Kategorija: Znanje

Objavljeno

Herman Koch: Poštovani gospodine M.

Nakladnik: Znanje, 2020.

Naslovnica romana Poštovani gospodine M.: ©Znanje

Preveo: Mate Maras

Herman Koch: Poštovani gospodine M.

Poštovani gospodine M. – afera koja pokreće roman

Prije dosta godina u Nizozemskoj se zbio zločin koji je zgrozio javnost. Zapravo, samo se sumnjalo na zločin jer tijelo nikad nije pronađeno.

Pojedinosti su bile dobro poznate. Svakoga je bila potresla ona afera. Dvoje mladih ljudi – još djeca, doista – riješe se profesora. Ili se barem pobrinu da on nestane. Tijelo nikada nije bilo nađeno. (str. 247.)

Riječ je bila o sljedećem: mladi je profesor Landzaat imao aferu sa svojom prelijepom sedamnaestogodišnjom učenicom Laurom. Nakon što ona prekida taj odnos, on ju nastavlja proganjati. Laura i njezin novi dečko odlaze u njenu vikendicu, a do tamo ih slijedi  profesor. Nakon niza slučajnosti (koje možda i nisu toliko slučajne), profesor zauvijek nestane.

Moram priznati da sam tada – prvi put – pomislio kako osoba kao što je g. Landzaat možda ne zaslužuje živjeti. U starija vremena, kada su se gladijatori borili i gubitnik se ponašao na kukavički način, gomila mu je pokazala palac dolje. Upravo tada sam ja njemu pokazao palac dolje. (str. 56.)

Zaintrigiran neriješenim slučajem, pisac M. o njemu piše roman Odmazda koji postaje bestseler i njegovo najpoznatije djelo.

Poštovani gospodine M. – danas

Danas, M. je ostario pisac koji poslije romana o nestalom profesoru nije imao književni hit. Odmazda je obilježila njegovu karijeru i, usprkos svim romanima koji su došli kasnije, ostaje roman po kojem se poznat i koji ga čini književnom veličinom. Teško je reći da M. živi na staroj slavi, no definitivno se tako čini. Zanimljivo je da M. nije osoba koja nam pripovijeda ovu priču, ne! Glavni pripovjedač je osoba čije ime saznajemo tek pretkraj romana, no vrlo nam je brzo jasno da je imao ulogu u onom davnom zločinu, na temelju kojeg je M. napisao svoje glasovito djelo.

Ima knjiga u kojima se pojavljuje i sam pisac. Ili postoji lik koji se upušta u raspravu s piscem. Siguran sam da znate o kojim knjigama govorim. I sami ste neke od njih napisali.
Po tome je to različito. Ja nisam lik. Ja sam stvaran. (str. 24.)

Herman Koch: Poštovani gospodine M.

Iz pisama gospodinu M.-u, iz pripovjedačevih refleksija na prošlost, iz prisjećanja na tinejdžerske dane, kupimo komadić po komadić priče da bi na kraju došlo do iznenađujućeg, šokantnog kraja.

Gdje je nestao profesor Landzaat? Je li uopće ubijen i tko ga je u tom slučaju ubio? Gdje je nestalo tijelo? I ne ono manje zanimljivo pitanje – tko je pripovjedač koji nam crnohumorno, pomalo  seksistički, ali na zabavan i inteligentan način, donosi priču punu spletki, slučajnosti, opsesije, zločina i književnosti.

Žene imaju više vremena nego muškarci. Čim završe usisavanje prašine, one otvaraju knjigu… i počinju čitati. I te večeri u krevetu one će još čitati. Kada se njihov muž okrene na svoju stranu i stavi ruku na njihov trbuh, blizu pupka, ili tik ispod grudi, one odgurnu tu ruku. „Pusti me na miru, u redu, želim samo završiti ovo poglavlje“, kažu one, zatim čitaju. Katkad žene imaju glavobolju, katkad imaju menstruaciju, katkad čitaju knjigu. (str. 13.)

Dvojbeni dojam

Poštovani gospodine M. treći je roman Hermana Kocha koji sam pročitala. Moram priznati, i najmanje mi se svidio. Ljetnikovac i Večera puno su kraći te samim time i zanimljiviji i dojmljiviji, stoga mislim da bi se Koch trebao držati kraćih romana. Poštovani gospodine M. ima malo više od 350 stranica i premda to za roman stvarno nije puno, neka su poglavlja pomalo dosadna i nekako nepotrebna.

E sad, ako se imate volje uhvatiti ukoštac s ovim romanom, unatoč ovom gore napisanom, mogli biste se iznenaditi zapravo intrigantnom pričom, samo pomalo razvučenom.

Kao što sam već napisala, priča ima dosta kvaliteta. Sviđa mi se rasprava o književnosti, odnosu među piscima, lovu na bestselere, profesionalnoj ljubomori…

Tajanstveni pripovjedač svojim nas poglavljima navlači na daljnje čitanje; duhovit je, zabavan, pomalo odvratan – baš taman sve da vam bude i ne bude simpatičan.

Zabaviti čitajući – da, to je ono što pisci katkad napišu na naslovnici svojih knjiga… Zabaviti čitajući ovo. Ne znam kako je to kod vas, ali ja se rijetko zabavljam dok čitam. To me navodi da pomislim na nekoga tko se od veselja udara po koljenima dok okreće stranice. (str. 64.)

Herman Koch: Poštovani gospodine M.

Čitati ili ne čitati?

Svi su likovi jako dobro opisani. Nisu ni dobri ni loši, a ako vam se takvima čine, niste pažljivo čitali. Svi nešto kriju. Svi imaju tajnu. Neke ćete naslutiti, neke ćete otkriti prije kraja, a neke će vas, bome, itekako iznenaditi.

Tehnika Kochova pisanja možda nam se neće svima svidjeti, ali ne možemo zanijekati to da je pravi majstor pripovijedanja. Golemo klupko priče u priči grana se na mnoštvo niti kojih možda ima previše, ali svaka nešto znači i negdje vodi.

„Bila je to ljubav na prvi pogled“, rekao je Herman. „Na Davidovoj zabavi, prvi put kada sam te sreo. Je li i kod tebe bila ljubav na prvi pogled, Laura? Na onoj zabavi?“
Nije odgovorila, nije kimnula ni zatresla glavom. Nastavila je gledati…
Da, mislila je, bila je i kod mene.(str. 221.)

Kraj je izvrstan i ne znam hoće li ga ijedan čitatelj ikad pogoditi i zbog njega, čini mi se, Poštovani gospodine M. vrijedan je čitanja.

Ostali naslovi ovog autora:

Herman Koch nizozemski je pisac, glumac i scenarist. Poštovani gospodine M. njegov je osmi roman, a u izdanju Znanja kod nas su objavljeni još i Ljetnikovac te Večera. Ovaj potonji Kochov je najpoznatiji roman prema kojem je snimljen i film.

Volite li romane koje pokreću romani ili one koji se bave književnošću, pročitajte recenzije romana Gospodari vremena autorice Eve Garcije Saenz de Urturi te Uvez Bridget Collins. Roman u neku ruku sličan ovome (samo meni puno bolji), čiji je glavni lik profesor(ica) i koji obiluje crnim humorom je i Vladimir, autorice Julie May Jonas.

Gdje kupiti roman Poštovani gospodine M.:

Znanje

Objavljeno

Nir Hezroni: Komora užasa

Nakladnik: Znanje, 2022.

Naslovnica romana Komora užasa: ©Znanje

Preveo: Neven Dužanec

Nir Hezroni: Komora užasa

Komora užasa

U Tel Avivu, jedna je djevojka pronađena ubijena, nakon što ju je netko automobilom udario i pobjegao s mjesta nesreće.

Nedugo zatim, jedna djevojka nestaje.

Daphne Dagan mlada je policajka kojoj se čini da su ta dva slučaja povezana i dat će sve od sebe da to i dokaže.

Jednostavno je ubio tu djevojku i nestao. … Nije to samo još jedna obična nesreća. … Imam jako loš predosjećaj. Čak i najveći seronje na svijetu zakoče prije nego što u panici pobjegnu. (str. 21.)

Osim što istražuje sumnjivu nesreću i nestanak, Daphne se bavi i istraživanjem lucidnih snova. Naime, godinama je progoni strašna noćna mora koja je svaki put izbezumi i Daphne je odlučna u tome da je zaustavi. Međutim, lucidni snovi nisu igra. Jer iako to možda zvuči neobično, ljudski je mozak moćniji nego bilo što drugo – i u snovima se može zaglaviti…

A onda, iz četiri različita rodilišta nestaju četiri tek rođene bebe.

Četiri bebe su otete. …
Iz četiri bolnice. Ukupno četiri različita mjesta zločina. (str. 89.)

Javnost je šokirana stravičnim zločinom.

Daphne, uz pomoć svoje misteriozne prijateljice Rotem, povezuje sve končiće u jedno veliko klupko zločina i zaključuje – nestanak studentice medicine povezan je s nestankom novorođenčadi.

Netko se sprema učiniti nešto strašno.

Prinošenje žrtve. Spaljivanje radi žrtvovanja. Ovan i bik na oltaru. … Krv za krv, krv za krv – sve je povezano. Na kraju će ih sve natjerati da razumiju. (str. 29.)

Hoće li se Daphne, progonjena jezivim snovima, uspjeti snaći u kompliciranom slučaju i na vrijeme spasiti bebe?

Što god da planira, moramo doći do njega prije nego što uspije ostvariti svoj plan. A trenutačno ne možemo učiniti ništa nego čekati da on napravi svoj sljedeći korak. (str. 118.)

Nir Hezroni: Komora užasa

Komora užasa – nešto novo

Komora užasa krimić je koji mi se jako svidio i da dajem ocjene, bila bi to jedna čvrsta četvorka. Mislim da nikad nisam čitala roman koji se događa u Izraelu, tako da mi je taj dašak egzotike baš utjecao na dojam. Mada, mislim da je autor mogao još bolje iskoristiti tu mistiku Izraela i detaljnije je uklopiti i u radnju i u ludost počinitelja. Ovako, mjesto radnje je samo sporedno, a savršeno bi zaokružilo priču.

Osim Tel Aviva, jako mi se svidio i počinitelj. Znam da to zvuči užasno, ali lik je totalno poremećen – a pisac to izvrsno dočarava kratkim, sažetim rečenicama kojima ga opisuje. Počiniteljeve riječi o njemu samom govore najviše – a to su nebuloze od kojih će vam se obrve podignuti, a srce preskočiti jedan otkucaj.

Drugi lik koji mi se urezao u pamćenje je Daphneina prijateljica Rotem. Od nje me podilazila jeza i voljela bih da joj je posvećeno više prostora. Pomalo je strašna jer je prepametna i jako lukava, a budući da mi Komora užasa miriše na serijal, radujem se vidjeti što će od nje postati. Tko je zapravo ona – ostaje nam vidjeti.

Lucidni snovi

Ipak, najbolja strana ovog romana meni su lucidni snovi i čitava ta priča vezana za njih. Neki su mi prijatelji blogeri rekli da je njima to bilo najgore i nisam se mogla prestati čuditi. Čak mi je palo napamet i na sebi iskušati lucidne snove, ali pisac odmah na početku naglašava da opisano ne pokušavamo izvesti sami jer svaka osoba drugačije reagira na snove i paralizu sna i mogu se javiti psihološke traume.

Budući da sam par puta doživjela paralizu sna i budila se užasnuta, sama pomisao da se svjesno uvedem u takvo stanje izazivala mi je jezu pa sam odustala.

Dakle, priča kao takva nije mi bila jeziva. Bila je napeta, zanimljiva i stvarno je vukla na čitanje. Dozu tih žmaraca niz kičmu dobila bih samo kad bih se baš uživjela u tehniku lucidnih snova i pokušala zamisliti samu sebe kako se u snu borim s traumama i fobijama.

Hvala, ali ne, hvala.

Za kraj – preporuka

Komora užasa nije jedan od onih romana koji ćete pamtiti cijeli život, ali sasvim sigurno, nećete ga ni tako brzo zaboraviti. Mislim da to, prije svega, može zahvaliti glavnom negativcu koji je poseban i tehnici lucidnih snova koju će bar neki od vas doći u iskušenje probati.

Ako tražite krimić ili laganiji triler, mislim da je Komora užasa roman u kojem ćete uživati. Brzo se čita, nije pretjerano zahtjevan, a jako je neobičan, dojmljiv i drugačiji.

Nir Hezroni: Komora užasa

Ostali naslovi ovog autora:

Komora užasa roman je prvijenac autora Nira Hezronija. Hezroni, koji živi u Tel Avivu, gdje se događa i radnja njegova romana, odslužio je nekoliko godina u vojnoj obavještajnoj službi, a danas gradi karijeru u području visoke tehnologije.

Gdje kupiti roman Komora užasa:

Znanje

Objavljeno

Sharon Cameron: Svjetlo u skrovištima

Nakladnik: Znanje, 2022.

Naslovnica knjige Svjetlo u skrovištima: ©Znanje

Prevoditelj: Mate Maras

Sharon Cameron Svjetlo u skrovištima

Svjetlo u skrovištima istinita je priča o Stefaniji Podgórski, poljskoj tinejdžerici koja je odabrala hrabrost i humanost skrivajući trinaest Židova na svom tavanu, tijekom Drugog svjetskog rata, u gradu Przemyslu u Poljskoj.

I te noći, prvi put, razumjela sam s čime sam se suočavala. Prije je lako bilo zamisliti da su sve te užasne stvari bile neka vrsta pogreške. str. 51.

Stefanija

Šesnaestogodišnja Stefania radi za židovsku obitelj Diamant u njihovoj trgovini mješovitom robom u Przemyslu u Poljskoj. Ratna je godina 1943. Lijepo prihvaćena u židovskoj obitelji, Stefanija gaji tople osjećaje prema Izziju, sinu gospođe Diamant. Osjećaji dvoje mladih obostrani su i oni su na pragu zaruka koje ipak taje jer je Stefanija katolkinja, a Izzy Židov. No sve se mijenja onaj dan kada nacisti umarširaju u grad. Židovi su suočeni s brojnim zabranama, a uskoro bivaju prisiljeni otići u geto.

Okupacija

Stefanijin djevojački svijet vrlo se brzo počinje raspadati. Roditelji se odvajaju od Stefanije i mlađe kćeri i za neko vrijeme im se gubi trag. Od rodbine Stefaniji ostaje jedino šestogodišnja sestra Helena za koju se mora brinuti. Svaki trenutak slobodnog vremena Stefanija prilazi ograđenom prostoru u kojem su smješteni Židovi kako bi naizgled trgovala, odnosno mijenjala različite usluge i robe, a zapravo donosila hranu i pomoć za zatočene Židove. Ali Stefanijino zadržavanje blizu geta nije prošlo nezapaženo od strane njemačke policije. Upozorena je da joj tu nije mjesto, ali Stefanija ne odustaje.

Uskoro njemačke vlasti donose strašnu odluku. Deportiraju tisuće Židova u koncentracijski logor. Među odabranima je i obitelj Diamant. Stefanija zna da je to za njih smrtna presuda.

Mi smo još bili živi. Ali morali smo živjeti u paklu. str. 90.

Max

Jedini koji je izbjegao smrt stariji je sin Diamantovih, Max, koji je jedne noći pokucao na Stefanijina vrata iskočivši iz vlaka. Stefanija riskira sve odlučivši skrivati Maxa, a njemu se malo po malo pridružuju ostali odbjegli Židovi, ukupno njih trinaest. Stefanija zatraži od Nijemaca stariju kuću na korištenje. Kad ju dobije, u njoj, na tavanu, skriva 13 Židova. Ali i Nijemci imaju plan za kuću u kojoj živi Stefanija…

S dva nacista dolje, u prizemlju kuće, trinaest skrivenih Židova iznad i mlađom sestrom uza se, Stefania mora donijeti još jedan mučan izbor.

Dojam o djelu

Roman je potresan, a kad znate da se ne radi o fikciji već o istinitom događaju, zapanji vas hrabrost i neustrašivost mlade Stefanije koja je riskirala svoj i život svoje sestre Helene kako bi spasila grupu Židova. Uvjeti u kojima su se upoznali i preživljavali zbližili su Maxa i Stefaniju koji su se  poslije završetka rata i oženili.

Najviše su me se se dojmile izvorne fotografije koje su prilog romanu, a koje je autorici ustupila sama Stefanija Podgórska. Svi članovi obitelji Podgórski preživjeli su rat, uključujući Stefanijinu majku i brata u radnom logoru u Salzburgu. Međutim, oni nisu odobravali Stefanijinu udaju za Židova i odrekli su se obiju sestara zbog toga što su spašavale Židove za vrijeme okupacije. Stefanija i Max odgojili su Helenu do studentske dobi. Godine 1979. Stefanija i Helena Podgórska proglašene su Pravednicama među narodima u Yad Vashemu, Svjetskom centru očuvanja sjećanja na žrtve holokausta.

Sharon Cameron Svjetlo u skrovištima

O autoru

Sharon Cameron (1970.) američka je spisateljica za djecu i mlade, autorica bestselera New York Timesa. Njezin prvijenac, The Dark Unwinding osvojio je i čitatelje i kritiku, ali i nekoliko uglednih literarnih nagrada. Priča o hrabroj Poljakinji Stefaniji Podgorskoj i njezinoj šestogodišnjoj sestri Heleni toliko se dojmila Cameron da ju je odlučila ispričati u romanu Svjetlo u skrovištima, koji je postigao svjetski uspjeh i dosad je preveden na 20 jezika.

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

Susanna Leonard: Madame Curie i snaga jednog sna

Nakladnik: Znanje, 2022.

Naslovnica knjige Madame Curie: ©Znanje

Prevoditelj: Mario Režić

Susanna Leonard Madame Curie

Priča o Madame Curie u ovoj knjizi je romansirana biografija, a ne šturi životopis jedne od najznačajnijih žena dvadesetog stoljeća. Nije važno jeste li poznavatelj kemije i fizike, ovo je knjiga iz koje ćete naučiti puno više od pojma radioaktivnosti. Naučit ćete, kako to podnaslov lijepo kaže, kako ostvariti svoje snove bez obzira na milijun prepreka.

Marie

Marie, u djetinjstvu zvana Mania, poljska je djevojčica čija obitelj, kao i druge poljske obitelji, stenje pod ruskom čizmom. Rusko nasilje i ugnjetavanje snažno su oblikovali Marijino djetinjstvo i mladost. Za žene, Poljakinje, pohađanje boljih škola nije bilo moguće, a o studiranju su mogle samo sanjati. Najveći uspjeh bilo je podučavanje bogataške djece, kao i posao pomoćnice  u obiteljima. Ipak, u Marijinoj obitelji roditelji ulažu u obrazovanje kćeri uz velika odricanja. Obitelj podržava poljske pozitiviste kao napredne opcije za ravnopravnost muškaraca i žena pod jednakim uvjetima. Nakon što obitelj pohara tuberkuloza koja odnese Marijinu majku i sestru, Marijin  otac ulaže ogromne napore kako bi preostaloj djeci dao šansu za bolje obrazovanje. I sam otac radi kao učitelj i prenosi znanje drugima cijeli svoj život. To je obiteljska crta koju je naslijedila i Marie. Jedno vrijeme Marie radi kao učiteljica kako bi mogla školovati sestru Broniu koja studira medicinu u inozemstvu.

Mi poljski pozitivisti jednom za svagda prekidamo s onom zastarjelom predodžbom da su žene slabiji spol i ljudska bića drugog reda… str. 75.

Maria postaje Madame Curie

Ostavivši teško djetinjstvo iza sebe, Marie sjeda u vlak za Pariz i upisuje studij na Sorboni, slavnom pariškom sveučilištu. Ni u Parizu nije bilo lako. Premda su žene tamo mogle studirati, sve zasluge za znanstvena otkrića pripadale su muškarcima. Marijna nevjerojatna želja da istražuje i eksperimentira u teškim  istraživačkim uvjetima, šalje je u potragu za radnim laboratorijem. U jednom takvom pohodu upoznaje Pierrea Curiea, svoju drugu polovicu, veliku ljubav i srodnu dušu te postaje Madame Curie.

Otkrića

Marie i Pieer pioniri su kemijskih i fizikalnih otkrića u to doba. Njezin život postao je poseban nakon što je upoznala Curiea i nakon dugog oklijevanja udala se za njega. Vezivali su ih isti pogledi na svijet, isti ciljevi i isti žar za otkrićima, s tim da je Marie bila ambicioznija od svog supruga. Ubrzo rađa prvu kćerku, a nakon nje ima spontani pobačaj zbog kojeg pada u depresiju iz koje se teško izvukla. U isto vrijeme, Marie i i Pieer počinju bivati poznati. Dobivaju Nobelovu nagradu koju supružnici dijele s fizičarem Becquerelom,  ali najveće zasluge za nju ima Marie. Ali Francuska akademija još uvijek nije bila spremna nagradu dati samo ženi. To je učinila tek 1911. kada je dobila Nobelovu nagradu za kemiju.

Što se tiče samog zračenja, mademoiselle Sklodowska-Curie odlučila ga je ubuduće zvati „radioaktivnost“ str. 268.

Dajem mu ime svoje domovine, neka se zove polonij. str. 273.

Dojam o djelu Madame Curie

Madame Curie i snaga jednog sna nevjerojatno je inspirativan roman o istraživačici, buntovnici, revolucionarki – jedinstvenoj ženi koja je promijenila svijet!

Knjiga daje tako dobru poruku kako nikad ne trebamo odustajati od svojih snova, čak ni pod cijenu naizgled nepremostivih prepreka. Lik Marie Curie zaslužuje toliko poštovanje da joj se svi, od običnih ljudi do njezinih kolega znanstvenika, trebaju nakloniti do poda. Marie je nesumnjivo jedna od najznačajnijih žena dvadesetog stoljeća. Ova biografija govori o toj neobičnoj ženi koja je dobila dvije Nobelove nagrade – 1903. za fiziku i 1911. za kemiju.

Autorica  ima lagan, a istovremeno dubok stil pisanja koji vam omogućuje da živite priču. Priču o životu Marie opčinjeno sam pratila od prve do posljednje stranice. Sve teškoće, prepreke i svi padovi samo su očeličili jednu nevjerojatnu, snažnu ženu koja je bila ispred svog vremena. Ova prekrasno ispričana priča trebala bi biti ispričana svakom učeniku , srednjoškolcu ili studentu koji odustaje na prvoj životnoj stepenici jer mu se nešto čini teško i nemoguće.

Od mene velika preporuka.

Susanna Leonard Madame Curie

O autoru:

Susanna Leonard profesorica je  književnosti i pisanja, ravnateljica diplomskog studija rodnih i kulturoloških studija te koordinatorica sveučilišnog interdisciplinarnog studija filma i medija. Također je supredsjedateljica odbora koji nadzire Graduate Consortium in Gender, Culture, Women, and Sexuality. Predaje na Sveučilištu Simmons koje je nacionalno priznato privatno sveučilište smješteno u srcu Bostona.

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

D. J. Palmer: Savršena kći

Nakladnik: Znanje, Zagreb, 2023.

Naslovnica knjige Savršena kći: ©Znanje

Prevoditelj: Perina Kulić

Eksplozivni triler Savršena kći idealno je štivo za sve one koji vole mentalne kreacije koje samo ljudski mozak može iskreirati.

Koliko zbunjujuće mora biti živjeti na taj način, s mislima i sjećanjima koji se stalno izmjenjuju poput pješčanih dvoraca na plaži: u jednom trenutku su tu, a u drugom ih nema. str. 19.

To najbolje zna Penny, djevojka kojoj je dijagnosticiran DPI (disocijativni poremećaj identiteta), a koja je upravo osumnjičena da je surovo ubila svoju biološku majku.

Grace

Grace i Arthur Francone imali su već dvojicu sinova kada su pronašli promrzlu djevojčicu u parku, ostavljenu samu bez roditelja, poznanika, bez ikog. Bez sjećanja. Nakon što se saznalo da je djevojčičina majka narkomanka koja ju je napustila, mala Isabella je dana na usvajanje obitelji Francone i ona postaje Penny. Obitelj Francone sve je napravila da Penny bude prihvaćena u njihovom domu. Braća Jack i Ryan je obožavaju, a Penny postaje kćerka kakvu su Grace i Arthur davno željeli.

Kad smo je onoga dana zatekli u parku, imala sam osjećaj da nam je to dijete došlo s razlogom, kao da smo odabrani. str. 182.

Jedanaest godina poslije

Grace prima groznu vijest. Njezina kći Penny uhićena je pod sumnjom da je počinila ubojstvo. Da stvar bude još gora, Penny je zadržana na zaključanom odjelu psihijatrijske bolnice jer ona je osoba sa psihijatrijskom dijagnozom disocijativnog poremećaja identiteta. Penny se ničega ne sjeća, ali njezini su otisci prstiju na oružju ubojstva, a krv žrtve posvuda po njezinu tijelu. A i žrtva nije nepoznata javnosti. To je Rachel Boyd, Pennyna biološka majka. Grace se odluči boriti za Pennynu nevinost.

Pitanje je bilo kako pronaći pravi hodnik u labirintu uma njegove pacijentice.
str. 224.

 Penny

Sve od trenutka usvajanja djevojčice, Grace shvaća da je Penny drugačija. S vremenom se Penny počinje neobično ponašati, postajući sve čudnija, bijesna i agresivna. Kako bi pomogla kćeri, Grace je vodi različitim psihijatrima koji ni sami nisu sigurni u dijagnozu, radi li se o psihičkom poremećaju ili je djevojka vrhunska manipulatorica. Jer Penny je nekad Penny, nekad Eve, nekad Ruby, a ponekad i Chloe. Svaki taj alter ego ima svoja odličja, jezik, mimiku i stereotipe. Nijedan lik nije sličan onom drugom.

Penny počinje pratiti zatvorski liječnik, psihijatar Mitchell McHugh. S jedne strane, želi pomoći Grace jer i sam ima kompliciran obiteljski život, a s druge strane, otkrivanje tko je zapravo Penny za njega je izazov. Kako Mitch skida sloj po sloj sjećanja s Penny, događaji se počinju šokantno otkrivati.

Bila si jedna osoba s višestrukim stanjima ličnosti, pri čemu je svaki identitet izražavao dio cjeline. str. 211.

Dojam o djelu Savršena kći

Knjiga počinje furiozno i vrlo ste brzo uvučeni u radnju. Grace policija obavještava da joj je kći uhićena s opravdanom sumnjom za ubojstvo. Knjiga je puna obrata, iako se većina radnje događa u psihijatrijskoj ustanovi. Upoznajemo različite identitete koji predstavljaju uhićenu tinejdžerku. Zadivljuje lojalnost obitelji koja je, bez obzira na zločin, bezuvjetno uz Penny.

Osim Penny i Grace, jedan od glavnih likova je liječnik, psihijatar Mitchell McHugh. Svidjelo mi se što je on osoba od krvi i mesa, empatičan, znanstveno potkovan i osoba od povjerenja. Spreman je izložiti svoj osobni život i priznati greške koje je radio kao roditelj. Uvidom u život liječnika, Anne, sestre Graceinog supruga, braće Jacka i Ryana, i još nekih likova gradi se mozaik osjećaja i mišljenja koji nam objašnjavaju Penny.

Sve u svemu, knjiga je odličan krimić koji će zadovoljiti ljubitelje žanra. Malu zamjerku imam na tijek suđenja Penny koji mi je malo neuvjerljiv jer se ipak o maloljetnoj djevojci sa psihijatrijskom dijagnozom koja ne bi smjela imati javno suđenje. Ali ovo je ipak samo roman.

O autoru:

D. J. Palmer autor je nekoliko trilera koji su dobili pohvale kritike i čitatelja, uključujući bestselere The New Husband, Saving Meghan i Savršena kći. Živi uz ocean u Massachusettsu gdje uživa u pisanju poezije i proze, jogi, obiteljskom životu i šetnjama sa svojim vjernim psom. Trenutačno radi na novom romanu.

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

Jussi Adler-Olsen: Ožiljci prošlosti

Nakladnik: Znanje, 2022.

Naslovnica romana Ožiljci prošlosti: ©Znanje

Prevela: Marina Kopjar

Jussi Adler-Olsen: Ožiljci prošlosti

Ožiljci prošlosti

Sektor Q, na čelu s inspektorom Carom Mørckom, našao se pred velikim izazovom.
Prvo, pokušavaju riješiti ubojstvo mlade učiteljice otprije dvanaest godina. Zatim, u tajnosti bacaju oko na novo ubojstvo starije udovice, koje vraški sliči ovom starom ubojstvu kojim se već bave. Osim toga, ionako mali tim Sektora Q umanjen je za jednog člana – Rose se još uvijek bori sa svojim demonima o kojima se govorilo o prethodnom nastavku serijala.

Periskop je sada trebao usmjeriti na tri slučaja: ubojstvo žene prije dvanaest godina, na jedno staro tri tjedna i sada i na ubojstvo onoga što su znali kao Roseina osobnost.
Jedva je više znao koji je od tih slučajeva bio prvi na redu. (str. 130.)

Slučaj prvi

U kopenhagenskom je parku pronađeno tijelo starije žene, za koju se ispostavi da je udovica okrutnog nacističkog zapovjednika, koji je i sam skončao u relativno čudnim okolnostima. Modus operandi ovog ubojstva sumnjivo je sličan onome na kojem Sektor Q već radi, a u kojem se skončala mlada i lijepa učiteljica. Bez ikakvih tragova, dokaza, motiva – jedan udarac u glavu i gotovo.
Isto se dogodilo i sada.

Naravno da ih nije bilo briga, što drugo? U ovom društvu nikoga nije bilo briga i svi su okretali glave kad je trebalo nešto poduzeti. Kako bi u suprotnom sve moglo poći toliko prokleto po krivu? (str. 43.)

Jussi Adler-Olsen: Ožiljci prošlosti

Slučaj drugi

U isto vrijeme, netko autom juri na mlade i lijepe djevojke. Jedno im je zajedničko – korisnice su socijalne pomoći dok ne nađu posao. Posao, dakako, ne traže, već novac ulažu u odjeću, nokte, šminku i frizure, što neizmjerno ide na živce njihovoj socijalnoj radnici. Anneli radi u Zavodu za zapošljavanje i zadužena je za davanje socijalne pomoći mladim ženama koje smatra pokvarenima, neradnicama, parazitima na plećima države.

Nakon dugog niza žalosnih veza sada je spadala u trideset i sedam posto odraslih Danaca koji su živjeli sami i zato je posljednjih godina u pravilu jela previše i loše i sada završila u trajnom stanju razočaranja svojim bezobličnim tijelom i gotovo nepodnošljiva umora, no najgori od svih tih životnih promašaja bio je posao na kojem je završila. (str. 40./41.)

Anneli uskoro saznaje da ima rak, a u isto vrijeme, djevojke počinju stradavati pod gumama odbjeglog vozača. Ima li naša Anneli neke veze s tim?

Slučaj treći

I Rose, naravno. Cijenjena članica sektora za istraživanje hladnih, starih zločina. Bori se s bipolarnim poremećajem, koketira s disocijativnim poremećajem identiteta, a sada upada u psihički mrak gonjena krivnjom zbog smrti oca zlostavljača.

Može li Sektor Q razjasniti sve ove slučajeve?
Jesu li oni uopće povezani?
Mogu li Carl, Assad i Gordon pronaći poveznicu na vrijeme kako zaustavili dvoje ubojica, ali i spasili Roseinu psihu?

Ožiljci prošlosti – Sektor Q

Sektor Q dio je kopenhagenske policije koji je bavi starim, neriješenim slučajevima. Međutim, nije rijetkost da se stari slučaj ispreplete s nekim novim pa članovi ovog odjela, prigodno smještenog u podrum, često rješavaju i ubojstva novijeg datuma.

Tim Sektora Q čine Carl Mørck, uglavnom neuspješan na svim ostalim poljima, osim na ovom poslovnom. Muči ga krivnja radi davne pogibije jednog kolege, dok je drugi tada ostao trajni paraplegičar. Carl danas živi s njim, i pokušava mu olakšati život. Međutim, Mørck je izuzetno sposoban inspektor koji, uz svesrdnu pomoć svog malog tima, brzo i lako dolazi do rješenja i najteže zagonetke.

Jussi Adler-Olsen: Ožiljci prošlosti

Assad je sirijski izbjeglica oko kojeg je obavijen veo tajni. Ne znamo kako je došao u zemlju, kako je naučio danski (koji mu iz nastavka u nastavak sve bolje ide) te što je sve prošao dok se nije našao u zemlji svojih snova. Možemo samo naslućivati da ga život uopće nije mazio, no ostao je vjeran svojoj religiji, običaju ispijanja ekstra jake kave te vječnom optimizmu.

Rose je žena s mnoštvom psihičkih problema, a u romanu Ožiljci prošlosti otkrivamo i otkud joj. Preko ruba i unutar zidova psihijatrijske ustanove gura ju slučaj koji na površinu izvlači i smrt njezina oca koji ju je godinama brutalno psihički zlostavljao. U ovom dijelu serijala, Rose neće patiti samo psihički nego i fizički, no muški članovi odjela dat će sve da joj pomognu i da se Rose vrati u normalu.

Zadnji član Sektora Q je Gordon, mršav, visok, nesnalažljiv u društvu kao, zapravo, i svi ostali članovi. Osjetljiv je i nježan, no pametan i sposoban, a vrlo brzo saznajemo da je zaljubljen u Rose. Dat će sve od sebe kako bi pomogao u rješavanju slučajeva i kako bi Rose napokon bila dobro.

Ožiljci prošlosti – dojam vjerne čitateljice

Ožiljci prošlosti sedmi su dio serijala i to se primijeti. Iako meni nije bio ni upola toliko loš, kolegica ga uopće nije mogla pročitati do kraja. Rekla je da joj je bio naporan, nejasan i težak. Meni je bio ok, čitak, zanimljiv, no – ako se prisjetim prethodnih nastavka – ne vjerujem da će mi dugo ostati u pamćenju. Doduše, pred sam kraj dogode se neke sitnice koje će se očito razriješiti u sljedećim dijelovima pa ću ih svakako pročitati.

Vidjela sam u recenzijama da se ljudima uglavnom svidio, a meni se čini da bi i moj dojam bio bolji da je roman kraći. Imam osjećaj da sam se u zadnje vrijeme stvarno okomila na dužinu romana koje čitam – stvarno mi nije jasno zašto se neke stvari ne mogu reći u manje stranica. Vidjet ćete kad budete čitali – mislim da bi Ožiljci prošlosti bili vrlo dobri ili odlični da, umjesto 490, imaju 350 stranica.

Što se tiče preporuke, ako volite ovaj serijal, svakako pročitajte. Slučajevi su zanimljivi i premda je komplicirano pratiti toliko toga, sve se na kraju lijepo poveže u skladnu, smislenu cjelinu.

Ako još niste čitali ništa o Sektoru Q, počnite s prvim romanom i postepeno gradite priču. Ako se navučete na prva dva nastavka, navući ćete se i na ovaj.

Ostali naslovi ovog autora:

Jussi Adler-Olsen pojavio je na danskoj književnoj sceni 1997. godine, romanom Kuća abecede. Ipak, najveću je popularnost i van granica svoje države stekao serijalom o inspektoru Carlu Mørcku i Sektoru Q.

Serijal zasad broji sedam nastavaka, a oni su, redom:

  • Žena u kavezu
  • Ubojice fazana
  • Poruka u boci
  • Okus osvete
  • Leptirov efekt
  • Bez granica
  • Ožiljci prošlosti.

Moj najdraži roman iz ovog serijala je svakako Ubojice fazana, koji je toliko mučan da je nezaboravan. Ako niste znali, postoje i filmovi koji prate ovaj serijal i danske su produkcije. Opet, gledala sam samo Ubojice fazana i film je odličan. Atmosfera je teška i mračna baš kao i knjiga stoga, ako imate želudac, i za film imate moje preporuke.

Članak koji mi se svidio, a govori o Jussiju Adler-Olsenu i romanu Ožiljci prošlosti, možete pronaći na linku ovdje.

Gdje kupiti roman Ožiljci prošlosti:

Znanje

Objavljeno

Jodi Picoult: Knjiga o dva puta

Nakladnik: Znanje, 2022.

Naslovnica romana Knjiga o dva puta: ©Znanje

Prevoditelj: Lidija Milenkov Ećimović

Jodi Picoult Knjiga o dva puta

Knjiga o dva puta Jodi Picoult knjiga je izbora. Koji je izbor ispravan, a koji pogrešan pita autorica suočavajući se s izborom da ostane ono što je postala ili da traži izgubljenu sebe, onu kakva je nekoć htjela postati. I jedan i drugi su nemogući izbori i ni zbog jednog nije sretna. Ostati sa suprugom  i kćeri tinejdžericom te poslom u hospiciju kao smrtna doula ili nastaviti gdje je stala prije petnaest godina kao studentica egiptologije, otići u Egipat i završiti  projekt koji je započela dok je radila kao arheologinja. Egipat nisu samo iskopine, već i susret s bivšom ljubavi Wyattom.

Dawn Edelstein- drugi život

Ponekad je jedan traumatičan događaj dovoljan da pokrene sve stare sumnje. Za Dawn je to bila avionska nesreća koju je čudom preživjela. Dawn živi u Bostonu sa suprugom Brianom, fizičarem, i četrnaestogodišnjom kćeri Meret koja je u pubertetu. Nakon smrti majke koja je preminula u hospiciju, Down otkriva da može olakšati umirućima prijelaz iz života u smrt i ostaje raditi kao smrtna doula. To je Downin drugi život.

Ljubav nije savršen spoj dvoje ljudi, nego nesavršen. str. 226.

Dawn Edelstein- prvi život

Negdje u Egiptu je Wyatt Armstrong, arheolog koji radi na iskopinama drevnih grobnica. On je Downina prva ljubav, srodna duša, ljubavnik i partner u istraživanju egipatskih grobnica. Down i Wyatt proučavaju drevnu Knjigu o dva puta kojom su se ljudi pripremali za smrt i bogat zagrobni život.  Kad sazna da joj je majka na umoru, Down napušta Egipat bez objašnjenja i hita k majci kako bi joj olakšala zadnje dane. Spletom okolnosti upoznaje Briana, a uskoro otkriva da je trudna i započinje drugi život. I to dobar život, ali Down ne može prestati razmišljati je li moglo biti drugačije. Odluči se vratiti u Egipat da to otkrije.

Živim dobar život. Ali možda sam mogla živjeti fantastičan život. str. 123.

Knjiga o dva puta-prva poznata karta o zagrobnom životu

Knjiga o dva puta uistinu je postojala i nađena je iscrtana u sarkofagu žene po imenu Ankh u Deir el-Bershi. Na temelju zapisa, to je do sada najpoznatija verzija Knjige o dva puta. Prikazivala je dvije ceste koje vijugaju kroz Ozirisovo kraljevstvo mrtvih: crni kopneni i plavi vodeni put, razdvojeni plamenim jezerom. Oba puta završavaju na istom mjestu: na Poljani darova.

Doula

Doula smrti ili doula na kraju života osoba je koja pomaže umirućoj tranziciji na miran način, nudeći podršku njima i njihovim obiteljima. Poput doule rođenja ili babice, doule smrti pomažu svojim pacijentima da preuzmu kontrolu nad vlastitim procesom umiranja.

Jedno od pitanja koje postavljam svojim klijentima glasi: Što je ostalo nedovršeno? Što to još niste učinili, a mislite da morate učiniti prije nego što napustite ovaj svijet? str. 14.

Dojam o djelu

Knjiga ima neke jako dobre, a neke dosta loše aspekte. Počnimo s dobrima. Početak je dosta zanimljiv, a Dawnina profesija smrtne doule neobičan je izbor zanimanja. Usporedba Dawninog posla  s Knjigom o dva puta koja vodi u zagrobni  život drevnih Egipćana  jako je dobra, potiče na razmišljanje o smislu života,  o izborima na kraju života, potpomognutom umiranju, posljednjim voljama i na koncu, potrebi da smrt prihvatimo kao sastavni dio života kojim se zatvara puni krug od rođenja do kraja života.

Ne volim kritizirati knjige, ali Knjiga o dva puta nije ispunila moja očekivanja. Jako cijenim trud autorice koja se potrudila približiti nam egiptološke reference, hijeroglife, povijest Egipta i grobnice iz Doline kraljeva uz podosta ilustracija, ali to je primjerenije znanstvenoj knjizi, monografiji ili udžbeniku, ali ne i romanu. Veliki broj ovih informacija za prosječnog čitatelja zamoran je i nepotreban.

Isto se odnosi i na dio o fizici koja je područje rada Downinog supruga Briana.

Nadalje, kronologija događaja u knjizi zbrkana je i bez reda, što je po meni trebalo urediti podnaslovima. Ovako se skokovito miješaju prošli i budući događaji pa priča nema potrebnu fluidnost i tečnost.

I na kraju, najveća moja zamjerka je to što knjiga nema kraj. Bez obzira kakav bio Downin izbor, svidio se nama ili ne, ona ga treba izreći. Down to nije učinila. Moram priznati, Dawn je svojim neizborom pokazala veliku dozu licemjerja  i zapravo mi se kao osoba nije svidjela pa su mi Brian i Wyatt ispali moralno pozitivniji likovi od glavne junakinje.

Ako vam se sviđa pisanje ove autorice, svakako pogledajte našu recenziju romana Da si barem tu.

Jodi Picoult Knjiga o dva puta

O autorici

Jodi Picoult autorica je dvadeset šest romana koji su redom bestseleri New York Timesa. U nakladi Znanja objavljeni su još Vrijeme rastanka i Male velike stvari. Sa svojom kćeri Samanthom van Leer napisala je dva romana za mlade, Between the Lines i Off the Page. Jodi Picoult živi u New Hampshireu.

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

Samuel Bjork: Vuk

Nakladnik: Znanje, 2022.

Naslovnica knjige Vuk: ©Znanje

Prevoditelj: Luka Miličević

Samuel Bjork Vuk

Vuk

Vuk je zamišljen kao prednastavak romana Putujem sama. Priča nam o vremenu kada su se Mia Krüger i Holger Munch upoznali i počeli zajedno surađivati. Roman osvaja predobrom naslovnicom nakon kojeg očekujete eksplozivni krimić. Ali po mom sudu, Vuk je slabija knjiga od ostalih Bjorkovih romana, Putujem sama, Sova i Dječak koji je volio jelene.

Doma je imao normalan život. Život u kojem nitko nije pronašao dva mrtva jedanaestogodišnjaka na polju. str. 148.

Dječaci

Kad su pronađena tijela dvojice ubijenih jedanaestogodišnjaka na polju kod Uddevalle, u Švedskoj zavladala je prava policijska opsada. Policija je tapkala u mjestu, a slučaj je ostao nerazriješen. Javnost je dodatno šokirala činjenica da se između ubijenih dječaka nalazilo truplo bijelog zeca. Osam godina poslije, dvojica dječaka ubijena na sličan način pronađena su u blizini Osla, a između njih nalazila se mrtva lisica. Posla se hvata Holger Munch, novoimenovani šef vlastite jedinice Odjela za umorstva,  i njegovi suradnici, od kojih je jedna mlada kadetkinja Mia Krüger. Mia na ispitima na akademiji postiže neuobičajeno visoke ocjene, ali neuravnoteženog je i hirovitog ponašanja.

Disciplina, Mia. Više nastavnika mi se požalilo. str. 21.

Mia

Kad Mia stiže u Holgerov tim, on odmah uočava da je djevojka drugačija. Mislima je stopostotno u slučaju, intenzivne introspekcije, teško se privikava na timski rad. I dok se sve kolege čude što ju je Holger odabrao, on intuitivno osjeća da u čudnoj, mladoj djevojci ima nešto što je tjera da zagrize u slučaj i ne pušta sve dok se slučaj ne okonča. Pri tome je nije briga ni za osobni izgled, urednost, redovitu ishranu. Važan joj je samo ubojica. Istovremeno, dok je usmjerena na traženje ubojice, Mia ima i osobnu potragu za sestrom blizankom koja je nestala prije devet mjeseci i za koju se sumnja da je ovisnica.

Dojam o djelu Vuk

Vuk je po mom sudu nešto slabiji roman Samuela Bjorka. Možda upravo stoga što je trebao biti prvi pa autor još uvijek nije razvio priču, roman su umrtvili prazni dijalozi uglavnom između suradnika u istražiteljskom timu. Naravno, u knjizi ima i dobrih stvari. Naročito je dobar portret Mie Krüger, koji me jako podsjeća na jednu drugu djevojku. Radi se o Lisbeth Salander iz trilogije Millenniuma. Mia, prva djevojka u jedinici za specijalne namjene, svakako je drugačija. Prošavši tešku tjelesnu i psihološku obuku, Mia ne uspijeva uspostaviti zdravu komunikaciju s vršnjacima jer je za njih previše superiorna, a uz to previše kontradiktorna, puna  unutrašnjih nemira, previranja i dilema.

Dobra stvar u knjizi je priča koja se odvija simultano s glavnom radnjom, o djevojčici koja živi sama s djedom u izoliranoj kolibi u šumi. Ne znate kakve veze ima djevojčica sa slučajem na kojem radi Holger Munch i u kojem će se trenutku te dvije priče sresti.

Loša stvar je, po mom mišljenju, to što je identitet počinitelja lako otkriti pa ste zakinuti za iznenađenje, ali način kako se raspleo sam kraj je jako dobar. Sve u svemu, imate osjećaj da je Vuk samo uvod za dvije uistinu odlične knjige Putujem sama i Sova. Ako želite, zavirite u našu recenziju knjiga Dječak koji je volio jelene i Otok vrana.

Može to biti zastrašujuće. Možeš se osjećati samotno. Drugi ne razumiju što ti razumiješ. str. 41.

Samuel Bjork Vuk

O autoru

Samuel Bjork pseudonim je pod kojim Frode Sander Qien piše svoje krimi romane. Njegov prvi krimić, Putujem sama (2013.), postigao je svjetski uspjeh, osvojio cijenjenu norvešku Nagradu knjižara i bio glavni hit u najvećem švedskom knjiškom klubu 2014. Uslijedili su bestseleri Sova i Dječak koji je volio jelene. Vuk je prednastavak romana Putujem sama, u kojem upoznajemo mladu Miju Krüger i Holgera Muncha u prvom zajedničkom velikom slučaju.

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

Nancy Tucker: Prvi dan proljeća

Nakladnik: Znanje, 2022.

Naslovnica romana Prvi dan proljeća: ©Znanje

Prevela: Maja Opačić

Nancy Tucker: Prvi dan proljeća

Prvi dan proljeća – Chrissie

Chrissie Banks ima osam godina. Živi s poremećenom majkom koja joj ne daje jesti pa djevojčica neprestano gladuje. Zločesta je, okrutna, bezobrazna i veoma, veoma gladna. Krade hranu gdje stigne. Bori se biti zadužena za raznošenje mlijeka u školi kako bi popila ostatke. Jede što god može, ali hrane je uvijek premalo.

…tjedan dana nije bilo hrane. Pokušavala bih ostati u tuđim kućama dovoljno dugo da me ponude užinom ili bih jela ono što bih pronašla… Jedan me dan učiteljica poslala ravnatelju jer sam pod odmorom pojela Donnin keks, ali nije me bilo briga jer sam ga već pojela, pa me nikako nije mogao natjerati da ga vratim. (str. 92.)

Chrissie je nevoljena, ignorirana, zanemarena, zapuštena. Moćnom se osjeća jedino kad maltretira svu ostalu djecu iz susjedstva, uključujući i svoju najbolju prijateljicu Lindu.

Ništa me nije moglo povrijediti ako ništa u sebi nisam imala. (str. 228.)

U potrazi za tom moći, na prvi dan proljeća, ubija dječačića i sve se nepovratno mijenja.

Policija dan za danom češlja susjedstvo, a Chrissie se osjeća poput Boga. A onda više ne.

Prvi dan proljeća – Julia

Dvadeset godina poslije, Chrissie je Julia. Ima kćer Molly koju voli više od svega na svijetu, no odrasla u domu bez ljubavi, Julia ne zna kako pružiti tu ljubav. 

Nikad nismo kasnile. Svakog smo jutra u osam izlazile iz stana i pred školu dolazile u osam i petnaest… Da smo izlazile kasnije, riskirale bismo da putem sretnemo tuđe majke, majke koje mekeću i nestrpljivo puckaju jezikom i puštaju svoju, tuđu djecu, da hodaju po zidu. Nisam nas mogla zaštititi od svega, ali od toga jesam. (str. 18.)

Progoni je krivnja i užasan strah da će joj službe oduzeti Molly i zato čini veliku glupost i bježi – tamo gdje je sve počelo. Na prvi dan proljeća.

Nancy Tucker: Prvi dan proljeća

Odvratan, hipnotizirajući roman

Danas sam ubila dječačića. (str. 3.)

Ovom jezivom rečenicom počinje roman Prvi dan proljeća.

Nema tih riječi kojima bih vjerodostojno iskazala dojmove pa ću ovako: Ovo je jedan odvratan roman koji sam mrzila svake sekunde i koji nisam mogla prestati čitati! Napisan je, rekla bih, maestralno – izmjenom poglavlja iz prošlosti i sadašnjosti uvučeni ste u priču koja je teška, mučna, užasna, ali knjigu je nemoguće odložiti!

Takvu je glad mogao shvatiti samo onaj tko ju je osjetio. Htjela sam joj reći da me glad oblikovala, stvorila ovakvu kakva jesam, jer glad je bila golema, a ja majušna, i uvijek je bila ondje, mučna, nesmiljena konstanta. (str. 177.)

Dakle, ništa mi se nije svidjelo, ni ta glavna likuša, ni radnja u prošlosti, ni ova u sadašnjosti, ali ovo je jedan od onih romana koje ću rado preporučivati svima.

Nezaboravan je koliko i jeziv. Ostavlja nad glavom hrpu pitanja kojih se nećete moći riješiti čak ni s prolaskom vremena.

Je li moguće rehabilitirati dijete-ubojicu? Ima li za takve oprosta? Može li takva osoba biti dobar roditelj? Mogu li se naši postupci opravdati okolinom u kojoj živimo?

Vidite, pišem ovu recenziju deset dana nakon čitanja romana Prvi dan proljeća. Ne samo da se izuzetno dobro sjećam radnje, nego su ta pitanja još uvijek u meni. Nisam na njih našla odgovora, osim da sam, čini mi se, manje spremna na oprost nego sam to dosad mislila.

Zašto preporuka?

Prvi dan proljeća jedan je od onih romana koji vas šokiraju prvom rečenicom i ne prestaju vas šokirati do samoga kraja. Nije to vezano za radnju, nema ovdje nekih preokreta, sve je jasno od početka. Šokantna je situacija u kojoj Chrissie živi. Odbojan je način na koji se ponaša. Uznemirujuć je način na koji govori o strašnom nedjelu koje je napravila.

I premda znam da je Chrissie takva jer ju je majka pretvorila u čudovište, za nju nisam imala ni suosjećanja ni razumijevanja. 

Vezalo nas je nešto jače od krvi: poput katrana crna kaša mržnje, želje i potrebe. (str. 147.)

Ne znam što me više uznemirilo, poremećena majka ili dijete nastalo iz takvog doma. Opisi života u prljavštini, smradu, strahu, gladi… Toj užasnoj gladi koja motivira svaki Chrissien postupak. Gladi s kojom sniva i s kojom se budi. Gladi koja je guši, stišće, ponižava i uništava.

Dok budete čitali knjigu Prvi dan proljeća, sto ćete puta poželjeti odustati i sto i jedan ćete joj se put vratiti. Koliko god je potresna, toliko je i vrijedna. Pamtit ćete je dugo, dugo nakon čitanja. Pričat ćete o njoj, o krivnji, iskupljenju, oprostu…

Htjet ćete da je i vaši prijatelji pročitaju isto onoliko koliko ja sad želim da je vi pročitate.   

Nancy Tucker: Prvi dan proljeća

Ostali naslovi ove autorice:

Nancy Tucker diplomirala je eksperimentalnu psihologiju, što se svakako može vidjeti u ovom romanu. Objavila je memoare The Time in Between koji govore o njezinoj borbi s poremećajima u prehrani. Prvi dan proljeća njezino je prvo beletrističko djelo i nadam se da će ih, ako budu na ovoj razini, objaviti još puno.

Romani na neki način slični ovom, a čije ste recenzije dosad mogli pročitati na blogu Mala od knjiga su: Savršeno dijete Lucinde Berry, Sumnja Ashley Audrain, Oporavak Rose Gold Stephanie Wrobel, Smola Ane Riel.

Gdje kupiti roman Prvi dan proljeća:

Znanje

Objavljeno

Carsten Henn: Šetač knjiga

Nakladnik: Znanje, 2022.

Naslovnica romana Šetač knjiga: ©Znanje

Prevela: Vanda Kušpilić

Carsten Henn: Šetač knjiga

Šetač knjiga

Carl Kollhoff stari je knjižar koji točno zna što tko želi pročitati i zato ga mušterije najviše vole.

Prvo, dobra knjiga toliko je zabavlja da je čita u krevetu sve dok joj se oči ne sklope. Drugo, na barem tri, ili još bolje četiri mjesta natjera joj suzu iz oka. Treće, nikad nema manje od tri stotine stranica, ali nikad ni više od tristo osamdeset, i četvrto, njezine korice nisu zelene. Knjigama sa zelenim koricama ne može se vjerovati. (str. 2.)

To, naravno, smeta njegovoj novoj šefici Sabini koja samo čeka starčevu pogrešku kako bi ga otpustila. Isprva se čini da se to nikad neće dogoditi jer Carla svi vole – a posebno one mušterije kojima knjige donosi na kućni prag. Ti svakodnevni „kućni posjeti“ Carla pretvaraju u šetača knjiga, čime se bezgranično ponosi.

Ja sam poput kazaljke sata. Čovjek bi mogao pomisliti da je to tužno, jer ona stalno prevaljuje isti put i neprestano stiže ondje odakle je krenula. Ali upravo je suprotno, ona uživa u toj zacrtanosti svoje staze i cilja, u sigurnosti što ne može ići krivim putem, što je uvijek od koristi i točna. (str. 29.)

S mušterijama kojima donosi knjige Carl razvija neraskidivo prijateljstvo premda ne zna niti kako se zovu – sve ih naziva prema dragim likovima iz knjiga.

Jer knjige su njegov život i ispunjavaju svaku sekundu njegova vremena.

Knjige su uvijek htjele da ih čita. Kao što biseri žele da ih se nosi, jer tako postaju ljepši, ili kao što životinje žele da ih se gladi kako bi se osjećale voljeno. (str. 24.)

Uskoro, Carlu se u šetnjama pridružuje devetogodišnja djevojčica Šaša, u kabanici žutoj poput sunca koja nije slična ni jednom jedinom književnom liku.

Nizom nesretnih okolnosti, šetač knjiga ipak dobiva otkaz, no nije ni svjestan koliko znači ljudima kojima je donosio knjige.

Carsten Henn: Šetač knjiga

Carl, Šaša i – knjiga

Šetač knjiga Carlov je nadimak koji mu daje Šaša – njegova vjerna pratiteljica koja ga je, dok se nije ohrabrila i prišla mu, svakodnevno pogledom pratila s prozora. Njih dvoje presladak su duo koji vas istodobno tjera da se smiješite i da šmrckate, ovisno o situaciji u koju se uvaljuju.

Oni su iskonski dobri, onako kako to mogu biti samo starci i djeca.

Carl si je dao u zadatak da ne laže. Kad jednom pustiš laž u svijet, više je nikad ne možeš uhvatiti. (str. 18.)

Treći najvažniji lik je knjiga. Ona povezuje, hrabri, tjera nas da osjećamo, da se mijenjamo, da tražimo sebe i naposljetku – da se pronađemo. Knjiga je bila ona koja je sve naše spojila u jednu veliku cjelinu, u prijateljstvo koje traje do kraja života i duže.

Po običaju, kada je nešto toliko dobro, ne nalazim riječi za preporuku pa ćete mi morati vjerovati na riječ. Možda vas na čitanje, osim mojih riječi, potakne i to što priča o knjižaru Carlu malo nalikuje na onu o mrgudu Oveu.

Za sve nas koji volimo knjige, Šetač knjiga postaje neizostavan dio tbr liste i predivan dodatak kućnoj biblioteci koji nas neprekidno podsjeća da smo svi nekome najvažniji.

Priča koja grije srce

Šetač knjiga jedan je od onih romana koji vas već prvom stranicom uvuku u sebe. Čitatelj se trenutačno zaljubljuje u likove, u priču, čak i u živopisno mjesto radnje čijim ulicama odjekuju koraci starčića koji raznosi knjige.

Iskreno, ne znam u koga sam se zaljubila više. U Carla, čovjeka koji živi knjige i za knjige. U Šašu, simpatičnu djevojčicu ozbiljnu za svoje godine. Ili u Carlove vjerne mušterije koji su samo na prvi pogled ekscentrični. Na drugi, oni u sebi kriju priču koja ih je zatvorila u kuće i koja im ne da disati. Sve dok Carl i Šaša stvari ne preuzmu u svoje ruke.

Jer Carl možda zna što ljudi ŽELE, ali Šaša svakako zna ono što TREBAJU čitati. 

Znaš, ljudi sve više zaboravljaju čitati. A između korica su ljudi, njihove priče. U svakoj knjizi je jedno srce koje počne kucati kad je čitamo, jer se naše srce povezuje s tim srcem. (str. 39.)

Šetač knjiga je baš ona topla, dirljiva, predivna knjiga koju trebamo u ovo hladno, zimsko, post-blagdansko vrijeme. Ona nas uči da smo svi važni, da smo svi povezani i da jedni drugima značimo više nego što to možemo i zamisliti. Ne mogu niti opisati koliko sam uživala u čitanju!

I baš kao što prvi citat kaže, ovaj roman ima gotovo sve odlike savršenog štiva – vuče nas na čitanje dok ne zaspimo, ima dva ili tri mjesta na koja ćemo pustiti suzicu, manje od 380 stranica i zadnje – nema zelene korice!

…u životu ne može biti previše sreće. A ona je u posljednjim trenucima možda važnija nego ikad prije. (str. 101.)

Carsten Henn: Šetač knjiga

Ostali naslovi ovog autora:

Carsten Henn njemački je autor rođen 1973. godine. Osim što je pisac, on je i vinski te gastro kritičar. Autor je mnoštva djela, a kod nas je preveden, zasad, samo Šetač knjiga.

Gdje kupiti roman Šetač knjiga:

Znanje