Knjiga Igra skrivača autora Sorena Sveistrupa izvrstan je psihološki triler u kojoj inteligentni ubojica koristi dječje brojalice koje asociraju na sigurnost, igru, zabavu i bezbrižno djetinjstvo, kao najavu zločina. Ovu morbidnu, gotovo privatnu uvrnutu igru pokušavaju shvatiti detektivka Naia Thulin i njezin kolega Mark Hess, koji su uvučeni u jezivu i iznimno složenu istragu.
Znaš kako se igra. Jedan od njih broji dok se ostali skrivaju, a onda onaj koji je brojio traži one koji su se sakrili. Uvijek koriste istu brojalicu. Jedan dva. Koka nosi jaja sva. I tako dalje. str. 383.
Brojalica
Radnja romana započinje na Valentinovo, kada samohrana majka počne primati anonimne, uznemirujuće SMS poruke. Poruke sadrže stihove stare dječje brojalice kojom započinje igra skrivača(“Jedan, dva, tri… “). Kada žena dobije poruku „pronađena“, gubi joj se svaki trag. Dok detektivi Naia Thulin i Mark Hess grozničavo tragaju za nestalima, istraga ih vodi duboko u prošlost.
Prošlost
Mlada djevojka Emma Holst pronađena je ubijena, a ubojica je ostao neotkriven. Za njezinu obitelj nikad više nije bilo mira. Detektivi Naia Thulin i Mark Hess otkrivaju da je prije smrti Emma prolazila kroz identičan teror kao i nove žrtve – brutalno uhođenje i primanje jezivih dječjih brojalica, što ih navodi na zaključak da je riječ o istom serijskom ubojici.
Kako ubojici nije bilo ni traga ni glasa, Emmina se obitelj polako raspala, ali njezina majka ne odustaje od traženja tragova.
Pokušao se sabrati. Pokušao se uvjeriti da će mu, čim se malo odmakne od tog događaja, sinuti neko drugo, manje uznemirujuće objašnjenje koje će imati savršenog smisla. str. 18.
Poveznica
Budući da su sve žrtve, uključujući Emmu, prije nestanka bile sustavno uhođene i ucijenjene, prvi sumnjivci su ljubomorni bivši muževi, partneri ili kolege s posla, ali koncept se ubrzo mijenja kada detektivi pronađu jednu značajnu poveznicu među žrtvama.
Dojam o djelu
Igra skrivača nastavlja se na odličan roman Čovjek od kestena(nisu povezani radnjom, samo likovima istražitelja). Roman je ostao na istoj razini kao i prethodni, s jednakom dozom napetosti, neizvjesnosti i misterije.
Priča je slojevita. Likova je mnogo, ali doneseni su uvjerljivo pa nije teško pratiti pročitano, pogotovo što knjiga ima znatan broj stranica (554). Napetost se gradi postupno sve do završnog krešenda na posljednjim stranicama, kada se sve raspliće. Ako ste i prije samog završetka složili kockice i pogodili negativca, to ne umanjuje zanimljivost samog romana.
Serijski ubojica uvijek je jedan korak ispred istražitelja koji nikako ne uspijevaju shvatiti motive ubojice.
Jeziva je činjenica da serijski ubojica najavljuje ubojstva šaljući poruke SMS putem mobilnog telefona, što nas upozorava koliko smo zapravo nezaštićeni u svijetu tehnologije kada predator može biti bilo tko, nama nepoznat.
Što ga to pokreće? Kakve veze ima dječja pjesmica?
Sve su to nepoznanice koje nam golicaju maštu. Istraga poprima potpuno novu, opasnu dimenziju kada tragovi počnu voditi prema jednoj davnoj tragediji. Ona je povezana sa slučajem koji je davno vodio Nain otac, dok je radio u policijskoj postaji kao istražitelj.
Tako vješto ispreplećući prošlost i sadašnjost, autor nam donosi roman koji je gotovo nemoguće ispustiti iz ruku. Moju je pažnju držao do samog kraja, unatoč opsežnosti.
Zbog jednog sitnog detalja, ova me knjiga malo podsjetila na knjigu Kći kralja močvarepa ako želite, pročitajte i taj osvrt na blogu.
Pod svjetlom mobitela prepoznala je boju i shvatila: mrlje od ulja nisu od ulja. str. 127.
O autoru
Danski scenarist i pisac Søren Sveistrup svjetsku je publiku osvojio kao autor kultne serije “The Killing”, a književni je uspjeh potvrdio romanom Čovjek od kestena koji je ubrzo adaptiran u Netflixovu seriju “Lutke od kestena”. Igra skrivača mračna je, inteligentna i iznimno uzbudljiva priča koja potvrđuje da Sveistrup i dalje pomiče granice suvremenog kriminalističkog romana.
Teško je ispričati priču, naročito kad ne dožive svi likovi iz nje sretan kraj. (str. 343.)
Moji prijatelji – Ona s morem
Louisa je tinejdžerica, najbolja sorta ljudskog bića. Dokaz toga vrlo je jednostavan: mala djeca tinejdžere smatraju najboljim ljudima, tinejdžeri tinejdžere smatraju najboljim ljudima, a jedini koji tinejdžere ne smatraju najboljim ljudima su odrasli. Uzrok je tome, jasno, taj što su odrasli najlošiji ljudi. (str. 9.)
Louisa se tako nađe u umjetničkoj galeriji kako bi si ispunila san. Želi uživo vidjeti sliku s razglednice koju čuva otkad je bila djevojčica. A na slici, na molu, sjede prijatelji i Louisi se čini da se smiju iz dubine duše. Običnim osobama, odraslima, to je samo slika mora. Doduše, izuzetno vrijedna slika, jedna od najvrjednijih i najskupljih na svijetu. Odrasli, dakako, žele vidjeti i posjedovati sliku radi prestiža. Louisa je previše siromašna da bi je posjedovala, ali vidjeti je želi iz čiste ljubavi.
Prije dvadeset pet godina i tijekom jednog potpuno drugačijeg djetinjstva bilo je to jedno veliko more. Sunce je sjalo, ljetu nije bilo konca, a preko beskrajne i bistre modre vode protezao se ribički mol na kraju kojeg su sjedila najbolja moguća ljudska bića. Bilo im je četrnaest, gotovo petnaest… I taj je trenutak postao ta slika. (str. 27.)
Uglavnom, jednu staru gospođu, nekoliko zaštitara i par limenki boje dalje, Louisa upoznaje najposebniju osobu u cijelom svom svijetu. Spletom ekstremno neobičnih okolnosti, Louisa dobiva i najposebniji dar u cijelom svom životu.
Taj je dar, najprije, vodi u jedan vlak, onda iz vlaka, a naposljetku i u potjeru za tim istim vlakom.
Do odredišta – a imajte na umu da Louisa ne zna gdje je odredište – ta jedva punoljetna djevojka upoznaje mnoštvo ljudi od kojih… eto… i nisu svi živi…
…a ponajviše je ljutit na smrt što ima tako dobar ukus. Što sebi uvijek najprije uzme one najbolje. (str. 112.)
Moji prijatelji – Louisa i Ted
Kako je Louisa upoznala Teda i tko je uopće Ted neka ostane tajna. Važno je da su se upoznali. Ted je sredovječni bivši učitelj i pomoći će Louisi, iako nevoljko, otkriti što više o omiljenoj joj slici. Kako je nastala? Tko je na njoj? Tko su ti prijatelji koji se tako sretno smiju na ljetnom suncu uz modro more, zauvijek ovjekovječeni na jednoj od najslavnijih slika na svijetu?
Jer umjetnost ti je krhka magija, baš kao i ljubav, i čovječanstvu je jedina obrana od smrti. To što stvaramo i slikamo i plešemo i zaljubljujemo se, to je naša pobuna protiv vječnosti. Sve lijepo je štit. (str. 407.)
Moji prijatelji roman je ispričan dvjema vremenskim linijama. Louisina je priča u sadašnjosti, ali Tedova nas vraća u prošlost, dvadeset i pet godina ranije kada upoznajemo tu predivnu djecu koja se sunčaju na molu. Čitamo o njihovim mladim životima koji su sve osim bezbrižni. Da nemaju jedni druge, ne bi imali ništa. Novca je bilo malo ili ga nije bilo. Ljubavi su najviše imali jedni od drugih. A nasilje… Nasilje im je bilo svakodnevica.
Nasilje nije genska bolest, nasilje je zaraza, prelazi s kože na kožu. Srce je ono koje se zarazi. (str. 320.)
Njihove nas priče ostavljaju bez daha i s gorkim okusom u ustima. Čitamo malo-pomalo jer Backman ne piše pričice koje se pročitaju u jedno popodne. Ono što nam on iznosi uzima se polako, previše tuge prebrzo bi nam slomilo srca. Ipak, u trenutcima dok brzo trepćemo želeći otjerati suze, osjećamo i toplinu. Prijateljstvo, ljubav, hrabrost i prkos. Sve je tu.
Neobična priča protkana temperom i emocijama
Roman Moji prijatelji prvenstveno je roman o prijateljstvu, kao što vidimo iz naslova. Isto tako, to je roman o umjetnosti. O nastanku One s morem, slike toliko lijepe da vam duša zatitra dok ju gledate.
Toliko mi je bilo žao djece sa slike, dok su još bili djeca. Sve ih je trebalo spasiti. Neke od roditelja, neke od samih sebe. Željela sam ući u roman i zaštititi ih, ponajviše onoga čime ime počinje na J. Strepila sam za njega do samoga kraja, iako nije glavni lik. A Backman… Čitavo nam vrijeme podmeće. Nagoviješta smrt, uporno. Netko je umro, znamo. Netko više nije tu. Tko? Moj omiljeni lik? Vaš omiljeni lik? Želimo saznati, listamo, čitamo (neki od nas gutaju suze, na primjer ja).
Kletva je ista za sve koji su voljeli nekoga tko je umro…; mislimo da se to nikad ne bi dogodilo samo da smo bili kraj svoje najdraže osobe cijeli dan, čitav dan. Nikad to ne prestane biti naša krivnja. (str. 233.)
Pročitala sam neke osvrte na roman Moji prijatelji i ljudi pišu da im je to jedna od najdražih njegovih knjiga. Meni će njegov Ove uvijek ostati broj jedan, a zatim i trilogija Medvedgrad. Premda se nisam toliko povezala ni s Louisom ni s Tedom, i Moji prijatelji ostat će mi u trajnom sjećanju kao jedan od romana toliko emotivnih da mjestimice nisam mogla disati. A slika… Slika je toliko lijepo opisana da gotovo osjetimo miris tempere (znam da su vodene boje u pitanju, ali meni je cijelo vrijeme na pameti bila tempera, možda zbog naslovnice).
Moji prijatelji vjerojatno će mi ostati jedna od najljepših knjiga pročitanih ove godine.
A tek je veljača…
Ostali naslovi ovoga autora
Fredrik Backman mladi je (1981.) švedski kolumnist, bloger i pisac. Njegovi su romani objavljeni diljem svijeta, na više od dvadeset i pet svjetskih jezika!
Mislim da rijetko koji čitatelj Backmana voli ovoliko koliko ga ja volim. Bila je to ljubav na prvo čitanje i mislim da će biti jedna od onih rijetkih stvari koje vas prate cijeli život – vječna ljubav. Sve je počelo čitanjem Ovea i nastavilo se svim ovim navedenim romanima.
Dan po dan, mjesec po mjesec, ispratili smo još jednu čitalačku godinu. Susreli smo se s poznatim, već provjerenim autorima, ali i upoznali neke potpuno nove, nama nepoznate, intrigantne autore. Knjige koje smo čitali u prethodnoj godini slučajno ili namjerno, odmakle su se od opuštenijih tema, toplih i sigurnih okruženja i raspleta koji obećavaju happy end. Dapače, autori koje smo čitali svojom su iskrenošću i literarnom hrabrošću donijeli novo iskustvo doživljaja knjige. Ponosne smo što se u ovih naših TOP 10 knjiga u 2025. godini našlo i dvoje hrvatskih autora.
Počet ćemo s autoricom kojoj je sve što napiše vrlo dobro ili izvrsno! Budući da se nismo mogle dogovoriti oko toga koji od navedena dva naslova uvrstiti na ovaj popis, uvrstile smo oba.
Sigurna kuća toliko je važan roman da o njemu neprestano treba govoriti i stalno ga preporučivati. Priča je klasična, stara koliko i ljudi. Ali – ovdje imamo jedan neobičan, dramatičan plot-twist. Nije muž taj koji je ubio ženu. Ovdje je žena ubila muža. LAda Lončar nalazi se u kaznionici i priča nam svoju priču. Govori nam o podmuklom zlostavljanju koje je trpjela godinama, sve dok nešto u njoj nije puklo. Sigurna kuća trebala bi biti obavezna lektira, a ako ne u školi, onda makar u životu. Žene moraju znati što NIJE ljubav. Muškarci moraju znati što NIJE ljubav. Društvo mora znati da onaj tko pozdravi na stubištu nije bezgrešan. Svi mi imamo tajne. Samo nečije uništavaju ne onoga tko ih nosi, nego onoga na kome se lome.
Knjiga 365 rečenicatoliko me dotakla da sam danima plakala… Sastoji se, kao što naslov kaže, od 365 rečenica – svaki dan napisana je jedna. One su zbir autoričinih životnih iskustava, a toliko su dirljive, emotivne, bogate i nezaboravne. U njima se svi možemo prepoznati, možemo i doista osjetiti. Nisam mogla odoljeti uvrštavanju ove divne zbirke u top 10 pročitanih u 2025. godini!
Na svojoj si se koži uvjerila kako ništa, ali baš ništa, toj sudbini nije sveto. str. 151.
Roman Majmunovo okomozaik je sastavljen od djelića koji na kraju čine gadnu, ali veličanstvenu sliku! Toliko me oduševio da sam ga nakon čitanja i sanjala, a atmosfera koja se prelijeva sa stranice u stranicu toliko je teška, gusta i konačna da će vam se zavrtjeti u glavi. Sve se događa u bliskoj budućnosti, toliko bliskoj da na trenutke osjećamo da je već tu. Ljudi su otuđeni, razlike između bogatih i siromašnih ogromne su, priroda je uništena, zrak je zagađen… A kad dođete do kraja… Bože… Evo, ne znam što bih vam rekla o kraju. Toliko je efektan da sam čitala, u nevjerici vrtjela glavom, vraćala se unatrag, čitala opet, otvarala usta poput ribe na suhom… Nakon ovog romana treba vam odmor, ali nema wellnessa koji bi vam izbacio iz glave sliku iz majmunovog oka!
Ne mogu dovoljno ishvaliti ovakvu vrstu književnosti!
Za Backmanove Pobjednike još nisam objavila osvrt, ali to nije i ne može biti razlog njihova neuvrštavanja na ovu listu! Trilogija Medvedgrad jedna je od najboljih trilogija koje sam ikada pročitala! Sva su tri dijela podjednako savršena, i premda je ovaj zadnji bucko od 660 stranica, uživala sam u svakoj. Isplakala sam se kao rijetko kad. Romani su toliko nabijeni emocijama, a stil pisanja… Bože, Backmanove rečenice teku kao rijeka i ulijevaju vam se ravno u srce. Ako bih se ikad bavila pisanjem, pisala bih baš ovako! Toliko je života u njegovim riječima, a likovi su međusobno povezani kao korijenje stabala neke stoljetne šume.
Neke nas knjige doista prate vječno, a ovo je jedna od njih.
Otok morskih žena toliko je divan da ću ga svima preporučivati, valjda dok sam živa. Definitivno se nalazi na mojoj listi najdražih romana ikad*, ali vjerujte mi, kad sam tek počela čitati, nisam mislila da će se na njoj naći. Isprva mi je bilo dosta teško pohvatati imena i sve te izraze otoka Jejua. To sam savladala, ali onda mi se priča učinila nekako obična. Isprva me nije vukla (znate onaj osjećaj kad vas priča vuče?). Ali bila sam uporna. Znala sam da roman koji toliko ljudi voli mora u sebi imati nešto posebno. I doista ima. Odjednom, našla sam se uronjena u živote likova onako kako su haenyeo uronjene u more. Na pojedinim stranicama nisam mogla disati… A na kraju, kad se sve niti raspletu… Gomila se različitih osjećaja kovitlala u meni. Nisam mogla prihvatiti da je sve gotovo…
Ako još niste, svakako pročitajte Otok morskih žena. Nikad ga nećete zaboraviti, ostat će zauvijek s vama.
Kakav bi ovo bio popis pročitanih romana u 2025. godini da na njemu bar netko nekoga krvnički ne ubije? A tko ubija bolje od moje omiljene autorice Karin Slaughter?
Lažni svjedokroman je koji sam progutala u svega par večeri i nikako ga nisam mogla prestati čitati. Radnja je toliko zanimljiva i toliko užasna u isto vrijeme (klasična Slaughter, tko zna na što mislim, zna). Sadašnjost i prošlost neraskidivo su povezane u gadno klupko još gadnijih zločina. Iako ima gotovo petsto stranica, ovo je jedan od onih romana koji se čitaju brzo, lako i napeto, tako da su sva osjetila uključena. Ako ne volite (detaljne) opise nasilja (fizičkog, psihičkog, seksualnog), onda ovo možda i nije roman za vas. Ali, ako želite pročitati trilerčinu koja će vam se uvući u misli i koja vas neće puštati iz stiska dok ne pročitate zadnju stranicu, a onda će vas držati još malo, čisto da vam se bolje ureže u kosti, Lažni svjedok štivo je za vas.
Brutalan, snažan i bolan kao šaka u lice. I jednako tako ostavlja trag.
Ah, Žuta! Roman oko kojeg se lome koplja u knjiškoj zajednici po bespućima društvenih mreža… Neki ga mrze, neki ga nisu uspjeli pročitati do kraja. A neki, poput mene, uživali su od početka do kraja! Roman Žuta toliko mi se svidio da ga nisam ispuštala iz ruke! Pročitala sam ga u svega dva dana i na kraju mi je bilo žao što sam već gotova. Priča je toliko slojevita i mogla bih vam o njoj napisati i više tisuća riječi, ali ne želim biti dosadna i naporna pa evo, svega stotinjak i gotovo. Čitala sam ga u ljetno vrijeme, na plaži, i nakon svakog poglavlja pogledala bih muža (koji je čitao Zagora; zar nismo prava čitateljska obitelj?) i rekla mu: Ova je knjiga tako jeb*** dobra!
Roman Oni koje nitko ne posjećuje sentimentalno je putovanje duše u kojem Valérie Perrin opisuje posljedice ljubavi koja se nije mogla realizirati, žal za tom neostvarenom ljubavi na jedan snažan, stoički način i vraćanje u prošlost kako bi se još jednom proživjela. Roman se sastoji od dvije nepovezane, ali jednako tragične priče. Kad pročitate ovu knjigu, zatvorite ju i ostanite u tišini neko vrijeme, kontemplirajući i lagano snatreći. Tako sam barem ja. Može li se uopće išta drugo reći doli: Koja knjiga!
Već me se roman Svježa voda za cvijeće jako dojmio, ali čini mi se da mi je ovaj roman još i draži!
Voda pamti. Ljudi su ti koji zaboravljaju. Ovo su rečenice u kojima je sažeta radnja knjige I nebom teku rijeke. Voda kao globalna povezanost među narodima, različitim svjetonazorima, prilikama, okolnostima i životima, vodi nas različitim putevima nekoliko zapanjujućih priča povezanih jednom običnom kapljicom vode. Autorica, prateći malu kapljicu koja meandrira stoljećima, povezuje različita vremenska razdoblja i likove. Poveznica triju glavnih likova u knjizi s jednim od najranijih ikad pronađenih književnih djela, Epom o Gilgamešu, toliko je maestralno napravljena da čitajući roman shvaćate kako su upravo oni rubni, obespravljeni i marginalizirani likovi glavni nositelji sjećanja koje prenosi voda.
Knjiga koja me možda najviše onako ljudski, bolno, i intimno takla u 2025. godini je Tužni tigar.
Tužni tigar autobiografski je zapis francuske književnice Neige Sinno. Ona je odlučila napisati bolne, najintimnije trenutke svog odrastanja, kada je u dobi od sedam do dvanaest-trinaest godina bila sustavno seksualno zlostavljana od strane svog očuha. Kad se netko ovako ogoli, kako je to učinila autorica Tužnog tigra Neige Sinno, te pred noge čitatelja doslovno baci ovakvu jednu knjigu otkrivši najemotivnije, najranjivije i najstrašnije trenutke svojih mladih godina, ne možete osjećati ništa nego duboko poštovanje.
Ovo je roman o krivnji. I to ne bilo kakvoj, već onoj iskonskoj, koja izjeda čovjeka, ne da mu mira, ne da mu spavati, progoni ga svake minute njegova života. I koliko je god ta krivnja stjecajem okolnosti kolektivna, toliko je i osobna, individualna.
U blizini Trogira more izbacuje tijelo nepoznatog utopljenika. Slučaj privlači pozornost netom umirovljenog novinara, Gorana Najeva. Na nagovor stare prijateljice, Goran odluči istražiti okolnosti događaja koje su dovele do pronalaska nepoznatog utopljenika. Identitet utopljenika vodi ga u različite krajeve Hrvatske te Bosne i Hercegovine, razotkrivajući duboko zakopane tajne povezane s ratnom prošlošću.
Usta puna mora dokazuju da prešućene činjenice i zločini kad-tad isplivaju na svjetlo dana jer spokoj nije opcija ondje gdje grižnja savjesti vlada, a krivnja izjeda.
Top 10 za kraj
Ovaj presjek Top 10 knjiga u 2025. mogao je biti puno dulji, ali negdje smo se morali zaustaviti. Pročitane u 2025. godini, ovih deset ljepotica one su koje smo najbolje zapamtile, koje su nam se “urezale u kosti” potaknuvši bujicu osjećaja… Od nostalgije, empatije, ganuća do suza i beskrajnog poštovanja prema ovim autorima.
Ako vas ovaj naš popis potakne da pročitate samo jednu knjigu koju smo stavili na njega, naša je misija izvršena.
Dok sam čitala ovu knjigu, po glavi su mi se stalno motale dvije stvari. Jedna je pitanje: je li SAD zemlja u kojoj najviše ljudi u svijetu legalno posjeduje oružje, zbog vrlo liberalnih zakona? I drugo: Jesu li iste te Sjedinjene Američke Države zemlja u kojoj ima najviše usamljenih ljudi na svijetu, unatoč gradovima koji vrve od ljudi?
Vučji sat bavi se upravo tim temama. Priča je to o usamljenosti koja dolazi kao posljedica traume koja nastaje kada izgubiš nekog za koga si bio siguran da će čitav život provesti uz tebe. I to nije bila samo nada, već čvrsto uvjerenje. Kad se dogodi taj gubitak, otvara se rana u čijem je središtu ništavilo, nedostatak pripadnosti nekome i negdje, a oružje je dostupno svugdje oko tebe.
Diler oružja
Dante je kriminalac koji se bavi preprodajom oružja pod krinkom voditelja kvartovskog dućana. Jednog ga dana po život opasno rani snajperist s jedne od susjednih zgrada. Nakon što nekoliko dana kasnije bude ustrijeljen poznati političar koji podržava zakon o dozvoli oružja građanima, policiji je jasno da imaju posla s nekim tko želi osvetu.
Policija angažira doušnike kako bi ušla u trag serijskom ubojici. Sve upućuje na bivšeg pripadnika bande koji se odmetnuo, nadimka Vuk. Ali njemu se davno izgubio trag.
Što je sloboda? Imati oružje za ubijanje ljudi, jer ga možda ima i tvoj susjed? Ili je sloboda nemati oružje, jer možeš biti siguran da ga nema ni on? str. 228.
Bob Oz
Glavni inspektor neprilagođeni je i buntovni detektiv Bob Oz, koji započinje istragu zajedno s crnom kolegicom Kay Myers. Bob je usamljen i depresivan nakon prekida dugogodišnje veze i sklon izazivati kavgu. To neuspijevanje kontrole bijesa košta ga suspenzije, ali Bob ne odustaje od slučaja pa makar ga vodio inkognito. Jedini trag misterioznog Vuka Boba vodi u radionicu gdje se prepariraju životinje. Bob se nada da će se ubojica prije ili kasnije tamo pojaviti.
Sad moram ući u policajčevu glavu. Pokušavam zamisliti kako je to izgledalo, što je rečeno i učinjeno unutra tog jutra prije šest godina. str. 22.
Pitanje koje me muči jest je li ga sama usamljenost mogla natjerati da poželi osvetu. str. 281.
Dojam o djelu Vučji sat
Nesbo baš voli neprilagođene i pomalo asocijalne detektive. Harry Hole bio je alkoholičar koji je pićem odagnao tugu, dok je Bob Oz usamljeni depresivac sklon tuči i vezama za jednu noć. Oba su savršeno nesavršena i zapamtljiva pa je jasno da Nesbo ne mijenja svoju dobitnu kombinaciju što se tiče glavnog lika.
Što se tiče samog romana, to je druga priča. Prva trećina knjige prilično je konfuzna i malo ju je teže pratiti jer ima vremenskih skokova na koje se morate navikavati. Nesbo uvodi ulogu pripovjedača koja je po meni višak samoj knjizi jer je detektiv Bob Oz toliko živopisan da je dovoljno da čitatelj slijedi samo njega, bez dodatnog tumača događaja. Ovako, prva trećina knjige ispala je konfuzna i djelomično nejasna. I kad sam već razmišljala da odustanem, radnja naglo dobiva zamah i počinje ubrzavati. Nakon toga knjiga postaje stvarno zanimljiva i drži vašu pažnju.
Vučji sat (u izvorniku Minessota) preslika je današnje Amerike. Kvartovske bande, legalizacija i prevelika dostupnost oružja svim dobnim skupinama, korumpiranost policije i beskrupuloznost političara prikazana je vrlo jasno očima jednog krimića. I premda je krimić što se tiče radnje prosječan, a Nesbo je do sada imao mnogo boljih romana, sama poruka koju roman nosi i društvena pitanja koja otvara, nemjerljivo su iznad vrijednosti same knjige.
Uz sve to, Nesbo je iznio jedan gorući problem koji nije samo problem Amerikanaca, a to je osobna, društvena i međugeneracijska usamljenost. Njome su u jednakoj mjeri pogođeni i pozitivci i negativci u knjizi. U tome je sličnost između inspektora i ubojice. Na opće zaprepaštenje, inspektor otkriva da ga ubojica podsjeća na njega samog.
U sociološkom smislu, ovaj je roman analiza i odlična preslika modernog zapadnjačkog društva. U književnom smislu, to je solidan krimić.
Pouka je jasna po onoj narodnoj: Tko se mača laća, od mača i pogiba.
Pročitajte Nesboa, vrijedi.
Ostali njegovi naslovi za koje sam pisala osvrt su sljedeći:
Jo Nesbø (1960.) norveški je pisac, glazbenik, bivši ekonomist i novinar. Od 2014. godine, u Norveškoj je prodano više od 3 milijuna primjeraka njegovih romana, a djela su mu prevedena na više od 40 svjetskih jezika.
Riley Sager ovom se knjigom vraća u velikom stilu. Jedina preostala napeta je gotička priča smještena u dva vremenska razdoblja ( 1929. i 1983.). Radnja je prepuna obrata i jezivih priča, a atmosferičnosti romana dodatno pridonosi i mjesto događanja. To je stara vila smještena na klisuri uz more koja se svakim danom sve više naginje i vrlo polako, ali sigurno klizi prema provaliji.
1929.
Davne 1929. mlada Lenora osumnjičena je da je ubila roditelje i sestru Virginiu u njihovoj prostranoj vili koja je izgrađena na litici s pogledom na Atlantski ocean. Dokaza da je ona ubojica nije bilo, ali mještani su uvjereni da se nekažnjeno izvukla bez osude za zločine. Ni sama Lenora o tome nikada nije progovorila. Štoviše, otada nije uopće kročila van iz velebnog zdanja u kojem se dogodio masakr.
1983.
Prošle su pedeset i četiri godine. Lenora je ostarjela, sada je nemoćna, gotovo posve nepokretna i nijema nakon niza moždanih udara. Posredstvom agencije u kuću dolazi Kit, mlada njegovateljica poslana u obitelj gotovo po kazni zbog sumnje da je pomogla eutanizirati vlastitu majku. Kit se postepeno zbližava s Lenorom koja komunicira samo putem starog pisaćeg stroja. Jedne večeri Lenora na pisaćem stroju natipka riječi „Želim ti sve ispričati.“
Želim ti sve ispričati. str. 364.
Lenorina ispovijed
Lenora počinje tipkati svoju životnu priču, iznoseći sve detalje koji vode do istine o tome što se zapravo dogodilo te kobne noći. Kit polagano saznaje činjenice koji su prethodile užasnim događajima prije pedeset četiri godine. Lenora joj ih daje na kapaljku i samo onoliko koliko ona to želi. U međuvremenu, Kit saznaje da je prethodna njegovateljica nestala, a stara vila svakim danom sve više i više klizi prema provaliji..
Bol me nakratko propara. Poput noža koji mi prodire u rebra. To je čežnja, postane mi jasno. Čežnja za životom koji nisam proživjela-i nikad ga neću proživjeti. str. 75.
Dojam o djelu Jedina preostala
Neriješena ubojstva u prošlosti, njegovateljica koja je nestala, kvalitetno ukleta stara vila i starica koja sve zna, ali ne govori, odličan su mamac za čitatelje u romanu Jedina preostala.
Obično su priče smještene u ukletim velebnim prostorima idealna pozornica za misterij. Tako je roman već samim smještanjem u prostor dao naslutiti zlokobnost same priče.
Sadržaj je dovoljno intrigantan da ne daje pustiti knjigu iz ruku tijekom čitanja. Stalna napetost, jeziva atmosfera i neočekivani obrati (kojih je po mom sudu bilo bar za jedan previše) vode nas do istine o tome što se zapravo dogodilo te kobne noći.
Likovi
Lik oko kojeg se vrti cijela priča je Lenora. Ona je nemoćna, oslabljena nizom moždanih udara. Prikovana je za invalidska kolica, sposobna koristiti samo lijevu ruku i bez mogućnosti govorenja.
Osim nijeme i nepokretne starice Lenore koja nam na svoj način priča priču, glavni je lik svakako mlada njegovateljica Kit McDeere, čija je obiteljska pozadina vrlo teška. Nakon optužbi da je pomogla teško bolesno majci da dostojanstveno umre, otac je izbjegava, a agencija joj daje samo one poslove koje nitko ne želi. Kit odbija Lenorina reputacija i krutost osoblja, ali kad malo zagrebe u priču, saznaje da se nešto čudno događa u ukletoj vili. Posljednja njegovateljica netragom je nestala, a Lenora pokazuje spremnost da stare tajne malo po malo otkrije svijetu.
Osim Lenore i Kit, tu je još mnoštvo zanimljivih likova, od stroge domaćice (kako i priliči u gotičkom romanu, žena je poput gospođe Danvers u Rebecci) do lokalnih momaka zaposlenih u samoj vili. Svi oni imaju značajnu ulogu u romanu.
Sagerova knjiga lagano klizi u more poput same vile u kojoj se radnja događa. Najprije polako, a zatim sve brže i brže, radnja se događa naglavačke kao da sami propadate niz liticu i ne znate hoćete li se dočekati na glavu, noge ili ste potpuno izgubljeni. Sve je potpuno uvrnuto, i sama Lenora ukazuje nam na tu činjenicu riječima:
Žao m je, nisam ona za koju me smatraju. str. 367.
Ako vas zanima ovaj autor, evo još jedne preporuke:
Riley Sager pseudonim je bivšeg novinara, urednika i grafičkog dizajnera koji je prethodno misterije objavio pod svojim pravim imenom. Autor s punim radnim vrijemenom, Rileyjev prvi triler, Final Girls, bio je nacionalni i međunarodni bestseler koji je prodan na 25 jezika. Rođen je u Pennsylvaniji, a sada živi u Princetonu, New Jersey.
Je li ova književna fikcija moguća, pitate se nakon pročitane knjige Johna Marrsa U ime braka. S obzirom na sve veći utjecaj umjetne inteligencije na našu svakodnevicu, sama me pomisao, moram priznati, užasnula. Pitanje svih pitanja: koliki bi postotak nekog stanovništva pristao živjeti po uvjetima napredne tehnologije koja ih nadzire, u zamjenu za lagodan život, određene beneficije, prednosti kod zapošljavanja, zdravstvenu njegu, školovanje djece, stanovanje i život bez poreza?
U ime braka prilično je pametno napisan roman. Roman koji opominje, koji na trenutke izaziva nelagodu i želju za bijegom u malu ruralnu sredinu bez ikakve tehnologije u blizini. Nakon romana Onaj pravi i Putnici, psihološki triler U ime braka još je jedan Marrsov uznemirujući triler.
Zakon o braku
Vlada u Velikoj Britaniji donosi zakon o braku kako bi vjenčanim parovima pružila ogromnu korist, dok su nevjenčani parovi, samci, udovci i razvedeni, opterećeni višim porezima, skupim hipotekama i ograničenim javnim sredstvima. Ako imate teškoće ili nesuglasice u braku, odmah vam dolazi bračni savjetnik koji će utvrditi u kojoj je fazi vaš brak i treba li mu popravak od strane države, ali zauzvrat, dok ste u braku, imate razne beneficije. Jedina je caka: gleda vas i sluša – kamera.
Oboje smo se obvezali Zakonu o braku, ne samo ti, podsjetila ga je June. Nismo imali drugog izbora, morali smo si osigurati budućnost. str. 65.
Parovi
U knjizi pratimo život četiriju bračnih parova koji su pristali na to da država ima uvid u njihovu privatnost u zamjenu za lagodniji život. Pratimo influencericu Roxi koja se hrani time što joj raste broj pratitelja i supruga od kojeg se postupno udaljuje. Tu su i stariji par Arthur i June koji pokušavaju sakriti Juninu bolest od državnih institucija. Sljedeći par su Anthony, koji radi tajni posao za Vladu vezan uz prisluškivanje i umjetnu inteligenciju, i Jade sa sinom koji ima ADHD. I na kraju, pratimo i homoseksualni par Lucu i Nou. Upoznajemo i njihovog nadglednika Jeffreya koji je u najmanju ruku problematičan i iskompleksiran lik.
Sve u svemu, velika šarada likova koji nisu u potpunosti oduševljeni potpisanim ugovorom s vladom. Počinju prva neslaganja, a uskoro i jači otpori od kojih jedan pravac preraste u pravi pokret otpora. Pokret Sloboda za sve zagovara potpuno vraćanje na situaciju otprije nadzora.
Tvoji profili na društvenim mrežama čine te onim tko jesi baš kao i odjeća koju nosiš, barovi u koje izlaziš, glazba koju slušaš, auto koji voziš ili marke tvoje odjeće. str. 54.
Dojam o djelu
U ime braka psihološki je triler s elementima distopije. Čitate ga brzo, bez obzira na znatan broj likova koje morate zapamtiti. Parovi koji su u središtu ove knjige postepeno otkrivaju probleme u vezama kada je Vlada ta koja određuje pravila življenja.
Sama pomisao da bi u nekoj bližoj ili daljoj budućnosti umjetna inteligencija preuzela upravljanje svim sferama našeg života izaziva nelagodu i uznemiruje nas. Ali takvo što zapravo nije nemoguće. Ovu ne tako nemoguću perspektivu Marrs je opisao na inteligentan i u nekim dijelovima zastrašujući način.
Priču pratimo opisanim životima četiriju obitelji, glavnih i nekoliko sporednih likova i uloga unutar svake obitelji. Svaka obitelj sretna je i nesretna na svoj način, a ono što im je zajedničko, osim uredbi Vlade, jest pretjerana upotreba društvenih medija i ovisnost o njima, bilo da su glavni akteri kao vlogerica Roxi ili su samo ciljana skupina koju ti uređaji prate. Pritisak da budete savršeni i sveprisutni akteri na društvenim mrežama postaje sve veći i veći i polako se prenosi na odnose u brakovima i svakodnevnim životima ljudi, mijenjajući njihova mišljenja, stavove i uvjerenja.
Grupa koja djeluje kao pokret otpora vraća vam nadu da u ovoj civilizaciji (u romanu) nije sve izgubljeno. Uvijek će biti ljudi koji će misliti drugačije od sustava, ljudi koji se neće bojati izreći svoje misli i koji će se usprotiviti tehnokratskom načinu kojim država želi kontrolirati pojedinca. Svjesna sam da je U ime braka fikcija, ali poruka koju John Marrs šalje vrlo je jasna.
Od mene preporuka za ovu knjigu!
O autoru
John Marrs britanski je autor poznat po svojim psihološkim trilerima i romanima znanstvene fantastike. Prije nego što se potpuno posvetio pisanju, radio je dugo godina kao novinar. Marrs je postao poznat po svojim napetim i uzbudljivim pričama, od kojih su najpoznatiji romani “The One”, “The Passengers”, “The Good Samaritan” i “What Lies Between Us”. Njegova djela često istražuju teme identiteta, moralnih dilema i utjecaja tehnologije na društvo. U ime braka svojom napetošću i zanimljivošću nimalo ne zaostaje za drugim njegovim romanima. John Marrs živi u Northamptonu u Engleskoj.
Ovisnost je poput Jokera. Želi vidjeti svijet kako gori. (str. 137.)
Početak
Hej, zovem se Matthew, ali vi me možda poznajete pod drugim imenom. Prijatelji me zovu Matty. I trebao bih biti mrtav. (str. 13.)
Planetarno popularan i jedan od meni najdražih glumaca, Matthew Perry, umro je u svom domu 28. listopada 2023. godine. Malo je reći da sam bila šokirana i beskrajno, beskrajno tužna.
Pričalo se o predoziranju, čak i samoubojstvu, o različitim kombinacijama lijekova koje njegovo tijelo više nije moglo izdržati… Što je istina – vjerojatno nikad nećemo znati, no meni ona nije toliko bitna. Ostajem u čvrstom uvjerenju da se ovaj šarmantni šaljivac uspio riješiti ovisnosti i da mu se smrt prišuljala, točno onda kada je nije očekivao.
Vrlo brzo nakon tužne vijesti o odlasku voljenog Chandlera, objavljeni su njegovi memoari koje sam naprosto morala imati. Kupila sam ih u preprodaji, ali nekako su čekali, strpljivo stajali na polici dok nije došlo pravo vrijeme.
Stišali su se dojmovi oko Perryjeve smrti, potisnula sam nepovoljne osvrte na njegovu autobiografiju i bacila se na čitanje.
Dječak
Matthew Perry u svojoj nam autobiografiji, na duhovit, ali ranjiv način pripovijeda o svom životu od najranije dobi pa do onoga što su, čini se, bile njegove posljednje godine. Čim sam počela čitati steglo me oko srca… Znate ono kad se netko toliko trudi biti smiješan kako bi prikrio strah, usamljenost i još koješta loše? E, točno sam to osjetila u velikom broju Mattyjevih rečenica.
…to je strah od samog sebe; strah od vlastitih misli; strah da će me um prisiliti da posegnem za drogama, kao što je to učinio već toliko puta. Moj um želi me ubiti i ja sam svjestan toga. (str. 14.)
Njegovo djetinjstvo obilježila je razdvojenost njegovih roditelja. Prelijepa majka, očiju prilijepljenih za sebe kud god je prošla. Zbog nje se, kaže, uvijek zaljubljivao u najljepše žene. Otac, glumac, model, poznata ličnost. Isprva dalek, kasnije pomalo zavidan sinu na uspjehu.
Gledao sam kako mi otac pije šest votka s tonikom i vodi savršeno funkcionalan život pa sam smatrao da je to moguće. Smatrao sam da ću ii ja to moći. No nešto je čučalo u mojim sjenama i mojim genima, kao jeziva stvar u mraku, nešto što sam ja imao, a moj otac nije… Alkoholizam, ovisnost, zovite to kako želite, ja to zovem velika užasna stvar. (str. 53.)
Prijatelji…
Nakon selidbe iz Kanade, gdje je proveo djetinjstvo samo s majkom, seli se u L.A. k ocu. Svjestan je da L.A. nudi više mogućnosti za ispunjenje njegove najveće želje – postat će slavan jer slavni ljudi sve mogu i sve im se oprašta!
Svi su se elementi spojili u urnebesno smiješnu, koherentnu, moćnu cjelinu. I svi smo to znali. Serija će uspjeti i svima će zauvijek promijeniti živote. … Bilo je to sve što sam vjerovao da želim. Prijatelji poput nas ispunit će sve moje praznine. … Bit ću toliko slavan da će se sva bol koju sam nosio sa sobom otopiti poput snijega na suncu… (str. 97.)
Nakon nekoliko manjih uloga, napokon mu se osmjehnula sreća. Dobio je ulogu u seriji radnog naziva Prijatelji poput nas. Ona će postati jedan od najpoznatijih, najzabavnijih, najvoljenijih, najuspješnijih i sve ostalo naj sit-comova na svijetu – Prijatelji.
…nisam samo mislio da bih mogao glumiti Chandlera, ja sam bio Chandler. (str. 82.)
I dan-danas, milijuni ljudi provode svoje vrijeme pred ekranima gledajući zgode i nezgode šestero mladih, lijepih, duhovitih ljudi koji vraćaju vjeru u ljubav i sretan kraj.
Matthew Perry taj sretan kraj, nažalost, nije dočekao.
…ljubavnici…
Njegov ljubavni život nije nepoznanica. Vjerujem da svi znamo za vezu s tada najljepšom ženom svijeta, Juliom Roberts. Hodao je i s Yasmine Bleeth, zgodnom spasiteljicom iz serije Baywatch. (Ako ste obožavatelji serije, sjetit ćete se odmah kako je i Chandler bio lud za tom ljepoticom koja skakuće po plaži u crvenom kupaćem kostimu.)
Iz memoara saznajemo i za brojne druge veze. Neke je žene volio, neke su voljele njega, no svima je zajedničko jedno – nisu uspjeli.
…kad dobijem nekoga, moram ga ostaviti prije nego taj netko ostavi mene jer nisam dovoljno dobar i uskoro ću biti razotkriven, ali kad netko koga ja želim ne odabere mene, to samo dokazuje da nisam dovoljan i da su me razotkrili. Pismo – oni pobjeđuju, glava – ja gubim. (str. 127.)
Panično strahujući od odbijanja i napuštanja, bježao je od ljubavi. Tek nam je sada priznao da je više od svega želio ono što želi i većina… Suprugu, djecu, dom…
Bila je to jedna od rijetkih želja koju nije ostvario.
Ispriječila mu se velika užasna stvar. Ovisnost.
…i velika užasna stvar
Priznaje da je s prekomjernim alkoholom počeo još kao tinejdžer. Ostali to prerastu, on je, kako kaže, u sebi nosio neki gen za ovisnost. Uz alkohol se osjećao boljim. Osjećao se dovoljnim.
Alkohol mi je bio najbolji prijatelj jer nikada nije htio pričati o sebi. Jednostavno je uvijek bio uz mene… Ublažio mi je puno boli… Od alkohola su filmovi bili bolji, pjesme su bile bolje, ja sam bio bolji. (str. 71.)
Nema što nije isprobao, kaže. Alkohol, tablete. Tablete, alkohol. Tablete koje mu pomažu da se skine s drugih tableta. I tako ukrug.
Jedan od najdražih i najgorih citata koji upravo to opisuje jest ovaj:
Možete pratiti putanju moje ovisnosti ako gledate moju težinu iz sezone u sezonu – kad imam višak kilograma, u pitanju je alkohol. Kad sam mršav, u pitanju su tablete. Kad imam kozju bradicu, onda je u pitanju puno tableta. (str. 123.)
Nakon što sam ovo saznala, a to je bilo dosta prije čitanja Mattyjevih memoara, nikad više Prijatelje nisam gledala istim očima.
A onda, zdravlje mu je postalo toliko loše da je pao u višednevnu komu. Prema liječničkim prognozama, trebao je umrijeti. Ali nije, izvukao se. Iako cijelo vrijeme vjeruje u Boga, njegova se vjera tada učvršćuje. Shvaća da je pošteđen jer ima svrhu. Pomoći drugima da se izvuku iz pakla ovisnosti.
Kad me ljudi zamole da im pomognem u odvikavanju od alkohola, a ja to prihvatim i pritom promatram kako im se polako vraća sjaj u oči – u tome vidim Boga. (str. 195.)
Tako završavaju Perryjevi memoari. S nadom i vjerom u bolje, zdravije, svrhovitije sutra. Nama, nakon svega što se dogodilo, ostaje gorak okus u ustima.
Velika užasna stvar naposljetku ga je sustigla i progutala.
Naposljetku
Što reći na kraju svega? Mogu li vam uopće preporučiti nešto što nije fikcija i čiji dojam ovisi o vama samima, o tome tko ste i što ste sve proživjeli…
Ne znam pa, evo ovako…
Matthew Perry nije pisac, unatoč tome što se bavio pisanjem kazališnih komada. Vidi se to u nekim nelogičnostima i nedosljednosti radnje. Rečenice nisu literarno izbrušene, no ni ne trebaju biti. Htio nam se predstaviti, ostaviti još nešto, osim Chandlera, iza sebe. Ocjenjujem da je u tome uspio. Njegova mi priča nije bila dosadna. Bila mi je gorka. Tužna. Samotna.
Iz memoara se vidi koliko je ovisnost gospodarila njegovim životom, koliko je konzumirala i uništavala sve što je bilo dobro i sve što mu je bilo važno. Djetinje traume nije uspio zaliječiti na funkcionalan način. Odao se užicima koji su ga nakratko činili sretnim i manje usamljenim. Na trenutak bi zaboravio koliko se malo voli i cijeni…
Prijatelji, ljubavnici i velika užasna stvar bili su mi jako emotivni. Bilo mi je jako žao otkriti da je najduhovitiji lik televizije zapravo izmučen i usamljen čovjek. Memoari završavaju optimizmom i nadom. Nadam se da je ovaj veliki zabavljač doista zadnje godine proveo miran, sretan i s osjećajem svrhe. Da je uspio održati zdravlje. I nadam da je, naposljetku, znao koliko je voljen.
Ostali naslovi ovog autora:
Matthew Langford Perry (1969.-2023.) bio je kanadsko-američki glumac, izvršni producent i dramski pisac. Planetarnu je popularnost i slavu stekao ulogom zafrkanta Chandlera u jednom od najvoljenijih sit-coma na svijetu, Prijateljima. Gotovo cijeli svoj odrasli život borio se s različitim ovisnostima. Ipak, naslijeđe koje nam je ostavio unoseći dio sebe u nezaboravnog Chandlera nikad neće izblijediti i ostat će upamćen kao jedan od najduhovitijih i najdobrodušnijih likova s TV-ekrana ikad.
Gdje kupiti memoare Prijatelji, ljubavnici i velika užasna stvar:
Kad odvjetnica napiše roman, obično mu ne možete naći pravnu grešku. I uistinu, nema je. Dobar brak inteligentno je napisan triler s nešto lošijim krajem i pitanjima koja ostaju neodgovorena. Da nije tog,a bio bi to izvrstan, ali kraj koji je autorica ponudila uprskao je dobro vođenu priču sa zanimljivim likovima. Ali, to nije prepreka da ne pročitate ovaj odličan kriminalistički roman. Ispričan s dvije linije pripovijedanja, u prošlosti i sadašnjosti, daje nam uvid u život dobrostojećih, bogatih i utjecajnih supružnika u maloj, zatvorenoj zajednici istomišljenika. Biti vidljiv, prisutan i prepoznat, imperativ je obiteljima koje se odlikuju javnim razmetanjem bogatstva.
Lizzie
Lizzie Kitsakis nije baš lako u životu. Zbog supruga koji je nagomilao dugove i bori se s alkoholizmom, Lizzie mora prihvatiti manje atraktivne poslove s napornim radnim vremenom. Na jednom takvom poslu, u kasnim večernjim satima, zatekne je poziv starog školskog kolege Zacha Graysona. On se trenutačno nalazi u zatvoru i vapi za njezinom pomoći. Naime, Zach je osumnjičen za ubojstvo supruge Amande u njihovom bruklinskom stanu. Lizzie se dvoumi bi li prihvatila slučaj, ali treba joj novac. A Zach je veoma bogat.
Zach je imao pravo: najgori dio braka je to što tuđi problemi postanu tvoji. str. 43.
Amanda
Amanada je Zackova supruga koja se očajnički želi uklopiti u život male zajednice koja postavlja svoja pravila. Uigrano druženje s još dva para dobrostojećih prijatelja umara Amandu, ali ona se jednostavno mora prilagoditi. Ona osjeća da tu ne pripada, da je sve oko nje isprazno i površno, a Zach je nezainteresiran i dalek, usmjeren samo na posao i karijeru. Ali sve bi to još i otrpjela da ne postoje tajne iz prošlosti koje je progone i koje svako malo izlaze na površinu. A netko za njih zna.
Kad ste u braku, jedno drugome ste prva linija obrane. str. 206.
Ubojstvo
Na dan kada je Amanda ubijena, održana je zabava u susjedstvu. Nitko nema motiva za Amandino ubojstvo. Bila je odana supruga i divna majka Caseu, koji je u vrijeme njezina ubojstva bio u kampu. Međutim, uskoro novinari doznaju da su se na zabavi odvijale vrlo eksplicitne seksualne aktivnosti među parovima. Nitko ne zna gdje je bila Amanda, a gdje Zach? Lizzin je zadatak da to otkrije…
Dojam o djelu
Knjigu pratimo pripovijedanjem pravnice Lizzie u sadašnjosti, i žrtve ubojstva Amande, prateći njezino kretanje u danima prije ubojstva. Autorica je između ta dva narativa mudro ubacila transkripte nezavisne istražiteljske istrage o hakerskim upadima u društvene mreže uglednih stanovnika zajednice.
U samoj knjizi nema jurnjave i brzih akcija, čak je početak nešto sporiji, ali roman postepeno dobija dovoljan zamah da vas privuče i zainteresira za radnju. Autorica vješto plete priču dodajući potku po potku, dok se osnova ne zatvori. I to radi odlično. Saznajete da ništa nije onako kako se izvana čini.
Ono što je manje dobro i što mi je nedostajalo u cijeloj knjizi su odgovori na pitanja: što se dogodilo s Amandinim sinom? Je li Lizzie uspjela spasiti brak? Kako glasi priča o Lizzinom ocu? I kraj koji je nekako na brzinu sklepan i djeluje nezavršeno, bez kohezije i očekivanog raspleta.
Karakterizacija likova spora je i pomno dozirana pa bih rekla da se radi o vrlo promišljenom trileru. Likovi sami po sebi nisu osobito simpatični. Sve se vrti oko malograđanskih pojedinaca u uglednom njujorškom kvartu, čiji su brakovi samo naizgled sretni. Ispod površine, priča je potpuno drugačija.
Na kraju se autorica, u liku odvjetnice Lizzie, pita: Što je uopće dobar brak?
Dobar brak je onaj koji preživi. A nitko neće znati kako je to dok to i ne doživi. str. 84.
Dobar brak solidan je kriminalistički roman bez wow efekta na kraju i to je šteta. Djelomično će sadržaj prepun spletki, seks-skandala, izdaje, ucjena, neočekivanih obrata, nedosljednosti u izjavama svjedoka malo popraviti dojam pa ćete ipak zadovoljni zatvoriti ovu knjigu.
O autoru
Kimberly McCreight autorica je sedam bestselera New York Timesa, uključujući Reconstructing Amelia, koji je bio nominiran za nagrade Edgar, Anthony i Alex te proglašen omiljenom knjigom godine časopisa Entertainment Weekly. Rekonstrukciju Amelije za TV su odabrali HBO, Blossom Films Nicole Kidman i David E. Kelley. New York Times, People i Publishers Weekly proglasili su Dobar brak najboljom knjigom ljeta. TV adaptacija knjige Dobar brak stiže uskoro iz Amazona i Blossom Filmsa Nicole Kidman. Njezin sljedeći roman, Like Mother, Like Daughter, izlazi iz Knopfa u ljeto 2024.
Kimberly McCreight Živi u Brooklynu, New York sa svoje dvije kćeri.
Dvadeset pet godina je prošlo od prvog romana Jo Nesbøa Šišmiš, u kojem je autor utjelovio lik problematičnog detektiva koji ima problem s alkoholizmom, a mi upravo čitamo trinaesti nastavak serijala pod nazivom Krvavi mjesec. Harry Hole je, naravno, još uvijek živ, ne posve zdrav, ali i dalje alkoholičar kojeg policijski stožer ne želi ponovno angažirati u istragama, premda uživa povjerenje kolega.
Harry ulazi u priču
Dok se Harry opija na drugom kraju svijeta, ne mogavši preboljeti što je ostao bez voljene Rachel, kolege u Oslu pokušavaju riješiti misterij nestalih djevojaka. Nakon što je jedna od djevojaka pronađena mučki ubijena, prerezana grla, istražitelji iz Osla zazivaju Harryjev povratak, ali bezuspješno. Harry nema motiva za povratak. Ali kako se u sudbinu često umiješa slučaj, tako se upliće i ovaj put. Zaduženu posrnulu glumicu Lucille, Harryjevu prijateljicu sa šanka, ucijenjuju kamatari koji su produžena ruka mafije. Ima deset dana da nabavi novac. Za Harryja nema dileme, ako riješi slučaj, zaradit će honorar kojim može platiti glumičin dug i osigurati joj miran život.
Harry se vraća u Oslo
Vrativši se u Oslo, Harry prihvaća ponudu milijardera Markusa Roeda koji se dovodi pod sumnju da je umiješan u nestanak djevojaka. Markus nudi Harryju izdašan novčani iznos da dokaže njegovu nevinost i pronađe pravog krivca.
Harry okuplja svoj tim
Znajući da je “oštećena roba” i da ga istražitelji neće pozvati u ekipu, Harry odluči sam oformiti svoj tim za rješavanje slučaja nestalih i ubijenih djevojaka. Njegovu ekipu čine prijatelj iz djetinjstva sklon dilanju kokaina, korumpirani policajac koji još ima svojih veza i psiholog koji umire od raka. Harryjeva pomaknuta ekipa sastaje se svakodnevno u bolničkoj sobi teško oboljelog Stalea, psihologa, praveći analize događaja. Nakon nekoliko krivih smjerova, malo po malo, ekipa uspijeva riješiti slučaj. Iako, ne bez žrtava.
Ljudi misle kako mogu skriti tajne, ali istina je, naravno da zračimo onim što mislimo i osjećamo, pa tko pažljivo prati, saznat će svaku tajnu. str. 96.
Dojam o djelu
Spadam u nepresušnu rijeku obožavatelja lika i djela Harryja Holea, tako da sam s nestrpljenjem čekala novi roman. Dočekala ga i pročitala. Krvavi mjesec na tragu je Nesbøovih prijašnjih romana, ali moram priznati da mi nije pružio ništa značajno novo. Pri tome ne mislim da roman nije dobar jer on ima sve elemente vrhunskog krimića, ali svakim novim romanom naša su očekivanja sve veća i veća. Sam autor je pri tom razmazio svoje čitatelje godinama im nudeći izvrsnost. Sad se već neko vrijeme osjeća lagano zasićenje kod samog autora, pa tako i kod nas čitatelja.
Ali vratimo se na roman. Krvavi mjesec (u originalu Blodmane) u Hrvatskoj se pojavio koji mjesec nakon originala, na oduševljenje ljubitelja ovog nekonvencionalnog detektiva alkoholičara. Ovaj put Harry radi privatno za moćnog i bogatog čovjeka. Sakuplja svojevrsnu ekipu otpadnika koja mu pomaže u rješavanju slučajeva nestalih i ubijenih djevojaka. Privatno balansira između dvije žene, istražiteljice Katrine i forenzičarke Alexandre. Obje su vrlo jaki ženski likovi pa da ne znate tko je Harry Hole, pitali biste se što to, pobogu, te žene privlači k njemu.
Ali nama je jasno. Harry je jednostavno lik koji ima karizmu. Malo je takvih likova u književnim djelima. Obično nailazimo na zgodne i neporočne glavne likove. Harry nije ništa od toga, a ipak ga ljudi, žene pogotovo, obožavaju.
I dok pokušavamo odgonetnuti tko je ubojica, u pravilu osoba sa psihičkim poremećajem, i dokučiti otkud potječu njegovi suludi motivi, Harry Hole je uvijek jednu stepenicu ispred čitatelja i maestralno završava roman. Sam završetak zapravo je uvertira u sljedeći, četrnaesti roman za kojega sam uvjerena, nećemo ga dugo čekati.
Ona nije bila ta, nije bila Žena koja mu je suđena. str. 52.
Za sada mi je još uvijek najbolji Nesbøov roman Kraljevstvo koji je jedan od vrhunaca »scandi noir« književnosti.
Ako vas zanimaju naše recenzije nekih Nesbøovih romana, možete ih pogledati na poveznicama:
Jo Nesbø rođen je u Oslu 29. ožujka 1960. godine, a s obitelji seli 1968. godine u gradić Molde gdje odrasta te kao iznimno talentirani nogometaš. Nažalost, nakon teške ozljede ligamenata mora prekinuti karijeru nogometaša pa se počinje baviti brojnim drugim aktivnostima – pune tri godine služi vojsku, diplomira ekonomiju na sveučilištu u Bergenu, svira u rock sastavu DI Derre, radi kao novinar i burzovni mešetar… U drugom dijelu devedesetih odlučuje početi pisati. Nakon 13 knjiga i 55 milijuna prodanih primjeraka ostalo je, kako se to kaže, legenda.
Jorn Lier Horst i Thomas Enger ponovo su se udružili i napisali treći nastavak serijala. Premda je Bez kontrole solidan kriminalistički roman, moram priznati da mi je bilo draže kada su pisali zasebno. Ovaj slučaj je najosobniji do sada i prvi u kojem se inspektor Blinx nalazi s druge strane istražiteljskog stola.
Bez kontrole je roman sa složenim i osobnim zapletom u kojem ima mnogo djelića slagalice koju Blinx i novinarka Emma Ramm pokušavaju riješiti. Ono što mi je najbolje u ovom romanu je upravo suradnja između Blinxa i Emme, policajca i novinarke, i različiti rakursi kojima pristupaju slučaju.
Blinx gubi suradnicu
Mlada istražiteljica Sofia Kovic, bliska Blinxova suradnica, mučki je ubijena u svome stanu. Stjecajem okolnosti, u trenutku napada na Sofiu u stanu je bila i Blinxova kćerka Iselin koja se spasila bijegom. Blinx uzima stvar u svoje ruke i daje se u potragu za počiniteljem. Istovremeno je užasno zabrinut za Iselin koja je doživjela strašan šok kao svjedok ubojstva i mora potražiti psihijatrijsku pomoć.
Blinx otkriva da je Sofia radila na nekoliko naizgled nepovezanih slučajeva, ali isto tako svi dosjei iz njezinog stana nestali su nakon ubojstva.
Početak
Roman započinje tako što se Blinx nalazi s optuženičke strane istražiteljskog stola. Ispituje ga kolega Brogeland kojem je vidno neugodno što se nalazi u tom svojstvu. Ali optužba je teška. Blinx je ubio čovjeka s leđa. I priznaje ubojstvo. Brogeland pokušava sagledati događaj i Blinx započinje priču…
Shvatio je da mu se zapravo sviđa tama. Razmišljao je o tome da možda nikad više ne otvori oči. str. 251.
Emma želi pomoći
Novinarka Emma Ramm prijateljica je Blinxove kćeri i niz godina vrlo blisko povezana s Blinxom. U ranijim romanima saznajemo da je Blinx ubio Emminog oca, zlostavljača, dok je Emma još bila dijete. Sve godine Blinx je pratio Emmino odrastanje i stasanje u mladu ženu. Na kraju postaju prijatelji koji povremeno rješavaju teške slučajeve, svatko iz svog ugla. Stoga je Blinxu teško palo kada se uvjerio da, u vezi Iselin, ipak ne može računati na Emmu.
Znala je tko je on. Ali nije joj bilo jasno zašto je to učinio. Niti kako. str. 102.
Dojam o djelu
Bez kontrole je dosad najosobniji roman iz pera autora Jorna Liera Horsta i Thomasa Engera. Na kušnji je sve u što je Blinx do sada vjerovao, čak i njegovo prijateljstvo s Emmom Ramm.
Cijeli je slučaj jako povezan sa samim Blinxom i on ne može biti neutralan ili objektivan. Zbog toga ga mjerodavni odlučuju maknuti s istrage. Ali Blinx u ovom romanu nastupa kao kao obiteljski čovjek, otac i prijatelj, a manje kao istražitelj. Njegovo stanje uma, strepnje, nadanja, traume i psihički lomovi jako su dobro opisani.
Roman zanimljivo završava. Kraj je neizvjestan i traži nastavak u novom romanu, a sami su autori u zahvali vrlo duhovito objasnili čitateljima zašto su se odlučili za takav kraj. Ova interakcija, koja je zapravo interludij među autorima, nema veze s sadržajem romana i bila mi je osvježenje za kraj.
U svakom slučaju, čekamo kako će se dalje nastaviti suradnja među ovom dvojicom autora.
Jørn Lier Horst (r. 1970.) i Thomas Enger (r. 1973.) međunarodno su najprodavaniji norveški autori serijala William Wisting i Henning Juul.
Bivši istražitelj u norveškoj policiji, Horst sva svoja djela prožima realizmom i neizvjesnošću bez premca. Do danas, Horst je autor dviju kriminalističkih serija za odrasle i dvije kriminalističke serije za mlađe čitatelje.
Thomas Enger novinar je koji je stoji iza međunarodno priznate i bestseler serije o Henningu Juulu. Osim pisanja fikcije za odrasle i mlade, Enger radi i kao skladatelj.
We use cookies on our website to give you the most relevant experience by remembering your preferences and repeat visits. By clicking “Accept All”, you consent to the use of ALL the cookies. However, you may visit "Cookie Settings" to provide a controlled consent.
This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. These cookies ensure basic functionalities and security features of the website, anonymously.
Kolačić
Trajanje
Opis
cookielawinfo-checkbox-analytics
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Analytics".
cookielawinfo-checkbox-functional
11 months
The cookie is set by GDPR cookie consent to record the user consent for the cookies in the category "Functional".
cookielawinfo-checkbox-necessary
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookies is used to store the user consent for the cookies in the category "Necessary".
cookielawinfo-checkbox-others
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Other.
cookielawinfo-checkbox-performance
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Performance".
viewed_cookie_policy
11 months
The cookie is set by the GDPR Cookie Consent plugin and is used to store whether or not user has consented to the use of cookies. It does not store any personal data.
Functional cookies help to perform certain functionalities like sharing the content of the website on social media platforms, collect feedbacks, and other third-party features.
Performance cookies are used to understand and analyze the key performance indexes of the website which helps in delivering a better user experience for the visitors.
Analytical cookies are used to understand how visitors interact with the website. These cookies help provide information on metrics the number of visitors, bounce rate, traffic source, etc.
Advertisement cookies are used to provide visitors with relevant ads and marketing campaigns. These cookies track visitors across websites and collect information to provide customized ads.
