Autor: Mala od knjiga

Objavljeno

Rosamun Lupton: Tri sata

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2022.

Naslovnica knjige Tri sata: ©Mozaik knjiga

Rosamund Lupton Tri sata

U radnju  romana Tri sata ulazite silovito, isti čas, prvom stranicom knjige. Nema uvoda, nema objašnjavanja, nema postepenog zapleta. Odmah ste gurnuti u vatru zajedno sa svim akterima: učenicima, učiteljima i napadačima koji su zaposjeli školu. To stanje „kuhanja u istom loncu“ drži vas u tenziji i adrenalinskoj napetosti cijelim romanom.

Uzbuna prvog stupnja, napadač u šumi, pucao u policijski automobil. str. 73.

Škola pod opsadom

Mećava je. Možda i najhladniji dan zime u ruralnom Somersetu. Učenici se nalaze u više različitih zgrada, međusobno izoliranima. Stara škola, nova škola, kazalište i keramički atelje prepuni su učenika i učitelja. Odjednom, hitac odjekuje školskim hodnicima i ranjava ravnatelja Matthewa Marra. U šumi se čuje eksplozija.

Nastavnici i školsko osoblje podižu razinu uzbune na stupanj jedan nastojeći evakuirati većinu mlađih učenika prema prema grebenima, kako bi ih prihvatili patrolni čamci.

Ali, napadač u školi ima i pomoćnika izvana. Isti puca prema patrolnim kolima i ometa policajce u spašavanju učenika.

Hanna i Rafi predvode maturante

Hanna je maturantica. U vezi je sa sirijskim izbjeglicom Rafijem koji zajedno s malim bratom pohađa ovu školu. Dok Hanna zbrinjava ranjenog ravnatelja i kontaktira s tv-postajama tražeći pomoć, Rafi pokušava zaštititi mlađeg brata i saznati tko se sve nalazi u šumi. Za to vrijeme, ostali pokušavaju naći mjesto za sklonište. Dio njih ostaje u kazalištu i u prividnom miru nastavljaju probu za izvedbu  kazališnog komada Macbetha.

Djeca neće umrijeti. To se jednostavno ne smije dogoditi. I ona će pobrinuti da se ne boje. str. 112.

Napadači

Dva ili tri napadača pucaju po svemu što se miče. Policijski službenik je za dlaku izbjegao metak. Iako dugo ne znamo tko su napadači, škola i policijski službenici dolaze do sumnjivaca. Jedan je izbačeni maturant psihopat, a drugi uplašeni nježni šesnaestogodišnjak kojemu je izbačeni dječak bio najbolji prijatelj. Što je njihov motiv, nejasno je. Ali znamo da mrze izbjeglice…

Djeca i profesori u Staroj školi moraju se boriti protiv nekoga tko osporava našu predodžbu o tome što znači biti čovjek. str. 197.

Dojam o djelu

Tri sata je slojevita i napeta knjiga koja ukazuje na problem osamljenih i depresivnih tinejdžera koji su nezadovoljni sobom i svojim životom te koji vjeruju da lokalna i zakonodavna vlast vode lošu politiku prema svojim građanima dopuštajući imigrantima ulazak u zemlju i dajući im sva prava kao i ostalima. Takvi nedovoljno zreli mladi ljudi jako su podložni radikalizaciji i ulasku u bijele suprematističke forume koji podržavaju čisto arijevske stavove.

Knjiga, po meni, ima vrlo ozbiljnu i dobro osmišljenu poruku. Ali sama izvedba mogla je biti puno bolja. Preveliki broj likova (nastavnika i učenika), smještenih na puno lokacija u školskom kampusu uistinu je teško pratiti. Uz to, ima i podosta neuvjerljivih momenata. Proba školske družine unutar opsadnog stanja u školi pod uzbunom, uistinu ne drži vodu, iako je zgodna poveznica s Macbethom. Također, samo nekoliko policajaca i istražitelja koji štite školu u kojoj je više stotina učenika u trenutku uzbune prvog stupnja daleko je od očekivanog.

Zbog gore navedenih pojedinosti, knjizi bih dala vrlo dobru ocjenu. Knjiga se brzo čita, ali glavna premisa – mržnja prema izbjeglicama, pogotovo muslimanima – i neprihvaćanje različitosti, mogla se, po mom mišljenju, još bolje odraditi.

Rosamun Lupton Tri sata

O autoru:

Rosamund Lupton autorica je četiriju romana. Diplomirala je na Sveučilištu Cambridge 1986. godine.
Nakon što je recenzirala knjige za Literary Review i bila pozvana da se pridruži Royal Court Theatreu, pobijedila je na natjecanju za televizijske predstave, a zatim je radila kao scenaristkinja. Njezin debitantski roman Sestra preveden je na više od trideset jezika i ima međunarodnu prodaju od preko 1,5 milijuna primjeraka. Bio je to najbrže prodavani prvijenac britanskog autora 2010. godine, a dobitnik je nagrade Richarda i Judy za najbolji debitantski roman 2011. i nagrade za prvi roman kritičara časopisa Strand . U tijeku su i pregovori za snimanje filma prema romanu Sestra.

Njezin novi roman Tri sata ušao  je u deset najboljih bestselera Sunday Timesa i najbolju knjigu 2020. kao  triler mjeseca.

Tri sata je, nakon knjiga U tišini, Sestra i Poslije svega, četvrti objavljeni roman Rosamund Lupton na hrvatskom tržištu.

Gdje kupiti:

Mozaik

Objavljeno

Sarah Penner: Izgubljena ljekarna

Nakladnik: Puls, Egmont d.o.o., 2021.

Naslovnica romana Izgubljena ljekarna: © Puls, Egmont d.o.o.

Sve što se unese u tijelo, iz njega ukloni, izazove ili potisne nešto. (Nella, str. 246.)

Sarah Penner: Izgubljena ljekarna

Izgubljena ljekarna – Nella

Negdje u mračnim, skrivenim dijelovima Londona 18. stoljeća, postoji ljekarna. No, ona je više nego što se čini na prvi pogled – nije to samo ljekarna. Ljekarnica Nella tu ne prodaje samo lijekove za ženske bolesti. Jer, nekada ženama zatreba i više od običnog biljnog uvarka – zatreba im – otrov!

Jednoga dana Nelli na vrata dolazi dvanaestogodišnja Eliza, sluškinja koju je gazdarica zamolila da kupi otrov kojim će ubiti supruga.

Doći će u zoru – žena čije sam pismo držala u rukama, žena čije ime još nisam znala. …
Prešla sam prstima po tinti njezinih riječi zamišljajući kakav ju je očaj potaknuo potražiti nekoga poput mene. Ne samo ljekarnicu, nego i ubojicu. Majstoricu prikrivanja. (Nella, str. 9.)

Nella osjeća da će se Elizinim dolaskom sve promijeniti.

-Drago dijete, posrijedi je… – oklijevala je razmišljajući što će reći. – Još nikada nisam osjetila ovo što osjećam.
Počela sam drhtati, kao da je hladnoća upravo ušla u sobu. – Kakav osjećaj?
-Osjećaj da će nešto strašno, strašno poći po zlu. (Eliza, str. 148.)

Izgubljena ljekarna – Caroline

U sadašnjosti, Caroline dolazi u London kako bi bila sama. Puno je toga o čemu treba razmišljati – suprugova izdaja, trudnoća koju nikako da ostvari, posao koji je ne ispunjava… Igrom slučaja, pridružuje se muljacima, ljudima koji, iz zabave, u mulju Temze traže ostatke prošlosti. Caroline pronalazi staklenu bočicu s gravurom medvjeda i ne može, a da se ne zapita – što je nekoć bilo u toj bočici?

Uzela sam bočicu i nagnula se naprijed želeći je vratiti na njezino mjesto, ali je sentimentalan, čeznutljiv dio mene to odbio. Osjetila sam čudnu povezanost s onim tko je zadnji držao tu bočicu u rukama – prirodno srodstvo s osobom čiji su se prsti zadnji otisnuli na staklu kao što su to moji sada činili. Kakvu su tinkturu pripremili u toj nebeski plavoj bočici? (Caroline, str. 46.)

Želeći otkriti tajnu bočice, ali i zaboraviti na nevolje koje je muče, Caroline se baca u istraživanje.

Nellin i njezin glas vrlo će se brzo ukrstiti i ispričati nam divnu storiju o izgubljenoj ljekarni, izdaji, slomljenom srcu, prijateljstvu. Priču o lijeku i otrovu.

Sarah Penner: Izgubljena ljekarna

Ženski glasovi kao vodiči

Prije nego sam pročitala sam roman Izgubljena ljekarna, bacila sam oko na recenzije i iznenadila se kad sam vidjela da nisu hvalospjevi. Tako da nisam previše očekivala i ostala sam jako ugodno iznenađena!

Za početak, sviđa mi se čitava atmosfera mističnog Londona, sobica skrivena unutar sobe, u kojoj se, umjesto lijekova, kuhaju najgori i najsmrtonosniji otrovi. Način na koji autorica piše odmah me uvukao u radnju, a kratka poglavlja ispripovijedana glasom triju žena drže nas prikovanima uza se i tjeraju nas na čitanje.

Nella i Eliza naše su vodičke kroz prošlost – vode nas gradom smrdljivim od jutarnjih izlučevina koje se bacaju kroz prozor dok nas zaglušuje topot konjskih kopita, žamor prolaznika i žuborenje rijeke. One govore o muškoj pohoti, izdaji, osveti, bespomoćnosti… Daju nam naslutiti neku tajnu, nešto zakopano davno u Nellinoj prošlosti i mi, poput arheologa istraživača, kopamo sve dublje i dublje, čitamo sve brže i brže, kako bismo potpuno ogolili ljekarničin život, razumjeli njene postupke i unatoč nečasnom zanatu kojim se bavi, stali na njezinu stranu.

…izdaja je razlog zbog kojeg sam i počela izdavati otrove – zbog kojeg sam počela čuvati tajne tih žena… Najbolja ljekarnica je ona koja duboko poznaje očaj svoje klijentice, očaj tijela ili očaj srca. (Nella, str. 76.)

Caroline nas vodi kroz sadašnjost, ali ni njena priča nije ništa vedrija od one Nelline. I Caroline je izgubljena u svijetu vlastitih i tuđih želja, toliko da više ne zna tko je zapravo. Pronalazak tajanstvene plave bočice podsjetit će je na ono što je nekad bila i neće se predati dok ne sazna sve o sobičku koji je, nakon više od dvjesto godina, postao izgubljena ljekarna.

Osveta, otrov, opasno dobar roman?

Osim opskurne atmosfere kojom je obavijen London i triju pripovjedačica koje ispredaju očaravajuću priču, sviđa mi se i to što se Izgubljena ljekarna može čitati kao neka vrsta ženskog pisma, kao oda ženama, ženskim mukama, bolima, patnji.

Ljekarna je bila samo za žene. Otrovi su samo za žene – ali nikad da im naude, već da im pomognu. Otrov nikad ne smije biti upotrijebljen kako bi naudio drugoj ženi.

Uz jednu davnu iznimku, u moju radnju za otrove nikada nije kročio ni jedan muškarac. Pomagala sam samo ženama. Moja majka čvrsto se držala tog načela, usađujući mi od rane dobi važnost pružanja sigurnog utočišta – mjesta za ozdravljenje – za žene. …posvetila se pružanju utočišta ženama, mjesta na kojem mogu biti ranjive i otvorene u pogledu svojih bolesti, bez muškog pohotnog promatranja. (Nella, str. 27.)

Koliko su god muškarci odgovorni za sve ženske nevolje, toliko će se one sa svime uspjeti izboriti, iz svega izaći povrijeđene, slomljene – ali ipak jače. I zajedno. Rodit će se neraskidiva prijateljstva. Donosit će se teške odluke. Ali žene će rasti, mijenjati se, zagledati se u svoju nutrinu i ispunjavati svoje želje. Izgubljena ljekarna pokazat će nam kako žene mogu pomoći jedna drugoj, biti jedna uz drugu, izvlačiti se iz nevolja i – zašto ne – spašavati živote jedna drugoj.

Premda Izgubljena ljekarna nije ni triler ni krimić, a oni su mi ipak najdraži, jako mi se svidjela jer je emotivna, napeta, pametna, lagana za čitanje, ali ne i površna. Miješa ljubav i mržnju, lijek i otrov, prošlost i sadašnjost… Stvarno sam uživala u čitanju i, nakon zadnje stranice, s pravom si postavila pitanje: Prije nego su se pojavili prvi toksikolozi i mogućnost detekcije otrova, koliko je supruga, braće i očeva doista na onaj svijet otputovalo zbog bolesti srca, jetre, želuca, a koliko zbog vještih prstića svojih ženskih ukućana?

Sarah Penner: Izgubljena ljekarna

Ostali naslovi ove autorice:

Izgubljena ljekarna roman je prvijenac autorice Sarah Penner, a roman The London seanse society u Americi izlazi 2023. godine. Više o samoj autorici, ali i ovim romanima, možete saznati na njezinoj web stranici.

Gdje kupiti roman Izgubljena ljekarna:

Egmont Puls, web shop Znanje

Objavljeno

Anna Downes: Sigurno mjesto

Nakladnik: Znanje

Naslovnica knjige Sigurno mjesto: ©Znanje

Anna Downes Sigurno mjesto

Na početku čitanja ovog romana osvaja vas  predivna naslovnica i mentalna slika fenomenalnog imanja u srcu Francuske. Poželite da ste tamo, a ne u svom dnevnom boravku. Ali, naravno da svaku kuću ne čine zidovi već ljudi. A ova obitelj vrlo je čudna.

Emily

Emily baš ne ide kako se nadala u životu. Usvojena je djevojka koje se ne razumije baš najbolje s roditeljima. Želja joj je postati glumica, ali na audicijama ne prolazi osobito pa radi neke usputne poslove kao tajnica ili referentica. Tako ju je zapazio Scott Denny, uspješan i karizmatičan direktor investicijske tvrtke. Scott Denny ima plan u koji je, ni ne znajući, uključena Emily. Kad ona dobije otkaz u njegovoj tvrtki, a  stanarinu u unajmljenom stanu ne može platiti, ponudi joj posao iz snova, znajući da očajna Emily to ne može odbiti. Emily je savršena osoba za ono što njemu treba. Scott nudi Emily sezonski posao kućanice na izoliranom, prekrasnom francuskom imanju Querencia.

Emily jest bila pravi izbor, ali ne zato što će ih podržati, nego zato što neće.
str. 343.

Dolazak u Querenciu

Emily odluči prihvatiti posao i napustiti London. Odlazi u Francusku na Scottovo imanje želeći početi iz početka. Čak ni roditeljima nije rekla gdje ide bojeći se da ih je već dovoljno puta razočarala. Querencia ju je očarala. Savršeno, izolirano imanje s ogromnom kućom koja pruža sve za ugodno i luksuzno stanovanje. Emily je oduševljena. Čak ni nedostatak komunikacije i interneta te udaljenost od prvog susjednog gradića ne opterećuju Emily. Ona je došla raditi i uživati. Scottova ljupka supruga Nina i njihova ekscentrična kćerkica Aurelia lijepo je dočekuju i Emily shvati da je njezina pomoć dobrodošla.

Nina i Aurelia

Nakon početnog privikavanja na rad i odnose s obitelji, Emily postepeno shvaća da obitelj krije mnoge tajne. Nina je na trenutke neuravnotežena, a Aurelia čudna.  Čini se da nigdje ne izlaze niti im itko dolazi. Povremeno Scott posjeti suprugu i kćer, ali to je rijetko. Premda je Emily zbrkana i dobrodušna djevojka, postepeno shvaća da se u obitelji događaju čudne stvari koje Nina prikriva, a Scoot ih ne može riješiti. Emily je uvjerena da Aurelia ima neku misterioznu bolest, ali istina je puno složenija…

Nije pripadala ovom mjestu, ni ovim ljudima. Željela je otrčati kući, ali shvatila je da ne zna gdje joj se dom nalazi. str. 282.

Anna Downes Sigurno mjesto

Dojam o djelu

Ne zamjeramo Emily koja je prihvatila posao domaćice i družbenice na Querencii. Pa tko ne bi?, zapitamo se. Izvrsna plaća (pogotovo ako ste u škripcu s novcem), posao koji se ne čini težak, predivno imanje… Emily zaranja u tu oazu natopljenu obiljem.
Ali naravno da postoji kvaka. Emily uskoro shvaća da Scott i Nina skrivaju opasne tajne, a ako ne bude igrala po njihovim pravilima, posljedice bi mogle biti fatalne.

Roman započinje jako dobro, radnja se razvija, mada nam nije jasno po čemu je Emily tako posebna da ju Scott izabire za posao. Scott se čini jako frustriran, cijelo vrijeme rastrgnut između uspješnog posla i obitelji koja ne funkcionira. Čak osjećamo natruhe romanse između njega i Emily. Nina je posebna priča. Jasno je da je ona osoba koja ima problema u svakodnevnom funkcioniranju. A najčudnija je zapravo Aurelia.

Roman Sigurno mjesto smatram osrednjim. Priča ima sve elemente da bude prava napetica uz koji jeziv element, a opet, kao da je autorica negdje posustala u koracima i razvodnila cijelu stvar.

Premda sam čitala dosta kritika, meni se lik Emily sa svojom nesavršenošću i zbrkanošću zapravo svidio, upravo zbog toga što nije idealna i savršena glavna junakinja. Završetak je jedini mogući i tu za mene nije bilo iznenađenja.

Zanimljiva mi  je na kraju bilješka autorice o tome kako je nastalo Sigurno mjesto. Saznajemo da se autorica dugo godina pokušavala probiti kao glumica (kao Emily) i da je to bio vrlo težak put. Nakon što je odustala od glume, odlazi na putovanja po svijetu i jedan od njezinih poslova bio je skrb za obitelj u spektakularnoj kući za odmor negdje na francuskoj obali. Ta stvarna priča o bijegu od svakodnevnice koji je potreban svima dala mi je dodatno razumijevanje nastanka ovog romana.

O autoru:

 Anna Downes odrasla je u Sheffieldu, Velika Britanija. Studirala je dramske umjetnosti na Sveučilištu Manchester, a nakon preseljenja u London na Kraljevskoj akademiji za dramske umjetnosti, gdje i započinje profesionalnu glumačku karijeru. Ostvarila je zapažene uloge u televizijskim serijama EastEnders, Casualty, Holby City, i u kod nas dobro prihvaćenoj kriminalističkoj seriji Dalziel i Pascoe. Imala je istaknutu ulogu i u dugovječnoj kazališnoj predstavi The Dresser, na daskama londonskog West Enda. Godine 2009. sa svojim australskim partnerom kreće na putovanje svijetom tijekom kojega, u potrazi za dodatnom zaradom, radi i kao kućanica na usamljenom francuskom imanju, na kojemu je i posijano sjeme romana Sigurno mjesto. Anna danas živi na Central Coastu, u australskom Novom Južnom Walesu, sa suprugom i dvoje djece.

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

Valérie Perrin: Svježa voda za cvijeće

Nakladnik: Sonatina, 2022.

Naslovnica knjige Svježa voda za cvijeće: ©Sonatina

Valerie Perrin Svježa voda za cvijeće

Pitala me prijateljica kakva je knjiga koju čitam. Rekla sam: predivna.
A o čemu je knjiga?
O čuvarici groblja – kažem ja.
Kako može knjiga o groblju biti predivna?, čudi se prijateljica.
Eto tako. Svježa voda za cvijeće uistinu je predivna knjiga. To je knjiga o ženi, knjiga o muškarcu i knjiga o djetetu. Knjiga o životu. Knjiga o smrti. To je također knjiga o umrlima, napisana na svečan, blag i poetičan, nevjerojatno dostojanstven način ispunjen emocijama.

Violette

Violette Toussaint naizgled je obična žena, ali to nikako nije.  Čuvarica je groblja u malome mjestu u Burgundiji. Svakodnevna briga o grobovima, razgovori s ožalošćenima, namjernicima i posjetiteljima, prodaja cvijeća i održavanje spomenika njezina su svakodnevnica.

A da briga o preminulima nikako nije samotan posao dokazuju, uz Violette, i njeni zabavni kolege – trojica grobara, tri pogrebnika i svećenik, svatko sa svojim dirljivim i urnebesnim ispovijedima.

I tako, iz dana u dan Violette čuva groblje bez velikih potresa. O svakom grobu zna njegovu priču, povijest i život onog koji tu leži.

No, jednoga dana njezinu svakodnevnicu  prekida detektiv Julien Seul, koji dolazi na groblje s urnom svoje pokojne majke koju, prema majčinoj oporuci, mora položiti na grob potpunog neznanca.

A onda ste izvukli svoje bilješke o pogrebima. Tada sam shvatio da ste drugačiji-Da postoje žene koje ne nalikuju ni na jednu drugu ženu. Da vi niste nečija kopija, već da ste vi netko. Str. 109.

Julien dolazi na Violettino groblje

Julien je istražitelj koji je došao ispuniti majčinu zadnju želju, ali otkriva da nikad zapravo nije majku poznavao. Priča o tajnoj ljubavi Julienove majke, ispisana na stranicama njezina dnevnika, kao i vrijeme koje Violette i Julien sve više provode zajedno, zbližava ih na jedan nenametljiv, suptilan i skladan način. Julien se povjerava Violette, a ona izvlači iz svog srca  sve svoje tuge, sav svoj jad i ogorčenje. Tajne koje je zakopala duboko u srce ne mogu biti samo njezine, one moraju izaći na površinu, a ona nije sigurna je li spremna otvoriti se Julienu.

Philippe

Nekome je mogao biti dobar muž, ali ne i Violetti. Violette je bila drukčija, suptilna i nježna duša koju nije mogao razumjeti muškarac koji je volio motore, lake žene i odlaske u barove. A nije da nije pokušao. No, nisu je ni voljeli njegovi roditelji. Na kraju je bilo prekasno. Otišao je bez pozdrava.

U tom je trenutku shvatio da je nikad nije prestao voljeti, ali da je prekasno. Vrijeme se nije moglo vratiti. str. 340.

Valerie Perrin Svježa voda za cvijeće

Dojam o djelu

Dugo nisam pročitala knjigu koja je istovremeno tako lijepa, a tako tužna. Knjiga koja vas ispuni vjerom o postojanju višeg nauma, plana zašto se stvari događaju upravo na taj način. Kad čitate ovu knjigu, postavljate pitanje imamo li svi mi neki životni zadatak koji trebamo odraditi da bi nam duša bila na miru. Vjerujem da je biti čuvarica groblja bio Violettin zadatak. Jedna mala žena, obična, svakodnevna, po ničemu posebna, ni ljepotica, ni bogatašica, ni netko tko se ističe na bilo koji način, osim po hrabrosti, priča nam svoj život.
A taj život je sve, samo nije lagan. To je život satkan od boli koja je obogatila osobu da razumije tisuću sudbina i života, a ne samo svoj. Zato je biti čuvarica groblja za Violette poslanje, a ne zanimanje.

Drago mi je što sam čitanjem ove divne knjige postala svjedokom jednog teškog, ali vrlo neobičnog života. Autorica je poetičnim, pitkim jezikom opisala male stvari koje život čine vrijednim življenja i to na mjestu koje samo naizgled pripada mrtvima.

Pročitajte. Ovo je možda najljepša knjiga koju sam pročitala ove godine. Ogromna preporuka!

O autorici

Valérie Perrin (1967.) francuska je književnica rođena na istoku Francuske, a odrasla u Burgundiji. Autorica je triju romana: Oni koje nitko ne posjećuje (2015.), Svježa voda za cvijeće (2018.) i Troje (2021.). No, iako su sva tri postigla velik uspjeh kod publike, međunarodno priznanje donio joj je drugi roman, Svježa voda za cvijeće. Figaro Littéraire uvrstio je Perrin među deset najprodavanijih autora u Francuskoj u 2019. godini, a u Italiji je Svježa voda za cvijeće najprodavaniji roman u 2020. godini. Preveden je na više od trideset jezika, a u pripremi je i miniserija. Autorica  živi u Normandiji.

Gdje kupiti:

Sonatina, web shop Znanje

Objavljeno

William Golding: Nasljednici

Nakladnik: Vorto Palabra, 2022.

Naslovnica romana Nasljednici: ©Vorto Palabra

William Golding: Nasljednici

Nasljednici

Početkom proljeća, ljudi se vraćaju s mora natrag u svoju pećinu. Predvodi ih stari Mal, koji je teško bolestan. Tu je i starica, čuvarica i nositeljica vatre koja život znači.

Ostatak ljudi čine Lok, Fa, Ha, Nil, djevojčica Liku i najnoviji.

Kad se ljudi vrate s mora, ima malo hrane. Nema još ni bobica, no voća, ni meda, ni gotovo ničega za jelo. Ljudi su mršavi od gladi i moraju jesti. Ne vole okus mesa, no moraju jesti. (str. 50.)

Dok se starica brine za umirućeg, ostali se raspršuju u potrazi za hranom.

Ljudi ne vole ubijati i vjeruju da se to ne smije, no nemaju ništa protiv jedenja strvine koju je ubio netko drugi. Uglavnom se hrane biljkama i njihovim plodovima, no znaju da meso daje snagu i zato ga ili jednu sirovog, ili pripremaju na vatri.

Liku je čučnula kraj srne i pojela komad jetre koji joj je pružila Fa. Zrak između stijena prijetio je nasiljem i znojem, ispunjen teškim vonjem mesa i zlobe. (str. 48.)

No ovog proljeća ništa nije kao prije. U zraku se osjeti miris novoga. Livade su pune njegovih otisaka, kamenje i stabla puni su tragova i mirisa drugoga.

Bio je to drugačiji glas; to nije bio glas ljudi. Bio je to glas drugoga. Odjednom ga je obuzelo uzbuđenje. Očajnički je bilo važno da vidi tog čovjeka kojega je nanjušio i čuo. Potrčao je oko čistine, besciljno, urlajući iz svega glasa. Tada je nanjušio miris drugoga na vlažnoj zemlji i krenuo za njim… (str. 69.)

Ljudi počinju nestajati i umirati.

Prijetnja drugog nadvila se na ionako malu skupinu preostalih ljudi.

Homo sapiensi – nasljednici LJUDI

Nasljednici su pisani iz perspektive neandertalaca. Oni imaju vatru, no do nje su došli pukim slučajem i ne znaju je sami zapaliti.

Neandertalci se nazivaju LJUDIMA i misle da su jedini ljudi na svijetu. Jako su dlakavi, hodaju pogrbljeno, često i na sve četiri. Niski su, snažni su i nabijeni, niskog čela i širokih nosnica. Jako malo govore, ali sporazumijevaju se nekom vrstom telepatije, šaljući jedni drugima slike, iz glave u glavu.

Mal je imao puno slika što znači da je bio veoma pametan, mogao je predvidjeti budućnost i zbog svega toga bio je predvodnik. No kad Mal umre, a ostali počinju polako nestajati i umirati, predvodnik postaje Lok, a Lok nema puno slika.
I ne samo to, Lok kao da i nije odrastao, priprost je (čak i za svijet neandertalaca), zaigran, lako gubi fokus. Kad prvi put ugleda nove ljude, fasciniran je koliko i uplašen.

William Golding: Nasljednici

Lok je upravo shvatio još nešto. Kako su se novi ljudi kretali nije bilo nalik ničemu što je ikada vidio. Ravnotežu su održavali na nogama, struk im je bio tanak poput osinjeg, pa kada su pomicali tijelo njihali su se natrag i naprijed. Nisu gledali u zemlju, već ravno naprijed. (str. 131.)

No, novi ljudi, koliko su god oni zapravo mi, prikazani su na način koji nam se nimalo neće svidjeti. Čitatelj je cijelo vrijeme uz neandertalce, navija za njih iako mu je već jasno da ih više nema, da su potisnuti, nestali, istrijebljeni od strane novog, drugog, modernog čovjeka. Nas. Homo sapiensa.

I da se vratim na likove neandertalaca – najzanimljivija je svakako Fa. Ona je pametna i inovativna, i iako je Lok predvodnik, ona je ta koja vodi njega. Onda dugo prije njega (i nas) shvati što će se dogoditi sa svijetom ljudi. Zato njen kraj ostavlja najviše upitnika nad glavama.

Al’ me namučio!

Nasljednici Williama Goldinga zahtjevan su roman koji, unatoč malom broju stranica, nećete pročitati u jedno popodne. Moram priznati, mene su namučili i prva asocijacija koja mi padne na pamet kad se prisjetim ovog romana jest – ZBUNJUJUĆE. Veoma zbunjujuće. Budući da nisam sigurna jesam li sve shvatila kako treba, sve što vam iznosim u ovoj recenziji može i ne mora biti točno. Pokušala sam istražiti što teorija književnosti kaže o romanu Nasljednici, ali te informacije nisam uspjela naći pa je ovo što čitate isključivo moje, bez ikakvog utjecaja prethodnih znanja.

Na stražnjoj korici knjige piše da su Nasljednici zastrašujuća vizija novog svijeta. Meni radnja nije bila zastrašujuća ni jeziva, mada, od prvog se poglavlja na čitatelja širi neka vrsta neugode. Znamo da je glavnim likovima kraj neizbježan i on kao takav lebdi iznad svih poteza glavnih likova. Mi čitatelji znamo kako će sve završiti – znamo gdje ih njihovi postupci vode. Kraj je loš, kraj je nestanak. A Lok, Fa i društvo ne mogu napraviti apsolutno ništa  kako bi si promijenili zacrtanu sudbinu.

Novi ljudi su poput vuka i meda, pokvarenog meda i rijeke. …
Oni su poput šumskog požara. …
Pregazili su nas poput šupljeg trupca. Oni su poput zime. (str. 178./179.)

Rečenice su tu i tamo stvarno okrutne, zorne i krvave, pogotovo one u kojima Liku jede jetru srne ili one koje opisuju parenje ljudi.

Ako tražite roman uz koji ćete se odmoriti, opustiti i pustiti mozak na pašu, Nasljednici to definitivno nisu. No, ako tražite intelektualni izazov, nešto o čemu ćete promišljati, ovo je roman za vas. I vjerujem da je to jedan od onih romana koji su sve javniji i bolji svakim novim čitanjem no iskreno, ja ga ne bih opet čitala.

William Golding: Nasljednici

Ostali naslovi ovog autora:

William Golding autor je glasovitog romana Gospodar muha i dobitnik je Nobelove nagrade za književnost. Roman Nasljednici, objavljen 1955. godine, njegov je drugi po redu napisan roman, i on ga je smatrao svojim najboljim ostvarenjem.

Ako ste raspoloženi za još malo književnih klasika, na ovom blogu možete pročitati i recenzije romana Drakula Brama Stokera, Doba nevinosti autorice Edith Wharton, Oduvijek živimo u dvorcu Shirley Jackson, Okretaj zavrtnja Henryja Jamesa te Rebecca Daphne de Maurier.

Gdje kupiti roman Nasljednici:

Vorto Palabra, web shop Znanje

Objavljeno

Janelle Brown: Na površini

Nakladnik: Znanje 2022.

Naslovnica knjige Na površini: ©Znanje

Janelle Brown na površini

Roman  Na površini priča je o onima kojima je život štošta uskratio, ali isto tako i priča o onima koji imaju sve. Snalažljiva prevarantica Nina koja se godinama bori za opstanak, ali i bogatašica Vanessa protuteža su na istoj vagi. I jedna i druga imaju nedosanjane snove, neiskorištene prilike i ljubavne brodolome. A svaka od njih  mijenjala bi svoj  život za život one druge. Ali naravno da je sve to privid. A zajednička prošlost ih sustiže.

Nina

Ninu život nije mazio. Živjela je s majkom koja se teško probijala kroz život, uglavnom iskorištavajući bogate klijente u automat klubovima, nastojeći kćeri osigurati bolje obrazovanje. Nina  je vjerovala da će joj diploma iz povijesti umjetnosti osigurati uspješnu karijeru i lagodan život, no taj se san nije ostvario. Nakon što ju je obitelj bogataša otjerala,  ona smišlja lukavu stupicu kako bi od obitelji svog bivšeg dečka ukrala ogromnu svotu novca. Uz pomoć lukavog  Lachlana, Nina postaje vrhunska prevarantica. A učila je od najboljih: njezina majka bila je prevarantica, koja se unatoč svemu trudila pružiti kćeri pristojno djetinjstvo. Samo što je to uvijek radila na krive načine…
A kada se majka teško razboli, Nina odluči riskirati sve kako bi joj pomogla, upustivši se u dotad najopasniju prijevaru u svojoj karijeri.

To je ono što je Internet dao mojoj generaciji: mogućnost da se igramo Boga. Možemo stvoriti čovjeka na svoju sliku, roditi cijelo jedno ljudsko biće iz ničega. str. 57.

Vanessa

Vanessa je naizgled imala sve. Bogate roditelje, hrpu nekretnina i obrazovanje na elitnim sveučilištima. Ali nakon smrti majke i oca te bolesti brata nikako joj u životu ne ide. Snovi o utjecajnoj karijeri svedeni su na posao internetske influencerice. Iza te blještave vanjštine, skupih putovanja, besplatne odjeće i poziranja na egzotičnim lokacijama koje objavljuje na društvenim mrežama, skriva se život obilježen tragedijom. Nakon propalih zaruka, Vanessa se povlači na obiteljsko imanje u planinama, u vilu prepunu mračnih tajni iz njezine prošlosti, ali i prošlosti izgubljene djevojčice Nine. Kako bi sačuvala obiteljsko bogatstvo, Vanessa je prisiljena iznajmljivati vilu..

U Stonehavenu, na ledenim obalama jezera Tahoea, Nina, Vanessa i Lachlan ispreplest će svoje sudbine i otvoriti put požudi, prijevari i osveti…

Ne smiješ nikad, nikad, dopustiti da ljudi vide trenutke u kojima se ne osjećaš jakom. str. 158.

Janelle Brown na površini

Dojam o djelu:

Vannesa i Nina u cijeloj se knjizi isprepliću kao dvostruke naratorice. Kad čitate Ninu, čini vam se da je Vannesa negativac i obrnuto. Vannessino gledište umorne bogatašice bez podrške obitelji stavlja vas na njezinu stranu. Nina koja se zbog silnih selidbi kroz djetinjstvo ne uklapa ni u jedno društvo zaradit će vašu naklonost i tako redom. Prevoditelj je jako dobro izabrao naslov romana (iako nije identičan u originalu). Ono što vidimo na površini može nas zavarati. Nitko nije onakav kakvim  se čini. Nina, djevojka koja se bori kroz život nažalost krivim metodama, kao i Vanessa koja se rodila sa zlatnom žlicom u ustima, obje djevojke su zapravo jako ranjive, često osamljene i marginalizirane u grozničavoj potrebi za priznanjem i prijateljstvom.

Ponekad se pitamo tko su zapravo sretni ljudi? Jesu li to oni koji imaju puno novca, skupe mobitele i nove  automobile ili oni koji imaju svoje mjesto uz svoj mali krug ljudi bilo gdje na zemaljskoj kugli.

Osjećaj pripadanja nekome i negdje duboko je ukorijenjen u nama bez obzira iz kojeg životnog miljea dolazimo. Autorica je to lijepo dokazala u ovoj knjizi.

Roman je solidan, brzo se čita. Neke su scene po mom sudu malo naivne, ali za popuniti par poslijepodneva lakim i pitkim štivom – može proći.

Društvene mreže hrane narcisoidno čudovište što živi u svakome od nas. str. 185.

O autoru:

Janelle Brown autorica je većeg broja  bestselera New York Timesa. Njezini radovi prevedeni su na devetnaest jezika, a bavila se i novinarstvom u publikacijama kao što su Vogue, The New York Times, Elle, Self i Los Angeles Times. Trenutno živi u Los Angelesu sa suprugom i dvoje djece.

Roman Na površini proglašen je najboljim romanom 2020. u izboru Amazona, a produkcijska kuća Blossom Films pod vodstvom Nicole Kidman priprema televizijsku seriju temeljenu na ovom trileru.

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

Leonardo Padura: Savršena prošlost

Nakladnik: Hena com, 2022.

Naslovnica romana Savršena prošlost: ©Hena com

Dobra strana svega ovoga je to što sve ide nagore. (str. 113.)

Leonardo Padura: Savršena prošlost

Sretna nova 1989.!

Novogodišnje jutro poručniku Mariju Condeu ne počinje dobro – muči ga strašan mamurluk, ubija ga glavobolja i ima samo jednu cigaretu. Uz to, zove ga šef, zvan Stari, i traži da prihvati slučaj nestalog čovjeka koji nije bilo tko. Nestali je ni manje ni više nego Rafael Morín Rodríguez, poznati poduzetnik, bogataš, čovjek bez mrljice na reputaciji. I davni trn u oku poručniku Condeu.

U džepu je pronašao šibice, pa je napokon mogao zapaliti cigaretu koja mu se navlažila u ustima. Okružio ga je dim, pronađena spasonosna izmrcvarena cigareta postala je drugi ugodan osjećaj u danu koji je počeo paljbom iz strojnice, glasom Staroga i gotovo zaboravljenim imenom. Rafael Morín Rodríguez, pomislio je. (str. 10.)

Morín i Conde poznaju se još iz gimnazije, kada je Morín bio najpopularniji, najuspješniji, naj-sve, a uza sve to, u njega se zaljubila i Condeova tiha patnja, fatalna Tamara.

…Tamara je bila nešto posve drugo, nešto posve drugo od žene koju bi se nazvalo lijepom, dobrom, čarobnom, eto ti, nećeš se za nju polomiti niti će ti oči ispasti: ne, nju ćeš poželjeti cijelu pojesti, komad po komad, s odjećom … makar poslije toga cijeli tjedan srao krpice. (str. 82.)

Tamara i Morín danas su oženjeni, i još uvijek, kao i u djetinjstvu, žive u finom, bogatom dijelu Havane. Conde i dalje pati za Tamarom kao onom koja mu je izmakla, i stari se osjećaji bude kada je ugleda. Još uvijek vraški privlačnu, prelijepu, zanosnu…

Savršena prošlost koja to nije

Stari inzistira da se slučaj što prije riješi jer ga pritišću iz Ministarstva pri kojem je Morín radio. Mario Conde baca se s podjednakim žarom i na rješavanje slučaja i na tješenje svoje stare ljubavi.

Leonardo Padura: Savršena prošlost

Ipak, čini se da Morínov nestanak krije puno više nego se to na prvi pogled čini.

Preostaje mi jedno rješenje s dvjema mogućnostima: da ga je netko ubio posve slučajno, najvjerojatnije da mu nešto ukrade… ili da su ga ubili jer je stvarno upao u neko sranje… A drugo što mi pada na pamet gotovo je apsurdno: da se zbog nečega skriva… (str. 29.)

Jer, ma koliko god svjedoci tvrdili da je Rafael Morín savršen čovjek besprijekorne prošlosti i idilične sadašnjosti, Conde se itekako sjeća kakav je on doista bio.

No je li mu poznavanje moguće žrtve olakotna ili otegotna okolnost?

„Znači, Conde? Dobro. Reci mi zašto si postao policajac. Da možeš gunđati i žaliti se cijeli božji dan?“ …
„Jednostavno je. Ja sam policajac iz dva razloga: jedan ne znam i ima veze sa sudbinom… Drugi je jako jednostavan… jer ne volim da se gadovi koji počine zločin izvuku nekažnjeno.“ (str. 78.)

Obojen crnim humorom, šarenim kubanskim krajolikom i nostalgijom osamdesetih, ovaj će nas šarmantni roman vezati uza se ne samo potragom za nestalim smutljivcem, već svim svojim mirisima, okusima, zvukovima Kube.

Mario Conde

Poručnik Conde još je jedan neodoljivi mangup koji stoji bok uz bok s inspektorima koje volimo, kojima se čudimo, uz koje se smijemo, kao što su Evert Bäckström i neizostavni Harry Hole. Svaki sa svojim problemima, manama i osebujnom ličnošću kojoj čitatelji ne mogu odoljeti.

Conde želi biti pisac, no njegove su aspiracije zgažene još u gimnaziji kada pripovijetka na koju je bio ponosan izlazi u školskom časopisu i na se navlači bijes ravnatelja, jer ne odgovara komunističkim idealima. U ranim je tridesetima, iza sebe već ima dva propala braka, a njegovo objašnjenje tih razvoda natjerat će vas u gromoglasni, gorko-slatki smijeh.

Ima problem s alkoholom, cigaretama i autoritetom. Ah, pa koji ih naš voljeni inspektor nema?! To ga samo čini simpatičnijim, zanimljivijim, ljudskijim.

Najbliža obitelj nije mu obitelj, već prijatelj Žgoljavi koji to više, na nesreću, nije, i njegova majka Josefina.

Šefov poziv i obavijest o nestanku Rafaela Moríne, Condea vraćaju u neka druga (ljepša?) vremena pa se miješaju prošlost i sadašnjost. Conde kao beznadno zaljubljeni gimnazijalac i okorjeli murjak. Conde kao idealist i kao realist, kojeg je kubanski komunistički režim naučio puno toga.

Leonardo Padura: Savršena prošlost

Uz poručnika, romanom defilira mnoštvo živopisnih likova. Tamaru, glavnu zvijezdu poručnikovih erotskih snova, već sam spomenula. Tu je i simpatični mladi policajac Manolo, u vječnom problemu sa ženama, i šef Stari čiji su najveći porok skupe, fine cigare.

Rafael Morín samo se spominje, pokreće radnju, no u njoj ne sudjeluje. Muškarac je to čija savršena prošlost, sa svakom stranicom, postaje sve manje savršena.

Kao jedan od glavnih likova ističe se sama Kuba. Isprva mi je bilo čudno kako Padura mrtav-hladan piše o Kubi kao zemlji kupona za hranu, gladi, krađe i laži. Onda sam ga malo istraživala i otkrila sam kolika je on zapravo veličina – tolika da mu je, pretpostavljam, dopušteno ono što većini nije.

Savršena prošlost

Savršena prošlost užitak je za čitanje, no ona traži angažiranog čitatelja. Nije ovo roman za jedno popodne, upravo suprotno. Baš poput finog obroka, Savršena prošlost traži da joj se posveti vrijeme i koncentracija. Tek tada obavija naše okusne, ukusne, čitateljske pupoljke i možemo je doživjeti u potpunosti.

Savršena prošlost, premda smještena u hladno, novogodišnje jutro, idealan je roman za čitanje na ljetnim vrućinama. Baš sam zbog tih vrućina, mirisa hrane koji lebde zrakom, zvukova glazbe koja dopire iz kafića izvana, imala doživljaj da sam i ja u centru zbivanja, skupa sa samim Condeom.

Slučaj kao takav nije ništa novo ni revolucionarno – potraga je to za nestalim čovjekom za koju svi znamo kako će završiti. Više mi se svidjelo nešto drugo – a to je Padura. Njegov melankolični stil pisanja, rečenice koje se prelijevaju sa stranice na stranicu, osjećaji tako životni da ih i mi čitatelji osjećamo… Taj ugođaj noir romana, maglovitost koja lebdi stranicama, crni humor koji obilježava likove, vrućina koja isijava iz Condea kad god sretne Tamaru, erotičnost njihova odnosa, nedefiniranost prošlosti i sadašnjosti…    

Pregovori koji uključuju mnogo novca su kao ljubomorne žene: ne smiješ im dati mnogo razloga za prigovore. (str. 152.)

Možda samo jako volim Kubu (na kojoj nikad nisam bila), no Savršenu sam prošlost doživjela kao ples u kojem Conde vodi, a mi se bespogovorno prepuštamo. Smiješimo se, uživamo, lagano lebdimo i  promatramo.

Uskoro se bacam na Zbogom, Hemingway i jako se radujem! To je peta knjiga o Condeu i veoma žalim što nisu prevedene prethodnice, nego čitam prvu pa petu.

No, što se može… Vjerujem da me ni peti dio neće razočarati!

Ostali romani ovog autora:

Leonardo Padura Fuentes najpoznatiji je i najnagrađivaniji živući kubanski književnik. Njegov roman Čovjek koji je volio pse kritika je proglasila remek-djelom, a hrvatska ga je publika imala prilike upoznati romanom Zbogom, Hemingway, koji pripada Padurinog nagrađivanoj seriji krimi-romana u kojima glavnu ulogu ima poručnik Mario Conde.

Serijal o poručniku Condeu zasad broji devet nastavaka (link vas vodi na goodreads gdje možete vidjeti njihov poredak i sinopsise na engleskom), a prema prva četiri, nazvana Havanski kvartet, snimljena je i TV serija.

Gdje kupiti roman Savršena prošlost:

Hena com

Ako volite čitati o Kubi, bacite oko na naše recenzije ljubavnih romana Chanel Cleeton, Dogodine u Havani i Kuba mojih snova.

Ugođaj noir romana, sličan ovom, doživjela sam i čitajući Metropolis Flavia Sorige. Na linku je naša recenzija. 😊

Objavljeno

Tess Gerritsen: Umri dvaput

Nakladnik: Mozaik knjiga

Naslovnica knjige Umri dvaput: ©Mozaik

Tess Gerritsen Umri dvaput

Radnju ovog romana  Tess Gerritsen smješta na dvije pozornice. Jedna je egzotična i nalazi se u okrugu delte Okavango u Bocvani, a druga u Bostonu i dijelom u Londonu. Pitate se što može spajati foto-safari u Bocvani s par bizarnih ubojstava u Bostonu? To je svakako ubojica koji na jednom i drugom mjestu ostavlja svoj osebujni pečat. Napada žrtve kao divlja zvijer poput leoparda, a taj  užasni biljeg ne može  promaći istražiteljici Jane Rizzoli i forenzičarki Mauri Isles.

Bocvana

Sedmero ljudi krenulo je na egzotičan odmor iz snova – afrički safari u srcu Bocvane. Prepuni adrenalina, putnici nisu mogli dočekati polazak. Pustolovina uz vodiča i pratitelja, promatranje divljih životinja sa sigurne udaljenosti i kampiranje u divljini, činilo se fascinantnim iskustvom sudionicima putovanja. A onda započinje niz neobjašnjivih smrti. Nakon smrti prve žrtve, vjerovali su da se radi o napadu divlje životinje, pume ili hijene, a kad se dogodi i druga, jasno je da je riječ o ubojstvu. Od sedmero putnika i dva voditelja, s putovanja se vratila samo  Millie Jacobson. Obična djevojka, prodavačica u knjižari. I samo je ona mogla prepoznati ubojicu.

Čovjek je čovjeku vuk. Opstanak najjačih. U našoj je naravi da ubijamo. Ljudi si to ne žele priznati. str. 95.

Millie

Millie nije osoba koja voli promjene. Odmor u Africi je zapravo uopće nije ni zanimao. Na putovanje je otišla na nagovor zaručnika, pisca trilera Richarda. Afrika je bila njegov san. Nevolje su počele odmah na početku. Tragovi divljih zvijeri blizu šatora, nesnosni komarci, vrućina, nedostatak osobnog prostora za higijenu, sve je to nerviralo Millie. Osim vodiča. Johnnya. On je bio stvarno zgodan. I vrlo kompetentan. Ali nakon što je dvoje ljudi ubijeno, a džip se neobjašnjivo pokvari, grupa se okreće protiv njega. Svi osim Millie. Možda je on ipak kriv? Mille mora odlučiti, ali nema vremena. Dah smrti  više ništa ne može zaustaviti.

Ja sam jedini preživjeli svjedok onoga što se dogodilo. Uspravim se i nastavim bježati nizvodno. str. 214.

Boston

Detektivka Jane Rizzoli i forenzička patologinja Maura Isles istražuju bizarno ubojstvo poznatog taksidermista (čovjek koji preparira životinjske kože) u Bostonu. Nakon što pronađu ostatke i druge žrtve, postane im jasno da ubojica operira već godinama, ne samo u Bostonu. Potpis ubojice svugdje je isti. Jane i Maura pokušavaju naći poveznicu. A to je samo jedna osoba. Osoba koja se uspjela živa izvući iz afričke divljine. Millie Jacobson. Ali ona se nije ni vratila u Europu. Ostala je živjeti u Cape Town u Africi. Jane je odluči potražiti.

Pogledate li posebnosti ovih vaših ubojstava, početi ćete primjećivati nit koja ih povezuje: lov kao izraz moći. str. 233.

Dojam o djelu

S nestrpljenjem sam čekala novi roman Tess Gerritsen. Umri dvaput odličan je roman, ali mi nije jedan od najboljih. Volim knjige koji imaju alternativnu pripovjedačku nit kao što je ovdje slučaj (Boston-Bocvana) koja se na kraju spaja u jednu. Autorica posjeduje značajno medicinsko i antropologijsko znanje. Zbog toga su scene s poprišta ubojstva vrlo  autentične u usporedbi s životinjskim svijetom. Ipak, na trenutke sam zatvorila oči na najsurovijim detaljima.

Između dvije glavne protagonistice jako je dobar odnos međusobnog dopunjavanja koji nas vodi u brzom ritmu kako bismo što prije saznali rasplet. Premda naslućujete ishod, radnja romana ne gubi na napetosti uz vrlo atmosferičan dio koji se ponajviše  odnosi na zbivanja u Bocvani.

Roman u kojem je samo jedna osoba svjedok  strašnih događaja, a osumnjičeni ubojica nikada više nije viđen, garantira vrhunski „lovačku“ napeticu u kojoj ona koja je preživjela mora umrijeti dvaput da bi mogla nastaviti slobodno živjeti.

Tess Gerritsen Umri dvaput

O autoru:

Tess Gerritsen jedna je od najčitanijih suvremenih autorica forenzičkih trilera. Hrvatski čitatelji upoznali su je čitajući romane: Harem mrtvih duša, Vrt kostiju, Klub Mefisto, Samo prividna smrt, Dvojnica, Grijesi, Šegrt, Kirurg, Mjesto za ubijanje, Nijema djevojka, Posljednji preživjeli. Prema njezinim romanima snimljena je i uspješna televizijska serija Cure na zadatku.

Gdje kupiti:

Mozaik

Objavljeno

Donato Carrisi: Kuća glasova

Nakladnik: Znanje, 2022.

Naslovnica romana Kuća glasova: ©Znanje

Obitelj je za dijete najsigurnije mjesto na svijetu. Ili najopasnije. (str. 11.)

Donato Carrisi: Kuća glasova

Kuća glasova

Pietro Gerber dječji je psiholog specijaliziran za hipnozu pod kojom mu njegovi mali pacijenti otvaraju vrata svog izmučenog uma i otkrivaju sve svoje, ili tuđe, tajne.

Kad bi netko upitao Gerbera čime se bavi, nikad ne bi odgovorio da je „dječji psiholog specijaliziran za hipnozu“. Koristio bi se izrazom koji je skovao onaj koji ga je svemu naučio i koji je najbolje sažimao smisao njegove profesije.
Uspavljivač djece. (str. 13.)

Kada ga jednog hladnog jutra nazove kolegica iz Australije s viješću da mu je uputila pacijenticu, Pietro je poprilično zbunjen jer je ta pacijentica – tridesetogodišnja žena.

A ime joj je Hanna Hall, i vjeruje da u svom umu čuva duboko potisnutu tajnu na ubojstvo malog brata kojeg je, možda, baš ona ubila.

Pietro prihvaća odraslu pacijenticu, no vrlo mu brzo postaje jasno da taj slučaj neće biti kao ni jedan drugi.

…Hanna Hall predstavljala je opasnost. Ali ne zato što bi mogla biti nasilna, nego upravo zbog svoje nevinosti. Tigrovo mladunče igra se s ljudskim mladunčetom. Prvi ne zna da može ubiti drugoga. A drugi ne zna da ga prvi može ubiti… Odnos između njega i Hanne može se svesti na tu usporedbu, zato je morao biti vrlo oprezan s njom. (str. 84.)

Uskoro, njegov sinčić dobije čudan poklon, u stan mu je provaljeno, a čini se da Hanna o njemu zna više nego što joj je on otkrio. Štoviše, ona zna neke stvari koje Pietro ima tek u podsvijesti. Ona, zapravo, više istražuje njegov um, nego on njezin.

„Djeca znaju nešto što odrasli ne znaju, Hanna? Na primjer, kako se vratiti iz svijeta mrtvih?“
„Da, tako je: odrasli su to zaboravili“, izjavila je šapatom dok su joj se oči punile čudnom nostalgijom. (str. 69.)

Krije li Hannin dolazak psihologu više nego je spremna otkriti? I što je kuća glasova?

Prvo pravilo… drugo pravilo… treće…

Kuća glasova idealna je kombinacija psihološkog trilera i drame s naglaskom na psihološka stanja čovjeka. Već sam čitala Carrisija tako da sam znala što očekivati – uzbudljivo, napeto štivo koje će me držati prikovanom uza se do zadnje stranice.

Početak je izvrstan – odmah se nalazimo upleteni u iznimno čudnu situaciju o kojoj ne znamo što bismo mislili niti kako će se ona, pobogu, uklopiti u ostatak priče.

Peto pravilo: ako te neznanac zazove imenom, bježi. …
Četvrto pravilo: ne približavaj se neznancima i ne dopusti da se oni tebi približe,
Treće pravilo: nikad nemoj reći svoje ime neznancima.
Drugo pravilo: neznanci su opasnost.
Prvo pravilo: vjeruj samo mami i tati. (str. 86.)

Donato Carrisi: Kuća glasova

Što više čitamo, to dublje uranjamo ne samo u Hannine tajne, već i u tajne samog psihologa koje nas privlače jer su nejasne i nikako se ne uklapaju u priču. Do onog trenutka kad sve savršeno sjedne na svoje mjesto.

Iako sam naišla na komentare da je početak romana odličan (što jest), ali da je kraj loš, ne bih se s tim složila. Budući da je bilo nekoliko obrata koji mi nisu bili ni na kraj pameti, a rasplet je neobičan, neočekivan i otvoren, zadnju sam stranicu knjige zatvorila zadovoljna – dobila sam sve što sam htjela od jednog trilera.

Moja bi mala zamjerka bili relativno plošni likovi, no nekako vjerujem da autor niti ne želi da se čitatelj bogzna kako snažno povezuje s njima. Mislim da mu je cilj više bio stvoriti roman u čijoj će se radnji čitatelj izgubiti na popodne ili dva, čiju će priču propitkivati i koja će mu, nakon čitanja, ostati u svijesti zabilježena kao začudna, zanimljiva te… Možda čak i malo uznemirujuća.

Kuća glasova – tajne ljudske psihe

Ono što mi se, uza sve ostalo, jako svidjelo jest i paralelni slučaj na kojemu Gerber radi – osim Hanne, tu je i njegov mali pacijent Emilian koji je vidio nešto strašno – i sad psiholog mora dati svoje stručno mišljenje – govori li Emilian istinu koja potencijalno može uništiti cijelu njegovu obitelj ili izmišlja, potaknut traumama koje je preživio u svom kratkom životu.

…posao Pietra Gerbera bio je još neobičniji: sastojao se od podučavanja djece kako da dovedu u red svoje krhko sjećanje – koje je visjelo između igre i stvarnosti – i da razlikuju ono što je stvarno od onoga što nije. (str. 13.)

Toliko sam se navukla na slučaj malog Emiliana da mi je na trenutke otkrivanje njegove istine bilo bitnije od onog što Hanna Hall ima reći.

Na kraju, svi su ti mali tragovi povezani, svaka rečenica i nagovještaj dio su slagalice toliko složene, a opet toliko jednostavne da ostajemo pomalo zabezeknuti, ali svakako fascinirani čudesnim načinima na koje ljudski um radi i onime za što je sve sposoban da se zaštiti.

Donato Carrisi: Kuća glasova

Ostali naslovi ovog autora:

Donato Carrisi je talijanski autor koji se, nakon studija prava, obrazovao u kriminologiji i bihevioralistici. Redatelj je i pisac scenarija za televizijske serije i filmove. Osim romana Kuća glasova, u nakladi Znanja objavljeni su i romani Šaptač te Pretpostavka zla. Za ovu potonju na našem ste blogu mogli pročitati čak dvije recenzije, a ako su vam ipak nekako promakle, evo i linkova – recenzija 1 i recenzija 2.

Gdje kupiti roman Kuća glasova:

Znanje

Objavljeno

K. A. Tucker: Čista divljina

Nakladnik: Fokus Komunikacije d.o.o.Zagreb, 2021.

Naslovnica knjige Čista divljina: ©Fokus

K.A.Tucker Čista divljina

On me ne želi tamo. On bi samo umro, a da me ne vidi. Glas mi pukne. str. 28.

Dugo sam odlagala čitati ovaj roman zbog prevelikog medijskog prostora koji je pratio objavu romana. A onda sam posustala i odlučila dati mu šansu. I nisam pogriješila.

 Čista divljina je onaj tip romana o kojem sve znate ili bar mislite da znate, o tome kako će teći priča, kako će se rasplesti radnja i kako će se u konačnici i završiti, a opet tako silno želite pročitati roman do kraja, neovisno o vašim pretpostavkama. Ovo je roman u kojem je predivan prirodni, neobrađeni i surovi krajolik pandan romantičnoj priči koja vas raznježi, zarobi i ispuni srce ushitom.

Calla

Calla Fletcher rodila se na Aljasci, ali tamo nije ostala. Kao petomjesečna beba napušta zajedno s majkom aljaški gradić i odlazi živjeti u pitomiji kraj Amerike. Njezina majka je teška srca napustila supruga Wrena, aljaškog pilota, za kojeg je bila uvjerena da je ljubav njezina života. Ali nije se mogla prilagoditi surovim uvjetima života u divljini. Majka se preudala i očuh Simon, psihijatar, najbliže je pojmu oca po Callinom mišljenju.

Ali, dvadeset šest godina kasnije, stiže poziv iz Bangora u zapadnoj Aljasci. Callin pravi otac Wren teško je bolestan. Poziv Calli upućuje Wrenova družica Agnes, aljaška  domorotkinja.

Calla se nalazi u prijelomnom životnom razdoblju i pred odlukom: zanemariti poziv s Aljaske i ostati u sigurnom okruženju majke, očuha Simona i momka Coreya s kojim je u vezi koja se sve više rasplinjuje  ili ostaviti sve i otputovati na neko vrijeme na Aljasku, kako bi posjetila bolesnog oca kojeg nije vidjela od malena. Odluka nije laka, pogotovo stoga što Calla koješta zamjera Wrenu. Calla ipak odlučuje: ide posjetiti oca.

On nije loš čovjek, Calla. Možda i nije. Ali je očajan otac. str. 50.

Dolazak

Callu ništa ju nije moglo pripremiti na Aljasku kakva ju je dočekala, hladna i surova. No sa svakim novim danom koji provede tamo, Calla otkriva da se iza sve te grubosti kriju ogromna srca. Upoznaje malobrojne stanovnike Bangora, mjestašca okovanog hladnoćom, snijegom i nepovoljnim klimatskim i prostornim uvjetima, ali svi su odreda prijateljski raspoloženi prema Calli. Osim Jonasa. Jonas je pilot zaposlen u maloj avioprijevozničkoj tvrtki Callina oca. Ušminkana gradska djevojka koja dolazi iz svijeta kojim vlada moda, šminka i društvene mreže isprva mu ide na živce. A taj je osjećaj obostran.

Aljaska

Calla je očekivala svašta, ali svakako nije ovako homogenu zajednicu ljudi koji se brinu jedni za druge. Nestašica svega i surovi uvjeti usmjerili su ljude jedne na druge u svim mogućim situacijama. Calla počinje letjeti s Jonasom i shvaća koliko je težak život ondje. Najradije bi se odmah vratila, ali ostaje zbog Wrena. A Wren nije dobro. Njegovo vrijeme lagano kopni i Calla mora ponovno odabrati. Ostati tamo i posvetiti se teško bolesnom ocu ili otići kući. U tom teškom momentu, svi su uz Callu. Pa čak i grubi nebeski kauboj pokazuje svoje ogromno srce. Hoće li Calla ponoviti grešku svoje majke i zaljubiti se u aljaškog pilota? Pročitajmo do kraja da vidimo rasplet…

Neću se zaljubiti u nebeskog kauboja kažem odlučno. str. 282.

Dojam o djelu

U pozadini romantične drame nalazi se nekoliko zanimljivih perspektiva. Prva je spoznaja da i u najsurovijim uvjetima,  tamo gdje je priroda vladar, a ne čovjek, ljudi uspijevaju preživjeti makar i u skromnim uvjetima pri tome ne gubeći optimizam i vjeru.

Prizori aljaškog bespuća jako su lijepo opisani, predivni u svojoj surovosti.

Druga je perspektiva priča koju priča život. Koliko smo spremni opraštati greške našim roditeljima? Nekad uopće nismo, ali život nas često iznenadi. Pa kad se nađemo u sličnim izazovima kao nekad naši roditelji, i mi mijenjamo stajalište jer gledamo stvari iz druge perspektive. Tako je i Calla promijenila mišljenje kad joj se dogodila ljubav.

Premda nisam fan ljubavnih romana, ovaj mi se roman svidio. Preporučujem ga ako volite romantične, tople ljubavne priče. Moja jedina zamjerka je što je jako predvidljiv.

To je baš ono što mi treba da shvatim što se upravo dogodilo između Jone i mene. I želim da se to ponovi. str. 258.

K.A.Tucker Čista divljina

O autoru

K.A. Tucker autorica je međunarodno popularnih romana kao što su Ten tiny breaths, Burying water i Čista divljina. Njezine su knjige objavljene u nacionalnim publikacijama, uključujući USA Today, Globe & Mail, Suspense Magazine, Publisher’s Weekly, Oprah Mag i First for Women. Nominirana je za nagradu Goodreads Choice Award za najbolji ljubavni roman u 2013. za Ten tiny breaths i najbolju romansu u 2018. za Čistu divljinu.

Gdje kupiti:

Fokus