Autor: Mala od knjiga

Objavljeno

Nele Neuhaus: Snjeguljica mora umrijeti

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2013.

Naslovnica knjige Snjeguljica mora umrijeti: ©Mozaik knjiga

Katkada mu je nedostajao njezin smijeh pa bi se rastužio. Naravno, znao je da je mrtva, ali mu je bilo jednostavnije praviti se da to ne zna. Nikad se nije prestao nadati njezinu osmijehu.

str. 8.
Nele Neuhaus: Snjeguljica mora umrijeti

Slučaj Snjeguljica

Kako je moguće da jedna jedina, nevažna odluka izazove takve strašne posljedice? … Njegove misli odlutaše zavojitim stazama iz sadašnjosti u svijet snova i sjećanja. Bijela kao snijeg, crvena kao krv, crna kao ebanovina…

str. 93.

Četvrti slučaj Pije Kirchhoff i Olivera von Bodensteina počinje izlaskom tridesetogodišnjeg Tobiasa Sartoriusa iz zatvora, gdje je odslužio desetogodišnju kaznu zbog ubojstva dviju tinejdžerki- svoje bivše i tadašnje djevojke. Tobias je osuđen iako tijela žrtava nisu pronađena i sada se vraća u rodno mjesto, gradić Altenhain, koji još uvijek itekako pamti nestanak i smrt djevojaka.

Istodobno, s mosta je, na prometnu cestu, gurnuta sredovječna žena. Istražujući nju, Oliver i Pia dolaze u Altenhain. Nitko ništa ne govori, ali to ne sluti na dobro jer – svi nešto znaju.

Raspitivanje u cvjećarnici bilo je jednako bezuspješno kao i ono u dječjem vrtiću i u tajništvu osnovne škole. … Cijelo selo udružilo se protiv njih, vježbajući sicilijanski zakon šutnje, kako bi zaštitilo svojega čovjeka. (str. 88.)

A onda, nestaje još jedna tinejdžerica, Tobiasova novostečena prijateljica.

U kakvoj su vezi žena bačena s mosta i Tobias?

Kako to da se Tobias ne sjeća noći u kojoj je ubio i sakrio tijela dviju djevojaka?

Kako to da Pia jedina uočava nelogičnosti u istrazi koja se zbila prije deset godina?

I zašto je Oliver odjednom tako uzrujan i neusredotočen?

Pitanja je mnogo.

Uživat ćete tražeći odgovore.

Likovi

Od samog početka, uživala sam u čitanju ovog romana. Slučaj je zanimljiv, napet i jeziv, a svako poglavlje završava tako da vas tjera na daljnje čitanje. Ponekad mi je bilo teško ostaviti knjigu za sutra, jedva sam čekala nastaviti čitati.

Pia i Oliver dobar su istražiteljski par, za promjenu nisu zaljubljeni i svako vodi svoj privatni život, manje ili više zanimljiv. I na ovom nas planu čekaju promjene koje, priznajem, nisam slutila u prethodnim romanima i veoma su me iznenadile. Međutim, spisateljica je vrlo dobro rastumačila privatne živote likova pa nam se ono što se dogodilo zaista čini kao jedini logičan potez.

Osim glavnih likova, koji se ipak razvijaju u više romana, i sporedni su likovi interesantni i životni. Tinejdžerica neprilagođena mjestašcu u kojem živi, slavna glumica još uvijek zaljubljena u mladića s kojim je odrasla, autistični dječak u kojem se skriva više nego što itko naslućuje, lokalni poduzetnik koji gradić drži u šaci…

Nele Neuhaus: Snjeguljica mora umrijeti

Kolektivna krivnja

Atmosfera radnje nešto je što također moram spomenuti. Spisateljica je odlično opisala zatvorenost male zajednice, gdje svi znaju sve i štite jedni druge, a kako su ujedinjeni u ljubavi, tako su ujedinjeni i u mržnji. Klaustrofobiju Altenheina  gotovo možemo opipati – nitko ništa ne zna, nitko ništa ne govori, a na kraju…

Kolektivna krivnja također ostavlja pomalo jeziv dojam na čitatelja. Svatko je za nešto kriv. U malim zajednicama, nitko nije nevin i nitko se neće izvući čist. 

Istaknula bih još jednu stranu ovog romana koja mi se svidjela – govoreći svojim likovima, spisateljica se bavi brojnim suvremenim problemima kao što su otuđenost obitelji, osuda mjesta u kojem živimo, raspadi brakova koji se izvana čine čvrsti te dijete s (uvjetno rečeno) poteškoćom koje se, umjesto ljubavlju i podrškom, šopa lijekovima.

Negativaca je više, isprva mislimo da je jedan, onda da je drugi i uz brojne preokrete napokon dolazimo do ubojice koji, kad razmislim, nije posve neočekivan, ali svakako je zanimljiv, vođen prilično realnim motivom. A što smo ono rekli o motivima?

Nele Neuhaus: Snjeguljica mora umrijeti

Ostali naslovi ove autorice:

Nevoljena žena

Prijatelji do groba

Duboke rane

Snjeguljica mora umrijeti

Tko sije vjetar

Zao vuk

Pročitala sam sve gore navedene romane i iako slučajevi nisu vezani jedan na drugi, privatni životi likova mijenjaju se i razvijaju iz romana u roman, tako da ipak preporučujem čitanje po redu.

Europa vs. Amerika

Premda su gore navedeni romani žanrovski kriminalistički romani, stil pisanja odudara od stila američkih krimi-romana na koje smo navikli. Vidi se da ovaj roman pripada europskoj (njemačkoj) književnosti, manje je nasilja, prizori nisu toliko krvavi i općenito, atmosfera je drugačija nego u američkim romanima, što ne znači da radnja nije napeta i da nas ne drži u neizvjesnosti. Baš naprotiv, svi romani ove spisateljice, Snjeguljica mora umrijeti pogotovo, odlikuju se odličnim slučajem koji možda neće lediti krv u žilama, ali svakako će vam izazvati trnce jeze, pogotovo ako čitate dok je mrak i… Dok ste sami.

Gdje kupiti:

Mozaik knjiga

Objavljeno

Yaa Gyasi Povratak kući

Nakladnik: Znanje

Naslovnica romana Povratak kući: ©Znanje, Zagreb 2017.

naslovnica knjige Povratak kući

Povijest kakvu ne poznajemo

Povratak kući je zapanjujuća priča koja prati tri stoljeća i sedam generacija obitelji čije su sudbine vođene povijesnim, kulturološkim, rasnim i međuplemenskim konfliktima kroz vrijeme od tristo godina. Veličanstvena je to saga koja čitatelje ostavlja bez daha. Sve naše spoznaje o položaju crnog čovjeka pod bjelačkom čizmom, rasna segregacija i neizrecivo težak život crnaca u Africi, a kasnije i imigracija crnaca u Ameriku predstavlja samo djelić naše spoznaje koja nikad nije osvještena. U našem “civiliziranom” svijetu ne postoji saznanje što su sve preživljavali ti ljudi i u kakvim su nehumanim i neizrecivo teškim životnim uvjetima živjeli i radili kao robovi. Prestankom ropstva kao “slobodni ljudi” i dalje su trpjeli rasnu segregaciju živeći u posebnim gradskim četvrtima gdje su se borili za svakojake loše plaćene poslove, živjeli u lošim, nehigijenskim uvjetima života lišeni svakog dostojanstva. To su bile teške životne okolnosti u kojima su odgajali svoju djecu.

Ali do kraja svog života Esi će vidjeti prijazan osmijeh na bijelom licu i sjećati se onoga koji joj je uputio vojnik prije nego što će je odvesti u odaje-sjećat će se kako osmijeh bijelca znači da s idućim valom dolazi samo još veće zlo.(str.53)

Čovjek je čovjeku……

Nama običnim ljudima rođenim na drugoj strani zemaljske kugle nije jednostavno pojmiti sadržaj ove knjige. Povratak kući je roman koji šokira i postavlja pitanje: kako je moguće da ljudi čine jedni drugima takve grozote samo zbog toga što su neki rođeni sa drukčijom bojom kože. Mnoge povijesne nepravde ni dan danas nisu u potpunosti ispravljene, a Afroamerikanci nastavljaju svoju borbu i dan danas u Americi iako su tamo rođene treće i četvrte generacije afričkih iseljenika.

A priča ide…

Baaba, upitala je Effia, zašto se Adwoa udaje za ovog muškarca?

Zato što joj tako kaže mati (str.12)


Priča započinje s Effiom i Esi, dvije sestre koje su stjecajem okolnosti odvojene odmah po rođenju. Njihovi putevi nažalost se nikad više nisu ukrstili. Effia se udala za bijelog čovjeka i ostala u Gani, dok je Esi prodana kao roblje u Ameriku. Ovo je njihova priča i priča sedam pokoljenja njihovih potomaka. Robovi, plemenski sukobi, nasilje i nečuvena nehumanost dio su života crnog stanovništva u zarobljeništvu. Čak i oni koji su dočekali oslobođenje od robovskog jarma nisu pronašli sreću jer se nisu znali ni mogli prilagoditi životu, te su neki od njih posegnuli za alkoholom, drogom, porocima.

Bila je previše tamna da bi pjevala u Jazzingu. Tako su joj rekli kad je došla spremna za audiciju.”Pretamna”,rekao je.(str207.)

Knjiga Povratak kući na dvorišnom zidu

Dojam o pročitanoj knjizi..

Knjiga je zanimljiva i na više nivoa zahtjevna za praćenje zbog velikog broja likova.Zbog toga se treba u više navrata vraćati na početak i pratiti rodoslovno stablo jedne i druge sestre.
Nakon pročitane knjige ostala sam dugo razmišljajući. Čitajući potresna svjedočanstva crnaca koji su bili robovi u Gani ne možete ne osjećati sram što pripadate vrsti koja se zove čovjek. Ovo je knjiga koja vam duboko uđe u pore, prodrma vas, izbaci iz udobnih papuča i tople kuće i vrati nazad promijenjenog, zauvijek.

O autorici

Yaa Gyasi je spisateljica gansko-američkog podrijetla. Knjiga Povratak kući njezin je književni prvijenac. Roman je svojoj autorici donio prestižnu nagradu American Book Award za iznimno literarno postignuće u 2016.godini.

Gdje kupiti knjigu Povratak kući

Znanje

Objavljeno

Melanie Golding: Nisu moje bebe

nakladnik: 24 sata d.o.o., Stilus knjiga, 2019.

naslovnica knjige Nisu moje bebe: ©24 sata d.o.o., Stilus knjiga

Melanie Golding: Nisu moje bebe

Nisu moje bebe. Čije su?

Lauren Tranter rađa blizance, dva prekrasna dječaka kojima daje imena Morgan i Riley. Još uvijek u bolnici, budi je nekakvo pjevanje. U blizini svog kreveta vidi prljavu ženu u dronjcima koja joj nudi zamjenu – Lauren će joj dati jednog svog dječaka. Ona će njoj dati jedno od svojih… Stvorenja. Ako Lauren odbije, uzet će oba djeteta. Prestravljena, Lauren se zaključava u kupaonicu i alarmira policiju.

Međutim, slučaj je odbačen kao deluzija neispavane mlade majke. Istražiteljica Joanna Harper osjeća da slučaj u sebi krije više nego se na prvi pogled čini.

Ali te sjene. Zadrhtala je. Nešto u vezi s ovim slučajem nije bilo u redu.

str. 72.

Unatoč Laureninom trudu i upornom skrivanju, blizanci nestaju. Uskoro su pronađeni i svi su sretni, osim izbezumljene majke koja tvrdi – to nisu moje bebe!

Što se dogodilo s blizancima, pročitajte u ovom jezivom romanu. Neće vam biti svejedno čitati ga dok ste sami, a oko vas tišina…

Bajke i legende

Narodne bajke i legende veoma su važne za razumijevanje i doživljaj radnje ovog romana. One su zapravo bile i motivacija – svako poglavlje počinje citatima iz irskih narodnih legendi i bajki. Ali, nisu te bajke one na koje smo navikli. Ovo su one prave, iskonske bajke, koje su služile za plašenje djece i objašnjavanje neobjašnjivog. Ovo su bajke o blizancima i mjenjolikima. O majkama koje su u krevetićima zaticale svoju djecu – koja to nisu. Čak i sama spisateljica ističe koliko su joj važne bajke i koliki su utjecaj na nju imale. Ne misli tu na one Disneyevske, nego one iskonske, u kojima su djeca otimana i ubijana, djevojke silovane, a vile su bile nešto od čega se bježalo i čija se imena šaputalo.

Čak je i naslovnica napravljena u tom tonu. Onako isprepleteno korijenje doista izgleda kao da je izašlo iz neke mračne priče o riječnim vilama i mjenjolikima.

Znate li tko su mjenjoliki? Prema legendi, to su stvorenja kojima se zamijene ljudska djeca. Oni u potpunosti preuzmu vanjski izgled djeteta, ali majka uvijek shvati da to nije njezino dijete.

Zato Lauren tako očajnički vrišti od početka gotovo do kraja romana: To nisu moje bebe!

Melanie Golding: Nisu moje bebe

Atmosfera straha

Fabula romana cijelim je tijelom protkana osjećajem jeze. Onako kad vam se nakostriješe dlačice na vratu. Znate da nešto nije kako treba, isto kao što to zna i naša istražiteljica Jo Harper.

Ali, kako vjerovati u Laureninu priču o riječnoj spodobi koja joj želi ukrasti bebe, kad smo svi mi realna bića i sigurni da je takvo što nemoguće?

Ni Laurenin suprug Patrick ne vjeruje u priču svoje supruge, smatra da je ona samo veoma umorna i bezrazložno zabrinuta.

Kako sve dulje i dublje tonemo u atmosferu romana, počinjemo vjerovati u tu mješavinu fantazije i zbilje. Čitavo vrijeme nismo sigurni u taj bajkoviti dio, događa li se on ili ne. Nismo sigurni možemo li vjerovati glavnoj protagonistici i njezinim utvarama. Čak i oni koji su poput mene, koji ne vjeruju u te nadnaravne stvari, čitajući stranice ove knjige pomisle: Što ako? Spisateljica je uspjela utkati tu nadnaravnu priču u jednu realnu situaciju i stvoriti atmosferu strepnje. Kao da se ta apsurdna, fantastična situacija doista može dogoditi. Sve je opisano uvjerljivo. Stvarno uvjerljivo…

Atmosfera koju stvaraju opisi uljeza u bolničkoj sobi, opisi tog mirisa, tih zvukova, bude u nama jezu i odlično su napisani.

Glavna ženska boljka – nisam dovoljno dobra

Pričati o kraju romana bilo bi veliki spoiler pa to neću raditi, iako bih o njemu imala puno toga za reći. Naglasit ću samo da će vas kraj možda ne toliko šokirati, koliko iznenaditi. Poželjet ćete nastavak.

Raspravit ćemo malo o glavnoj premisi romana, a to je majčinstvo.

Lauren je tek postala mama – pratimo njezin porođaj i uočavamo koliki utjecaj ima na psihu žene, čak i kada sve prođe uglavnom u redu. Zatim je tu krivnja – zašto odmah nisam zavoljela svoje dijete?

Još je čekala na navalu ljubavi. Onu koju svu odjednom osjetiš iste sekunde kada se rode i koja je drukčija od svega što si do tada osjetio. Navala ljubavi o kojoj ljudi koji imaju djecu uvijek govore. Radovala joj se. Brinulo ju je što je još nije osjetila.

str. 14.

Već se od prvog dana majčinstva Lauren ne osjeća dovoljno dobro za tu novu ulogu. Osjeća da je podbacila u ulozi majke i da svim njezinim prijateljicama to ide bolje. Čitavo vrijeme misli da je na neki način odgovorna zbog nestanka svojih beba. Opravdava se dolje navedenim citatom, kao da bi je itko doista mogao kriviti zato što je umorna od cjelodnevne brige o blizancima.

Nije ih odmah voljela, ali ih je zavoljela nakon nekog vremena. Prodrlo je to u nju. Sporo. Kao da je ljubav nešto što se polako pijucka. Opija. Gomila se. Raste. Polako, potiho, ali nezaustavljivo, sve dok je nije posve opila… Voljela ih je, to je bio njezin poziv.

str. 223.

Ne pomaže joj ni Patrick koji, pod maskom razumijevanja, skriva klasičan tradicionalan odnos prema ženi-majci: njezino je mjesto uz djecu, onda je dužna ustajati tijekom noći i hraniti ih, on se mora naspavati i tako dalje i tako dalje. 

Melanie Golding: Nisu moje bebe

Vrtuljak emocija

Žanrovski, roman je kombinacija psihološkog i fantastičnog romana.

Ovaj „fantasy“ dio jasan vam je iz svega gore navedenog. Naravno, već slutite i zašto stoji onaj „psihološki“ dio – on proizlazi iz toga što pratimo psihičko stanje jedne mlade mame koja se pokušava nositi sa stravičnom situacijom u kojoj se našla.

Prije nego doznamo što se doista dogodilo blizancima, proći ćemo, skupa s Lauren, pravi vrtuljak različitih emocija. Osjećat ćemo strah, strepnju, progonjenost, krivnju. Ali i hrabrost, požrtvovnost i beskonačnu ljubav.

Sigurna sam da ćete uživati u svakoj stranici i dobiti malo drukčiji uvid u psihu žene u jednom tako osjetljivom razdoblju. Nadam se da ćete razumjeti, a ne osuđivati.

Ostali naslovi ove autorice:

Nisu moje bebe prvi je roman Melanie Golding.

Gdje kupiti:

Stilus knjiga

Drugo mišljenje

Po prvi puta na našem blogu, obje “male od knjiga” pročitale su i recenzirale istu knjigu!

Drugo mišljenje pročitajte ovdje!

Objavljeno

Melanie Golding: Nisu moje bebe

Izdavač: 24 sata d.o.o, Stilus knjiga 2019.

Naslovnica romana Nisu moje bebe : ©24 sata d.o.o Stilus knjiga

Nisu moje bebe naslovnica

Pitanja za čitatelja

Ovo nisu moja djeca!, tvrdi Lauren Tranter za blizance stare nekoliko tjedana. Što se dogodilo Rileyu i Morganu? Jesu li oteti? Zamijenjeni? Kako to da nitko osim majke ne shvaća da su djeca zamijenjena? Sve su to pitanja koja se nalaze ispred čitatelja u ovom napetom i na trenutke mračnom i mističnom romanu Nisu moje bebe.

Radnja romana Nisu moje bebe

Lauren i Patrick Tranter naizgled su normalan mladi bračni par s tek rođenim blizancima Riliyem i Morganom. Blizanci su zdrave i napredne bebe koje nitko ne uspijeva razlikovati osim Lauren. Ona sa sigurnošću zna koji je Riley, a koji Morgan. Zaplet nastaje već u rodilištu. Lauren je uvjerena da joj sumnjiva žena odjevena u dronjke želi ukrasti djecu. Ali, to vidi samo Lauren. Ni suprug Patrick, ni policijski službenici, čak ni medicinsko osoblje u bolnici ne uočava ništa zabrinjavajuće. Svi osim uporne detektivke Jo Harper mišljenja su da je Lauren u poslijeporođajnoj psihozi, nestabilna, dezorijentirana i zbog pretjerane brige o blizancima sklona deluzijama. Nakon što blizanci bivaju nakratko oteti, a zatim vraćeni, Lauren je uvjerena da su djeca zamijenjena. Neobični glasovi govore joj kako ponovno dobiti svoju djecu, a vratiti onu koja nisu njezina ….

Likovi koji “nose” ovaj roman

Jako mi se sviđa kako je autorica slojevito psihološki donijela ženske likove. Pogotovo lik Lauren i lik detektivke Jo Harper. Lauren je depresivna mlada žena koja se veoma teško nosi s brigom oko tek rođenih blizanaca, pogotovo što nema dostatnu pomoć supruga Patricka. Mračne misli i priviđanja različitih likova koji se, kako roman napreduje, sve više javljaju u Laureninim mislima, često stavljaju čitatelja u nedoumicu. Ima li Lauren pravo? Jesu li djeca zaista u opasnosti?

Detektivka Harper odlučna je mlada žena koja ima problema s autoritetima nadređenima joj u policijskoj hijerarhiji. Ipak, odlikuje je britak um i izražena intuicija koja je tjera da slijedi svoje instinkte. Harper ne uspijeva “posložiti” ni svoj privatni život, a zanimljivo je autoričino koketiranje sa spolnim orijentacijama kod Harper i prijateljice novinarke Amy.

Lik Patricka je, po mom mišljenju, opisan pomalo “plošno. Muž koji se ne može nositi s depresivnom suprugom i brigom o tek rođenoj djeci. Nemamo objašnjenje što Patrick misli o Laureninim sumnjama. Premda verbalno daje Lauren podršku, Patrick ne odolijeva izazovu izvanbračnog flerta. Ne sviđa mi se što tijekom cijele knjige traži isprike za svoje ponašanje.

knjiga Nisu moje bebe i mačak

Atmosfera

Atmosferu jezovitosti i napete krimi-priče autorica potkrepljuje narodnim legendama o vilama i čudovišnim stvorenjima koji žive u rijeci i koji se, s vremena na vrijeme, obraćaju Lauren. Priče su duboko jezovite, tako da se na trenutke ne osjećate ugodno ako čitate roman negdje na osami ili u praznoj kući. Atmosfera napetosti i nečega što je sudbinski zlo čini da se povremeno osvrćete ne biste li negdje ugledali neko neobično i jezovito stvorenje koje vas gleda.

Sve je to pridonijelo stvaranju atmosfere tjeskobe i noćne more kojoj se ne nazire kraj. I premda zdravorazumski osjećate da je priča u medicinskom smislu objašnjiva, autoričino igranje elementima nadnaravnog savršeno upotpunjava ovu priču.

Vrsta romana Nisu moje bebe

Roman je kombinacija klasičnog trilera i romana s nadnaravnim elementima. Autorica je vrlo spretno “fuzirala” elemente jednog i drugog tipa romana. I sama autorica inspirirana je pričama koje je slušala u najranijem djetinjstvu o vilama, riječnim stvorenjima i čudovištima koje nisu uvijek završavale sretnim krajem.

A kraj ovog romana? Presudite sami…Za mene nije gotovo… Neka nam pitanja ostaju u zraku…

O autorici

Melanie Golding diplomirala je i magistrirala kreativno pisanje na Sveučilištu Bath Spa. Napisala je više kratkih priča i romana. Osim bavljenja pisanjem, radila je različite poslove vezane za djecu i mlade, a jedno vrijeme je bila i učiteljica glazbe. Za roman Nisu moje bebe otkupljena su filmska prava i uskoro će biti ekraniziran.

Gdje kupiti:

Stilus

Drugo mišljenje

Po prvi puta na našem blogu, obje “male od knjiga” pročitale su i recenzirale istu knjigu!

Drugo mišljenje pročitajte ovdje!

Objavljeno

Jesus Carrasco : Pustopoljina

Nakladnik: Znanje

Naslovnica knjige Pustopoljina: ©Znanje, Zagreb 2019.

knjiga Pustopoljina na granju

Putovanje duše

Putovanje kroz nepregledne, ogoljele predjele u ovoj je knjizi putovanje duše. Ovo je predivna knjiga koja nas tjera na razmišljanje, uvlači nas u neistražene kutke naše svijesti, mjesto na kojem ostavljamo za sobom sve materijalne vrijednosti i uzimamo samo ono najnužnije što možemo u jednom ruksaku ponijeti sa sobom da bismo preživjeli. I onda putujemo… Putujemo. Istražujemo i sagledavamo nepravde na svijetu, istražujemo osobne limite do kojih čovjek može ići da ne pogazi ljudsko dostojanstvo i postavljamo pitanja : ima li  nade za dostojanstven život za one siromašne, prezrene, nemoćne i zlostavljane nakon  što se odluče pobuniti protiv moćnika, nasilja i nepravde. Neki ljudi ostaju u tom svijetu bez hrabrosti, volje ili mogućnosti za promjenom, ali ne i dječak. On odluči pobjeći.

Radnja romana

Dječak je odlučio da mora otići. Ne postoji ništa više u tom selu što ga može natjerati da ostane. Ni obitelj, nemoćan otac koji se ne može suprotstaviti načelniku silniku, ni majka bez kapaciteta da pruži emocionalni podražaj sinu, ni imanje koje je opustošeno stravičnom sušom, ni gladne i žedne životinje koje bauljaju uokolo. Dječak ne vidi nikoga uz koga bi se mogao emocionalno vezati i tko bi mu mogao pomoći. Osjeća samo strah i snažan poriv da pobjegne od patnji, bijede i sužanjstva.

Na svom putu sreće starog kozara i njegovo stado. Pridružuje se kozaru na putu kroz opustošenu zemlju. Prolaskom kroz pustopoljinu dječak postepeno stječe povjerenje u pastira i pomaže mu u čuvanju stada dok zauzvrat uči od kozara razne vještine: od brige o stadu do snalaženja u bespućima pustopoljine kroz koju prolaze. Stari kozar je jedini prijatelj osamljenog dječaka.

Morat ćeš sam otići po vodu.

Ne znam gdje je ima.

Ja ću ti reći.

Bojim se.

Hrabar si ti dečko.

Nisam.

Stigao si čak ovamo.

Jer ste vi bili sa mnom.

Jer te tjerala snaga volje.

(Str. 101.)

prva stranica knjige Pustopoljina

I mali može ponekad poraziti velikog

U romanu ima vrlo malo imena, ne znamo gdje se nalazi zemlja kroz koju prolaze ni u kojem se vremenu radnja događa. Znamo samo da se oni koji su ugnjetavani, makar slabiji fizički ili materijalno, mogu pobuniti nad nasiljem, bahatošću i nepravdom i započeti neki novi životni put bez obzira što nemaju okvirnu točku na horizontu. Nada i čežnja za boljim tjeraju dječaka da ide dalje i dalje bez obzira na prepreke. Okosnica romana je ideja po kojoj pojedinac uspijeva poraziti nadmoćnijeg neprijatelja bez obzira na ograničenja. Snaga duha i uvjerenje da smrt nije najgora stvar koja mu se može dogoditi čini da dječak u cijeloj priči izlazi kao pobjednik. Ali ožiljci i rane u tijelu i duši ostaju…

Mogao bi se svojevoljno vratiti. Odustati od beznadne borbe protiv prirode i ljudi te se vratiti kući. Možda to nije dom, ali barem je krov nad glavom. Vratio bi se gorim uvjetima nego što ih je imao prije odlaska. Odbacio je svoju obitelj i mora se suočiti s presudom.

(Str.139)

Stil kojim je pisan roman

Roman je surov, ogoljen, u nekim dijelovima opisan s elementima nasilja, ali na krajnje  realističan način sa šturim dijalozima, istovremeno toliko emotivno topao, predivno napisan, elokventnim rečenicama bogatog stila u opisu prirode i krajolika da vam se čini da ste sudionik tog dugog i sumornog puta između dva glavna lika.  Njihov zajednički odnos jako me podsjeća na odnos Santiaga i dječaka u romanu Starac i more.

O autoru

Jesús Carrasco španjolski je pisac rođen 1972. godine. Živi i radi u Sevilli. Romanom Pustopoljina debitirao je na međunarodnoj sceni. Pustopoljina je samo u Španjolskoj doživjela više od dvadeset izdanja, prevedena je na skoro trideset jezika, a po njoj je snimljen i film.

naslovnica knjige Pustopoljina

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

Tess Gerritsen: Posljednji preživjeli

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2020.

Naslovnica romana Posljednji preživjeli: ©Mozaik knjiga

Lov na čudovišta nije za strašljivce, a niti za one koji poštuju pravila poput zakona ili državnih granica. Naposljetku, čudovišta ne igraju po pravilima, pa ne možemo ni mi, ako ih hoćemo poraziti. No kad se odrekneš društvenih normi ponašanja, izlažeš se riziku da i sam postaneš čudovište. Toga ljeta u Rimu upravo se to i dogodilo. Nisam to isprva prepoznao. Zapravo, nitko od nas nije. Sve dok nije postalo prekasno.

str. 7./8.
Naslovnica knjige Posljednji preživjeli na bunkeru iz II. svjetskog rata

Tko su posljednji preživjeli?

Troje djece najprije je ostalo bez roditelja. Zatim su ostali i bez udomitelja. Tko se, i zašto, okomio baš na to troje djece. Kako bi ih zaštitili, vlasti ih šalju u udaljeni, izolirani internat okružen šumom i… Ničim više.

U takvom bi okruženju djeca trebala biti sigurna, zar ne? Ili ipak ne?

Maura Isles dolazi u internat posjetiti dječaka s kojim se zbližila u jednom od prošlih romana (Mjesto za ubijanje). Osjeća da nešto nije sasvim u redu, ali što?

Jane Rizzoli uviđa povezanost troje djece – netko se okomio na njih i neće stati dok ih se napokon ne riješi. Dvaput nije uspjelo, ali treći put?

Svidjelo mi se:

Posljednji preživjeli deseti je roman o detektivki Jane Rizolli i patologinji Mauri Isles.

Budući da su mi se svi romani više-manje svidjeli, osjećala sam da ni ovaj neće biti izuzetak.

I nije bio.

Početak romana je odličan – uvodi vas u atmosferu i slutnju nečeg lošeg. Nečeg stvarno, stvarno lošeg. Što se to dogodilo u Italiji? I kako je povezano s našim junacima – troje dvaput traumatizirane djece koja su ostala bez ikog svog?

Njihovi su likovi najbolje osmišljeni – njihova nesigurnost, prkos, glumljena hrabrost i strah odlično su opisani pa mi doista suosjećamo s njima. Maurin (uvjetno rečeno) posinak veoma je bistar, zanimljiv i bilo bi lijepo da se javi u još kojem nastavku, ima potencijal za razvoj.

Mislim da je mjesto radnje najjača karika ovog romana. Klaustrofobija internata u koji je smješteno mjesto radnje pojačava napetost koja vas tjera da čitate dalje. Osjećate tu zatvorenost i izoliranost i pitate se – kako netko, dovraga, može misliti da su ti klinci tu sigurni?

Dok se Rizzoli i Isles utrkuju s vremenom pokušavaju pronaći ubojicu prije nego on pronađe njih, napetost raste i raste i raste i… Pada.

The end?

Kraj je, barem meni, razočaravajući. Ubojica mi nije sjeo i labavo je povezan s ostatkom radnje. A motiv? Sigurno se pitate kakav to nastrani motiv mora biti da netko odluči ubiti djecu i njihove obitelji? Dvaput?

Kako se ono kaže: motiv je uvijek ili pohlepa ili požuda? E pa, ni ovaj se roman nije puno pomaknuo od te šablone…

Osim kraja koji mi, kažem, nije najbolje ostvaren, sve ostalo je veoma dobro. Volim kad me knjiga drži budnom do kasno u noć, a muž prigovara da ugasim lampicu i „gren spat“. Ova je knjiga to uspjela, gotovo do kraja.

Naslovnica knjige Posljednji preživjeli

Ostali naslovi ove autorice:

  • Kirurg
  • Šegrt
  • Harem mrtvih duša
  • Vrt kostiju
  • Klub Mefisto
  • Samo prividna smrt
  • Dvojnica
  • Grijesi
  • Mjesto za ubijanje
  • Nijema djevojka
  • Posljednji preživjeli

Iako slučajevi nisu povezani, navedene je romane najbolje čitati kronološki jer tako pratimo razvoj likova, njihove međusobne odnose te privatne živote.

Sve sam navedene romane pročitala i svi su mi se svidjeli, neki su malo bolji (Kirurg, Mjesto za ubijanje), neki su malo slabiji, ali su, u globalu, čitki i napeti, tjeraju vas da okrećete stranice i da čitate do kasno u noć.

Pročitajte i intervju s autoricom.

Gdje kupiti?

Mozaik knjiga

Objavljeno

Gregg Hurwitz: Siroče X

Nakladnik: Znanje, Zagreb 2020.

Naslovnica knjige Siroče X: © Znanje

knjiga siroče x

Tko je Evan?

Glavni junak Evan Smoak prototip je akcijskog junaka kakvog smo nekad viđali u filmovima o Jamesu Bondu ili u novije vrijeme u filmovima s Jasonom Stathamom. Evan je specijalac odveden kao dijete u kamp za obuku siročadi koja kasnije postaju vrhunski obavještajci ili specijalci. Tamo pod budnim okom starijeg obavještajca Jacka, koji Evanu zamjenjuje oca, prolazi vrlo zahtjevnu obuku. Ni sam Evan ne zna zbog čega je upravo on izabran za tu obuku. Na taj način postao je siroče x.

Zašto ste izabrali mene?

Jack još uvijek ne diže pogled sa stranice knjige. Ti znaš kako je to kad je čovjek bespomoćan .(str.50)

 Evan je čovjek bez rodbine, čovjek bez prijatelja, čovjek samotnjak. Evan je zapravo vrhunski obučen specijalac koji radi “prljave” poslove za nepoznatog izvršitelja u ime Vlade. Njegova je profesija: ubojica s razlogom. Vrhunski je obučen, barata mnogim znanjima o preživljavanju u nemogućim uvjetima, zna mnoge borilačke vještine. Poznaje čak i osnovna medicinska znanja o tome kako sanirati povrede nanesane od vatrenog oružja. Zaljubljenik u oružje i digitalnu tehnologiju, Evan izvršava povjerene mu zadatke bez moralnih pitanja o svrhovitosti naredbi. Za njega su ubojstva opravdana jer se radi o “neprijateljima” Vlade i sistema, sve dok ga jednog dana ne počne mučiti crv sumnje: za koga i za kakve ciljeve on izvršava “prljave” poslove.  Od tada se Evan odluči služiti svojim vještinama samo kao pomoć onima koji su u prijekoj nevolji.

Što se događa?

Uskoro Evan otkriva da ga sistem koji ga je stvorio želi i uništiti. Nakon niza vratolomija u kojima se Evan izvlači više ili manje neozlijeđen iz “nemogućih” situacija, roman završava blažim tempom.

Cijelo vrijeme Evan živi kao povučeni trgovački putnik u stambenoj zgradi s mnoštvom različitih stanara. Privid normalnosti održava povremenim sastancima sa stanarima, rješavanjem njihovih problema, a s nekima čak postaje prijatelj (Mia i njen sin Petar).

Samoća kao motiv koji pokreće

Premda je cijela knjiga pisana u maniri brzih akcijskih romana, osnovna se ideja zapravo vrti oko osamljenog čovjeka koji pokušava ispraviti zlo, korupciju, obmane i različite radnje loših i korumpiranih ljudi ne birajući sredstva i način. Sve to Evan radi kako bi u konačnici negdje izborio svoje mjesto u kojem ga poštuju, mjesto gdje je potreban i gdje ima netko kome treba njegova pomoć.

Ovo je priča o samoći. Priča o čovjeku koji sve može, sve zna i sve rješava. Ali, uvijek sam. Stoga i ne čudi da mail na koji dobiva poslove glasi: covjek.niotkuda@gmail.com.

knjiga siroče x

O autoru…

Gregg Hurwitz dosad je napisao 21 roman. Djela su mu prevedena na 32 jezika. Mnogi njegovi romani nominirani su za književne nagrade ili su završili na ljesticama najprodavanijih romana. Autor živi i radi u Los Angelesu.

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

Sara Blӕdel: Izgubljena žena

Naslovnica knjige Izgubljena žena: ©Znanje

Nakladnik: Znanje, Zagreb 2019.

Izgubljena žena

Pitanja koja otvara ova knjiga

Je li pomaganje u eutanaziji ubojstvo ili čin milosrđa? Koliko daleko idu granice ljudskog odlučivanja u pravu na život i pravu na smrt? Smijemo li se mi doista igrati Boga? Je li oslobađanje umirućeg od boli posao za koji se očekuje novčana isplata? I ako to već činimo, trebamo li preuzeti posljedice za naš čin?

Sve su to pitanja kojima se u pozadni radnje bavi roman Izgubljena žena. U naravi krimić sa već poznatom istražiteljicom Louise Rick i njezinim partnerom Eikom Nordstromom, ovo je roman koji skriva vrlo teške i dvojbene moralne odluke. Roman iza kojeg ostanete na trenutak razmišljajući o svrhovitosti života nakon što čovjek smrtno oboli i ne postoji više nikakva nada za izlječenje ili dostojanstven život.

Roman je to u kojem ubojica duboko razmišlja o svojim odlukama.

Prožima ga osjećaj tuge i gubitka. (str. 1.)

Radnja romana Izgubljena žena

Dok rješava problem ubojstava koje se događaju u različitim obiteljima, sve redom članovima udruge za palijativnu skrb, njegovateljima i medicinskom osoblju, Louise istovremeno rješava slučaj nestanka partnera Eicka Nordstroma koji nestaje bez traga podigavši veću svotu novca. Radnja se događa paralelno u Danskoj i Engleskoj. Louise saznaje da Eik nestaje nakon što je ubijena njegova bivša djevojka koja je smatrana nestalom.

Proučavajući prošlost žrtva, Louise shvaća da je na tragu uhodanom poslu “pomoći “ pri eutanaziji teško bolesnih i neizlječivih bolesnika koja se provodila u više različitih gradova. Temeljitom policijskom istragom, Luise dolazi do informacija da su svi ubijeni za svoj posao bili obilato novčano nagrađeni.

Spisateljica veoma dobro opisuje likove policijskih istražitelja Louise i Eika kao i njihovih nadređenih, prikazujući ih istovremeno odlučnima i sposobnima kad je posao u pitanju, ali u privatnom životu ranjivima i emocionalno nestabilnima s nesređenim brakovima i emocionalnim vezama. Istražitelji su ljudi od krvi i mesa kao i svi ostali ljudi. Takvim načinom pisanja likovi dobivaju na autentičnosti i bliži su čitatelju.

Dojam o romanu

Moj je dojam da je spisateljica unatoč teškom lajtmotivu uspjela napisati solidan kriminalistički roman. Čitatelj sa zanimanjem prati istražiteljski rad Louise Rick kao i napore istražiteljice da osobni i profesionalni život stavi u ravnotežu.

Ako vam se svidjela ova knjiga, pročitajte i drugu knjigu ove autorice koje smo recenzirali, Djevojka pod stablom.

O autorici

Sara Blædel suvremena je danska autorica. Već su poznati romani: Zaboravljene djevojke i Šuma smrti. Romanom Izgubljena žena autorica otvara mnoga pitanja koja nadilaze očekivanja od običnog krimića i dokazuje zbog čega su njezini romani prevedeni u više od 30 zemalja, a samo u Danskoj prodani u gotovo 2 milijuna primjeraka.

Izgubljena žena

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

Liane Moriarty: Sve što je Alice zaboravila

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2020.

Naslovnica knjige Sve što je Alice zaboravila: ©Mozaik knjiga

Roman Sve što je Alice zaboravila na stepenicama

Što je Alice zaboravila?

Nakon pada u teretani i snažnog udarca glavom, Alice zaboravlja prethodnih deset godina svog života. Misli da ima 29 godina, voljenog muža Nicka i bebu na putu.

U stvarnosti, Alice ima gotovo 40, troje živahne djece i usred je ružnog razvoda. Sa sestrom Elizabeth gotovo ne priča, ima neke nove prijatelje (koji joj se sad čak ni ne sviđaju) i začudo, stane u haljinu broj 38, što nikad nije mogla.

Kako se Alice toliko promijenila? Što je pošlo po krivu?

Želi li se Alice uopće sjetiti?

Onaj san ili uspomena ili što već rasplinuo se i nestao poput odraza na vodi, a njezinim umom zaplovile su krhotine sjećanja kao da se budi u nedjeljno jutro nakon dugog, dugog sna.

str. 10.

Suze i smijeh

Dakle, ova knjiga… Toliko me se snažno dojmila već na prvih par stranica. Alicein karakter, način na koji reagira kad čuje usporedbu svog prijašnjeg života (koji misli da živi) i života koji doista živi, njen odnos sa sestrom, Elizabethina privatna teška i vrlo tužna situacija… Sve me to toliko taklo i po običaju, preplakala sam dobar dio knjige.

Radnja je mjestimice toliko dirljiva da boli. Doslovno vas boli ono što se događa u životu jednog od glavnih likova, osjećate njezinu bol, neuspjeh, poraz.

Nisu sve samo suze, roman je protkan humorom blago začinjenim sarkazmom, što je baš moja vrsta humora. Svidjet će vam se način na koji Alice promatra svijet, sad kada opet ima deset godina manje. Sve je nekako naivnije i čišće, Nick je još uvijek onaj pravi, a roditeljstvo nešto blaženo i lako.

Elizabeth je jednom rekla – vrlo odlučno i vrlo bespogovorno – da pravi čovjek nije dopuna, nego da žena prvo mora biti sretna sama sa sobom, na što je Alice kimnula kao da se laže, ali si je mislila, O, ne, pravi čovjek je tvoja druga polovica.

str. 90.

Zanimljiva je i priča o optimizmu, koja je, doduše kratka, ali možemo se u njoj pronaći. Svi smo mi isprva vrlo optimistični i hvatamo se ukoštac sa svojim problemima. Sigurni smo da ćemo iz te bitke izaći kao pobjednici. Ali, što ako ne bude tako? Postajemo ogorčeni i zabrinuti. Želimo odustati od svega. Iako težak, taj kratki odlomak zapravo nas potiče da svoju borbu nastavimo dalje, da budemo optimistični iako su svi izgledi protiv nas.

Roman Sve što je Alice zaboravila na kamenu

Nekad bilo – sad se spominjalo

Sviđa mi se odnos između Aliceine blistave prošlosti i ružne sadašnjosti u kojoj vidimo da nešto nije u redu.

Zašto svi stalno spominju Ginu? Alice nema pojma tko je Gina… Osjećamo natruhe neke tajne koja u njezinom životu možda nije nova, ali budući da ona nema sjećanje na nju, uvučeni smo u taj zbunjujući svijet i skupa s Alice otkrivamo tajne i međuljudske odnose. A oni su se stubokom promijenili otkad je Alice imala 29. Promijenilo se sve ono za što je Alice mislila da se nikad neće promijeniti. I ona se promijenila. Ali, ova joj se verzija nje same nikako ne sviđa (osim onog dijela da je mršava i ima ormar pun skupe odjeće).

I dok ona polako sastavlja djeliće svoje prošlosti i uklapa ih u sadašnjost, brojni prevrati drže nas prikovane za roman. Čitavo se vrijeme nadamo happy endu, iako smo itekako svjesni da on nije obvezan u ovako životnim romanima.

To je još jedan veliki plus ovog romana – svi su likovi toliko životni i oni mogu biti bilo tko od nas. Ja, vi, vaša sestra. Možda prva susjeda? Kolegica s posla? Možemo se prepoznati u tim likovima koji su zbunjeni, koji se traže. Likovima koji pokušavaju funkcionirati u okolnostima u koje ih je život bacio i nekako se iz svega toga izvući sa što manje ožiljaka.

Obitelj i majčinstvo

Sve što je Alice zaboravila pričaju nam tri pripovjedačice: Alice, njezina sestra Elizabeth i njihova baka Frannie. Aliceina priča teče u normalnom pripovjedačkom tonu, u trećoj osobi. Osim sadašnjosti, ona nam pripovijeda i svoju prošlost. Elizabethin nam je glas malo zanimljiviji, pisan u obliku svojevrsnog dnevničkog zapisa. Misli bake Frannie čitamo u obliku veoma duhovitog bloga. Sva su tri glasa različita, ali zajednička im je tema – obitelj i značaj obitelji. Što je zapravo obitelj? Je li to skupina ljudi povezanih krvlju ili ljubavlju? Što znači biti majka? Kako odgajati svoju djecu – treba li biti strog ili popustljiv? Je li ljubav u obitelji bezuvjetna?

Problem prezaposlenih majki problem je koji se provlači romanom. Što znači biti savršena mama? Je li to žena koja „ima pune ruke posla“: aktivna je u zajednici, školi, slobodnim aktivnostima…? Je li to žena zapravo opterećena tom apsurdnom idejom savršene mame i savršene obitelji, koja na kraju dana uopće nema vremena za tu istu djecu i obitelj? Je li bitno biti dobra majka izvana ili je ipak važnije biti dobra majka unutar vlastitih zidova?

Majčinstvo je tema oko koje ovaj roman plete svoje niti, ali ne mogu vam otkriti više od toga. Naravno, veoma ćete brzo sve i sami shvatiti, ali želim da uživate u ovom romanu onako kako sam i ja uživala. Pristupite mu otvorena srca i dopustite mu da vas obuzme. Neće vam biti žao.

Roman Sve što je Alice zaboravila, palme u pozadini

Ostali naslovi ove autorice:

Gdje kupiti:

Mozaik knjiga

Objavljeno

Ruth Ware: Smrt gospođe Westaway

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2020.

Naslovnica knjige Smrt gospođe Westaway: ©Mozaik knjiga

Knjiga sa šeširom

Potraga za vlastitim identitetom

Smrt gospođe Westaway je roman čežnje i potrage za vlastitom obitelji. Čežnje za prihvaćanjem i potraga usamljene djevojke za vlastitim identitetom.

Teška obiteljska priča koja skriva ogromnu tajnu o porijeklu vlastite majke i zamršeni odnosi između nasljednika gospođe Westawey okosnica su radnje ovog zanimljivog romana.

Mlada Hal dolazi u provinciju na imanje Penzance kao jedan od nasljednika gospođe Westaway. Isprva je nasljedstvo privlači kao mogućnost bijega iz bijednog životarenja na koje je osuđena nakon smrti majke. Majka ju je odgojila do 18. godine, a zatim pod nerazjašnjenim okolnostima stradala u prometnoj nesreći. Hal, malo po malo, otkriva rodbinske poveznice s ostalim nasljednicima koje joj bacaju novo svjetlo na njezino najranije djetinjstvo. Tada se u njoj  počinje buditi čežnja…

Ali ispod brige krilo se nešto drugo, nešto što je stezalo srce kad bi pomislila na Abela, Hardinga, Ezru i osjećaj njihovih ruku oko nje. Bila je to gotovo nostalgija, organska čežnja tako oštra da je bila poput boli ali ne za jedinim domom koji je ikad imala. Bila je to vjerovatno čežnja za onim što je moglo biti. Za tim alternativnim životom u kojima ima obitelj na koju se može osloniti, sigurnosnu mrežu. str. 315.

Izvanredan roman za one koji od romana očekuju samospoznaju i stalno propitkivanje tko sam, odakle dolazim i kome pripadam.

Vrsta književnog djela

Smrt gospođe Westaway nije klasičan krimić. Prije bih je svrstala u romane atmosfere čija napetost jača sve brže i brže do samog izuzetno napetog, ali ipak očekivanog kraja. Atmosfera nelagode, povremeno i straha podsjeća malo na knjigu Rebecca Daphne de Maurier, pogotovo što se i u ovoj knjizi pojavljuje neprijateljski nastrojena kućepaziteljica, ovaj puta gospođa Warren.

Spisateljica piše lako čitljivim stilom, a opisi prirode i krajolika vrlo su realistični.

O autorici

Ovim romanom Ruth Ware nastavlja niz uspješnica poput Žene u kabini 10, U mračnoj, mračnoj šumi, Igra laži, Okretaj ključa. Sve njezine knjige postaju megahitovi i pojavljuju se na popisu bestselera diljem svijeta.

Gdje kupiti roman Smrt gospođe Westaway:

Mozaik knjiga