Kate Bateman: Kako uloviti grofa

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Kako uloviti grofa: ©Znanje

Kate Bateman: Kako uloviti grofa

Kako ukrasti grofa

Dodiruj samo ono što planiraš ukrasti.
Od svih mogućih pravila lupeštva kojima ju je otac podučio, to je bilo glavno. Emmy Danvers prekršila ga je one noći kad je milostiva Carlton imala bal pod maskama – dotaknula je Alexandera Harlanda.
(str. 1.)

Emmy Danvers je kći slavnog lopova Mračnjaka, koja silom prilika, nakon očeve smrti, nasljeđuje taj nečasni zanat.

Alex Harland, grof od Meltona, nakon povratka iz rata lovi kriminalce za Ulicu Bow. najnoviji mu je zadatak dovesti pred lice pravde (bolje reći, na vješala) zloglasnog Mračnjaka.

Kad se kad se neumornoj lopovici i nepokolebljivom istražitelju ukrste putovi, kreće lov mačke i miša u kojoj se uskoro brišu granice toga tko je mačka, a tko miš.

Sve pršti od strasti pa se Alex čeznutljivo prisjeća misteriozne žene koja mu je četiri godine ranije ukrala poljubac – i srce.

Mogao je, u razumnim granicama. dobiti svaku ženu koju je htio, samo jednim pogledom, samo jednim osmijehom.
Osim te. Te koja mu je izmaknula.
(str. 14.)

Emmy zna rješenje zagonetke koja muči Alexa jer upravo je ona ta žena.

Dobar je kradljivac uvijek znao kada treba napustiti mjesto zločina. Ljubiti Alexa Harlana bilo je bolje nego što je uopće mogla zamisliti, ali isto bi tako moglo ispasti i kao najveća pogreška koju je napravila u životu. Zato što je sada točno znala što propušta. (str. 7.)

Sada, strast buknula ispod stabla jabuke ne samo da nije ugasla, nego postaje sve jača. No, između naših junaka stoje, čini se, nepremostive prepreke. Alex je odlučan uhvatiti drskog lopova, a Emmy je još odlučnija u namjeri da pobjegne.

Tko će na kraju koga uloviti?

Kate Bateman: Kako uloviti grofa

Grof i lopovica

Emmy nikad nije imala aspiracije nastaviti očev nezakoniti plan krađe i vraćanja francuskih kraljevskih dragulja. Skoro da bi više voljela živjeti dosadnjikavim, ali životom kasičnim za djevojke 19. stoljeća – udati se za zgodnog kavalira i imati djecu. Prisiljena na nastavak krađe, mora priznati da ipak uživa u uzbuđenju. Pogotovo kada joj se za petama nađe zgodni lovac.

Alex ne vjeruje u olakotne okolnosti, opravdanja i bezizlazne situacije.

„Možda nije imala izbora, znaš. Možda postoje neke olakotne okolnosti.“
„Svi uvijek imaju izbora“, rekao je Alex nepokolebljivo. „Ona zna razliku između dobra i zla.“
„Možda joj je jedina mogućnost bila izabrati manje zlo?“
„Prestani glumiti đavoljeg odvjetnika… Ona je prokleta zločinka.“
(str. 86.)

No, što se više približava lijepoj zločinki, njegova su uvjerenja sve slabija.

Privesti je licu pravde ili ne?

Pomoći joj ili je predati?

Namrštio se, ljut sam na sebe. Ne. Neće ga uspjeti nagovoriti ma koliko ono divno tijelo i one veličanstvene usne bile uvjerljive. Slovo zakona je slovo zakona. Ono je razum oslobođen od strasti. Baš kao što je Aristotel rekao. (str. 123.)

Kako uloviti grofa – ili ne

Kako uloviti grofa solidan je povijesni ljubić, no u zadnje sam ih vrijeme toliko pročitala da su mi se svi već lagano počeli stapati u jedan. Nemam vam ništa novo reći – likovi su simpatični i navijate za njih, ljubavne scene vruće, a kraj predvidljiv. Kao i u svakom ovakvom romanu, imam problem s glavnim muškim likom i tim nekakvim „mačo“ ponašanjem koje mi se mjestimice čini mizogino.

No, kanimo se detaljnog zagledanja u ljubavne romane. Ako inače volite ovakav žanr, mislim da ćete uživati i u romanu Kako uloviti grofa, koji je, uzgred rečeno, drugi dio trilogije Neženje iz Ulice Bow.

To je ljubavni roman izvrstan za vikend čitanje, kada vam treba opuštanje od napornog radnog tjedna. Kada želite uživati u uzbudljivoj romansi, za koju znate da će imati sretan kraj, zabavne dijaloge i junake koji vam mame osmijeh na lice, Kako uloviti grofa je baš ono što vam treba!

Kate Bateman: Kako uloviti grofa

Neprikosnovena kraljica povijesnih erotskih ljubića meni će zauvijek ostati Elizabeth Hoyt, čiji sam Maiden Lane serijal progutala u jako malo vremena. Osim tog serijala, na našem ste blogu mogli čitati i recenzije sage o obitelji Hathaway Lise Kleypas te Byron serijala Tracy Anne Warren. Ako vas zanimaju romani slični onom Kako uloviti grofa i tražite preporuke, bacite oko na naše recenzije. 

Ostali naslovi ove autorice:

Kate Bateman autorica je brojnih povijesnih romansi. Serijal o Neženjama iz Ulice Bow broji tri nastavka, a oni su:

  • Moj dobri grof
  • Kako uloviti grofa
  • The princess and the rogue

Gdje kupiti roman Kako uloviti grofa:

Znanje

E. G. Scott :Skrivena žena

Nakladnik: V.B.Z.

Naslovnica knjige Skrivena žena©V.B.Z.

E.G.Scott Skrivena žena

Skrivena žena uvrnuti je noir triler njujorških pisaca Elizabeth Keenan i Grega Wandsa koji pišu pod zajedničkim imenom E.G. Scott. Knjiga je to koja uz kompleksan portret jednog braka nudi mnogo tajni, napetosti i dinamike  uz višestruke obrate u radnji i  neočekivan kraj. Kako radnja knjige napreduje tako dobiva na intenzitetu i od obične svakodnevnice stanovnika malog gradića koji se bave svakodnevnim poslovima, upoznavanjem, fitnesom, šetnjom kućnih ljubimaca, postupno dolazi do tragičnih događaja koje nitko više ne može zaustaviti.

Rebecca i i Paul

Rebecca i i Paul dugogodišnji su bračni par kojeg su zbližile slične traume iz djetinjstva. Iako je Paul već prije bio u braku, susret s Rebeccom bio je sudbonosan. Ona je bila njegova druga polovica. Sretan brak trajao je sve dok su se razvijale  njihove poslovne karijere. Rebecca je napredovala u farmaceutskoj tvrtki gdje je  slovila kao najbolja prodajna predstavnica, a Paul je sa svojom građevinskom tvrtkom nizao poslovne uspjehe. A onda se njihov brak počeo urušavati. Rebecca sve dublje tone u ovisnost o opijatima, što  nije ostalo neprimijećeno ni u na poslu, ni kod kuće. Nakon što bez tableta više ne može funkcionirati neočekivano dobiva otkaz od šefa koji ne želi  više tolerirati njezinu ovisnost. Paulovo građevinsko carstvo propalo je već godinu dana prije. Tonući u depresiju i samosažaljenje Paul se upušta u aferu s susjedom i počinje dizati velike svote s zajedničkog računa….

Sve dok Rebeca ne otkrije jedno i drugo. I tu počinje zaplet..

Vas dvoje doista zaslužujete jedno drugo.str.75.

Sheila

Biti ljubavnica uvijek je dvosjekli mač. Nešto što je za Paula obična avantura koja mu je pomogla da spasi vlastito samopoštovanje nakon gubitka posla, za Sheilu je mnogo više. Prezrena i odbačena žena može biti najgori neprijatelj. Uskoro se i Paul u to uvjerio. Sheila je sveprisutna sjena na Rebeccinom  i i Paulovom braku koje je Rebeka nesvjesna, bar na početku, dok je Paul vrlo svjestan. Sheila jednostavno nije htjela otići…

Puni krug od zavođenja, preko seksa, do kraja. Jednostavno je odbila otići. str.105

Detektivi

Simpatičan par detektiva otkrivaju korak po korak zamršen niz kriminalnih radnji kojima je poveznica obiteljski dom Rebecce i i Paula. Otkriće leša, zabuna s identitetom i svjedočenje lažljivih i nepouzdanih supružnika ne olakšavaju im istragu, ali Wolcott i Silvestri poput para lovačkih goniča ne ispuštaju plijen iz ruku. Istragu vode kao uigrani tim koji neće dopustiti grešku.

E.G.Scott Skrivena žena

Dojam o djelu

Priča je to o ljubavi, strasti, ovisnosti, nevjerama i ubojstvima. Upravo tim redom urušava se Rebeccin i Paulov brak. Tajne koje su se nadvile nad njihov brak i koje nisu međusobno podijelili počele su nagrizati savršenu strukturu. A počelo je vrlo bezazleno od gubitka posla do samosažaljenja, zatim ovisnosti pa sve do ubojstva.

Likovi su u ovoj knjizi podosta problematični. Muž preljubnik koji skriva svoje tajne koje uključuje i podizanje novca s zajedničkog računa, žena ovisnica o opijatima (zanimljiva tema o kojoj se inače manje govori nego o drugim ovisnostima) i nedistancirana, hirovita i uporna ljubavnica, nijedno od njih nije u stvari pozitivan lik. Osim vrlo dobre analize jednog braka koji se malo po malo rasipa, ne mogu reći da me nešto u knjizi  izbacilo iz cipela.

Roman je, istina, napet s puno obrata, ispričan iz kuteva nekoliko protagonista. Ipak, likovi su mi dosta pojednostavljeni, plošni. Uz nikoga od njih ne možete se emocionalno vezati, čak ni navijati za njih jer su više crni nego bijeli. Dojam je malo popravio neočekivan kraj, ali sve u svemu knjiga mi je osrednja i premda je neke oduševila mene  uopće nije. Ali ako bi bila pretočena u film, rado bih ga pogledala.

Nije nas došla samo prestrašiti. Došla nas je ubiti. Već je jednom ubila. I imala je namjeru ponovo to učiniti.str.137.

O piscu

E.G. Scott zajednički je pseudonim njujorških pisaca Elizabeth Keenan i Grega Wandsa. Prijatelji su više od dva desetljeća, glumili su, producirali i pisali – zajedno i odvojeno.

Skrivena žena njihov je prvi roman proizašao iz zajedničke ljubavi prema trilerima i noiru i dugogodišnje želje da surađuju na pisanju romana. Roman je bio međunarodni bestseler 2019. godine.

Elizabeth je osamnaest godina radila za izdavačke kuće Simon i Schuster, Penguin Random House i Macmillan, vodila je radionice pisanja za NY Writers Coalition i pisala priče koje su objavljene u brojnim zbirkama. Greg piše kratke priče. Žive i rade na Manhattanu.

Gdje kupiti:

V.B.Z.

M. W. Craven: Lutkar

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Lutkar: ©Znanje

M. W. Craven: Lutkar

Lutkar

Kameni krug drevno je, spokojno mjesto. Svaki njegov uzdignuti kameni tihi je stražar. Nepomičan promatrač. Njihov granit blista od jutarnje rose. Odolijevali su tisućama i više zima i premda istrošeni i šibani vremenom, nikada se nisu pokorili stoljećima, godišnjim dobima ili čovjeku.
Nasred kruga, okružen blijedim sjenama, stoji starac. …
Nag je i uskoro će umrijeti.
(str. 1.)

U engleskoj pokrajini Cumbriji serijski ubojica svoje žrtve muči i spaljuje na prapovijesnim kamenim krugovima. Ne ostavlja nikakve tragove – osim jednog. Pojavljuje se ime inspektora Washingtona Poea, trenutno suspendiranog i osramoćenog inspektora.

Poe se donekle prisilno vraća na posao, no ubrzo je zainteresiran, neobičnim, iznimno brutalnim ubojstvima. Njegov drugačiji način rada i nepogrešiva intuicija vode ga sve bliže ubojici kodnog naziva Lutkar.

Suhozidi… Dva zida i manje kamenje koje popunjava prazninu u sredini. Poe je razmišljao koliko podsjećaju na dva načina istraživanja složenih ubojstava. Na jednoj su strani Gamble i Flynn, koji metodički grade slučaj, kamen po kamen. Pažljivo i promišljeno. A na drugoj su strani policajci poput njega… Oni s više instinkta, koji ubacuju kamenje u praznine i okreću ga sve dok se ne uklopi. Iskušavaju različite zamisli. I premda je Poe znao da bi se njegova strana raspala bez one koju grade Flynn i Gamble, znao je i da se bez njegove strane određeni slučajevi ne bi nikada riješili. (str. 112./113.)

Uskoro, partnerica mu postaje briljantna, no društveno potpuno neprilagođena Tilly Bradshaw i ovaj čudnovati par vrlo brzo otkriva tragove davnog zvjerskog zločina koji je bio pažljivo zataškan.

Poe i Tilly nezaustavljivi su ne samo u potrazi za ubojicom, već i u borbi za pravdu davno počinjenih zločina.

Broj žrtava raste, a istraga odlazi u sasvim neočekivanom smjeru…

Poe i Tilly – kombinacija koja se ne propušta

Lutkar je roman koji me privukao na prvu, i sažetkom i naslovnicom! Volim kad su mjesta ubojstava neke mistične, drevne lokacije, to mi roman učini još zanimljivijim.

Ali, najsvjetlija točka Lutkara su, svakako, Poe i Tilly! Premda sam, moram priznati, njega zamišljala puno starijim i ostala nemalo iznenađena kad sam otkrila da ima samo 38 godina.

Divan su poslovno-prijateljski par! Ona je potpuno neprilagođena, nema puno doticaja sa stvarnim životom i pomalo je naivna, dok je on stara, zaštitnički nastrojena iskusnjara i taj nesklad karaktera često dovodi do komičnih, crnohumornih situacija. Koje su, uzgred budi rečeno, pravi odmor od stvarno brutalnog slučaja preko kojeg su se njih dvoje i upoznali.

M. W. Craven: Lutkar

Poe je suspendiran kako upitno slučajnog curenja tajnih informacija, živi na osami i općenito se kani ljudi.
Tilly je vrhunska analitičarka koja živi pod staklenim zvonom i koju većina kolega maltretira jer je drugačija.
No, tu je Poe da spasi stvar i otada su njih dvoje neraskidivo povezani. Zajedno istražuju, zajedno upadaju u neprilike i stalno izvlače jedno drugo iz problema u koje ih uvaljuje istraga.

Bradshaw mu je vjerojatno bila najbliži prijatelj kojeg je imao. Bili su sušte suprotnosti – ona je bila svjetlost njegovoj tame – ali ponekad su takva prijateljstva najsnažnija. (str. 369.)

Jako mi je drago vidjeti muško-žensku kombinaciju istražitelja čiji se odnos zadržava na iskrenom prijateljstvu. Baš me zanima kako će se njihov odnos dalje razvijati i jedva čekam sljedeći nastavak Poe serijala.

Lutkar – brutalno do kosti!

Priznajem, trebala sam predvidjeti da ubojica koji spaljuje ljude neće biti lagano štivo, ali roman me stvarno iznenadio količinom i snagom nasilja. Na par mjesta sam morala malo zastati. Doduše, sad kad o njemu razmišljam s odmakom, shvaćam da sam pročitala i puno teže i krvavije stvari (Karin Slaughter – sve), ali autor Craven ima talent da u kratkim rečenicama opiše stvarno gadne scene. Zbog tih je kratkotrajnih, okrutnih bljeskova Lutkar još zanimljiviji i čitatelja tjera na brzo i uporno okretanje stranica. Tome u prilog idu i kratka poglavlja koja završavaju cliffhangerima, i vjerujte mi, ovaj roman nećete dugo iščitavati i nećete se dosađivati ni u jednom jedinom trenutku. Čak i taj hladni, goli, oskudni, kišni kumbrijski krajolik pogoduje građenju napetosti i stvaranju atmosfere straha i tajni.

Poe se sjetio stare kineske poslovice: Prije nego što kreneš na put osvete, iskopaj dva groba: jedan za neprijatelja, a jedan za sebe. (str. 334.)

Nema toga što mi se u romanu Lutkar nije svidjelo, a najviše me zapanjio kraj! Mada sam stranicu ili dvije prije Poea shvatila tko je ubojica, nikako nisam mogla vjerovati pa sam se vraćala malo unatrag kako bih potvrdila sumnje. Najbolje od svega, ne morate čekati zadnje stranice kako biste otkrili tko je kriv! Lutkar je otkriven otprilike nakon dvije trećine romana, ali i dalje se puno toga plete i zapliće, a otkrivamo ponešto i o tome zašto je naš dragi Poe gotovo naglavce izbačen iz policije. 

U svakom slučaju, ako volite intrigantan slučaj čiji krakovi sežu daleko u prošlost, dobar lov na ubojicu, neobičnog istražitelja te ako se ne bojite nekolicine okrutnih scena, Lutkar je definitivno za vas!

M. W. Craven: Lutkar

Ostali naslovi ovog autora:

M. W. Craven dugo je radio kao probacijski službenik i napredovao je sve do vodećeg položaja. Ipak, premda još uvijek pokušava dokučiti tajne zločinačkih umova, danas je posvećen isključivo pisanju. Serijal o inspektoru Washingtonu Poeu zasad broji pet nastavaka, a kod nas je preveden prvi, Lutkar.
Više o piscu saznajte na njegovoj web stranici.

Gdje kupiti roman Lutkar:

Znanje

Ako i vi, poput mene, padate na ubojstva u kombinaciji s drevnim lokalitetima, svakako pročitajte meni izvrsne romane Šutnja bijeloga grada i Rituali vode.

Lora Tomaš: Slani mrak

Nakladnik: Hena com

Naslovnica knjige Slani mrak ©Hena com

Jedini način da se umakne nevolji je da se ostari.str.147.

Lora Tomaš Slani mrak

Ta marčana bura sedmog, sedamnaestog i dvadeset sedmog. Točna je kao sat svake godine. str 22.

Homage otoku

Dogo nisam pročitala bolji homage nekom otoku nego što je to knjiga Slani mrak Lore Tomaš. Toliko  sam se prepoznala u ovoj knjizi da sam u njezinom životopisu pomno tražila o kojem je otoku riječ jer je toliko sličan, da ne kažem isti, „mom“ otoku u kojem sam provela najljepše dane djetinjstva i kojemu se uvijek s radošću vraćam. Ali naravno da to nije isti otok, ali zapravo na neki način i jest. Slani mrak je prekrasan literarni  mozaik svih naših otoka na  kojima žive, u rijetko naseljenim kamenim kućama, uglavnom udovice i poneki udovac, a  zanimanja su svedena na jedan. Jedan poštar, jedan prodavač, jedan dućan, jedan doktor (ako imate sreće) i jedan pop (svećenik).

Bili jednom čovjek i žena koji se nikad nisu makli s otoka. On jednom u bolnicu, na dva mjeseca, ona njemu u posjetu, na dva dana.str.47.

Oni koji su ostali

Otočke priče ispričane iz pera Lore Tomaš u knjizi Slani mrak toliko su autentične i žive, da u njima prepoznajete ćakule naših djedova i baka, tetki, rođaka  i rodbine, onih što su ostali i onih što su otišli u bijeli svijet. Uglavnom je to Australija ili Južna Amerika. Šaroliki je to koloplet originalnih likova za koje ne znate jesu li takvi sami po sebi ili ih je oblikovala otočka izoliranost i osamljenost.

Tako autorica priča o staroj Mari, njezinom djetinjstvu, mladosti, pa sve do starosti bremenite sljepoćom. Ali ne da se Mare, žilava je Mare kao i sve otočke žene. Tu je i Šime, prvak na balote-šampion su ga zvali. Šimun, jedini u povijesti otoka koji je imao gliser. Dida koji je igrao nogomet s Nijemcima i Englezima, a sada prati povijest otoka pišući knjigu, pa zna da se nitko već pedeset godina nije rodio na otoku, a zadnji se rodio 1936. Zatim, Ane koja je s mužem pomorcem putovala po cijelom svijetu i nauživala se morskih bolesti, ali tamo i djecu napravila, pa oni koji su se rodili na trajektu ili u polju, a sve ih je krstio i one umrle otpratio Don Srida i tako dalje i tako dalje…bogata je otočka povijest.

Vlasnik i blagajnik dućana nekad je bio predsjednik mjesnog odbora dok ovaj nije raspušten zbog neučinkovitosti. str 24.

Boćanje

Boćanje  ili balote je tradicionalni sport popularan naročito na Mediteranu, a kod nas naročito na otocima i manjim primorskim mjestima. Misli se da potječe iz Italije, ali to nije sa sigurnošću potvrđeno.

 U našem jeziku, ovu igru zovu i bućanje, odnosno igrati na buće ili na balote. Izraz bućanje i buće prevladava u Zagori i zapadnoj Hercegovini, dok izraz balote u Hrvata prevladava na hrvatskim otocima.

Boćanje je sport koji je ujedino razbibriga, druženje uz malo sportskog nadmetanja koji ide uz neizostavnu viku i „beštimje“ svakog odraslog  muškog stanovnika na otoku.

Dojam o djelu

„Nijedan čovjek nije otok sam za sebe“-poznati je Donneov stih, početak Hemingwayeva romana, ali isto tako nijedan otok nije samo mrva kopna nasred plavetnila. Otok su ljudi. Pripovjedačica je zapravo zapisivačica otočkog bila, života, rađanja i smrti, na svim našim malenim otocima koji su svaki za sebe drugačiji, ali zvuče zapravo isto. Fragmenti sjećanja važnih događaja na otoku isprepliću se sa svakodnevnim ćakulama ispred kafića, dućana s druženjima na igri balota. Roman je epopeja o prolaznosti koja na neki način simbolički slijedi naš životni put od rođenja do smrti. Samo je na otocima taj osjećaj puno puno jači jer je izoliranost veća. Ova dokumentarno literarna fikcija posveta je svim našim otocima.

Lora Tomaš je svojim dokumentarnim, a opet tako humornim stilom na tragu prvih bilješki Ante Tomića i mogla bi mu biti solidan nasljednik.

Jako mi se svidio ovaj roman. Uzmite ovu knjigu kad ste negdje sami na brodu ili trajektu , kad negdje putujete ili odmarate. Zabaviti će vas, nasmijati i razgaliti. Obavezno je pročitajte.

Lora Tomaš Slani mrak

O autorici:

Lora Tomaš diplomirala je indologiju i anglistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a na Centralnom europskom sveučilištu u Budimpešti magistrirala je rodne studije. Suuredila je i suprevela dvije antologije suvremene indijske kratke proze i poezije. Rana verzija njezina prvog romana, Slani mrak, ušla je u finale V.B.Z.-ove nagrade za najbolji neobjavljeni roman 2019., a kasnije mu je pridodana i kratka priča Prozor s pogledom, odabrana za finale natječaja Festivala europske kratke priče 2018. Za roman prvijenac Slani mrak dobila je nagradu “Slavić” Društva hrvatskih književnika 2020.

Gdje kupiti:

Hena com

Harriet Tyce: Krvava naranča

Nakladnik: 24 sata d.o.o.

Naslovnica knjige Krvava naranča: ©Stilus knjiga

Harriet Tyce Krvava naranča

Ekran je postavljen, odabrana snimka spremna za pokretanje. I još završni detalj, naranča koja već čeka na tanjuru. str.7.

Nakon zadnje pročitane knjige Harriet Tyce, vraćamo se na početak. Krvava naranča prva je knjiga Harriet Tyce koja je odmah po izlasku postala bestseler. Uvrnuta priča u kojoj nitko od likova nije posve pozitivan, utrla je put nagloj spisateljskoj karijeri ovoj autorici.

Što ima Allison?

Allison ima naizgled sve: stabilnu obitelj, supruga Carla i kćerkicu Mathildu, uspješnu odvjetničku karijeru kojoj se ne nazire kraj. Ali Allison ima i svoje demone: probleme s alkoholom, cjelodnevni posao kojim zanemaruje obitelj i strastvenu ljubavnu vezu s kolegom pravnikom.

A priča počinje:

Allison upravo dobiva novi pravosudni slučaj. To je najteži slučaj u njezinoj pravničkoj karijeri. Slučaj ubojstva supruga. Allison je puna entuzijazma. Iako stvari za optuženu Madeleine Smith, koja je usmrtila supruga Edwina, ne stoje dobro, Allison je uvjerena da će je obrana u Madeleininom slučaju lansirati u zvjezdanu odvjetničku orbitu.

Slučaj vodi s kolegom Patrickom s kojim ima povremenu seksualnu vezu i koji je njezin poslodavac. Patrick je zgodan kolega koji se olako upušta u površne erotske veze s kolegicama. Allison je svjesna da je to veza koja ne vodi nigdje i koju mora prekinuti. Ali kako Patrick vodi slučaj optužene klijentice zajedno s njom, nikako da prekine s njim. Važan slučaj i odgovornost koju nosi zastupanje stranke optužene za ubojstvo ima i svoje posljedice. Cjelonoćno ostajanje u uredu, kopanje po papirima, neizbježni odlasci s kolegama u pubove i restorane nakon obavljenog posla, konzumiranje alkohola i afera s kolegom, čine da Allisonina krivnja sve više jača. A kući je čeka nezadovoljan suprug. I kćerkica.

Netko mi šalje anonimne poruke-mislim da netko zna za ovo. str. 112.

Carl pokazuje drugu stranu

Nakon što je Allison više puta zaboravila otići po Mathildu u vrtić, a konačno ju je i izgubila u dječjem parku (srećom Mathilda je pronađena) Carlu je prekipjelo. Ni romantičan vikend s Allison koji je trebao spasiti brak nije popravio stvari. Allison se u hotelu napila i propisno osramotila.

Carl radi kao seksualni terapeut i uglavnom radi povremeno. Najviše se bavi kćerkom i održavanjem kuće. A Allison je ta koja ozbiljno zarađuje.

Allison je izgubljena. Ne uspijeva izaći iz začaranog kruga pića, afere s kolegom i posla koji traži odricanje. Nakon što Carl zatraži razvod i skrbništvo, Allison se odluči boriti za Mathildu. Tada se počinje rasipati brak koji to zapravo i nije. Po komadićima njihovog života vidi se Carlov seksistički , diskriminatorski odnos prema Allison koji na trenutke prelazi u mizoginiju.

Ubrzo su uslijedili tragični događaji…

Harriet Tyce Krvava naranča

Ništa nije crno-bijelo

U ovoj knjizi nema niti jedan lik koji je posve pozitivan. Svi likovi imaju svoje nesavršenosti i mane koje bi nam na prvu mogle biti i simpatične dok ne uvidimo da njihova ponašanja vode u patologiju na ovaj ili onaj način. Allison je preljubnica, na putu da postane alkoholičarka, pretrpana poslom. Ona ipak nije bez emocija. Nedvojbeno voli Mathildu. Krivnja koju osjeća zbog svog ponašanja stalno je proganja.

Patrick je pun površnih emocija prema ženama s kojima ulazi u seksualne veze. Allison mu možda i znači nešto više, ali to shvaća tek na kraju. Neobuzdan život, brojne afere te sklonost piću i ženama na kraju su ga skupo koštale.

Carl je kao suprug i otac savršen. I previše. Nije vam jasno zbog čega netko sve to trpi. I Allisonino opijanje i ostajanje do kasna u uredu i moguću vezu sa strane koja je i više nego očita. Svatko bi drugi odavno otišao iz tog braka. Ali ne i Carl. Prema Allison se ponaša s podozrenjem i gnušanjem pa premda vam se čini da je to Allison i zaslužila, ipak se u pozadini nalazi nešto drugo što cijelo vrijeme osjećate, a taj osjećaj sve više raste kako se radnja ubrzava.

Dojam o djelu

Roman je napete i brze radnje. Stranice se same okreću jednom kad počnete čitati. Ovdje se radi o netipičnim muško-ženskim ulogama. Žena je ta koja zarađuje i donosi financijski prihod u kuću, a suprug je taj koji vodi kućanstvo i bavi se djetetom. Ali očito je da je to za supruga jako frustrirajuće. Kraj je dramatičan i teško ga je predvidjeti, iako cijelo vrijeme imate određene sumnje.

Harrriet Tyce je u pozadini romana jako dobro opisala život odvjetnika u korporativnom pravu koji je vrlo turbulentan, nekad i kaotičan. Jasno vam je da autorica jako dobro poznaje pravosudni sustav i sve situacije koje se zbivaju oko njega. Kao psihološki triler, Krvava naranča je po mom sudu vrlo dobar roman. Likovi nikako nisu crno-bijeli, svatko od njih je emocionalno oštećen na drugačiji način, ali u u jednom trenutku shvatite da navijate za Allison bez obzira na sve njezine nesavršenosti i mane.

Preporuka: Pročitajte, mada, iako je roman dosta hvaljen, za mene je osrednji.

Ako vam ste sviđa stil pisanja Harriet Tyce pogledajte našu recenziju njezinog romana Laži koje ste rekli.

O autoru:

Harriet Tyce odrasla je u Edinburghu. Studirala je najprije engleski jezik na Sveučilištu Oxford, a zatim pravo. Kao odvjetnica bavila se kaznenim pravom u Londonu gotovo deset godina. Njezin prvi roman Krvava naranča (2019.) bio je bestseler Sunday Timesa. Laži koje ste rekli (2020.) njezin je drugi roman.

Gdje kupiti

Stilus knjiga web shop

Miranda Cowley Heller: Palača od papira

Nakladnik: Znanje, Zagreb, 2022.

Naslovnica romana Palača od papira: ©Znanje

Miranda Coeley Heller Palača od papira

Palača od papira autorice Mirande Cowley Heller puno je više od ljubavne priče. To je priča o odrastanju, priča o prvoj ljubavi, priča o adolescentnim godinama koje su za većinu mladih stresne i turbulentne, a za  Elle Bishop i više od toga. Djevojčica rastavljenih roditelja koji se i sami bore sa snalaženjem u roditeljskim ulogama, Elle u najosjetljivijim godinama doživljava i nezaboravnu prvu ljubav i traumatično iskustvo kao žrtva zlostavljanja. Pedeset godina kasnije, ona prvu ljubav još nije zaboravila. Ovo je priča o onome kako je bilo i onome kako je moglo biti.

Palača od papira

Palača od papira naziv je za šumovit predio Back Woods koji se nalazi u Cape Codu, a sastoji se od devet jezera okruženih borovima i kukutom. Duboke rupe u krajoliku ispunjene su čistom jezerskom vodom. Na tom mjestu Ellin je djed sagradio kamp od niza brvnara i nazvao ga Palača od papira. To je mjesto na kojem je Elle doživjela svoje najsretnije i najtužnije trenutke. Trenutke posvemašnje sreće i trenutke neizrecivog užasa. Ali to je i mjesto kojem se vraća već pedeset godina.

No, to je još uvijek moja šuma, moje jezero. Mjesto kojem se vraćam već pedeset godina- svako ljeto svog života. (str. 23.)

Sadašnjost

Kolovoz je. Elle Bishop s obitelji provodi ljeto u kampu u Back Woodsu sa suprugom Peterom i troje djece. U blizini je i Jonas, Ellina prva mladenačka ljubav. Jonas je na odmoru sa suprugom Ginom. Elle i Jonas upoznali su se još kao djeca u ovom istom kampu. Bili su nerazdvojni prijatelji čije je druženje preraslo u prvu ljubav. Kada su bili u najosjetljivijim godinama, tragičan događaj prekinuo je sve. A onda ih je život razdvojio.

Jedna rečenica, ispisana uvijek iznova. Dijelom kazna, dijelom inkarnacija: trebala sam ga spasiti. (str. 256.)

Nakon zajedničke večeri pune sjećanja na drage ljude i minule događaje, Elle i Jonas iskradaju se i provedu strastvenu avanturu. Neproživljena djetinja ljubav, flert ili nešto više, saznat ćemo u priči koja traje, prekida se, ponovno traje i opet se prekida i tako pedeset godina.

Razmišljam o odlukama koje smo donijeli-onima od kojih sam se skrivala čitav svoj život. (str. 366.)

Elle i Peter

Elle je u sretnom braku s Peterom, britanskim novinarem. Peter je staložen, pun razumijevanja, osoba koja stoji čvrsto na zemlji. Peter je muškarac koji je uvijek tu za Elle i kojeg ona beskrajno voli. On je stijena za koju se Elle drži svih ovih godina. Čovjek koji je prošao s njom i gubitak bliske osobe i pomirio je s ocem s kojim nije znala komunicirati, čovjek kojeg Elle ne smije ostaviti jer on to ne zaslužuje.

Ti si moja supruga. Ljubav mog života. Nema toga što ti možeš reći ili učiniti da bi se to promijenilo. (str. 338.)

Elle i Jonas

Jonas je čežnja. Nedovršena ljubav iz mladosti koja godinama tinja, tinja, raste i raste poput kapi vode koje su s godinama punile čašu dok se nije počela prelijevati. Jonas nije samo čežnja. On je i sudionik svih događaja u Ellinom životu od kojih su neki uistinu strašni. Svjedok Ellina zlostavljanja u djetinjstvu, bio joj je pomoć i potpora u najtežim trenucima. Ali i on je tada bio samo dijete. Tajna koju zajednički dijele vezala ih je neraskidivim vezama.

I sada kada su se ponovno našli, Elle shvaća da ne može povući crtu između onoga što jest i onoga što je moglo biti. Odluka je na njoj.

Imam dvije mogućnosti. Jednu ne mogu imati. Drugu ne zaslužujem imati.
(str. 385.)

Palača od papira – more ili luka?

Autorica nam priča dvije priče. Jedna je u sadašnjosti, na Cape Codu, u kampu Ellenog djeda koje je postalo kultno mjesto obitelji Bishop. Druga je u fragmentima Ellina  i Jonasova života, prikazanih kronološki u različitim godinama, sastavljena od života njihovih roditelja, njihovog djetinjstva i mladenaštva pa sve  do Elle i Jonasa kao odraslih osoba.

Puno puta se u životu dogodi da snagu ljubavi shvatimo tek onda kada smo je pustili. Neki ljudi  shvate njezinu veličinu i snagu na vrijeme, a drugi tek s odmakom, kada se ta ljubav pretvori u bolnu čežnju. To se dogodilo i Elle.

Palača od papira nezahtjevnom bi se čitatelju mogla učiniti kao priča o ljubavnom trokutu, ali to je roman koji daje puno više. Čini nam se da roman slijedi život koji čine naša prošlost  i naša sjećanja, mjesto koje smo imali u djetinjstvu i koje je bilo samo naše, tajnovito i skriveno, a mjesto gdje smo uvijek pripadali. Palača od papira za Elle je put koji može naslikati zatvorenih očiju kad god se sjeti svog djetinjstva.

A onda,  u inventuri života, prepoznajemo biće koje će čuvati to sjećanje samo za nas. Za Elle je to bio Jonas. Ali, ona je sada udata žena, supruga  s dvoje male djece i zahtjevnim sinom tinejdžerom. Njezin brak je solidna, mirna luka u koju se s radošću vraća. Vrijedi li to valova uzburkanog mora koje nudi Jonas? Elle mora odlučiti: sigurna luka ili uzavrelo more? Privlačno je i jedno i drugo…

Što je na kraju odlučila Elle, saznat ćete kada pročitate ovu toplu, životnu i vrlo slojevitu knjigu. Palača od papira napunit će nas čitatelje hrpom emocija koje je autorica, uz predivne opise krajolika, dovela do savršenstva i navesti nas na razmišljanje o odlukama koje donosimo u životu.

Topla preporuka za ovu lijepu knjigu!

Miranda Cowley Heller Palača od papira

O autorici

Miranda Cowley Heller  odrasla je u New Yorku provodeći ljeta na Cape Codu. Nakon što je diplomirala na Harvardu, postala je urednica knjiga, a zatim je  radila  kao viša potpredsjednica i voditeljica dramskih serija na HBO-u, razvijajući i nadzirući serije poput The Sopranos, Six Feet Under, The Wire, Deadwood i Big Love. Svoje vrijeme dijeli između Los Angelesa, Londona i Cape Coda. Palača od papira njezin je prvi roman, a mi se unaprijed radujemo svakom sljedećem.
 

Gdje kupiti roman Palača od papira:

Znanje



Emma Healey: Elizabeth je nestala

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2015.

Naslovnica romana Elizabeth je nestala: ©Mozaik knjiga

Emma Healey: Elizabeth je nestala

Elizabeth je nestala

Nekoć davno, u dubokoj, mračnoj šumi, živjela je stara baka po imenu Maud. Ne mogu se sjetiti što je bilo dalje. (str. 9.)

Maud je osamdeset dvogodišnja starica koja boluje od Alzheimera. Ode u dućan i zaboravi što je htjela kupiti, skuha čaj i zaboravi ga popiti. Ponekad zaboravi da ima kćer Helen koja svakodnevno navraća i skrbi o njoj.

Zaboravljam stvari – svjesna sam toga – ali nisam luda. I puna mi je kapa da se prema meni ponašaju kao da jesam. Puna mi je kapa suosjećajnih osmijeha i tapšanja po leđima kad se oko nečega zabuniš i stvarno mi je pun kufer da se ljudi obraćaju Helen radije nego da do kraja saslušaju što im imam reći. (str. 26.)

Kako bi uspjela koliko-toliko funkcionirati, Maud u džepovima nosi papiriće – podsjetnike na ono što treba napraviti ili nešto što je važno saznala. Naravno, Maud se najčešće ne može sjetiti što koji papirić znači, ali svjesna je jednoga – najčešće su poruke Elizabeth je nestala.

Sve svoje snage Maud će uložiti u pronalazak svoje najbolje prijateljice Elizabeth.

Svima koje susreće pokušat će reći: Elizabeth je nestala.

Ali, čini se da nitko za to nije zainteresiran. Čak ni sam Elizabethin sin.

Zašto je Maud toliko zapela za taj nestanak?

Da nije možda nestao netko drugi?

-Htjela sam stvar – kažem, dok mi miris pokošene trave grebe grlo, a pod noktima su mi ostaci lišća, prsti zeleni. – Drugi dio stvari koji će me odvesti do… – Ode. Svija grančicu dok ne prepukne. – Reci mi. Reci mi tko je to, Helen. Tko je nestao? Za kim tragam? (str. 183.)

Možda papirić Elizabeth je nestala označava neki drugi nestanak…

Nestanak koji se dogodio sedamdeset godina prije.

I ključ za čije se rješenje nalazi zaključan negdje u Maudinom zbunjenom umu.

Kriminalistički roman

Ovaj se roman može promatrati na dva načina – prvi od njih je kriminalistički roman.

U sadašnjem vremenu, skupa sa staricom Maud, tražimo Elizabeth, njezinu najbolju prijateljicu koja joj se ne javlja i koje nema kući. Što se dogodilo s Elizabeth? Zašto je Maud toliko uvjerena da je nestala?

U prošlosti, vremenu nakon Drugog svjetskog rata, pratimo Maud kao tinejdžericu, čiji svijet potresa strašan događaj – njezina sestra Sukey nestaje bez traga. Što se dogodilo sa Sukey? Ako je pobjegla, zašto se nikad nije javila? Ako je mrtva, zašto njezino tijelo nije pronađeno do dana današnjega?

To bi moglo biti to, pomislila sam. Možda je pobjegla od nas … Ali panika koju je onaj prvi novinar opisao i mene je zahvatila. Što ako postoji mogućnost da Sukey ubijena leži negdje u grmu žutike?

Emma Healey: Elizabeth je nestala

Galerija likova koji defiliraju ovim romanom zanimljiva je i privući će vam pozornost. Sumnjat ćete u sve i svakoga, u prošlosti i sadašnjosti. Lik koji će vam se definitivno urezati u pamćenje jest lik mjesne luđakinje iz Maudina djetinjstva. Ona je i akter scena koje su poprilično jezive te nositelj poruka koje nikome ništa ne znače – do jednom.

Naši koraci cijelim su putem mokro šljapkali pa mi je bilo drago što se približavamo našoj kuhinji i vreloj vatri u peći, ali prije negoli smo stigli do stuba koje vode do kuće, osvrnula sam se. Trebalo mi je djelić sekunde da prepoznam siluetu one lude žene. Čučala je nasred livade, prikovana kišom, oslonjena na neotvoren kišobran. (str. 115.)

Tu su i Frank, Sukeyin muž i pomalo mutan lik koji se bavi svim i svačim te podstanar Douglas, čudan i nemiran lik čije postupke isprva ne razumijemo, ali dovoljno su magloviti da u nama pobude sumnjičavost.

Obiteljska drama

Drugi smjer u kojem nas vodi ovaj roman jest obiteljska drama. Pratimo način jedne obitelji na koji se nosi s teškom, neizlječivom bolešću. Pratimo izazove koji su stavljeni pred Helen, Maudinu kćer, dok se pokušava brinuti za majku koja najprije živi u svojoj kući, a kada to postane preteško, seli se k Helen. Helen se dvoumi – nastaviti živjeti s majkom i gotovo potpuno zanemariti vlastiti život ili dati majku u dom.

Maud je prgava starica – možda nije takva bila prije nego je oboljela. No, sada je vrlo zahtjevna i nehotice otežava život svima oko sebe. Ipak, negdje u njezinoj glavi leži odgovor na zločin koji se dogodio dok je bila tinejdžerica i ako pažljivo slušamo što govori, uspjet ćemo doći do rješenja, i likovi i mi čitatelji.

Dok sam čitala, bilo mi je veoma žao Maud, ali isto tako, sažalila sam se i nad njezinom kćeri Helen koja nosi ogroman teret pokušavajući uskladiti svoj život sa životom i njegom svoje majke. Roman dobro prikazuje odnos ljudi prema dementnim osobama, koje se počinje tretirati kao malu djecu, pretpostavljati da govore samo gluposti i općenito se zanemaruje ono što govore i što se trude iskomunicirati s okolinom.     

Elizabeth je nestala – naposljetku

Elizabeth je nestala neobičan je roman pisan iz perspektive starice oboljele od Alzheimera. Dok pratimo njen tok misli, koji je rascjepkan, začudan i zbunjujuć, osjećamo se pomalo kao da smo Alisa i padamo u zečju rupu. Sve je nejasno, iskidano… Roman je građen od sitnica koje Maud saznaje, zaboravlja, iznova saznaje i kojih se prisjeća iz vremena dok je bila puno, puno mlađa.

Pratimo dva vremena radnje – suvremeno u kojem tražimo Elizabeth i vrijeme nakon Drugog svjetskog rata, u kojem tražimo Sukey.

Ni sama nisam sigurna što mislim – sviđa li mi se ovaj roman ili ne. Način na koji je roman pisan mjestimice je konfuzan što otežava čitanje, slično kao i u Faulknerovom romanu Krik i bijes, u dijelu u kojem pratimo Benjaminove misli. Znamo da su djelići potrebnih informacija tu negdje, no teško ih lociramo. Najslabiji dio romana mi je kraj – iako se čini da je sve riješeno, ipak su ostala neka neodgovorena pitanja, a to ne volim.

Čitajući, u meni su se miješali različiti osjećaji. Tuga zbog stanja u kojem se Maud nalazi, frustracija jer ne može izraziti što želi i jer zaboravlja sve što sazna. Suosjećanje s Helen, koja se bori da napravi ono najbolje za svoju majku, ali i za sebe i svoju kćer Katy.

Roman je složen i treba pažljivo čitati, to jest, treba pažljivo skupljati tragove koji izlaze iz Maudine ispremiješane podsvijesti. Ako niste pažljivi, trag vam promakne i na kraju, vraćat ćete se na neka poglavlja i mrmljati sami sa sobom – Kako ovo nisam vidio/vidjela ranije?

Emma Healey: Elizabeth je nestala

Ostali naslovi ove autorice:

Elizabeth je nestala roman je prvijenac britanske autorice Emme Healey. Godine 2018. napisala je i roman Wistle in the dark koji u Hrvatskoj još nije preveden.

Gdje kupiti roman Elizabeth je nestala:

web shop Hoću knjigu

Caz Frear: Ne plači

Nakladnik: 24.sata.d.o.o., 2021.

Naslovnica knjige Ne plači: ©24 sata d.o.o.

Caz Frear Ne plači

Ne plači je treća knjiga Caz Frear u kojoj par inspektora, mlada Cat Kinsella i iskusni kolega Luigi Parnell, rješavaju najteže zločine. Ne plači mi je nakon Slatkih laži i Ledenog srca možda i najbolja knjiga u serijalu. Nakon zamršenog početka, knjiga se postepeno razvija i radnja zahuktava. Roman ima vrlo inteligentnu i složenu strukturu koju s napetošću i nestrpljenjem pratite.

Serena Baily je sve promijenila. Serena Baily, zauvijek zapamćena kao Svjedokinja. str. 31.

Postoji li uopće savršen svjedok?

Christopher Masters, prozvan „Ubojica Cimer”, u studenome 2012. u londonskoj kući u razdoblju od dva tjedna zadavio je tri žene.
Holly Kemp, njegova četvrta žrtva, nikad nije pronađena. Sve dosad. Christopher je davno mrtav, preminuo u ćeliji od posljedica zatvoreničkog sukoba, a o Holly se nikad nije izjasnio.

Ali, postoji svjedokinja koja ga je tog dana vidjela s Holly. Serena Baily savršeni je svjedok. Mlada pomoćnica u nastavi iz ugledne gradske škole uvjerljivo je opisala susret Christophera i Holly i na taj način zabila čavao u lijes Cristopherovih zločina. Ali Hollyno ubojstvo nema nikakve sličnosti s ubojstvima tri prethodne žene. Postoji li mogućnost da je netko u istrazi pogriješio?

Ako Holly nije ubio Masters, tko onda jest?

Cat Kinsella

Odrastajući u londonskoj obitelji povezanoj s organiziranim kriminalom, mlada detektivka Cat Kinsella poznaje kriminalni svijet bolje od većine policajaca. Kao pripadnica gradske metropolitanske policije, uložila je napore da se razlikuje od svoje rodbine. Na stalnom rubu zbog oca koji je povezan s narkomiljeom, Cat se pokuša distancirati i svu energiju usmjerava u rješavanje tekuće istrage. Svoje strahove ne povjerava nikome, čak ni momku Aidenu s kojim živi ili sestri, od kojih skriva svoja saznanja kako ih ne bi uplela.

S kolegom Parnellom izvrsno se slaže. Oni su uigrani par. Slučaj ubojstva Holly Baily se konačno kreće zahvaljujući Kinselinim upornim sumnjama o “savršenom” svjedoku čija je jasno zapamćena priča o tome da je vidjela Holly Kemp kako ulazi u ubojičin dom prokleto savršena.

A tko sam ja da joj sudim? S druge strane posao mi je da sudim. Zaradom od tog posla plaćam režije, naručujem hranu, otplaćujem barem djelić prekoračenja svaki mjesec-sve to zahvaljujući sposobnosti da iz drugih izvlačim tajne i prosljeđujem ono što otkrijem. str. 254.

Cat širi istragu

Cat se povezuje s kolegicom iz drugog odreda, Tessom Dyer. Dyer i njezin tim uhitili su su Mastersa 2012. nakon Hollynog ubojstva. Iako nisu imali tijelo, imali su čvrste svjedoke koji su Holly smjestili u Mastersovu kuću upravo u vrijeme kada je posljednji put viđena. Cat i Parnell slijede istu liniju ispitivanja koja uključuje razgovor s Tessom i članicom njezine ekipe, Susie Grainger, koje nisu nimalo zadovoljne što je stara istraga ponovno otvorena.

Uz otpor kolega iz drugog tima nezadovoljnih ponovnim otvaranjem istrage, Cat malo po malo obara Serenino svjedočenje. Ali zbog čega bi Serena lagala?

Holly

Holy je bila moderna djevojka. Lijepa, voljela je lijepu odjeću, skup život i provode. Ali za to joj je trebalo novaca. Kako se roman razvija otkrivamo puno toga o Holly. Ponajviše o tome kako je bila izvrsna manipulatorica koja je iskorištavala muškarce, vrebajući „dobre prilike“. Ne možemo da je ne žalimo jer je kao usvojeno dijete, seleći se po domovima i udomiteljskim obiteljima, prošla svašta. Ali to je nije gurnulo u pozitivnom smjeru. Baš obrnuto. Odlučila je uzeti što više od života ne mareći za cijenu. To ju je na kraju koštalo života.

Dojam o djelu

Jako mi se svidio ovaj kriminalistički roman. Caz Frear je razvila složenu, ali vrlo dobro konstruiranu priču čiji vas zaplet tjera da što prije dođete do kraja. Radnja ide u dva kolosijeka: jedan o serijskom ubojici i žrtvi koja se nigdje ne uklapa, a drugi je iz Kinsellinog osobnog ormara tajni vezanih za njezinu obitelj. U jednom trenutku ova se dva kolosijeka susreću, čak i preklapaju.

Izvrsna mi je Catina tvrdoglavost i potreba da kopa dublje kada se dokazi ne poklapaju i kada se postavlja više pitanja nego odgovora. Može li ih potraga za onim što se stvarno dogodilo Holly Kemp dovesti u opasnost? Cat se stalno ponovno vraća na savršenu svjedokinju Serenu Baily. Sumnjivo joj je što se Serena sjeća svakog pojedinog detalja točno onako kako im ga je izvorno dala više od sedam godina ranije, dok se Cat ne može sjetiti ni što je doručkovala prethodni dan. Zapravo, Serena je malo previše dobra svjedokinja, što je dovelo do toga da Cat i Parnell polako počnu sumnjati u njezino svjedočenje.

Ne plači je punokrvni kriminalistički roman koji ima sve. Dobar zaplet, složenu, dobro nijansiranu strukturu i očekivani, ali uvjerljiv rasplet. Preporuka: pročitati!

Ako želite čitati knjige po redu započnite knjigom Slatke laži , a zatim uzmite Ledeno srce. Ne plači je treća knjiga u serijalu. Virnite naše recenzije.

Caz Frear Ne plači

O autoru

Caz Frear odrasla je u Coventryu, a svoje je tinejdžerske godine provela sanjajući o preseljenju u London i pisanju romana. Nakon što je ispunila svoj prvi san, prošlo je trinaest godina do ispunjenja drugog i to tek nakon povratka u Coventry. Diplome iz povijesti i politike iskoristila je u mnoge svrhe, uključujući i konobarenje, rad u dućanu, a posljednjih dvanaest godina i za lov na talente.

Gdje kupiti:

24 sata

Matt Haig: Ponoćna knjižnica

Nakladnik: Vorto Palabra, 2021.

Naslovnica romana Ponoćna knjižnica: ©Vorto Palabra

Između života i smrti nalazi se knjižnica… A u toj knjižnici police se protežu u beskraj. Svaka knjiga prilika je da iskusiš neki od života kojima si mogla živjeti. Da vidiš kako bi to bilo, da si donijela neke druge odluke… Bi li išta učinila drugačije, kad bi dobila priliku poništiti ono zbog čega žališ? (str. 40.)

Matt Haig: Ponoćna knjižnica

Ponoćna knjižnica

Nora Seed depresivna je trideset petogodišnja djevojka koja je mogla toliko toga, ali od svega je odustala. Živi u malom stanu s mačkom Voltaireom i radi u prodavaonici glazbala. Kada isti dan dobije otkaz i voljenog mačka pronađe mrtvog, Nora zaključuje da joj ništa ne ide, da ništa nema i da ju nitko ne voli. Shrvana usamljenošću i tugom, napravi glupost nakon koje se nađe u Ponoćnoj knjižnici.

Ali ovo nije stvarnost u onom smislu u kojem je ti razumiješ. U nedostatku bolje riječi, ovo je ono između. Nije život. nije smrt. Nije stvarni svijet u uobičajenom smislu. Ali nije ni san. … Ukratko, ovo je Ponoćna knjižnica. (str. 43.)

Tamo je dočekuje gospođa Elm, njezina davna školska knjižničarka koja joj je, jednom davno, iskazala potporu, razumijevanje i privrženost. Njih dvije okružene su knjigama – posebnim knjigama.

Sve su one neka verzija Norinog života, kojim živi negdje u paralelnom svemiru. Sve odluke koje je Nora ikad donijela i svi rezultati tih odluka nalaze se unutar knjiga predanih na bezbrojnim policama Ponoćne knjižnice.

Što bi bilo da je Nora nastavila trenirati plivanje? Da se udala za bivšeg dečka, umjesto da je otkazala vjenčanje? Da je nastavila pjevati u rock-bandu?

Nora je dobila priliku saznati sve to.

I dok prelazi iz knjige u knjigu, dok proživljava život za životom, Nora će naučiti da nije toliko stvar u odlukama koliko u njoj samoj.

I da ni jedan život neće biti onaj pravi, dok god ga se boji živjeti.

No, jedna je stvar otpočetka jasna. Dok god je Nora živa u stvarnosti, bit će živa i u Knjižnici.

A Nora je, sjetimo se, napravila glupost…

Nora, više nismo u Kansasu…

Nora je lik koji mi nikako nije bio simpatičan i s kojim se nisam mogla povezati, no sigurna sam da većini čitatelja neće biti tako. Živcirale su me njezina slabost i rezignacija, no do kraja romana uspjela se nekako uvući u moje srce. Nora je napisana tako da se svi mi prepoznamo u njoj, i oni čvršći i oni slabiji. Isprva je potpuni pesimist, čak joj i šef daje otkaz jer se „dućanom vuče ko krepana mačka i tjera mušterije“.

Matt Haig: Ponoćna knjižnica

„Ali pod pritiskom postajemo to što jesmo. Počneš kao komad ugljena, a pritisak te pretvori u dijamant.“
Nije ispravila njegovo neznanje o dijamantima. Nije mu rekla da je ugljen, iako se baš kao i dijamant sastoji od ugljika, previše nečist da bi se pretvorio u dijamant, pod kakvim god pritiskom. Ako pitate znanost, počnete li kao ugljen, tako ćete i završiti. Možda je to bila pouka o stvarnom životu.
(str. 19.-20.)

Nora je suvremena žena okružena suvremenim problemima – usamljenošću, nemogućnošću da ostvari smislenu ljubavnu vezu, otuđenošću od obitelji… Putujući kroz Norine moguće živote, saznajemo zbog čega je takva kakva jest.

Mislim da tvoj problem nije bila trema. Ni strah od vjenčanja. Mislim da je tvoj problem strah od života. (str. 25.)

Malo pomalo, Nora skuplja zrnca mudrosti rasuta multiverzumom svojih života i primjenjuje ih na ono najbolje – na svoj pravi, stvarni život. Nora raste i mijenja se; napokon uviđa da je odgovorna samo i jedino sebi i da, koliko god to otrcano bilo, pojedinac čini razliku.

Prilika za novi početak

Ponoćna knjižnica roman je koji sam uzela nakon poduže čitalačke pauze i, budući da nije žanr koji inače čitam, bio je dobrodošao odmak iz zone komfora. Iako sam se bojala da će biti previše blebetanja o samopomoći i samoostvarenju (a to mrzim), roman me veoma ugodno iznenadio. Ponoćna knjižnica najobičnija je fikcija, i mislim to u najpozitivnijem mogućem smislu. Predivno napisana fikcija čije se pojedine stranice doista mogu čitati kao vodič kroz život, ali bez one pretenciozne note koju takvi priručnici inače imaju.

U ovom romanu pročitat ćemo neke predivne stvari. Uronit ćemo u knjigu kajanja koju svatko od nas sigurno ima i izroniti iz nje jači nego ikad. Naučit ćemo da se zbog nekih stvari ne isplati kajati jer, s nama ili bez nas, stvari su nekad naprosto takve kakve jesu. Ma što god mi odlučili i napravili, neke stvari uvijek ostaju iste. I zato se ne treba kajati.

Ono što je mene naučila Ponoćna knjižnica, i na tome joj neizmjerno hvala, jest da smo mi odgovorni za to kakav je naš život. Ako nismo sretni u ovom životu, male su šanse da bismo bili sretni u bilo kojem drugom. Svi naši mogući životi čine nam se savršeniji od ovog koji trenutno živimo, ali da smo zaista u njima, bili bismo u stanju vidjeti pukotine i mrlje zbog kojih bismo opet bili nesretni. Sreća je u nama, a ne u onome što smo mogli ili trebali. Sreća je iskoristiti ovo sad. Uzeti ovaj život koji živimo i učiniti ga najboljim što možemo.

Ako ste trenutno na nekom čudnom mjestu i dobro bi vam došlo malo potpore, uzmite Ponoćnu knjižnicu. Prepustite se iscjeljujućim rečenicama Matta Haiga i uronite u Norin zbrčkani život koji ipak, unatoč svemu – ima smisao.

Matt Haig: Ponoćna knjižnica

Ostali naslovi ovog autora:

Matt Haig britanski je autor uspješnica kao što su Kako zaustaviti vrijeme, Zapisi o nervoznom planetu, Knjiga utjehe, Zašto ostati živ te najnovije Ponoćna knjižnica.

Autor je i nekoliko romana za djecu, a kod nas su prevedeni Djevojčica koja je spasila Božić i Dječak zvan Božić.

Gdje kupiti roman Ponoćna knjižnica:

Znanje

You-jeong Jeong: Dobri sin

Nakladnik: Hena com, Zagreb, 2022.

Naslovnica knjige Dobri sin: ©Hena com

You-jeong Jeong Dobri sin

Trebala sam te se riješiti, oglasila se majka. str. 48.

Pitala sam jednom poznanicu, psihijatricu, kako to da je baš izabrala psihijatriju kao granu medicine kojom će se baviti. Odgovor me iznenadio…
“Psihijatrija je najkreativniji dio medicine, jer je naš mozak sposoban napraviti takve kreacije kakve nigdje drugdje nećemo naći“, rekla mi je psihijatrica.

Ova mi je knjiga potvrdila njeno mišljenje. Dobri sin je roman koji je istovremeno i metafora i glavni lik. Ovisno o vašoj percepciji. U svakom slučaju, radi se o maestralno napisanom trileru južnokorejske spisateljice You-jeong Jeong, poznate autorice psiholoških trilera i romana.

Yu-jin se budi

Roman počinje tako što se mladi student prava , Yu-jin, probudi u svojoj sobi obliven krvlju. Nejasno se sjeća događaja od proteklog dana i svađe s majkom nakon koje je sinoć izašao vani. Yu-jin pije lijekove zbog napadaja epilepsije (a možda i drugih stvari). Ne sjeća se da ih je sinoć popio. Uskoro u kući otkriva mrtvu majku.

Sanjaš. Nisi se još probudio. Nema šanse da bi se ovako nešto dogodilo u stvarnom životu. str. 16.

Ni sam ne zna što se dogodilo. Prvo sumnja na provalnika, a zatim se u košmaru, gledajući beživotno majčino tijelo, pokušava sjetiti detalja i zadnje komunikacije s njom. Slijede sati psihotičnog i uvrnutog razmišljanja i zaključaka koji nastaju nakon brojnih reminiscencija. Yu-jin zaključuje kako je  sigurno izbila svađa, da je majka bila bijesna, da se morao braniti, a zatim se uvjerava zamišljajući scenu, da su se njih dvoje potukli kada ga ona u bijesu napada, a on se brani i nehotice je ubije.

Ništa od ovoga nije bila stvarnost, čak ni ostaci sna. To je cijena koju moraš platiti jer nisi popio svoje lijekove str.7.

Cijelo vrijeme svog razmišljanja, Yu-jin je toliko lucidan da sustavno briše tragove. Sakriva majčino tijelo, pere krvave podove, baca svoju krvavu odjeću, a majčinu sakriva, kako bi zaveo sve one koji pitaju za majku, ponudivši im objašnjenje da je otputovala.

Usvojeni sin

Ubrzo se pojavljuje njegov usvojeni brat Hea- jin, uznemiren što se majka ne javlja. Hea-jina majka je usvojila nakon što mu je preminuo djed i ostao je sam. Bio je Yu-jinov školski prijatelj, ali nakon posvojenja njihovo je prijateljstvo na tankoj uzici jer majka evidentno više voli Hea- jina, čega je Yu-jin vrlo svjestan.

Bio sam jedini sin svoje majke. To je bilo pravilo. Iznimka se dogodila ubrzo nakon. Posvojila je Hae-jina sljedećeg ožujka, a on je tako zauzeo Yu-jinovo mjesto. Iznimka je postala pravilo. str. 42.

Majka i tetka

 Nakon što je odsustvo majke primijećeno, u kuću osim Hae-jina  dolaze po prijavi policajci,  zatim tetka, liječnica koja kontrolira Yu-jinovo stanje . Sve su to susreti visoke napetosti, puni tjeskobe i nelagode svih sudionika. Svi su sumnjičavi i nepovjerljivi zbog nestanka majke. Uskoro nestaje i tetka. I njezine stvari su još uvijek u kući. Yu-jin nudi različita objašnjenja nestanka majke i tetke, ali Hae-jin mu više ne vjeruje.

You-jeong Jeong Dobri sin

Dojam o djelu

Čitajući knjigu o psihopatskoj strukturi ličnosti glavnog lika stalno mi se po glavi vrti pitanje: Što je uzrok poremećenog uma? Genetski materijal dobiven rođenjem, okolina? Oboje? Na to pitanje nemaju odgovor ni eminentni stručnjaci, a kamoli ja, obična čitateljica, ali razmišljanje o tome nosilo me cijelom knjigom.

Stalno preispitivanje glavnog lika, reminiscencije o djetinjstvu, neobični postupci majke, naporna i kontrolirajuća teta te posvojeni brat, teme su koje stalno progone glavnog lika.

Nerazumijevanje i loš odnos s majkom koja ga nakon smrti brata i oca počinje manijakalno kontrolirati, čak ga se i bojati, dovodi do patološkog odnosa između majke i sina. Taj se odnos dodatno pogoršava nakon što majka usvoji njegovog najboljeg prijatelja. Prijatelj Hea- jin slaže s majkom daleko bolje nego Yu-jin , i ako je pravilo da usvojeni sin nikad nije voljen kao vlastiti, ovo je roman koji je iznimka od tog pravila.

Dobri sin je prepun flashback sekvenci, u kojima pratimo Yu-jina kako razgovara sam sa sobom, pokušavajući shvatiti što se događa. Njegovo razumijevanje stvarnosti suprotno je onoj drugih ukućana. Najbolji mi je u cijeloj knjizi način na koji majka vidi događaje (po dnevniku koji je pronašao  Yu-jin nakon njezine smrti), a na koji Yu-jin. Njihovo dijametralno suprotno poimanje stvarnosti, majčina stroga ograničenja (vrijeme za trening, vrijeme za učenje, čak i vrijeme za spavanje) koji su  trajala punih dvadeset godina, kod Yu-jina su izazvala otpor neposlušnika koji se ponaša po svom unutarnjem satu, nesvjestan ozbiljne bolesti od koje ga majka želi zaštititi.

Roman je izvrstan! Ni sami niste sigurni u vjerodostojnost sjećanja glavnog junaka, i stalno se nadate da njegova maglovita sjećanja koja prekidaju trenutci lucidnosti nisu istinita. A mrtva se tijela pojavljuju jedno za drugim.

Preporuka: mračan je, uznemirujući je, ali definitivno vrijedi pročitati.

O autoru

Vodeća južnokorejska autorica psiholoških trilera i krimića, You-jeong Jeong (1966.), nagrađivana je autorica pet romana, uključujući Sedam godina tame, koji je DieZeit (Njemačka) proglasio jednim od deset najboljih kriminalističkih romana 2015. godine. Djelo joj je prevedeno na sedam jezika. Bestseler broj 1 u Koreji, Dobri sin je prva njezina knjiga koja se pojavila na engleskom jeziku. You-jeong Jeong  je prozvana korejskim Stephenom Kingom.

Gdje kupiti:

Hena com