda koja odmaraju oči, mali gradići okupani suncem, dobro vino i tradicionalna jela koja spravljaju vješte mještanke i koja su tako slična  našoj mediteranskoj kulturi, seoske fešte i sajmovi – najbolja su scenografija koju je Rhys Bowen mogla postaviti  kao pozadinu događanjima u knjizi Dječak iz Toskane.

Čim ovaj stravični rat završi, a po vijestima se čini da će to biti uskoro, doći ću po tebe, ljubavi moja. Do tada, moram te obavijestiti da je lijepi dječak na sigurnom. Skriven je tamo gdje ga samo ti možeš naći. Str. 66.

Dječak iz Toskane – 1944., priča prva

Dječak iz Toskane započinje 1944. kada je avion britanskog pilota sir Huga Langleya pogođen negdje na području Toskane. Skočivši padobranom, Hugo se spušta blizu mjestašca San Salvatore. Teško ranjen, skriva se od Nijemaca među ruševinama starog samostana gdje ga pronalazi i njeguje mještanka Sofija Bartoli. Sofija živi dolje u selu sa sinom Renzom i starom suprugovom majkom. Muž joj je nestao u ratnom vihoru. Sofija se sažalila nad Hugom jer je shvatila da bez njene pomoći neće preživjeti. Pomagala mu je, kradom mu donosila hranu i odjeću, liječila ga. Iz svega toga razvila se ljubav dvoje mladih ljudi u čudnim i tragičnim okolnostima. No, njihova ljubav naprasno je prekinuta izdajom ili nesretnim spletom okolnosti. Huga spašavaju saveznici, a Sofija je zadnji put viđena na njemačkom kamionu..

Budi hrabar. Vratiti ću se kad budem mogla. Nemoj ni pokušati paliti vatru. Netko će vidjeti. Neka te Bog čuva. Nakon toga je otišla. str. 52.

Dječak iz Toskane – London trideset godina poslije, priča druga

Dječak iz Toskane nastavlja se trideset godina kasnije, kada Joanna Langley dolazi kući sa studija, u Langley Hall, organizirati očev pogreb. Rano ostala bez majke, bez jake prisnosti s ocem, Joanna arhivira očeve stvari na starom tavanu. Pronalazi pismo adresirano na Sofiju Bartoli, iz mjesta San Salvadore u Toskani. Ali, pismo nikada nije isporučeno, jer je Sofija napustila San Salvadore i pismo je vraćeno pošiljatelju. Iz pisma je vidljivo da je njezin hladni, suzdržani otac nekad bio zaljubljen u djevojku Sofiju Bartoli. Štoviše, čini se da je imao ljubavnu vezu s njom! Još više ju je potreslo otkriće da postoji „zlatni dječak“ za čije postojanje znaju samo njezin otac Hugo i mještanka Sofija. Osupnuta ovim otkrićem, Joanna prodaje očev cadillac i putuje u Toskanu ne bi li saznala nešto više o događajima koji su uslijedili nakon što se srušio očev avion i on boravio na području San Salvadorea.

Moj otac- moj suzdržani, distancirani otac- dobio je dijete u Italiji. Dijete s Talijankom koja se zove Sofija. str. 67.

Joanna dolazi u Toskanu – sadašnjost

Joannin dolazak u Toskanu nije primljen s oduševljenjem od strane mještana. Svi žele zaboraviti ratna stradanja, a neki od njih i ne žele da se neke ratne priče ponovno pokrenu. Nitko se ne želi sjećati Sofije Bartoli jer su uvjereni da je napustila selo s Nijemcima. Joanna se smjestila kod mještanke Paole Rossini i njene kćerke Angeline. Dolazak  u mjesto i ustrajanje na traženju odgovora dovode u opasnost i samu Joannu. Čovjek koji se ponudio da joj ispriča čega se sjeća vezano za Sofiju Bartoli, uskoro je nađen mrtav.

Rhys Bowen Dječak iz Toskane

Joanna i Renzo

Renzo je sin Sofije Bartoli koji se majke gotovo i ne sjeća. Posvojio ga je bogati veleposjednik Cosimo. Na početku suzdržan prema Joanni, Renzo se malo po malo počinje otvarati. Uskoro Renzo i Joanna shvaćaju da imaju zajedničke uspomene od svojih roditelja, on od majke, a ona od oca. Njihova veza malo po malo se razvija…

Željela bih ti nešto pokazati. Ovaj medaljon na vrpci pronašla sam među očevim stvarima. Sigurna sam da mu je to dala tvoja majka. Str. 231.

Joanna i Renzo pronalaze stari samostan na brijegu u čijim se srušenim kriptama  za vrijeme rata sakrivao Joannin otac Hugo. Ali, tko je lijepi dječak kojeg Hugo spominje u pismu? Kako biste to otkrili, trebate pročitati ovu šarmantnu knjigu.

Dojam o knjizi Dječak iz Toskane:

Knjiga je pisana u dvije perspektive i zanimljivo strukturirana. Zbivanja u Drugom svjetskom ratu isprepliću se sa zbivanjima u sadašnjosti i to doprinosi dinamici knjige. Prelijepi opisi Toskane začinili su ovu knjigu mirisima i okusima ove pokrajine gdje se jede neslani kruh i pije crno vino Chianti, uz ovčje sireve sa mediteranskim začinima. Sve to dalo je pečat radnji knjige. Iako je gradić San Salvadore izmišljeni gradić, takvih malih gradića sličnih njemu puna je Toskana.

Ljubavna veza Huga i Sofije lijepo je opisana, rađala se u patnji, boli, oprezu i strahu, ali je puno vjerodostojnija nego veza Joanne i Renza koja je po mom mišljenju ostala nedorečena, a nisam osjetila ni nužnu „kemiju“ između njih koja bi me ponijela.

Sve u svemu, knjiga je lijepo ispripovijedana i vuče nas da se što prije otputujemo u ovu lijepu regiju. Ako ne možemo u stvarnosti, onda da uživamo bar u mislima. Ako uz to imamo još i čašu crnog vina i komadić ukusnog sira, onda je to to.

O autorici

Rhys Bowen (pravim imenom Janet Quin-Harkin) rođena je  pripovjedačica. Njezin stil pisanja je jednostavan, ali lijep. Ljubavna priča doživljena u vihoru rata i potraga za istinom trideset godina poslije ne može nas ostaviti ravnodušnima. Osim romana s ljubavnom tematikom, autorica je brojnih romana iz mystery žanra, za koje je osvojila razne nominacije i nagrade (Agatha, Anthony rewards). Najpoznatiji su joj serijali Molly Murphy Mysteries i Her Royal Spyness Mysteries (za koji se uskoro očekuje izlazak novog, 14. romana u serijalu).

Gdje kupiti:

Mozaik