Kategorija: Znanje

Objavljeno

Jussi Adler-Olsen: Ožiljci prošlosti

Nakladnik: Znanje, 2022.

Naslovnica romana Ožiljci prošlosti: ©Znanje

Prevela: Marina Kopjar

Jussi Adler-Olsen: Ožiljci prošlosti

Ožiljci prošlosti

Sektor Q, na čelu s inspektorom Carom Mørckom, našao se pred velikim izazovom.
Prvo, pokušavaju riješiti ubojstvo mlade učiteljice otprije dvanaest godina. Zatim, u tajnosti bacaju oko na novo ubojstvo starije udovice, koje vraški sliči ovom starom ubojstvu kojim se već bave. Osim toga, ionako mali tim Sektora Q umanjen je za jednog člana – Rose se još uvijek bori sa svojim demonima o kojima se govorilo o prethodnom nastavku serijala.

Periskop je sada trebao usmjeriti na tri slučaja: ubojstvo žene prije dvanaest godina, na jedno staro tri tjedna i sada i na ubojstvo onoga što su znali kao Roseina osobnost.
Jedva je više znao koji je od tih slučajeva bio prvi na redu. (str. 130.)

Slučaj prvi

U kopenhagenskom je parku pronađeno tijelo starije žene, za koju se ispostavi da je udovica okrutnog nacističkog zapovjednika, koji je i sam skončao u relativno čudnim okolnostima. Modus operandi ovog ubojstva sumnjivo je sličan onome na kojem Sektor Q već radi, a u kojem se skončala mlada i lijepa učiteljica. Bez ikakvih tragova, dokaza, motiva – jedan udarac u glavu i gotovo.
Isto se dogodilo i sada.

Naravno da ih nije bilo briga, što drugo? U ovom društvu nikoga nije bilo briga i svi su okretali glave kad je trebalo nešto poduzeti. Kako bi u suprotnom sve moglo poći toliko prokleto po krivu? (str. 43.)

Jussi Adler-Olsen: Ožiljci prošlosti

Slučaj drugi

U isto vrijeme, netko autom juri na mlade i lijepe djevojke. Jedno im je zajedničko – korisnice su socijalne pomoći dok ne nađu posao. Posao, dakako, ne traže, već novac ulažu u odjeću, nokte, šminku i frizure, što neizmjerno ide na živce njihovoj socijalnoj radnici. Anneli radi u Zavodu za zapošljavanje i zadužena je za davanje socijalne pomoći mladim ženama koje smatra pokvarenima, neradnicama, parazitima na plećima države.

Nakon dugog niza žalosnih veza sada je spadala u trideset i sedam posto odraslih Danaca koji su živjeli sami i zato je posljednjih godina u pravilu jela previše i loše i sada završila u trajnom stanju razočaranja svojim bezobličnim tijelom i gotovo nepodnošljiva umora, no najgori od svih tih životnih promašaja bio je posao na kojem je završila. (str. 40./41.)

Anneli uskoro saznaje da ima rak, a u isto vrijeme, djevojke počinju stradavati pod gumama odbjeglog vozača. Ima li naša Anneli neke veze s tim?

Slučaj treći

I Rose, naravno. Cijenjena članica sektora za istraživanje hladnih, starih zločina. Bori se s bipolarnim poremećajem, koketira s disocijativnim poremećajem identiteta, a sada upada u psihički mrak gonjena krivnjom zbog smrti oca zlostavljača.

Može li Sektor Q razjasniti sve ove slučajeve?
Jesu li oni uopće povezani?
Mogu li Carl, Assad i Gordon pronaći poveznicu na vrijeme kako zaustavili dvoje ubojica, ali i spasili Roseinu psihu?

Ožiljci prošlosti – Sektor Q

Sektor Q dio je kopenhagenske policije koji je bavi starim, neriješenim slučajevima. Međutim, nije rijetkost da se stari slučaj ispreplete s nekim novim pa članovi ovog odjela, prigodno smještenog u podrum, često rješavaju i ubojstva novijeg datuma.

Tim Sektora Q čine Carl Mørck, uglavnom neuspješan na svim ostalim poljima, osim na ovom poslovnom. Muči ga krivnja radi davne pogibije jednog kolege, dok je drugi tada ostao trajni paraplegičar. Carl danas živi s njim, i pokušava mu olakšati život. Međutim, Mørck je izuzetno sposoban inspektor koji, uz svesrdnu pomoć svog malog tima, brzo i lako dolazi do rješenja i najteže zagonetke.

Jussi Adler-Olsen: Ožiljci prošlosti

Assad je sirijski izbjeglica oko kojeg je obavijen veo tajni. Ne znamo kako je došao u zemlju, kako je naučio danski (koji mu iz nastavka u nastavak sve bolje ide) te što je sve prošao dok se nije našao u zemlji svojih snova. Možemo samo naslućivati da ga život uopće nije mazio, no ostao je vjeran svojoj religiji, običaju ispijanja ekstra jake kave te vječnom optimizmu.

Rose je žena s mnoštvom psihičkih problema, a u romanu Ožiljci prošlosti otkrivamo i otkud joj. Preko ruba i unutar zidova psihijatrijske ustanove gura ju slučaj koji na površinu izvlači i smrt njezina oca koji ju je godinama brutalno psihički zlostavljao. U ovom dijelu serijala, Rose neće patiti samo psihički nego i fizički, no muški članovi odjela dat će sve da joj pomognu i da se Rose vrati u normalu.

Zadnji član Sektora Q je Gordon, mršav, visok, nesnalažljiv u društvu kao, zapravo, i svi ostali članovi. Osjetljiv je i nježan, no pametan i sposoban, a vrlo brzo saznajemo da je zaljubljen u Rose. Dat će sve od sebe kako bi pomogao u rješavanju slučajeva i kako bi Rose napokon bila dobro.

Ožiljci prošlosti – dojam vjerne čitateljice

Ožiljci prošlosti sedmi su dio serijala i to se primijeti. Iako meni nije bio ni upola toliko loš, kolegica ga uopće nije mogla pročitati do kraja. Rekla je da joj je bio naporan, nejasan i težak. Meni je bio ok, čitak, zanimljiv, no – ako se prisjetim prethodnih nastavka – ne vjerujem da će mi dugo ostati u pamćenju. Doduše, pred sam kraj dogode se neke sitnice koje će se očito razriješiti u sljedećim dijelovima pa ću ih svakako pročitati.

Vidjela sam u recenzijama da se ljudima uglavnom svidio, a meni se čini da bi i moj dojam bio bolji da je roman kraći. Imam osjećaj da sam se u zadnje vrijeme stvarno okomila na dužinu romana koje čitam – stvarno mi nije jasno zašto se neke stvari ne mogu reći u manje stranica. Vidjet ćete kad budete čitali – mislim da bi Ožiljci prošlosti bili vrlo dobri ili odlični da, umjesto 490, imaju 350 stranica.

Što se tiče preporuke, ako volite ovaj serijal, svakako pročitajte. Slučajevi su zanimljivi i premda je komplicirano pratiti toliko toga, sve se na kraju lijepo poveže u skladnu, smislenu cjelinu.

Ako još niste čitali ništa o Sektoru Q, počnite s prvim romanom i postepeno gradite priču. Ako se navučete na prva dva nastavka, navući ćete se i na ovaj.

Ostali naslovi ovog autora:

Jussi Adler-Olsen pojavio je na danskoj književnoj sceni 1997. godine, romanom Kuća abecede. Ipak, najveću je popularnost i van granica svoje države stekao serijalom o inspektoru Carlu Mørcku i Sektoru Q.

Serijal zasad broji sljedeće nastavke:

  • Žena u kavezu
  • Ubojice fazana
  • Poruka u boci
  • Okus osvete
  • Leptirov efekt
  • Bez granica
  • Ožiljci prošlosti
  • Žrtva 2117
  • Natrijev klorid.

Moj najdraži roman iz ovog serijala je svakako Ubojice fazana, koji je toliko mučan da je nezaboravan. Ako niste znali, postoje i filmovi koji prate ovaj serijal i danske su produkcije. Opet, gledala sam samo Ubojice fazana i film je odličan. Atmosfera je teška i mračna baš kao i knjiga stoga, ako imate želudac, i za film imate moje preporuke.

Članak koji mi se svidio, a govori o Jussiju Adler-Olsenu i romanu Ožiljci prošlosti, možete pronaći na linku ovdje.

Gdje kupiti roman Ožiljci prošlosti:

Znanje

Objavljeno

Jodi Picoult: Knjiga o dva puta

Nakladnik: Znanje, 2022.

Naslovnica romana Knjiga o dva puta: ©Znanje

Prevoditelj: Lidija Milenkov Ećimović

Jodi Picoult Knjiga o dva puta

Knjiga o dva puta Jodi Picoult knjiga je izbora. Koji je izbor ispravan, a koji pogrešan pita autorica suočavajući se s izborom da ostane ono što je postala ili da traži izgubljenu sebe, onu kakva je nekoć htjela postati. I jedan i drugi su nemogući izbori i ni zbog jednog nije sretna. Ostati sa suprugom  i kćeri tinejdžericom te poslom u hospiciju kao smrtna doula ili nastaviti gdje je stala prije petnaest godina kao studentica egiptologije, otići u Egipat i završiti  projekt koji je započela dok je radila kao arheologinja. Egipat nisu samo iskopine, već i susret s bivšom ljubavi Wyattom.

Dawn Edelstein- drugi život

Ponekad je jedan traumatičan događaj dovoljan da pokrene sve stare sumnje. Za Dawn je to bila avionska nesreća koju je čudom preživjela. Dawn živi u Bostonu sa suprugom Brianom, fizičarem, i četrnaestogodišnjom kćeri Meret koja je u pubertetu. Nakon smrti majke koja je preminula u hospiciju, Down otkriva da može olakšati umirućima prijelaz iz života u smrt i ostaje raditi kao smrtna doula. To je Downin drugi život.

Ljubav nije savršen spoj dvoje ljudi, nego nesavršen. str. 226.

Dawn Edelstein- prvi život

Negdje u Egiptu je Wyatt Armstrong, arheolog koji radi na iskopinama drevnih grobnica. On je Downina prva ljubav, srodna duša, ljubavnik i partner u istraživanju egipatskih grobnica. Down i Wyatt proučavaju drevnu Knjigu o dva puta kojom su se ljudi pripremali za smrt i bogat zagrobni život.  Kad sazna da joj je majka na umoru, Down napušta Egipat bez objašnjenja i hita k majci kako bi joj olakšala zadnje dane. Spletom okolnosti upoznaje Briana, a uskoro otkriva da je trudna i započinje drugi život. I to dobar život, ali Down ne može prestati razmišljati je li moglo biti drugačije. Odluči se vratiti u Egipat da to otkrije.

Živim dobar život. Ali možda sam mogla živjeti fantastičan život. str. 123.

Knjiga o dva puta-prva poznata karta o zagrobnom životu

Knjiga o dva puta uistinu je postojala i nađena je iscrtana u sarkofagu žene po imenu Ankh u Deir el-Bershi. Na temelju zapisa, to je do sada najpoznatija verzija Knjige o dva puta. Prikazivala je dvije ceste koje vijugaju kroz Ozirisovo kraljevstvo mrtvih: crni kopneni i plavi vodeni put, razdvojeni plamenim jezerom. Oba puta završavaju na istom mjestu: na Poljani darova.

Doula

Doula smrti ili doula na kraju života osoba je koja pomaže umirućoj tranziciji na miran način, nudeći podršku njima i njihovim obiteljima. Poput doule rođenja ili babice, doule smrti pomažu svojim pacijentima da preuzmu kontrolu nad vlastitim procesom umiranja.

Jedno od pitanja koje postavljam svojim klijentima glasi: Što je ostalo nedovršeno? Što to još niste učinili, a mislite da morate učiniti prije nego što napustite ovaj svijet? str. 14.

Dojam o djelu

Knjiga ima neke jako dobre, a neke dosta loše aspekte. Počnimo s dobrima. Početak je dosta zanimljiv, a Dawnina profesija smrtne doule neobičan je izbor zanimanja. Usporedba Dawninog posla  s Knjigom o dva puta koja vodi u zagrobni  život drevnih Egipćana  jako je dobra, potiče na razmišljanje o smislu života,  o izborima na kraju života, potpomognutom umiranju, posljednjim voljama i na koncu, potrebi da smrt prihvatimo kao sastavni dio života kojim se zatvara puni krug od rođenja do kraja života.

Ne volim kritizirati knjige, ali Knjiga o dva puta nije ispunila moja očekivanja. Jako cijenim trud autorice koja se potrudila približiti nam egiptološke reference, hijeroglife, povijest Egipta i grobnice iz Doline kraljeva uz podosta ilustracija, ali to je primjerenije znanstvenoj knjizi, monografiji ili udžbeniku, ali ne i romanu. Veliki broj ovih informacija za prosječnog čitatelja zamoran je i nepotreban.

Isto se odnosi i na dio o fizici koja je područje rada Downinog supruga Briana.

Nadalje, kronologija događaja u knjizi zbrkana je i bez reda, što je po meni trebalo urediti podnaslovima. Ovako se skokovito miješaju prošli i budući događaji pa priča nema potrebnu fluidnost i tečnost.

I na kraju, najveća moja zamjerka je to što knjiga nema kraj. Bez obzira kakav bio Downin izbor, svidio se nama ili ne, ona ga treba izreći. Down to nije učinila. Moram priznati, Dawn je svojim neizborom pokazala veliku dozu licemjerja  i zapravo mi se kao osoba nije svidjela pa su mi Brian i Wyatt ispali moralno pozitivniji likovi od glavne junakinje.

Ako vam se sviđa pisanje ove autorice, svakako pogledajte našu recenziju romana Da si barem tu.

Jodi Picoult Knjiga o dva puta

O autorici

Jodi Picoult autorica je dvadeset šest romana koji su redom bestseleri New York Timesa. U nakladi Znanja objavljeni su još Vrijeme rastanka i Male velike stvari. Sa svojom kćeri Samanthom van Leer napisala je dva romana za mlade, Between the Lines i Off the Page. Jodi Picoult živi u New Hampshireu.

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

Samuel Bjork: Vuk

Nakladnik: Znanje, 2022.

Naslovnica knjige Vuk: ©Znanje

Prevoditelj: Luka Miličević

Samuel Bjork Vuk

Vuk

Vuk je zamišljen kao prednastavak romana Putujem sama. Priča nam o vremenu kada su se Mia Krüger i Holger Munch upoznali i počeli zajedno surađivati. Roman osvaja predobrom naslovnicom nakon kojeg očekujete eksplozivni krimić. Ali po mom sudu, Vuk je slabija knjiga od ostalih Bjorkovih romana, Putujem sama, Sova i Dječak koji je volio jelene.

Doma je imao normalan život. Život u kojem nitko nije pronašao dva mrtva jedanaestogodišnjaka na polju. str. 148.

Dječaci

Kad su pronađena tijela dvojice ubijenih jedanaestogodišnjaka na polju kod Uddevalle, u Švedskoj zavladala je prava policijska opsada. Policija je tapkala u mjestu, a slučaj je ostao nerazriješen. Javnost je dodatno šokirala činjenica da se između ubijenih dječaka nalazilo truplo bijelog zeca. Osam godina poslije, dvojica dječaka ubijena na sličan način pronađena su u blizini Osla, a između njih nalazila se mrtva lisica. Posla se hvata Holger Munch, novoimenovani šef vlastite jedinice Odjela za umorstva,  i njegovi suradnici, od kojih je jedna mlada kadetkinja Mia Krüger. Mia na ispitima na akademiji postiže neuobičajeno visoke ocjene, ali neuravnoteženog je i hirovitog ponašanja.

Disciplina, Mia. Više nastavnika mi se požalilo. str. 21.

Mia

Kad Mia stiže u Holgerov tim, on odmah uočava da je djevojka drugačija. Mislima je stopostotno u slučaju, intenzivne introspekcije, teško se privikava na timski rad. I dok se sve kolege čude što ju je Holger odabrao, on intuitivno osjeća da u čudnoj, mladoj djevojci ima nešto što je tjera da zagrize u slučaj i ne pušta sve dok se slučaj ne okonča. Pri tome je nije briga ni za osobni izgled, urednost, redovitu ishranu. Važan joj je samo ubojica. Istovremeno, dok je usmjerena na traženje ubojice, Mia ima i osobnu potragu za sestrom blizankom koja je nestala prije devet mjeseci i za koju se sumnja da je ovisnica.

Dojam o djelu Vuk

Vuk je po mom sudu nešto slabiji roman Samuela Bjorka. Možda upravo stoga što je trebao biti prvi pa autor još uvijek nije razvio priču, roman su umrtvili prazni dijalozi uglavnom između suradnika u istražiteljskom timu. Naravno, u knjizi ima i dobrih stvari. Naročito je dobar portret Mie Krüger, koji me jako podsjeća na jednu drugu djevojku. Radi se o Lisbeth Salander iz trilogije Millenniuma. Mia, prva djevojka u jedinici za specijalne namjene, svakako je drugačija. Prošavši tešku tjelesnu i psihološku obuku, Mia ne uspijeva uspostaviti zdravu komunikaciju s vršnjacima jer je za njih previše superiorna, a uz to previše kontradiktorna, puna  unutrašnjih nemira, previranja i dilema.

Dobra stvar u knjizi je priča koja se odvija simultano s glavnom radnjom, o djevojčici koja živi sama s djedom u izoliranoj kolibi u šumi. Ne znate kakve veze ima djevojčica sa slučajem na kojem radi Holger Munch i u kojem će se trenutku te dvije priče sresti.

Loša stvar je, po mom mišljenju, to što je identitet počinitelja lako otkriti pa ste zakinuti za iznenađenje, ali način kako se raspleo sam kraj je jako dobar. Sve u svemu, imate osjećaj da je Vuk samo uvod za dvije uistinu odlične knjige Putujem sama i Sova. Ako želite, zavirite u našu recenziju knjiga Dječak koji je volio jelene i Otok vrana.

Može to biti zastrašujuće. Možeš se osjećati samotno. Drugi ne razumiju što ti razumiješ. str. 41.

Samuel Bjork Vuk

O autoru

Samuel Bjork pseudonim je pod kojim Frode Sander Qien piše svoje krimi romane. Njegov prvi krimić, Putujem sama (2013.), postigao je svjetski uspjeh, osvojio cijenjenu norvešku Nagradu knjižara i bio glavni hit u najvećem švedskom knjiškom klubu 2014. Uslijedili su bestseleri Sova i Dječak koji je volio jelene. Vuk je prednastavak romana Putujem sama, u kojem upoznajemo mladu Miju Krüger i Holgera Muncha u prvom zajedničkom velikom slučaju.

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

Nancy Tucker: Prvi dan proljeća

Nakladnik: Znanje, 2022.

Naslovnica romana Prvi dan proljeća: ©Znanje

Prevela: Maja Opačić

Nancy Tucker: Prvi dan proljeća

Prvi dan proljeća – Chrissie

Chrissie Banks ima osam godina. Živi s poremećenom majkom koja joj ne daje jesti pa djevojčica neprestano gladuje. Zločesta je, okrutna, bezobrazna i veoma, veoma gladna. Krade hranu gdje stigne. Bori se biti zadužena za raznošenje mlijeka u školi kako bi popila ostatke. Jede što god može, ali hrane je uvijek premalo.

…tjedan dana nije bilo hrane. Pokušavala bih ostati u tuđim kućama dovoljno dugo da me ponude užinom ili bih jela ono što bih pronašla… Jedan me dan učiteljica poslala ravnatelju jer sam pod odmorom pojela Donnin keks, ali nije me bilo briga jer sam ga već pojela, pa me nikako nije mogao natjerati da ga vratim. (str. 92.)

Chrissie je nevoljena, ignorirana, zanemarena, zapuštena. Moćnom se osjeća jedino kad maltretira svu ostalu djecu iz susjedstva, uključujući i svoju najbolju prijateljicu Lindu.

Ništa me nije moglo povrijediti ako ništa u sebi nisam imala. (str. 228.)

U potrazi za tom moći, na prvi dan proljeća, ubija dječačića i sve se nepovratno mijenja.

Policija dan za danom češlja susjedstvo, a Chrissie se osjeća poput Boga. A onda više ne.

Prvi dan proljeća – Julia

Dvadeset godina poslije, Chrissie je Julia. Ima kćer Molly koju voli više od svega na svijetu, no odrasla u domu bez ljubavi, Julia ne zna kako pružiti tu ljubav. 

Nikad nismo kasnile. Svakog smo jutra u osam izlazile iz stana i pred školu dolazile u osam i petnaest… Da smo izlazile kasnije, riskirale bismo da putem sretnemo tuđe majke, majke koje mekeću i nestrpljivo puckaju jezikom i puštaju svoju, tuđu djecu, da hodaju po zidu. Nisam nas mogla zaštititi od svega, ali od toga jesam. (str. 18.)

Progoni je krivnja i užasan strah da će joj službe oduzeti Molly i zato čini veliku glupost i bježi – tamo gdje je sve počelo. Na prvi dan proljeća.

Nancy Tucker: Prvi dan proljeća

Odvratan, hipnotizirajući roman

Danas sam ubila dječačića. (str. 3.)

Ovom jezivom rečenicom počinje roman Prvi dan proljeća.

Nema tih riječi kojima bih vjerodostojno iskazala dojmove pa ću ovako: Ovo je jedan odvratan roman koji sam mrzila svake sekunde i koji nisam mogla prestati čitati! Napisan je, rekla bih, maestralno – izmjenom poglavlja iz prošlosti i sadašnjosti uvučeni ste u priču koja je teška, mučna, užasna, ali knjigu je nemoguće odložiti!

Takvu je glad mogao shvatiti samo onaj tko ju je osjetio. Htjela sam joj reći da me glad oblikovala, stvorila ovakvu kakva jesam, jer glad je bila golema, a ja majušna, i uvijek je bila ondje, mučna, nesmiljena konstanta. (str. 177.)

Dakle, ništa mi se nije svidjelo, ni ta glavna likuša, ni radnja u prošlosti, ni ova u sadašnjosti, ali ovo je jedan od onih romana koje ću rado preporučivati svima.

Nezaboravan je koliko i jeziv. Ostavlja nad glavom hrpu pitanja kojih se nećete moći riješiti čak ni s prolaskom vremena.

Je li moguće rehabilitirati dijete-ubojicu? Ima li za takve oprosta? Može li takva osoba biti dobar roditelj? Mogu li se naši postupci opravdati okolinom u kojoj živimo?

Vidite, pišem ovu recenziju deset dana nakon čitanja romana Prvi dan proljeća. Ne samo da se izuzetno dobro sjećam radnje, nego su ta pitanja još uvijek u meni. Nisam na njih našla odgovora, osim da sam, čini mi se, manje spremna na oprost nego sam to dosad mislila.

Zašto preporuka?

Prvi dan proljeća jedan je od onih romana koji vas šokiraju prvom rečenicom i ne prestaju vas šokirati do samoga kraja. Nije to vezano za radnju, nema ovdje nekih preokreta, sve je jasno od početka. Šokantna je situacija u kojoj Chrissie živi. Odbojan je način na koji se ponaša. Uznemirujuć je način na koji govori o strašnom nedjelu koje je napravila.

I premda znam da je Chrissie takva jer ju je majka pretvorila u čudovište, za nju nisam imala ni suosjećanja ni razumijevanja. 

Vezalo nas je nešto jače od krvi: poput katrana crna kaša mržnje, želje i potrebe. (str. 147.)

Ne znam što me više uznemirilo, poremećena majka ili dijete nastalo iz takvog doma. Opisi života u prljavštini, smradu, strahu, gladi… Toj užasnoj gladi koja motivira svaki Chrissien postupak. Gladi s kojom sniva i s kojom se budi. Gladi koja je guši, stišće, ponižava i uništava.

Dok budete čitali knjigu Prvi dan proljeća, sto ćete puta poželjeti odustati i sto i jedan ćete joj se put vratiti. Koliko god je potresna, toliko je i vrijedna. Pamtit ćete je dugo, dugo nakon čitanja. Pričat ćete o njoj, o krivnji, iskupljenju, oprostu…

Htjet ćete da je i vaši prijatelji pročitaju isto onoliko koliko ja sad želim da je vi pročitate.   

Nancy Tucker: Prvi dan proljeća

Ostali naslovi ove autorice:

Nancy Tucker diplomirala je eksperimentalnu psihologiju, što se svakako može vidjeti u ovom romanu. Objavila je memoare The Time in Between koji govore o njezinoj borbi s poremećajima u prehrani. Prvi dan proljeća njezino je prvo beletrističko djelo i nadam se da će ih, ako budu na ovoj razini, objaviti još puno.

Romani na neki način slični ovom, a čije ste recenzije dosad mogli pročitati na blogu Mala od knjiga su: Savršeno dijete Lucinde Berry, Sumnja Ashley Audrain, Oporavak Rose Gold Stephanie Wrobel, Smola Ane Riel.

Gdje kupiti roman Prvi dan proljeća:

Znanje

Objavljeno

Carsten Henn: Šetač knjiga

Nakladnik: Znanje, 2022.

Naslovnica romana Šetač knjiga: ©Znanje

Prevela: Vanda Kušpilić

Carsten Henn: Šetač knjiga

Šetač knjiga

Carl Kollhoff stari je knjižar koji točno zna što tko želi pročitati i zato ga mušterije najviše vole.

Prvo, dobra knjiga toliko je zabavlja da je čita u krevetu sve dok joj se oči ne sklope. Drugo, na barem tri, ili još bolje četiri mjesta natjera joj suzu iz oka. Treće, nikad nema manje od tri stotine stranica, ali nikad ni više od tristo osamdeset, i četvrto, njezine korice nisu zelene. Knjigama sa zelenim koricama ne može se vjerovati. (str. 2.)

To, naravno, smeta njegovoj novoj šefici Sabini koja samo čeka starčevu pogrešku kako bi ga otpustila. Isprva se čini da se to nikad neće dogoditi jer Carla svi vole – a posebno one mušterije kojima knjige donosi na kućni prag. Ti svakodnevni „kućni posjeti“ Carla pretvaraju u šetača knjiga, čime se bezgranično ponosi.

Ja sam poput kazaljke sata. Čovjek bi mogao pomisliti da je to tužno, jer ona stalno prevaljuje isti put i neprestano stiže ondje odakle je krenula. Ali upravo je suprotno, ona uživa u toj zacrtanosti svoje staze i cilja, u sigurnosti što ne može ići krivim putem, što je uvijek od koristi i točna. (str. 29.)

S mušterijama kojima donosi knjige Carl razvija neraskidivo prijateljstvo premda ne zna niti kako se zovu – sve ih naziva prema dragim likovima iz knjiga.

Jer knjige su njegov život i ispunjavaju svaku sekundu njegova vremena.

Knjige su uvijek htjele da ih čita. Kao što biseri žele da ih se nosi, jer tako postaju ljepši, ili kao što životinje žele da ih se gladi kako bi se osjećale voljeno. (str. 24.)

Uskoro, Carlu se u šetnjama pridružuje devetogodišnja djevojčica Šaša, u kabanici žutoj poput sunca koja nije slična ni jednom jedinom književnom liku.

Nizom nesretnih okolnosti, šetač knjiga ipak dobiva otkaz, no nije ni svjestan koliko znači ljudima kojima je donosio knjige.

Carsten Henn: Šetač knjiga

Carl, Šaša i – knjiga

Šetač knjiga Carlov je nadimak koji mu daje Šaša – njegova vjerna pratiteljica koja ga je, dok se nije ohrabrila i prišla mu, svakodnevno pogledom pratila s prozora. Njih dvoje presladak su duo koji vas istodobno tjera da se smiješite i da šmrckate, ovisno o situaciji u koju se uvaljuju.

Oni su iskonski dobri, onako kako to mogu biti samo starci i djeca.

Carl si je dao u zadatak da ne laže. Kad jednom pustiš laž u svijet, više je nikad ne možeš uhvatiti. (str. 18.)

Treći najvažniji lik je knjiga. Ona povezuje, hrabri, tjera nas da osjećamo, da se mijenjamo, da tražimo sebe i naposljetku – da se pronađemo. Knjiga je bila ona koja je sve naše spojila u jednu veliku cjelinu, u prijateljstvo koje traje do kraja života i duže.

Po običaju, kada je nešto toliko dobro, ne nalazim riječi za preporuku pa ćete mi morati vjerovati na riječ. Možda vas na čitanje, osim mojih riječi, potakne i to što priča o knjižaru Carlu malo nalikuje na onu o mrgudu Oveu.

Za sve nas koji volimo knjige, Šetač knjiga postaje neizostavan dio tbr liste i predivan dodatak kućnoj biblioteci koji nas neprekidno podsjeća da smo svi nekome najvažniji.

Priča koja grije srce

Šetač knjiga jedan je od onih romana koji vas već prvom stranicom uvuku u sebe. Čitatelj se trenutačno zaljubljuje u likove, u priču, čak i u živopisno mjesto radnje čijim ulicama odjekuju koraci starčića koji raznosi knjige.

Iskreno, ne znam u koga sam se zaljubila više. U Carla, čovjeka koji živi knjige i za knjige. U Šašu, simpatičnu djevojčicu ozbiljnu za svoje godine. Ili u Carlove vjerne mušterije koji su samo na prvi pogled ekscentrični. Na drugi, oni u sebi kriju priču koja ih je zatvorila u kuće i koja im ne da disati. Sve dok Carl i Šaša stvari ne preuzmu u svoje ruke.

Jer Carl možda zna što ljudi ŽELE, ali Šaša svakako zna ono što TREBAJU čitati. 

Znaš, ljudi sve više zaboravljaju čitati. A između korica su ljudi, njihove priče. U svakoj knjizi je jedno srce koje počne kucati kad je čitamo, jer se naše srce povezuje s tim srcem. (str. 39.)

Šetač knjiga je baš ona topla, dirljiva, predivna knjiga koju trebamo u ovo hladno, zimsko, post-blagdansko vrijeme. Ona nas uči da smo svi važni, da smo svi povezani i da jedni drugima značimo više nego što to možemo i zamisliti. Ne mogu niti opisati koliko sam uživala u čitanju!

I baš kao što prvi citat kaže, ovaj roman ima gotovo sve odlike savršenog štiva – vuče nas na čitanje dok ne zaspimo, ima dva ili tri mjesta na koja ćemo pustiti suzicu, manje od 380 stranica i zadnje – nema zelene korice!

…u životu ne može biti previše sreće. A ona je u posljednjim trenucima možda važnija nego ikad prije. (str. 101.)

Carsten Henn: Šetač knjiga

Ostali naslovi ovog autora:

Carsten Henn njemački je autor rođen 1973. godine. Osim što je pisac, on je i vinski te gastro kritičar. Autor je mnoštva djela, a kod nas su prevedeni Šetač knjiga i Pekar koji je pekao priče.

Gdje kupiti roman Šetač knjiga:

Znanje

Objavljeno

Malin Stehn: Sretna nova godina

Nakladnik: Znanje 2022.

Naslovnica knjige Sretna nova godina: ©Znanje

Prevoditelj: Martina Klobučar

Malin Stehn Sretna nova godina

Sretna nova godina kombinacija je napetog krimića i obiteljske drame. Radnja se vrti oko nekoliko obitelji koje su povezane prijateljskim vezama, ali svi odnosi bremeniti su mnogim tajnama i iskušenjima. U središtu zbivanja su obitelji Andersson i Wiksell i njihove kćeri, tinejdžerice Smilla i Jennifer. Ovo je priča o prijateljstvu i točkama na kojima to prijateljstvo puca.

Nova godina

Dugogodišnje prijateljice Lollo, Nina i Malena sa svojim obiteljima planiraju zajedničku proslavu Nove godine. Bračni par Lollo i Max odlučili su biti domaćini te pozvali svoje stare prijatelje na novogodišnju večer, uključujući Ninu i Fredrika i Malenu sa svojim partnerom. Istovremeno, u Nininoj i Fredrikovoj kući odvija se zabava za tinejdžere na kojoj su Smilla i Jennifer, kćerke jednog i drugog para. Dok se u Lollinoj luksuznoj kući boce šampanjca ispijaju jedna za drugom, ponašanje gostiju sve je slobodnije, a njihove primjedbe sve zločestije. Netom poslije ponoći Ninin muž Fredrik primi hitni poziv Lolline kćeri Jennifer i požuri se sastati s njom. Kada se Jennifer ne vrati s novogodišnje proslave, noćna mora svakog roditelja postaje stvarnost.

Jennifer se nije vratila

Tijekom noći Jennifer netragom nestaje, a kada se odrasli u novoj godini otrijezne i shvate da Jennifer više nema, njihov svijet se poljulja. Stari prijatelji pokazuju se s novih strana, ulaštene fasade pucaju i istjeruju se mračne tajne, jedna po jedna. Najveće pitanje od svih je što se stvarno dogodilo na Silvestrovo kada je Jennifer nestala. Nina duboko žali što je pristala da njezina kći Smilla i prijateljica Jennifer organiziraju proslavu Nove godine za mlade  u njihovoj kući. Znala je da su tinejdžeri nepouzdani i skloni piću pa iako je ključ od barskog ormarića kod nje, njene sumnje rastu. Pogotovo stoga što već otprije nema povjerenja u Jennifer.

Kako se riječi odbiju od hladnih zidova, tako sumnja počne rasti. Kako mogu biti sigurna da Jennifer nije uzimala droge? Str. 351.

Tko je Jennnifer?

Cijelim romanom pitamo se tko je zapravo bila Jennifer. Prerano sazrela adolescentica, namiguša, dilerica droge, zavodnica sredovječnih muškaraca ili duboko nezadovoljna djevojka. Bila je divlja, glasna i uvijek u središtu pozornosti. Nedovoljno realizirana u roditeljskom domu, Jennifer izgledom i ponašanjem privlači pažnju gdje god stigne. A to se ne sviđa mnogima.

Zadnje što je poznato jest to da je zabavu kod Smille napustila malo prije ponoći, nakon čega joj se gubi svaki trag. Gdje je ona? Je li joj se moglo nešto dogoditi?

Uskoro stižu strašne vijesti. Inspektorica Lina Torrero malo po malo riješit će ovu slagalicu.

Jennifer je djevojka koja se bori za sebe i koja se usudi ići svojim putem. Takva je bila oduvijek. I zar ne bismo tako trebali odgajati svoje kćeri? Str. 165.

Malin Stehn Sretna nova godina

Dojam o djelu

Likovi u knjizi su kompleksni i nijedan nije jednostavan. Nina je naporna, Fredrik je u potpunom stresu, izbezumljen zbog nestanka Jennifer, a sam prožet sumnjama, Lolo je opterećena glamurom i sređivanjem doma više nego odnosom s vlastitom kćeri, Max je očito druga violina u njihovom braku, Malena je jedina koja se nije sredila i našla stabilnu vezu. Uza sve to, imamo dvije adolescentice koje prolaze burne djevojačke godine i ulazak u svijet odraslih za njih je više nego turbulentan.

Zanimljivo je bilo pratiti kako se, malo po malo, pojavljuju pukotine na zidu dugogodišnjeg prijateljstva triju prijateljica, da bi se do kraja knjige njihovi životi i čvrste veze razbili u komadiće.

Sretna nova godina prvenstveno je obiteljska  drama o odnosima među odraslima te odnosima između odraslih i djece. Sretne obitelji odjednom više nisu sretne, a prijateljstva koja su nekad bila za cijeli život, sad se drže na tankoj niti.

Likova nema previše i  nijednog ne možete baš zavoljeti. Najveća je vrijednost knjige što otvara pitanja nesnalaženja roditelja s djecom adolescentima, bilo da se ne znaju nositi s njihovim problemima, a u mnogim slučajevima ih uopće i ne vide.

Mi možemo napraviti sve za svoju djecu ,a ona i dalje mogu poći krivim putem. Vjerujte mi, nitko nije iznimka. str. 352.

O autoru

Malin Stehn (1969.) švedska je spisateljica koja je napisala više od 40 knjiga za srednjoškolce i mlade, a često drži i predavanja raznolike obrazovne tematike. Magistrirala je komparativnu književnost i humanističke znanosti te je dugo radila kao urednica. Malin se bavila i glazbom, njezin retro pop bend Crayfish kasnih je 90-ih izdao u Japanu hit album. Sretna nova godina njezin je debitantski roman za odrasle. Sretni zauvijek njezin je drugi roman.

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

Gigi Griffis: Carica

Nakladnik: Znanje, 2022.

Naslovnica knjige Carica: ©Znanje

Prevoditeljica: Marija Perica

Gigi Griffits carica

Sisi-omiljena carica

Godina je 1853. i radi se o carskom dvoru, a vi čitate ljubavnu priču kao da se događa danas. I to je najveća vrijednost ove knjige. Carica je prilično moderna priča o ljubavi nadvojvode, kasnije austrijskog cara Franje Josipa i mlade  Elizabete “Sisi”, princeze Bavarske, ispričana već mnogo puta, a čak je i u novije vrijeme ekranizirana na Netflixu.

Seriju namjerno nisam htjela gledati prije čitanja knjige, ali imala sam sreću posjetiti dvorac Schönbrunn u Beču i vidjeti velebnu palaču i vrtove koji odražavaju ukus, zanimanje i težnje habsburških vladara te lako zamisliti prostorije i vrtove u kojima je boravila Sisi, najčešće bosa.

Izgledao je…
kao dom.
Da barem nije car. str. 160.

Franjo Josip čeka mladenku

Pod utjecajem stroge majke, nadvojvotkinje Sofije, mladi Franjo Josip mora odabrati mladenku. A ona je već odabrana za njega. To je Helena Bavarska, čija obitelj smatra da je ona idealan izbor za austrijsku caricu. Helena dolazi u Bad Ischl upoznati Franju. U njezinoj pratnji su majka i mlađa sestra Elizabeta, zvana Sisi.

Procedura na dvoru, primanja, spletke i igre moći ne zanimaju Sisi i ona najradije boravi u dvorskim vrtovima osluškujući ptice i pišući poeziju. U jednom od carskih vrtova  neočekivano susreće Franju.

Ljubav je sjeme koje se posadi i onda polako i strpljivo uzgaja dok ne naraste u stablo. A ta moćna plima koja te preplavi zapravo je dužnost. Ono što duguješ svijetu i svojoj obitelji. str. 120.

Franjo odlučuje srcem

Vidjevši Sisi koja ga je trenutno privukla, Franjo se dvoji oko zaruka. Helena je lijepa, ali previše krotka, premirna i bez iznenađenja, dok je Sisi nekonvencionalna, svježa i potpuno iznenađenje. Kad se uvjeri da su osjećaji obostrani, Franjo se u izboru između ljubavi i dužnosti suprotstavlja majci i odlučuje se za Sisi. Helena je razočarana i ljuta na sestru, a razočaran je i Franjin brat Max.

Taj je trenutak bio gotovo kraći od jednog otkucaja srca. Kraći od zamaha krila ptice. I Franjo je znao. Znao je što će učiniti. str. 159.

Dojam o djelu

Iako napisana kao povijesna romansa, priča je vrlo suvremena. To je ljubavna veza koja se razvija između dvoje mladih i koja ne nailazi na podršku okoline. Otežavajuće okolnosti su, naravno, njihovo porijeklo i povijesna zadanost. Sisi je mlada, buntovna djevojka koja ne želi da je udaju po dogovoru, već traži onog pravog zbog kojeg će joj srce jače zakucati. Nju nije briga što je Franjo car. Ona bi čak voljela da nije, jer tada ne bi bilo prepreke njihovoj ljubavi.

Osim Sisi, vrlo mi je zanimljiv lik Helene i njezine rastrganosti između nade, razočaranja i ljutnje na sestru, a opet s druge strane, njezina ljubav prema Sisi je neupitna. Ta dualnost je tako dobro napisana, tako je životna i vrlo ljudska.

Istovremeno je vrlo zanimljiv i odnos Franje i brata mu Maximilijana. I Maxu se sviđa Sisi, ali premda je na glasu kao veliki zavodnik, on Sisi ne zanima.

U prvom dijelu knjige pratimo upoznavanje Franje i Sisi, dok u drugom traju pripreme za njihovo vjenčanje, uz otpore jedne i druge obitelji. Drugi dio je bio malo previše površan i prebrzo obrađen tako da sam kraj dolazi prebrzo i nekako je nedovršen. To mi je malo umanjilo ocjenu ove dobre ljubavno-povijesne priče.

Gigi Grifits

O autoru:

Gigi Griffis piše povijesne romane o snažnim, svojeglavim ženama i njihovim pričama koje su ostavile traga u povijesti. Živi s mješancem Yorkija po imenu Luna. U slobodno vrijeme planinari po Alpama, vozeći bicikl kroz mala sela. Njezini su radovi objavljeni u časopisima WestJet i Get lost Magazine, te su prevedeni na brojne jezike.

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

Alex Finaly: Najveći strah

Nakladnik: Znanje, 2022.

Naslovnica knjige Najveći strah: ©Znanje

Prevoditelj: Dubravka Pleše

Alex Finaly Najveći strah

Najveći strah roman je u kojem će ljubitelji žanra stvarno uživati. Brz je to i slojevit roman, negdje između psihološkog trilera i obiteljske drame. Tjera vas da nastavite s čitanjem sve brže i brže, duboko u noć. Ali isplati se par noći nespavanja jer je roman zaista dobar. Tema je bazirana na dokumentarcu o istinitim zločinima kakvih ima na Netflixu i drugim komercijalnim televizijama, a koji je polazište cijele drame. Ali krenimo redom.

Matt Pine

Najveći strah započinje kada student njujorškog sveučilišta Matt Pine jednog jutra doznaje užasne vijesti. Gotovo cijela njegova obitelj, mama, tata, maleni brat i sestra, otrovani su plinom tijekom odmora u Meksiku. Matt je u potpunom šoku. Lokalna policija tvrdi da se radi o nesretnom slučaju, ali FBI i State Department čine se daleko manje sigurnima – i ne žele reći Mattu zašto.

Mattov stariji brat Danny već sedam godina služi zatvorsku kaznu pod optužbom da je usmrtio svoju djevojku Charlotte. Obitelj je uvjerena da je Danny priznao zločin pod pritiskom i zbog toga su pristali na dokumentarac o istinitom zločinu koji sugerira da je nepravedno osuđen, dok sam Matt nije toliko uvjeren da Danny ipak nije počinio zločin. Ubojstvo tinejdžerice toliko je uzdrmalo obitelj Pine da je utjecalo i na njihove međusobne odnose. Danny je u zatvoru i ne želi da ga obitelj posjećuje, a Matt je zahladio odnose s ocem.

Obitelj Pine

Odlazak u Meksiko za Evana, Oliviu i njihovu djecu nije običan odmor. Nakon što su ih svi osudili zbog snimljenog dokumentarca, Pinovi odlaze u Tulum u Meksiku. Bar se tako čini, prema zadnjem tragu  koji je otkrila Mattova sestra Maggie. Odlaze svi osim Matta koji je na sveučilištu i Dannya koji je u zatvoru. Pinovi su odlučni otkriti što se dogodilo u noći kad je Charlotte ubijena, a jednim dijelom čak sumnjaju da se uopće ne radi o njoj jer je djevojčina glava skroz smrskana. Kako se otac Evan i kćerka Maggie sve više približavaju dokazima da Danny nije kriv za Charlottinu smrt, tako se nalaze u sve većoj opasnosti. Jer u Meksiku nipošto nisu neprimijećeni. Nažalost, netko ne želi da se istina otkrije pa makar svi Pinovi platili životom, što se i obistinilo. Ugušeni su plinom u unajmljenom apartmanu, a sva njihova korespondencija s laptopa i mobitela je izbrisana.

Dok ostali govore, on promatra. A dok ostali djeluju, on planira. A kad se oni konačno odmaraju, on napada. str. 5.

Matt odlazi u Meksiko

Šokirani Matt mora saopćiti užasnu vijest bratu Dannyju, a zatim odlazi u Meksiko po tijela svoje obitelji. U stalnoj je vezi s FBI agenticom Sarah Keller koju muči puno nedoumica u ovom slučaju. Nakon što je Matt jedva izbjegao napad u Meksiku, od očito unajmljenog ubojice, Sarah ga upozorava da bude izuzetno oprezan. Po povratku, Sarah i Matt kontaktiraju redatelje dokumentarca o Dannyu koji imaju još neke korisne podatke. Malo po malo, Mattu se slažu kockice. Ali i Sarah je sve bliže ubojici…

I tada je shvatio. Možda je to bilo to. Možda je zato preživio. Da sazna što se doista dogodilo njegovoj obitelji. str. 216.

Dojam o knjizi

Roman je ispričan  na način da pratimo više različitih fokusa; priču naizmjenično pričaju  Evan, Maggie, Olivia u prošlosti i Danny, Matt i agentica Sarah u sadašnjosti. Ovaj roman nije samo psihološki triler, ovo je prije svega  obiteljska drama u kojoj se svaki član obitelji žrtvuje za onog drugog. Obitelj se suočava s medijskom pozornošću koju im je donijelo javno suđenje, a zatim i dokumentarac u kojem svim sredstvima brane optuženog sina. Sva ta medijska pompa narušila je emocionalne veze u obitelji i one više nikad neće biti iste. Iako se i Evan i Olivia trude, nekadašnji bezbrižan život ne mogu više vratiti. S druge strane, Matt se distancira od oca, a najmlađi Maggie i Tommy skoro da nisu ni imali priliku upoznati brata koji je već sedam godina u zatvoru.

Nakon što je izvjesno da tragedija u Meksiku nije slučajna, a Danny je još uvijek u zatvoru, pred Mattom je težak teret otkrivanja istine iza zločina koji je njegovog brata poslao u zatvor. Agentica Sarah najveći mu je saveznik, a uz nju, Matt ima zadivljujuću privrženost fakultetskih prijatelja, vrlo neobičnih, potpuno različitih likova koji su bezrezervno na Mattovoj strani.

S druge strane, u romanu vidimo utjecaj javno dostupnih medija na živote običnih obitelji i ne možemo si ne postaviti pitanje: kako utječe mainstream kultura na živote običnih obitelji i nosi li uključivanje medija u rješavanje slučaja, uz dobrobit, i neke negativne konotacije po pojedinca i društvo? Ali to je već sociološko pitanje. S obzirom na to da je ovo samo roman, predlažem da ostavite par slobodnih dana i uživate u čitanju. Preporuka!

Alex Fnaly Najveći strah

O piscu

Alex Finlay pseudonim je pisca koji živi u Washingtonu. Rođen je u Opeliki, u Alabami. Alex je svoju mladost proveo putujući svijetom i upravo je tijekom odmora u Tulumu u Meksiku dobio nadahnuće za pisanje romana Najveći strah, koji se odmah našao među najprodavanijim romanima širom svijeta.

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

William Kent Krueger: Ova blaga zemlja

Nakladnik: Vorto Palabra, 2022.

Naslovnica romana Ova blaga zemlja: ©Vorto Palabra

Prevoditelj: Marta Kovač

William Kent Krueger Ova blaga zemlja

Budite otvoreni prema svakoj mogućnosti, jer ništa što srcem zamislite nije nemoguće. str. 14.

Ova blaga zemlja pustolovna je odiseja o četvero siročadi koji plove niz rijeku Mississippi za vrijeme Velike depresije. Ova je knjiga mit, ali stvarna pozadina Velike ekonomske krize u vremenu prije Drugog svjetskog rata poslužila je kao pozornica na kojoj se odigrava radnja. Procjenjuje se da je 1932. godine, na vrhuncu krize, 250 000 tinejdžera napustilo svoje domove i počelo putovati zemljom (bilješka autora). Ova blaga zemlja zamišljena je prvotno kao svojevrsni nastavak Huckleberrya Finna, a vidljivo je da je autor bio i obožavatelj djela Charlesa Dickensa.

Kulturni genocid prema indijanskom stanovništvu

Odnos američke države prema Indijancima jedna je od najtužnijih epizoda u američkoj povijesti. Autor je to iskoristio stvorivši  Indijansku strukovnu školu u Lincolnu po uzoru na slične škole  u Americi, gdje su se pod pojmom školovanja događali kulturni genocidi. U tim su se školama, osim bijelaca, školovali Indijanaci izvan rezervata. Namjera bijelaca bila je asimilirati indijansko stanovništvo u potpuno novu bjelačku kulturu. Ta su djeca, Indijanci, kažnjavana ako su govorila svojim materinjim jezikom, a bivala su podvrgnuta emocionalnom, fizičkom i seksualnom zlostavljanju.

Ipak, vratimo se na priču.

Indijanska strukovna škola

 Nakon smrti roditelja, Odie O’Banion i njegov brat Albert smješteni su u Indijansku strukovnu školu u Lincolnu, koju vode gospodin Brickman i njegova žena, okrutna ravnateljica, zvana Crna Vještica. Dječaci su navikli na surove uvjete u školi, zlostavljanje i gnjev ravnatelja, ali tješi ih pomisao da kroz sve tegobe prolaze zajedno. Sve se mijenja onog dana kada Odie dođe u sukob s nasilnim pomoćnikom gospođe Brickaman. Uvjeren da  je ubio čovjeka i da je kriv za zločin, Odie odluči pobjeći iz Indijanske škole. U bijegu mu se pridružuje brat Albert, gluhonijemi prijatelj Indijanac Moses i šestogodišnja djevojčica Emmy koja je upravo postala siroče.

Što je to odiseja?
Dugačko putovanje, Emmy, prepuno pustolovina. str. 274.

Plovidba niz rijeku Mississippi

Odie, Albert, Moses i Emmy bježeći započinju neobično putovanje  niz rijeku Mississippi. Cilj im je doći do Saint Louisa gdje živi Odijeva i Albertova teta Julija, sestra njihove preminule majke. Krenuvši kanuom pa neko vrijeme pješke, zatim zaprežnim kolima pa opet pješke, upoznaju različite ljude i upadaju u neobične situacije od kojih su neke i pogibeljne. Na tom putu im prijete pištoljem, otimaju ih i napadaju, ali se družba uvijek sretno izvuče uz pomoć sreće i dobrih ljudi kojih ima posvuda. Odiejev neustrašiv duh i Albertova pribranost te spretnost njihova prijatelja Mosesa, kao i simpatičnost malene Emmy, otvaraju im mnoga vrata. Pri kraju putovanja družina se razdvaja i Odie sam stiže kod tete u Saint Louis, a tamo ga čeka golemo iznenađenje.

Sve što nam se dogodi zauvijek nosimo sa sobom. str. 141.

William Kent Krueger Ova blaga zemlja

Dojam o djelu

Prekrasna je ova knjiga koja govori o odrastanju, prijateljstvu, vrijednosti obitelji i traženju svog vlastitog puta u surovim uvjetima. Priča je ispričana iz Odiejeve perspektive pa pratimo kako djeca sazrijevaju brže nego što bi trebala, a još uvijek su samo djeca. Zrelost koju pokazuju likovi, vještina u preživljavanju i upornost da se ustraje kako bi se došlo do cilja, uz izuzetnu povezanost i homogenost male grupe prijatelja, začuđuje cijelo vrijeme čitanja knjige.

Knjiga je topla i lijepa, sa živopisnim opisima mjesta kojima djeca prolaze. Mala zamjerka knjizi je ideja koja nije originalna, već je kombinacija više putopisnih knjiga, od Huckleberrya Finna preko Stepskog vuka, a u nekim segmentima podsjeća na događaje u nešto starijim romanima o indijanskom poglavici Winnetou.

Preporuka: pročitajte. Odvest će vas na nezaboravno putovanje rijekom Mississippi.

O autoru

William Kent Krueger (1950) američki je romanopisac i pisac krimića, najpoznatiji po serijalu romana s Corkom O’Connorom. Godine 2005. i 2006. osvojio je uzastopne nagrade Anthony za najbolji roman. Godine 2014. njegova samostalna knjiga Ordinary Grace osvojila je nagradu Edgar za najbolji roman objavljen u 2013. godini. Godine 2019. Ova blaga zemlja zasjela je na popis najprodavanijih knjiga New York Timesa i zadržala se ondje gotovo šest mjeseci.

Gdje kupiti

Vorto Palabra

Objavljeno

Chris Bohjalian: Vještičji sat

Nakladnik: Znanje, 2022.

Naslovnica romana Vještičji sat: ©Znanje

Preveo: Mladen Jurčić

Uvijek je moguće da je đavao prisutan. (str. 3.)

Chris Bohjalian: Vještičji sat

Vještičji sat

Boston, 1662. godina.

Dvadeset četverogodišnja Mary druga je supruga bogatog, naoko simpatičnog postarijeg Thomasa Deerfielda. Thomas je sklon popiti čašicu previše, no i tada jako pazi da njegova prava narav ne iziđe na vidjelo ni pred kim, osim pred njegovom mladom suprugom. A kada je pod sigurnim krovom vlastite kuće, kad služinčad zaspi i kad nema svjedoka, Mary trpi pljuske, udarce i svakojaka poniženja.

Pitala se odnose li se drugi muževi prema svojim ženama onako kako se Thomas odnosi prema njoj. Znala je da to nije istina, ali nije mogla dokučiti ponaša li se on tako samo zbog svoje sklonosti prema neumjerenu piću (…) ili postoji kakav drugi razlog. (…) Vjeruje li doista da mu je žena tupa, a on je svojom nasilnošću „podučava“? (str. 39.)

Maryn otac je bogati uvoznik sklon novitetima pa jednoga dana uvozi vilice – jedaći pribor s tri zupca.

Jedan set poklanja svojoj kćeri i tada sve kreće po zlu. Ne samo da bogobojazni mještani odbijaju koristiti ono što nazivaju đavoljim zupcima, nego i Thomas uskoro ozljeđuje Mary zabivši joj vilicu u nadlanicu.

Mary odlučuje da više neće trpjeti i podnosi zahtjev za razvod braka.

Žena – vještica

Naravno, u 17. stoljeću razvodi nisu česti, a pogotovo ih se ne odobrava ženama, bez obzira na to koliko one bile u pravu.

Na sudu, umjesto da se propitkuju Thomasovi postupci – propitkuju se njezini. Sluškinja svjedoči kako se Mary bavi vještičarenjem, ljubomorne susjede bacaju ljagu na njezin moral, a Thomas je slika i prilika dobrog, milosrdnog supruga. Uskoro mlada žena shvaća u što se upetljala. Mizogine suce više brinu đavolji zupci nego bračno nasilje pa se Mary nađe s mogućom omčom oko glave jer prijeti joj optužba da je – vještica.

Odjednom je sve shvatila… Sve joj je postalo jasno kad je vidjela da se pastor John Norton i njezini roditelji pogledavaju… U očima im je vidjela da bi, ne bude li oprezna, mogla doživjeti mnogo goru sudbinu nego što je život s Thomasom Deerfiledom. (str. 144.)

Chris Bohjalian: Vještičji sat

Vještičji sat, povijesni aktualni roman

Vještičji sat nije jezivi horor roman, mada bi se to iz njegova naslova moglo zaključiti. To je povijesni roman koji za okosnicu radnje uzima vještice i njihov progon, a način na koji se priča raspliće aktualan je i danas.

Žena koja misli svojom glavom nikad nije poželjna, čak ni danas, a kamoli 400 godina ranije. Mary se samo želi riješiti nasilnog supruga, no sloboda joj je onemogućena, a kada se ogole razlozi suda i mahom muških sudaca – jasno je kao dan. Mary će nastaviti trpjeti jer je žena, jer je manje vrijedna.

… ali jedno znam: kao žena, suočit ćeš se s ljudima koji bi bili sretni da te vide kako (…) visiš. (str. 121.)

Spletom banalnih okolnosti koje u glavama glupana postaju dokazi za udruživanje sa Sotonom, Mary biva optužena za vještičarenje. Umjesto braka, sada mora izbjeći vješala.

U svijetu u kojem se svaka ženska želja tumači vražjom opsjednutošću, i sama se Mary dvoumi oko toga s koje strane dolaze njezine želje. Ako želi da ju muž ne maltretira, ako voli gledati mlade mornare, ako osjeća žudnju prema muškarcu koji joj nije muž – možda je doista vještica?

Zamišljala je da u njoj poput djeteta u utrobi čuči čudovišni vražić, smežurana nakaza kojom gospodari đavao, a sprema joj se kandžama razderati meso. Skutrio se i čeka poziv svojega gospodara. (str. 313.)

Svijet je stvoren za muškarce

Vještičji sat roman je koji sam toliko dugo priželjkivala i mada nije ono što najavljuju korice, nisam razočarana. Volim povijesne romane, pogotovo one u koje se čitatelj(ica) može toliko uživjeti da  zaboravi kada se sve zbiva i ima osjećaj da su svi problemi 17. stoljeća, s manjim preinakama, isti kao i oni danas.

Muškarac se ničega ne boji više od žene koja ne živi sretno pod njegovim krovom. (str. 286.)

Kad pogledate masovnu histeriju koja se javlja zbog vilica, kad pogledate kako ih ljudi, i učeni i nepismeni, zovu đavoljim zupcima i gledaju kao đavolje oružje, smiješno vam je. No to nije onaj iskreni smijeh. To je gorčina koja izlazi u obliku osmijeha jer ne postoji drugačiji način na koji biste je pustili van. Pitate se – kako je moguće osuditi ženu na vješala zbog jedaćeg pribora?

No kada taj pribor u očima vladajućih postaje zabranjen, postaje zao i đavolji znak, jasno vam je da sve ide u puno mračnijem smjeru.

No ako pažljivo pogledate oko sebe, nije li sve nekakav znak? (str. 233.)

I što god Mary napravi, od prihvaćanja vilice pa nadalje, osuđeno je na propast. Jer sude joj muškarci bez ikakva razumijevanja za išta što nosi predznak ženskog.

Naš savez s Bogom duhovne je naravi, a usporednica je tome kad se muž vjenča sa ženom. (…) Bog ljubi smrtnika, unatoč njegovoj gluposti i grijehu, kao što bi muž trebao voljeti ženu, unatoč njezinoj nerazboritosti i grijehu. Bog voli smrtnike unatoč njihovim slabostima i niskim nagonima, baš kao što bi muž morao voljeti ženu unatoč njezinim nedostacima i niskim porivima. (str. 249.)

Chris Bohjalian: Vještičji sat

Da je makar…

Jedina mana koju nalazim romanu Vještičji sat jest njegova duljina. Roman ima 500 stranica i ne mogu se oteti dojmu da bi bio još efektniji kada bi imao stotinu stranica manje. Čini mi se da su neki dijelovi prerazvučeni, a Maryne misli predetaljno opisivane, čak i kada se ona sama u njima gubi.
Kraj sam pretpostavila, ali voljela bih da je više razrađen.

Međutim, uživala sam u čitanju. Volim povijesne romane s natruhom trilera, one koji duboko poniru u psihu likova i dočaravaju njihovu zbunjenost, podijeljenost, rastresenost. Mary mjestimice ni sama ne zna što bi sa sobom. Kako se riješiti mrskog muža, kako slijediti svoje srce, kako otresti ogovaranja zlih jezika koji svaki njezin postupak tumače kao bludnost i pohotu?

Ako vam Vještičji sat dođe pod ruku, svakako ga pročitajte. Bit će vam smiješno, bit ćete ljuti, mjestimice ogorčeni. Neki će vam dijelovi biti banalni, neki mrvičicu i bezvezni. No svi oni zaista tvore jednu zanimljivu priču o položaju žena u zajednici koja bi, za ono doba, trebala biti napredna. Ipak, kad se zagrebe ispod površine, ta je zajednica jednako ograničena kao i sve one u kojima se žene ušutkavaju, ponižavaju, bacaju na drugo mjesto. I sve se mi u Mary možemo prepoznati.

Pitanje je samo, koja bi od nas bila prokazana kao vještica da smo se rodile 400 godina ranije?

Ostali naslovi ovog autora:

Chris Bohjalian suvremeni je američki autor poznat po romanu The Flight Attendant, prema kojem je HBO snimio seriju Stjuardesa.

https://www.youtube.com/watch?v=OP_WC5oOCe8

Prema romanima Secrets of Eden, Midwies i Past the Bleachers snimljeni su filmovi.
Kod nas je, zasad, preveden samo roman Vještičji sat.

Gdje kupiti roman Vještičji sat:

Znanje