Oznaka: obiteljska drama

Objavljeno

Kristin Hannah: Žene

Nakladnik: Znanje, 2024.

Naslovnica knjige Žene: ©Znanje

Prevela Mirjana Valent

Kristin Hannah Žene

Žene

Roman Žene mogli bismo isto tako nazvati imenom Ratna bolnica, s obzirom na to da se većina knjige događa upravo u improviziranim bolničkim barakama u Vijetnamu. Knjiga opisuje mračno razdoblje u američkoj povijesti koje se odnosi na Vijetnamski rat. Jako se primjećuje potpuni nedostatak svjesnosti većine ljudi, običnih Amerikanaca, o tome kakav je bio i što je  značio rat u Vijetnamu. Većina dobrovoljaca tamo je otišla vjerujući da će se samo prošetati ratnim bespućima i slavodobitno vratiti svojim kućama. Stoga je otrježnjenje bilo poprilično gorko.

Frankie

Ovo je priča o Frankie McGrath, snažnoj mladoj ženi, koja odrasta okružena mornaričkim obiteljima na otoku Coronado u San Diegu. U njezinom okruženju očekuje se da muškarci odlaze u rat i njihove obitelji budu ponosne na njih. Cijelo svoje djetinjstvo Frankie gleda očev zid veterana u njegovom uredu, gdje vise portreti svih muških članova obitelji koji su služili domovini. Ali to se nikako ne očekuje od žena.

Ovaj ju je rat naučio jednu stvar: nikada nema dovoljno vremena za ljude koji su ti važni. str. 117.

Žene mogu biti heroji

Nakon što je na druženju povodom bratovog odlaska u rat od prijatelja čula da i žene mogu služiti domovini, Frankie se prijavljuje u vojsku kao medicinska sestra. Zadojena idealima o herojskim djelima, nada se da će biti u bratovoj blizini i svojim služenjem učiniti obitelj ponosnom. Ali, dok ih odlazak sina u rat čini ponosnima, obitelj je užasnuta njezinom odlukom: Žene ne idu u rat!

Žene u ratnoj bolnici

Sa samo šest tjedana medicinske i vojne obuke, neiskusna Frankie dolazi u Vijetnam u ratnu bolnicu blizu Saigona. Shrvana krvoprolićem kojem svjedoči, stalnom dizenterijom, prljavštinom i oskudnim uvjetima života, neprestanim bombardiranjima i priljevima vojnika koji su ostali bez udova, Frankie otkriva surovu realnost. Liječi stotine ljudi od zadobivenih rana koje su im promijenile život. Sa zaprepaštenjem, postupno shvaća da njezina država laže i obmanjuje svijet o žrtvama u Vijetnamu i tijeku rata. Frankie, uza sve to, bori bitku i s hladnoćom i gnjevom roditelja koji joj ne opraštaju odlazak u rat.

Jedna generacija je nestala. Njezina generacija. str. 144.

Ljubav

I u ratnim okolnostima Frankie pronalazi trenutke sreće. Ali te kratke romanse samo su maleni bljeskovi u posvemašnjem ratnom ludilu. Njezine su ljubavi ratne, prepune fizičkih i emocionalnih ožiljaka. Ljudi s kojima je povezana prijateljskim i emotivnim vezama ginu, nestaju ili su strašno ranjeni. Frankie shvaća da ne bi preživjela da nema podršku prijateljica, medicinskih sestara kao što je ona.

Žene -povratak

Najveće otrježnjenje dolazi povratkom u Ameriku. Zemlja je politički podijeljena, posvuda su demonstracije protiv rata, na ratne veterane gleda se s gnušanjem, a žene koje su tamo služile domovini sustav ne prepoznaje.

Dojam o djelu Žene

U opsežnom romanu Žene svjedočimo o  hrabrosti i junaštvu žena koje su pomogle spasiti generaciju američkih vojnika. Same ratne heroine nakon završetka rata ostaju neprepoznate, a vlastita ih država popljujuje i odbaci. Osim ratnih strahota koje su proživjele Frankie i njezine prijateljice Barb i Ethel, medicinske sestre, najupečatljivija mi je scena kad Frankie, svjesna da boluje od PTSP-a, potraži pomoć u veteranskoj bolnici. Tamo biva odbijena pod geslom: Žene nisu sudjelovale u ratu!

Dolaskom natrag u Ameriku, Frankie i njezini suborci nisu dočekani kao heroji, baš naprotiv. Sustav ih odbacuje nakon što se promijenila klima u Americi, u kojoj se osjeća kolektivno susramlje zbog sudjelovanja u nepopularnom, uzaludnom i skupom ratu kojem se Amerikanci sada protive.

Prijateljstva iskovana u kaosu dublja su od bilo kojih veza koje je Frankie ostvarila u domovini. Stoga, ne našavši utjehu i razumijevanje u obitelji i okolini, ona ponovno uspostavlja veze s dvjema najbližim prijateljicama s ratišta koje su joj bile jedina potpora u ratnom ludilu. Slomljenog srca zbog stalnih ljubavnih razočaranja, nestabilnog psihičkog stanja uz nerazumijevanje bližnjih, Frankie se počinje pitati: Je li to sve uopće vrijedilo?

Kristin Hannah Žene

Kritike

Pročitala sam neke kritike da je knjiga predvidiva, pomalo kao sapunica i donekle se slažem. Ali ono što u knjizi stvarno vrijedi jest naglasak na žensko prijateljstvo koje je jače i vrjednije od svih ratova svijeta. Vidi se da je autorica provela mnogo vremena razgovarajući s vijetnamskim veterankama o njihovim iskustvima, a dubina njezina istraživanja dolazi do izražaja u pisanju ovog romana.

Procjenjuje se da je preko deset tisuća žena tijekom rata služilo u medicini, zračnom prometu i vojnoj obavještajnoj službi. Tek je 1993. godine njima u čast podignut Vijetnamski ženski spomenik.

Roman Žene je, naravno, fikcija, ali dotiče se i dijela povijesne istine (vezano za ulogu Amerikanaca u Vijetnamskom ratu). Upravo zbog toga cijenim trud autorice da obradi ovu, za Amerikance bolnu temu, i ispriča duboko emocionalnu priču o ženskim prijateljstvima i odvažnom domoljublju, govoreći o junakinji Frankie McGrath.

Ako želite pročitati komentare na druge knjige ove autorice, virnite na osvrte:

O autorici

Kristin Hannah autorica je više od 20 bestselera za koje je dobila mnoge nagrade. Roman Četiri vjetra odmah po objavljivanju bio je 1. na listama New York Timesa, Wall Street Journala i USA Todaya. Moja Aljaska bila je bestseler New York Timesa, a Goodreads ga je proglasio najboljim povijesnim romanom godine. Slavujeva pjesma dobila je prestižnu nagradu People’s Choicea kao najbolji roman. Ulica krijesnica ekranizirana je u hit Netflixovu seriju. Njezin najnoviji roman Žene na vrhu je svih važnijih književnih top lista.

Gdje kupiti

Znanje

Objavljeno

Keigo Higashino: Predanost osumnjičenika X

Nakladnik: Znanje, 2024.

Naslovnica knjige Predanost osumnjičenika X: ©Znanje

Preveo Nebojša Buđanovac

Keigo Higashino Predanost osuđenika x

Predanost osuđenika X odlična je knjiga, najviše zbog načina na koji je autor uveo matematičke i znanstvene koncepte u jednu kriminalistički istragu. Praktički od samog početka znamo identitet ubojice, znamo motiv, znamo kako je ubojstvo izvršeno. Jedino što ne znamo kakav je to briljantan um osmislio zataškavanje ubojstva. To otkrivamo polako, zajedno s dvojicom istražitelja i uz pomoć vrhunskog znanstvenika fizičara.

Yasuko

Yasuko Hanaoka samohrana je majka koja živi povučemo s kćerkom Misato. Yasuko radi u lokalnoj pekarnici kamo svaki dan dolaze po užinu radnici iz okolice.

Yasuko je nekad radila kao domaćica u noćnom klubu, ali bivši nasilni muž često je dolazio i uznemiravao je pa je promijenila posao i kvart izabravši mirniji posao i novi kvart za stanovanje. Majka i kći komuniciraju samo s nekolicinom ljudi, a među njima je i jedan susjed, sredovječni nastavnik matematike Ishigami. Njemu se Yasuko sviđa, ali zbog svojih godina i neuglednog fizičkog izgleda, Ishigami pretpostavlja da nema nikakve šanse kod nje, pa je njihova komunikacija svedena samo na slučajne susrete i Ishigamovo kupovanje užine kod Yasuko.

Ubojstvo

Jednog dana se, na Yasukinom pragu, poljavljuje bivši muž, zlostavljač Togashi. Svađa među bivšim supružnicima preraste u nasilnu epizodu čiji je epilog probodeni Togashijev leš u Yasukinom stanu. Dok se majka i kći šokirano pogledavaju ne znajući što raditi, spasonosnu ideju donosi im susjed Ishigami koji stiže u pomoć. Njegov briljantni matematički um smislit će zapanjujući scenarij kojem policija nije dorasla.

On je jedinstven čovjek. I čak i nakon svih tih godina, moje sjećanje na njega kakav je bio tada još je uvijek živo. str. 244.

Istraga

Policija pokušava povezati tijek zločina. Glavni je osumnjičenik, naravno, Yasuko, ali ona ima alibi. Policija tapka u mraku bez konkretnih dokaza, ali i oni imaju asa u rukavu. To je vrhunski fizičar Yukawa Manabiu. Dvoje vrhunskih znanstvenika, matematičar i fizičar, igraju mentalnu partiju šaha neizvjesnog ishoda. Čiji je mozak britkiji? Čija je logika oštroumnija?

Sviđalo nam se to ili ne, zapeli smo u zupčanicima društva. Oduzmi to i naši satovi okreću se izvan kontrole. Ili bolje reći, mi jesmo zupčanici u mehanizmu. str. 203.

Dojam o djelu

Za nas koji nismo matematički eksperti ova je knjiga zapanjujuća. Zločin koji je počinjen, a zatim briljantno zataškan, polako se rješava s toliko dedukcije, logičkih zaključaka i analiziranja svega sve do zadnje, gole pojedinosti. Sve je to morao smisliti savršen analitički um. Pa, uvjerena sam da Keigo Higashino to i je.

Roman je psihološki dubok, a zamršeni zapleti slijede pravila logike i znanosti. Detektivska potraga nije dorasla Yasuki i Ishigamiju koji su uvijek korak ispred. To se pak ne može reći za Yukawu Manabiu, Ishigamijevog bivšeg kolegu s fakulteta. On je protivnik Ishigamijevog ranga. I dok njih dvoje igraju najnapetiju misaonu partiju šaha, čitatelj nikako ne zna tko će iz te igre izaći kao pobjednik.

Yukawi je docent na tokijskom Carskom sveučilištu i Ishigamijev kolega otprije dvadeset godina. Slučajno, on je i prijatelj detektiva Kusanagija. Čini se da je Yukawa jedina nada inspektorima u razrješenje ove nemoguće slagalice.

Osim inteligentnog zapleta, najzanimljiviji u ovom romanu su likovi.

Yasuko, naizgled preplašena i krhka, pokazuje se u odlučujućim trenutcima vrlo pribrana i lukava, ali i moralno jaka. Fizičar Yukawa isto je tako vrlo zanimljiv lik. Rješenje ubojstva dio je izazova kojim je odlučio iskušati britkost svog uma. Yukawa ubrzo shvaća da je zločin mnogo složeniji nego što se čini, a njegov studijski kolega protivnik je čiji je intelekt na razini njegovog.
Najzanimljiviji lik u romanu je Ishigami.

Ishigami pokušava zaštititi Yasuko time što će nadmudriti Yukawu, koji se susreće s dosad najpametnijim i najodlučnijim protivnikom. Ishigami, samotnjak koji radi nevjerojatne žrtve kako bi zaštitio osobu u koju je potajno zaljubljen, matematički je genij koji slaže jednadžbu zločina onako kako to obična osoba ne može. Upitne su i moralne implikacije njegovih postupaka.

Zbog količine zamršenih detalja u kojima se raščlanjuje zločin ili njegovo rješavanje, možete biti nakratko zbunjeni, ali na kraju ostajete fascinirani logikom dvaju znanstvenih mozgova koji sve lijepo raščlanjuju. Ovaj je slučaj modus operandi skoro savršenog zločina. A svi znamo da takvog zločina nema.

Obavezno pročitajte!

Ako vas zanima još koje djelo japanskih autora, pročitajte odličan roman Ispovijedi autorice Kanae Minato Sedamnaest autora Hidea Yokoyame.

Keigo Higashino Predanost osuđenika x

O autoru

Keigo Higashino rođen je u Osaki 1958. Diplomirao je na Strojarskom fakultetu.  Osvojio je brojne nagrade. Prvo je djelo, Hokago (Nakon škole), objavio 1980. te osvojio nagradu Edogawa Rampo. Godine 1999. osvojio je nagradu Japanskog udruženja pisaca misterija za knjigu Himitsu (Tajna); 2006. nagradu Naoki za roman Predanost osumnjičenika X.  U novije vrijeme napisao je romane Anata ga Dareka wo Koroshita (Ubio si nekoga), Black showman and the Awakening Woman (Crni zabavljač i žena koja se budi) i Hakucho to komori (Labud i šišmiš).

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

Ewald Arenz: Miris starih krušaka

Nakladnik: Sonatina, 2024.

Naslovnica romana Miris starih krušaka: ©Sonatina

Prevela Helen Sinković

Ewald Arenz: Miris starih krušaka

Miris starih krušaka

Sally je buntovna sedamnaestogodišnjakinja koja je opet pobjegla iz klinike u kojoj se liječi od anoreksije. Uvijek na ratnoj nozi s roditeljima, koji ne razumiju njezinu želju za kontrolom vlastitog tijela, Sally je prkosna, neprilagođena i stalno bijesna.

Ništa od jela danas. Danas nikako Mrzi kada mora jesti jer su drugi tako odredili ili jer je takav običaj. Kad se jede zato što je jutro. Ili podne. Ili večer. Ili zato što si gladan. Htjela je jesti onda kad joj se jelo. … To nitko nije razumio. (str. 7.)

U posljednjem od svojih bjegova, susreće Liss. Liss je sredovječna žena koja krije tajnu.

Tako se ona sada osjećala iznutra. Kao da je sve oteklo iz nje i u njoj ostavilo pustinju i mulj. Iz koje je stršalo sve ono ružno, oštro i obraslo, što se inače skrivalo ispod blistave morske površine. Sve ono što u tebi potone na dno gdje truli i gnjili. Sve je oteklo iz nje, bila je prazna, a vidio se samo smrdljivi talog na dnu. (str. 193.)

Živi sama na ogromnom imanju za koje se sama i brine. Tu su kokoši, vinogradi, krumpiri, jabuke i… kruške.

Kada Liss primi Sally u svoju kuću, šutnjom i nijemim razumijevanjem njih dvije grade krhki odnos koji postupno cvate u pravo prijateljstvo. No mirna su razdoblja kratka, izvjetre brzo baš kao i miris starih krušaka… Voleći se gotovo kao majka i kći, kako će Liss i Sally jedna bez druge kad dođe vrijeme za neminovni rastanak?

…i odjednom ti je jasno da tvoja takozvana nesreća uopće nije važna. Da zapravo sve to ne znači ništa jer sve prolazi. (str. 139.)

Ewald Arenz: Miris starih krušaka

Roman prepun okusa i mirisa

Miris starih krušaka roman je za koji sam odmah znala da će mi se svidjeti. Počevši od prekrasne naslovnice pa preko poetskog naslova koji gotovo da osjetite u nosnicama, osjećala sam da se među njegovim stranicama krije nešto posebno, nešto u što se isplati zagristi.

Bilo je teško pronaći pravu riječ za tu mješavinu čvrstog mesa voćke koje se topilo u ustima. Činilo joj se da je crveni dio slađi, a bijeli pomalo opor, što je zajedno stvaralo okus koji je… možda nalikovao na okus sunčeva svjetla, kada bi nakon duga ljeta kroz plavetnilo neba i zelenilo starih visokih krošanja padalo ravno na jezik. (str. 115.)

I baš kao meso sočne, zrele kruške, takav je i ovaj roman. Bogat, intenzivan, nježan, topao, čvrst, snažan… Uživala sam čitajući poglavlja koja kao da su sinestezija – osim riječima, radnju osjećamo svim osjetilima. Rečenice kojima autor opisuje Lissin obrasli voćnjak gotovo da su poezija, toliko su lijepe.

Kako je ponekad lijepo jednostavno biti živ. Ništa drugo. Jednostavno biti živ.
(str. 63.)

Predući priču o dvije sasvim različite, a ipak ponešto iste žene, pisac nam govori o iscjeljujućoj moći prirode. O blagodatima sunca i čistog fizičkog rada. O ljepoti tišine i jednostavne brige za druge. O tajnama koje nas uništavaju, ali samo ako se čvrsto drže unutra.

Za sve je postojao razlog, samo ga ona nije pronalazila. (str. 21.)

Ewald Arenz: Miris starih krušaka

Stare sorte

Kada se govori o starim kruškama, misli se na stare sorte krušaka kojih Liss ima prepun vrt i u kušanju kojih Sally neizmjerno uživa. Bježeći od klinike, roditelja, anoreksije i same sebe, na Lissinom zabačenom imanju Sally napokon otkriva trpke, svježe, gorke, slatke okuse.

Miris starih krušaka roman je koji ostaje u glavama čitatelja dugo nakon čitanja, no ne zbog šoka koji izaziva. Kad sam zatvorila posljednju stranicu ove divne priče, u mojoj su glavi bile melankolične, snovite, magličaste slike sunca i topline, starinskog suhozida i stabala. Bezbrojnih zelenih stabala s kojih vise teški žuti i crveni plodovi.

Stvari su rijetko bile u ravnoteži. Bez sreće i bez tuge. Ili drugačije rečeno: sreća i tuga bile su u takvoj ravni, u takvoj savršenoj ravnoteži da se nisi želio kretati.
(str. 128.-129.)

Vidjela sam i dvije žene, jednu mladu, drugu stariju. Svaka muči svoju muku, no drže se zajedno. Potpora su jedna drugoj i motivacija za težak put do cilja.

Miris starih krušaka emotivno je štivo koje će se svidjeti velikoj većini čitatelja. Kad kažem emotivno, ne mislim na to da ćete plakati, mislim na to da će vam biti toplo i nježno oko srca. I meni se roman jako, jako svidio. Gotovo da mi je došao kao melem na neku moju ranu za koju nisam ni znala da je imam. Pokazao mi je da se uvijek može krenuti dalje, čak i kada mislimo da je za to prekasno. I da pomoć često dođe u neočekivanim oblicima.

Od mene preporuke, nećete pogriješiti!

Jer sve što je bilo upravo sada nije nastalo ni iz čega niti se pretvaralo u ništa. Sve je imalo svoju priču. (str. 49.-50.)

P.S. Zaboravila sam vam reći da malu, malu mrvičicu ugođajem baca na Svježu vodu za cvijeće Valerie Perrin.

Ostali naslovi ovog autora:

Ewald Arenz jedan je od najuspješnijih suvremenih njemačkih književnika. Njegovi se romani prodaju u milijunskim nakladama i prevode se na brojne svjetske jezike.
Nisam ekspert u njemačkom, ali prema naslovima nekih njegovih romana čini mi se da se dosta bavi mirisima i okusima pa imam osjećaj da su i ostali njegovi romani užitak ne samo za čitanje, nego i za ostala osjetila.

Gdje kupiti roman Miris starih krušaka:

Sonatina naklada

Objavljeno

Kristin Hannah: Njezina bitka

Nakladnik: Znanje, 2024.

Naslovnica romana Njezina bitka: ©Znanje

Prevela Mirjana Valent

Rat je mračna noć duše… (str. 161.)

Kristin Hannah: Njezina bitka

Njezina bitka

Jolene Zarkades vojnikinja je nesretnog djetinjstva, a Michael Zarkades odvjetnik koji se u posljednje udaljio od supruge. Roditelji su dviju djevojčica i sve bi im trebalo ići super, no čini se da im je brak pred raspadom.

Kako se njoj činilo, neke su obitelji bile poput dobro održavanih parkova, s obrubima od lijepih sunovrata i stablima čije su velike krošnje nudile predah od ljetnoga sunca. Druge su – a to je znala iz prve ruke – bile bojna polja, krvava i mračna, a na njima razasuti šrapneli i dijelovi tijela. (str. 3.)

Tada, Jolene i njezina najbolja prijateljica Tami pozvane su na bojište – u Irak. Obje su pilotkinje i uvjeravaju svoje obitelji da će biti daleko od opasnosti. No, Tami ima nešto što Jolene nema – podršku obitelji. Kod Jolene je sasvim druga priča, Michael mrzi svaki spomen na vojsku i rat i odbija iti razgovarati o tome.

Ipak, dužnost zove i Jolene odlazi, ostavljajući zbunjenog Michaela da nosi sva četiri kuta kuća.

Kad nekome nešto obećaš, onda držiš obećanje. To je čast, a čast – i ljubav – važniji su od svega drugoga. (str. 43.)

Znajući da on ne prihvaća njezin poziv i bojeći se da djevojčice ne budu uplašene, Jolene im šalje pisma i mailove u kojima uglavnom izmišlja zabavne zgode i priča o sigurnosti vojnog kampa.

Sve te priče padaju u vodu kada se dogodi tragedija.

Michael, dotad uglavnom nezainteresiran za bilo što osim za svoj odvjetnički posao, postaje jedini na kojeg se njegova obitelj može osloniti.

Dugo je vremena u njemu potiho kipio bijes zato što je morao biti muška mama, činilo mu se da je njegova muškost ugrožena zato što mora paziti na svoju djecu, kuhati i odlaziti u kupnju. (str. 217.)

Hoće li obitelj Zarkades preživjeti nevolje koje im je nametnula sudbina?

Još jedan bestseler

Njezina bitka još je jedan bestseller voljene Kristin Hannah, rado čitane autorice u čije se priče zaljubljuju čitatelji diljem svijeta. Priznajem, mene je osvojila prethodnim romanom Vučja djevojčica i nastavak te ljubavi očekivala sam i sada.

Bilo je to više nego početak; ljubav je bila duboko plavo more i oni su zaronili. Nije znala kako vjerovati u ljubav, ali on ju je pomeo s nogu; eto, bilo je tako jednostavno. Nakon njihova prvog poljupca zaboravila je ljubav na koju je imala pravo rođenjem i počela vjerovati u njega i u zauvijek. (str. 65.)

Kristin Hannah: Njezina bitka

Vjerovali ili ne, ovaj put nisam oduševljena. Vidjela sam da je puno blogerica ushićeno pisalo o ovom romanu, da je super i da su plakale koliko je emotivan, a ja… Ne znam, ostala sam pomalo ravnodušna prema cijeloj priči.

Uhvatio ju je za ruku. Katkad je držati nekoga za ruku sve što možete učiniti.
(str. 187.)

Već po dobrom starom običaju, navest ću što mi se nije i što mi se jest svidjelo pa vi sami vidite hoćete li se upustiti u avanturu zvanu Njezina bitka ili ćete je ovaj put preskočiti.

Ali – znam što će svaki pravi fan Kristin Hannah odlučiti.

Njezina bitka – još jedna priča o ratu

Njezina bitka pisana je s ciljem da bude emotivna, što mi je u startu minus. Kao da se više cilja na to da se čitatelj rasplače, nego da nešto doista i osjeti. Već me jako dobro poznajete i znate da iako često zaplačem uz knjigu, da to nisu suze pro forma. Ovdje mi je svaki tužan događaj bio isforsiran i uglavnom sam preokretala očima, ali s dozom poštovanja prema vojsci i poslu koji obavljaju.

I pojedine su se rečenice više činile kao floskule, a manje kao prijeko potreban dio teksta pa me i to malo ljutilo.

Mislim da rat ne mijenja samo ratnike. Mi koji smo na bojišnici kod kuće, prolazimo kroz vlastite muke. (str. 219.)

Osim toga, svi su mi likovi išli na živce. U prvoj polovini knjige nervirali su me svi, osim Jolene. U drugoj polovini iritirala me samo ona.

Michael je grozan muškarac i nek’ vrag pogodi kako se uspio oženiti. Misli da su briga o djeci i kući isključivo ženski posao, prezire to što mu je žena vojnikinja (valjda se osjeća manje vrijedno) i odbija joj dati podršku koja joj je potrebna. Strava i užas…

Starija kći nerazumna je i bezobrazna i predjetinjasta za svoje godine.

Jolene je super veći dio knjige, a onda postaje jednako loše napisana kao i ostatak njezine obitelji. Koji – da stvar bude intrigantnija – postaje dobar.

Kristin Hannah: Njezina bitka

Ajmo sada na pozitivno

Iako se čini da sam mrzila svaku sekundu čitanja romana Njezina bitka, ipak tome nije tako. Zaplet je veoma zanimljiv jer ga ne viđamo često u knjigama. Michaelov rast odlično je osmišljen i on, na kraju, od meni najgoreg lika lako postaje jedan od najboljih. Sporedni su likovi krasni, nježni i životni i ublažavali su mi (toksičnu) obitelj Zarkades.

Na stranu to kakva je u drugom dijelu knjige – Jolene je lik koji je mogao biti odličan. Ona je snažna, jaka žena s „muškim“ poslom koja usput drži i sve kutove kuće. Iako je imala loše djetinjstvo, uspjela je nadići sve svoje probleme. Na pogrešan način, jasna stvar, i to će joj se obiti o glavu, ali naučit će nešto iz svega toga i to je pohvalno.

Stil pisanja je klasična Hannah i on me uvijek veseli. Rečenice se čitaju lako, iako govore o teškim stvarima. Lagane su, lirične, prelijepih opisa – tu Hannah nikako nije razočarala.

Eto, iznijela sam svoje pluseve i minuse. Ostajem vjerna ovoj autorici premda me Njezina bitka nije oduševila i uskoro se bacam na Slavujevu pjesmu za koju mi je puno pratitelja reklo da je predivna!

P.S. Do objave ovog osvrta, Slavujeva pjesma pročitana je, napisana, i već debelo prokomentirana s vama. 🙂

Ostali naslovi ove autorice:

Kristin Hannah autorica je više od 20 hit romana koje obožavaju čitatelji diljem svijeta.

Kako se ne bih ponavljala, klikom na osvrt njezina prethodno objavljenog romana Vučja djevojčica doći ćete i do popisa romana koje je ova plodna autorica dosad napisala.

Gdje kupiti roman Njezina bitka:

Znanje

Objavljeno

Michael Cunningham: Dan

Nakladnik: Stilus knjiga

Naslovnica romana Dan: ©Stilus knjiga

Preveo Srećko Jurišić

Michael Cunningham: Dan

Dan

Roman Dan govori o jednom danu, 5. travnja, tri godine zaredom.

Godine 2019. upoznajemo supružnike Isabel i Dana, njihovu djecu Nathana i Violet te Isabelina brata Robbieja koji živi u potkrovlju njihove kućice. Naizgled sretna obitelj, no iz kratkih poglavlja koja isprva kao da govore ni o čemu, uviđamo pukotine u savršenom oklopu.

Činjenica je i da ih Robbie možda voli više nego što su oni u stanju voljeti jedno drugo. Tu je i činjenica da je Isabel i Danu suđeno da jedno drugome slome srce od dana kada su se sreli… (str. 40.)

Svi članovi obitelji najiskrenije i najdublje vole upravo Robbieja, no on se uskoro mora iseliti.

Isabel je nesretna. Duboko, istinski nesretna.

Isabel zamišlja kako godinama sjedi na stubama. Trebala bi biti lik u kakvu europskom filmu: Žena na Stubama. Žena paralizirana vlastitom sebičnošću i trivijalnošću, žena koja zna da je trebala voljeti vlastiti život više nego što ga je voljela, no to joj nije uspijevalo… (str. 32.)

Dan, sad već ofucali roker, mašta o povratku na rock-scenu. Mašta o onoj jednoj pjesmi koja će mu preokrenuti karijeru koju nikad u stvari i nije imao.

Isabel i Robbie slažu se oko Danova povratka na scenu. Nemaju tajni (vjeruju da nemaju tajni), no postoje neke teme o kojima ne razgovaraju, a mnoge se tiču Dana. (str. 39.)

Dolazi 2020. Korona, izolacija, lockdown. Isabel i Dan, potpuno otuđeni, jedva koegzistiraju.

Kad su joj Danovi porazi ili, još gore, njegove pobjede, postale nesnosnije nego njene vlastite? (str. 153.)

Robbie je zapeo na Islandu, potpuno sam. Ili uglavnom sam, društvo mu pravi lik iz mašte. Nathan i Violet gube se u svijetu odrastanja i maniji odraslih.

Sve odlazi k vragu 2021. Obitelj se nosi s gubitkom. Raspadaju se i sastavljaju i tako cijelo vrijeme. Idu dalje, na ovaj ili onaj način.

Michael Cunningham: Dan

Dan – Isabel

Dan je težak roman koji svakako neće imati širu publiku, ali zato će ga oni kojima sjedne vrlo, vrlo dugo pamtiti. Iako inače ovi tjeskobni romani nisu nešto u čemu uživam, Dan me vrlo brzo uvukao u sebe baš tom klaustrofobijom koja curi sa svake njegove stranice. Ovo je roman koji ima sedam likova. SEDAM LIKOVA. I srž čovjeka donosi bolje nego neki s puno više svega (likova, stranica, doslovno svega). Ovo je roman ogoljen do svoje biti. Jednostavan za čitanje, ali nimalo lak jer je tu toliko slojeva.

Najbolja je Isabel. Ona je zapravo nositeljica radnje. Nije ona lik koji zavolimo, za koji se vežemo i za koji navijamo, Bože sačuvaj.

Isabel je lik koji nas nervira ako smo racionalisti i koji sažalijevamo ako smo emotivci. Ona je jadna, toliko jadna. No u odnosu na čovječanstvo u cjelini, ona je sretnica. I svjesna je tog konflikta u sebi.

Nije sigurna kada je prestala biti središnji lik u vlastitoj priči i umjesto toga postala pohlepna i ogorčena sestra, vlastita mračna blizanka, ona koja je sve dobila, ali i dalje grinta: Nedovoljno. (str. 57.)

Ima sve, a nema. Izvana ima sve, ali iznutra je nešto prazno, nešto je trulo.

Isabel se srami svoje tuge. Srami se što se srami vlastite tuge, ona koja ima i ljubav i novac. … Razmišlja o tome da je dekadentna nesreća možda i gora od zbiljskog, opravdanog očaja. Dekadentno je, jasno joj je, uopće postaviti to pitanje. (str. 58.)

Trebala bi biti sretna, srami se toga što nije sretna, ona koja ima i ljubav i novac i kuću i obitelj. No ponekad, dok sama sjedi na stubama, mašta kako bi bilo pobjeći od svega toga i potražiti istinsku sreću.

Rečenice kojima je Isabel stvorena toliko su stvarne i snažno nas obavijaju. Toliko snažno da prestajemo disati. Radnja je preintenzivna iako je nema. Ništa se ne događa, a mi ne dišemo.

Michael Cunningham: Dan

Mučan prikaz ljudske naravi

Iako u romanu Dan nema ničega od čega bi vam bilo mučno, moj se želudac nekoliko puta itekako stisnuo. Nije ovaj pisac bez razloga dobitnik Pulitzera, to sigurno. Mada Dan nije za široke mase, vjerujem da svaki čitatelj u njemu može pronaći literarnu vrijednost. Teško je riječima opisati nešto neopisivo, a Cunningham to uspijeva. Nakon čitanja, osjećala sam se kao da mi nešto preteško sjedi na grudima. Svi su toliko nesretni i taj jad se poput guste tekućine slijeva po rečenicama. Likovi su izvrsno doneseni, kao da su s vama u dnevnom boravku. Njihova krivnja, bol, tuga, neizbježnost titraju negdje izvan vašeg vidnog polja, ali tu su.

Je li u biti ikada kasno? … Postane li situacija ikada zaista nepopravljiva? Ako da, kada? Kako znaš, kako itko zna kada je prešao iz truda da se nešto spasi u trenutak kada je već kasno? (str. 155.)

Suprotstavljeni tom crnilu, bore se bratsko-sestrinska povezanost, ljubav prema djeci i prijateljstvo.

„Ali žene su uvijek pametnije. Zar ne?“
„Mislim da mislimo da će naša priča biti drugačija. Mislimo da nismo kao druge žene.“ (str. 237.)

Ovom bih romanu bila dala ocjenu 5, ali kraj je malo zbrljan i nisam bila oduševljena razvojem male Violet. To mi je diglo tlak pa sam spustila ocjenu.

Ipak, naravno, moje preporuke imate jer ovo definitivno nije jedan od onih romana koje pročitate, zatvorite pa zaboravite. Dan vas zasigurno progoni dulje.

Ostali naslovi ovog autora:

Michael Cunningham autor je više romana, a na hrvatski su jezik prevedeni Dom na kraju svijeta, Meso i krv, Sati i U smiraj dana.

Za roman Sati, u kojem je jedan od glavnih likova slavna Virginia Woolf, dobio je Pulitzerovu nagradu.

Što se tiče dobitnika te nagrade, čitala sam Edith Wharton i Andrewa Seana Greera te njihove romane Doba nevinosti i Less.

Gdje kupiti roman Dan:

Stilus knjiga

Objavljeno

Ilaria Tuti: Cvjetovi iz kamena

Nakladnik: Znanje, 2024.

Naslovnica knjige Cvjetovi iz kamena: ©Znanje

Prevela Morana Mazor

Ilaria Tuti Cvjetovi iz kamena

Povijesni okvir

Ilaria Tuti nije nam nepoznata autorica. Serijal njezinih romana u kojima je glavni lik istražiteljica Teresa Battaglia vrlo je popularan. U  hrvatskom prijevodu čitali smo odličan roman Cvijeće iznad pakla.

U romanu Cvjetovi iz kamena Ilaria Tuti posegnula je za drugačijom pričom. Pričom o malo poznatoj, ali vrlo relevantnoj povijesnoj epizodi o karničkim nosačicama. Radi se o događajima iz Prvog svjetskog rata. Priča je to o ženama koje su se na visokim prijevojima Karnijskih Alpi penjale na vrhove i opasne planinske usjeke kako bi streljivom i hranom opskrbile vojnike na austrougarskoj bojišnici.

Kad je sve izgubljeno, čast je jedina valuta za razmjenu koja ostaje čovjeku da vidi sebe priznatog kao takvog, a ne kao zlikovca. str. 109.

Agata Primus

Agata je mlada žena koja živi u gradiću Timau brinući se o teško bolesnom ocu. Sve njezine djevojačke maštarije, sanjarenja i htijenja prekida poziv mjesnog župnika koji moli mještane za pomoć izgladnjeloj i ranjenoj vojsci u planinama. U selu su ostale gotovo samo žene. Većina muškaraca je na bojišnici. Neki, kao Francesko izbjegli su odlazak u vojsku zahvaljujući svom bogatstvu. Ali, za Agatu i njezine prijateljice nema dvojbe. Nosit će na leđima teške rance s hranom, streljivom i medicinskim potrepštinama, kroz usjeke do visokog platoa u Alpama na kojem se utaborila talijanska vojska.

Ismar

Ismar je austrijski snajperist koji progoni talijanske trupe. Sakriva se visoko u snježnim gudurama na prijevoju Karnije čekajući da netko od talijanskim vojnika upadne u zasjedu. Ismar nije profesionalni ubojica, nekad je bio inženjer. Ali vihori rata odredili su njegovu sudbinu umjesto njega. Sada je skriven u snježnoj klijeti, promrzao i prepušten svojim mislima, sve dok ga gotovo slučajno ne rani Agatin metak.

Ono što stoji preda mnom je čovjek, bijel poput snijega koji mu pada s ramena.
Nagonski prepoznam njegovu vrstu, i zapucam. str. 137.

Karnijske nosačice

Volim romane koji su, premda fikcija, zasnovani na povijesnim činjenicama. Ilaria Tuti je iskoristila jedan pomalo zaboravljen dio talijanske povijesti kako bi napisala roman Cvjetovi iz kamena. Radi se o ženama koje su u jeku Prvog svjetskog rata, u sukobu Talijana s austrougarskom vojskom, ponijele ogroman teret i pokazale nevjerojatnu hrabrost noseći na leđima prijeko potrebne stvari za talijansku vojsku u Alpama. Slabo odjevene i obuvene, skoro potpuno izgladnjele, riskirale su svoje živote penjući se strmim usjecima po strahovito uskim gudurama stalno očekujući snajperski metak. Vlada Republike Italije posthumno je odlikovala jednu od njih, karnijsku nosačicu Mariu Plozner Mentil, jedinu ženu po kojoj je jedna vojarna dobila ime. Karnijske nosačice zapravo su bile ključne za otpor i opstanak alpskih trupa na Karnijskoj visoravni.

Ponekad je teško učiniti ono što je ispravno, toliko zastrašujuće sa se doima kao neprirodan čin. str. 141.

Dojam o romanu Cvjetovi iz kamena

Svidjelo mi se kako Ilaria Tuti piše o ratu, bez bez želje da indoktrinira čitatelja. Njezin patriotizam i ljubav prema domovini neupitni su, ali zanimljiv je stav prema kojem i prema neprijatelju izražava poštovanje i vjeru da nisu svi s druge strane barikade loši ljudi. Iako su Cvjetovi iz kamena ratna priča, to je priča i o snovima, djevojaštvu, otvorenom i poštenom srcu, ljubavi i i časti. Lik kapetana koji dostojanstveno pregovara s neprijateljem Ilaria Tuti napisala je toliko ljudski i vjerodostojno, tako da nam je taj, zapravo sporedan lik, predstavio pravu definiciju časti kakvu rijetko viđamo.

Radnja teče  u prvoj osobi, pripovijedanjem mlade Agate koja je jedna neiskvarena, obična mlada žena koja nikad nije sanjala da će biti heroina. A to uistinu jest. Heroine su i sve njezine prijateljice i sumještanke čije smo opasne uspone pratili u ovoj priči. Na ovom putu nade i očaja, Agata otkriva snagu u sebi za koju nikad nije vjerovala da postoji, kao i vrijednost prijateljstava koja su veća od života.

Jako je lijep ovaj roman o ženskoj snazi. Po  literarnoj vrijednosti nadmašuje mi kriminalističke romane Ilarie Tuti. Mada, neki će možda misliti i obrnuto.

A kameni cvijet? Nigdje se ne spominje njegovo ime, ali mislim da se radi runolistu.

Ilaria tuti Cvjetovi iz kamena

O autoru

Ilaria Tuti živi u talijanskoj pokrajini Udine, u općini Gemona del Friuli. Dobitnica je književne nagrade Rapallo za roman Cvjetovi iz kamena, a za roman Nimfa dormiente nominirana je za nagradu Edgar. Autorica je i serijala kriminalističkih romana u kojima je glavni lik detektivka Teresa Battaglia. Njezini su romani objavljeni u dvadeset sedam zemalja. 

Gdje kupiti roman Cvjetovi iz kamena:

Znanje

Objavljeno

Romani o vješticama koje ne smijete propustiti!

O vješticama

Priča o vješticama

Razmišljajući o objavi u kojoj ćemo povezati nekoliko romana, nas smo dvije vaše Male vrlo brzo došle na ideju – vještice! Već nam se par puta dogodilo da sjedimo na kavi i pričamo što smo zadnje pročitale. I uvijek, nekako, ispadne da je bar jedna nedavno pročitala nešto o vješticama. I čini se, objema su nam baš takvi romani ostali u trajnoj svijesti.

Zašto vještice? Tijekom ljudske povijesti mnogo smo puta naišli na spominjanje vještica, njihovih obreda i magije koja se uz njih veže. U ovim knjigama, osim onog misterioznog, pomalo eteričnog i romantičnog prikaza vještica svjedočimo stvarnim užasima. Inkvizicija, sramotno i mračno razdoblje u ljudskoj povijesti obilježilo je, progonilo i žrtvovalo mnoge nevine sirotice. Svaka od ovih knjiga takla nas je na nekoj drugačijoj razini, ali svaka od njih ima isti nazivnik- vještice.

Donosimo vam izbor romana koji govore prvenstveno o ženama. Ženama koje su nešto znale, koje su nešto mogle. Ženama koje su bile jake kad drugi to nisu bili. Koje su nastavljale živjeti. Spletom okolnosti, njihove su se priče, umjesto onih o ženama, pretvorile u priče o vješticama.

Želimir Periš: Mladenka kostonoga

Postoje li vještice?
Čemu ima imena, ima i simena. (str. 371.)

Ovo je roman koji vas začara, baš kao da je na njegove stranice čari bacila sama Gila kostonoga.
Gila je lik savršeno oblikovan, istkan jednako od mašte i zbilje. Ona ima sivu, srebrnu kosu. Ime joj je dovoljno neobično da nas opsjeda pitanje o tome kako ga je dobila. Njezin Carević neobičan je koliko i ona. Kako je Gila postala majka? Koga je voljela? Ili je postala majka onako kako to vještice postaju?
Kupeći mrvice i tragove o Gili iz poglavlja u poglavlje, u našim se glavama stvara fascinantna priča o ženi koja je silom prilika postala vještica i prigrlila to kako bi preživjela.

Kao što znate, ono što je savršeno teško je opisati običnim riječima. Meni je Mladenka kostonoga baš takva. Ovo je feministički roman o vješticama, koliko god to kontradiktorno zvučalo. Gila je tako hrabra, otvorena, požrtvovna. Ni jedan se jedini muški lik ne može mjeriti s njom. Ona je prigrlila svoje „vještičje“ kako bi preživjela, kako bi spasila onog kojeg voli više  od svega. Može li žena uopće više od toga?

Mladenka kostonoga

Emilia Hart: Weywardice

Vještica. Riječ klizi niz usne kao zmija, silazi s jezika gusta i crna kao katran. … tu su riječ izmislili muškarci… Riječ koja podiže vješala i lomače, žive žene pretvara u trupla.
(Altha, str. 149.)

1619. godina. Altha je u zatvoru, optužena za ubojstvo muškarca kojeg je pregazilo krdo vlastitih krava. Sa svih strana optužuju je da je vještica. Uglavnom muškarci.
Jer Altha je neobična žena. Danas bi se reklo – liječnica.
1942. godina. Violet raste u domu punom hladnoće i otuđenosti, čvrsto stegnuta uzdama doličnosti koje drži njezin bešćutni otac. Željna znanja, učenja, slobode, Violet čezne za tim da ode što dalje od grandioznog dvorca u kojem živi. 
2019. godina. Kad nema druge nego usred noći pobjeći od nasilnog partnera, Kate se skrije upravo u staru kolibicu pokojne pratetke. Dugo potiskivan dio njezina bića procvjeta okružen prirodom i neobičnom pratetkinom aurom, no nevolje za Kate nisu gotove.

Priča triju žena koje dijele istu krv, istu magiju i sudbinu očarava od prvog retka. I ne zna se čija je bolja, Althina, Violetina ili Kateina. Isprva su sve nejasne. Pitamo se što se događa i kako su njih tri povezane. Ali onda, poput rijeke koja na svom putu prema moru nema ni jednu jedinu prepreku (osim jedne jedine pogreške u prijevodu koja me ekstra naživcirala), predivna storija o Weywardicama nastavlja teći, otkrivajući sve njihove tajne, moći, spletke, želje i strahove.

Ivana Šojat: Rogus

Rogus je knjiga koja vas udari tako jako ispod ošita da se sagnete u struku i dišete… Dišete…

Priča je to o dvije žene istog prezimena – Pavković. Prva je Angelina, arheologinja koja radi na iskapanju artefakata na mjestu gdje su u 18. stoljeću spaljivali vještice. Druga je Anica, posljednja spaljena vještica u dvorištu Virovitičke županije, odlukom Civilnog suda iste te županije kojoj je Osijek tada pripadao.

Ovo je priča o osakaćenoj duši koja se materijalizirala kako bi nakon tristo godina dočekala pravdu izvlačeći se na površinu. Ali ta duša u obliku Anice ne zna da ni dan danas nema jednakosti ni pravde za žene u svijetu u kojem vlada muški kodeks.

Mizoginija zbog toga što su žene lijepe, ružne, vrijedne, udane, neudane, s puno djece, bez djece i tako dalje, zbog niza besmislenih razloga ili jednostavno zbog toga što su žene, nije u određenim patrijahalnim kulturama pa ni u suvremenim društvu, nestala ni danas. Ženama se u pravilu ne oprašta uspjeh. Plameni jezici kojima se danas obezvrjeđuju žene ne moraju nužno biti lomače. Danas su načini puno suptilniji, ali očekivani kalupi muško-ženskih uloga u obitelji, zajednici, poslovnom okruženju i društvu teško se i sporo mijenjaju.

Weywardice i Rogus

Chris Bohjalian: Vještičji sat

Boston, 1662. godina. Dvadeset četverogodišnja Mary druga je supruga bogatog, naoko simpatičnog postarijeg Thomasa Deerfielda. Thomas je sklon popiti čašicu previše pa kad služinčad zaspi i kad nema svjedoka, Mary trpi pljuske, udarce i svakojaka poniženja. Maryn otac je bogati uvoznik sklon novitetima pa jednoga dana uvozi vilice – jedaći pribor s tri zupca. Jedan set poklanja svojoj kćeri i tada sve kreće po zlu. Spletom banalnih okolnosti koje u glavama glupana postaju dokazi za udruživanje sa Sotonom, Mary biva optužena za vještičarenje. Umjesto braka, sada mora izbjeći vješala.

Ako vam Vještičji sat dođe pod ruku, svakako ga pročitajte. Bit će vam smiješno, bit ćete ljuti, mjestimice ogorčeni. Neki će vam dijelovi biti banalni, neki mrvičicu i bezvezni. No svi oni zaista tvore jednu zanimljivu priču o položaju žena u zajednici koja bi, za ono doba, trebala biti napredna. Ipak, kad se zagrebe ispod površine, ta je zajednica jednako ograničena kao i sve one u kojima se žene ušutkavaju, ponižavaju, bacaju na drugo mjesto. I sve se mi u Mary možemo prepoznati.

Pitanje je samo, koja bi od nas bila prokazana kao vještica da smo se rodile 400 godina ranije?

Kiran Milwood Hargrave: Milosti

Roman Milosti inspiriran je stvarnim događajima iz 17. stoljeća, kada je na malom otoku u Noveškoj devedeset i jedna osoba spaljena na lomači. Je li se to dogodilo baš ovako kako je spisateljica Kiran Millwood Hargrave zamislila, nikada nećemo saznati, no lako je moguće da se muškarcima na vlasti nisu svidjele neovisne, slobodne, samodostatne žene koje nisu trebale ničiju zaštitu niti ičije milosti, ni božje ni muške.

Fabula je zamišljena gotovo savršeno. Oluja koja se gotovo iz vedra neba sručila i potamanila sve što je bilo muško, sve što je bilo snažno i pružalo zaštitu. Žene ostaju same, isprva misleći kako za njih nema života. Malo pomalo, žene uviđaju ne samo da mogu, već da znaju.

Pritisnute neumitnom tugom i boli, jer sve su nekoga izgubile; okružene mrakom i hladnoćom jer je ljeto na Vardøu prekratko, žene grade nestabilne ljestve napretka, zajedništva i prijateljstva. Ali nisu sve prijateljice. Uvijek ima onih koje su bolje, pametnije, bogatije. Onih koje se bolje snalaze. Pa kad Absalom Cornet dođe obavljati svoju presvetu dužnost brisanja praznovjerja i utjerivanja pravovjerja, krhke veze među ženama počinju pucati.

O vješticama

Stacy Halls: Familijari

Radnja ovog čarobnog romana smještena je u Englesku, točnije, u mjestašce Pendle Hill, u 1612. godinu. Spisateljica sama kaže da je za svoju priču iskoristila istinit događaj – hvatanje i vješanje vještica iz Pendle Hilla. Neobičan slučaj u njoj je pobudio brojna pitanja, a kako nije uspijevala na njih saznati odgovor, pokušala ga je napisati sama.

Sedamnaestogodišnja Fleetwood Shuttleworth bogata je gospodarica velebnog zdanja Gawthorpe Hall. Trudna je – i to četvrti put. Nažalost, Fleetwood još nije uspjela trudnoću iznijeti do kraja. Među suprugovim spisima pronalazi liječnikovo pismo u kojem stoji da će ona, ukoliko rodi još jedanput, sasvim sigurno umrijeti. Fleetwood je užasnuta i prestrašena – boji se za svoj život i život svoga nerođenog djeteta. No, ona se boji i ostaviti svog supruga bez nasljednika. Jašući šumom, Fleetwood upoznaje mladu ženu Alice Gray koja se predstavlja kao primalja. Dvije se djevojke sprijateljuju i odjednom, njihove su sudbine čvrsto vezane – Fleetwoodin je život u Aliceinim rukama, ali i obrnuto, jer u Engleskoj počinje lov na vještice.
A Aliceino se ime nađe na jednom popisu…

Marija Jurić Zagorka: Grička vještica

Za one koji se prvi put susreću sa Zagorkom, ciklus Gričke vještice sadrži knjige: Kontesa Nera, Malleus maleficarum, Suparnica Marije Terezije I., Suparnica Marije Terezije II.“, Dvorska kamarila (Marije Terezije) i Buntovnik na prijestolju. Tome bi još dodala i prvi roman, Tajna krvavog mosta, koji se čini kao zasebna cjelina, ali likovi iz tog romana spominju se i u Gričkoj vještici. Glavni su likovi karizmatični i jednostavno morate navijati za njih. Cijeli ciklus je izvanredan. O Zagorki, njezinom talentu, umijeću pisanja i njoj kao svojevrsnoj kroničarki povijesnih okolnosti uistinu ne možemo ništa novo napisati. Ali onaj tko je samo jednom pročitao bilo koju njezinu knjigu zauvijek je njezin fan. Čitanje njezinih romana postaje stvar opće kulture.

Progon nevinih žena, takozvanih vještica, najvjernije je opisan u knjizi Malleus maleficarum.

O vješticama

O vješticama – i za djecu

Roald Dahl: Vještice

Ah, evo napokon i onih pravih, punokrvnih vještica! One koje plaše djecu i pretvaraju ih u miševe, ali koje izgledaju sasvim, sasvim obično, osim ako se jako dobro ne zagledate!

Vještice ovog poznatog dječjeg autora govore o jednom hrabrom dječaku, njegovoj mudroj baki i velevještici koja toliko mrzi djecu da ih sve želi pretvoriti u… Ma neka ostane tajna.

Nema mališana koji neće uživati o ovoj knjizi, a vjerujte mi, ni odrasli neće ostati imuni da Dahlovu čaroliju riječi!

Za djecu

Hoćete li čitati?

Nadamo se da smo vas zainteresirale ovim našim izborom knjiga o vješticama. Naravno da je ovo samo sužen izbor i da ova tema pokriva beskrajno mnogo naslova u književnosti i povijesti. Mi smo odabrale i one ljupke, vještice koje su nas zabavile i one drugačije, neuklopljene, slobodne, optužene i bačene pred crkvenu vlast i krvožedan puk.

Nadamo se da smo vas potaknuli na čitanje bar nekoliko naslova iz naše hrpice. Nemamo čarobne (vještičje) moći, ali širimo prema vama dobru vibru za čitanje ovih naslova.

Gdje kupiti ove romane o vješticama:

Objavljeno

Betty Smith: Sutra bit će bolje

Nakladnik: Vorto Palabra, 2024.

Naslovnica romana Sutra bit će bolje: ©Vorto Palabra

Prevela Marta Kovač

Betty Smith: Sutra bit će bolje

Sutra bit će bolje – u obitelji

Sutra bit će bolje poluautobiografski je roman autorice Betty Smith, najpoznatije po romanu Jedno drvo raste u Brooklynu. Koliko je istine utkano u ovaj roman ne znam, ali mogu vam reći o čemu govori.

Glavni je lik Margy Shannon, sramežljiva mlada žena, uvijek optimistična i uglavnom dobro raspoložena. Premda živi u uvjetima za koje bismo danas rekli da su jedan vid obiteljskog zlostavljanja, Margy ne zna za bolje pa je uglavnom zadovoljna.

Odrastajući, Margy je naučila prihvaćati stvari onakvima kakve jesu. Naučila je izvući iz njih najbolje što je mogla. Bila je zahvalna na malim ustupcima i smatrala se sretnom kad bi se nešto dogodilo onako kako je htjela. (str. 40.)

Njezini roditelji siromašni su i uvijek na rubu svađe. Međusobni prezir vidljiv je iz svakodnevne komunikacije; iz malog stana otac sve češće bježi, a majka ga, sve ljuća i nezadovoljnija, uporno čeka.

Govorili su sve brže, sa sve više srdžbe, ubacujući se jedno drugome u riječ. Bilo je to poput prastare predstave u kojoj svaki glumac zna svoje replike do posljednjeg slova…
Uskoro su riječi izgubile značenje. Samo su bijesni tonovi prenosili poruku. Margy je u kutu drhturila od straha. (str. 35.)

Betty Smith: Sutra bit će bolje

Sutra bit će bolje – u ljubavi

Margy radi relativno dobar posao u jednoj tvrtki, na odjelu za korespondenciju. Šef joj je zanimljiv, ali o njemu čuje brojne priče, a i ne misli da ga je dostojna. Ipak je on šef.

Margy je jednostavna djevojka s jednostavnim željama. Udaja, djeca, vlastiti stančić.

Zato se pomalo na silu zaljubi u susjeda Frankieja Malonea. I on je u nju nekako usiljeno zaljubljen pa stvari idu tokom tadašnjeg vremena. Iako veoma mlada, Margy se odlučuje udati za Frankieja, ponajviše kako bi pobjegla iz obiteljskog doma.

Sutra – sljedeći mjesec – sljedeće godine. U budućnosti je sve trebalo biti bolje. Ali iznenada je budućnost došla. Pretvorila se u ovu kratkotrajnu sadašnjost. Uskoro će postati prošlost, od koje će ostati samo sjećanja. (str. 146.)

Ipak, Margyna nepokolebljiva vjera u to da sutra bit će bolje poljuljana je nedugo nakon udaje. Ali ni to nije najgore što život za nju sprema…

Vjera u bolje sutra

Roman Sutra bit će bolje dugo me (predugo) čekao na polici. Uopće ne znam što me toliko odbijalo. Naslovnica je lijepa, nema puno stranca, slova su velika, a i sadržaj se činio skroz ok.

Moguće da je to pojam „poluautobiografska“… Mislim da mi je samim time ostavljala dojam dosadnjikavosti…

Naravno, čim sam počela čitati, vidjela sam da sam itekako bila u krivu! U pravu su bili svi oni moji dobri Facebook prijatelji koji su mi u hrpi komentara rekli – uzmi Sutra bit će bolje! Čitaj Sutra bit će bolje!

I jesam, opametila sam se! Uzela sam napokon taj predivni, predivni roman i počela… Margyna vjera u bolje sutra rastopila mi je srce, a uvjeti u kojima je odrasla i u kakve se, na kraju, udala, slomili su ga u milijun komadića.

Samo sam naučila kako je moguće jako puno patiti, a svejedno ne umrijeti. Ali što osoba poput mene ima od toga? (str. 245.)

Ipak, unatoč tome što joj je život, objektivno, sr*nje, Margy se ne predaje pa je zbog toga ovaj roman, iako tužan i emotivan, u isto vrijeme zabavan, lijep i nježan.

Jako sam sretna što sam s hrpetine romana ipak odabrala ovaj, što sam ga pročitala i načas se izgubila u Brooklynu. Na uličicama kojima život teče unatoč tome kakav je. Iz kojeg migaju svjetla stančića koji kriju isto onoliko ljubavi koliko i tuge i nesreće.

Betty Smith: Sutra bit će bolje

Možda ipak…

Kao što već slutite iz gore napisanog, od srca preporučujem Sutra bit će bolje. Mislim da je ovo jedan od univerzalnih romana, od onih koji se svima svide. Nekom više, nekom manje, ali ipak svima.

U Margynoj sudbini svi ćemo se prepoznati, što je tužno i radosno u isti mah… Ja sam se, na primjer, prepoznala u vječitom optimizmu koji Margy osjeća, ma koliko god stvari postale teške. A u trenutku kad postaju preteške, kad je pitanje ustati ili ostati ležati, naša Margy… Slutite već – ustaje.

Slušajte, htjela bih vam nešto reći. Znam da vam je teško. Ali bolje je kad nešto izgubite, nego kad nemate ništa što biste mogli izgubiti. (str. 256.)

Ovo je priča o ženi koju život UOPĆE nije mazio, ali nekako, našla je u sebi, snage, vjere i hrabrosti za nastaviti dalje i… Početi opet.

Kažu da žalost i bol mogu oplemeniti čovjeka, razmišljala je Margy. To nije točno. Barem ne u mojem slučaju. Kad sam se dobro osjećala, bilo mi je lako pretvarati se da su ljudi dobronamjerni… nakon što pretrpiš zlo, nemaš volje pretvarati se da je sa svijetom sve u redu. (str. 249.)

Kraj mi se posebno svidio. Ne govori ništa, a opet, pun je obećanja. Pun je vjere u bolju, ljepšu budućnost.

Sutra će, valjda, biti bolje.

Ostali naslovi ove autorice:

Betty Smith (1896.-1972.) američka je dramatičarka i autorica nekoliko romana, među kojima je najpoznatiji Jedno drvo raste u Brooklynu, koji je s vremenom postao klasik suvremene američke književnosti.

Gdje kupiti roman Sutra bit će bolje:

Vorto Palabra, web shop Znanje

Volite li čitati biografije i autobiografije, na blogu Mala od knjiga nećete se baš usrećiti, ali evo. Čitala sam memoare Matthewa Perryja, Prijatelji, ljubavnici i velika užasna stvar, autobiografiju Pamele Anderson, S ljubavlju, Pamela te fiktivnu biografiju još jedne plave seks-bombe, Marilyn Monroe, dakako, pa virnite na osvrt romana Plavuša, autorice Joyce Carol Oates.

Kolegica je čitala Šerbedžijinu autobiografsku prozu Poslije kiše.

Objavljeno

Kanae Minato: Ispovijedi

Nakladnik: Znanje, 2024.

Naslovnica knjige Ispovijedi: ©Znanje

Preveo Drago Štajduhar

Kanae Minato Ispovijedi

Prvo, veliko hvala nakladničkoj kući Znanje što je ovako renomiranu autoricu objavila u KDS biblioteci. Na taj način omogućeno je da je pročita što veći broj čitatelja, jer knjiga to uistinu zaslužuje. Svaki put kada na naše tržište dođe roman japanskog autora, radi se o vrhunskim djelima. Knjiga Ispovijedi fantastična je studija o osveti. Zaslužuje svu našu pažnju. Radnja je izuzetno zanimljiva, prepuna obrata, manipulacije, ljudske zloće, slabosti i površnosti i nadasve osjećaja beznađa i tjeskobe koja pogađa mladu generaciju u razvijenim društvima.

Početak Ispovijedi

Glavni je lik učiteljica Yuko Moriguchi čija se kći Manami utopila u školskom bazenu. Yuko Moriguchi bila je samohrani roditelj. Nakon mučnog raskida zaruka, sama se brinula o kćeri. Manami  joj je bila sve. Posljednjeg dana polugodišta, odluči razredu reći istinu. Manami se nije utopila slučajno, a krivci su učenici njezinog razreda. Premda ne imenuje nikoga, cijeli razred vjeruje da zna tko su krivci. A krivci šute.

Započeo sam citatom Dostojevskog iz Zločina i kazne:” Izvanredni ljudi imaju pravo kršiti konvencionalna moralna pravila kako bi svijetu donijeli nešto novo.” str. 167.

Razred

Razred vrlo brzo shvaća tko je osoba A, a tko osoba B koje Moriguchi proziva. S druge strane, u svom obraćanju razredu, Moriguchi ukazuje na strašnu kaznu koja će stići počinitelje tog zločina. Moriguchi želi da osumnjičeni učenici shvate težinu  oduzimanja ljudskog života te odgovarajući istom mjerom sprema nemilosrdnu osvetu.  Razred se postepeno polarizira i počinju uvrede, spačke i zlostavljanje navodnih ubojica.

Nikad nismo bili prijatelji, ionako ne podnosim klince kakav si ti-potpuno beskorisne, ali tako pune sebe. U usporedbi s genijem poput mene, ti si u priličnoj mjei potpuni propalica. str. 162.

Ubojice

Dvoje prozvanih učenika različito podnose pritisak razreda. Jedan se zatvara u kuću i danima ne želi izaći, zapustivši se fizički i emocionalno. Shvaća da je bio samo instrument u rukama drugog dječaka koji je iskoristio njegovu povodljivost i želju da bude prihvaćen. Psihički se polako raspada. Gubi interes za školu i komunikaciju s ukućanima. 

Drugi dječak ostaje u razredu i stoički trpi uvrede vršnjaka. Njegov jedini cilj je da bude poznat na bilo koji način kako bi vijesti o njemu doprle do njegove majke koja je napustila njega i oca. Sve što napravi radi s istim ciljem. Njegova će majka čuti za njega i vratit će mu se puna ljubavi. Ali to su smo puke tlapnje nevoljenog djeteta.

Jer, vidite, meni majka nikad u životu nije ispričala ni jednu bajku. str. 168.

Jedino žalim što u novinama neće biti mojeg pravog imena jer sam maloljetan.
str. 166.

Shuy, ti si veoma pametan dječak. Računam na to da ćeš ostvariti sve ono što ja nikad nisam mogla. str. 170.

Dojam o djelu Ispovijedi

Knjiga je toliko intenzivna da vas protrese do same srži. Kvaliteta romana Ispovijedi je neupitna. Ovo je fascinantan i snažan kriminalistički roman, osvetnički, mračni triler. Jednostavno, roman je fantastična studija o okrutnosti.

Likovi su toliko slikoviti da ih čitajući možete zamisliti toliko stvarne, žive, da ste jednostavno šokirani. Ispričano iz šest različitih perspektiva, čujemo svačije viđenje onoga što se dogodilo. Toliko je briljantno i jezivo seciranje dinamike tinejdžerske skupine i pritiska vršnjaka da se morate zapitati kako žive, razmišljaju, nose se sa stresom ti mladi ljudi u Japanu.

Ovo što smo vidjeli u Ispovijedima prilično je uznemirujuća perspektiva.

Sam roman ima vrlo zanimljivu strukturu. Čitatelj odmah na početku shvaća, na osnovu pripovijedanju razrednice Moriguchi, da ona zna da joj je kćerka ubijena. Zna da se ne radi o slučaju, već o namjeri. Ubrzo saznajemo i koji su učenici osumnjičeni. Raste pritisak razreda, a razrednica nakon oproštajnog govora odlazi. Daje otkaz, nestaje. Pitate se što će se dogoditi u idućih dvjesto stranica. A tek onda nastaje prava drama.

Osim dvojice dječaka, bjelodano upletenih u zločin, upoznajemo još nekoliko sporednih likova. Djevojčicu iz razreda, ostale učenike, novog razrednika i jako, jako  dobro profilirane likove triju majki.

Prva, sama Moriguchi, izuzetno inteligentna žena, svjesna je da čak i ako podastre dokaze koje terete učenike, sustav ih ne može pravedno kazniti. S obzirom na to da su maloljetni, izbjeći će strožu kaznu. U tom svjetlu znate da Moriguchi neće dozvoliti da se dvojica dječaka izvuku.

Druga je majka koja ne može prihvatiti da njezin sin nije najbolji, besprijekoran i bez greške. Čak i kod vrlo očiglednih, istina ona zatvara oči i brani sina pod svaku cijenu.

Treća je ona koja napušta svoju obitelj kako bi započela novi život, lažući pritom i ostavivši nevoljeno dijete kojem je unatoč svemu bila uzor.

Moralna dilema kazne

Autorica se u knjizi poigrava moralnom dilemom kazne. Smije li pojedinac u nedostatku sustava uzeti pravdu u svoje ruke? Je li Moriguchi trebala prijaviti učenike odgovorne za smrt njezine kćeri? Koliko je osveta moralni čin? Sve su to pitanja koja vas dočekaju odmah nakon pročitane knjige.

Nakon brojnih obrta, kada mislite da se više ništa ne može dogoditi, završetak vas potpuno zavara šokantnim finalom tjerajući vas da preispitujete sve što ste upravo pročitali.

Nakon pročitane knjige mogu samo reći: Kakva knjiga!!

Kanae Minato Ispovijedi

O autorici:

Kanae Minato japanska je spisateljica rođena 1973. Još od djetinjstva čitala je krimiće poput onih Rampa Endogawe i Agathe Christie. Radnja njezinih romana misterije smještena je u okružje japanskog doma ili škole. Kanae Minato uživa ugled kraljice iyamisua, žanra koji predstavlja kombinaciju krimića, trilera i psihološkog romana. Ispovijedi su 2009. osvojile uglednu nagradu Hon’ya Taisho koju dodjeljuje japanska udruga knjižara.

Roman je ekraniziran 2010. godine. Film je ostvario odličan uspjeh. Višestruko je nagrađivan pa je tako osvojio i 4 od 11 nagrada Japanske filmske akademije (japanski Oscar), među kojima su i one ‘glavne’ – za najbolji film, scenarij, režiju i montažu. No, zasigurno je najveća nagrada bila to što je film bio japanski kandidat za nagradu Oskar.

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

Kimi Cunningham Grant: Ove tihe šume

Nakladnik: Petrine knjige

Naslovnica knjige Ove tihe šume: ©Petrine knjige

Prevela Aleksandra Barlović

Kimi Cunningham Grant Ove tihe šume

Ove tihe šume

Naizgled, ova je priča vrlo jednostavna i rekli bismo već viđena. Otac i kći žive u šumi, izolirano, osamljeno, očito bez ženskog lika u blizini i, bjelodano, u velikom su strahu da ih netko ne pronađe.

Ako bismo tako pojednostavnili priču, knjiga me uopće ne bi privukla. Ali japansko-američka autorica Kimi Cunningham Grant ima nekoliko aduta u rukama.
Prvi je adut šuma. Predivna, a divlja priroda na sjeveru Apalačkog gorja.
Drugi je adut djevojčica Finch. Ali… Hajdemo po redu.

Otac i kći

Nekadašnji vojnik Cooper živi zajedno s kćeri Finch u zabačenoj kolibi u šumi na sjeveru Apalačkog gorja. Na samotnom mjestu izoliranom od civilizacije, Cooper već osam godina sam odgaja djevojčicu Finch, gotovo od njezina rođenja. Ni Copperu ni Finch to nije pravo ime, ali to su imena koja im jamče sigurnost. Jedini ljudi koji znaju za njih su udaljeni i pomalo čudni samotnjak Scotland i Cooperov stari prijatelj Jake koji ih svake zime posjećuje kako bi im donio hranu i potrepštine.

Zima

Došao je dan kojeg se Cooper pribojavao.  Jake jednu zimu nije došao. Cooper i Finch moraju u grad po namirnice kako bi preživjeli zimu. Finch je znatiželjna i neustrašiva, željna novih iskustava, ali Cooper ima razloga za strah. A njegov najveći strah jest da će ostati bez Finch.

Nešto nije u redu, osjećam to: žalac bode kožu i probija se kroz nju. str. 7.

Posjetitelji dolaze

Cooper osjeća da šuma više nije sigurna kao prije. Prvo, Finch uočava mladu fotografkinju veoma blizu njihove kuće, a nedugo potom na pragu im se pojavljuje nepoznata žena. Cooper je očajan. Jedva se navikao na nametljivog susjeda Scotlanda, ali nije spreman za druge ljude. No nakon šokantnog nestanaka mlade fotografkinje, Cooper mora odlučiti: izaći i svog skrovišta i pokazati se svijetu ako će to pomoći spasiti nečiji život ili ostati sakriven, sa zakopanim tajnama koje prijete da izbiju na površinu…

Prestani pretpostavljati ono najgore o ljudima. Prestani biti toliko paranoičan.
str. 21.

Dojam o djelu

Priroda u svom najljepšem ruhu, divlja, neukrotiva, sa životinjama koje u njoj slobodno žive, bez straha od čovjeka i bogato oslikani karakteri glavni su aduti ove knjige. Roman je ovo koji nadahnjuje i budi želju da zakoračimo u gustu, živopisnu šumu u kojoj je svaka staza, put, udolina i vrh dio živog organizma punog suglasja tonova iz prirode i divljih životinja.

Druga stvar koja mi se veoma svidjela, osim same prirode, savršeno su ocrtani karakteri. Jako mi se svidjela djevojčica koja, kako raste, pokazuje crtu znatiželje, radoznalosti i želje za promjenom, koju uznemireni i uplašeni otac ne može obuzdati. I prirodno je da dijete bude znatiželjno, da postavlja pitanja da istražuje, promatra i zaključuje.

S druge strane, jasno nam je da otac sve to kod djevojčice želi zakočiti, bojeći se da će mu djevojčica biti oduzeta. Ali greške koje je Cooper napravio u “prijašnjem” životu pravna država sankcionira, bez obzira na motive počinitelja.

Autorica je jako dobro opisala Cooperove strahove, zebnje i nemir. Svidio mi se i lik “nametljivog” susjeda za kojeg vidite da je na strani oca i kćeri bez obzira na Cooperovo gunđanje.

Autorica nas pušta da polagano uronimo u priču, udahnemo je i doživimo laganim koracima. Ove tihe šume nisu klasičan krimić. Prije se radi o obiteljskoj drami kakvih ima na svakom koraku, posvuda oko nas. Ova naša smještena je u zabačenu šumu i to joj daje određenu čar.

Knjiga govori o životu u mjehuriću od sapunice koji kad-tad mora puknuti. Govori o izborima koje moramo donijeti kao odrasli, odgovorni ljudi. Govori o prirodnoj težnji djevojčice da se poveže sa svijetom, nađe prijatelje i ljude koji su dio njezinog nasljeđa.

Lijepa je ovo knjiga, sporijeg tempa, ali fluidna. Knjiga je to koja nas uči da nismo stvoreni da budemo izolirani otoci. Prije ili kasnije otkrit će nas neki brod.

Kimi Cunningham Grant Ove tihe šume

O autorici:

Kimi Cunningham Grant spisateljica je japansko-američkog podrijetla koja živi i radi u Pennsylvaniji. Autorica je triju knjiga. Silver Like Dust su memoari koji govore o njezinim djedovima i baki te njihovoj internaciji tijekom Drugog svjetskog rata. Druga knjiga, Fallen Mountains, književna je misterija smještena u gradić u Pennsylvaniji gdje je upravo započelo frakturiranje stijena. Ove tihe šume priča je o preživljavanju, žrtvi i granicama do kojih će otac otići kad se suoči s gubitkom svega. Dvostruka je dobitnica Memorijalne nagrade Dorothy Sargent Rosenberg za poeziju te stipendije Vijeća za umjetnost Pennsylvanije za kreativnu publicistiku.

Gdje kupiti:

Petrine knjige