Autor: Mala od knjiga

Objavljeno

Hillary Rodham Clinton, Louise Penny: Država terora

Nakladnik: Znanje, 2022.

Naslovnica knjige Država terora: ©Znanje
Preveo: Neven Dužanec

Hillary Rodham Clinton.Louise Penny Država terora

Einstein: Ne znam kakvim će se oružjem voditi Treći svjetski rat, ali znam da će se četvrti svjetski rat voditi kamenjem i štapovima. str. 315.

Je li Hillary Rodham Clinton ovoj knjizi dala samo svoje ime, a Louise Penny sadržaj ili su knjigu napisale udruženim snagama, nije nam poznato. Ono što znamo je da su se dvije poznate žene udružile i objavile Državu terora. Učinile su to mnogo uspješnije negoli je to svojedobno napravio bivši predsjednik Bill Clinton. On je napisao nekoliko političkih trilera s autorom megabestselera Jamesom Pattersonom. Iako su je pisale žene, i glavni je lik žena, Država terora u naravi je muška knjiga .

Nova državna tajnica Ellen Adams

Nakon burnog razdoblja u američkoj politici, novi predsjednik na važnu dužnost državne tajnice bira političku suparnicu Ellen Adams. Njenim imenovanjem on želi ušutkati svoju najoštriju kritičarku, jer preuzimanje ove dužnosti znači da Ellen mora odstupiti s rukovodećeg mjesta vlastite multinacionalne novinske agencije.

Već na prvom službenom putu, Ellen će se dati uhvatiti u zamku i na predsjednikovo veselje, biti javno osramoćena. Međusobno prepucavanje predsjednika i nje prestaje onog trena kad  dolazi dojava o bombama koje eksplodiraju u Londonu, Parizu i Frankfurtu.

U jednom od napadnutih autobusa, stjecajem okolnosti, našao se i Ellenin sin Gil koji je teško ranjen. On je novinar koji s majkom ima napet i kompliciran odnos otkako je nakon jednog zarobljeništva prešao na islam.

Okrenula je stranicu. Popis se nastavljao. Svaki užas koji je mogao stvoriti čovjek bio je ondje.
Mislim, prošaptala je, da počinje naša sljedeća noćna mora. str. 491.

Anahita

Dok se predsjednik prvi put obraća Kongresu, mlada časnica ministarstva za vanjske poslove Anahita Dahir prima zbunjujuću anonimnu poruku, no prekasno shvaća da je poruka bila kodirano upozorenje. Uskoro započinje niz terorističkih napada.

Nekad prije, Anahita je bila u kratkoj vezi s Elleninim sinom.

Nakon niza terorističkih napada Ellen, Anahita i Gil, premda neočekivani saveznici, ujedinit će snage u pokušaju da zaustave zavjeru koja prijeti nuklearnom katastrofom na američkom tlu. Negativci su brojni: imućni američki ultrakonzervativci čiji je kandidat izgubio na izborima, moćni trgovac oružjem iz Pakistana Bashir Shar te mafija na čelu s predsjednikom Rusije!

Predsjednici pod krinkom

Iako se u početku čini da je Država terora samo malo bolje informiran krimić, insajderski detalji Hillary Rodham Clinton i sočni politički tračevi u režiji Louise Penny, ne ostavljaju dvojbe o protagonistima.

I neukom čitatelju jasno je da su dva predsjednika koja se kriju u knjizi, naravno pod lažnim imenima, Donald Trump i Vladimir Putin. Iako su izmijenjena ključna imena i mjesta, dovoljno da se izbjegnu tužbe, ne možemo se oteti dojmu da je knjiga politički obračun Hillary Rodman Clinton s neistomišljenicima.

Dojam o djelu

Država terora roman je s ključem. Dok ga čitamo, zapitamo se koliko je fikcija, a koliko stvarnost. Međunarodna šahovska igra kojoj smo svjedoci u romanu uključuje nestabilnu politiku Pakistana, Afganistana i Irana, utrku za razvoj nuklearnog oružja u regiji, rusku mafiju te terorističke organizacije diljem svijeta.

Napeti stil pripovijedanja pun obrata, akcije i insajderskih detalja idealan je za ekranizaciju pa nije nemoguće da se ista i dogodi.

Sam krimić je brz, napete radnje sa zapletom koji prikazuje klasičnu utrku s vremenom. S mog gledišta, previše je političke satire koju prepoznajemo i koja ljudima  ide na živce. Ali knjiga nosi vrlo jasno upozorenje o tankoj sigurnosnoj granici  na kojoj balansira svjetska demokracija.

Hillary rodham Clinton,Louise Penny Država terora

O autorima

Hillary Rodham Clinton prva je žena u povijesti SAD -a koja je postala predsjednička kandidatkinja velike političke stranke. Služila je kao 67. državna tajnica nakon gotovo četiri desetljeća u javnim službama zagovarajući u ime djece i obitelji kao odvjetnica, prva dama i američka senatorica. Dosad je objavila već sedam knjiga, a ovo je prvi triler koji je napisala u koautorstvu s Louise Penny.

Louise Penny nagrađivana je autorica bestselera koji su zauzeli prvo mjesto na listama New York Timesa, USA Todaya i Globe and Maila. Njezini romani o glavnom inspektoru Armandu Gamacheu prevedeni su na trideset i jedan jezik. Godine 2017. primila je kanadsko odličje za svoj doprinos kanadskoj kulturi. Louise Penny živi u selu u okolici Montreala.

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

Marianne Cronin: Stotinu godina Lenni i Margot

Nakladnik: Znanje, 2022

Naslovnica romana Stotinu godina Lenni i Margot: ©Znanje

Prevela: Lidija Lebinec

Marianne Cronin: Stotinu godina Lenni i Margot

Stotinu godina Lenni i Margot

U bolnici, na odjelu za terminalne pacijente, u slikarskoj radionici, upoznaju se Lenni i Margot.

Kad čujem riječ „TERMINAL“, prvo pomislim na aerodrom. …
Moram se izvući odande i sjetiti se da takva vrsta terminala nije namijenjena meni.
Sad su to počeli nazivati „ograničenim vijekom trajanja“.
„Djeca i mladi u stanju ograničenog vijeka trajanja…“ (str. 3.)

Lenni ima sedamnaest, a Margot osamdeset i tri godine. Od prvog dana postaju nerazdvojne prijateljice, jedna drugoj povjeravajući priče iz svog prekratkog i dugog života.

I tako smo Margot i ja, obje žive, sjedile u tišini…u meni se pojavio osjećaj kao ni s kim prije. Da imam sve vrijeme svijeta. Nisam se morala žuriti da joj bilo što kažem, mogle smo samo biti. (str. 47.)

I tako se u njima rađa ideja – naslikat će stotinu slika za stotinu godina koje su proživjele. Svaka će slika sadržavati motiv koji im je na neki način obilježio život.

Želimo da nas ljudi upoznaju, da saznaju našu priču, da znaju tko smo i tko ćemo biti. I nakon što odemo, da znaju tko smo bile.
I zato ćemo naslikati jednu sliku za svaku godinu u kojoj smo živjele. Stotinu slika za stotinu godina. … A mi ćemo ispričati svoju priču, jer naslikale smo stotinu slika koje govore:
Lenni i Margot bile su ovdje.(str. 69.)

Na slikama se tako nađe vjedro, tanjur, pogled kroz kameru i žuti cvjetovi. Iza svakog tog motiva predivna je, dirljiva priča iz živote Lenni i Margot.

Kako su postale osobe koje su sada? Kako se nose sa skorom, neminovnom smrću?

Jer… Za terminalne pacijente nema ozdravljenja. Nema čuda.

Samo je pitanje vremena.

Lenni i Margot i svi ostali

Lenni i Margot susrele su se na kraju svojih života.
Jedna ga je proživjela u cijelosti, druga je praktički tek na početku.
No, već po običaju, smrt ne bira i tako se naše junakinje nalaze na odjelu s kojeg pacijenti ne odlaze, a koji se naziva Majski odjel.

Od prvog trenutka svide se jedna drugoj i rađa se jako, vječno prijateljstvo.

Marianne Cronin: Stotinu godina Lenni i Margot

No Lenni i Margot nisu jedini likovi koje čitamo i volimo unutar ove emotivne knjige. Tu su i otac Arthur, nadležan za malu bolničku kapelicu. I Privremena, djevojka privremeno zaposlena u bolnici koja je zapravo odgovorna za upoznavanje Lenni i Margot. No, i one će njoj uzvratiti uslugu i na njen život utjecati više nego je i mogla zamisliti.

Njih dvije taknut će živote mnogih, no srca će najviše otvoriti jedna drugoj, a samim time i nama, koji ćemo u jednom dahu čitati priču o stotinu proživljenih godina, o ljubavi, boli, sreći, patnji i vječnom životu.

Topla priča o životu, ne o smrti

Čitajući ovaj roman, već sam prema sažetku znala da će me taknuti i da ću pustiti suzu. I doista jesam – no, s obzirom na to kakva je tema – ima začuđujuće malo tužnih dijelova.

-Znaš li… da su zvijezde koje najjasnije vidimo zapravo već mrtve? –
-E pa, to je deprimirajuće.- …
-Ne, … nije deprimirajuće, predivno je. Umrle su tko zna prije koliko vremena, a mi ih i dalje vidimo. One nastavljaju živjeti. –
One nastavljaju živjeti. (str. 284.)

Zapravo ima jako puno pozitivnih misli i slavi život. Iako naše cure umiru, ovo uopće nije priča o smrti. Roman govori o životu, o tome što smo sve napravili, čije smo živote dotakli, koliko smo utjecali na svijet i koliko se toga zbog nas promijenilo.

Uči nas da, iako smo možda mladi kao Lenni, možemo imati veliko srce, možemo činiti nešto za druge, imati velike misli i patnje i sreće, velike i male.

Isto tako, otkriva nam koje sve tajne u sebi nose osobe koje su već iza sebe skupile popriličan broj godina. Ožiljci, ratovi, promjene, brakovi, djeca, prijatelji, smrt, ljubav, bol…

Što više godina, to više svega, no svi osjećamo jednako, i mladi i stari.

Marianne Cronin: Stotinu godina Lenni i Margot

Slavlje stotinu godina

Stotinu godina Lenni i Margot mrvicu me podsjeća na Backmanovog Ovea, no naravno, Čovjek zvan Ove roman je koji se ne ponavlja pa ipak nemojte očekivati previše.
Način na koji su Lenni i Margot odlučile proslaviti vlastite godine stvarno me taknuo i mislim da bi dopro do svakog čitatelja.

Nismo svi obožavatelji ovakvih priča, znam da ja sigurno nisam, ali ne mogu reći da ih ne volim. Znam, čini se da se ta izjava kosi sama sa sobom, no zapravo ne. Riječ je o tome da ne volim biti tužna, a ovakvi romani neminovno bude baš tu emociju…

Ono što je super kod Lenni i Margot jest da one nisu usredotočene na smrt i kad se ona dogodi, ostaju svi oni čije su živote obilježile i mislim da je to predivno. Kao što sam već rekla, premda su moj primarni žanr trileri, roman Stotinu godina Lenni i Margot jako mi se svidio jer daje nadu i lišava nas straha. Ne samo straha od smrti, već od straha da ćemo, jednom kad nas ne bude, biti zaboravljeni.

Ostali naslovi ove autorice:

Stotinu godina Lenni i Margot roman je prvijenac spisateljice Marianne Cronin. Kako sama spisateljica kaže, lik Lenni javio joj se kad je i sama vodila bitku za zdravlje i kada su joj otkrivene poteškoće na srcu.

Gdje kupiti roman Stotinu godina Lenni i Margot:

Znanje

Objavljeno

Barbara O’Neal: Kad smo vjerovali u sirene

Nakladnik: Stilus knjiga d.o.o.

Naslovnica knjige Kad smo vjerovali u sirene: ©Stilus

Prevela: Lidija Toman

Barbara ONeal Kad smo vjerovali u sirene

Kad smo vjerovali u sirene prati životni put dvije sestre razdvojene u najljepšim godinama. Rođene i odrasle u obitelji talijanskih doseljenika, spletom okolnosti izgube dom u kojem su provele najljepše godine djetinjstva. Nakon što se čitava obitelj raspadne, Josie odabire skitanje po Europi , a Kit učenje, fakultet i težak rad na odjelu hitnog medicinskog prijema. Josie se u Europi gubi svaki trag, sve do vijesti o pometnutim bombama u vlaku u Francuskoj. Josie je jedna od žrtava.

Petnaest godina Kit Bianci mislila je da joj je sestra Josie žrtva terorističkog napada u Francuskoj. Sve dok nije vidjela kratku reportažu o požaru u noćnom klubu u Aucklandu na Novom Zelandu. Prepoznala je svoju sestru istog časa. Svjesna kako neće pronaći mir dok ne dozna sve odgovore, Kit otputuje na Novi Zeland u nadi da će pronaći sestru.

Kit Bianci

Kit je liječnica hitne pomoći u Santa Cruzu. Nakon tragičnih događaja u kojima je izgubila oca i sestru, Kit je osamljena. Predana poslu i povremenim kontaktima s majkom, jedina svjetla točka joj je tjedni odlazak na surfanje tamo gdje su najveći valovi. Jer Kit je izvrsna surferica Jedna od najboljih. Vještinu surfanja naučio ju je još dok je bila dijete Dylan, dječak kojeg je njegova obitelj prihvatila bez suvišnih pitanja. A Dylan je bio zlostavljano dijete.

Nakon što je vidjela Joseinu sliku iz noćnog kluba, za Kit više nema dvojbe. Mora pronaći sestru. Kit odlazi na Novi Zeland. Tražeći sestru, pronalazi i nešto drugo čemu se već dugo nije nadala..

Kad sam bila dijete ona je bila zvijezda mog života. Bila je središte moga svijeta. Moja najbolja prijateljica, moja sestra, moja… Moja srodna duša, dovršim. Str. 258.

Mari Edwards

Mari Edwards je nekad bila Josie, sve dok nije odbacila stari život i izgradila novi. Sada je restauratorica starih kuća koja živi s obitelji u obalnom gradiću blizu Aucklanda na Novom Zelandu. Suprug Simon poznati je poduzetnik i sportaš poznat na otoku. Obožava Mari. On i djeca, Sara i Leo, središte su njezina svijeta. Ali Mari ima uspomene koje povremeno izlaze na površinu: kompliciran brak svojih roditelja, mladić Dylan koji je živio s njenom obitelji i njezina divna sestra Kit. Uspomene su bolne, a tajne iz prošlog života teške. U jednom trenutku Mari se nije više mogla nositi s njima. Odbacila je Josie i postala Mari. Ali nije računala na upornost svoje sestre..

Josie Bianci je mrtva. I potruditi ću se da tako i ostane. str. 51.

Dojam o djelu

Roman počinje zanimljivo i intrigantno. Jedna sestra traži drugu za koju je mislila da je mrtva. Moram priznati da sam očekivala klasičan triler, ali knjiga se na kraju pokazala kao  melodrama. Dok mi je lik Kit vrlo dobar u traženju sestre, osobnim previranjima i neshvaćanju sestrina ponašanja, lik Mari mi je malo površan. Odbaciti sve, ljubav majke i sestre koju je obožavala i započeti novi život tisućama kilometara dalje nije mi djelovalo dovoljno autentično. Istina, obitelj Bianci imala je problematičan međusobni odnos, ali nedvojbeno je bilo da su se svi voljeli. Dok se nije sve srušilo. Doslovno i preneseno. Potres je uništio obitelj. Iz ruševina nakon potresa svatko je otišao na svoju stranu. Josie u ovisnosti i obijestan mladalački život, a Kit u knjige, učenje i posao. I surfanje. To je bio zajednički nazivnik za obje sestre. To će ih na kraju ponovno spojiti.

Knjiga je pitka, zabavna. Idealna za ljeto i čitanje na moru i uz more. Lijepo su opisane valovite plaže Novog Zelanda. Toliko da poželite da ste tamo, ali ako i niste na moru, šum valova će vas pratiti cijelo vrijeme čitanja ove knjige.

Mislim da nisam mogla biti sretnija nego onda, na tom mjestu, s Dylanom i sestrom uza se, dok nam se nad glavama nadvijalo nebo i svjetlucale zvijezde.
str. 215.

Barbara ONeal Kad smo vjerovali u sirene

O piscu

Barbara O’Neal napisala je više od desetak romana ženske fikcije, uključujući nekoliko najprodavanijih knjiga na Amazonu. Njezine nagrađivane knjige objavljene su u mnogim zemljama, uključujući Francusku, Englesku, Poljsku, Australiju, Tursku, Italiju, Njemačku, Brazil, Izrael i Mađarsku. Živi u prekrasnom gradu Colorado Springsu sa svojim partnerom, britanskim sportašem.

Gdje kupiti:

Stilus

Objavljeno

Paula McLain: Kada zvijezde potamne

Nakladnik: Znanje, 2022.

Naslovnica romana Kada zvijezde potamne: ©Znanje

Prevela: Maja Klarić

Paula McLain: Kad zvijezde potamne

„Što je to mrtvi kut?“ …
„Kad ti je netko točno na ramenu, preblizu da ga vidiš.“
„To vrijedi i za ljude. Onaj tko ti je pod nosom, samo ispari. To je opasna zona, u neposrednoj blizini. Osoba kojoj najviše vjeruješ.“ (str. 20.)

Kada zvijezde potamne

Mlada detektivka Anna Hart proživljava osobnu tragediju od koje se ne može i ne želi oporaviti. Mučena krivnjom, boli, osjećajima napuštenosti i odbačenosti, vraća se u gradić Mendocino, jedino mjesto kože može nazvati domom.

Međutim, Anna tamo ne nalazi ni mir ni utjehu. U Mendocinu je upravo nestala prelijepa tinejdžerica Cameron Curtis. Idilični je gradić izbezumljen, policija pogotovo, jer ovo je prvi veliki slučaj još od Annina djetinjstva, kada je također nestala, a potom pronađena zadavljena lokalna tinejdžerica Jenny.  A njen ubojica nikada nije pronađen…

„Ovakvi se gradovi čine tako sigurnima, odvojenima od ostatka svijeta. Zapitaš se jesu li opasni.“
„Zbog svoje bajkovitosti, misliš?“
„Da. Lažna sigurnost. Prestaneš se osvrtati oko preko ramena, jer ti sve izgleda kako treba. Ništa se loše ne može dogoditi ako jarak opasava grad, zar ne? Grudobrani. Čuvari na vratima. Ali zmaj se svejedno pojavi.“ (str. 135.)

Sada, godinama kasnije, policija opet tapka u mraku te zamoli Annu, proslavljenu detektivku i stručnjakinju za nestanke djece, da im pomogne.

Zbog svog traumatičnog djetinjstva, Anna bolje od ikog razumije kako je biti nesretno, zlostavljano, usamljeno i napušteno dijete. Njene rane nikad nisu u potpunosti zarasle i zato osjeća da joj se svako nestalo dijete obraća, da govori jezikom samo njoj poznatim.

Kao da se pozivi upomoć koji beskonačno odzvanjaju atmosferom pojačavaju kad se nađu na mom putu, postanu ljepljivi. Kao da na neki način pripadaju meni, a ja nemam pravo glasa, nemam drugog izbora osim da pokušam na njih odgovoriti. (str. 29.)

Anna se uključuje u potragu za nestalom Cameron, a na površinu počinju izvirati davno zakopani duhovi. Duhovi Annina djetinjstva, duhovi Cameronina djetinjstva.

Odlučna u namjeri da spasi nestalu tinejdžericu, Anna će morati prevladati svoje strahove, nadvladati demone i oprostiti si. A to je, čini se, najteže.

Paula McLain: Kad zvijezde potamne

Krhotine istine u romanu Kada zvijezde potamne

Kada zvijezde potamne roman je toliko iskren, neposredan i bolan. Imamo osjećaj da čitamo nešto što se u stvarnosti dogodilo. To nije slučajnost, jer svi savršeni romani u sebi nose zrnce stvarnog svijeta. Baš poput svojih likova, i sama autorica Paula McLain dijete je sustava. Njezino teško djetinjstvo inspiriralo ju je na pisanje ovog romana koji poetičnim, dirljivim jezikom priča o tome što se dogodi kad nas rane, napuste i povrijede oni koji bi nas trebali bezuvjetno štititi.

Majke i očevi trebali bi biti tu. To je originalna ljudska priča, u svakoj kulturi, još od početka vremena. Moji nisu bili… Sve te ožiljke i dalje nosim… Probleme s povjerenjem, povezivanjem, identitetom, osjećaj praznine, izoliranosti, udaljenosti i očaja – napukline na duši koje se ne mogu popraviti. … Znam da svi oni koji u svojoj nutrini imaju tu rupu, samo traže načine, ponekad i cijeli svoj život, kako da je ispune. (str. 81.)

Odrastala je u udomiteljskim obiteljima i u djetinjstvu bila seksualno zlostavljana. Njeni ožiljci postali su ožiljci detektivke Hart i zato je detektivka lik kojem u potpunosti vjerujemo. 
Ako vam se čini da je ono što likovi govore i osjećaju previše stvarno, da su njihove boli i traume previše životne – to je zato što i jesu.

Drugi komadić istine koji nam se poput dijamanta pruža jest slučaj nestale djevojčice Polly Klass. Ova je dvanaestogodišnjakinja oteta iz svog doma, uz prijetnju nožem, pred očima svojih prijateljica. Njezin nestanak donio je mnoge pozitivne promjene ne samo u kalifornijski pravni sustav, već i u sam način potrage za nestalom djecom.

Više o svemu ovom OBAVEZNO pročitajte na kraju romana, u bilješci autorice.

Roman koji se sam čita

Roman Kada zvijezde potamne obuzeo me od prve stranice. Jedan je od rijetkih romana koji je u meni pobudio onaj neki osjećaj treperenja – htjela sam ga što prije pročitati i, u isto vrijeme, nikad ne završiti. Toliko je dobar! Ne samo da je stil pisanja savršen – poetičan, nježan, ranjiv, dirljiv i veoma emotivan, nego su i rečenice pametne, oblikovane tako da u vama probude jezu i zavuku vam se duboko ispod kože.

Sjećam se neke stare priče o duhovima…, o tome kako vrag otima duše tako da ih otvoreno zatraži. Nije lopov već majstor manipulacije. Prava opasnost, barem u toj priči, nije vrag kao takav, već nemogućnost spoznaje da ga možeš odbiti.
To je najtužniji dio cijele priče, i susrećem ga uvijek iznova. To kako neke žrtve ne mogu niti šapnuti ne u sebi. Zato što ne vjeruju da moraju spasiti vlastiti život.
(str. 36.)

Ne mogu vam dovoljno dobro opisati osjećaje koji su me prevladavali dok sam čitala. Već u prvom poglavlju jasno je da s detektivkom Hart nešto nije u redu i ta se nit provlači gotovo do kraja. Osim toga, imamo djevojke koje nestaju bez traga, ali i odjek davnog slučaja koji je potresao djetinjstvo detektivke Hart i svih njenih prijatelje. Tu su još i zagonetni odnosi u sadašnjosti, zlostavljanje djece te lekcije o preživljavanju koje se Anna učila u udomiteljskoj obitelji.
Sve te niti duboko su isprepletene, a čitatelj ih mora rasplesti i saznati što se sve dogodilo, nekada i sada.

Već dugo nisam naišla na roman koji se sam čita. Ovo je jedan od tih i od mene imate najsnažnije preporuke.
Ovo će mi, sigurna sam, ostati jedan od najboljih romana pročitanih u 2022. godini!

Paula McLain: Kad zvijezde potamne

Ostali naslovi ove autorice:

Paula McLain američka je književnica, poznata po romanima Gospođa Hemingway, Dosegnuti sunce i Ernest i ja.

Gdje kupiti roman Kada zvijezde potamne:

Znanje

Objavljeno

Nita Prose: Sobarica

Nakladnik: Stilus knjiga 2022.

Naslovnica romana Sobarica: ©Stilus
Preveo: Dražen Čulić 

Nita prose Sobarica

Ne znam je li me ovaj roman oduševio ili iznervirao. Mislim da je jedno i drugo. Oduševio me stil i toliko dobro portretiran lik sobarice Molly Grey, i psihološki i fizički izvanredno nijansiran, što se u popularnoj književnosti  ne viđa često. Istovremeno, ovaj me lik toliko nervirao cijelo vrijeme čitanja da bih je najradije prodrmala, stresla i rekla joj: „Pa dobro, što je tebi, ženo?

Zbog svega toga mislim da je romanom Sobarica autorica napravila uistinu odličan posao.

Istina nije uvijek najviši ideal, katkad je treba žrtvovati da se spriječi širenje boli na one koje voliš. str. 175.

Ona je samo sobarica

Molly  Gray, 25-ogodišnja je djevojka koja radi kao sobarica u prestižnom Regency Grand hotelu. Ona je sve samo ne obična osoba. Drugačija je od većine hotelskog osoblja jer se nigdje ne uklapa, nema bliskih prijatelja i ne zanimaju je hotelski tračevi. Čak se na trenutke čini malo i autistična jer ne zna prepoznati izraze lica, geste, mimiku, a njezina nesocijaliziranost pospješuje da djeluje hladno  i distancirano. Molly sebe doživljava samo sobaricom – zašto bi je itko trebao primijetiti? Njezino je da čisti, radi i ignorira sve ekscentričnosti i tajne gostiju. U svom poslu, njegovoj rutini i strogo propisanim pravilima, dvadeset petogodišnja Molly svejedno neizmjerno uživa.

Čista kuća, čisto tijelo i čisto društvo. Znaš li kamo to vodi? Kamo to vodi, bako? Do čiste savjesti. Do dobrog, čistog života. Str. 70.

Charles Black je mrtav

Ali sve se mijenja onog dana kada Molly otkrije mrtvo tijelo ozloglašena gosta, Charlesa Blacka. Nered koji je on napravio u svom životu teško je očistiti u okviru jedne hotelske sobe. Ali Molly je pobornica istine pod svaku cijenu. Premda najčešće  krivo procjenjuje karaktere gostiju, kao i ljudi s kojima radi, a još je uz to temeljito počistila bogataševu sobu da nije ostao ni jedan jedini trag,  Molly odluči slijediti intuiciju  i saznati tko je u stvari bio Charles Black. Ali na taj način i sama postaje osoba interesantna policijskim istražiteljima.

Moramo biti bambus. Moramo se naučiti savijati i prilagođavati životu. str. 90.

Dojam o djelu

Priča je ovo o neobičnoj ženi koja živi po još neobičnijim pravilima. Radi ono što se od nje zahtijeva – čisti u vrhunskom hotelu, praktički nevidljiva, jer ona je „samo sobarica“. Ali posao  sobarice je ono u čemu Molly istinski uživa. Rutina i strogo određeni raspored aktivnosti daju Molly osjećaj pripadanja i sigurnosti. Ako se nešto dogodi izvan te rutine, Molly je uplašena, nesigurna i vrlo ranjiva. Rutina je ta koja održava Molly u životu. I nevidljivost.

Ali život jer odlučio promijeniti karte. Pronalaženje mrtvog  gosta nešto je što je uzbibalo Mollynu rutinu. I ne samo to. Događaj je izložio Molly javnosti. A to je za nju katastrofa.

Izvrsno napisan roman Sobarica povest će vas na jedinstveno putovanje. Putovanje čiste duše. Spoznaje da nije uvijek sve jasno, crno ili bijelo. Ponekad su stvari i sive. Ponekad treba učiniti nešto drugačije, izvan rutine, što inače nikad ne biste učinili, ako znate da će u konačnici stvari ispasti bolje.

Priča je to o neobičnoj ženi koja se oslanja samo na sebe u surovom svijetu koji je okružuje. Njezina naivnost vam ponekad strašno ide na živce (bar meni), ali sve u svemu knjiga je zabavna, sa snažnim glavnim likom kojeg ćete pamtiti. Jedva čekamo ekranizaciju!

Nita Prose Sobarica

O autorici

Nita Pronovost piše pod pseudonimom Nita Prose. Potpredsjednica je i direktorica u tvrtki Simon & Schuster u Torontu. Roman Sobarica vrlo je brzo nakon objavljivanja postao bestseler. Prava za holivudsku ekranizaciju s Florence Pugh (“Male žene”, “Black Widow”) u naslovnoj ulozi kupio je Universal Pictures dok je roman još bio u rukopisu. Roman koji je na engleskom objavljen u siječnju 2022. te otad ne silazi s top-ljestvica najprodavanijih knjiga diljem svijeta itekako je opravdao status jednog od najviše očekivanih prvijenaca godine.

Drugi nastavak serijala o omiljenoj nam sobarici Molly zove se Gost iznenađenja, a treći Tajna iz dnevnika.

Gdje kupiti:

Stilus knjiga

Objavljeno

P.J. McKay: Vrijeme otkrivanja

Nakladnik: Znanje, 2022.

Naslovnica romana Vrijeme otkrivanja: ©Znanje

Prevela: Ružica Matić

…naše su tajne samo ožiljci – dio su nas, ali ne smijemo dopustiti da nas definiraju. … Tek kad otkrijemo svoje tajne, možemo si dopustiti slobodu da budemo ono što stvarno jesmo. (str. 326.)

P.J. McKay: Vrijeme otkrivanja

Vrijeme otkrivanja – 1958.

Osamnaestogodišnja Gabrijela s obitelji živi u Veloj Luci na Korčuli, u maloj ribarskoj zajednici koja ju iz dana u dan sve više guši. Od života želi više nego udati se i imati djecu, no patrijarhalni sustav u kojem odrasta, a kojem itekako pripada njen otac, ne dopuštaju joj ni najmanju pomisao na to.

Ono što Gabrijela, od milja zvana Jela nikako nije očekivala jest da će, osramoćena i od obitelji odbačena, biti prognana na Novi Zeland. Tamo će raditi kao kućna pomoćnica Roku, sinu očeva prijatelja i od svih kriti tajnu koja nikako ne smije izaći na vidjelo.

Ova zemlja izgledala mi je ispeglano, spljošteno, i u tom trenutku dala bih sve da mogu vidjeti oštre vapnenačke planine svoje domovine kako se uzdižu iz mora poput divovskih monolita. (str. 19.)

Mlada Jela nije ni sanjala da će biti primorana ostaviti sve svoje i živjeti u nepoznatom svijetu, okružena nepoznatim ljudima i običajima.

„Prošle smo godine nabavili hladnjak. … Jesi li ga vidjela…?“
Kimnula sam glavom… pokušavajući sakriti nelagodu. Nisam htjela priznati da sam u strahu odskočila kad sam nešto ranije na putu do WC-a naišla na sanduk koji je izgledao poput lijesa, i zujao. (str. 27.)

Vrijeme otkrivanja – 1989.

Gabrijelina kći Luisa odlučna je u istraživanju svojih jugoslavenskih korijena. Muči je što njena majka ne priča sa svojom obitelji te majčina tajanstvenost kada ju se o tome pita. Luisa je sigurna da njena majka Jela nešto krije, nešto veliko i mračno, dovoljno teško da više nikad ne progovori sa svojim ocem i bratom te da se nikada ne vrati na Korčulu, čak ni u posjet.

I tako Luisa, u pratnji poznanice Bex, kreće na backpacking putovanje svijetom, čija će zadnja postaja biti Jugoslavija – i Korčula. Kada tamo napokon stiže, šokirana je zaostalošću i zemlje i ljudi, no to nije najgore što će joj se tamo dogoditi.

Jugoslavijom tinjaju nemiri i u zraku se osjeća rat. Ljudi su pogođeni inflacijom, osiromašeni, kruti, izgubljeni. To mjesto je sve ono što Luisa uopće nije očekivala.

Kad stigne na Korčulu, bez Bex, slomljena, povrijeđena i izmučena, Luisa počinje put iscjeljenja.

Novi Zeland uvijek će biti Luisin dom, ali njezino obiteljsko stablo prvi je korijen pustilo u Jugoslaviji, u Dalmaciji, sidro su bacili na ovom negostoljubivom tlu. Iako su se grane toga drveta protegnule jako daleko, ona je svejedno jedna od tih grana. Ovo mjesto čini je posebnom. (str. 230.)

P.J. McKay: Vrijeme otkrivanja

Mamac za (hrvatske) čitatelje

Od romana Vrijeme otkrivanja imala sam ogromna očekivanja. Neka su ostvarena, neka nisu… Počet ću recenziju tako što ću reći da mi se cijela zamisao svidjela. Priča o Jugoslaviji, odnosno, ako uzmemo u obzir najveći dio mjesta radnje, o Hrvatskoj, koju je napisala strana autorica dovoljan je mamac za čitatelje s ovog područja.

Osim toga, svatko tko je ljubitelj obiteljske drame naći će se zaintrigiran pričom o obiteljskim tajnama, osramoćenoj i protjeranoj djevojci, kćeri koja želi razmrsiti prošlost svoje majke… Tako sam se i ja našla itekako zainteresirana za ovu dramu koja svoje niti plete između mjestašca na Korčuli i grada na Novom Zelandu, tijekom tridesetak godina dvadesetog stoljeća, između dva rata čiji su kraj i početak, iako u pozadini, itekako utjecali na radnju.

Nedostajanje

Vrijeme otkrivanja roman je koji ima puno kvaliteta. Jedna od njih svakako je opisivanje Gabrijeline rodne Korčule. Ona svoje mjesto vidi kao zbroj svih osjetila. Vela Luka za Jelu nije samo ono što vidi i čuje. Tu su i mirisi, okusi i osjećaj na koži koji ima njezino rodno mjesto.

Zato, kad se nađe bačena u novu zemlju i novi grad, sve ono što je prije uzimala zdravo za gotovo sada joj fali.

Zastala sam i duboko udahnula, vječno se na dajući dašku mora. Nisam znala koliko čovjeku može značiti miris nekog mjesta, kako ću očajnički željeti čuti more, omirisati ga i osjetiti kako mi sol pecka kožu. (str. 39.)

Jelina čežnja za rodnim mjestom, njena ljubav prema njemu i istodobno, prezir prema toj maloj, učmaloj, siromašnoj sredini najljepši su trenuci i najsnažnije rečenice ovog romana.

Spisateljica se izvrsno dotiče i patrijarhata koji i dan danas, u mrvičicu ublaženoj varijanti, vlada većinom ovih naših prostora. Lijepo je opisano društvo u kojem muškarci uvijek vode glavnu ulogu pa makar i ne bili u pravu. Sve što je muško vrijedno je poštovanja, sve što je žensko tu je da šuti i trpi.

Kad se nađe na Novom Zelandu, Jela uviđa da nisu svi muškarci poput njezina oca i brata, te da postoje žene koje, uz prstohvat obijesti, nose mini suknje i odjeću peru u perilici.

P.J. McKay: Vrijeme otkrivanja

Ima li mjesta za napredak?

Vrijeme otkrivanja roman je prvijenac autorice P.J. McKay i to se u određenim segmentima primjećuje. Na primjer, izvrsna ideja donesena je na pomalo dosadan način, neprestanim pripovijedanjem. Nisam pisac i nikad to neću biti, no kao profesorica jezika i književnosti uvijek učenicima savjetujem da miješaju pripovjedne tehnike jer tako priča postaje dinamična, brza, zanimljiva. Samo pripovijedanje, ma koliko god atraktivna bila tema, uspavljuje čitatelja.

Neke su rečenice divno oblikovane, slikovite, gotovo lirske, dok su druge isforsirane, kao da nasilu trebaju biti poučne. Ista stvar mi je i s nekim situacijama koje su se dogodile Jeli i Luisi, majci i kćeri. Dok su jedne opisane vjerodostojno, druge su naivne i potpuno nevjerojatne.

Da zaključim. Tema je odlična, pogotovo Jelina strana priče koja je živopisna, teška, ajmo reći čak i šokantna i tjera na razmišljanje. Luisin mi se dio manje svidio jer mi se njen lik nije svidio, no ima akcije i u njezinoj strani priče. Stil pisanja nije mi u potpunosti sjeo i bio mi je malo naporan.

Ipak, unatoč tom beskrajnom pripovijedanju, roman sam dosta brzo pročitala jer me vukao – ne znam kako to drugačije objasniti. Doista sam htjela saznati Jelinu priču, više nego Luisinu, i vidjeti je li u dalekom svijetu pronašla sreću. Htjela sam istražiti njezine tajne toliko da sam došla u napast preskočiti Luisin dio i odmah nastaviti s Jelom. Naravno, nisam to učinila i na kraju mi je bio drago, jer je osjećaj iščekivanja otkrića tajne romanu dao dozu napetosti.

Za čitatelje čiji su poroci duboko zakopane sramotne tajne prošlosti, obnova ranjenih obiteljskih veza te ruralna sredina u kojoj ljudi sami sebi onemogućavaju napredak, Vrijeme otkrivanja bit će pun pogodak i pravi užitak za čitanje.

Ostali naslovi ove autorice:

P.J. McKay je inspiraciju za pisanje svog debitantskog romana, Vrijeme otkrivanja, dobila na svom backpacking putovanju bivšom Jugoslavijom 1989. godine. Naravno, u pisanju su joj puno pomogli i pripadnici novozelandske hrvatske zajednice, koji su joj dali dragocjen uvid u život, običaje, probleme, strahove i nade hrvatskih imigranata na Novom Zelandu.

Gdje kupiti roman Vrijeme otkrivanja:

Znanje

Objavljeno

Chevy Stevens: Mračne ceste

Nakladnik: Znanje, 2022.

Naslovnica knjige Mračne ceste: ©Znanje

Chevy Stevens Mračne ceste

Autocesta koja prolazi gradićem Cold Creek proteže se gotovo osamsto kilometara kroz divljinu Britanske Kolumbije, sve do obale Tihoga oceana. Mlade žene ondje već desetljećima nestaju i do danas nijedan ubojica nije priveden pravdi. Svi koji su živjeli u Cold Creeku znali su za opasnu autocestu. Roditelji su upozoravali svoju kćerke da ne stopiraju i da noću same ne prolaze ovim opasnim područjem. Na to su upozoravali  i ogromni jumbo plakati postavljeni uz cestu s fotografijama žrtava. A ipak, ubojstva su se nastavljala…

Imale smo tu sposobnost, pojaviti se pa opet nestati. Ne uvijek svojom voljom.
str. 372.

Hailey

Hailey McBride mlada je djevojka koja je, nakon sumnjive očeve smrti, nastavila živjeti sa svojom tetkom i njezinim mužem, policajcem Vaughnom. Život s Vaughnom je sve samo ne lak. On je čovjek koji uzima zakon u svoje ruke kako mu se prohtije, kako u službi, tako i u svojoj kući. Hailey sve to teško podnosi, ali nema izbora. Kuću u kojoj je Hailey živjela s ocem tetka želi prodati, a Vaughan je kontrolira braneći joj  izlaske i druženje, a ne da joj ni da radi. Promatrajući Vaughana, Haily primjećuje da on nije moralan lik kakvim se prikazuje.

Nakon što Vaughan terorizira njezinog prijatelja Johnnyja, a prijateljica Amber biva pronađena mrtva, okrutno mučena na autocesti koja prolazi Cold Creekom, Hailey bježi u skrivenu očevu kolibu u planini kako bi odande pratila događaje i slijedila ubojicu. Otac ju je naučio da poštuje prirodu, da živi i preživi u divljini. Shrvana tugom zbog iskrene ljubavi prema Amber, Hailey prati što se događa na autocesti i u gradiću.


Priča nam je svima ista, premda su naši ubojice različiti, i želimo vam ispričati svoje tajne. No u tome je problem sa šapatom. Str. 7.

Beth

Beth Chevalier dolazi u Cold Creek kako bi upoznala mjesto gdje joj je ubijena sestra i istražila okolnosti njezine smrti. Zapošljava se kao konobarica na istom mjestu u lokalnom kafiću u  kojem je radila i Amber. Roditelji vjeruju da ona marljivo studira u drugom gradu, ali Beth nema mira. Mora doznati što se dogodilo Amber. Upoznaje Johnnjya  i ostale mještane, a policajac Vaughn čini Beth uplašenom i nervoznom. Riskirajući da i sama postane žrtvom, sve je bliže otkrivanju istine…

Dojam o djelu

Mračne ceste je, nakon romana Nikad ne znaš, drugi roman ove autorice koji sam pročitala. Svidjelo mi se što je inspiriran stvarnim događajima na zloglasnoj  ‘Autocesti suza’ (Trail of Tears) u Sjevernoj Britanskoj Kolumbiji, o čemu postoji bilješka i same autorice na kraju romana.

Roman priča u prvom dijelu Hailey, a u drugom Beth, a između su šapati mrtvih žena koji traže rješenje i otkrivanje svojih ubojica kako bi pronašle mir.

Priča je snažna i s autentičnim backgroundom lokalnog gradića u kojem se svi poznaju i u kojem jedni provode red, a drugi ga krše. Samo, nisu nužno uvijek oni koji provode red pozitivci, a ovi potonji negativci.

Autorica je lijepo zamislila zaplet i prvi dio knjige mi je zapravo fantastičan. A onda, u drugom mi se dijelu kao malo umrtvila radnja, dugo se ništa konkretno ne događa. Pa i sam je kraj mogao biti razrađeniji, bar kad se radi o portretu serijskog ubojice i njegovim motivima. U svakom slučaju, zbog izvrsnog prvog dijela knjige s puno akcije i dobro zamišljene priče koja se oslanja na stvarne događaje, dajem knjizi vrlo dobru ocjenu.

Chevy Stevens Mračne ceste

O autoru

 Chevy Stevens uspješna je kanadska autorica čiji je debitantski roman Nestala bez traga osvojio nagradu International Thriller Writers Award for Best First Novel. U izdanju Znanja objavljeni su još i romani Nikad ne znaš, Ne napuštaj me, te najnoviji Mračne ceste, kojima se potvrdila kao jedna od najpoznatijih spisateljica trilera današnjice.

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

John Hart: Željezna kuća

Nakladnik: 24 sata d.o.o., 2017.

Naslovnica romana Željezna kuća:©24 sata d.o.o.

John Hart: Željezna kuća

Željezna kuća

U domu za nezbrinute dječake Željezna kuća odrastaju braća Michael i Julian.

Usred doline nalazila se zgrada. Bila je sačinjena od cigle i kamena i prostirala se na tri kata. Imala je dva odvojena dugačka krila s obje strane glavne građevine. Jedno krilo bilo je potpuno mračno, prozori prazni, poneki prekriveni daskama. Dalje su se pružale manje građevina i nesređeno dvorište. Među zgradama su se kretale pognute osobe. Sitne. Djeca. (str. 46.-47.)

Okruženi nebrigom, nasiljem i svakojakim okrutnostima, Michael se bori šakama, snagom i hrabrošću, a Julian bježanjem i vjerom u starijeg brata.
I taman kada im je sve trebalo krenuti u dobrom smjeru, Julian ubija drugog dječaka – posebno okrutnog štićenika doma. Želeći zaštititi brata, Michael preuzima krivnju i bježi.

Godinama kasnije, Michael je iskusni plaćenik njujorške mafije. Svojom spretnošću, hrabrošću, pameću i snagom popeo se gotovo do samoga vrha.

Bio je borac i ubojica, princ ulice kojeg su se ostali toliko bojali da je rijetko bio prisiljen ubijati. Njegova je pojava bila sasvim dovoljna. Njegovo ime. Prijetnja koju je to ime predstavljalo. (str. 21.)

Kada se zaljubi u lijepu Elenu, želi vam iz organizacije što mu nakratko i uspijeva.

No Michaelova je sloboda kratkoga vijeka. Šef mafije koji mu je dao slobodu umire, a njegov sin, oduvijek ljubomoran na Michaela, želi osvetu.

Mafija ne bira sredstva želeći natjerati Michaela da pati. Najokrutniji ubojice kreću u lov.

Michael mora zaštititi one koje voli. Ne samo Elenu, već i brata kojega je davno izgubio.

Bježeći od mafije, Michael se upliće u neobičnu, ali i opasnu obiteljsku situaciju svog brata. Pojavljuju se tragovi koji ga vode do istine o vlastitom podrijetlu.

A svi tragovi vode natrag u Željeznu kuću…

John Hart: Željezna kuća

Obiteljske tajne

Michael i Julian braća su rođena s jedva godinu dana razlike. Oduvijek su u domu Željezna kuća gdje trpe različita zlostavljanja i okrutnosti većih i zločestijih štićenika doma.

Michael je jači i snažniji, no na Julianu, i psihički i fizički slabijem, dom ostavlja velike traume od kojih se ne uspijeva oporaviti niti dvadeset godina kasnije.

Crnilo je bilo poput otoka, a ako ostane na njemu, ništa mu neće moći nauditi. Sam je stvorio taj otok kako bi mogao otići tamo kad stvari postanu gadne, ili strašne, ili teške. Otok je bio siguran i samo njegov. (str. 121.)

Iako su desetljećima razdvojeni, čim Michael shvati da će mafija krenuti na Juliana kako bi naudila njemu, kreće k bratu i napravit će sve da ga zaštiti, kao i godinama prije.
Međutim, Julianova je obiteljska situacija komplicirana. Otac je nezainteresirani političar koji u svemu vidi samo svoj dobitak ili gubitak. Majka je pretjerano zaštitnički nastrojena žena mutne prošlosti, a tu je i njezin tjelohranitelj koji o svemu zna više nego što bi trebao.

Kada se zaredaju ubojstva, a Elena pobjegne grozeći se Michaelove ubilačke naravi o kojoj nije ništa ni znala ni slutila, Michael shvaća da se upetljao u priču puno dublju od one početne.

Sve je nekako povezano – njegova prošlost i njegova sadašnjost.

Da riješi jedno, morat će se potruditi raspetljati drugo. No tajne se prošlosti ne daju razmrsiti tako lako.

Na svijetu je bilo i vještijih ubojica od Michaela. Nije mogao pogoditi metu s nemoguće udaljenosti niti se bavio eksplozivima, trovanjem ili masovnim ubojstvima. U ovaj je posao ušao boreći se za vlastiti život i u tome je bio dobar. … Još kao dijete shvatio je da je bolje biti okrutan nego blag; brz umjesto spor. Naučio je krasti, spletkariti, ranjavati; bio je to njegov talent – snaga uma. (str. 34.)

John Hart: Željezna kuća

Željezna kuća – roman koji iznenađuje

Moram priznati, naslovnica romana Željezna kuća isprva me baš odbijala i uporno sam odugovlačila čitanje. Naravno, još se jednom pokazala istinitom ona Ne sudi o knjizi po koricama.
Željezna kuća klasični je John Hart – krimić koji se napeto čita od početka do kraja! Dakle, nije to triler koji će se zezati s vašom glavom, ali je itekako dobar akcijski krimić koji ne možete prestati čitati jer glavni lik ili bježi, ili saznaje tajne iz prošlosti ili pokušava spasiti ovog ili onog… Ta njegova nastojanja toliko su zanimljiva da nikako ne odlažemo roman!

Većina mi se likova svidjela jer su jako dobro okarakterizirani, pogotovo siroti Julian čiji su strahovi i traume detaljno i vjerodostojno opisani. Ispod površine svakog lika krije se nešto više i to mi je super jer nitko nije onakav kakvim se čini na prvi pogled.
Osim Michaela koji je klasični akcijski junak. Sposoban za sve, spretan, mentalno jak, dosjetljiv… S druge strane, ima nježno i neiskvareno srce, Elenu voli svim srcem i želi joj osigurati dobar i pošten život.

Postoji razlika između ljubavi i uspomene na ljubav. Uspomena je topla, ali beznačajna. Voljeti nekoga znači da ćeš sve učiniti za tu osobu. Spaliti mostove. Srušiti kuće. Zbog ljubavi je normalan život nevažan. (str. 157.-158.)

Elena je, s druge strane, meni bila strašno iritantna. Cmoljava, neodlučna, nesposobna misliti dva koraka unaprijed. Ipak, koliko god me iritirala, sve jedno sam navijala za nju i Michaela. Ah, ta ljubav!

Dosad sam pročitala četiri Hartova romana i ovaj mi je, zasad, najdojmljiviji.

Brz, napet, pun akcije. Ako volite takve romane, navalite!

Ostali naslovi ovog autora:

Romani nisu povezani, poredala sam ih prema godini izlaženja, od najstarijeg do najnovijeg.

Gdje kupiti roman Željezna kuća:

webshop Znanje

I dosad smo čitale romane slične tematike – škicnite našu recenziju romana Siroče X Gregga Hurwitza.

Objavljeno

David Deida: Plava istina

Nakladnik: Hena com ,2022.

Naslovnica knjige Plava istina: ©Hena com

David Deida plava istina

Plava istina u izdanju Hene com duhovni je vodič za život i smrt te ljubav i seks. Knjiga je to koja ne daje recept niti dijagnozu za bilo koji zdravstveni, psihološki, duhovni ili seksualni problem, no unatoč tome, može se rabiti kao knjiga mudrosti te izvor savjeta . Autor je poklonik Dzogchen tibetanskog budizma koji traži utočište u budnosti i prakticiranju svjesnosti u svakom čovjeku. Svaka osoba ima jedinstvene potrebe i treba pronaći pravi način za ostvarenje autentičnosti.

Mostovi između istoka i zapada

David Deida gradi mostove između drevnih i suvremenih tradicija mudrosti. Premda se čini da su drevna učenja u današnjem užurbanom svijetu nešto potpuno neprimjenjivo, ova knjiga nam kazuje da je to ipak moguće. Tibetanska duhovna vjerovanja i tradicije pojavljuju se u jednostavnim oblicima kojima je srž čista emocija ljubavi.

Emocija ljubavi u sadašnjem svijetu

Otvoreni smo ili zatvoreni za emociju, kaže nam David Deida. Uvijek čekamo pravi trenutak da pustimo neku emociju. A pravi trenutak nikako ne dolazi. To je zato jer je pravi trenutak upravo sada, a ljudi ga ne znaju prepoznati.

Svaki trenutak najvažniji je trenutak vašeg života. str. 20.

Zato prestanimo birati trenutak. Pustimo emociju neka krene u svijet. Otvorimo srce neka krene u svijet bez strahova, stresova i nezadovoljstva.

Emociju, po Davidu Deidi, možete promijeniti na duhovnom polju, razmišljanjem, meditacijom, kontemplacijom, ali i fizičkom radnjom, mijenjanjem položaja tijela, stvaranjem ugode svom tijelu.

Autor savjetuje: Ničemu se nemojte odupirati i ne čekajte savršeni trenutak Ili okolnosti.

Volite sebe

Osjetiti tko vi jeste prvi je korak; idući je živjeti u skladu s vlastitim identitetom.
str. 63.

Razmišljanje o sebi i svom identitetu po Deidi je pola uvida vaše duhovne prakse. Druga polovica je naučiti živjeti s tim u skladu. Sposobnost da se otvorite može se vježbati. Vaše misli su mediji za pokazivanje ljubavi. Vi odabirete davati ljubav i otvorenost i premda ne možete znati kako će to drugi ljudi primiti, vi ste dali najbolje od sebe.

Deida ne umanjuje stanja lijenosti, osrednjosti, površnosti. Ona se događaju svima. Ali branimo se strpljenjem, dobrotom i podrškom koji poništavaju potonje. Tako dolazimo u ravnotežu.

Da bismo osjetili emociju ljubavi, moramo pustiti sebi da osjetimo bol, tugu i strah. Te emocije puštamo kroz sebe, ali ih moramo naučiti samosmirivati te otvarati put čistoj emociji ljubavi.

Dojam o djelu

Mnoge su rečenice i misli u ovoj knjizi pozitivne i lijepe. Nadahnut Tibetanskim učenjem, David Deida napisao je knjigu koju čitate sa zanimanjem, ali i sa zabavom. Zanimanje se javlja kod načina kao Deida tumači Buda-prirodu kao esenciju svakog trenutka sadašnjosti. Taj način je tako dalek nama koji smo u velikoj mjeri orijentirani prema zapadnjačkom načinu i stilu života. Takva razmišljanja nama su teško primjenjiva. Deida daje zabavne savjete koji su vezani za pojam otkrivanja vlastite seksualnosti koji su me, moram priznati, nasmijali. Savjet da se ne suzdržavamo kod otkrivanja seksualnosti i ponudimo seks kao lijek, izmamit će smiješak svim čitateljima, pogotovo predstavnicima muškog roda.

Premda su mnoge autorove rečenice potpune istine, većini ljudi učinit će se da nismo u istom vlaku. Deida je poklonik otvorenosti, svjetlosti i ljubavi, otvorene i nesputane seksualnosti. Sve ono što, htjeli mi to ili ne, zapadna civilizacija polako zatire svojim načinom života pa ako hoćete, i civilizacijskim tekovinama koje nesputano pokazivanje emocija ne potiče, već upravo suprotno, sputava ih (ili ih paradoksalno dekadentno naglašava) nalazi se u ovoj knjizi.

Ali eto, Plava istina dobar je podsjetnik da neki ljudi na ovoj planeti razmišljaju  drugačije.

David Deida Plava istina

O autoru

David Deida smatra se jednim od najrevolucionarnijih i najprovokativnijih duhovnih učitelja današnjice. Njegova učenja i knjige o radikalno praktičnoj duhovnosti imaju niz poklonika diljem svijeta.

Njegove knjige prevedene su na više od dvadeset i pet jezika i preporučuju se za čitanje na sveučilištima, radionicama te muškim i ženskim grupama koje se bave duhovnim rastom. Mnogi ga drugi autori citiraju kao vrijedan izvor za duhovnu transformaciju.

Gdje kupiti

Hena com

Objavljeno

Liz Moore: Rijeka svjetla i tame

Nakladnik: Znanje, 2022.

Naslovnica romana Rijeka svjetla i tame: ©Znanje

Liz Moore: Rijeka svjetla i tame

Rijeka svjetla i tame

Na ulicama okruga Kensington, u gradu Philadelphiji, dvije nekad nerazdvojne sestre Mickey i Kacey Fitzpatrick sada se nalaze na suprotnim stranama.
Mickey je policajka, a Kacey ovisnica.

Službeno, Kacey i ja ne razgovaramo. To traje već pet godina. Tijekom tih pet godina bilo je nekoliko rijetkih prilika – tri, da budem precizna – u kojima sam morala s njom službeno razgovarati jer smo došle u situaciju u kojoj sam ja bila policajka, a ona osumnjičena osoba. (str. 76.)

I premda ne razgovaraju, starija sestra Mickey oduvijek pazi na mlađu Kacey – patrolira ulicama i obilazi uglove na kojima Kacey radi sve kako bi si priuštila sljedeći šut.

No Kacey odjednom nestaje, u isto vrijeme kada se u kensingtonskom okrugu pojavljuje serijski ubojica koji ubija ovisnice i prostitutke.

Mickey počinje uspaničeno tražiti mlađu sestru, a uskoro joj postaje jasno da ne može vjerovati čak ni onima za koje je vjerovala da su joj najbliži.

Svojski sam se trudila zanemariti tiho zujanje koje me pratilo svakog dana. Kao da je u pozadini zvonilo neko tiho, upozoravajuće zvono. Nisam ga htjela slušati. Htjela sam da sve ostane onako kako je bilo. Više sam se bojala istine nego laži. Istina bi promijenila okolnosti mojeg života. … Bila sam sretna s laži. (str. 229.)

Nekada i sada

Rijeka svjetla i tame ispripovijedana je glasom starije sestre Mickey, no ta priča nije pristrana. Mickey realno govori o samoj sebi, svojim manama i vrlinama, pogrešnim koracima, dobrim i lošim stvarima koje je napravila iz ovih ili onih razloga.

Jesam li jadna? Vjerojatno jesam, na neki način. Tvrdoglava sam k’o mazga i teško prihvaćam pomoć, čak i kada bi mi dobro došla, a znam biti i plašljiva. Neću se baš prva baciti pred metak za kolegu, niti ću baš prva izjuriti na prometnu ulicu kako bih uhvatila bjegunca. Znači, bez love jesam. Jadna jesam. No glupa nisam. Definitivno nisam glupa. (str. 12.)

Isto tako, sve što saznajemo o nestaloj Kacey, saznajemo iz riječi njene starije sestre.

No, priča ne teče samo u sadašnjosti. Mickey nam pripovijeda o njihovom teškom djetinjstvu, o odrastanju bez roditelja koje je odnijela droga, o baki koja se za njih brinula s premalo ljubavi, previše usmjerena na golo preživljavanje, o različitim stazama koje su sestre naposljetku odabrale.

Putujući između prošlosti i sadašnjosti, otkrivamo davno zakopane tajne i otvaramo već zarasle rane.

Liz Moore: Rijeka svjetla i tame

Neživi – a likovi

Osim sestara, napadno je to koliko nežive stvari, da se tako izrazim, sudjeluju u radnji, gotovo kao da su i one likovi.

Prva takva stvar je droga. Čitavu radnju pokreće zlo koje od prvog njihova udaha obilježava živote sestara Fitzpatrick. Jedna se sada protiv njega bori, a druga mu se u potpunosti prepušta.

Toga sam dana otkrila tajnu: nitko od njih ne želi biti spašen. Svi žele ponovo potonuti k zemlji, nastaviti spavati. Kad ih se oživi, svima je lice prepuno mržnje. Kao policajka, vidjela sam taj izraz… stojeći za leđima kakvog jadnog bolničara čiji je posao bio da ih vrati iz mrtvih. Isti je to izraz lica koji sam toga dana vidjela na Kacey… (str. 34.)

Spisateljica predivnim riječima, dirljivo, a opet realno, brutalno i živopisno, opisuje bitku s drogom, bitku koja se širi na cijeli okrug. Droga nas prati od prve stranice, kad čitamo popis ljudi koje je droga uzela iz Mickeyina života, do posljednje, koja je toliko potresna (i višeznačna) da vam ostavljam da je sami doživite, bez mog uplitanja.

Drugi neživi lik je okrug Kensington. Tako je dobro i detaljno opisan, potpuno uklopljen u radnju i mi čitatelji osjećamo kao da smo tamo.

Većina trgovinskih transakcija u Kensingtonu (onih povezanih s drogama i seksom) započinje u jednoj od te dvije ulice, a završava… u jednoj od napuštenih kuća ili zgrada u pokrajnjim ulicama četvrti. Uz glavnu se ulicu nalaze lokali… Otprilike trećina izloga i ulaza u lokale zatvorena je daskama. (str. 15./16.)

U njemu žive dvije krajnosti – ovisnici, prostitutke, dileri, lopovi i ubojice, najniži sloj društva koji se skriva u napuštenim kućama prozora zakucanih daskama, kojima se širi miris truleži, izmeta i smrti.

I onaj drugi, viši srednji sloj koji se polako naseljava u novoizgrađene stambene komplekse i osvaja svoje mjesto pod suncem Kensingtona.

Rijeka svjetla i tame – potresna priča o svemu

Dugo sam odgađala čitanje romana Rijeka svjetla i tame jer iskreno (i po običaju), naslovnica me strašno odbijala. Ipak, vidjela sam da je puno blogera hvali pa sam se bacila na posao i – knjiga je stvarno dobra! Na trenutke autoričin stil podsjeća na uspješnice Karin Slaughter, a svi znamo koliko ja nju volim!

Rijeka svjetla i tame doista je sjajan roman – roman o svemu. Nije to samo kriminalistička priča o potrazi za ubojicom koji iskorištava najranjivije članove društva. To je i obiteljska drama koja prati propast obiteljskih veza, tajne koje se skrivaju po podrumima, izoliranost od rođaka, loše odluke koje prate glavne likove…

Još od djetinjstva imam jednu lošu naviku. Bježim od onoga s čim se ne mogu suočiti, okrećem se od onoga zbog čega se stidim, skrivam se od toga radije nego da se pozabavim time. U tom sam smislu kukavica. (str. 130.)

Premda je i krimi-dio jako dobar, napet i s par izvrsnih, neočekivanih obrata, ovaj obiteljski dio puno je jači. Izmjene prošlosti i sadašnjosti romanu od petsto stranica ne samo da daju dinamičnost, nego i dubinu. Likovi sestara Fitzpatrick postaju stvarni, opipljivi, razumijemo ih jer znamo što su sve prošle i zbog čega su takve kakve jesu.

Preporuka? Možda sam pristrana jer ovaj roman pogađa moj književni ukus, ali – pročitati. Rijeka svjetla i tame možda vas se neće dojmiti samom fabulom, ali način na koji nam je spisateljica donosi životan je, zanimljiv i potresan. Unatoč obujmu, brzo se čita, drži pažnju i budi interes čitatelja. Meni je bila jako, jako dobra. Ako volite napete obiteljske priče upletene u potragu za ubojicom, Rijeka svjetlosti i tame mora na vašu listu za čitanje!

Liz Moore: Rijeka svjetla i tame

Ostali naslovi ove autorice:

Liz Moore američka je spisateljica kojoj je Rijeka svjetla i tame zapravo četvrti objavljeni roman, i njime je postigla međunarodni uspjeh.
Nakon njega, kod nas je preveden još i izvrstan roman Bog šume.

Gdje kupiti roman Rijeka svjetla i tame:

Znanje