Autor: Mala od knjiga

Objavljeno

Anders Roslund: Slatko snivaj

Nakladnik: Znanje, Zagreb 2021.

Naslovnica knjige Slatko snivaj: ©Znanje

Anders Roslund Slatko snivaj

Švedski autor Anders Roslund postao je poznat kao polovica autorskog dvojca Roslund & Hellström. Nakon smrti Börgea Hellströma (1957–2017), nastavio je samostalno pisati romane u kojima je glavni lik inspektor Ewert Grens. U romanu Slatko snivaj ponovno se pojavljuje i Grensov doušnik i infiltrator, bivši kriminalac, a sad uzoran obiteljski čovjek, Piete Hoffmann.

Na groblju si uvijek sam sa sobom

Ewert Grens je čovjek koji često posjećuje groblje. Sjedi uvijek na istoj klupi blizu groba svoje supruge gdje misli na svoju voljenu Anni, mrtvu deset godina, i njihovu nerođenu kćerkicu. Njegovu malu djevojčicu. Na klupu do njega sjeda žena, slična njegovoj Anni, koja žaluje za svojom djevojčicom Alvom. U  razgovoru s Grensom, žena mu spominje kako je njezina djevojčica izgubljena i nikad nije pronađena. U grobu je prazan lijes. Ne da sve to mira inspektoru Grensu i on se počinje raspitivati u postaji. Ali nisu svi oduševljeni njegovim pitanjima. Suradnici su uvjereni da Grens priča nebuloze. Za Alvu nitko ne zna, ali postojala je druga nestala djevojčica. Zvala se Linnea. Oteta je u supermarketu u perifernom dijelu Stockholma, a imala je samo četiri godine i sedam mjeseci. Roditelji će uskoro zatražiti smrtni list, ali tijela nema. Da je Linnea još uvijek živa vjeruje samo Jacob, Linnein brat blizanac.

Zanimalo vas je čiji grob posjećujem.
U njemu nije nitko pokopan.
U lijesu nema nikoga. str. 9.

Ukosnica s plavim leptirom

Grens osluškuje svoj špurijus i počinje se intenzivno raspitivati o nestalim djevojčicama. Pri tome je zbunjen, dezorijentiran, vrlo neurednog života i šef ga šalje na mjesec dana bolovanja. Ali Ewert Grens ne misli odmarati. Povezuje se s mladim informatičarem koji na dark webu otkriva fotografije namijenjene pornografskom tržištu, sa slikama vrlo mladih djevojčica. Jedna od njih ima ukosnicu s plavim leptirićem kakvu je imala nestala Linnea. Grens shvaća da se radi o sofisticiranoj pedofilskoj mreži koja muči, siluje i iskorištava mlade djevojčice i koja obrće ogroman novac. Kada se jedan takav pedofilski par uhiti u Danskoj, Ewert Grens leti u Dansku i povezuje se s danskom kolegicom koja ispituje uhićeni bračni par pedofila.

Djevojčica koja je nestala istoga dana-i koju također nikad nisu pronašli. Ni živu ni mrtvu. Str. 27.

Istražitelj i doušnik

Kad otkrije međunarodni lanac pedofilije, Grens se pretvara se u motor kakav samo Ewert Grens može postati. Krši sva pravila, prelazi sve granice, koristi sve svoje međunarodne kontakte da pronađe bilo kakav trag djevojčicama bilo gdje u svijetu. Grens ponovno unajmljuje Pieta Hoffmanna, unatoč otporu samog Hoffmana i njegove obitelji. Ali ovaj slučaj je veći od samo Grensa, od samog Hoffmana. Radi se o životima nesretnih djevojčica, njihovoj prodaji i seksualnom iskorištavanju od strane bolesnih umova koji su od toga razvili ogroman biznis. Shvaća to i Piete pa pristaje  na ulogu  infiltratora u pedofilski lanac.

Uvlači se u međunarodnu pedofilsku mrežu kojoj je na čelu tajanstveni Onix. Malo po malo, otkriva i druge članove koji se uglavnom nazivaju nadimcima. Otkrivaju i da je jedan pod nadimkom Redcat Šveđanin. Grens i Piete su sve bliže razbijanju središta pedofilskog kruga…

Nakon svih tih godina službe još nije usvojio temeljno načelo policijskog posla: dopustiti počiniteljima i žrtvama da postanu dio tvojeg posla, ali  ne i tvojeg života. Str. 82.

Dojam o djelu Slatko snivaj

Koliko god bila brutalna, na trenutke i mučna, knjiga je izvrsna. Priča kojoj je pozadina iskorištavanje djece i koja baca pogled na izopačeni i bolesni svijet pedofila toliko je jaka, odlično napisana, bez potrebe da se ide u eksplicitnost i senzacionalizam. Društveno angažirani Roslund upotrijebio je za ovu knjigu fikciju iza koje se krije surova stvarnost. Ne možete da se ne zapitate  je li se možda ovakvi crni scenariji događaju uistinu negdje u svijetu ili čak vrlo blizu vašem kućnom pragu? Razmišljate o zvijerima koji se kriju u ljudima koji se čine sasvim normalnima. Ljudi koji imaju svoje „normalne obitelji“,  „normalnih“ su zanimanja, ničim ne odskaču od svoje okoline, a istovremeno vode dvostruki život. Takve stvari se, nažalost, događaju.

Umotati groznu stvarnost u zanimljivu, izvrsnu knjigu može samo vješt pisac, a to je slučaj s Andersom Roslundom. Iza njegovih knjiga uvijek se krije opsežno istraživanje, a ova knjiga obrađuje temu koja je užasna – organizirano zlostavljanje djece. A uz to, ukazuje i na neizmjerne mogućnosti zlouporabe interneta.

Ovo mi je jedan od boljih Roslundovih romana. Ako želite pročitati nešto i o prethodnom Roslundovom romanu bacite pogled na našu recenziju knjige Sretan rođendan ti.

Sljedeći nastavak iz serijala zove se 100 posto.

Anders Roslund Slatko snivaj

O autoru

Anders Roslund nagrađivani je švedski novinar i autor. U suradnji s bivšim kriminalcem Börgeom Hellströmom objavio je nekoliko romana koji kombiniraju brutalnost kriminalnog miljea s oštrom društvenom kritikom. Roman Slatko snivaj, koji prati policijskog inspektora Ewerta Grensa, potpisuje samostalno potvrđujući status jednog od najupečatljivijih autora švedskog kriminalističkog romana.

Gdje kupiti

Znanje

Objavljeno

Nele Neuhaus: Zao vuk

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2016.

Naslovnica romana Zao vuk: ©Mozaik knjiga

Vrata su se otvorila i ona je strašno kriknula kad je ugledala vuka. No, tada se morala smijati. To uopće nije bio pravi vuk, to je bio tata, koji se preodjenuo u vuka! Kako je bilo lijepo što je samo ona dijelila tu tajnu s tatom. Ali i glupo, jer se poslije nije sjećala ničega. To je zaista bilo tužno. (str. 62.)

Nele Neuhaus: Zao vuk

Zao vuk

Istražiteljica Pia Kirchhoff upravo je promaknuta u glavnu kriminalističku inspektoricu.

Odlazi na proslavu mature i tamo susreće svoju staru prijateljicu Emmu, trudnu do zuba. Ugodno druženje i prisjećanje na stare dane prekida, dakako, Pijin mobitel.

-Kako je prošla proslava godišnjice? – …
-Ah, proslava godišnjice.
Pia je na to potpuno zaboravila. Žene koje se smiju i pričaju na terasi vile Borgins pod tamnim zvjezdanim nebom činile su joj se kao bezazlena igra za horor koji se zove stvarnost. A u toj stvarnosti umrla je jedna mlada djevojka. (str. 57.)

U rijeci je pronađeno tijelo mlade djevojke koja je, prema tragovima, bila teško fizički i seksualno zlostavljana.

U isto vrijeme, slavna tv-novinarka Hanna Herzmann brutalno je ozlijeđena u napadu dvojice maskiranih muškaraca. Ima li taj okrutni napad veze sa, blago rečeno, škakljivom pričom na kojoj je radila?

Pia i njezin šef Oliver von Bodenstein shvaćaju da su ta dva naoko nepovezana slučaja itekako povezana. I ne samo to, slučaj je teži, gori, podliji i strašniji od svega na čemu su dosad radili.

Kakvi su to morali biti monstrumi sposobni za tako zvjersku okrutnost? Više od dvadeset godina Bodenstein se bavio ubojicama i nikad nije mogao dokučiti što čovjeka navodi na to da ubije drugog čovjeka. (str. 208.)

Zlo je ušlo u sve pore društva i svi su umiješani.

Pia i Oliver moraju se izboriti za istinu. Istinu koju moćnici žele sakriti. I za koju su spremni mučiti, silovati, ubiti… Sve, samo da se ne sazna.

Zao vuk – šesti slučaj istražitelja Pie i Olivera

Zao vuk posljednji je kod nas objavljen slučaj istražitelja Pie i Olivera. I moram priznati, meni najdraži. Premda je bucmast i broji gotovo 500 stranica, vrlo sam ga brzo pročitala jer je slučaj takav da mami na čitanje. Već sam pisala o sposobnosti ove spisateljice da svako poglavlje završi rečenicom koja onda tjera na novo poglavlje i tako uvijek i opet iznova. Tu je vrlinu zadržala i u romanu Zao vuk te ju još začinila i likovima za koje gotovo do samoga kraja ne znamo jesu li pozitivci ili negativci.

Bilo mu je jasno što to znači ako je ono, što je upravo čuo, bila istina. To je nedvojbeno nešto najgore što se moglo dogoditi. Noćna mora počinje iznova.
(str. 201.)

Nele Neuhaus: Zao vuk

Zao vuk usmjeren je više na Piju nego na Olivera, koji je svoj dio kolača pobrao u prethodnim romanima. Od sporednih likova iz prethodnih dijelova serijala tu su grubi Behnke te kriminalistička savjetnica Nicola Engel. I njihovi će životi biti itekako dotaknuti radnjom ovog romana – nekome dobro, nekome loše.

Isplivat će stare, duboko zakopane i brižno čuvane tajne.

Iako se svaki nastavak serijala o Piji i Oliveru može čitati zasebno, savjetujem ipak čitanje po redu (u popisu sam navela redoslijed) jer tako najlakše i najpotpunije pratimo razvoj likova i odnosa među njima.

Još nešto o slučaju

Iz uvodnog citata pretpostavljam da vam je jasno čime se roman bavi. Ipak, kako vam ne bih spoilala, neću govoriti konkretno o slučaju, već ću samo reći da su pojedini dijelovi romana poprilično brutalni i šokantni. Svi su likovi dobro okarakterizirani, toliko da neke doslovno vidimo pred očima i idu nam na živce. Ima puno likova i svaki od njih nosi neku svoju priču, svoju tajnu. Svatko je na neki način umiješan. Svi su mali djelić slike koja je na kraju odvratna, ali čini uzbudljiv slučaj. Inače ne volim puno likova jer onda teško pratim radnju i međusobne odnose. Isprva sam i u romanu Zao vuk bila malo zbunjena, ali vrlo je brzo sve sjelo na mjesto.

Jako mi se sviđa što su situacije, iako užasne, itekako realne. I nažalost, vjerujem da svega ovoga ima i među nama. Možda ne u ovolikoj mjeri, ali ipak…

Nebo se zarumenilo na istoku, ubrzo će izaći sunce kao što to čini milijardama godina svakoga jutra, bez obzira na tragedije koje se događaju u svijetu. (str. 474.)

Ostali naslovi ove autorice:

Pročitala sam sve gore navedene naslove i od srca vam ih preporučujem. Ako volite prave kriminalističke romane – s ovim serijalom nećete pogriješiti. Ono što mi je dodatni plus jest to da je radnja svakog romana drugačija. Autori se uglavnom drže uvijek istih zločina, manje ili više krvavih, i ako pratimo opuse istih autora, onda nam nakon nekog vremena radnja postane predvidljiva, a negativac očekivan. U romanima Nele Neuhaus to nam se neće dogoditi jer svaki roman prati drugačiji zločin. Imamo tu ubojstvo u zoološkom vrtu, nacističke zločine, ekološke zločine, pedofilski lanac… Naravno, u svakom je romanu pokretač radnje ubojstvo, ali fabula se uvijek raspliće u drugom mjeru i time sam stvarno oduševljena.

Kad sam čitala prva tri romana nisam imala blog pa nema ni njihovih recenzija, ali moje mišljenje o romanima Snjeguljica mora umrijeti i Tko sije vjetar možete pročitati klikom na njihove naslove u popisu.

Nele Neuhaus: Zao vuk

Gdje kupiti:

Mozaik knjiga

Objavljeno

Chanel Cleeton: Zadnji vlak za Key West

Nakladnik: Sonatina j.d.o.o.

Naslovnica knjige Zadnji vlak za Key West: ©Sonatina

Chanel Cleeton zadnji vlak za Kay West

Početak

Davno, prije mog rođenja, Key West je bio najveći i najbogatiji grad na Floridi. Ali čak i prije nego što je ostatak zemlje osjetio posljedice nesreće ’29, Florida se borila. Ponestalo je novca i kredita, a problemi su mučili urod citrusa. Sada su ljudi bez posla, gladni i očajni, grad bankrotirao, naše bogatstvo sve samo ne izvjesno, tisuće se sele na sjever s nadom u bolji život.

Henry Flaglerova željeznica

Godina je 1935. Vrijeme je velike ekonomske depresije i milijuni ljudi pokušavaju naći bilo kakav posao kako bi prehranili obitelji. Osim velikog broja sirotinje, beskućnika i radnika nadničara, otvara se prostor za razne vrste kriminalaca, od običnih lopova do mafijaških bosova. Key West je najjužnija točka na Floridi i posljednje mjesto gdje staje  Henry Flaglereova željeznica. Velik broj ljudi, neki zbog posla, neki zbog želje da se provozaju ovom legendarnom željeznicom, odlučuju na Praznik rada doći baš ovdje u Kay West. Tu se susreću tri žene: Helena Berner, odrasla u Kay Westu, Kubanka Mirta Perez i mlada Elizabeth Preston. Njihove se sudbine isprepliću u samo jednom vikendu kada se razorni uragan, jedan od najvećih ikada, obrušava na gradić Key West.

Helena

Helena je konobarica u lokalnom svratištu kod Ruby. Iako je već u poodmakloj trudnoći, radi jer je prihod koji donosi suprug Tom neizvjestan. Tom je ribar koji se često vraća bez ulova, a i ono što zaradi zapije s društvom, tako da je Helena prisiljena raditi zbog sebe i zbog bebe. Uz to, Tom je nagao i naprasit muškarac koji često digne ruku na ženu pa je Heleni draže biti na poslu. U svom svratištu sreće Mirtu. U trenutku naleta uragana Helena je u svratištu, porođaj samo što nije, a Tom je na moru…

Mirta

Mirta na Key Westu provodi medeni mjesec sa suprugom Antonyem. Nakon kubanske revolucije 1933., obitelj Mirte Perez  stavljena je u opasnu poziciju pa je Mirta prisiljena  zaručiti se za čovjeka sumnjive reputacije kojeg prati glas da je iz mafijaških krugova. Dok se s jedne strane rađa simpatija koja se razvija u ljubav prema zgodnom Antoniju, s druge strane muči je saznanje da se Antonio bavi mutnim i ilegalnim poslovima. Na plaži sreće Elisabeth i dvije se žene upoznaju. Nisu svjesne da ih samo sati dijele od udara uragana.

Elisabeth

Za Elizabeth Preston, put u Key West ima dva razloga. Elizabeth  bježi od zaručnika, poznatog mafijaškog bossa, a istovremeno pokušava naći brata koji se nalazi u jednom od kampova ratnih veterana. Već u vlaku upozna zanimljivog stranca koji probudi njezino zanimanje. Dolaskom u Key West Elisabeth je bez novca i bez plana kako da dođe do brata. U pomoć joj priskače novi prijatelj, ali i njegova je prošlost zanimljiva. Elisabeth upoznaje Helenu i Mirtu nekoliko sati prije uragana, ali one će se još jednom sresti..

Dojam o djelu

Zadnji vlak za Key West izuzetno je lijepa priča koja se događa u doba teške ekonomske i gospodarske krize na jugu SAD-a. Chanel Cleeton  potvrdila je svoju reputaciju autorice ljubavnih romana s istinitom povijesnom pozornicom kao kulisom za roman. Maestralno ispričana, topla i nadasve optimistična priča koja nam kazuje da bez obzira što je život borba, hrabri ljudi uvijek pobjeđuju. Tri srčane, hrabre i neustrašive žene iznijele su cijeli roman na svojim plećima. Muškarci su ovdje samo sporedne uloge.

Chanel Cleeton  je i prethodnim romanima dokazala da joj je sudbina i položaj žena u vrijeme između dva svjetska rata i građanskih ratova na području Latinske Amerike tema koja je izuzetno zanima i koja je polazište njezinih romana. Ni ovaj roman nije iznimka u tome.

Ako želite lagano, a istovremeno snažno štivo koje udara na emocije, Zadnji vlak za Key West knjiga je za vas. Ne očekujte veliku dubinu ili psihološko nijansiranje likova. Ova će vas  knjiga prvenstveno zabaviti, ali i podsjetiti na dio povijesti o kojoj možda ne znate puno.

Chanel Cleeton Zadnji vlak za Key west

O autoru

Chanel Cleeton  je  autorica bestselera New York Timesa  i  USA Today, poznata po romanima koji su i u nas prevedeni: Dogodine u Havani i Kuba mojih snova. Podrijetlom s Floride, odrasla je na pričama o egzodusu svoje obitelji s Kube nakon događaja Kubanske revolucije. Njezina strast za politikom i poviješću nastavila se tijekom godina provedenih na studiju u Engleskoj gdje je diplomirala međunarodne odnose na Richmondu te magistrirala globalnu politiku na London School of Economics and Political Science. Chanel je također dobila svoj doktorat prava na Pravnom fakultetu Sveučilišta Južne Karoline. Voli putovati i živjela je na Karibima, Europi i Aziji.

Gdje kupiti

Sonatina

Objavljeno

Sara Collins: Ispovijesti Frannie Langton

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Ispovijesti Frannie Langton: ©Znanje

Sara Collins: Ispovijesti Frannie Langton

Ispovijesti Frannie Langton

Godina je 1826. i cijeli je London potresen stravičnim, skandaloznim zločinom. Ubijeni su poznati znanstvenik George Benham i njegova ekscentrična supruga Marguerite, a čini se da ih je ubila ni manje ni više nego njihova sluškinja, mulatkinja Frannie Langton!

Frannie je strpana u zatvor, suđenje se odvija vrlo brzo pod budnim okom sablažnjene javnosti, a sama se optuženica, čini se, ne sjeća što se zapravo dogodilo te kobne noći.

Optužba, kao ni svjedoci, nemaju milosti za Frannie i svojim riječima ocrtavaju zlokoban portret lijepe, mlade no zle spletkarošice, zavodnice, kurve, kradljivice…

Bila je svoja vlastita najgora neprijateljica. Ja sam oduvijek željela biti damina poslužiteljica, ali ona je željela biti dama. (str. 149.)

Odvjetnik obrane daje joj papir i olovku, nukajući je da zapiše nešto – bilo što – što bi je moglo osloboditi vješala.

Djevojka počinje pisati, no to nije ispovijest kakvu branitelj očekuje. I premda upućene njemu, ispovijesti Frannie Langton najmanje se bave ubojstvom i obranom.

No moja priča govori o ljubavi, a ne samo o ubojstvu, iako znam da to nije vrsta pripovijesti kakvu ste očekivali. … Ne, to je moje izvješće o sebi samoj, o mom životu… (str. 10.)

Prije nego dođe do noći zločina, Frannie će nam ispričati šokantnu priču o ropstvu. O svome djetinjstvu, provedenom na plantaži šećerne trske. Svome mladenaštvu i događajima koji su je doveli u Benhamov dom. O zabranjenoj vezi u koju je uletjela bez imalo kajanja i straha.

…kad sve to zapisujem, imam dojam da mi u glavi netko zamahuje čekićem tuge i prisiljava me da se suočim s onim što je u meni, na svu sreću, vrlo dugo bilo zamagljeno. Kad sad zalazim u sjećanje, žarko poželim da me izda i da mi laže, no ondje pronalazim samo neublaženu istinu. (str. 47.)

I naposljetku, ispričat će nam istinu.

Frannie Langton – velika očekivanja

Ispovijesti Frannie Langton privukle su me ne samo pomalo kontroverznim sažetkom, već i prekrasnim koricama kojima se naprosto nisam mogla nadiviti kad sam roman napokon primila u ruke. Teška srca priznajem da me sam sadržaj i nije toliko oduševio…
Ne poričem da roman ima kvalitetnih strana koje će nekog čitatelja sasvim zarobiti, no ja nisam bila jedna od njih. Iskreno, malo mi je žao, jer sam stvarno imala velika očekivanja.

Krenut ću od teme – ropstvo je zaista interesantna, strašna i izuzetno privlačna tema koja ovdje nije do kraja iskorištena. Frannie o svojem ropstvu govori ravnodušnim tonom, iako su riječi koje čitamo užasne. Zločin o kojem se pripovijeda, a koji se događao za vrijeme njezina djetinjstva na plantaži koju je vodio pomalo poremećeni Langton, trebao bi nas potresti do kosti, no tako je ofrlje opisan, tek ovlaš spomenut, da sam ja (koja inače plačem na sve i emotivno se vezujem uz svaki drugi knjiški lik) ostala potpuno ravnodušna.

Sara Collins: Ispovijesti Frannie Langton

Zabranjena veza u koju Frannie Langton ulazi nakon dolaska u London u novijoj je književnosti već toliko puta ispričana da nisam bila šokirana. Uostalom, možda bi takvo nešto bilo bauk u 19. stoljeću. Danas, nema šanse.

…postoji mnogo načina da se bude lud… a ljubav je najsigurniji. (str. 224.)

Ni Frannie mi se, kao glavni lik, nije baš svidjela. Prema njoj nisam osjećala nikakvo suosjećanje što je, složit ćete se, jako loše kad roman govori o robinji optuženoj za ubojstvo. Ipak, slutim da je to napravljeno s namjerom jer, iako je Frannie naporna, želimo saznati visi li na kraju. I želimo otkriti kako se zbog toga osjećamo.

Zašto ipak pročitati?

Premda ovaj odlomak gore sugerira da Ispovijesti Frannie Langton treba zaobići, tome uopće nije tako. Zašto?

Ako zanemarimo onaj moj argument da je svaka knjiga vrijedna čitanja i da svaka knjiga ima svoju publiku, Ispovijesti imaju i gomilu dobrih strana zbog kojih će, vjerujem, nekima od vas biti omiljeno štivo.

Za početak, jezik je predivan, kao i stil pisanja. Bogat, kićen, raskošan. Rečenice su na trenutke emotivne i potresne.

-Neprestano zaboravljam. – …
-Što zaboravljaš? –
-Da me više nitko ne posjeduje. – (str.95)

Likovi koji nisu sama Frannie bolje su portretirani. Langton i Benham su znanstvenici koji su ludi u onom najgorem smislu. Od njihovih istraživanja moglo bi vam se smučiti, čak i ako im nije posvećeno  previše prostora. „Ekscentrična“ (čitaj, luda) Marguerite najzanimljiviji je lik. Emocionalno nestabilna, mjestimice okrutna, ne znamo bismo li je žalili ili bismo se veselili njezinom okrutnom kraju.

Jedno vrijeme nisam znala koga bih više žalila, njega ili nju. Jednom sam ih čula kako se svađaju. Ona mu je predbacivala da je samo površinski bogat, a on joj je odgovorio da onda posve odgovaraju jedno drugom, jer je ona lijepa samo na površini. (str.220.)

Radnja je dinamična, ali po mom mišljenju, ispripovijedana pomalo monotono. Puno se toga događa i ako imate strpljenja, uživat ćete u polaganom otkrivanju svega što je jadnu Frannie Langton dovelo do smrdljive ćelije u zatvoru Old Bailey.

Sara Collins: Ispovijesti Frannie Langton

Ostali naslovi ove autorice:

Ispovijesti Frannie Langton debitantski su roman autorice Sare Collins koja je, zanimljivo, godinama radila kao odvjetnica. Prema ovom nagrađivanom romanu snimat će se i tv-serija.

Gdje kupiti Ispovijesti Franne Langton:

Znanje

Objavljeno

Birgit Birnbacher: Ja na svojoj strani

Nakladnik: Hena com, Zagreb, 2021.

Naslovnica knjige Ja na svojoj strani: ©Hena com

Birgit Birnbacher Ja na svojoj strani

Arthur

Ja na svojoj strani roman je koji prati Arthura, mladića koji je upravo pušten iz zatvora i poslan na rehabilitaciju. Boravak u zatvoru za Arthura je bio jako traumatičan, ali on je odlučio izdržati. Samozatajan, ali inteligentan, nakon odležanih 26 mjeseci u zatvoru teško se privikava  na svakodnevni život. Bez stana, bez  posla, bez životopisa koji bi mogao poslati zainteresiranim poslodavcima, Arthur je praktički na ulici. Preživljava od milosti majke koja je voditeljica ustanove palijativne skrbi u Španjolskoj. Ali Arthura to ne zadovoljava. On želi raditi.

Postaje svjestan činjenice da ga nikad nisu istukli. Da je ovo potpuno pogrešno mjesto za njega jer u sebi ne može pronaći ni toliko bijesa da uzvrati udarac.
str. 94.

Program rehabilitacije

Odmah po izlasku iz zatvora, Arthur se uključuje u program rehabilitacije koji bi mu pomogao da počne sa samostalnim životom nakon boravka u ustanovi. Rehabilitaciju vodi dvoje terapeuta u probacijskom centru: poslijedoktorantica Betty i sredovječni terapeut Konstantin Vogl poznat kao  Börd. Ovo je specifičan dvojac,  a pogotovo Börd koji je kao terapeut potpuno osoban, originalan i nekonvencionalan. Börd traži od Arthura da mu šalje svoja  razmišljanja kao sesije snimki koje Arthur govori na vrpci, a mi postajemo svjedoci ponekad naporne, ponekad bizarne terapeutske svakodnevice.  Arthur i Börd potom razgovaraju o tome nadugo i naširoko.

Nema druge prilike

Nakon više uzastopnih negativnih odgovora pri traženju posla, Arthur shvaća da bez pravih dokumenata i potvrda o nekažnjavanju neće dobiti posao. A on ih nema. Od Börda ne nalazi mnogo pomoći. Terapeut, naime ne može pomoći ni samome sebi. Börd se povremeno alkoholizira, pati od depresije i samosažaljenja te na kraju zbog svog nemara i incidentnog ponašanja dobiva otkaz. S druge strane, Arthur stalno preispituje svoju prošlost koja ga je i dovela do počinjenja krivičnog djela. Odnos s prijateljem koji je na granici homoseksualnog i utapanje bliske prijateljice, stalno bude osjećaj grizodušja kod Arthura.

Nerealiziran odnos s vlastitim ocem koji je napustio Arthura i majku također je dio Arthurovih nemira. Osjeća da mu je puno toga u životu ostalo nedovršeno.

Najbolji kontakt  Arthur ima sa starom glumicom Grazettom koju posjećuje kao volonter u domu starih i s kojom se zbližava. U jednom dijelu traženja posla Grazetta mu čak i pomaže.

Bez tebe, oče, ja sam nesumnjivo postao netko. Primjerice muškarac. I dok ovdje danas stojim, s pravim prijateljem na svojoj strani, nisam čak ni sam. str. 120.

Dojam o djelu

Najbliže bi bilo reći da je ovo egzistencijalan roman. Uklopiti se u društvo i postati uzoran  građanin nije jednostavno povratnicima iz zatvorskog sustava. Ova knjiga dala nam je uvid u to da probacija u suvremenom svijetu slabo funkcionira bez obzira o kojoj se državi radi. Društvo ne daje mogućnost rehabilitacije nakon odslužene zatvorske kazne na način da se ljudi zaposle ili uklope u nekakve interesne skupine koje će se podržavati. Sve što sustav može pružiti jest povremena pomoć terapeuta i psihologa.

Uz Arthura, koji je mladić nedefiniranog spolnog opredjeljenja, sklonog samoanalizi i stalnom preispitivanju, nesumnjiva je zvijezda romana terapeut Börd.

Börd, koji je zbog svog načina života i ponašanja na stalnom odstrelu kod svojih nadređenih (na kraju je dobio i otkaz), postavljen je kao glavni Arthurov terapeut. Sesije koje radi s Arthurom trebaju mu pružiti uvid u biografsku pozadinu i motive Arthurovih zastranjivanja. Ali zbog bizarnosti samog Bördovog lika, od tih razgovora nije bilo velike koristi pa mi je zbog toga Bördov lik zapravo vrlo autentičan. Börd  je terapeut koji uopće nije neki jaki lik nego je zapravo gubitnik na svoj način – isto kao i Arthur. Na božićni ručak Börd zapravo nema koga zvati pa – zove Arthura.

Knjiga je drugačija, zanimljiva, potiče da malo kontemplirate o tome kakav je život i kako svi nemaju iste prilike ili ih ne znaju iskoristiti. Autorica ima suosjećanja i za Arthura i za Börda. Vidimo to po toplom načinu pisanja uz povremene ironične upadice.

Pročitajte, razmišljat ćete malo o onima marginaliziranima, koji se ne mogu uklopiti. Ima ih puno u ovoj knjizi, kao uostalom i u životu. Dobra mi je stvar što se glavni lik ne sažalijeva i ne gubi nadu bez obzira na loš start u životu. A terapeut, taj lik je zapravo izvrstan. Onaj tko bi nam trebao pomoći ne može ni sebi. Tako je često i u životu.

Birgit Birnbacher Ja sam na svojoj strani

O autorici

Birgit Birnbacher (1985.) austrijska je sociologinja i književnica. Radila je kao socijalna radnica i sudjelovala je u humanitarnim akcijama u Etiopiji i Indiji. Njezin debitantski roman “Wir ohne Wal” (2016.) priskrbio joj je književnu nagradu Fondacije Jürgen Ponto, nagradu Rauriser Förderungspreis i nagradu Theodor Körner Förderpreis. U godini 2019., zbog svoje je proze nagrađena prestižnim priznanjem Ingeborg Bachmann Prize.

S romanom Ja na svojoj strani, izvorno objavljenim u ožujku 2020., nominirana je za nagradu German Book Prize 2020 i ne silazi s ljestvica čitanosti u Austriji. Živi i radi u Salzburgu.

Gdje kupiti

Hena com

Objavljeno

Laura Lippman: Dama u jezeru

Nakladnik: Stilus knjiga, 2020.

Naslovnica romana Dama u jezeru: ©Stilus knjiga

Postojite li ako nikome ne nedostajete? (str. 52.)

Laura Lippman: Dama u jezeru

Dama u jezeru

Maddie Schwartz naizgled ima sve – dobrog muža, sina tinejdžera, veliku kuću, novac i život iz bajke. No kada joj suprug na večeru dovede njenog bivšeg školskog kolegu, Maddie shvaća da je njen brak odavno gotov i ostavlja supruga, na užas svoje konzervativne majke i tračave okoline. Ipak, šezdesete su godine 20. stoljeća i rijetko se koja žena drzne napustiti obitelj.

Maddie se pitala hoće li na biti nečija druga supruga. Htjela je živjeti strastveno, punim plućima. Je li to moguće u dugotrajnom braku? Ona i Milton bili su vrlo zaljubljeni i romantični u prvim godinama braka. Možda je bila i previše zaljubljena. (str. 65.)

Maddie želi postati novinarka i zapošljava se kao pomoćnica u novinama Star. Uskoro, spletom neobičnih okolnosti, biva uvučena u dva slučaja ubojstva. Prvo je ubojstvo male židovske djevojčice, a drugo je pronalazak ženskog tijela u fontani. Tijela koja kojem Maddie daje nadimak – dama u jezeru.

Živa, zvala sam se Cleo Sherwood. Mrtva, postala sam dama u jezeru, gorda i napukla spodoba, izvučena iz fontane nakon mjeseci koje sam provela natapajući se ondje. (str. 7.)

Svojim upornim njuškanjem Maddie biva uvučena u drugačiji svijet – svijet crne ljepotice Cleo. Žene koja je imala nepoznatog ljubavnika, gomilu skupe odjeće u ormaru i radno mjesto za šankom sumnjiva noćnog kluba.

No, doći do istine nije lako, pogotovo kada si žena. Okružena rasizmom, seksizmom i šovinizmom općenito, Maddie polako napreduje prema istini.

Odlučila je da od muškaraca nema nikakve pomoći. Muškarci međusobno čuvaju svoje tajne. Muškarci daju prednost muškarcima, na kraju krajeva. … Loše stvari neprestano se događaju ženama. (str. 254.)

Dama u jezeru – dobre strane

Budući da u svakom romanu mogu pronaći nešto dobro, volim početi tako da to i istaknem. Iako mi se, ruku na srce, ovaj roman nije svidio, ipak ima izvjesnog šarma.

Za početak, tu je ta neobična, noir atmosfera šezdesetih godina. Ne znam sjećate li se onog crtića Riblje redarstvo, o inspektoru Škrgi. Znala sam ga pogledati kad sam bila mala. Dama u jezeru ima mi takav neki štih – imamo zločin, opskurne noćne klubove, seksističke šale, žrtvu koja iza sebe vuče repove i istražitelja – u ovom slučaju istražiteljicu – koja pokušava doći do istine gurajući nos tamo gdje mu nije mjesto.

Kad u glavi zamislite tu sliku, muškarce u odijelima s cigarom u kutu usana, ružnjikave nasilnike koji im čuvaju leđa i koketne žene zavodljivih oblina, Dama u jezeru nekako se lakše i čita i razumije.

Laura Lippman: Dama u jezeru

Svidio mi se način pisanja – u ulozi pripovjedača izmjenjuju se, osim Maddie i ubijene Cleo, i ostali likovi koje susrećemo. Tu su Kolumnist, Školarka, Konobar, Frajer… Kako na koga nailazimo, tako nam on ukratko ispriča svoju priču, svoje viđenje događaja.

Jeste li primijetili da sam kao pripovjedača spomenula i ubijenu Damu u jezeru? Da, da, i ona sama priča nam dijelove svoje priče i svaka je pričica dio slagalice. Cleo je i najzanimljiviji lik! Ne samo da mrtva komunicira s čitateljem, već je i veoma duhovita djevojka, pomalo zlobna i cinična:

Možda sam očijukala, ne znam. Bilo bi opasno da smo se spetljali, to je sigurno. No ja sam završila mrtva, pa možda ne bi bilo loše da sam se upustila u to, samo jednom. (str. 88.)

Cleo ne želi da Maddie pronađe njena ubojicu.

No, Maddie je uporna, želi tu priču, želi pronaći istinu i etablirati svoje ime u svijetu novinara. 

Dama u jezeru – slabije strane

Glavna je mana ovog romana to da mi je bio – dosadan.

Nisam se povezala s Maddie kao glavnim likom i na trenutke mi je bila potpuno neuvjerljiva. Isto tako, iako je jasno naglašeno vrijeme radnje kao vrijeme rasnih podjela i sveprisutnost seksizma, Maddie plovi tim svijetom kao da joj se ništa loše ne može dogoditi.

I ona čuva tajnu o kojoj čitavo vrijeme saznajemo samo mrvice i uvjereni smo da je to nešto vau. Na kraju, nisam ni iznenađena ni šokirana. Valjda je ta tajna tâjna i sramotna samo zato što su to šezdesete. Mi današnji čitatelji nećemo čak ni podići obrve.

Ipak, kažnjena je za svoje grijehe, zar ne? … Čak i dobre djevojke griješe kada se zaljube. Ali ne zaslužuju zbog toga umrijeti. Maddie se izvukla živa. Cleo Sherwood nije. (str. 275.)

Dobro, priznajem, na kraju ima jedan dobar zaokret u radnji, ali i on nam je nekako ravnodušno ispripovijedan. Ili je to samo moj dojam?

U svakom slučaju, nisam oduševljena. Očekivala sam puno više.

Stvari su vrlo često onakve kakvima se čine. Možda se od toga ne da napraviti dobar film ili članak u novinama, ali tako svijet funkcionira. … Uspješni muškarci, bogati muškarci – oduvijek imaju žene na svojoj strani. Ništa posebno.
(str. 250.-251.)

Laura Lippman: Dama u jezeru

Ostali naslovi ove autorice:

Laura Lippman autorica je mnoštva romana, dobar dio kojih čini serijal o bivšoj novinarki i sadašnjoj  istražiteljici Tess Monaghan. Iz tog su ciklusa kod nas prevedena dva naslova: Baltimorski Blues i Opasan grad.

Dama u jezeru treći joj je kod nas preveden roman. Iako radnjom nije povezan s Tess Monaghan, primjećujemo da je i u njemu glavni lik novinarka. Moguće da je tome tako jer je i sama autorica bila novinarka jednog dnevnog lista i sigurno joj je to iskustvo pomoglo u oblikovanju svojih junakinja.

Gdje kupiti:

Stilus knjiga

Objavljeno

Taylor Adams: Na nišanu

Nakladnik: Znanje, Zagreb, 2021.

Naslovnica knjige Na nišanu: © Znanje

Taylor Adams Na nišanu

Na nišanu- akcijski roman ceste

Na nišanu je uzbudljiv, brzi, napeti triler. Radnja se događa u samo jednom danu na pustinjskoj cesti u području pustinje Mojave, pri iscrpljujućoj ljetnoj žegi od 37 stupnjeva. S malo dodanog crnog humora, uz pomalo tešku pozadinsku priču, ne možete  se ne zapitati što biste  učinili kada biste se s partnerom ili obitelji našli u sličnoj  situaciji. Nakon akcijskog romana Bez izlaza, Na nišanu je drugi  roman istog autora.

Potrčiš….Mrtav si.

Ostaneš iza automobila. Mrtav si. str. 163.

James i Elle kreću u novi život

Na nišanu započinje kad se mladi par James i Elle, opterećeni nizom egzistencijalnih i osobnih problema, odlučuje za promjenu prebivališta. Tulsa im se čini idealno odredište za novi početak, ali do tamo treba preći veći dio pustinje Mojave. Plan je razrađen, no njihov automobil Rav4 nije dorastao uvjetima puta. Pokvario se odmah na početku. Bar su tako oni mislili.  Nezgodno je što se to dogodilo usred užarene pustinje, bez mjesta za odmor ili sklonište. Usput, uz cestu vide čovjeka koji dezorijentirano hoda. Ubrzo ugledaju i drugo vozilo. Vozilo s tri putnika također se zaustavlja.  I njihovo vozilo se pokvarilo. Kolike su šanse da se dva vozila pokvare jedno pored drugog? Elle se prisjeti sumnjivog tipa koji ih je fiksirao kada su se zaustavili da dopune benzin.

Nakon što snajperski hitac pogodi usamljenog pješaka, a kiša metaka zaspe oba dva auta, putnici počinju biti svjesni da su žive mete. Nasukani usred ničega, bez puno vode i bez prijema mobitela, na užegloj vrućini sa strijelcem snajperistom udaljenim milju od njih.

Uspjeti ćeš . Ili samo…Volim te. Uvijek samo to. str. 202.


Na nišanu snajpera

Uskoro je svim putnicima kristalno jasno da su žive mete suludog snajperista. Počinje bespoštedna borba za život, s malim izgledima za izvući živu glavu. James i Roy, putnik iz drugog vozila, pokušavaju smisliti strategiju preživljavanja. Međutim, sve što čine ne daje rezultata. Sadist koji se nalazi na obližnjem brijegu predviđa sve njihove radnje i konstantno ih drži na nišanu. Nakon što stradaju svi putnici iz drugog automobila, James i Elle shvaćaju da snajperist ima i pomoćnike – i to bar dvojicu njih.

Nakon što je i Elle ranjena, James je očajan. Čini se da je ovo bezizlazna situacija… Hoće li uspjeti okrenuti izglede u svoju korist? Srećom, James ima ljepljivu traku, kameru i još par sitnica za koje nije nikad mislio da će mu spašavati život.


Čučiš iza automobila. Snajperist udaljen kilometar i pol, na suprotnoj strani doline ima te na nišanu. Žedan si i umoran. Vani je 37 stupnjeva, a ti imaš samo dvije boce vode. Na četvero ljudi. Str. 59.

Tapp

Portret zločinca, snajperista koji drži putnike, opisan je vrlo temeljito. Sadistički debeljko, nečasno otpušten iz vojne službe, poigrava se životom nedužnih žrtava i kontemplira o svom životu. Nerealiziran na svim poljima na kojima je do sada radio, potpomognut uslugama dvaju besprizornih i ne odveć pametnih pomoćnika, Sovjetskog kauboja Svatomira i čudnjikavog Sergeja, sije strah i trepet u ovom dijelu države. Vidjevši da „luzeri“ kakvi su James i Elle uspijevaju izbjeći  smrtonosne snajperske metke, njegova se frustracija sve više povećava.

Osjetio se malim pod licem tog neizmjernog zla. I gore od malog, osjećao se kao da je već mrtav… str. 158.

Taylor Adams Na nišanu

Dojam o djelu Na nišanu

Ovu mi je knjigu teško ocijeniti. Na nišanu ima sjajnu akciju brzog tempa, a zatim neke pomake u zapletu koji su pomalo nabrijani i dosta nategnuti. Nije mi se svidjelo što većina knjige govori o ubojici  koji se veseli hvatajući i ubijajući ljude koji nemaju kamo pobjeći. Glavni negativac je beskrupulozan sadist koji nema opravdanje za svoje ponašanje. Uz to, njegov pomoćnik priglupog imena Svatomir stalno mi je odvlačio pažnju (zanimalo bi me kako se zove u originalu).

S druge strane, glavni likovi su  jako dobri, posebno James i Elle Eversman, mladi par koji putuje pustinjom Mojave na putu u novi život. Njihovi dijalozi, kao i njihovi unutarnji monolozi izvukli su knjigu. James i Elle su vrlo simpatičan i uvjerljiv par s velikom voljom za preživljavanjem. Ispod sve akcije i napetosti krije se i iznenađujuće dirljiva romansa. Posebno su mi se svidjeli komadići humora raspršeni u cijelom romanu koji su bonus u knjizi. Čak i ako ovakva knjiga, koja sliči na niskobudžetni akcijski triler,
nije vaša šalica čaja, sigurno će imati svoje poklonike koji uživaju u akciji, jurnjavi i borbi na život i smrt.

O piscu

Taylor Adams diplomirao je režiju na Sveučilištu Eastern Washington i redatelj je hvaljenog kratkog filma I Feel Fine. Njegov redateljski rad prikazan je na Nezavisnom filmskom festivalu u Seattleu, a nagrađen je i prestižnom nagradom Edmund G. Yarwood. Napisao je nekoliko romana, a nakon romana Bez izlaza u nakladi Znanje objavljen je roman Na nišanu.

Gdje kupiti

Znanje

Objavljeno

Fredrik Backman: Tjeskobni ljudi

Nakladnik: Fokus, 2021.

Naslovnica romana Tjeskobni ljudi: Fokus

S jedne strane, ovo izgleda kao najlukavije izvršeno kazneno djelo na svijetu…
…dok s druge strane izgleda kao da ga je izvršio neki idiot. (str. 216.)

Fredrik Backman: Tjeskobni ljudi

Tjeskobni ljudi

Imamo pljačku banke. Talačku krizu. Pucanj iz pištolja. Hodnik pun policajaca koji samo što nisu banuli u stan. A do svega toga došlo je lako, puno lakše nego što bi se to možda moglo pomisliti. Bila je potrebna samo jedna baš, baš loša ideja.
(str. 7.)

Dan prije Nove godine, na razgledavanju stana okuplja se šaroliko društvo: agentica za nekretnine, zaposlena u agenciji neobičnog imena ŠTO IMA?, zatim devedesetogodišnja starica Estelle, bračni par u mirovini, Roger i Anna-Lena, koji kupuju, renoviraju i preprodaju stanove kako se ne bi morali baviti svojim brakom. Tu su i Ro i Julija koje čekaju bebu i traže dom, bogata Zara koja ne planira kupovati, već samo želi vidjeti kako živi „srednja klasa“.

A tu je i Lennart, zec…

Pojavio se čovjek prerušen u zeca. Ili dobro, ako ćemo biti sitničavi, ne baš u potpunosti prerušen. Zapravo, na sebi je imao samo glavu zeca, a osim toga je bio u čarapama i gaćama. Bilo mu je pedesetak godina i, diplomatski rečeno, njegovom fizičkom izgledu nije išao u prilog takav odnos odjeće i kože. (str. 163.)

U tu ekipu odjednom, bježeći od policije, upada pljačkaš banke! Bolje rečeno, neuspješni pljačkaš banke – pljačka nije uspjela jer je banka, dakako, bila bezgotovinska. I tako mogući kupci postaju TAOCI! Ali živopisna skupina ljudi nikad ne čini dobre taoce. Oni bi trebali biti uplakani, uplašeni, poslušni… A ovi naši… Eh! Ne samo da svoju situaciju ne doživljavaju ozbiljnom, nego se i upoznaju, prepiru, druže, savjetuju, čak i naručuju pizzu! I vatromet!

Pljačkaš je ostao sam u predsoblju s pištoljem u ruci. Mumljao je sam za sebe: „Najgori taoci na svijetu. Vi ste najgori taoci na svijetu.“ (str. 196.)

Policija

A policija im to mora omogućiti jer – talačka situacija! A ovo je mali grad i policija se uglavnom sastoji od dvojice policajaca, Jima i Jacka, oca i sina. Jack se želi dokazati i najveći slučaj karijere riješiti sam, no šef šefova šefa šalje ljude iz Stockholma.

…“Stockholm“ je prije izraz nego mjesto … simbolična riječ za iritantne ljude koji staju na put našoj sreći. To su oni koji misle da su bolji od nas. … To su svi oni koji nas ne vide, ne razumiju i ne obaziru se na nas. (str. 171.)

Jack i Jim daju sve od sebe… Dobro, jedan od njih daje sve, drugi ponešto manje, kako bi riješili ovaj cirkus od slučaja prije nego Štokholmljani dođu.

I taoci naposlijetku izlaze iz stana. No, pljačkaš je nestao. U stanu ostaju pištolj i lokva krvi. Ali ne i pljačkaš? Kako je uspio nestati iz zaključanog stana?

Netko ovdje besramno laže…

Jesu li taoci pomogli svom pljačkašu?

Fredrik Backman: Tjeskobni ljudi

Svi smo mi tjeskobni ljudi

Tjeskobni ljudi još su jedan hit roman švedskog autora Fredrika Backmana, i to vam ne govorim samo kao zagrižena obožavateljica! Sve ono što inače volimo kod ovog autora, nalazimo i u Tjeskobnim ljudima. Uvrnut humor, toplina, emocije… I grupa naizgled nepovezanih čudaka o kojima ćemo otkriti više nego što oni isprva žele, no svakako manje nego što bismo mi čitatelji htjeli. Kako tonemo u priču, tako upoznajemo prošlost i njene fine niti koje povezuju naše junake. Oni su ti tjeskobni ljudi iz naslova. Sve njih muči strah – netko se boji onoga što je napravljeno davno, no utjecalo je i još uvijek utječe na mnoge. Netko se boji razvoda, netko da će biti loš roditelj. Tjeskobni ljudi boje se ljubavi, bliskosti, istine, no ništa od toga, do kraja ovoga divnog romana, neće moći izbjeći.

Ovaj se roman bavi problemima suvremenog čovjeka. Krivnjom koja nagriza i zbog koje oko sebe radimo neprobojne zidove. Nevjerom, otkazom, siromaštvom. Bankama koje ne daju kredite onima koji nemaju nego onima koji imaju – pa vi koji nemaju uvijek nemaju, a ovi koji imaju uvijek imaju i tako unedogled… I internetom. Fucking internetom zbog kojeg nam se čini da su naši životi sranje, a ostali cvijeće. Backman nam pokazuje da životi svima podjednako smrde i mirišu – ovisi u kojem ih trenutku promatramo.

Problem je samo u tome što je sve relativno i sreća se zasniva na očekivanjima, a sada imamo Internet. Čitav svijet koji nas neprestano zapitkuje: „Je li i tvoj život ovako savršen? A? Molim? Je li OVAKO savršen? Ako nije, moraš se mijenjati!“ (str. 71.)

Humor i emocije – kombinacija koja osvaja

Kod Backmanova pisanja najviše volim dvije stvari – humor uz koji se cerimo kao budale i emociju od koje nam se grlo steže svakom novom rečenicom i otkrićem.

Humora je ovdje napretek – mogli ste ga uočiti u citatima koje sam izdvojila. No, prava komedija počinje kada je talačka kriza gotova i policajci, tata Jim i sin Jack, pokušavaju ispitati svjedoke. Vještom igrom riječi svatko se zapliće u svoje pa policija priča o jednom, svjedoci o drugom i na kraju nitko nikome ne odgovara na pitanja, nitko nikoga ne razumije, a mi se hihoćemo i onome što treba i što ne treba, napose definiciji „Štokholmljana“.

Osjećaji su ono čega Tjeskobni ljudi imaju napretek, a volimo ih jer su oni mi, unatoč svim mogućim razlikama. Srce mi se steglo nekoliko puta, a kako i neće kad u likovima prepoznajemo svoju baku, svoje prijateljice, svoju majku…

Ovo je roman koji doista ne smijete preskočiti, posebno ako volite priče od kojih vam srce postaje veće. I cijela se priča događa u jednom danu, što nam pokazuje da je samo par sati dovoljno da nam se život stubokom promijeni. I koliko god se sve čini loše, uvijek ima nade. U to moramo vjerovati.
Backman je tu da nam tu nadu i osvijetli.

Ako ste ikad u životu bili tjeskobni, niste vidjeli izlaz niti svjetlo na kraju tunela, uzmite ovaj roman. Neka vas ogrne svojom toplinom i sjajem i pokaže da, koliko god se situacija činila bezizlazna, uvijek postoji rješenje. I postoje dobri ljudi, znanci i neznanci, koji će pomoći. Samo trebamo pružiti ruku.

Fredrik Backman: Tjeskobni ljudi

Ostali naslovi ovog autora:

Fredrik Backman mladi je (1981.) švedski kolumnist, bloger i pisac. Njegovi su romani objavljeni diljem svijeta, na više od dvadeset i pet svjetskih jezika!

Mislim da rijetko koji čitatelj Backmana voli ovoliko koliko ga ja volim. Bila je to ljubav na prvo čitanje i mislim da će biti jedna od onih rijetkih stvari koje vas prate cijeli život – vječna ljubav. Sve je počelo čitanjem Ovea, nastavilo se svim ovim navedenim romanima i eto, došla sam i do Tjeskobnih ljudi. Budući da pratim Backmanovu stranicu, saznala sam da je napisao i roman Pobjednici, treći i završni dio trilogije o Medvedgradu. Trebam li reći da jedva čekam?

Na Netflixu je dostupna i serija Tjeskobnu ljudi, snimljena upravo prema ovom romanu. Sudeći prema traileru, nekih razlika ima, ali uvjerena sam da je izvrsna, baš poput svog predloška!

Gdje kupiti roman Tjeskobni ljudi:

Fokus

Objavljeno

Harriet Tyce: Laži koje ste rekli

Nakladnik :24 sata d.o.o, 2021.

Naslovnica knjige Laži koje ste rekli: ©24 sata.d.o.o.

Harriet Tyce laži koje ste rekli

Laži koje ste rekli

Laži koje ste rekli roman je koji ide u nekoliko smjerova; dolazak u novu sredinu i pritisci škole, sudski proces i bračni problemi. Sve je to ukomponirano u jednu zanimljivu priču. Pratimo Sadie Roper koja se s kćeri vraća iz Amerike u London, u majčinu kuću, nakon bračnog kraha. Ali dolazak nije nimalo jednostavan. Neprihvaćene u novoj sredini, novoj školi, uz užurbani tempo života koji melje Sadie, novi posao i nova poznanstva, sve su to okidači za stres koji donosi promjena prebivališta.

Prvi put se susrećem s ovom spisateljicom, i odmah mi je bilo jasno da jako dobro poznaje pravosudni sustav. To je stoga što je gotovo desetljeće radila kao odvjetnica za kaznena djela u Engleskoj, što je engleski ekvivalent sudskim odvjetnicima. Ali sudski proces je samo pozadinska priča.

Sadie Roper se vraća u London

Kad se Sadie Roper vrati u London nakon što se njezin bračni život razbio u komadiće, mora svoju kćer Robin smjestiti u novu školu – jednu od najekskluzivnijih u gradu. To je ista škola koju je i Sadie svojevremeno pohađala i mrzi je iz dna duše. To je odredba iz oporuke Sadiene majke koja je svome jedinom nasljedniku, Sadie, omogućila da dobije njezino imanje samo ako nasljednik upiše svoju kćer u školu za djevojčice Asham, koju je i sama Sadie pohađala. Sadie je u stalnom stresu nakon što je otkrila da suprug Andrew ima tajnu aferu. Došla je s djetetom u London, ali njezine financijske i pravne bitke tek počinju.

Sadie pronalazi posao

U ime braka Sadie je žrtvovala vrhunsku odvjetničku karijeru. Dolaskom u Englesku stvari se počinju mijenjati. Sadie se putem poznanice Zore, odvjetnice, vraća na posao u sudskom sustavu i uključuje se u slučaj visokog profila. Skandalozna priroda slučaja nastavnika koji ima vezu s vlastitom učenicom jako zaokuplja Sadie. Radi se o kaznenom postupku od velikog interesa javnosti. Sadie prihvaća izazov da pomogne u pripremi i obrani Jeremyja Taylora, nastavnika koji je još uz to i sin poznatog suca. Ali dok je Sadie zaokupljena suđenjem, svašta se događa u školi koju pohađa Robin.

Spletke

 Sadie i Robin nisu baš dobro prihvaćene u krugu roditelja i učenica škole Asham. Majke najpopularnijih učenica isključuju Sadie sa školskih događanja, priredbi i dobrotvornih akcija, a Robin još nije stekla prijatelje. Sadie provodi vrijeme izbjegavana i ismijavana zbog svoje odluke da se ne pridruži stavovima i ponašanju drugih majki. Najviše je maltretira predsjednica školskog roditeljskog vijeća Julija Burnet, čija kći Daisy ide u isti razred s Robin. Nevolja je što je Robin među najboljim učenicama po postotku riješenosti na testovima, a samo prvi dobiva stipendiju. Ali kako se Robin uopće uspjela upisati u Asham? Na mjesto se čeka nekoliko godina. Sadie poslije nekog vremena otkriva da je prošle godine jedna učenica umrla i mjesto je oslobođeno. I ta je djevojka bila odlična učenica.

Skoro sam tamo. Još nekoliko koraka. Onda ću je pronaći. str. 217.

Harriet Tyce Laži koje ste rekli

Dojam o djelu

Knjiga mi je u nekim dijelovima poprilično dobra, dok mi je u drugima “tanka”. Neke su mi stvari u knjizi nategnute, a vezane su za školski život u Engleskoj. Hrpa “nabrijanih” majki koje se bore za položaj u školskom životu i postignuća svoje djece radeći svakojake spačke, čak i vrlo neslane šale, teško mi je probavljiva. To je poprilično daleko od školskog sustava na koji smo navikli. A opet, vrlo je blisko američkim i engleskim školskim iskustvima, bar po onome što znamo iz filmova.

Nadalje, odnos Sadie i supruga vrlo je nedorečen i nedovoljno razjašnjen u knjizi. Na početku upoznajemo Sadie Roper koja živi u Americi sa svojim suprugom Andrewom i svojom desetogodišnjom kćeri Robin. Zatim se događa nešto što je uništilo život koji su imali te Sadie i Robin odlaze u London, u Sadien dom iz djetinjstva. Ne znamo uistinu sve do samog kraja što je prethodilo odlasku u London i raspadu Sadienina braka.

Najbolji mi je dio koji se odnosi na pravosudni proces. Scene u sudnici su vješto napisane i realistične. Zapravo mi je najbolji kraj, odnosno posljednje stranice koje donose napetost (mada pogađate negativca pred sam kraj) i završavaju roman u stilu dobro strukturirane napetice.

Posljednjom se stranicom autorica iskupljuje. I to mi se jako svidjelo.

Uz opasku – pratite kako se vaše dijete osjeća u školskoj sredini i što ga muči i kada vam ne kaže – preporučujem pročitati ovaj zanimljiv roman.

Nitko me se nikad ne sjeća. Možda ne postojim. Ali mama kaže da postojim. Mama me vidi. Vidi sve što radim. sve radimo zajedno. svaki problem rješavamo zajedno. str. 361.

O piscu

Harriet Tyce odrasla je u Edinburghu. Studirala je najprije engleski jezik na Sveučilištu Oxford, a zatim pravo. Kao odvjetnica bavila se kaznenim pravom u Londonu gotovo deset godina. Njezin prvi roman Krvava naranča bio je bestseler Sunday Timesa. Laži koje ste rekli njezin je drugi roman.

Gdje kupiti

24 sata

Objavljeno

Lynette Noni: Zatvorska vidarica

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Zatvorska vidarica: ©Znanje

Lynette Noni: Zatvorska vidarica

Zatvorska vidarica

Kiva Meridan sedamnaestogodišnja je vidarica zatvora Zalindov, gdje se nalazi već deset godina.

Prizori, zvukovi, mirisi… sve joj je izblijedjelo u sjećanju. Sjećala se samo onoga što je osjećala.
Strah.
Tuga.
Beznađe. (str. 46.)

Kada u zatvor dolazi Tilda, za koju se vjeruje da je kraljica pobunjenika, Kiva dobiva tajnu, šifriranu naredbu – ne dopusti da umre. No, Tilda je osuđena na zloglasno, smrtonosno Suđenje kušnjom.

Četiri elementarna zadatka – koji se nazivaju kušnjama – kojima se određuje krivnja osobe: Suđenje zrakom, Suđenje vatrom, Suđenje vodom, Suđenje zemljom. … Ako osoba preživi, smatra se nevinom. …
Nitko nikad nije preživio cijelo Suđenje kušnjom… (str. 71./72.)

Svjesna da će okrutno suđenje ubiti Tildu, koja je previše bolesna čak i da se probudi, Kiva ne vidi drugog načina da je održi na životu, osim ovoga – preuzet će njezinu kaznu i suđenje.

Drhtavo uzdahnuvši, Kiva se uspravi i pogleda preko stražara u maskiranog princa i princezu te izrekne glasno jedine riječi koje su Tildu mogle održati na životu.
-Zovem se Kiva Meridan i preuzimam njezinu kaznu. – (str. 108.)

A ako preživi, i Kiva i Tilda išetat će iz Zalindova, sasvim slobodne.

Ali Suđenje kušnjom nije jedini izazov s kojim se Kiva suočava. U zatvoru bukti neizlječiva epidemija a ona, kao vidarica, odlučuje pronaći lijek. Dakako, za pronalazak lijeka najprije treba pronaći uzrok bolesti pa se Kiva baca u istraživanje.

U zatvor dolazi i novi zatvorenik, Jaren, koji skriva više nego se na prvi pogled čini.

Čini se da Kivine kušnje tek počinju.

Prvi dio trilogije Zatvorska vidarica

Zatvorska vidarica prvi je dio istoimene trilogije i malo je reći da jedva čekam prijevod ostala dva dijela! Inače nisam baš ljubitelj fantastične književnosti (osim kad je riječ o Harry Potteru i Gospodaru prstenova), ali ovaj me roman oduševio! Već od prve stranice utonula sam u magijski svijet – dovoljno realan da imamo dojam da negdje postoji, dovoljno fantastičan da nam mašta radi sto na sat!

Zatvorska vidarica zove na čitanje već prvim pogledom na prekrasnu naslovnicu. Svaka čast ljudima koji su je oblikovali! A zatim… Šifre, pobunjenici, tajanstvena epidemija, novi zatvorenik, kraljica pobunjenika… Stranice se same čitaju!

Mnogo je toga što trebaš znati, ali trebaš zapamtiti jednu stvar: u Zalindovu možeš vjerovati samo sebi. (str. 56.)

Lynette Noni: Zatvorska vidarica

I premda su glavni likovi Kiva i Jaren stariji tinejdžeri, roman mogu čitati svi uzrasti – od osmog razreda naviše! Budući da ima dosta brutalnih dijelova, jer Zalindov je ipak poznat kao zatvor smrti, kao i aluzija na različite načine na koje stražari muče zatvorenike i zatvorenice, ne bih ga baš rado dala petašu, mada će, oni ozbiljniji i već navikli na ovakva djela, definitivno ostati začarani.

Kako nema apsolutno ništa što mi se nije svidjelo, navest ću vam još nekoliko mamaca koji bi vas trebali povući na stranu zatvorske vidarice, u slučaju da se još dvoumite oko zaranjanja unutar okrutnih zidova Zalindova i tajanstveni svijet Kivine zatvorske ambulante.

…Kivi je bilo stalo hoće li živjeti ili umrijeti te je shvatila da će uz poslušnost vjerojatno ostati na ovoj strani vječnog svijeta. Igrala je igru, davno izabravši da će žrtvovati dušu da spasi život. Ostali su joj zatvorenici zamjerali zbog toga. Posebice pobunjenici. A ipak, i dalje je disala, dok su mnogi od njih bili mrtvi.
(str. 184.)

Drugi svijet za pet!

Lynette Noni talentirana je pripovjedačica o čemu svjedoče njeni megapopularni fantastični serijali. Tom talentu svjedočimo i mi – premda je Zatvorska vidarica roman od 400 stranica i sve se vrijeme događa na istom mjestu – moglo se dogoditi da radnja skrene u dosadu i postane naporna. Vjerujte, to ovdje nije slučaj. Sve što se događa savršeno je smisleno, logično; svaka rečenica ima svoje mjesto i svoj značaj, a ako ste imalo poput mene, nakon čitanja ćete se vraćati na neke dijelove jer ćete, tek kad iščitate zadnje slovo, shvatiti koliko je toga rečeno u natruhama, zagonetkama, insinuacijama…

Drugi svijet koji Noni stvara nije čaroban – to nije svijet iz bajke! On je ogrezao u pobunu, nepravdu, siromaštvo, zlo, prljavštinu. Svijet zatvora smrti sve je samo ne čudesan. Ipak, tragovi magije svuda su oko nas. Magija se odvija negdje vani, dok teče u venama kraljevske obitelji koja može manipulirati četirima elementima – zrakom, vatrom, vodom i zemljom.

A onda, kraj! Naravno, budući da je ovo prvi komad slagalice, jasno je da završava cliffhangerom. Ali kakvim, hej! Ne znam kako nisam uspjela predvidjeti ni jedan jedini dio raspleta! Dakle, zadnjih me dvadeset stranica izulo iz cipela! Kad gledam unatrag, vidim da sam neke stvari trebala i pogoditi, ali eto, doista nisam i zadnje sam stranice čitala nekoliko puta da vidim je li sve to stvarno tako!

-Koja je tvoja tajna? Za preživljavanje, mislim? – …
– Pomaže ako ima nešto za što živiš. Za što se boriš. Prizemlji te, daje ti razlog da ustaneš svako jutro. Daje ti razlog da želiš preživjeti. A ta želja nekad čini razliku. Jer jednom kad ovdje odustaneš, – pokaže na svoje srce, – onda je isto kao da si mrtav. – (str. 53.)

Ako volite fantastiku, druge svjetove, magiju – a sve u doba nekakvog maglovitog srednjeg vijeka – obožavat ćete roman Zatvorska vidarica.

Lynette Noni: Zatvorska vidarica

Ostali naslovi ove autorice:

Lynette Noni nagrađivana je autorica fantastičnog serijala The Medoran Chronicles te duologije Whisper.
Drugi dio trilogije Zatvorska vidarica zove se Zlatni kavez, a uzbuđeno čekamo i prijevod završnog nastavka, Krvni izdajnik.
O samoj autorici više možete saznati na njezinoj web-stranici, a možete je pratiti i na društvenim mrežama.

Gdje kupiti roman Zatvorska vidarica:

Znanje

Volite li fantasy romane, koji su usput i trilogije, bacite oko na trilogiju o grišama Leigh Bardugo te onu Tomi Adeyemi.