Nakladnik: Hena com 2018.-2019.
Naslovnica knjige Dječaci: ©Hena com

Radnja romana Dječaci
Dva mladića pogibaju jedne noći nadomak malog gradića u kojem se svi stanovnici poznaju. Je li to slučajna nesreća ili pak ubojstvo? Dilema je to koju imamo do kraja romana Dječaci. Ali, ovo nije krimić. Ovo je priča o ljudima koji bi radije da ih nema, da su oni stradali umjesto nesretnih mladića jer bi jedino tako njihov život dobio neki smisao. Ovo je priča o nedostatku smisla u svakodnevnom, malograđanskom življenju i traženju istog. Ernest, Miqui, Iona i Nil, svatko na svoj način, traže svoje mjesto na kojem bi bili zamijećeni, prihvaćeni, jedinstveni. Ernest, nepotrebnim izvanbračnim aferama, Miqui čestim posjećivanjem bordela, Iona opsjednutosti mrtvim mladićem i Nil bizarnim slikarskim izričajima – svatko na svoj način – pokazuju tugu i osamljenost svojstvenu ljudima u današnjem vremenu.
Perspektive – meditacije
Mozak najčešće nije dvokatnica, već neboder od četrdeset ili dvjesto katova, s drukčijim pogledom sa svakog prozora. Da ima samo jedan kat, bilo bi svejedno koji je to. Kad si primoran živjeti na više katova to te vodi u relativnost. Međutim morao si birati jer moraš biti netko, moraš biti uzor svojim kćerima, barem njima, osobama koje voliš, nisi htio biti primjer samoće, nisi ih htio ostaviti same, htio si da znaju da si ondje na nekom od prozora. str.54

Vrijeme otuđenja
Roman Dječaci događa se u sadašnjem vremenu, vremenu otuđenja, vremenu alijenacije i traženju smisla. Četiri glavna nositelja romana: introvertirani bankar Ernest, priprosti vozač kamiona Miqui, djevojka jednog od poginulih mladića Iona, te Nil, kontroverzni umjetnik, svi redom u potrazi su za vlastitim identitetom. Iz rakursa četiri različite perspektive autor oslikava život u malom katalonskom gradiću Vidreresu u okolnostima teške prometne nesreće u kojoj život izgube dva lokalna mladića. Svatko od četiri glavna lika ima svoj osobni način suočavanja sa smrću, krivnjom, gubitkom, osjećajem neprihvaćenosti u vlastitoj sredini. Reminiscencija slika iz djetinjstva, mladenaštva, tisuće izgubljenih prilika i načinjenih krivih izbora duboko su utkani u ove likove. Autor dinamičnim stilom prelazi od jednog lika na drugi majstorski otvarajući razna pitanja od interneta i Facebooka do ekonomske krize i neovisnosti Katalonije. Jezik koji koristi je pitak, s brzim promjenama u stilu, lagan za praćenje.
Tko je čovjek?
Čovjek se nije razvio od životinje, čovjek je oduvijek tu. Čovjek pije i jede, pari se i mokri, diše i spava i promatra kavez kao da je zrcalo, obuzet, nepovjerljiv i sam zatočen. Zašto se nada da će se vratiti kući taj čovjek iz zoološkog vrta koji promatra životinje? str.51
Autor:
Toni Sala (1969.) katalonski je autor proze i publicistike vrlo širokog opusa. Objavio je čitav niz romana, a svjetska ga je javnost upoznala romanom Dječaci koji je preveden na brojne jezike. Englesko izdanje donijelo mu je veliki interes anglofonog čitateljstva i kritike. Za taj je roman dobio nagradu „Premio de la Crítica de narrativa catalana“ (2014.). Dodijeljeno mu je najveće katalonsko književno priznanje, „Nacionalna nagrada za književnost“, a dobio je i nagradu „Premio Sant Joan de narrativa de literatura catalana“ (2004.) za roman Rodalies. U Zagrebu je boravio od 18. do 21.ožujka 2019. godine i tom je prilikom promovirao svoj roman Dječaci.

Intervju s autorom za vrijeme njegovog gostovanja u Zagrebu možete pročitati ovdje.