Autor: Mala od knjiga

Objavljeno

Wendy Walker: Noć prije

Nakladnik: VORTO PALABRA Zagreb, 2020.

Naslovnica knjige Noć prije: © Vorto Palabra

Wendy Walker Noć prije

Znam što si učinila.

Nisi se nikad trebala vratiti.

Platit ćeš.

str. 105.

Što se dogodilo Lauri?

Laura se nakon spoja s nepoznatim muškarcem nije vratila kući… Počinje grozničava potraga u koji su uključeni Laurina sestra Rosie, njezin suprug Joe i najbolji prijatelj iz djetinjstva Gabe. Gdje je Laura? Je li joj netko naudio?

Laura je u opasnosti. Ali, što radi Laura? Ona uzvraća udarac!

Noć prije je šokantan, vrhunski napisan triler s jako dobro psihološki razrađenim likom glavne junakinje. Roman prati internetski spoj između muškarca i žene koji  je cijelo vrijeme na granici incidenta, dok istovremeno traje intenzivna potraga za glavnom junakinjom koja, naravno, ima neriješene tajne iz prošlosti. Čitajući roman Noć prije stalno preispitujete što biste  vi napravili na mjestu glavne junakinje. Roman otvara i pitanje opasnosti traženja srodnog partnera preko internetskih stranica za upoznavanje, ukazuje na  lažne profile na koje „nasjedaju“ milijuni osamljenih  ljudi diljem svijeta koji samo  traže „srodnu dušu“.

Prva sestra

Laura Lochner osamljena je mlada žena  koja nema sreće u ljubavi, ali od traženja ljubavi ne želi odustati. Nevoljena od vlastitog oca i problematičnog odnosa s majkom, cijeli život osjeća da je emocionalno osakaćena. Zbog toga ulazi u usputne veze s raznim muškarcima koji su za nju uvijek pogrešan izbor. Jedina podrška i svijetla točka je sestra Rosie. Emocionalno nesređena, pod teškim psihičkim stresom nakon zadnje neuspjele veze, Laura se vraća u sestrin dom u predgrađu Connecticut. Vraćanje na mjesto u kojem je odrasla otvara mnoge tajne, a neke od njih za Lauru su toliko strašne i od njihovih posljedica se nikad nije oporavila. Kako bi sačuvala krhotine svog života posjećuje psihijatra…

Druga sestra

Rosie Ferro lik je sestre koja predstavlja „stijenu“za koju se Laura drži. Požrtvovna, dobra majka, udata za muškarca u kojeg se zaljubila kao tinejdžerica, Rosie je sve ono što Laura nije. Stabilna osoba na koju se možeš osloniti. Međutim kada Laura nestaje i Rosin svijet se počinje urušavati, a zatim dolaze i sumnje..

Nije bilo nikakvih znakova da čuva takvu ogromnu tajnu.

A upravo tako su se i ti ljudi nosili sa svojima.

Ljudi mogu skrivati. Dobro skrivati. Čak i ljudi koje najviše voliš.

str. 231.
Wendy Wolker Noć prije

Preporuka

Ne želim vam otkrivati previše o sadržaju romana Noć prije. Autorica majstorski vodi zaplet koji nas drži budnima do samog kraja ne dajući nam da ispustimo iz ruku ovaj uzbudljivi triler. Za sve ljubitelje dobrog krimića, ovaj je roman prava poslastica. Premda je završetak predvidljiv, to ne umanjuje vrijednost ovog romana. Preporuka: pročitati!

O autorici

Wendy Walker diplomirala je na Sveučilištu Brown i stekla doktorat znanosti na Pravnom Sveučilištu Georgetown, a specijalnost su joj financije i pravna područja.

Kao bivša odvjetnica za obiteljsko pravo, zastupa prava djece te crpi iskustva iz svog znanja o traumi i psihologiji pišući uvjerljive, napete i složene likove i priče. Njezini romani su psihološki trileri prevedeni na 23 strana jezika i zauzeli su prvo mjesto na ljestvicama uspješnica diljem svijeta.

Gdje kupiti:

Vorto Palabra

Objavljeno

Henning Mankell: Psi iz Rige

nakladnik: Mozaik knjiga, 2018.

naslovnica romana Psi iz Rige: ©Mozaik knjiga

Ali sloboda se rađa u kaosu…, a iz mraka vrebaju nemani sa zlim nakanama. Bila bi strašna zabluda vjerovati da možemo jednostavno biti za ili protiv slobode. Sloboda ima mnogo lica. … Nama je sloboda primamljiva poput lijepe žene kojoj ne možemo odoljeti. Drugima je sloboda prijetnja protiv koje se moraju boriti svim sredstvima.

str. 142.
Henning Mankell-Psi iz Rige

Psi iz Rige:

Na švedsku se obalu jednog zimskog dana nasuče čamac za spašavanje. U njemu su dva muškarca u odijelima. Zagrljeni. Mrtvi.

Dvojica muškaraca u odijelu s kravatom, pomislio je. U čamcu? Tu nešto nije bilo u redu. Vidio je nešto, ali nije razmišljao o tome. Kad se upalilo zeleno svjetlo, sinulo mu je. Ti muškarci nisu ušli u čamac za spašavanje nakon pomorske nesreće. Bili su već mrtvi kad su dospjeli u čamac. Nije mogao to dokazati, nije mogao ni naći argumente. A ipak je znao. Muškarce je netko stavio u čamac kad su već bili mrtvi.

str. 12.

Istražitelja švedske policije Kurta Wallandera tragovi vode u Latviju, zemlju u kojoj traje borba za slobodu. Wallander ne zna kome može vjerovati. Prate ga, prisluškuju…

– Ne mogu dalje ovako živjeti – glasno reče sam sebi. – Moram se razračunati sa životom. Odmah. Sada.

str. 30.

Je li moguće da je latvijska policija iza svega toga?

Je li moguće da stoje iza smrti svog kolege i da su ga ušutkali jer je otkrio previše?

Za Henninga Mankella kažu da je najuspješniji švedski pisac krimića. S njegovim sam se romanima susrela prije par godina, kad sam sasvim slučajno nabasala na roman Ubojica bez lica (prvi slučaj istražitelja Kurta Wallandera). Roman mi se svidio zbog nevjerojatnog motiva koji je ubojicu nagnao da ubije stari bračni par pa sam zato i drugi slučaj istražitelja Wallandera ubacila na popis.

citat: Neke ljude bude pijetlovi, a neke prekomjerna tišina. str. 181.
str. 181.

Što reći o knjizi Psi iz Rige?

Iako roman ima puno dobrih strana i pronašla sam za nj dosta dobrih dojmova i preporuka, mene se jednostavno nije dojmio. Stil pisanja nije mi dovoljno napet, ima previše pripovijedanja, a premalo dijaloga i imam osjećaj kao da radnja ide jaaaako sporo, a zapravo leti.

Što se žanra tiče, čini mi se da je roman nešto između krimića i političkog trilera; dosta se bavi samom politikom Latvije početkom devedesetih godina 20. stoljeća. I prema tom aspektu romana imam podvojene osjećaje – jako sam puno naučila o političkom uređenju Latvije, ali nisam sigurna koliko sam se zabavila učeći. Smatram da je tema izuzetno zanimljiva i nama bliska jer je i Hrvatska prošla nešto slično odcjepljujući se od Jugoslavije (koja se čak i spominje u romanu), ali sama atmosfera straha i prijetnje nije mi dobro dočarana. Mjestimice sam osjećala kao da čitam članak u novinama, a ne beletristiku. Slično ozračje izoliranosti i nepovjerenja vlada i u romanu Dijete 44, autora T.R. Smitha, no tamo je puno bolje i životnije opisano – tako da ga čitatelj doista osjeti i zapita se u kakvom mi to svijetu živimo.

(Un)perfect

Ono što mi se u romanu svidjelo jest glavni lik. Oduvijek volim nesavršene glavne likove, pogotovo inspektore. Volim Harryja Holea, Carla Morcka, Willa Trenta, naravno da mi se svidio i Kurt Wallander – pomalo pretio, razveden, sklon čašici previše… Njegovo nepoznavanje engleskog (i njemačkog) jezika pomalo je humoristično, a u tijekom rješavanja slučaja u mislima se savjetuje sa svojim pokojnim kolegom, bez kojeg, uvjeren je, neće uspjeti riješiti slučaj.

Inspektoru Wallanderu dat ću, naravno, još jednu priliku da popravi dojam. Uskoro čitam i Bijelu lavicu koja, naspram ove knjige od 320 stranica, izgleda kao pravi div (560 stranica!); ako me ni ona ne oduševi, Henninga Mankella stavljam sa strane i bacam se na otkrivanje nekih novih (skandinavskih?) pisaca.

Henning Mankell-Psi iz Rige

Ostali naslovi ovog autora:

Iz ciklusa o istražitelju Wallanderu:

  • Ubojica bez lica, prvi slučaj
  • Psi iz Rige, drugi slučaj
  • Bijela lavica, treći slučaj
  • Čovjek koji se smiješio, četvrti slučaj
  • Na pogrešnom tragu, peti slučaj
  • Ubojstvo na Ivanjsku noć, sedmi slučaj

The fifth woman, knjiga koja bi trebala biti šesti slučaj, kod nas još nije prevedena.

Nevezano za istražitelja Wallandera:

Gdje kupiti:

Mozaik knjiga

Objavljeno

Toni Sala: Dječaci

Nakladnik: Hena com 2018.-2019.

Naslovnica knjige Dječaci: ©Hena com

Toni Sala Dječaci

Radnja romana Dječaci

Dva mladića pogibaju jedne noći nadomak malog gradića u kojem se svi stanovnici poznaju. Je li to slučajna nesreća ili pak ubojstvo? Dilema je to koju imamo do kraja romana Dječaci. Ali, ovo nije krimić. Ovo je priča o ljudima koji bi radije da ih nema, da  su oni stradali umjesto nesretnih mladića jer bi jedino tako njihov život dobio neki smisao. Ovo je priča o nedostatku smisla u svakodnevnom, malograđanskom življenju i traženju istog. Ernest, Miqui, Iona i Nil, svatko na svoj način, traže svoje mjesto na kojem bi bili zamijećeni, prihvaćeni, jedinstveni. Ernest, nepotrebnim izvanbračnim aferama, Miqui čestim posjećivanjem bordela, Iona opsjednutosti mrtvim mladićem i Nil bizarnim slikarskim izričajima – svatko na svoj način – pokazuju tugu i osamljenost svojstvenu ljudima u današnjem vremenu.

Perspektive – meditacije

Mozak najčešće nije dvokatnica, već neboder od četrdeset ili dvjesto katova, s drukčijim pogledom sa svakog prozora. Da ima samo jedan kat, bilo bi svejedno koji je to. Kad si primoran živjeti na više katova to te vodi u relativnost. Međutim morao si birati jer moraš biti netko, moraš biti uzor svojim kćerima, barem njima, osobama koje voliš, nisi htio biti primjer samoće, nisi ih htio ostaviti same, htio si da znaju da si ondje na nekom od prozora. str.54

Toni Sala Dječaci

Vrijeme otuđenja

Roman Dječaci događa se u sadašnjem vremenu, vremenu otuđenja, vremenu alijenacije i traženju smisla. Četiri glavna nositelja romana: introvertirani bankar Ernest, priprosti vozač kamiona Miqui, djevojka jednog od poginulih mladića Iona, te Nil, kontroverzni umjetnik, svi redom u potrazi su za vlastitim identitetom. Iz  rakursa četiri različite perspektive autor oslikava život u malom katalonskom gradiću Vidreresu u okolnostima teške prometne nesreće u kojoj život izgube dva lokalna mladića. Svatko od četiri glavna lika  ima svoj osobni način suočavanja sa smrću, krivnjom, gubitkom, osjećajem neprihvaćenosti u vlastitoj sredini. Reminiscencija slika iz djetinjstva, mladenaštva, tisuće izgubljenih prilika i načinjenih krivih izbora duboko su utkani u ove likove. Autor dinamičnim stilom prelazi od jednog lika na drugi  majstorski otvarajući razna pitanja  od interneta i Facebooka do ekonomske krize i neovisnosti Katalonije. Jezik koji koristi je pitak, s brzim promjenama u stilu, lagan za praćenje.

Tko je čovjek?

Čovjek se nije razvio od životinje, čovjek je oduvijek tu. Čovjek pije i jede, pari se i mokri, diše i spava i promatra kavez kao da je zrcalo, obuzet, nepovjerljiv i sam zatočen. Zašto se nada da će se vratiti kući taj čovjek iz zoološkog vrta koji promatra životinje? str.51

Autor:

Toni Sala (1969.) katalonski je autor proze i publicistike vrlo širokog opusa. Objavio je čitav niz romana, a svjetska ga je javnost upoznala romanom Dječaci koji je preveden na brojne jezike. Englesko izdanje donijelo mu je veliki interes anglofonog čitateljstva i kritike. Za taj je roman dobio nagradu „Premio de la Crítica de narrativa catalana“ (2014.). Dodijeljeno mu je najveće katalonsko književno priznanje, „Nacionalna nagrada za književnost“, a dobio je i nagradu „Premio Sant Joan de narrativa de literatura catalana“ (2004.) za roman Rodalies. U Zagrebu je boravio  od  18. do 21.ožujka 2019. godine i tom je prilikom promovirao svoj roman Dječaci.

Toni Sala Dječaci

Intervju s autorom za vrijeme njegovog gostovanja u Zagrebu možete pročitati ovdje.

Hena.com

Objavljeno

Nele Neuhaus: Snjeguljica mora umrijeti

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2013.

Naslovnica knjige Snjeguljica mora umrijeti: ©Mozaik knjiga

Katkada mu je nedostajao njezin smijeh pa bi se rastužio. Naravno, znao je da je mrtva, ali mu je bilo jednostavnije praviti se da to ne zna. Nikad se nije prestao nadati njezinu osmijehu.

str. 8.
Nele Neuhaus: Snjeguljica mora umrijeti

Slučaj Snjeguljica

Kako je moguće da jedna jedina, nevažna odluka izazove takve strašne posljedice? … Njegove misli odlutaše zavojitim stazama iz sadašnjosti u svijet snova i sjećanja. Bijela kao snijeg, crvena kao krv, crna kao ebanovina…

str. 93.

Četvrti slučaj Pije Kirchhoff i Olivera von Bodensteina počinje izlaskom tridesetogodišnjeg Tobiasa Sartoriusa iz zatvora, gdje je odslužio desetogodišnju kaznu zbog ubojstva dviju tinejdžerki- svoje bivše i tadašnje djevojke. Tobias je osuđen iako tijela žrtava nisu pronađena i sada se vraća u rodno mjesto, gradić Altenhain, koji još uvijek itekako pamti nestanak i smrt djevojaka.

Istodobno, s mosta je, na prometnu cestu, gurnuta sredovječna žena. Istražujući nju, Oliver i Pia dolaze u Altenhain. Nitko ništa ne govori, ali to ne sluti na dobro jer – svi nešto znaju.

Raspitivanje u cvjećarnici bilo je jednako bezuspješno kao i ono u dječjem vrtiću i u tajništvu osnovne škole. … Cijelo selo udružilo se protiv njih, vježbajući sicilijanski zakon šutnje, kako bi zaštitilo svojega čovjeka. (str. 88.)

A onda, nestaje još jedna tinejdžerica, Tobiasova novostečena prijateljica.

U kakvoj su vezi žena bačena s mosta i Tobias?

Kako to da se Tobias ne sjeća noći u kojoj je ubio i sakrio tijela dviju djevojaka?

Kako to da Pia jedina uočava nelogičnosti u istrazi koja se zbila prije deset godina?

I zašto je Oliver odjednom tako uzrujan i neusredotočen?

Pitanja je mnogo.

Uživat ćete tražeći odgovore.

Likovi

Od samog početka, uživala sam u čitanju ovog romana. Slučaj je zanimljiv, napet i jeziv, a svako poglavlje završava tako da vas tjera na daljnje čitanje. Ponekad mi je bilo teško ostaviti knjigu za sutra, jedva sam čekala nastaviti čitati.

Pia i Oliver dobar su istražiteljski par, za promjenu nisu zaljubljeni i svako vodi svoj privatni život, manje ili više zanimljiv. I na ovom nas planu čekaju promjene koje, priznajem, nisam slutila u prethodnim romanima i veoma su me iznenadile. Međutim, spisateljica je vrlo dobro rastumačila privatne živote likova pa nam se ono što se dogodilo zaista čini kao jedini logičan potez.

Osim glavnih likova, koji se ipak razvijaju u više romana, i sporedni su likovi interesantni i životni. Tinejdžerica neprilagođena mjestašcu u kojem živi, slavna glumica još uvijek zaljubljena u mladića s kojim je odrasla, autistični dječak u kojem se skriva više nego što itko naslućuje, lokalni poduzetnik koji gradić drži u šaci…

Nele Neuhaus: Snjeguljica mora umrijeti

Kolektivna krivnja

Atmosfera radnje nešto je što također moram spomenuti. Spisateljica je odlično opisala zatvorenost male zajednice, gdje svi znaju sve i štite jedni druge, a kako su ujedinjeni u ljubavi, tako su ujedinjeni i u mržnji. Klaustrofobiju Altenheina  gotovo možemo opipati – nitko ništa ne zna, nitko ništa ne govori, a na kraju…

Kolektivna krivnja također ostavlja pomalo jeziv dojam na čitatelja. Svatko je za nešto kriv. U malim zajednicama, nitko nije nevin i nitko se neće izvući čist. 

Istaknula bih još jednu stranu ovog romana koja mi se svidjela – govoreći svojim likovima, spisateljica se bavi brojnim suvremenim problemima kao što su otuđenost obitelji, osuda mjesta u kojem živimo, raspadi brakova koji se izvana čine čvrsti te dijete s (uvjetno rečeno) poteškoćom koje se, umjesto ljubavlju i podrškom, šopa lijekovima.

Negativaca je više, isprva mislimo da je jedan, onda da je drugi i uz brojne preokrete napokon dolazimo do ubojice koji, kad razmislim, nije posve neočekivan, ali svakako je zanimljiv, vođen prilično realnim motivom. A što smo ono rekli o motivima?

Nele Neuhaus: Snjeguljica mora umrijeti

Ostali naslovi ove autorice:

Nevoljena žena

Prijatelji do groba

Duboke rane

Snjeguljica mora umrijeti

Tko sije vjetar

Zao vuk

Pročitala sam sve gore navedene romane i iako slučajevi nisu vezani jedan na drugi, privatni životi likova mijenjaju se i razvijaju iz romana u roman, tako da ipak preporučujem čitanje po redu.

Europa vs. Amerika

Premda su gore navedeni romani žanrovski kriminalistički romani, stil pisanja odudara od stila američkih krimi-romana na koje smo navikli. Vidi se da ovaj roman pripada europskoj (njemačkoj) književnosti, manje je nasilja, prizori nisu toliko krvavi i općenito, atmosfera je drugačija nego u američkim romanima, što ne znači da radnja nije napeta i da nas ne drži u neizvjesnosti. Baš naprotiv, svi romani ove spisateljice, Snjeguljica mora umrijeti pogotovo, odlikuju se odličnim slučajem koji možda neće lediti krv u žilama, ali svakako će vam izazvati trnce jeze, pogotovo ako čitate dok je mrak i… Dok ste sami.

Gdje kupiti:

Mozaik knjiga

Objavljeno

Yaa Gyasi Povratak kući

Nakladnik: Znanje

Naslovnica romana Povratak kući: ©Znanje, Zagreb 2017.

naslovnica knjige Povratak kući

Povijest kakvu ne poznajemo

Povratak kući je zapanjujuća priča koja prati tri stoljeća i sedam generacija obitelji čije su sudbine vođene povijesnim, kulturološkim, rasnim i međuplemenskim konfliktima kroz vrijeme od tristo godina. Veličanstvena je to saga koja čitatelje ostavlja bez daha. Sve naše spoznaje o položaju crnog čovjeka pod bjelačkom čizmom, rasna segregacija i neizrecivo težak život crnaca u Africi, a kasnije i imigracija crnaca u Ameriku predstavlja samo djelić naše spoznaje koja nikad nije osvještena. U našem “civiliziranom” svijetu ne postoji saznanje što su sve preživljavali ti ljudi i u kakvim su nehumanim i neizrecivo teškim životnim uvjetima živjeli i radili kao robovi. Prestankom ropstva kao “slobodni ljudi” i dalje su trpjeli rasnu segregaciju živeći u posebnim gradskim četvrtima gdje su se borili za svakojake loše plaćene poslove, živjeli u lošim, nehigijenskim uvjetima života lišeni svakog dostojanstva. To su bile teške životne okolnosti u kojima su odgajali svoju djecu.

Ali do kraja svog života Esi će vidjeti prijazan osmijeh na bijelom licu i sjećati se onoga koji joj je uputio vojnik prije nego što će je odvesti u odaje-sjećat će se kako osmijeh bijelca znači da s idućim valom dolazi samo još veće zlo.(str.53)

Čovjek je čovjeku……

Nama običnim ljudima rođenim na drugoj strani zemaljske kugle nije jednostavno pojmiti sadržaj ove knjige. Povratak kući je roman koji šokira i postavlja pitanje: kako je moguće da ljudi čine jedni drugima takve grozote samo zbog toga što su neki rođeni sa drukčijom bojom kože. Mnoge povijesne nepravde ni dan danas nisu u potpunosti ispravljene, a Afroamerikanci nastavljaju svoju borbu i dan danas u Americi iako su tamo rođene treće i četvrte generacije afričkih iseljenika.

A priča ide…

Baaba, upitala je Effia, zašto se Adwoa udaje za ovog muškarca?

Zato što joj tako kaže mati (str.12)


Priča započinje s Effiom i Esi, dvije sestre koje su stjecajem okolnosti odvojene odmah po rođenju. Njihovi putevi nažalost se nikad više nisu ukrstili. Effia se udala za bijelog čovjeka i ostala u Gani, dok je Esi prodana kao roblje u Ameriku. Ovo je njihova priča i priča sedam pokoljenja njihovih potomaka. Robovi, plemenski sukobi, nasilje i nečuvena nehumanost dio su života crnog stanovništva u zarobljeništvu. Čak i oni koji su dočekali oslobođenje od robovskog jarma nisu pronašli sreću jer se nisu znali ni mogli prilagoditi životu, te su neki od njih posegnuli za alkoholom, drogom, porocima.

Bila je previše tamna da bi pjevala u Jazzingu. Tako su joj rekli kad je došla spremna za audiciju.”Pretamna”,rekao je.(str207.)

Knjiga Povratak kući na dvorišnom zidu

Dojam o pročitanoj knjizi..

Knjiga je zanimljiva i na više nivoa zahtjevna za praćenje zbog velikog broja likova.Zbog toga se treba u više navrata vraćati na početak i pratiti rodoslovno stablo jedne i druge sestre.
Nakon pročitane knjige ostala sam dugo razmišljajući. Čitajući potresna svjedočanstva crnaca koji su bili robovi u Gani ne možete ne osjećati sram što pripadate vrsti koja se zove čovjek. Ovo je knjiga koja vam duboko uđe u pore, prodrma vas, izbaci iz udobnih papuča i tople kuće i vrati nazad promijenjenog, zauvijek.

O autorici

Yaa Gyasi je spisateljica gansko-američkog podrijetla. Knjiga Povratak kući njezin je književni prvijenac. Roman je svojoj autorici donio prestižnu nagradu American Book Award za iznimno literarno postignuće u 2016.godini.

Gdje kupiti knjigu Povratak kući

Znanje

Objavljeno

Melanie Golding: Nisu moje bebe

nakladnik: 24 sata d.o.o., Stilus knjiga, 2019.

naslovnica knjige Nisu moje bebe: ©24 sata d.o.o., Stilus knjiga

Melanie Golding: Nisu moje bebe

Nisu moje bebe. Čije su?

Lauren Tranter rađa blizance, dva prekrasna dječaka kojima daje imena Morgan i Riley. Još uvijek u bolnici, budi je nekakvo pjevanje. U blizini svog kreveta vidi prljavu ženu u dronjcima koja joj nudi zamjenu – Lauren će joj dati jednog svog dječaka. Ona će njoj dati jedno od svojih… Stvorenja. Ako Lauren odbije, uzet će oba djeteta. Prestravljena, Lauren se zaključava u kupaonicu i alarmira policiju.

Međutim, slučaj je odbačen kao deluzija neispavane mlade majke. Istražiteljica Joanna Harper osjeća da slučaj u sebi krije više nego se na prvi pogled čini.

Ali te sjene. Zadrhtala je. Nešto u vezi s ovim slučajem nije bilo u redu.

str. 72.

Unatoč Laureninom trudu i upornom skrivanju, blizanci nestaju. Uskoro su pronađeni i svi su sretni, osim izbezumljene majke koja tvrdi – to nisu moje bebe!

Što se dogodilo s blizancima, pročitajte u ovom jezivom romanu. Neće vam biti svejedno čitati ga dok ste sami, a oko vas tišina…

Bajke i legende

Narodne bajke i legende veoma su važne za razumijevanje i doživljaj radnje ovog romana. One su zapravo bile i motivacija – svako poglavlje počinje citatima iz irskih narodnih legendi i bajki. Ali, nisu te bajke one na koje smo navikli. Ovo su one prave, iskonske bajke, koje su služile za plašenje djece i objašnjavanje neobjašnjivog. Ovo su bajke o blizancima i mjenjolikima. O majkama koje su u krevetićima zaticale svoju djecu – koja to nisu. Čak i sama spisateljica ističe koliko su joj važne bajke i koliki su utjecaj na nju imale. Ne misli tu na one Disneyevske, nego one iskonske, u kojima su djeca otimana i ubijana, djevojke silovane, a vile su bile nešto od čega se bježalo i čija se imena šaputalo.

Čak je i naslovnica napravljena u tom tonu. Onako isprepleteno korijenje doista izgleda kao da je izašlo iz neke mračne priče o riječnim vilama i mjenjolikima.

Znate li tko su mjenjoliki? Prema legendi, to su stvorenja kojima se zamijene ljudska djeca. Oni u potpunosti preuzmu vanjski izgled djeteta, ali majka uvijek shvati da to nije njezino dijete.

Zato Lauren tako očajnički vrišti od početka gotovo do kraja romana: To nisu moje bebe!

Melanie Golding: Nisu moje bebe

Atmosfera straha

Fabula romana cijelim je tijelom protkana osjećajem jeze. Onako kad vam se nakostriješe dlačice na vratu. Znate da nešto nije kako treba, isto kao što to zna i naša istražiteljica Jo Harper.

Ali, kako vjerovati u Laureninu priču o riječnoj spodobi koja joj želi ukrasti bebe, kad smo svi mi realna bića i sigurni da je takvo što nemoguće?

Ni Laurenin suprug Patrick ne vjeruje u priču svoje supruge, smatra da je ona samo veoma umorna i bezrazložno zabrinuta.

Kako sve dulje i dublje tonemo u atmosferu romana, počinjemo vjerovati u tu mješavinu fantazije i zbilje. Čitavo vrijeme nismo sigurni u taj bajkoviti dio, događa li se on ili ne. Nismo sigurni možemo li vjerovati glavnoj protagonistici i njezinim utvarama. Čak i oni koji su poput mene, koji ne vjeruju u te nadnaravne stvari, čitajući stranice ove knjige pomisle: Što ako? Spisateljica je uspjela utkati tu nadnaravnu priču u jednu realnu situaciju i stvoriti atmosferu strepnje. Kao da se ta apsurdna, fantastična situacija doista može dogoditi. Sve je opisano uvjerljivo. Stvarno uvjerljivo…

Atmosfera koju stvaraju opisi uljeza u bolničkoj sobi, opisi tog mirisa, tih zvukova, bude u nama jezu i odlično su napisani.

Glavna ženska boljka – nisam dovoljno dobra

Pričati o kraju romana bilo bi veliki spoiler pa to neću raditi, iako bih o njemu imala puno toga za reći. Naglasit ću samo da će vas kraj možda ne toliko šokirati, koliko iznenaditi. Poželjet ćete nastavak.

Raspravit ćemo malo o glavnoj premisi romana, a to je majčinstvo.

Lauren je tek postala mama – pratimo njezin porođaj i uočavamo koliki utjecaj ima na psihu žene, čak i kada sve prođe uglavnom u redu. Zatim je tu krivnja – zašto odmah nisam zavoljela svoje dijete?

Još je čekala na navalu ljubavi. Onu koju svu odjednom osjetiš iste sekunde kada se rode i koja je drukčija od svega što si do tada osjetio. Navala ljubavi o kojoj ljudi koji imaju djecu uvijek govore. Radovala joj se. Brinulo ju je što je još nije osjetila.

str. 14.

Već se od prvog dana majčinstva Lauren ne osjeća dovoljno dobro za tu novu ulogu. Osjeća da je podbacila u ulozi majke i da svim njezinim prijateljicama to ide bolje. Čitavo vrijeme misli da je na neki način odgovorna zbog nestanka svojih beba. Opravdava se dolje navedenim citatom, kao da bi je itko doista mogao kriviti zato što je umorna od cjelodnevne brige o blizancima.

Nije ih odmah voljela, ali ih je zavoljela nakon nekog vremena. Prodrlo je to u nju. Sporo. Kao da je ljubav nešto što se polako pijucka. Opija. Gomila se. Raste. Polako, potiho, ali nezaustavljivo, sve dok je nije posve opila… Voljela ih je, to je bio njezin poziv.

str. 223.

Ne pomaže joj ni Patrick koji, pod maskom razumijevanja, skriva klasičan tradicionalan odnos prema ženi-majci: njezino je mjesto uz djecu, onda je dužna ustajati tijekom noći i hraniti ih, on se mora naspavati i tako dalje i tako dalje. 

Melanie Golding: Nisu moje bebe

Vrtuljak emocija

Žanrovski, roman je kombinacija psihološkog i fantastičnog romana.

Ovaj „fantasy“ dio jasan vam je iz svega gore navedenog. Naravno, već slutite i zašto stoji onaj „psihološki“ dio – on proizlazi iz toga što pratimo psihičko stanje jedne mlade mame koja se pokušava nositi sa stravičnom situacijom u kojoj se našla.

Prije nego doznamo što se doista dogodilo blizancima, proći ćemo, skupa s Lauren, pravi vrtuljak različitih emocija. Osjećat ćemo strah, strepnju, progonjenost, krivnju. Ali i hrabrost, požrtvovnost i beskonačnu ljubav.

Sigurna sam da ćete uživati u svakoj stranici i dobiti malo drukčiji uvid u psihu žene u jednom tako osjetljivom razdoblju. Nadam se da ćete razumjeti, a ne osuđivati.

Ostali naslovi ove autorice:

Nisu moje bebe prvi je roman Melanie Golding.

Gdje kupiti:

Stilus knjiga

Drugo mišljenje

Po prvi puta na našem blogu, obje “male od knjiga” pročitale su i recenzirale istu knjigu!

Drugo mišljenje pročitajte ovdje!

Objavljeno

Melanie Golding: Nisu moje bebe

Izdavač: 24 sata d.o.o, Stilus knjiga 2019.

Naslovnica romana Nisu moje bebe : ©24 sata d.o.o Stilus knjiga

Nisu moje bebe naslovnica

Pitanja za čitatelja

Ovo nisu moja djeca!, tvrdi Lauren Tranter za blizance stare nekoliko tjedana. Što se dogodilo Rileyu i Morganu? Jesu li oteti? Zamijenjeni? Kako to da nitko osim majke ne shvaća da su djeca zamijenjena? Sve su to pitanja koja se nalaze ispred čitatelja u ovom napetom i na trenutke mračnom i mističnom romanu Nisu moje bebe.

Radnja romana Nisu moje bebe

Lauren i Patrick Tranter naizgled su normalan mladi bračni par s tek rođenim blizancima Riliyem i Morganom. Blizanci su zdrave i napredne bebe koje nitko ne uspijeva razlikovati osim Lauren. Ona sa sigurnošću zna koji je Riley, a koji Morgan. Zaplet nastaje već u rodilištu. Lauren je uvjerena da joj sumnjiva žena odjevena u dronjke želi ukrasti djecu. Ali, to vidi samo Lauren. Ni suprug Patrick, ni policijski službenici, čak ni medicinsko osoblje u bolnici ne uočava ništa zabrinjavajuće. Svi osim uporne detektivke Jo Harper mišljenja su da je Lauren u poslijeporođajnoj psihozi, nestabilna, dezorijentirana i zbog pretjerane brige o blizancima sklona deluzijama. Nakon što blizanci bivaju nakratko oteti, a zatim vraćeni, Lauren je uvjerena da su djeca zamijenjena. Neobični glasovi govore joj kako ponovno dobiti svoju djecu, a vratiti onu koja nisu njezina ….

Likovi koji “nose” ovaj roman

Jako mi se sviđa kako je autorica slojevito psihološki donijela ženske likove. Pogotovo lik Lauren i lik detektivke Jo Harper. Lauren je depresivna mlada žena koja se veoma teško nosi s brigom oko tek rođenih blizanaca, pogotovo što nema dostatnu pomoć supruga Patricka. Mračne misli i priviđanja različitih likova koji se, kako roman napreduje, sve više javljaju u Laureninim mislima, često stavljaju čitatelja u nedoumicu. Ima li Lauren pravo? Jesu li djeca zaista u opasnosti?

Detektivka Harper odlučna je mlada žena koja ima problema s autoritetima nadređenima joj u policijskoj hijerarhiji. Ipak, odlikuje je britak um i izražena intuicija koja je tjera da slijedi svoje instinkte. Harper ne uspijeva “posložiti” ni svoj privatni život, a zanimljivo je autoričino koketiranje sa spolnim orijentacijama kod Harper i prijateljice novinarke Amy.

Lik Patricka je, po mom mišljenju, opisan pomalo “plošno. Muž koji se ne može nositi s depresivnom suprugom i brigom o tek rođenoj djeci. Nemamo objašnjenje što Patrick misli o Laureninim sumnjama. Premda verbalno daje Lauren podršku, Patrick ne odolijeva izazovu izvanbračnog flerta. Ne sviđa mi se što tijekom cijele knjige traži isprike za svoje ponašanje.

knjiga Nisu moje bebe i mačak

Atmosfera

Atmosferu jezovitosti i napete krimi-priče autorica potkrepljuje narodnim legendama o vilama i čudovišnim stvorenjima koji žive u rijeci i koji se, s vremena na vrijeme, obraćaju Lauren. Priče su duboko jezovite, tako da se na trenutke ne osjećate ugodno ako čitate roman negdje na osami ili u praznoj kući. Atmosfera napetosti i nečega što je sudbinski zlo čini da se povremeno osvrćete ne biste li negdje ugledali neko neobično i jezovito stvorenje koje vas gleda.

Sve je to pridonijelo stvaranju atmosfere tjeskobe i noćne more kojoj se ne nazire kraj. I premda zdravorazumski osjećate da je priča u medicinskom smislu objašnjiva, autoričino igranje elementima nadnaravnog savršeno upotpunjava ovu priču.

Vrsta romana Nisu moje bebe

Roman je kombinacija klasičnog trilera i romana s nadnaravnim elementima. Autorica je vrlo spretno “fuzirala” elemente jednog i drugog tipa romana. I sama autorica inspirirana je pričama koje je slušala u najranijem djetinjstvu o vilama, riječnim stvorenjima i čudovištima koje nisu uvijek završavale sretnim krajem.

A kraj ovog romana? Presudite sami…Za mene nije gotovo… Neka nam pitanja ostaju u zraku…

O autorici

Melanie Golding diplomirala je i magistrirala kreativno pisanje na Sveučilištu Bath Spa. Napisala je više kratkih priča i romana. Osim bavljenja pisanjem, radila je različite poslove vezane za djecu i mlade, a jedno vrijeme je bila i učiteljica glazbe. Za roman Nisu moje bebe otkupljena su filmska prava i uskoro će biti ekraniziran.

Gdje kupiti:

Stilus

Drugo mišljenje

Po prvi puta na našem blogu, obje “male od knjiga” pročitale su i recenzirale istu knjigu!

Drugo mišljenje pročitajte ovdje!

Objavljeno

Jesus Carrasco : Pustopoljina

Nakladnik: Znanje

Naslovnica knjige Pustopoljina: ©Znanje, Zagreb 2019.

knjiga Pustopoljina na granju

Putovanje duše

Putovanje kroz nepregledne, ogoljele predjele u ovoj je knjizi putovanje duše. Ovo je predivna knjiga koja nas tjera na razmišljanje, uvlači nas u neistražene kutke naše svijesti, mjesto na kojem ostavljamo za sobom sve materijalne vrijednosti i uzimamo samo ono najnužnije što možemo u jednom ruksaku ponijeti sa sobom da bismo preživjeli. I onda putujemo… Putujemo. Istražujemo i sagledavamo nepravde na svijetu, istražujemo osobne limite do kojih čovjek može ići da ne pogazi ljudsko dostojanstvo i postavljamo pitanja : ima li  nade za dostojanstven život za one siromašne, prezrene, nemoćne i zlostavljane nakon  što se odluče pobuniti protiv moćnika, nasilja i nepravde. Neki ljudi ostaju u tom svijetu bez hrabrosti, volje ili mogućnosti za promjenom, ali ne i dječak. On odluči pobjeći.

Radnja romana

Dječak je odlučio da mora otići. Ne postoji ništa više u tom selu što ga može natjerati da ostane. Ni obitelj, nemoćan otac koji se ne može suprotstaviti načelniku silniku, ni majka bez kapaciteta da pruži emocionalni podražaj sinu, ni imanje koje je opustošeno stravičnom sušom, ni gladne i žedne životinje koje bauljaju uokolo. Dječak ne vidi nikoga uz koga bi se mogao emocionalno vezati i tko bi mu mogao pomoći. Osjeća samo strah i snažan poriv da pobjegne od patnji, bijede i sužanjstva.

Na svom putu sreće starog kozara i njegovo stado. Pridružuje se kozaru na putu kroz opustošenu zemlju. Prolaskom kroz pustopoljinu dječak postepeno stječe povjerenje u pastira i pomaže mu u čuvanju stada dok zauzvrat uči od kozara razne vještine: od brige o stadu do snalaženja u bespućima pustopoljine kroz koju prolaze. Stari kozar je jedini prijatelj osamljenog dječaka.

Morat ćeš sam otići po vodu.

Ne znam gdje je ima.

Ja ću ti reći.

Bojim se.

Hrabar si ti dečko.

Nisam.

Stigao si čak ovamo.

Jer ste vi bili sa mnom.

Jer te tjerala snaga volje.

(Str. 101.)

prva stranica knjige Pustopoljina

I mali može ponekad poraziti velikog

U romanu ima vrlo malo imena, ne znamo gdje se nalazi zemlja kroz koju prolaze ni u kojem se vremenu radnja događa. Znamo samo da se oni koji su ugnjetavani, makar slabiji fizički ili materijalno, mogu pobuniti nad nasiljem, bahatošću i nepravdom i započeti neki novi životni put bez obzira što nemaju okvirnu točku na horizontu. Nada i čežnja za boljim tjeraju dječaka da ide dalje i dalje bez obzira na prepreke. Okosnica romana je ideja po kojoj pojedinac uspijeva poraziti nadmoćnijeg neprijatelja bez obzira na ograničenja. Snaga duha i uvjerenje da smrt nije najgora stvar koja mu se može dogoditi čini da dječak u cijeloj priči izlazi kao pobjednik. Ali ožiljci i rane u tijelu i duši ostaju…

Mogao bi se svojevoljno vratiti. Odustati od beznadne borbe protiv prirode i ljudi te se vratiti kući. Možda to nije dom, ali barem je krov nad glavom. Vratio bi se gorim uvjetima nego što ih je imao prije odlaska. Odbacio je svoju obitelj i mora se suočiti s presudom.

(Str.139)

Stil kojim je pisan roman

Roman je surov, ogoljen, u nekim dijelovima opisan s elementima nasilja, ali na krajnje  realističan način sa šturim dijalozima, istovremeno toliko emotivno topao, predivno napisan, elokventnim rečenicama bogatog stila u opisu prirode i krajolika da vam se čini da ste sudionik tog dugog i sumornog puta između dva glavna lika.  Njihov zajednički odnos jako me podsjeća na odnos Santiaga i dječaka u romanu Starac i more.

O autoru

Jesús Carrasco španjolski je pisac rođen 1972. godine. Živi i radi u Sevilli. Romanom Pustopoljina debitirao je na međunarodnoj sceni. Pustopoljina je samo u Španjolskoj doživjela više od dvadeset izdanja, prevedena je na skoro trideset jezika, a po njoj je snimljen i film.

naslovnica knjige Pustopoljina

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

Tess Gerritsen: Posljednji preživjeli

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2020.

Naslovnica romana Posljednji preživjeli: ©Mozaik knjiga

Lov na čudovišta nije za strašljivce, a niti za one koji poštuju pravila poput zakona ili državnih granica. Naposljetku, čudovišta ne igraju po pravilima, pa ne možemo ni mi, ako ih hoćemo poraziti. No kad se odrekneš društvenih normi ponašanja, izlažeš se riziku da i sam postaneš čudovište. Toga ljeta u Rimu upravo se to i dogodilo. Nisam to isprva prepoznao. Zapravo, nitko od nas nije. Sve dok nije postalo prekasno.

str. 7./8.
Naslovnica knjige Posljednji preživjeli na bunkeru iz II. svjetskog rata

Tko su posljednji preživjeli?

Troje djece najprije je ostalo bez roditelja. Zatim su ostali i bez udomitelja. Tko se, i zašto, okomio baš na to troje djece. Kako bi ih zaštitili, vlasti ih šalju u udaljeni, izolirani internat okružen šumom i… Ničim više.

U takvom bi okruženju djeca trebala biti sigurna, zar ne? Ili ipak ne?

Maura Isles dolazi u internat posjetiti dječaka s kojim se zbližila u jednom od prošlih romana (Mjesto za ubijanje). Osjeća da nešto nije sasvim u redu, ali što?

Jane Rizzoli uviđa povezanost troje djece – netko se okomio na njih i neće stati dok ih se napokon ne riješi. Dvaput nije uspjelo, ali treći put?

Svidjelo mi se:

Posljednji preživjeli deseti je roman o detektivki Jane Rizolli i patologinji Mauri Isles.

Budući da su mi se svi romani više-manje svidjeli, osjećala sam da ni ovaj neće biti izuzetak.

I nije bio.

Početak romana je odličan – uvodi vas u atmosferu i slutnju nečeg lošeg. Nečeg stvarno, stvarno lošeg. Što se to dogodilo u Italiji? I kako je povezano s našim junacima – troje dvaput traumatizirane djece koja su ostala bez ikog svog?

Njihovi su likovi najbolje osmišljeni – njihova nesigurnost, prkos, glumljena hrabrost i strah odlično su opisani pa mi doista suosjećamo s njima. Maurin (uvjetno rečeno) posinak veoma je bistar, zanimljiv i bilo bi lijepo da se javi u još kojem nastavku, ima potencijal za razvoj.

Mislim da je mjesto radnje najjača karika ovog romana. Klaustrofobija internata u koji je smješteno mjesto radnje pojačava napetost koja vas tjera da čitate dalje. Osjećate tu zatvorenost i izoliranost i pitate se – kako netko, dovraga, može misliti da su ti klinci tu sigurni?

Dok se Rizzoli i Isles utrkuju s vremenom pokušavaju pronaći ubojicu prije nego on pronađe njih, napetost raste i raste i raste i… Pada.

The end?

Kraj je, barem meni, razočaravajući. Ubojica mi nije sjeo i labavo je povezan s ostatkom radnje. A motiv? Sigurno se pitate kakav to nastrani motiv mora biti da netko odluči ubiti djecu i njihove obitelji? Dvaput?

Kako se ono kaže: motiv je uvijek ili pohlepa ili požuda? E pa, ni ovaj se roman nije puno pomaknuo od te šablone…

Osim kraja koji mi, kažem, nije najbolje ostvaren, sve ostalo je veoma dobro. Volim kad me knjiga drži budnom do kasno u noć, a muž prigovara da ugasim lampicu i „gren spat“. Ova je knjiga to uspjela, gotovo do kraja.

Naslovnica knjige Posljednji preživjeli

Ostali naslovi ove autorice:

  • Kirurg
  • Šegrt
  • Harem mrtvih duša
  • Vrt kostiju
  • Klub Mefisto
  • Samo prividna smrt
  • Dvojnica
  • Grijesi
  • Mjesto za ubijanje
  • Nijema djevojka
  • Posljednji preživjeli

Iako slučajevi nisu povezani, navedene je romane najbolje čitati kronološki jer tako pratimo razvoj likova, njihove međusobne odnose te privatne živote.

Sve sam navedene romane pročitala i svi su mi se svidjeli, neki su malo bolji (Kirurg, Mjesto za ubijanje), neki su malo slabiji, ali su, u globalu, čitki i napeti, tjeraju vas da okrećete stranice i da čitate do kasno u noć.

Pročitajte i intervju s autoricom.

Gdje kupiti?

Mozaik knjiga

Objavljeno

Gregg Hurwitz: Siroče X

Nakladnik: Znanje, Zagreb 2020.

Naslovnica knjige Siroče X: © Znanje

knjiga siroče x

Tko je Evan?

Glavni junak Evan Smoak prototip je akcijskog junaka kakvog smo nekad viđali u filmovima o Jamesu Bondu ili u novije vrijeme u filmovima s Jasonom Stathamom. Evan je specijalac odveden kao dijete u kamp za obuku siročadi koja kasnije postaju vrhunski obavještajci ili specijalci. Tamo pod budnim okom starijeg obavještajca Jacka, koji Evanu zamjenjuje oca, prolazi vrlo zahtjevnu obuku. Ni sam Evan ne zna zbog čega je upravo on izabran za tu obuku. Na taj način postao je siroče x.

Zašto ste izabrali mene?

Jack još uvijek ne diže pogled sa stranice knjige. Ti znaš kako je to kad je čovjek bespomoćan .(str.50)

 Evan je čovjek bez rodbine, čovjek bez prijatelja, čovjek samotnjak. Evan je zapravo vrhunski obučen specijalac koji radi “prljave” poslove za nepoznatog izvršitelja u ime Vlade. Njegova je profesija: ubojica s razlogom. Vrhunski je obučen, barata mnogim znanjima o preživljavanju u nemogućim uvjetima, zna mnoge borilačke vještine. Poznaje čak i osnovna medicinska znanja o tome kako sanirati povrede nanesane od vatrenog oružja. Zaljubljenik u oružje i digitalnu tehnologiju, Evan izvršava povjerene mu zadatke bez moralnih pitanja o svrhovitosti naredbi. Za njega su ubojstva opravdana jer se radi o “neprijateljima” Vlade i sistema, sve dok ga jednog dana ne počne mučiti crv sumnje: za koga i za kakve ciljeve on izvršava “prljave” poslove.  Od tada se Evan odluči služiti svojim vještinama samo kao pomoć onima koji su u prijekoj nevolji.

Što se događa?

Uskoro Evan otkriva da ga sistem koji ga je stvorio želi i uništiti. Nakon niza vratolomija u kojima se Evan izvlači više ili manje neozlijeđen iz “nemogućih” situacija, roman završava blažim tempom.

Cijelo vrijeme Evan živi kao povučeni trgovački putnik u stambenoj zgradi s mnoštvom različitih stanara. Privid normalnosti održava povremenim sastancima sa stanarima, rješavanjem njihovih problema, a s nekima čak postaje prijatelj (Mia i njen sin Petar).

Samoća kao motiv koji pokreće

Premda je cijela knjiga pisana u maniri brzih akcijskih romana, osnovna se ideja zapravo vrti oko osamljenog čovjeka koji pokušava ispraviti zlo, korupciju, obmane i različite radnje loših i korumpiranih ljudi ne birajući sredstva i način. Sve to Evan radi kako bi u konačnici negdje izborio svoje mjesto u kojem ga poštuju, mjesto gdje je potreban i gdje ima netko kome treba njegova pomoć.

Ovo je priča o samoći. Priča o čovjeku koji sve može, sve zna i sve rješava. Ali, uvijek sam. Stoga i ne čudi da mail na koji dobiva poslove glasi: covjek.niotkuda@gmail.com.

knjiga siroče x

O autoru…

Gregg Hurwitz dosad je napisao 21 roman. Djela su mu prevedena na 32 jezika. Mnogi njegovi romani nominirani su za književne nagrade ili su završili na ljesticama najprodavanijih romana. Autor živi i radi u Los Angelesu.

Gdje kupiti:

Znanje