Ovo je prvi put da se susrećem s ovim autorom iako znam da on ima vjernu sljedbu ljubitelja povijesnih romana. Nisam si mogla pomoći da ne uspoređujem Pötzscha s autorima kao što su C. J. Sansom, Philippa Gregory i naša Marija Jurić Zagorka, koji su također vrhunski autori povijesnih romana. Za mene osobno Zagorka je još uvijek broj 1 na toj listi iako je nedvojbeno i Oliver Pötzsch zanimljiv i vješt pisac.
Samostanu Andechs-poprište zločina
U romanu Vještac Pötzsch uvodi čitatelje u mračnu atmosferu Bavarske u sedamnaestom stoljeću. Njegovi omiljeni likovi obitelj Kuisl, Jakob Kuisl, schongauski krvnik i njegova kćerka Magdalena sa suprugom Simonom ponovno se nalaze u središtu uzbudljivih događaja koji nisu nimalo bezazleni. Ubojstva, krađe svetih relikvija, čudni i neprirodni događaji koji drže u strahu pobožni puk, okosnica su radnje romana Vještac. Još kad se pritom sve događa u u samostanu Andechs koji vode redovnici u tišini, redu i strogoj hijerarhiji, zanimljiva radnja je zajamčena.
Magdalena i Simon dolaze na hodočašće
Zajedno s pedesetak građana na hodočašće u samostan Andechs stiže Magdalena, lijepa krvnikova kćer sa svojim suprugom Simonom Fronwieserom. Godina je 1666. U trenutku kada hodočasnici dolaze, ne znaju da su se u samostanu već počeli događati nemili događaji. Kad dvojicu redovničkih pomoćnika pronađu mrtve, a fratar Virgilius koji se bavi urarskim zanatom nestane, za sve je optužen fra Johannes, zvani Nepomuk, redovnik koji skriva svoju krvavu prošlost. Vidjevši da mu se loše piše Nepomuk u pomoć poziva prijatelja Jakoba Kuisla, schongauskog krvnika (Magdaleninog oca) s kojim ga je jednom davno spojila sudbina. Ne časeći ni časa Jakob Kuisl, zajedno s unucima, Magdaleninim sinovima, stiže u Andechs kako bi pomogao prijatelju, a istovremeno otkrio tko stoji iza nedavnih ubojstava.
Bio je siguran da Bog ne bi dopustio da se takvo svetogrđe nekažnjeno događa .str.2
Ubojica sprema zamku
Nakon što se ubojica kojeg pobožni narod zove Vještac, jer misle da se radi o nekome nadnaravnom, približio Magdaleni i Simonu, oni shvaćaju da su na tragu nečem velikom. Jedva izbjegavši smrt trovanjem, a zatim i „nezgodu“ s padom crkvenog zvona, Magdaleni i Simonu jasno je da su na meti zločinca koji uz to ima i suučesnika.
U sjeni zida srivala se neka prilika i promatrala krvnika kako odlazi.
Bilo je vrijeme da gospodaru podnese izvještaj. str286.
Dojam o djelu
Jako volim romane koji na početku imaju kartu odnosno mapu mjesta. Time nama, čitateljima, olakšavaju praćenje sadržaja. Ovaj roman ima čak i više. Autor nam nudi odmah na početku knjige čitav popis, odnosno galeriju likova hodočasnika, građana Schongaua i ostalih likova u knjizi tako da stvarno nemate problema s praćenjem likova kojih u knjizi ima podosta.
Što se tiče samog romana dala bih mu osrednju ocjenu. Iako nisam čitala prethodne romane osluhnula sam komentare čitatelja koji govore da su prva tri romana iz serije zanimljivija (što će mi očito biti motiv da pročitam prethodne). U romanu ima dosta nesimpatičnih likova, a onaj jedan koji mi je simpatičan tog je autor predstavio kao ružnog, grbavog, nepriličnog kako mu i nadimak Nepomuk kazuje.
Magdalena mi je malo premoderno opisana ako znamo da se cijela priča događa u 17.stoljeću. Njezino mi ponašanje „ne drži vodu“. Feministički stavovi i odnos prema suprugu koji uključuje veću ulogu žene u vođenju obitelji nisu mi tipični za to vremensko razdoblje u kojem je bila jasna muško –ženska podjela uloga.
Što se tiče stila pisanja od atmosfere do opisa krajolika Oliver Pötzsch to čini vrlo vješto. Sviđa mi se što koristi autentična povijesna obilježja. Tako samostan Andechs uistinu postoji, ali danas je pretvoren u barokni dvorac otvoren za turiste. Povijest samostana Pötzschu je ispričao stariji redovnik tako da je povijesna pozornica za pisanje romana bila spremna. A sam Oliver Pötzsch potomak je roda Kuislovih koji su 300 godina bili najčuvenija dinastija krvnika u Bavarskoj.
O autoru
Oliver Pötzsch (1970.) dugi je niz godina radio kao scenarist televizijskih filmova, a danas živi u Münchenu gdje piše romane. I sam je potomak obitelji Kuisl koja je od 16. do 19. stoljeća bila najglasovitija bavarska dinastija krvnika. Njegovi povijesni romani o krvniku Jakobu Kuislu učinili su ga poznatim daleko izvan granica Njemačke.
Mia Elez uspješna je liječnica, supruga liječnika i majka troje djece. Čini se da ima savršen život, baš onakav kakav je planirala od trenutka kada je napustila SOS Dječje selo u kojem je odrasla. Naime, Mia je u ranom djetinjstvu ostala bez roditelja, a zatim i bez bake.
Onoga dana kad sam napustila SOS Dječje selo, rekla sam si da ću imati najnormalniji mogući život, klasičan, običan, može biti dosadan koliko god želi, ali moja će djeca u svakom trenutku znati da su mama i tata tu, da su stabilni, prisutni, da ih vole i da će umrijeti u dubokoj starosti. (str. 100.)
Preko niza seansi s misterioznom Tisom Kolar, saznajemo kako je Mia upoznala supruga, kako je postala majka, kako je stvorila naoko idealan život kojem je težila. No, isto tako, kako seanse idu svome kraju, ispod završnog premaza boje na savršenoj slici otkrivamo pukotine, mrlje koje Mia više ne može sakriti.
… već dugo kupujem vrijeme, uvijek smislim nešto novo da uhvatim nit nadolazeće godine da me povuče za sobom, koliko god labavo i nesigurno, samo da se krećem prema naprijed i za sobom vučem obitelj kakvu sam odlučila imati. (str. 153.)
Njezin najstariji sin Damjan zatvoreno je i usamljeno dijete, lošeg odnosa s ostalim ukućanima. Kada je njegova razrednica upozori na dublji problem, Mia okreće glavu i odbija se suočiti s mogućnošću da sve nije toliko krasno kakvim ona zamišlja.
Riječi njegove razrednice vraćaju mi se u svijest. Oštre su. Ne pokazuju obzir prema majci koja svoje dijete voli bez obzira na sve. Ali to ne znači da nisu istinite. (str. 106.)
Gomilaju se problemi s Damjanom, izlaze kosturi iz romana i Mia shvaća da, koliko god čvrsto drži uzde prividnog divnog života, one će prije ili kasnije puknuti.
Zajednički doručak
Čitajući Doručak, nikad ne biste rekli da je autor muškarac. Poniranje u žensku psihu toliko je autentično, iskreno i stvarno, da Mia ispred vas izranja kao žena od krvi i mesa. Žena odrasla bez sigurnosti roditeljske ljubavi. Žena odlučna svojoj djeci pružiti ono što ona nije imala. Odavna je osmislila svoj život i kroz njega ide ravno, ne dajući si mogućnost odstupanja od pravca koji si je sama zadala. No život je takav kakav je, događaju se nepredviđene stvari i Mia će, ma koliko god se trudila, morati otvoriti oči i suočiti se s problemima koji se poput škripa stišću oko nje.
Uskoro smo svi budni, ne doručkujemo za stolom kao obitelj iz stranih filmova, nego svatko na svojoj strani, ali nije to iz manjka bliskosti, već iz inercije i navike. (str. 13.)
Obitelj je puno udaljenija nego si ona želi priznati i muči je krivnja – u čemu je pogriješila? Pokušala je dati sve ono što ona nije imala.
Davno sam se prestala pitati čini li me to lošom majkom, ali krivnja ostaje prisutna u pozadini: ona je zrno graška ispod mog madraca. (str. 17.)
Za tajanstvenu Tisu Kolar saznaje preko prijateljice i obraća joj se u želji za nekom vrstom iscjeljenja. No, ni te seanse ne teku onako kako je Mia zamislila. Prisiljena suočiti se s prošlošću i boriti se s vlastitim demonima, Mia nam otkriva da ona još uvijek nije u svijet uklopljena onoliko koliko bi htjela biti. I dalje na neki način strši. Bolna čežnja za normalnim životom nagnat će ju na neke radikalne poteze…
Doručak koji nas drži cijeli dan
Doručak je roman koji uzimate u ruke očekujući razbibrigu i dovršavanje u jedno popodne jer broji svega 160 stranica. Možda vas malčice pokoleba sažetak, možda naslutite da se između korica krije nešto kompleksnija priča, no ni ne slutite silinu emocija koje će se na vas sručiti kad pročitate posljednju rečenicu.
Radnja ove relativno jednostavne, a toliko slojevite priče meni je bila preteška i morala sam je podijeliti na dva dana čitanja. Nakon nekih rečenica nisam mogla dalje. A onda, kad je priča pročitana, kad mi se uvukla u mozak i srce, vraćala sam se natrag. Opet sam pročitala kraj. I opet. Onda sam se vraćala prema sredini, tražeći tragove koje sam trebala uočiti, a koji su mi promakli. Vraćala sam se unatrag, od kraja k početku, slijedeći put mrvica koje nam pisac mudro ostavlja.
I tek tada sve sjeda na mjesto.
Ne mogu dočekati da odem u sobu i ugasim svjetlo jer kad nestane svjetla i ostanem uronjena u mrak, osjetim stanovito olakšanje. … Trenutak kad ugasim svjetlo i nađem se u tami poništava moje postojanje, vraća me u ništa i bez toga bih odavno izgubila razum, bez tog osjećaja da je moguće ne postojati. (str. 124.)
Kratke, pročišćene rečenice kojima je roman pisan samo pogoduju dojmu anksioznosti i uznemirenosti. Puno toga rečeno je jednostavnim jezikom. Puno je težine u toj prividnoj lakoći. Doručak je roman koji bih uvijek svakome preporučila, a posebno onim zahtjevnijim čitateljima, koji žele ne samo da ih književnost zabavi, već da ih prodrma i dotakne, da ih emocionalno uključi i usiše u sebe. Doručak je ukusan obrok koji ostavlja gorak okus ustima. Roman je to koji ne odgovara na pitanja, nego ih postavlja. I da nastavim s metaforom, nakon što pojedete Doručak, držat će vas sitima jako, jako dugo. Nećete ga moći izbaciti iz glave.
Ostali naslovi ovog autora:
Doručak je drugi roman autora Dinka Mihovilovića. Prvi, Krletka od mora, objavljen je 2018., iste godine u kojoj počinje pisati Doručak.
Dobra djevojka, loša djevojka zgodna je igra riječi kojom nas autor Michael Robotham uvodi u radnju koja ima dva kolosijeka. Glavni likovi: prva, savršena djevojka iz susjedstva oteta i usmrćena; druga, problematična djevojka odrasla kao siroče, nedefinirane prošlosti i klinički psiholog između njih, obećavaju zanimljiv i neobičan roman. I uistinu to jest. Dobra djevojka, loša djevojka početak je nove serije iz pera Michaela Robothama u kojoj je glavni lik psiholog Cyrus Haven. Osobno jedva čekam nove nastavke.
“Koja je ona?” pitam, naginjući se bliže prozoru za promatranje. “Plavuša. Vrećasti džemper. Sjedi sama.” “I nećeš mi reći zašto sam ovdje?” “Ne želim utjecati na tvoju odluku.” “Što ja odlučujem?” “Samo je gledaj.” str. 1.
Cyrus upoznaje Evie
Cyrus Haven forenzični je psiholog koji uglavnom radi na poremećajima osobnosti. Prijatelj ga zove u sigurnu kuću kako bi promatrao mladu tinejdžerku Evie Cormac, nekad znanu kao Anđeosko lice. Evie, možda, posjeduje rijetku sposobnost prepoznavanja laži. Ali Evie je nepredvidiva, divlja i nesocijalizirana. Kao dijete otkrivena je u nepoznatoj kući u tajnoj sobi uz leš umorenog muškarca. Zapuštenoj i prljavoj Evie nije bilo moguće odrediti dob. O njezinim roditeljima, kao ni o njezinom imenu ili porijeklu, nije se saznalo ništa. Je li bila mučena ili skrivana od nekog radi zaštite, ili neke prijetnje, nejasno je. Sklonjena je u prihvatilište, odnosno sigurnu kuću, gdje je dobila novo ime i novi dom. S njom i s drugom poremećenom djecom rade razni terapeuti.
Vjeruj mi Cyruse. Ona zna kad ljudi lažu. str. 12.
Cyrus i Evie- zajednički život
Cyrus se zainteresira za Evie i odluči joj se približiti. On mora utvrditi je li Evie sposobna za samostalan život. Evie je, s druge strane, dosta života u zatvorenom i sigurnom okruženju. Tvrdi da ima 18 godina i da smije samostalno živjeti. Da bi to utvrdio, Cyrus donosi neobičnu odluku: privremeno će postati Evienin skrbnik.
Privremeni zajednički život nov je i za Cyrusa i za Evie. Cyrus je oduvijek bio sam i treba se naviknuti na nekog novog, a kad dobije nefunkcionalnu i nepredvidivu Evie, nije načistu što dalje. S druge strane, Evie nikad nije imala nikog. Nakon početnog otpora i nepovjerenja, Evieini osjećaji prema Cyrusu stalno se mijenjaju i variraju od mržnje do simpatije.
Sad je red na meni.Red za što?
Da budem normalna. str. 87.
Jodie
Jodie Sheehan, omiljena je srednjoškolske prvakinja u umjetničkom klizanju. Četrnaestogodišnjakinja, odlična klizačica, “zlatna djevojka“, popularna je u školi gdje na svakom koraku izaziva zavist ljubomornih srednjoškolki. Pronađena je umorena na zabačenoj pješačkoj stazi na povratku s večernjeg izlaska. Što joj se dogodilo? Cyrus je pozvan da sudjeluje u istrazi Jodienog slučaja.
Istragu vodi inspektorica Lenny. Uskoro se otkriva da je Jodie imala svoje tajne. Ljubavnu vezu za koju nisu znali roditelji, drugi mobitel, sakriven novac i život koji je bio drugačiji od onog koji je prezentirala javnosti. Cyrus nehotično povezuje Evie s Jodienim slučajem i shvaća da Evie može biti korisna u istrazi.
Cyrus Haven
Cyrus Haven izuzetno je zanimljiv lik. Forenzični psiholog kojeg interesira rad s mladima neprilagođenog ponašanja i sam je osoba s problematičnom prošlošću. Traume koje nosi iz djetinjstva proganjaju ga cijeli život. Cyrus pomaže istražiteljici Lenny da riješi slučaj ubijene djevojke.
Ja sam dječak koji se vratio s nogometnog treninga i pronašao mrtvog oca u dnevnom boravku, majku na podu kuhinje i sestre blizanke na katu… Str.26.
Dojam o knjizi
Jako me zanima nastavak serijala o psihologu Cyrusu Havenu. Kombinacijia neprilagođene, emocionalno oštećene Evie i Cyrusa sa svojim demonima koji ga čine povremeno psihički nestabilnim, mogao bi biti zanimljiv tim istražitelja. Mislim da je prva knjiga samo uvertira za nastavke koji tek slijede. Evie i Cyrus malo me podsjećaju na Lisbet Salander i Mikaela Blomkvista iz trilogije Millenium. Dva misterija od kojih je samo jedan riješen u ovoj knjizi naslućuju zanimljive nastavke. Slučaj Jodienog ubojstva ide u nekoliko smjerova, ali brzo shvaćate da se sve vrti oko Jodiene obitelji. Roman pratimo naizmjenice kroz Cyrusove i Evienine oči što pruža uvid u dvije različite perspektive.
Mislim da je Michael Robotham napisao dobar roman. Istina, ima nekih nelogičnosti u sadržaju, ali to je nebitno za radnju romana. Malo je, po mom mišljenju, upitno posvajanje Evie od strane terapeuta koji je procjenjuje. Pogotovo ako se radi o odraslom muškarcu i mladoj djevojci. Ali autora ne muče pitanja neprikladnosti njihovog odnosa. Neobična suradnja koja prerasta u prijateljstvo temelj je novih uzbudljivih nastavaka.
U svakom slučaju, radnja u kojoj je jedna djevojka bez prošlosti, a druga s besprijekornom prošlošću (za koju se postupno otkriva da to ipak nije) i neobičan istražitelj između njih garantira zanimljivu i napetu uspješnicu
O autoru:
Michael Robotham rođen je 9. studenog 1960. u Casinu, Novi Južni Wales u Australiji i odrastao je seleći se u malim seoskim gradovima. Godine 1979. postao kadet novinar u poslijepodnevnim novinama u Sydneyu.
Sljedećih četrnaest godina pisao je za novine i časopise u Australiji, Britaniji i Americi. Godine 1993. napustio je novinarstvo kako bi surađujući s političarima, pop zvijezdama, psiholozima, avanturistima i ličnostima iz medija pri pisanju njihovih autobiografije. Dvanaest naslova bili su bestseleri s ukupnom prodajom u više od 2 milijuna primjeraka. Svi njegovi romani prevedeni su na više od dvadeset jezika. Ima tri kćeri.
Dječji psihijatar Parker H. u nizu online objava bilježi mučno iskustvo koje je proživio na svom prvom poslu.
Zapisujem, jer u ovom trenutku nisam siguran imam li povjerljivu informaciju o jezivoj tajni ili sam i sam poludio. Budući da sam psihijatar, jasno mi je da bi to očito bilo loše po mene, i s etičkog i s profesionalnog gledišta. Međutim, kako ne mogu vjerovati da sam lud, objavljujem ovu priču jer ste vi vjerojatno jedini ljudi koji bi je uopće mogli razmotriti kao moguću. Za mene, ovo je pitanje odgovornosti prema čovječanstvu. (str. 3.)
Godinama prije, dok je još bio mlad, nadobudan i arogantan, Parker H. dobio je posao u Državnom sanatoriju, oronuloj, derutnoj zgradi u kojoj se liječe siromašni psihijatrijski slučajevi.
Vozeći se pored redova napuštenih, daskama zatvorenih ruševina, u koje su nekoć morali biti smješteni odjeli, neke sagrađene od izblijedjele, raspadajuće crvene opeke, a druge od oštećenog, bršljanom nagrizenog smeđeg kamena, jedva da sam mogao zamisliti kako je itko mogao nekoć raditi, a kamoli živjeti u tim sablasnim grobnicama koje su tvorile golem spomenik truleži Državnog sanatorija u Connecticutu. (str. 7.)
Čim stiže u sanatorij, upozoren je na pacijenta koji se tu liječi više od dvadeset godina. Taj je pacijent opasan toliko da svatko tko dođe u dodir s njim poludi. Ili nešto još gore…
…svaka bolnica, čak i ona s pacijentima poput ovih, ima barem jednog pacijenta koji je čudan čak i za psihijatrijski odjel. Govorim o vrsti osobe od koje su čak i liječnici odustali i koje se svi klone, bez obzira na to koliko su iskusni. ova vrsta pacijenta je očigledno bezumna, ali nitko ne zna kako su takvima postali. Ono što, međutim, znate jest da će vas izluditi pokušaji da u to proniknete. (str. 10.)
Tajanstveni pacijent
Pacijent čije je pravo ime nasilu potisnuto i zaboravljeno, a zovu ga Joe, ima bezbroj dijagnoza. I nijednu konkretnu, jer se one stalno mijenjaju. Joe je zatvoren u samici, bez dodira s drugim pacijentima i u minimalnom kontaktu s osobljem. Parker ambiciozno odlučuje biti onaj koji će izliječiti Joea. I iako je više puta upozoren da ga se kloni, i iako se čini da se svi protive njegovom radu s Joeom, Parker dobiva odobrenje za početak liječenja.
Prva zagonetka su zapisi o godinama koje je Joe proveo u sanatoriju. Zašto su cenzurirani?
Druga je zagonetka sam pacijent…
Ono što će Parker doživjeti bit će jezivije od svega što možete zamisliti…
…taj smijeh nije zvučao kao ijedan zvuk koji bi neka osoba bila sposobna proizvesti. Bio je previše promukao, previše prigušen i previše grlen, gotovo kao da je netko dao ritam ljudskog smijeha zvuku pucanja ledenjaka. (str. 84.)
Pacijent – 200 strana čistog užasa
Roman Pacijent ponijela sam sa sobom na odmor jer ima samo 200 stranica i računala sam da ću ga stići pročitati u tih nekoliko dana, da će me zabaviti i da će me opustiti. Inače obožavam horore i čim sam vidjela sinopsis, znala sam da je Pacijent točno za mene.
Međutim… Ne mogu vam opisati količinu jeze i straha, da – pravog, istinskog straha, koji su u meni ostali nakon čitanja… Pacijenta sam pročitala u jednoj večeri i kad sam zatvorila posljednju stranicu, znala sam da te noći za mene nema spavanja. Sjenke koje su vrebale u mraku plesale su oko mene, uvlačile se ispod pokrivača i podizale moj puls na tisuću! Hvala Bogu na mužu kojeg sam grčevito stiskala sve dok nisam zaspala, plašeći se ružnih snova. A da ne govorim da mi je tako bilo i sljedeći dan, kad sam prije spavanja, glupača, opet počela misliti o Joeu. Opet sam zvala muža da malo leži uz mene jer mi je naprosto trebala neka sigurnost.
Evo, ja ne pamtim kad me je zadnji put neka knjiga ovako užasnula! Ovo je pravi, punokrvni horor koji nećete zaboraviti. Čak i ako niste strašljivi, ako ne vjerujete u nadnaravno, nemojte ovo čitati prije spavanja. Nemojte ga čitati dok ste sami.
A najgore, odnosno najbolje od svega je što je napisano ne kao fikcija, već kao dokumentirani stvarni događaj!
Gorivo za sve ljubitelje horora
Budući da je i moja seka ljubitelj horora, već sam joj preporučila Pacijenta i posudit ću joj ga, ali ne prije nego ga sama još jednom pročitam.
Priča je toliko jednostavna, a opet toliko kompleksna i ako volite priče koje će vas užasnuti, koje su toliko nabijene jezom, koje su toliko slikovite da vam strava bubnja u glavi i danima nakon čitanja, Pacijent je roman za vas! Ja sam oduševljena jer mene nije lako prestraviti, a pacijent Joe je to uspio u jako malo stranica. A tek kraj…
Pacijent možda neće postati klasik poput nekih Kingovih romana, ali vjerujte mi, jednako je nezaboravan!
Ostali naslovi ovog autora
Životopis preuzimam sa stražnje korice romana jer je prelud: Jasper DeWitt nekadašnji je dripac s Redditova foruma strave NoSleep, koji je postao profesionalni pisac horora i fantastike i puno je bolja osoba nego što bi se to dalo zaključiti iz njegovih priča. Živi u Los Angelesu, gdje ima puno ljudi koji bi ga mogli čuti kako vrišti, ali nitko ne bi mario. Kad ste zadnju put čitali ovakav životopis, ha? Nikada? Ni ja.
Na stranu životopis, Pacijent je prvi roman ovog autora, a prava za snimanje horora prodana su Ryanu Reynoldsu.
Ako volite knjige slična ugođaja, koje će vam zalediti krv u žilama, pročitajte Uljeza i Isijavanje Stephena Kinga te SkrovišteC.J. Tudor. Mene su dobrano isprepadali…
Jeste li ikad razmišljali o tome kako ste možda brzopleto pustili neke ljude u svoj život koji to uopće ne zaslužuju? Nešto slično, ali zapravo i puno gore, dogodilo se obitelji Lamb, Martini, Henryu i njihovoj djeci. Roman Obitelj s gornjeg kata počinje dosta nepovezano, s mnoštvom likova koji naizgled nemaju nikakve veze. Ali, kad jednom povežete konce i počnete hvatati zalet, cijela se priča otvara u svoj svojoj zastrašujućoj realnosti.
No,te prve noći, kad se Birdie pojavila na našim ulaznim stubama s dva velika kovčega i mačkom u pletenoj kutiji, nismo mogli niti nagađati kakav će utjecaj imati na nas, koje će nam sve ljude dovesti u život i da će se sve skončati onako kako je skončalo. Str. 25.
Libby
Libby Jones je moderna mlada djevojka koja živi svakodnevnim životom radeći u agenciji za nekretnine sve do dana kada saznaje za nasljedstvo. Odvjetnik je obavještava da je naslijedila kuću, odnosno napuštenu vilu na obali Temze u Chelseaju. Libby zna da je usvojena i da su u toj kući nađena mrtva tijela njezinih roditelja i još jednog neznanca, brat i sestra su netragom nestali, a ona je pronađena kao beba u kolijevci do dolaska policije. Kraj kolijevke je bila oproštajna poruka u kojoj je pisalo da se zove Serenity. Nakon što saznaje identitet svojih roditelja, Libby odluči pronaći vilu i razgledati nasljeđe. Pomaže joj prijatelj novinar koji je već jednom pisao o misteriju nađenih triju tijela i žive bebe u zlokobnoj kući.
Lucy
Lucy je samohrana majka dvoje djece koja se svakodnevno bori za egzistenciju. Prvi muž Michael bio je nasilnik, a drugi je jednostavno otišao. Iz tih brakova Lucy je izašla potpuno financijski opustošena, s dvoje djece, ali sa snažnom željom za životom. I Lucy je nekad davno živjela u zlokobnoj vili. Uspomene koje otamo ima prestrašne su. Lucy ih se ne želi ni sjećati. Zna samo da su njezini roditelji bili preslabi i nisu se mogli ni znali oduprijeti. Ali Lucy nema izbora. Mora se vratiti u Englesku, u kuću koja joj je jedini krov nad glavom. Zato joj trebaju putovnice za sebe i djecu. Odluči iskoristiti Michaela.
Henry
Mladić koji nam priča svoje viđenje života u vili u Prilazu Cheyne 16. u vrijeme dolaska stranaca bio je tek nesiguran adolescent. Henry je živio s roditeljima (majkom ljepoticom i ocem poznatim posjednikom) i sestrom sve dok u njihov život nisu došli stranci. Prva obitelj popularne pjevačice došla je na kratko vrijeme od nekoliko dana i ostala. Druga obitelj sa svojih dvoje djece, Phinom i Clemency, došla je par mjeseci kasnije. Ni oni nisu nikad otišli. Pridošlice su malo po malo počele zaposjedati svaki kutak kuće koji su imali domaćini. Henryeva majka i otac su, malo po malo, potpadali pod utjecaj neznanaca.
Dok neznanci žive u kući, Henry prolazi kroz najbolnije godine svog odrastanja. Mučno odrastanje za nesigurnog dječaka koji ispituje svoju seksualnost u trenutku kada nove obitelji zaposjedaju kuću loše djeluje na Henrya. Ni sam nije siguran tko je, u Phinu vidi idola u kojeg se zaljubljuje. Neshvaćen, Henry se osamljuje, uglavnom slabo komunicira sa sestrom i roditeljima. Uči o ljekovitim travama i njihovim svojstvima.
Postepeno Henry shvaća da njihova kuća više nije njihova već postaje kult čudnih ljudi s čudnim pravilima. Ali izlaz ne postoji. Osim ako netko ne umre…
Sjećam se kako je sve počelo, ali poima nemam kako smo došli od tada do onog trenutka devet mjeseci poslije kad su nam stranci preuzeli svaki kutak doma, a moji su im roditelji to dopustili. Str. 112.
Dojam o djelu
Autorica vrlo polako gradi zlokobnu scenu prikazujući način na koji kuća postaje središte kulta koji vode neznanci. Infiltracija neznanaca u dom obične obitelji i neznanci koji malo po malo preuzimaju kuću savršeno je prikazana. Zlokobnost same kuće i mračna, gotovo gotička atmosfera, također odlično nose priču.
Ali, ima i stvari koje mi nisu tako dobro prikazane. Nešto su mi slabije prikazani likovi djece, pogotovo Lucy koja je najveća žrtva. Ni lik Phila nije mi cjelovit, kao da je nekako nedorečen. Najbolji mi je bio Henryjev lik. Njemu se autorica i najviše posvetila. Nije mi ni logična emotivna veza između novinara i Libby koja je sigurno dvadesetak godina mlađa od njega.
Sve ostalo, propadanje imućne obitelji, rascjep ličnosti nekih od ukućana i potpuno podčinjavanje neznancima autorica je donijela jako dobro. Složena priča koja klizi u tragičan kraj za posljedicu ima potpuno propadanje obitelji kojoj treba više od dvadeset godina da poveže konce ove mračne priče i da se ponovno sastave.
Obitelj koja je disfunkcionalna postaje previše slaba i ranjiva da se odupre utjecaju neznanaca koji na parazitski način, beskrupulozno ulaze u jednu obitelj s ciljem da je pretvore u svoju. Knjiga je mračna, s nasiljem koje nije eksplicitno, ali koje vas ljuti na način da želite dobro prodrmati domaćine koji su sve to dopustili.
O autorici romana Obitelj s gornjeg kata
Godine 1999. svjetska književna scena upoznala je Lisu Jewell koja sada već punih 20 godina piše romane koji ne silaze s vrhova lista najprodavanijih naslova. Ova britanska autorica u dva desetljeća stvaranja velikih uspješnica objavila je gotovo dvadeset romana, ljubavne ili kriminalističke tematike.
Tri djevojke tijekom rata… Nekoć najbolje prijateljice. Sve do dana iskrcavanja Saveznika u Normandiji, kada su se razdvojile i postale dvije djevojke koje ne mogu smisliti jedna drugu, dok se trećoj zameće trag u umobolnici. (str. 10.)
Zagonetka ruže – početak
Godina je 1940. U Europi bukti Drugi svjetski rat, a u Engleskoj, na imanju Bletchley Park skupina mladića i djevojaka, u najstrožoj tajnosti, razbija neprijateljske vojne šifre.
Posao koji ovdje obavljamo toliko je tajan da ćemo vam reći samo ono što trebate znati, a vi nikada nećete pokušavati saznati više. Osim što ćete čuvati tajnost unutar ovih zidina, pazit ćete što govorite i izvan njih. Naziv ovoga mjesta nikada nećete spominjati… Najvažnije od svega, nikada nećete odati bilo kome prirodu svog posla. (str. 44.)
Tu se nađu tri sasvim različite djevojke.
Osla Kendall, „budalasta debitantica“, iz bogate je obitelji i čini se da ima sve, uključujući i ljubav zgodnog princa Phillipa od Grčke. Željna je dokazivanja i želi pokazati da nije samo dokona pripadnica visokog društva. U BP je dovodi izvrsno poznavanje njemačkog jezika.
Mab Churt, visoka, markantna djevojka iz siromašnog dijela Londona dolazi u BP s jednim ciljem – naći dobrog muža.
Njezin pomno smišljen životni plan uvijek je podrazumijevao da će se udati, ali u njemu nije bilo ni riječi o tome da će biti voljena – jer ljubav se događa u romanima, a ne u stvarnom životu. (str. 348.)
Ona je djevojka koja je, zbog velike tajne u prošlosti, bila prisiljena ranije odrasti i uozbiljiti se.
A tu je i Beth Finch – genijalna dešifrantica po budnim okom okrutne majke, plašljiva i tiha. Sve dok ne upozna Oslu i Mab i ne zaposli se u BP-u. Njih tri u kratko vrijeme postaju cimerice i najbolje prijateljice.
Djevojka koja je u stanju prekršiti mjere nacionalne sigurnosti kako bi utješila osobu čija je obitelj na ruti predstojeće invazije – to se zove prijateljicom. (str. 129.)
No kraj rata donosi veliku izdaju zbog koje prijateljstvo puca, a jedna od njih zatvorena je u umobolnicu, kako nikad nikome ne bi otkrila ono što zna.
Zagonetka ruže – sedam godina poslije
Dvanaest dana prije vjenčanja buduće kraljice Elizabeth i Phillipa od Grčke, dvije danas otuđene prijateljice primaju šifriranu poruku iz umobolnice. Poruku im je poslala treća od njih, a u njoj stoji da treba njihovu pomoć. Nekadašnje prijateljice, a današnje neprijateljice, moraju joj pomoći u razbijanju šifre koju zove „zagonetka ruže“ i u kojoj stoji sve – tko je izdao cijeli BP prodajući informacije i tko ju je zapravo zatvorio u umobolnicu.
-Što se praviš blesava; izdaja ne poznaje zastaru. U svojoj poruci ona piše da izdajnik još uvijek predstavlja prijetnju… – -Meni to zvuči kao paranoja luđakinje. – … -Paranoja ili samo razmišljanje nekoga tko je radio u BP-u? Pogledaj nas dvije. … Izabrale smo stol najudaljeniji od svih, pa ipak šapćemo i prestajemo govoriti svaki put kad netko prođe blizu nas. Prošle godine, kada su mi popravljali zub, toliko sam se brinula da ću pod utjecajem kloroforma izbrbljati neku tajnu pa sam tražila da cijeli zahvat obave bez njega. Bilo je to mučenje. … -A ja tijekom poroda nisam htjela uzeti ništa protiv bolova. … Iz istog razloga. (str. 285.)
Posljednji put, bivše se prijateljice udružuju u zajedničkom pothvatu – spasiti onu treću, razbiti zadnju, najtežu šifru i razotkriti izdajnika.
Rok je kraljevsko vjenčanje.
Hoće li uspjeti?
Kraljica ponovo oduševljava!
Kate Quinn opravdano nazivam kraljicom povijesnih romana jer – čini se da žena ne može pogriješiti! I premda sam uživala u rimskoj tetralogiji koju sam čitala još davnih dana na fakultetu, ovi romani koji govore o novijoj povijesti izuli su me iz cipela! Sve je počelo Aliceinom mrežom, nastavilo se Lovkinjom i sad, naravno, još jednom potvrdilo romanom Zagonetka ruže.
Ne znam što mi se svidjelo više. Snažni ženski likovi, njihove životne priče, povezanost i odanost. Tajnoviti posao dešifriranja, luckasti matematičari. Svaki dio uklapa se u savršenu cjelinu romana o ratu, prijateljstvu, ljubavi, tragediji i izdaji.
Pojedine rečenice lome nam srce, suosjećamo s likovima, želimo ih osloboditi patnje i upozoriti na strašne događaje koje naslućujemo.
Mab se sjetila da je pročitala neku glupost o tome kako tuga oplemenjuje… kakvo smeće. Tuga nije činila čovjeka plemenitim. Činila ga je sebičnim i mrskim. (str. 443.)
Pa i onda, kad se sve čini savršeno, preokret dolazi poput udarca i izbija nam dah iz pluća. Trepćemo u nevjerici – zar je moguće? No, moguće je, i svaku ćete emociju likova i sami osjetiti. Naravno, nekoliko sam puta i zasuzila jer je svaka situacija tako dobro, realno opisana da vam se čini da se odvija pred vama.
Povijesna pozornica
Kao i druga dva gore spomenuta romana, tako je i Zagonetka ruže temeljena na istinitoj povijesnoj podlozi. Bletchley Park doista je i postojao te su u njemu boravili dešifranti koji su danonoćno razbijali kodove na svojim uređajima Enigma i „bomba“. Autorica vrlo lijepo tumači kako su čak i naše tri junakinje Osla, Mab i Beth temeljene na stvarnim ženama i puno se njihovih karakteristika temelji baš na ličnostima tih žena. Volim kad su romani napisani toliko stvarno da mi se čini da gledam u prošlost. To je velika prednost i romana Zagonetka ruže. Nakon što ga pročitate, ostat ćete u limbu između stvarnosti i mašte. Pitat ćete se koliko je toga istina, što se točno dogodilo, a što nije.
Ne znam jeste li to shvatili iz sadržaja, ali vrlo bitan lik je i princ Phillip – stvarni engleski princ koji je oženio kraljicu Elizabetu, koja je, vjerovali ili ne, također lik ovog romana.
Stvarnost i mašta toliko su vješto isprepleteni da nam se čini da se sve događalo upravo ovako – kao da je baš ova grupa genijalnih ljudi prevagnula jezičac na vagi i pobijedila naciste.
Ako imate ikakve sumnje oko toga trebate li zagristi ovaj gotovo 700 stranica debeo komad, ne dvojite ni trena. Iako će mi Aliceina mreža vjerojatno zauvijek ostati najdraži roman Kate Quinn, i Zagonetka ruže je još jedno njezino maestralno ostvarenje koje će vam ostati u glavi i dugo nakon čitanja.
Ostali naslovi ove autorice:
Kate Quinn proslavljena je autorica je brojnih povijesnih romana. Napisala je tetralogiju o Rimskom Carstvu:
Ljubavnica Rima
Kćeri Rima
Gospodarica Rima
Gospa iz Vječnoga Grada
Što se tiče novije povijesti, autorica je zasad objavila tri presavršena romana u koje ćete se zaljubiti na prvo čitanje i odmah ih poželjeti na svojim policama! Govorim vam iz iskustva – to su tri romana koja su me oduševila, potresla, dotaknula i koje s ponosom ističem na svojim policama. Tematiziraju Prvi i Drugi svjetski rat, u njima se miješaju prošlost i sadašnjost i toliko su dobri da nećete moći prestati čitati. Nisu međusobno povezani i možete ih čitati proizvoljnim redoslijedom:
Ako želite pročitati pravi starinski krimić koji do u tančine opisuje ubojstvo, uzrok i posljedicu, posegnite za knjigom Johna Grishama Prešućena krivnja. U novom romanu Prešućena krivnja Grisham se vraća svojim korijenima; predstavlja nam pravosudni triler u kojem do najsitnijeg detalja upoznajemo ubojicu i njegovu obitelj, pa žrtvu i njegovu obitelj, čak i stanovnike malog mjesta u kojem se zbio nemio događaj.
Danas će biti posljednji dan njegova života u tome obliku i s tim se pomirio. Nije imao izbora. str. 7.
Ubojica
Pete Banning uzoran je otac i suprug. Uzoran veleposjednik kojeg svi zaposlenici poštuju i vole. Uzoran građanin. A ipak je odlučio i počinio ubojstvo. Zašto? To nećemo znati do kraja ovog romana, jer Pete Banning ne želi objašnjavati svoje postupke. Ne objašnjava ih ni svojoj djeci, ni sestri, pa tako ni šerifu, sucu ni poroti. Peter je hladnokrvno ubio svog prijatelja, pastora Dextera Bella. Ubojstvo je bilo pomno planirano i vrlo promišljeno. Ništa se nije dogodilo slučajno.
Suđenje i izvršenje pravde
Radnja se događa u listopadu 1946. u gradiću Clantonu, država Mississippi. Pete Banning je odlikovani junak Drugoga svjetskog rata i ponos cijeloga Clantona. Na velikoj farmi koja se bavi uzgojem pamuka rade i crnci i bijelci, svi za jednaku plaću. Nitko nije očekivao da će Pete Banning učiniti takvo što.
S druge strane, metodistički svećenik Dexter Bella bio je omiljen među svojim župljanima. Za svakoga je imao lijepu riječ i saslušao sve koji su tražili njegovu pomoć.
Ubojstvo Dextera Bella uzdrmalo je cijeli Clanton. Svi su s nestrpljenjem pratili suđenje. Premda se za Petea borio poznati odvjetnik, a čak su mu i šerif Gridley i njegov pomoćnik Roy bili blagonakloni, pravda se morala izvršiti. Pete je osuđen na električnu stolicu i nakon nekog vremena smaknut. Pete se nije htio braniti niti žaliti na presudu. On je odlučio da je pravda da bude smaknut. Pa je tako i bilo.
Ali izbjeći ubojstvo bilo bi kukavički, što je njemu posve stran pojam. Pete Banning je odlučio. str. 4.
Joel i Stella
Joel, mladi student prava, pokušava učiniti sve što je u njegovoj moći da oslobodi oca smrtne kazne te pritom otkriva tragične i šokantne događaje iz Peteovih ratnih dana, kao i potresne tajne svoje obitelji. Nakon što mu je otac pogubljen, a Dexterova udovica traži cijelo imanje u ime pravde, Joel razmišlja o tome da odseli, pronađe djevojku i nikad se više ne vraća. Ali i on osjeća odgovornost prema crncima koji su godinama zaposleni u njegovoj obitelji. Peteova kći Stella ne razumije što je spopalo oca. Bezuspješno ga moli da joj objasni svoje postupke. Ali Pete je nepokolebljiv. Ne želi reći ništa.
Liza
Liza je supruga Petea Banninga. Već nekoliko godina je na skrbi u psihijatrijskoj ustanovi. Teškoće koje ona ima nisu dovoljno poznate njezinoj djeci, Joelu i Stelli. O njima zna samo Pete. A on ih ne govori nikome. Liza je nesretna, frustrirana i puna krivnje. Nakon što je Pete osuđen i pogubljen, ne može se obraniti od depresije, tjeskobe i osjećaja odgovornosti. Uz to, započinje pravna borba za Peteovu imovinu, posjed i farmu koju želi Dexterova udovica Jackie Bell. Liza se ne može nositi s tim.
Dojam o djelu
Po meni, John Grisham se ovim romanom vratio na početak. Ili je možda cijelo vrijeme tamo, jer on svoj stil pisanja ne mijenja. Pomalo zaboravljenim, opširnim i detaljnim stilom pripovijedanja razlikuje se od drugih pisaca kriminalističkih romana. Ta vam se sporost može sviđati ili ne. Moram priznati da je mene malo zamorila. Novo doba, nove tehnologije i nove knjige u kojima se radnja odvija puno brže promijenile su nam rakurs ili kut gledanja na uspješnice kriminalističke proze. Drugi dio knjige u kojem se opisuje Peteov ratni put na Filipinima bio je mučan, krvav i uvjerljiv, ali apsolutno predug. Ali dao nam je dobru sliku daljnjih postupaka ubojice. Moram priznati da i ovakva detaljna analiza ubojice, uzroka ubojstva kao i razmišljanja svih protagonista ima svoju vrijednost.
S druge strane, autor se previše bavio glavnim junakom, tako da je zapostavio suprugu. Mislim da je to veliki minus romanu. O Lizinom boravku u psihijatrijskoj bolnici ne doznajemo puno, kao ni o njezinoj osobnosti. Liza mi je ostala nedorečena.
Pozitivnim bih navela onu Grishamovu istančanu crtu borbe za pravdu, bez obzira na zakonske regulative. Glavni junak može nam biti simpatičan ili ne, ali prema njemu osjećamo poštovanje, jer je jako dobro objašnjeno kakav to u stvari čovjek jest. Takvih ljudi više nema. Pete Banning je možda jedan od zadnjih.
O autoru
John Grisham (1955.) američki je pisac pravosudnih trilera koji su prodani u više od 230 milijuna primjeraka. Djela su mu prevedena na više od pedeset jezika. Živi u Virginiji i Mississippiju. Na hrvatski mu je prevedeno dvadesetak romana od kojih su mnogi i ekranizirani: Priziv, Komora, Čudotvorac, Klijent, Slučaj Pelikan, Tvrtka.
Recenzija njegova romana Smrt u oluji nalazi se ovdje.
Obitelj Byron nema nikakve veze sa slavnim pjesnikom s kojim dijele prezime, no svi se slažu da ih je opasno poznavati. Prva četiri nastavka bave se trojicom braće Cadeom, Jackom i Edwardom te sestrom Mallory. Sva su četiri nastavka povezana, ne samo likovima već i radnjom, i premda ne biste trebali imati poteškoća s razumijevanjem ni radnje ni rodbinskih veza i ako čitate napreskokce, puno je bolje Byron serijal čitati po redu. Ako počnete sa Sve zbog jednog poljupca, nastavite sa Sve zbog jednog dodira i Sve zbog jednog vojvode te završite sa Sve zbog jedne ljubavi, uživat ćete upoznavajući samu obitelj Byron, njihove ljubavne interese, njihove sreće i tragedije. Ako ste, poput mene, skloni pretjeranom uživljavanju u romane i vezivanju za likove, pročitat ćete ih u tjedan dana i možda se malo zaljubiti.
Sve zbog jednog poljupca – Cade i Meg
Byron serijal počinje pričom najstarijeg brata Cadea, ratnog veterana kojeg muče ne samo vanjski ožiljci ostali od rata, nego i oni unutarnji. Osamljen na svom imanju, otuđen od ljudi, utjehu i otupljivanje boli traži u samoći i alkoholu. Jedne noći, nošena divljom olujom koja joj onemogućuje put, kod njega završi lijepa Meg. Početak je 19. stoljeća i naravno da jedna neudana mlada dama nema što raditi nasamo s muškarcem, ali ceste su zametene i Meg je prisiljena ostati s Cadeom. Kako vrijeme odmiče, ona biva zavedena njegovom muževnom, grubom vanjštinom. I njega privlači njezina ljepota, nježnost i duh, no okovi prošlosti stisli su ga prejako da bi se prepustio novoj ljubavi. Jer, Cade je već volio i ljubav izgubio na najstrašniji mogući način i otad, mučen krivnjom, bježi od svakog do koga bi mu moglo biti stalo.
Kako Megina čast ne bi bila ukaljana, Cade je predstavlja kao svoju zaručnicu i tu počinje zaplet. Meg polako ulazi ne samo u srca obitelji Byron, već i u srce samog Cadea.
Sve zbog jednog dodira – Jack i Grace
Jack Byron ima mali problem s kockom, odnosno, s dugom u koji je upao. Gospodin kojemu je dužan predlaže da mu dug vrati na nekonvencionalan način – oženit će njegovu kćer usidjelicu. I ne samo to, zavest će je kako bi ga zavoljela i uvjerit će je da i on nju voli. No, ono na što Jack Byron ne računa jest to da je Grace pametna, duhovita, senzualna crvenokosa ljepotica. I da će u zavođenju uživati više nego što je to mislio. I da će se zaljubiti preko glave, odlučan u namjeri da je odvede najprije do kreveta, a potom do oltara.
Byronovi ljupku Grace prihvaćaju otvorenih srca, no sve se tajne kad-tad saznaju pa tako i ona Jackova.
Sve zbog jednog vojvode
Edward je najstariji sin u obitelji Byron, nasljednik titule vojvode i silnog bogatstva. Došlo je vrijeme za ženidbu pa odlazi po svoju nevjestu Claire, s kojom je zaručen otkad je imao 11 godina, a ona svega par mjeseci. Edward dakako ne voli Claire, no razumni vojvoda ni ne teži ljubavi. Nada se skladnom, mirnom braku i ženi koja će mu podariti sinove za nastavak loze. Ono što markantni vojvoda zaboravlja jesu želje same nevjeste – Claire se ne želi udati bez ljubavi. I dok on nju želi vezati brakom, ona njega želi ljubavlju pa počinje igra mačke i miša. Hoće li se hladni vojvoda zaljubiti u svoju divlju mladenku?
Sve zbog jedne ljubavi
Nakon strašne tragedije koju je proživjela, Mallory Byron povlači se iz londonskog društva, no na distanci drži i svoju obitelj punu ljubavi. Jedinu utjehu pronalazi u razgovorima i jutarnjim izletima s obiteljskim prijateljem, pomalo ozloglašenim grofom Adamom Greshamom. Kada ih jedne noći obitelj pronalazi zajedno u krevetu, skandal se ne može spriječiti nego vjenčanjem. I premda se Mallory i grof svim silama trude uvjeriti ostale da su u tom krevetu samo spavali – nemaju druge nego vjenčati se. Ono što Mallory ni ne sluti jest da je grof godinama u nju zaljubljen i da je se već jednom odrekao – i da to ne planira opet napraviti.
Nakon vjenčanja slijedi strastvena prva bračna noć. Je li vatra među njima dovoljna da se pretvori u ljubav?
Još jedan ljubavni serijal, kažete?
Već sam nekoliko puta rekla – ako već moram čitati erotske ljubiće, dajte mi one povijesne! Byron serijal pravi je primjer tog žanra! Zabavan, vruć, dirljiv… Obitelj Byron ima sve! Ova sam četiri nastavka pročitala u manje od tjedan dana i uživala sam u svakom slovu!
Najbolja stvar (ili najgora, kako se uzme) kod serijala jesu upravo nastavci –zaljubite se u neki par, opsjednuto čitate njihovu ljubavnu priču, suživite se s njima – a onda, kraj! Sretni ste i tužni jer je gotovo, jer nema dalje. U serijalima nema straha, uvijek ima dalje! Priče svih likova rastu i razvijaju se iz nastavka u nastavak i imate osjećaj da ste stvarno dobili onaj „do kraja života“. Jer, premda ovi romani uglavnom završavaju vjenčanjem, dobro znamo da ono nije kraj, već početak. Nastavci nam omogućuju da bacimo oko i na ono što se događa nakon razmjene zavjeta i zaklinjanja na vječnu ljubav.
Jedna mala zamjerka…
Moja zamjerka je klasična boljka ljubavnih romana, a ta je da su muškarci uglavnom nekako sirovi. Pogotovo u ovim povijesno-erotskim, koji su mi zapravo najdraža vrsta ljubića. Nije mi jasno zašto autori uporno guraju takav prikaz muškarca. Pomalo divlji, posesivan, ljubomoran, tvrdoglav. To valjda prolazi samo na papiru jer papir trpi sve, no bilo bi lijepo, i osvježenje, jednom čitati o normalnom muškarcu pristojnog karaktera, ljubaznom, strpljivom, punom razumijevanja. Meni bi to bilo stoput više seksi nego ova posesivnost zbog koje mi na trenutke bude žao glavnih junakinja. Većina muških likova dovoljno je šarmantna da im se oprosti ta karakterna mana, pogotovo Cade Byron koji je doživio ogromnu ratnu traumu pa mu možemo progledati kroz prste i razumjeti ga. Najdraži muški lik svakako mi je grof Adam iz četvrtog nastavka koji ima sve gore navedene karakteristike pravog muškarca – strpljiv je, razuman, zabavan, pun ljubavi… Onda mi je sve to upropašteno negdje pretkraj kad i on postane „muškarčina vulgaris“, no prešla sam preko toga jer mi je Sve zbog jedne ljubavi najdraži nastavak i nisam mogla dopustiti da mu privremeno zamračenje glavnog muškog lika umanji ljepotu i uzbudljivost same priče.
E da, osim problema s muškarcima, imala sam problem i s prijevodom prvog dijela, Sve zbog jednog poljupca. Dakle, ako nisam umrla od smijeha… Uglavnom, sluškinja glavne junakinje govori kajkavskim narječjem! Ne znam kome takve gluposti padnu na pamet, ali ako vidiš da lik govori iskrivljenim engleskim, prevedi na iskrivljeni hrvatski, ne upleći u to narječja! Mislim, kako se uživjeti u londonski svijet visokog društva u kojem sluškinje govore kajkavski?
…i puuuuuno pluseva
U Byron serijalu volim to što su ženski likovi pokretači svega. Čak je i glava Byronovih majka Ava, koja strogo, suvereno i pravedno iz sjene vlada svojim uglavnom muškim klanom. Svi glavni ženski likovi su divni. One su predivne mlade žene, no nisu samo to. One su pametne, svojeglave, zabavne, uporne, iskrene. Meg izvlači Cadea iz tuge i jada u koji je upao. Grace se diči svojom pameću i elokventnošću. Claire je uporna tome da osvoji vojvodinu ljubav, a Mallory hrabro traži sreću unatoč svemu što je proživjela.
Uz sve to, romani se lako čitaju i uvijek se događa nešto što vas tjera da čitate dalje.
Osim ljubavne priče, to su i priče o ratu, o izdaji. O skandalima i tragedijama. O vrućim ljubavnim noćima zbog kojih se crvenimo i smijuljimo. O Londonu 19. stoljeća.
A ima i nekoliko jako dobrih prevrata, posebno u romanu Sve zbog jedne ljubavi – možda mi je baš zato najdraži.
Ako volite povijesno-erotske ljubavne romane, intrige, laži, naivne djeve i muževnu gospodu, iskre koje frcaju u spavaćoj sobi i van nje, nema dalje – čitajte Byrone!
Ostali naslovi ove autorice:
Serijal o obitelji Byron zasad broji pet nastavaka i čini ciklus koji se službeno zove Byrons of Braebourne series. Ti romani prate ljubavne živote petero starije djece obitelji Byron, sinova Cadea, Jacka, Edwarda, Drakea i sestre Mallory.
Kod nas su prevedena prva četiri ovdje predstavljena nastavka:
Sve zbog jednog poljupca – Cade
Sve zbog jednog dodira – Jack
Sve zbog jednog vojvode – Edward
Sve zbog jedne ljubavi. – Mallory
Budući da je vani objavljen i peti nastavak, The bed and the Bachelor, koji prati brata Drakea, ne sumnjam da će ga Znanje uskoro prevesti i donijeti na naše police.
Zanimljivo je da obitelj Byron ima i tri mlađa člana, blizance Lea i Lawrencea te sestru Esme, koji čine zaseban ciklus, The rakes of Cavendish Square trilogy.
Tracy Anne Warren autorica je doista brojnih ljubavnih romana i najbolje ćete je upoznati odlaskom na njezinu web stranicu.
Ako volite povijesne ljubavne serijale, uživat ćete u onom autorice Elizabeth Hoyt koji je, usput rečeno, jedna od naših prvih i najčitanijih objava. Tu je i Lisa Kleypas sa svojim Hathaway serijalom.
Ako pak više uživate u čitanju suvremenih ljubića, virnite u trilogije Sarah Morgan – tu su recenzije za trilogiju o braći O’Neil i otoku Puffin.
Mjesto zvano Winter životno je putovanje jednog čovjeka koji prolazi teške kušnje na putu samootkrivanja. Život ga cijelo vrijeme brutalno šiba, ali on ne posustaje ni duhom ni tijelom, čak ni u trenutku kada dospijeva u psihijatrijsku ustanovu. Harry Cane je borac čija borba za opstanak predstavlja epsku sagu koja će zadiviti svakog čitatelja.
Baziran na istinitim povijesnim događajima s početka 20.stoljeća, Mjesto zvano Winter kombinira intimnu i nježnu obiteljsku priču s elementima surove stvarnosti. Misterija koja nikada nije razjašnjena, a vezana je za autorovog djeda, dugo je mučila autora. Odrastavši uz ženske figure, majku i tetke, autora je zbunjivalo odsustvo podataka o djedu. Nakon što je prionuo opsežnom istraživanju uz bakine bilješke i svjedočanstva ljudi koji bili djedovi suvremenici, Patrick Gale sumnjao je da je njegov djed bio „persona non grata“ zbog svog načina života i stavova. Mnoštvo tabua koji su u to vrijeme vladali, a poglavito onih koji su snažno žigosali bilo kakve „nepoćudne“ ljubavne veze, autoru su dali izvrsnu osnovu za pisanje ovog romana.
Harry- prvi život Engleska
Kao stariji sin u imućnoj obitelji Cane, Harry se činio dobra prilika među mladim engleskim aristokratkinjama, kao uostalom i njegov mlađi brat Jack. Ali dok je Jack bio odvažan, društven i prepun mladenačkog poleta, Harry je bio sramežljiv, analitičan i nesiguran. Uz to, Harry je imao i govornu manu zbog koje je mucao u novim i neočekivanim situacijama. Bez obzira na to, oba brata oženila su se mladim sestrama iz mnogobrojne obitelji. U braku Harry vodi jednostavan život bez ikakvih odricanja ili poslova, što mu omogućuje obiteljski imetak. Čak ni rođenjem kćeri situacija se ne mijenja. Sjenu na idiličan brak baca suprugina zaljubljenost u bivšeg momka, a i Harry je, čini se, ušao u brak više zbog majčina očekivanja nego zbog stvarne zaljubljenosti. Međutim, stvari se mijenjaju kad Harry na kazališnoj predstavi upozna zanimljivog gospodina Browninga. Planula je ljubav, za ondašnje uvjete skandalozna, sramotna.
Ti ćeš iskoristiti prvu priliku kako bi se udaljio od ove obitelji. Predlažem ti da napustiš zemlju i da niti ne pomišljaš na povratak. str. 106.
Odlazak u Kanadu
Nakon otkrivanja vlastite seksualnosti i krivnje koja ga proganja, a pod pritiskom šogora da napusti obitelj kako ne bi bila osramoćena, Harry se odlučuje na odlazak u Kanadu. Kanada je zapravo bijeg od života kakvim je živio do sada, kraj besposličarenja i početak pretvaranja Harryja u farmera. Kanada je u to vrijeme bila „obećana zemlja“. Prepuna nepreglednih prostranstava i prerija koja imaju potencijala postati plodne oranice, bila je veliki mamac za namjernike, očajnike i beskućnike iz svih krajeva svijeta. Harry je samo jedan od najamnih radnika koji stiže u hladni, surovi okoliš, u namjeri da kupi nekoliko parcela i postane poljoprivrednik i farmer. Početak je surov i težak, Harryjeva poznanstva oskudna i osamljenička. Ali te prve godine u Kanadi, Harry je uz teški fizički rad pronašao prijeko potreban psihički mir.
Mjesto zvano Winter-drugi život
Mjesto zvano Winter nalazi se na granici divljine i civilizacije i jedno je od najhladnijih i skoro potpuno izoliranih mjesta u Kanadi. Ali, za Harrya predstavlja novi početak. Nakon dvogodišnjeg rada kod najamnika gdje je naučio farmerski posao, Harry kupuje vlastitu zemlju i započinje živjeti kao farmer. Počinju godine suše, gladi, bolesti i teškog fizičkog rada. Ali to su i godine u kojima je Harry pronašao prijatelje nakon što se sprijateljio s vlasnicima susjedne zemlje, bratom i sestrom, te u okolici pronalazi i novu ljubav.
Ako mi dopustiš, i ako se uzmognem vratiti kući, želim ostarjeti uz tebe. Uz tebe sam našao sreću, onakvu kakvu se nikada nisam nadao iskusiti. str. 340.
Sanatorij
Nakon što je naučio kako opstati i izborio se za novi život, Harryjeve kušnje ne nestaju. Bolesti, smrtonosna gripa koja ne bira žrtve i opasni čovjek koji se umiješao u njegov život razaraju Harryjevu sreću. A to je više nego što Harry može podnijeti. Zbog trenutaka bunila i posvemašnje izgubljenosti smješten je u sanatorij – što je bio naziv za psihijatrijsku kliniku. Boravak u sanatoriju koristio je Harryju. Naučio je tko je. Prihvatio je sebe, svoje osjećaje i svoja opredjeljenja. Svjestan je da ga ljudi marginaliziraju, ali on je postao jači. Meditacije, razgovor s liječnicima i samospoznaja, natjerale su Harryja da otkrije unutarnju snagu i sposobnost za ljubav kakvu do tada nije poznavao. Nakon boravka u sanatoriju vraća se u Winter kako bi još jednom počeo ispočetka.
Dojam o djelu
Ova knjiga nastala je nakon velikog čina promišljanja i istraživanja. Autor piše roman bez opredjeljivanja ili osuđivanja onih koji se ne uklapaju u uobičajene obrasce emotivnih veza. Njegova priča je topla, suptilna, ali ispričana iskreno i s velikom jačinom. Patrick Gale točno zna naći ono mjesto koje će vas taknuti, nagnati da zavirite u svoju nutrinu i natjerati da razumijete. To je Mjesto zvano Winter. Otkrivanje seksualnosti, put ljubavi, razočaranja i krivnje, kao i nade, volje za životom i opstankom, sve su to poveznice maestralno utkane u ovaj roman.
Izvrsno je autor donio lik Harryja. Čovjek koji cijeli svoj život osjeća da je drugačiji, ali slijedi konvencionalan stil života koji uključuje ženidbu i osnivanje obitelji, jer zna da se to od njega očekuje. Nakon teškog i bolnog puta samootkrivanja, Harry konačno sebe prihvaća onakvim kakav jest puštajući srcu da u emotivnim prostranstvima odabere za koga će kucati.
Jako je dobro autor predočio razliku između tople, viktorijanske Engleske s uglađenim građanskim štihom s jedne strane i surovih predjela Kanade i na taj način metaforički odvojio prvi od drugog dijela Harryjeva života.
Ovo je dirljiva ljubavna priča koja ne poznaje vrijeme, prostor ili osobe. Ona se događa samo u srcu. Svidio mi se ovaj roman. Nadam se da će i vama. Dok čitate, pustite da vam glavna emocija bude ljubav. Sve ostalo je manje važno.
Velika preporuka!
O autoru
Patrick Gale rođen je na otoku Wight 1962. godine. Rano djetinjstvo proveo u zatvoru Wandsworth koji je vodio njegov otac, nakon čega se obitelj preselila u Winchester. Studirao je na Sveučilištu Oxford. Danas živi na farmi na jugozapadu Engleske sa svojim suprugom Aidanom Hicksom gdje se, osim što piše, bavi poljoprivredom i stočarstvom. Prijevod na hrvatski jezik potpisuje Marin Popović, a izdavač je Mozaik knjiga. Mjesto zvano Winter bilo je izbor Book Cluba Radio 2 i nakon objave ušlo je u uži izbor za nagradu Costa Novel, nagradu Walter Scott i nagradu za knjigu godine neovisnih prodavača knjiga 2016. godine.
Da postoji samo jedan čovjek na Zemlji, , bi li on bio dobar ili zao? Ni jedno ni drugo…Ili možda oboje. Tako je. … Pretpostavka zla stoga glasi: „Ono što je za nekoga dobro, uvijek se poklapa s onim što je za nekoga zlo…“. (str. 224.)
Pretpostavka zla
Sedam godina nakon jezivog i glasovitog slučaja Šaptač, istražiteljica Mila Vasquez radi u Čistilištu – odjelu policije koji se bavi nestancima.
Tko god je onamo ušao, primijetio bi tri stvari. Prvo, prazninu: u odsutnosti namještaja zvuk je slobodno odzvanjao prostorijom. -drugo, obuzela bi ga klaustrofobija: unatoč tomu što je strop bio visok, nije bilo prozora, a jedino svjetlo bilo je ono neonsko. Treće što bi netko primijetio bile su stotine očiju. Zidovi su bili prekriveni fotografijama nestalih osoba. (str. 21.)
Mila se zaklela da više neće stupiti na mjesto zločina, ali kad je šef policije pozove da preuzme misteriozan slučaj nestalog knjigovođe koji se pretvara u ubojicu, Mila shvaća da njezinu tamu ne može tek zauzdati nekoliko zakletvi.
Zauvijek i neraskidivo povezana sa slučajem Šaptač, Mila neće prezati ni pred čim kako bi i ovog zločinca istjerala načistac pa makar to značilo i uranjanje u mrak od kojeg toliko bježi, a kojem se toliko čezne predati.
Njegova si. Pripadaš mu. Znaš da će ti se svidjeti ono što ćeš vidjeti. (str. 64.)
U potrazi za ubojicom koji je zagonetan poput same sjene, istražiteljici pomaže još jedan policijski izopćenik, Simon Berish.
Što će njih dvoje otkriti?
Koliko se duboko sjena može uvući u naše živote, a da toga nismo ni svjesni?
I koliku ćemo kaznu za to morati platiti?
Partneri u istraživanju zločina
Svaki policajac prisiljen je suočiti se s vlastitim zanimanjem i svim onim ružnim što ono donosi. Mi u Čistilištu ne lovimo lopove ili ubojice, naš je neprijatelj praznina… Što više gledaš u nju, to ti se više čini istinitom. Kad jednom nekoga proguta, više ga ne vraća – ili barem ne onakvog kakav je bio prije. … Jednoga dana praznina počne razgovarati s tobom… Naposljetku joj otvaraš vrata kao da je prijatelj koji ti želi pomoći. A ona ulazi i pohara ti cijelu kuću. (str. 121.)
Istražiteljica Mila Vasquez zanimljiv je, ali usuđujem se reći, već pomalo klišeiziran lik. Sama u borbi sa svojim demonima, bježi od tame i praznine koji je prate u stopu. Oblikovalo ju je nesretno djetinjstvo, ali i „mana“ koju nosi – nije sposobna osjetiti empatiju zbog čega se kloni drugih ljudi i oni se klone nje. Slučaj Šaptač na njoj je ostavio neizbrisiv trag, trag dublji nego svi ožiljci koje skriva njezino tijelo.
Iako je dobro osmišljena, meni lik istražiteljice Vasquez nije dovoljno uvjerljiv. Jednostavno, ljudi koji su u tolikom mraku, koji su zaglibili u zlo preduboko da bi se izvukli nisu mi bliski dovoljno da bih im povjerovala. Volim likove s manama i problemima, a Mila ih ima toliko da mi se mjestimice čini iskarikirana.
Puno je bolje ostvaren lik istražitelja Berisha. On je veoma uvjerljiv i čini se „jednim od nas“. I njega prate duhovi iz prošlosti i čitava mu prošlost koči i upropaštava sadašnjost i budućnost. Iako zaposlenik policije, slučajevi ga zaobilaze u širokom luku, kao i kolege policajci koji ga šutke optužuju za nešto prezira vrijedno, no nikad dokazano. Isprva rezigniran, sve više i više zadubljuje se u slučaj da bi se na samom kraju razračunao sa svojom prošlošću i dignute glave krenuo u budućnost.
Pretpostavka zla – slučaj vrijedan čitanja
U slučajevima ubojstva, zakon navodi kako tijelo predstavlja dokaz sve dok se ne potvrdi žrtvin identitet. Ne možete osuditi ubojicu ako se ne pokaže da je osoba koju je ubio zaista postojala. Bez imena, tijelo je jedini dokaz njezina postojanja. Zato se ta trupla čuvaju bez vremenskog ograničenja. To je jedna od onih čudnih pravnih tehnikalija koje se toliko sviđaju odvjetnicima. (str. 2.)
Pretpostavka zla slučaj je prepun zakučastih tragova koji pletu mrežu zločina širu nego što sam mogla iti pretpostaviti kada sam počela čitati. Premda mi glavna istražiteljica nije najdraži lik, nemojte da vas to odvrati od čitanja. Roman će vam se svidjeti, vjerujte mi. Mjestimice veoma jeziv, mjestimice okrutan, ponekad emotivan, Pretpostavka zla nije roman koji ćete nakon čitanja staviti sa strane i zaboraviti. Njegove rečenice i scene vrtjet će vam se po glavi još dugo nakon čitanja.
U tom trenutku sjetila se lekcije koju je naučila u Šaptačevu slučaju. Neprijatelj se nikad ne pojavljuje iznenada, najprije ti uvijek nečim pokušava odvratiti pozornost. (str. 96.)
Nimalo slabiji od svog prethodnika Šaptač, i ovaj roman ima nekoliko preokreta od kojih će vam se zavrtjeti u glavi. Na primjer, ni za sto godina nećete pogoditi tko je glavni negativac – bar ja nisam mogla, a u tome sam dobra!
A kraj! Ostavit će vas bez riječi! Kad zatvorite posljednju stranicu, nećete odoljeti, pročitat ćete je opet. Otvorenih usta.
P.S.
Ne znam radite li i vi to, ali ja uvijek pročitam i autorovu bilješku na kraju. Savjetujem vam da i vi to učinite, barem u romanu Pretpostavka zla. Pisac nam daje uvid u način nastanka romana. Nije lako biti pisac, a iz riječi Donata Carrisija vidimo da nam kreativnost zasigurno neće doći dok sjedimo na kauču, a romani ove razine i kvalitete zasigurno se ne pišu samo maštom, već dugotrajnim istraživanjem i… Mrvicom autorskog ludila (valjda).
Ostali naslovi ovog autora:
Šaptač
Pretpostavka zla
Iako se romani mogu čitati zasebno jer nisu vezani slučajem (recimo), preporučujem čitanje po redu budući da se Pretpostavka zla često referira na Šaptača. Samim time, priča će vam biti jasnija i napetija (mjestimice i jezovitija) ako idete po redu.
Budući da je i druga Mala prije nekog vremena recenzirala isti ovaj roman, njezinu recenziju možete pronaći ovdje.
We use cookies on our website to give you the most relevant experience by remembering your preferences and repeat visits. By clicking “Accept All”, you consent to the use of ALL the cookies. However, you may visit "Cookie Settings" to provide a controlled consent.
This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. These cookies ensure basic functionalities and security features of the website, anonymously.
Kolačić
Trajanje
Opis
cookielawinfo-checkbox-analytics
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Analytics".
cookielawinfo-checkbox-functional
11 months
The cookie is set by GDPR cookie consent to record the user consent for the cookies in the category "Functional".
cookielawinfo-checkbox-necessary
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookies is used to store the user consent for the cookies in the category "Necessary".
cookielawinfo-checkbox-others
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Other.
cookielawinfo-checkbox-performance
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Performance".
viewed_cookie_policy
11 months
The cookie is set by the GDPR Cookie Consent plugin and is used to store whether or not user has consented to the use of cookies. It does not store any personal data.
Functional cookies help to perform certain functionalities like sharing the content of the website on social media platforms, collect feedbacks, and other third-party features.
Performance cookies are used to understand and analyze the key performance indexes of the website which helps in delivering a better user experience for the visitors.
Analytical cookies are used to understand how visitors interact with the website. These cookies help provide information on metrics the number of visitors, bounce rate, traffic source, etc.
Advertisement cookies are used to provide visitors with relevant ads and marketing campaigns. These cookies track visitors across websites and collect information to provide customized ads.
