Nakladnik: Znanje, 2021.
Naslovnica romana Institut: ©Znanje
Sinulo mu je, gotovo poput kakvog ukazanja, da čovjek mora neko vrijeme provesti zatočen da bi spoznao što je zapravo sloboda. (str. 303.)
Institut – noćni čuvar
Pukom slučajnošću, u gradić DuPray dolazi bivši policajac Tim Jameison i zapošljava se kao noćni čuvar u policijskoj postaji. Naumio je u New York, ali ne žuri mu se. U DuPrayu će, daleko od svih, malo razbistriti glavu i zaboraviti na razlog zbog kojeg je dobio otkaz.
Kako su dani u tome južnjačkom gradiću odmicali, tako je Tim Jameison sve više upadao u rutinu koja mu je donosila mir. Nipošto nije kanio ostatak života provesti u DuPrayu, ali mogao se zamisliti da je ondje još uvijek u božićno vrijeme …. možda čak i do sljedećeg ljeta. Nije bila riječ o kulturnoj oazi i bilo mu je posve jasno zašto klinci uglavnom izbezumljeno žele pobjeći iz te jednobojne bezličnosti, ali Tim je u tome uživao. Bio je siguran da će se i to s vremenom promijeniti, no za sada mu je bilo dobro. (str. 31.)
Institut – genijalni dječak
Luke Ellis čudo je od djeteta, dvanaestogodišnji genijalac koji će uskoro upisati fakultet. Osim što je izuzetno pametan, Luke ima i jedan skriveni talent – ponekad mislima može pomicati predmete, no ne teže od podloška za pizzu, praznog. Luke, dakle, ima sposobnost telekineze.
Jedne noći, u njegov dom upadaju ljudi u crnom. Roditelje ubiju, a njega otimaju i odvode duboko u šume države Maine, u Institut.
Suze su krenule, jer ga je bilo strah i bio je gladan, no najviše jer je čeznuo za domom. … Ovo nije ljetni kamp, a nije ni školski izlet. Ovo je noćna mora, a on samo želi da završi. (str. 145.)
Institut već desetljećima otima djecu s darovima telekineze i telepatije te strašnim, bolnim i grubim testiranjima pokušava pojačati njihove urođene sposobnosti.
No ta zastrašujuća ustanova nije samo Prednja polovica – mjesto na kojem se obavljaju prisilna testiranja. Institut je i Stražnja polovica, u kojoj nemilosrdni zaposlenici koriste dječje umove za ostvarivanje ciljeva koji, pod svaku cijenu, moraju ostati tajni.
… znam da ostaješ u Prednjoj polovici dok god na tebi rade ispitivanja. Ne znam što se zbiva u Stražnjoj polovici i ne želim doznati. Ali znam da je u Stražnjoj polovici kao u mrtvačnici – klinci onamo odlaze, ali odande ne izlaze. (str. 78.)
Sprijateljivši se s drugom djecom, Luke odlučuje pobjeći.
Ali, pobjeći iz Instituta je nemoguće.
Ili?
…ali sada mu se činilo da više nije dovoljno samo pobjeći odavde. To nešto čvrsto tražilo je više od toga. Željelo prokazati cijelu tu kliku koja otima i muči djecu… Razoriti taj Institut tako da im se uruši na glavu… Znao je da je to tek bespomoćna fantazija puna mržnje jednoga dvanaestogodišnjeg dječaka, ali to je svejedno i dalje želio i ako postoji bilo kakav način da to ostvari, to će svakako i učiniti. (str. 164.)
Svijet poremećenih vrijednosti
Institut, najnovije književno ostvarenje jednog od mojih omiljenih autora, ima preko 600 stranica i to mu je jedina mana! Da ima ovu radnju, a 150 stranica manje, bio bi odličan! Ovako mi je jako dobar, ali mislim da je radnja previše razvučena… Odnosno, prva polovina romana je razvučena. Druga polovina je ajme! Nisam mogla prestati čitati! Kad se priča o Timu i priča o Lukeu napokon povežu, kreće luda vožnja koja ne prestaje do samog epiloga.
Institut nije klasični Kingov horor, više je na tragu njegovih novijih djela poput Uspavanih ljepotica. Naglasak nije toliko na zastrašivanju čitatelja, koliko na poruci koju nosi. Strava se gradi na neljudskim uvjetima u kojima se drže zatočena djeca, na liječnicima, medicinskim sestrama i ostalom osoblju Instituta koji su oguglali na dječju patnju, kojima su oni samo posao. A neki, oni sa psihopatskim sklonostima ili psihičkim poremećajima, u tome čak i uživaju.
Čitav svijet odraslih u ovom je romanu zapravo svijet neprijatelja, jer djeca, ograničena na svoj uski prostor Instituta, nikome ne mogu vjerovati. Odrasli pozitivci dolaze tek kasnije, iz vanjskog svijeta.
Institut je svijet poremećenih vrijednosti, gdje djeca nisu bića koja se voli i štiti, već sredstva kojima se dolazi do željenog cilja. Bez obzira na posljedice koje to za njih ima.
Ali bili su korisni … Onako kako dobro dođe omot čokoladice Hershey, dok s njega ne poližeš i posljednji trag čokolade. Potom ga možeš baciti. (str. 421.)
Svijet djece svijet je dobra. Premda neobično nadareni, žele biti obični. Oni to i jesu, u jednu ruku. Obična djeca s običnim željama. Žele biti prihvaćeni i voljeni, imati prijatelje. Neki će za to žrtvovati sve, pa čak i život.
Moralna dvojba
Ono što djeca u Institutu rade neka ostane tajna. Znamo da je to nešto loše, nešto zbog čega gube razum i postaju zombiji. Ipak, kad zatvorimo posljednju stranicu, nešto će se u nama kolebati.
Opravdava li smrt jednog djeteta živote stotina, tisuća, milijuna?
Možemo li razumjeti okrutne, ponekad čak i sadističke znanstvenike ako se ispostavi da su imali dobar razlog?
To je ono što volim kod Kinga! Kod njega nikad ništa nije crno-bijelo! Mogli smo razumjeti Carrie, čak i Annie Wilkes. Ako zanemarimo osjećaje i povedemo se razumom, i Institut dobiva smisao! Koliko je opravdano njegovo postojanje ovisi samo o perspektivi. Mislimo li da je opravdano žrtvovati jednoga za mogući boljitak skupine. U toj misli leži sva jezivost romana Institut. U ljudskom karakteru, u njihovoj sposobnosti da naude jedni drugima, čak i onim najmanjima. Strava ovog romana nije u nadnaravnoj priči koju King ispreda iz svog nepresušnog vrela fantastike i fantazije, već u tome što bi ona mogla biti istinita. Mogla bi biti i stvarna. U nekim dijelovima našeg planeta – vjerojatno i jest.
Ostali naslovi ovog autora:
Dosad ste na blogu Mala od knjiga mogli pročitati recenzije sljedećih Kingovih romana: Tajne Salema, Carrie, Uljez, Misery, Groblje kućnih ljubimaca te Isijavanje, Zelena milja, Potrebne stvari, Posljednje uporište, Rose Madder, Cujo i Holly te zbirke pripovijetki Ako ima krvi.
Klik na Uljeza odvest će vas ne samo do recenzije tog romana, već i do popisića ostalih njegovih romana na koje možete baciti oko, ako već niste. Kažem popisića, jer King je autor preko pedeset romana i vjerujte, nisam ih navela ni četvrtinu!
