Nakladnik: Znanje, 2023.
Naslovnica romana Cvijeće iznad pakla: ©Znanje
Prevela: Hana Klak Ustolin
Legenda je obilježila to mjesto. … Govorilo se kako u kasnu jesen, prije nego što kiše zamijeni snijeg, alpsko jezero ispušta zlokobne uzdahe.
Kao para izlazili su iz vode i uspinjali se uzbrdicom poput jutarnje magle dok se nebo odražavalo u vododerini. Bio je to raj koji se zrcalio u paklu. (str. 1.)
Cvijeće iznad pakla
U izoliranom mjestašcu na sjeveru Italije, okruženom legendama i strašnim pričama, pronađeno je tijelo muškarca, iskopanih očiju.
Tijelo je ležalo na travi, prekriveno injem. Bjelina kože bila je u suprotnosti s crnilom kose i stidnih dlaka. U pozadini, tmurno zelenilo planinske prirode. … Tijekom noći pala je pokoja pahulja, a jedna mu je zapela među trepavice. (str. 9.)
Na poprište stiže iskusna detektivka Teresa Battaglija, a s njom i novak Massimo Marini, kojem je to prvi dan na novom radnom mjestu. Suvišno je i reći da se postarija detektivka oštrog jezika s novim kolegom nikako ne slaže, mada se on trudi svim silama.
„Kako mogu biti sigurna u ono što govorim?“ rekla je približivši mu se. „Iskustvo mi to kaže. Ali kaže mi i statistika. Kažu mi to stotine profila onih koji su, poput njega, ubili na određeni način. … Nije to čarolija. Nije to samo pretpostavka. Ja proučavam. I ti bi to trebao činiti.“ (str. 44.)
Unatoč mještanima koji ne surađuju i mjesnoj policiji koja ne vjeruje u „moderne metode“ rada, Teresa upozorava da je ovo ubojstvo tek prvo i da će ubojica opet napasti.
Prije nego se to dogodi, detektivka mora rasplesti mrežu mitova, legendi i istine koja čvrsto steže selo. Rješenje ubojstava leži u prošlosti, u mističnom krajoliku malog Travenìja.
Bio je netaknute ljepote, ostavljao je bez daha. Snježni vrhovi vladali su tisućljetnom šumom, uzdizali se poput mutnih oštrica iz gustog šumskog tepiha. Podsjećali su na divove iz mitologije, prisiljavali su te da držiš pogled uzdignutim dok je tvoju nutrinu ispunjavao osjećaj vrtoglavice. (str. 14.)
U duhovima koje vide samo djeca. U šapatu šume i davnoj zagonetki stare škole.
Ali detektivka ima i svoje bitke koje mora dobiti, prije nego postane prekasno.
Vijenac spleten od legendi i strave
Cvijeće iznad pakla triler je koji me obuzeo od prve stranice! Nakon uvoda u radnju i priče o staroj, zagonetnoj školi koja se poput zastrašujuće vizije uzdiže nad austrijskim seocetom, nisam mogla prestati čitati! I svako je poglavlje bilo sve bolje!
Već znate da obožavam legendama ovijene izolirane seoske zajednice – a ovdje baš to imamo u punom sjaju! Ilaria Tuti zaista je vješto splela zločine iz prošlosti i one iz sadašnjosti u vijenac jeze koji će se svidjeti svakom ljubitelju trilera.
„Netko će mi prije ili kasnije morati objasniti što je čudovište“, rekla je. „Zovemo ih tako, ali u međuvremenu i dalje gledamo … jer znamo da su baš kao i mi – ljudi. I to je ono što nas obuzima, što u njima prepoznajemo dio sebe.“ (str. 101.)
Budući da nema toga što mi se nije svidjelo i već osjećam da sam se navukla na ovaj serijal, Cvijeće iznad pakla svakako ću uvrstiti, uz roman Vrisak i tišina autorice Cory Anderson, na listu najboljih pročitanih knjiga u 2023. godini!
Cvijeće iznad pakla – bezbroj pluseva, ni jedan jedini minus
Hvalospjevi ovom romanu kreću za tri… dva… jedan…
Šalu na stranu, zadnjih nekoliko godina toliko čitam i imam osjećaj da već dugo nema ništa novo. Većina je trilera napisana na isti način, predvidivo i neoriginalno. Ponekad prije sredine pogodim krivca.
Ovdje to nije slučaj. Istina, shvatila sam tko je kriv malo prije detektivke Battaglia, ali vjerujem da je to baš tako i napisano. Ako pozorno pratimo niti koje se pred nama raspliću, naposljetku ćemo uhvatiti ubojicu. I mi čitatelji, i sama detektivka.
Osim toga, rijetki su romani koji, u zadnje vrijeme, u meni bude osjećaj da MORAM čitati. Bez obzira na posao, na jutro, na dnevne obveze. Posljednji mi se put to dogodilo dok sam čitala roman Kad zvijezde potamne autorice Paule McLain. Nije me napuštao osjećaj hitnje, osjećaj trnaca po tijelu koji se javlja isključivo kad se čita nešto prenapeto, predobro, nezaboravno!
Čitajući Cvijeće iznad pakla, opet sam se tako osjećala! Dok sam pratila postariju i podeblju detektivku s brojnim zdravstvenim problemima u potrazi za istinom, istinski sam uživala! Teresa Battaglia drugačija je od ostalih detektivki. Ona je prava, od krvi i mesa, s brojnim manama i skrivenim vrlinama. Obilježena ružnom, bolnom prošlošću i tajnom koja ju pritišće, gura nekako iz dana u dan bivajući briljantna u svom poslu, oštra prema novacima, pravedna prema kolegama. Nesvjesna toga koliko je cijenjena. Usamljena, tužna, mudra, voljena.
Pogledala se u oči kako bi se osjetila manje usamljenom… Bila je izgubljeno biće koje je nježno voljelo samo sebe – to su joj darovali dob i nesretni slučajevi – ali koje se nije moglo spasiti. Ne ovaj put, jer nije ovisilo o njoj. (str. 113.)
Ako tražite triler zbog kojeg ćete zaboraviti na sve osim čitanja – Cvijeće iznad pakla ono je što tražite!
Ostali naslovi ove autorice:
Ilaria Tuti živi u talijanskoj pokrajini Udine, a Cvijeće iznad pakla prvi je njezin roman o detektivki Teresi Battagliji. Prema njemu snimljena je i serija:
Sljedeći iz romani iz serijala, a koji još nisu prevedeni kod su Nimfa dormiente te Fiore di roccia.
Ako su samo upola dobri kao prvi dio, izuzetno se radujem prijevodima!
Gdje kupiti roman Cvijeće iznad pakla:
Ako inače volite mistične legende upletene u život suvremenih gradića, svakako bacite oko na trilogiju Šutnja bijeloga grada Eve Garcia Saenz de Urturi.
Osim toga, Cvijeće iznad pakla svojom vibrom, a i određenim motivima, podsjeća na Grimizne rijeke autora J. C. Grangea pa virnite u recenziju i tog romana, ako ga dosad niste čitali.