Harlan Coben: Utočište

Nakladnik: Znanje, Zagreb 2021.

Naslovnica knjige Utočište: ©Znanje

Harlan Coben Utočište

Utočište je još jedan izvrstan roman na tragu prijašnjih Cobenovih uspješnica. Radnja vas nosi od samog početka i strelovito uvlači u priču u kojoj je mnogo nepoznanica koje pokušavate dokučiti, ali Harlan Coben je predobar autor da bi vam ponudio brzo rješenje zagonetke. Knjiga obiluje zapletima skoro do zadnje stranice.
Pratimo njujorškog odvjetnika Simona Greena, njegovu suprugu Ingrid i njihovu  obitelj. Polazište je nestanak njihove kćer Paige za koju znamo da je narkomanka koja se nalazi na ulici i izgubila je vezu s obitelji.

Simon prati Paige

Simon Green je mislio da ima sve. Sretnu obitelj, ženu pedijatricu i troje djece. Ali, najstarijoj kćeri Paige nešto se dogodilo na početku studija. To je moralo biti nešto jako bolno jer se Paige ne može s tim nositi i bježi od kuće. Nasilan dečko Aaron uvlači je u svijet droge. Simon je bezuspješno traži. Saznaje da je viđena kako svira gitaru u Central parku na mjestu gdje se okupljaju beskućnici i narkomani. Odlučan je da ovog puta izvuče Paige iz svijeta droge i kriminala. Prati Paige i nasilno se sukobljava s njezinim dečkom, a Paige u tom sukobu bježi. Očajan, Simon se povjerava supruzi Ingrid koja je odavno odustala od traženja Paige. Ali nakon što Aaron biva pronađen mrtav, a Paige nestane, Ingrid ipak odluči pridružiti  se Simonu u traženju  Paige. Zajedno upadaju u skrovište kriminalne bande što se pokazuje kobnim…

Mučila su ga pitanja: što bi bilo kad bi se mogao vratiti u prošlost i nešto od svega toga promijeniti? A Paige je bila dobra djevojka, najbolja kći na svijetu. Str. 78.

Paige se zanima za genetiku

Na studij Paige odlazi kao vesela i znatiželjna brucošica. Pokazuje veliki interes za predavanja iz genetike i istraživanje gena i krvnih srodstava. Nakon nekog vremena, Paige se drastično mijenja. Naprasno prekida studij i odlazi u gradić udaljen od roditelja i prijatelja. Uskoro je viđaju s dečkom sumnjive prošlosti iz narkomanskog miljea. I sama postaje narkomanka. Izbjegava sve pokušaje roditelja da je pronađu. Očigledno je da ne želi biti pronađena.

Postojala je Paige prije nego što je upoznala Aarona. I Paige sada. Str. 11.

Elena Ramirez istražuje

Elena Ramirez bivša je agentica CIA, a sad privatna istražiteljica. Unajmljena je da istraži tajanstveni nestanak usvojenog Sebastiana Thorpea, mladog burzovnog mešetara iz ugledne obitelji. U adolescentnim godinama imao je veze s narkomanskim krugovima. A onda se događaju nerješiva ubojstva u okolnim gradovima. Dvije smrti muškaraca nemaju nikakve međusobne veze osim činjenice da su bili usvojeni, kao i Sebastian Thorpe. Kao i Aaron. Elena Ramirez i  Simon susreću se i shvaćaju da nestanak i ubojstva možda imaju zajednički predznak. Ali ubojice isto tako prate i njih….

Harlan Coben Utočište

Dojam o djelu Utočište

Utočište je roman koji toliko obiluje raznim prevratima da ga ne možete prestati čitati. Kako se Simon sve više približava svom cilju, radnja postaje sve brža do frenetičnog tempa. Sam kraj je dramatičan, premda ne sasvim neočekivan. Jasno vam je da je pozadina cijele priče u obiteljskom stablu, odnosno tajnama koje su tu da se jednog dana otkriju. Dvojac čudnih  ubojica i tajanstveni kult koje Coben uvodi u radnju kad vam ništa nije jasno, tu su samo da zakompliciraju ionako složenu radnju.

 Najbolje u knjizi je opisan lik Simona Greena kao oca koji se kroz cijeli roman promišlja u čemu je pogriješio i što nije napravio da spasi kćer. Stalna promišljanja, preispitivanja je li bio dobar otac svojoj djeci i koji je to trenutak kada je Paige prekinula sve veze s obitelji, prate Simona kroz cijelu radnju. Kad se dogodi još jedna obiteljska tragedija usred njegove potrage za Paige, Greene je rastrgan između sjedenja uz bolnički krevet i mukotrpnog rada ili nastavka praćenja svoje kćeri, bez obzira na cijenu. Na njemu je izbor što će učiniti. On bira ovo drugo. Biti uključen.

Meni osobno, roman je izvrstan. Ali, ja jako volim Cobena. Za vas kojima nije tako drag predlažem dajte šansu ovom romanu. Knjiga se čita brzo, obrati su filmski i dramatični, što zajedno čini nekoliko dobrih, napetih poslijepodneva uz knjigu.

O piscu

Harlan Coben rođen je 4. siječnja 1962. u Newarku, New Jersey, u Sjedinjenim  Američkim Državama. Poznati je pisac misterioznih kriminalističkih romana i trilera. Radnje njegovih romana često uključuju ponovno pojavljivanje neriješenih ili pogrešno protumačenih događaja u prošlosti, ubojstava ili kobnih nesreća i imaju višestruke zaokrete. Kod nas su objavljene mnoge njegove knjige od kojih izdvajamo: Groblje živih, Dom, Ne puštaj me, Netragom nestao, Nevini.

Po knjizi Nevini (The Innosent) napravljena je izvrsna Netfixova serija.

Gdje kupiti:

Znanje

Ukoliko vas zanimaju knjige slične tematike, podsjećamo na našu objavu romana Posljednji preživjeli autorice Tess Gerritsen.

Tomi Adeyemi: Djeca krvi i kosti/ Djeca vrline i osvete

Nakladnik: Znanje

Naslovnice: Djeca krvi i kosti/Djeca vrline i osvete: ©Znanje

Tomi Adeyemi:Djeca krvi i kosti/Djeca vrline i osvete

Serijal Djeca krvi i kosti/ Djeca vrline i osvete fantastičan je ulaz u fantasy svijet, svijet magije, svijet upravljanja vatrom, svijet u kojima misli magova pokreću događaje. Iako najavljeni kao romani za mlade, oni nipošto nisu samo to. Za sve poklonike imaginarnih, začudnih svjetova gdje su suprotstavljene strane dobra i strane zla, za sve koji vole mitologiju, svijet čarobnjaštva, vračeva i šamana, ovaj serijal je kao pogođen. Knjige čitaju roditelji kao i njihova djeca, adolescenti, s jednakim oduševljenjem. Pa krenite…

Oriša

Obožavam knjige koje na početku imaju mapu gdje je sve lijepo razjašnjeno i lako za praćenje. Tako je na početku obje knjige na mapi jasno vidljivo gdje se nalazi kraljevstvo Oriša i sva okolna mjesta. Oriša je nekada bila država magije i moći, a danas je država puna nemira, previranja i ratova, u kojoj se događa borba između dvaju naroda. Naroda koji je nekad imao moć magije i naroda koji ga je uništio nasiljem.

Prvi sada žive siromašno po ruralnim naseljima, nadajući se da će pronaći svitak koji oživljava njihove moći, a drugi u kraljevskoj palači s mnogo robova i sluga, od kojih su neki davno bili magovi.

Mi smo narod koji puni kraljeve zatvore, narod koji naše kraljevstvo pretvara u radnu snagu. str. 27.

Zélie

Glavna junakinja, Zélie, nekada je imala moći kao i njezina majka. Moći su joj oduzete, a majka ubijena. Jedino što joj je ostalo od obilježja magova srebrni je pramen u kosi. Zélie, s bratom Tzainom i princezom Amari čiji je nasilni otac zapovjednik i poglavar Oriše, odlazi na put kako bi pronašla svitak i vratila moći svom narodu.

Zélie i Amari upoznaju se sasvim slučajno prilikom Amarinog bijega iz očeve tvrđave. Amari je shvatila da joj je otac nasilnik i ubojica nakon što joj je usmrtio najbolju prijateljicu – ropkinju. U bijegu Amari otuđi svitak magova koji je bio pohranjen u kraljevskoj palači.

Ali svitak želi puno ljudi. I magova i onih koji to nisu. Započinje bjesomučna borba između raznih grupacija koje zanima svitak. Svitak mijenja zaraćene strane, a Zélie shvaća da joj se moć vraća svaki put kada je svitak u njezinom posjedu. Ali imati moć nije jednostavno. Zélie mora savladati svoje vlastite demone da bi ovladala moćima.

Inan

Inan je princ prijestolonasljednik. Odgajan je tako da jednog dana vodi kraljevstvo Oriše. Razočaran je sestrinim bijegom iz palače pa po očevom nalogu kreće u potragu za njom, odlučan da je prisili na povratak. Vjeran je sljedbenik očeva apsolutističkog načina vladanja. Međutim, ono što Inan nije očekivao jest da će prolaskom kroz razna mjesta u kraljevstvu, vidjevši u kakvom je stanju država, početi mijenjati mišljenje o vladavini svog oca. Susret s sestrom i Zélie za njega je potpuno zbunjujući. Inan se koleba kome se prikloniti: ostati vjeran ocu ili pomoći Zélie da njezin narod vrati moći koje su im oduzete. Od zakletih neprijatelja Inan i Zélie prolaze fazu nepovjerenja, fazu netrpeljivosti, fazu pomirljivosti, fazu prijateljstva i simpatije, i naravno fazu zaljubljenosti.

Ali tu nije kraj. Dvoje zaljubljenih pripadaju različitim narodima, različitim uvjerenjima. Slijedi razočarenje, a zatim osveta…

Osveta

U drugom dijelu serijala pratimo nastavak borbi, nakon što je u međusobnim sukobima ubijen Zélin otac Baba, a istovremeno je svrgnut apsolutistički zapovjednik, Inanov otac kralj Saran od strane vlastite kćeri. Borbe se nastavljaju.

Zélie postaje predvodnica klana Kosaca i organizira pobunjeničku vojsku. Amari kreće u borbu kako bi vratila svoje pravo na prijestolje. Suprotstavlja joj se vlastita majka. Započinje borba između titana i magova. U međuvremenu i  Inan želi naslijediti oca i postati kralj kakav njegov otac nikada nije bio. U jednom se trenutku brat i sestra nađu na suprotstavljenim stranama.

Tomi Adeyemi:Djeca krvi i kosti/Djeca vrline i osvete

Dojam o knjigama Djeca krvi i kosti i Djeca vrline i osvete

Serijal se ne može prepričati jer se događaji jako brzo smjenjuju. Najbolje je da se zavalite u fotelju zajedno s knjigama Tomi Adeyemi i započnete putovanje u jedan fantastičan svijet mašte. Glavni likovi Zélie, Inan, Amari i Tzain, uz more sporednih, odvest će vas u svijet magova i titana. Zaplovit ćete iz svijeta realnosti u svijet bajki. Sveti obredi, divovski lavorozi, snježni leopardioni i ostala čuda možda spadaju u svijet fantastike, ali poruka koju knjige prenose mnogo je dublja i slojevitija. Nije to samo borba dobra protiv zla. To je borba potlačenih, ugnjetenih, poniženih protiv apsolutističke sile.

Zélie, koja nakon smrti majke odrasta s ocem i bratom, svakog dana suočava se s opasnošću koja joj prijeti samo zato što je potomak maga. Tako je i velikom broju njezinih prijatelja i susjeda. Potlačenost malog čovjeka koji se pobunio protiv vlastodršca i rasizam prema svima koji su različiti odlika je ovog serijala. Knjiga se lako i brzo čita pa je mogu čitati sve generacije.

Iako nisam fan fantasy literature, ova me knjiga zabavila i vratila u svijet bajki koje sam voljela čitati u djetinjstvu. Prve dvije knjige su zapravo dio trilogije pa čekamo i treću, završnu  knjigu ovog fantastičnog serijala.

O autorici

Tomi Adeyemi američka je spisateljica nigerijskog porijekla, dobitnica nagrade Hugo i Nebula. Poučava kreativno pisanje i živi u San Diegu. Nakon što je diplomirala englesku književnost na Harvardu, u brazilskome Salvadoru proučavala je zapadnoafričku mitologiju, religiju i kulturu. Djeca krvi i kosti prvi je dio fantastične trilogije o djevojci Zelie, a produkcijske kuće DisneyFox i Lucas Film već su otkupile prava za ekranizaciju romana. Djeca vrline i osvete nastavak su prve knjige o borbi za kraljevstvo Oriše.

Gdje kupiti:

Znanje

Ako vas zanimaju i druge fantasy knjige, bacite pogled na našu recenziju knjige Sjena i kost.

Stefan Ahnhem: Osamnaest ispod ništice

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Osamnaest ispod ništice: ©Znanje

Naš je posao ustvari samo uzbudljiva igra. Kao mozgalica iz novina, s naizgled nerješivim problemom koji se ipak pod svaku cijenu mora riješiti. I to je otprilike to. (str. 308.)

Stefan Ahnhem: Osamnaest ispod ništice

Osamnaest ispod ništice: Fabian Risk, Švedska

Luđački tempo ovog romana počinje kada se u šeficu Kriminalističke policije Astrid Tuvesson, točnije u retrovizor njene Toyote, zabije jureći automobil. Ljuta na cijeli svijet, Astrid se baca u potjeru. Tada, pred njenim očima, automobil se surva u more. Vozač je uskoro izvučen, mrtav. No:

-… pokazalo se da Peter Brise nije uopće umro danas već prije otprilike dva mjeseca. … on je već odavno bio zamrznut. –
-Zamrznut -, ponovio je Fabian, osjećajući se poput sporovoznog papagaja. – Kako to misliš zamrznut?-
-Pa eto zamrznut – hladan i ukočen kao i moja janjetina u smočnici. – (str. 26.)

Baš tako! Čini se da je vozač automobila Peter Brise već duže mrtav, i da uopće nije on bio taj koji je vozio, već je to učinio pravi počinitelj. No, kamo je nestao? I kako?

Peter Brise. Njegova neobična ne-smrt ili što god da je to bilo. Fabianu to nije davalo mira. U cijelom tom događaju nije bilo ničeg iole normalno. I zato je imao osjećaj da je ovo samo početak nečeg mnogo većeg. Nečeg po čijoj su površini tek zagrebli. (str. 95.)

Fabian i njegovi kolege počinju s istragom i uskoro su upleteni u pomaknut, groteskan i brutalan slučaj. Ubojica svoje bogate žrtve najprije ubija, zaleđuje, krade njihov identitet, počisti im račune i zbriše, odleđujući ih u taman prije nego pobjegne, čime stvara iluziju da su žrtve tek umrle.

A Fabianu, kao i većini njegova tima, u privatnom životu ne cvatu ruže. On i supruga Sonja na korak su do razvoda, djeca su u pubertetu i sve se više povlače od roditelja. Čak se i na poslu počinju događati zbunjujuće stvari…

Osamnaest ispod ništice: Dunja Hougaard, Danska

S druge strane kanala, ponižena i osramoćena Dunja degradirana je na policajku u uniformi. Sve zahvaljujući bivšem šefu Kimu Sleizneru koji joj se neprekidno osvećuje i želi je uništiti iz privatnih razloga.

Stefan Ahnhem: Osamnaest ispod ništice

Kada slučajno nabasa na krvavu beskućnicu, odluči sama malo pronjuškati po slučaju. Pogotovo jer njezini kolege, čini se, uopće ne žele otkriti istinu, već samo zaključiti slučaj.

I tako Dunja otkriva strašan slučaj happy slappinga – strašniji i užasniji time što ga provode imućni maloljetnici, nad jednom od najranjivijih društvenih skupina – beskućnicima. No više to nije samo udaranje, sada se pretvorilo u ubijanje.    

Jedna ju je stvar u svemu tome prestrašila više i od čega. Kako je nasilje bilo posve nemotivirano. Od takvog se nasilja čovjek ne može zaštititi, dolazi iz vedra neba, dok si na putu s posla i razmišljaš što ćeš kupiti za ručak. Slučajnost je jedini čimbenik koji odlučuje hoćeš li nastradati ti ili netko drugi. (str. 154.)

I dok Fabian napreduje na svom slučaju u Švedskoj, a Dunja na svom u Danskoj, oni se isprepliću na podmukao i zloslutan način.

Do kraja romana, više ništa neće biti onakvo kakvo je bilo prije.

Treći slučaj inspektora Riska

Ako ste čitali prethodne Ahnhemove romane, točno znate što očekivati. Puno stranica, kompleksne slučajeve, mjestimice brutalne opise od kojih se koža ježi, mračnu atmosferu stvarnog i nadnaravnog… Sve u svemu – još jedan izvrstan kriminalistički noir roman koji nećete moći prestati čitati!

Prvih pedesetak stranica ide polagano i čak sam mislila da mi se Osamnaest ispod ništice uopće neće svidjeti. A onda se sve zaplelo i u Švedskoj i u Danskoj!  Stranice se okreću same od sebe, a kratka poglavlja pridonose dinamici i osjećaju hitnosti koji vas tjera na čitanje još i još i još!

A onda, pretkraj knjige, kada se otkriju počinitelji i sve te tanke niti povezanosti… Uh, ostat ćete paf – bar ja jesam!

Švedski je počinitelj savršen! I premda mi se čini da je sličan negativcu iz romana Glasovi u tami Carla Lucarellija, puno je bolji jer je Lucarellijev psihotičan, a ovaj je toliko normalan i toliko lud odjednom, da ne možemo povjerovati u sva zlodjela koja čini. Tek kad otkrijemo motivaciju, sve sjeda na svoje mjesto.

Stefan Ahnhem: Osamnaest ispod ništice

Očito želi novac i spreman je učiniti sve da ga dobije. E sad, nisam ja neki stručnjak za psihološke profile počinitelja, ali ne bih ga optuživao da je sadist ili bolestan. Mislim, da, hladnokrvan je i bezobziran. To stoji. Ali prvenstveno je pametan. (str. 319.)

Danski su počinitelji bliži onom klasičnom poimanju negativca. Grozni su, ne muči ih savjest, umišljeni su i beskrupulozni. I iako se svi udružuju protiv nje, Dunja je uporna i otkriva rješenje zagonetke. Premda, računi još nisu u potpunosti izmireni i u sljedećem je nastavku čeka itekakva borba.

Ne samo nju, nego i čitavu obitelj Risk koja će se suočiti s dosad najvećim problemom.

Osamnaest ispod ništice priča je toliko široka, složena, slojevita, ali svaki djelić točno sjeda na svoje mjesto. Svaka čast, Ahnhem!

Ostali naslovi ovog autora:

Stefan Ahnhem švedski je pisac kriminalističkih noir romana koji su toliko komplicirani, napeti, brutalni i pomaknuti da ih ne možete prestati čitati. Gore navedeni romani prevedeni su kod nas, a savjetujem čitanje po redu jer su likovi povezani.

Doduše, Deveti grob je, iako napisan kasnije, radnjom smješten prije Žrtve bez lica pa, ako se prvi put susrećete s autorom, najbolje početi ovim redoslijedom: Deveti grob, Žrtva bez lica, Osamnaest ispod ništice.

Gdje kupiti roman Osamnaest ispod ništice:

Znanje

Candace Robb: Ljekarnikova ruža

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Ljekarnikova ruža: ©Znanje

To govori o onome što radimo. Imamo moć nad životom i smrću. (str. 217.)

Candace Robb: Ljekarnikova ruža

Ljekarnikova ruža

Sredinom 14. stoljeća, u samostanu svete Marije u Yorku, dvije osobe umiru pod neobičnim okolnostima. Prva je bezimeni hodočasnik koji je u samostanu okajavao grijehe, a druga nećak moćnog yorškog nadbiskupa Thoresbyja.

Čini se da su obojica umrli od lijeka koji je pripremio cijenjeni ljekarnik Nicholas Wilton. Postavlja se pitanje – je li ljekarnik namjerno umjesto lijeka priredio otrov? Je li nekako naslutio tko je zapravo nepoznati hodočasnik?
Sve postaje još sumnjivije kad se i sam Nicholas teško razboli i cijela ljekarna padne na leđa njegove lijepe mlade supruge Lucie. Nicholasova bolest naizgled nema nikakvog uzroka – osim nečiste savjesti.

Nadbiskup Thoresby želi otkriti zašto je umro njegov nećak – je li ga sustigao neki od brojnih grijeha prošlosti? I nadbiskupu još važnije – može li se nećakova smrt negativno odraziti na njegovu budućnost?
Kako bi riješio zagonetku, Thoresby zapošljava poluslijepog bivšeg vojnika Owena Archera koji nije načisto može li i želi li biti uhoda.

Owen je otišao s proturječnim osjećajima. … zadaća mu je da riješi zanimljivu zagonetku. No bio je to izazov za njegov um koji nije imao veze s tjelesnom spretnošću. Pipat će ne bi li našao tragove i hvatat će ljude u lažima, a za takvo što nije bio posebno nadaren, pa se pomalo zabrinuo. (str. 33.)

Lucie – ljekarnikova ruža

Nakon dolaska u York, pod krinkom vojnika kojem se zgadilo ubijanje, Owen se zaposli kao šegrt u Nicholasovoj ljekarni. Svakodnevni rad s privlačnom, ali tajnovitom Lucie u Owenu budi osjećaje koji su potpuno neprikladni, imajući na umu da bi i Lucie, vrlo lako, čak lakše nego Nicholas, mogla imati prste u trovanju dvojice muškaraca. Ni Lucie nije ravnodušna prema zgodnom bivšem vojniku što priču samo još više komplicira.

Položivši glavu na ruke, pokušala se smiriti. Sama je sebe uvjeravala da je Owen samo pomoćnik, da se za njega zabrinula kao što bi se i za bilo koga drugoga, ako si s nekim provodila toliko vremena. Sebi je govorila da se ne bi mogla zaljubiti u njega, to se ne smije dogoditi, jer u životu joj vlada metež i bez takva zapleta.
(str. 184.)

I što se Owen više bliži rješenju, sve više ljudi umire.
Ključ zagonetke leži u otkrivanju identiteta bezimenog hodočasnika.
Kako je povezan s ljekarnikom i njegovom suprugom?
Netko od njih dvoje upetljan je u ljubav koja je s vremenom postala opsesija.
A druga strana neće prezati ni od čaga da zaštiti osobu koju voli.

Bog je stvorio zlo u obliku Eve, i to od Adamova rebra, uzeo je zli dio muškarca i stvorio ženu… To je jasno, vrlo je razumljivo napisano, no ipak se malo ljudi osvrće na to upozorenje, pa se upropaštavaju jer su slijepi. (str. 16.)

Candace Robb: Ljekarnikova ruža

Ljekarnikova ruža – povijesni krimić

Ljekarnikova ruža povijesni je kriminalistički roman u kojem će uživati svi obožavatelji toga žanra. Nažalost, ja nisam jedna od njih.

I premda ću vjerojatno kupovati i čitati i ostale nastavke serijala o Owenu Archeru, ovaj me prvi dio i nije oduševio. Doduše, mislim da je stvar baš u tome što povijesni romani, ma kako god dobri bili, nisu moj primarni žanr. Vjerujem da će vam se, ako volite C.J. Sansomov serijal o grbavom odvjetniku Matthewu Shardlakeu, svidjeti i ovaj o jednookom bivšem strijelcu Archeru. Da, primjećujem kako su glavni likovi obilježeni nekim fizičkim deformitetom i da, mislim da u tome leži dio njihova šarma. Uglavnom, istaknut ću što mi se jest, a što nije svidjelo, a vi najbolje pročitajte roman pa prosudite sami.

Volite li povijesne romane?

Među slabije strane romana Ljekarnikova ruža svakako bih uvrstila mnoštvo likova koje je jako teško pamtiti. Nadbiskupi, arhiđakoni, redovnici… Meni je to bilo ajme – vama možda neće biti. Iako sam roman nema puno stranica, priča je baš detaljno ispričana i malo mi je bila zamorna. Premda Archer čitavo vrijeme pokušava pronaći krivca, čitatelji ga odmah saznaju pa je to, po mom mišljenju, malo umanjilo napetost samog lova na ubojicu.

Ubojica je super – lud je u onom svakodnevnom smislu, motivi su mu poremećeni baš kao i on sam i taj mi je dio bio odličan. Sve sam mogla zamisliti do u detalje, baš onako kako je spisateljica i htjela!
I ostali likovi su odlični! Osim Owena i Lucie, tu je i krčmarica Bess koja je meni ostavila najbolji dojam. Živahna je, brižna, duhovita i bez dlake na jeziku. Čitavo vrijeme pokušava spojiti Owena i Lucie, bez obzira na to što njezin muž bolestan leži i čeka smrt.

Za Lucie neće biti loše da se sretne s tom očaravajućom bitangom i da doživi pustolovinu dok njezin ostarjeli, bolesni muž leži u postelji. To bi joj zagrijalo krv i očvrsnulo je, jer dolaze teška vremena. Bess je znala da će Lucie Wilton zapasti za oko Owenu Archeru. Lijepa je žena, dobroga držanja i vitka, oči su joj jasne i plave, a osmijeh zarazan, kakav se danas rijetko viđa. (str. 66.)

Sviđa mi se i atmosfera mračnog srednjeg vijeka. Hladni samostan, svjetlo uljanica i prljavština ulica pomalo prizivaju klasike poput Ecova Imena ruže i voljela bih da je spisateljica malo više mjesta dala oslikavanju te mračne atmosfere.
Ljubavni segment svakako golica maštu, no daleko od toga da je „erotski“, kako piše na poleđini. Zanimljivo će biti pratiti kako će se Owenova avantura dalje razvijati i radujem se novom nastavku – tek zato da vidim hoće li me oduševiti!

Candace Robb: Ljekarnikova ruža

 Ostali naslovi ove autorice:

Candace Robb američka je spisateljica čiji su romani smješteni u srednjovjekovnu Englesku. Autorica je 17 romana, a Ljekarnikova ruža (prvi put objavljena davne 1993.) prvi je roman u seriji o jednookom istražitelju Owenu Archeru.

Razgovor s autoricom možete pročitati ovdje, no hrvatski je malo iskrivljen jer je stranica očito prevedena s engleskog. Osim što u autorica govori o sebi, ima riječi i o junacima njezinih povijesnih serijala – Owenu Archeru i Kate Clifford.

Gdje kupiti roman Ljekarnikova ruža:

Znanje

Amy Suiter Clarke: Djevojčica, 11

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Djevojčica, 11: ©Znanje

Amy Suiter Clarke: Djevojčica, 11

Djevojčica, 11

Bivša socijalna radnica Elle Castillo vodi podcast Dostižna pravda koji se temelji na istraživanju neriješenih zločina. U petoj se sezoni odluči pozabaviti slučajem koji je, prije dvadeset godina, šokirao čitavu zemlju.

No svako malo dogodi se nešto što uzdrma cijelu državu. Pogađa sve ujedinjujući ljude u tuzi i zajedničkome cilju.
Prije nešto manje od dvadeset četiri godine, u živahnom studentskom gradiću (…) nestala je mlada žena…
(str. 3.)

Nakon nje, nestala je nova, godinu mlađa. Pa još jedna, godinu mlađa. Djevojke su postale djevojčice, uvijek godinu mlađe od prethodne. Nestajale su u razmaku od tri dana. Držao ih je sedam dana. A onda bi se pojavile mrtve. 

Bilo je to u skladu s njegovom opsjednutošću brojevima. Bilo mi je jasno da ne bi bio dobar znak kad bi u brojevima bilo neke pravilnosti. to bi značilo da ima neki plan. …mislim da je taj tip započeo s nekim uvrnutim odbrojavanjem. …
U roku od nekoliko sati, sve su mu televizijske postaje nadjenule isto ime: Ubojica Koji Odbrojava.
(str. 12.)

Zadnja žrtva ubojice koji odbrojava je djevojčica, 11 – ali nju nije ubio.

Ona je pobjegla.

I o Ubojici se, otada, ništa ne zna.

Zašto je prestao ubijati? Je li bio u zatvoru?

Je li umro?

Iako je policija sklona složiti se s posljednjom tezom, Elle nije tako sigurna.

U svom podcastu, propitkuje sudbinu Ubojice, vjerujući da nije mrtav. Da je još uvijek tu, među nama.

Kad je jedan slušatelj nazove i kaže da ima važne informacije o ubojici, a biva ubijen, Elle je sigurna da se nešto događa.

A onda nestaje još jedna djevojčica, 11.

Tri dana nakon nje, djevojčica, 10.

Je li moguće da se Ubojica Koji Odbrojava vratio završiti svoje odbrojavanje?

Elle kreće u potragu za Ubojicom, odlučna dokazati da taj poremećeni sadist nikada i nije bio mrtav.

Djevojčica, 11 – slučaj koji ne izlazi iz glave

Kad ste tako dugo detektiv kao ja, slučajeve na kojima radite počnete kategorizirati. Ima onih koji se stope u neku nejasnu masu… Postoje oni koje potpuno zaboravite… A imate i slučajeva koji zauvijek ostaju uz vas – onih koji vas bude usred noći poput pauka koji vam gmiže po licu… …od samog sam početka znao da ga neću moći ostaviti dok ne pronađemo počinitelja.
No počinitelj nije pronađen.
(str. 53.)

Kao i policiji, i nama čitateljima slučaj Ubojice Koji Odbrojava zavući će se u misli.

Je li još uvijek živ? A ako nije, tko sada ubija? Oponašatelj?

Amy Suiter Clarke: Djevojčica, 11

Elle je čvrsto naumila otkriti ubojičin identitet, čak i po cijenu vlastitog života. Ona je žena naizgled savršenog života, no ispod površine puno se toga događa. Spisateljica se uglavnom bazirala na opisivanje slučaja i nije dubinski karakterizirala likove, ali to uopće ne smeta. O Elle najviše saznajemo iz njezinih postupaka i iz njezina podcasta, što radnju čini lišenom opisa i, samim time, dinamičnom, brzom i napetom.

Elle je kimnula pogledavši tetovažu na svom desnom zglobu – točka-zarez. … Bio joj je to podsjetnik, obećanje da i najgori trenutci u njezinom životu ne moraju značiti kraj priče. (str. 67.)

…3, 2, 1

Roman Djevojčica, 11 pucao je na mene iz svih oružja! Privukao me sinopsisom, naslovnicom i navodom „Idealno štivo za obožavatelje Karin Slaughter“. Naravno da sam se bacila na njega čim sam ga dobila!

Dobro, budimo realni, Amy Suiter Clarke nije Karin Slaughter (recenzije čijih romana Dobra kći i Posljednja udovica također imamo na blogu), ali spisateljica uopće nije loša.

Dapače, Djevojčica, 11 triler je koji ugodno iznenađuje!

Radnja je odlična, veoma zanimljiva, ponajviše jer se bavi slučajem iz prošlosti i ubojicom koji možda jest, možda nije živ. Elle također pridonosi toj misteriji – ja sam naslutila zašto, mislim da hoće i većina vas, no mora se priznati, plot twist je skroz solidan.

U medicinskim krugovima postoji nešto što se naziva agonalno disanje. Do njega često dolazi kad čovjek umire. … Istraživanje slučaja Ubojice Koji Odbrojava sličan je tome: posljednji udisaj nečega što umire, još jedan, konačan pokušaj ne biste li dobili dovoljno kisika da preživite. (str. 75.)

U romanu se miješaju transkripti Ellina podcasta, sadašnjost i prošlost i to mi se izuzetno svidjelo – pogotovo podcast. Čini mi se kao nešto što bih čak i ja slušala, pogotovo ako se bavi istinitim, neriješenim zločinima! Poglavlja su koncipirana tako da završavaju, naravno, kada je najzanimljivije i kada naslutimo što bi se sljedeće moglo dogoditi, tako da doista tjera na čitanje.

Još jedna stvar po kojoj je Djevojčica, 11 specifičan roman jest ubojica. Rijetko kad mi se dogodi da ubojicu žalim, ali ovog stvarno jesam. Okarakteriziran je detaljnije nego Elle pa mu lako ulazimo u glavu i možemo zamisliti kako je to biti u njegovoj koži. Uvrnut je, okrutan, a opet…
Osim toga, nisam naslutila tko je on pa je i to pridonijelo napetosti radnje.

Djevojčica, 11 odličan je roman prvijenac zbog kojeg se radujemo ostalim, budućim romanima Amy Suiter Clarke!

Ostali naslovi ove autorice:

Djevojčica, 11 debitantski je roman autorice Amy Suiter Clarke. Ako želite saznati više o njoj, ovdje je link koji vodi na njezinu web stranicu. Možda će vam biti zanimljivo da i sama spisateljica, baš poput lika Elle iz romana Djevojčica, 11, ima svoj podcast koji se uglavnom bavi pisanjem trilera i krimića. Stranica je na engleskom jeziku.

Amy Suiter Clarke: Djevojčica, 11

Gdje kupiti roman Djevojčica, 11:

Znanje

P.S. Ako se sjećate, već smo imali ubojstva i odbrojavanje, i to u romanu Odbrojavanje skandinavskih autora Horsta i Engera. Premda romani nisu nimalo slični, uvijek je lijepo vidjeti kako ista ideja funkcionira kod različitih pisaca s različitih podneblja. Klikom na gornji link, prisjetite se kako je završilo odbrojavanje u Švedskoj i Norveškoj.

Lee Child: Plavi mjesec

Nakladnik: Znanje 2021.

Naslovnica knjige Plavi mjesec: ©Znanje

Lee Child Plavi mjesec

Plavi mjesec -rijetka pojava poput pravde

Plavi mjesec je „muška knjiga“ koju, naravno, čitaju muškarci i žene. Adrenalinski obrati, ukrajinska i albanska mafija, između kojih je Jack Reacher, pravednik koji štiti slabe, ucijenjene i nemoćne, već je prokušani recept poznatog autora serijala o Jacku Reacheru. Plavi mjesec samo je nastavak Jackove bespoštedne borbe za pravdu i vjerovanja da se ona rijetko, poput plavog mjeseca, pojavljuje sama. Zbog toga je Jack Reacher tu – da stvari stavi na svoje mjesto.

Jack Reacher ili Tom Cruise

Danas je teško čitati romane Lee Childa, a da ne zamislite Toma Cruisea kako u punom trku  u akcijskom trileru  „skida“ protivnike jednog po jednog u osvetničkom pohodu. To je izravna posljedica utjecaja filma na knjigu, pa i na naše poimanje knjige. Ovaj novi roman, Plavi mjesec, srećom još uvijek nije ekraniziran pa glavnog glumca možete zamišljati po svojoj volji, kao i njegovu pratilju, vitku i čvrstu konobaricu Abby koja, naravno, zna baratati pištoljem. Njih dvoje se udruženim snagama bore protiv dviju najmoćnijih mafija u gradu.

Grad se  na zemljovidu Amerike doimao malen, tek sićušna, pristojna točka pokraj crvene niti koja označava cestu, ucrtane na inače praznom dijelu papira. I dovoljno velik da se organizirani kriminal podijeli u dvije skupine. Zapadni dio kontroliraju Ukrajinci, a istočni Albanci. str. 1.

Jack Reacher ulazi u igru

Dok putuje međugradskim autobusom u nepoznatom smjeru, na susjednom sjedalu primjećuje starijeg čovjeka kojem iz džepa viri podeblja omotnica s novcem. U sljedećem gradu Reacher silazi s autobusa i nakon što spriječi napad na nepoznatog čovjeka, pomogne mu da sretno stigne kući. Tamo doznaje da je stariji par postao žrtva kamatara te im prijeti još veća opasnost. Aaron i Maria Shevick zahvalni su Jacku i povjeravaju mu da su se uvalili u dugove zbog kćeri koja je teško bolesna i treba joj novac za izlječenje.

Shervikove ucjenjuje albanska mafija čiji je šef Dino. Ali na drugom kraju grada još su opasniji Ukrajinci koje vodi Gregory. Kad se Jack Reacher umiješa u igru i nahuška jedne protiv drugih, ni Albanci ni Ukrajinci ne shvaćaju da se pojavio netko novi na njihovom teritoriju. Započinje bespoštedni rat između dviju mafija u kojoj pada mnogo mrtvih na obje strane. Jacku Reacheru svesrdno pomaže zgodna konobarica Abby kojoj se već prije zamjerila albanska mafija.

Jack Reacher- portret osvetnika

Jack Reacher je skoro kao lik iz bajke. Brz i beskompromisan, borac za pravdu koji se s lakoćom rješava protivnika i uvijek se izvuče neozlijeđen. Jack izgleda kao neki super čovjek. Neuništiv, bivši vojnik koji se bori s daleko brojnijim i nadmoćnijim protivnicima, ali nekako se uvijek uspijeva izvući i nadmudriti suprotnu stranu. Razmislivši na koga me Jack Reacher podsjeća, svrstala bih ga između Jamesa Bonda i filmova s Jasonom Stathamom. Sve su to individualci teško uklopljeni u društvo koji ne priznaju autoritet nadređenih. U stvarnom svijetu, s ovakvim osobinama, Jack bi imao mnogo problema.
Ali, ovo je ipak samo knjiga.

Lee Child Plavi mjesec

Dojam o djelu Plavi mjesec

Nisam osobiti poklonik ovakvog tipa brzih, adrenalinskih knjiga. Ali knjige o Jacku Reacheru već imaju svoje zapaženo mjesto među ljubiteljima ove vrste krimića. Knjiga se čita brzo, akcije ima na pretek (nažalost i nasilja), ali sve se događa na vrlo površnoj razini, tako da uistinu imate osjećaj da gledate neki niskobudžetni akcijski triler, a ne da čitate knjigu. Naravno, znam da i ovaj tip knjige ima svoje poklonike. Stoga, ako želite nešto brzo, pitko, gdje pri tom ne želite umoriti male sive stanice (što bi rekao Hercule Poirot) slobodno uzmite, čitajte i uživajte u novim avanturama Jacka Reachera.

O autoru:

Lee Child pseudonim je britanskog pisca trilera, Jima Granta, koji je autor desetak romana o Jacku Reacheru, u koje se ubrajaju i bestseleri New York Timesa: Čovjek s dva lica (Persuader), The Enemy, Jedan hitac (One Shot), za koji je studio Paramount Pictures otkupio prava na snimanje filma, te roman The Hard Way.
Njegov prvi roman The Killing Floor osvojio je nagrade Barry i Anthony za najbolji debitantski triler.
Romani o Jacku Reacheru prevedeni su na četrdesetak jezika.
Lee Child, podrijetlom Englez i bivši televizijski scenarist, živi u New Yorku, sa suprugom Jane.

U novije se vrijeme udružuje s bratom Andrewom Childom, a recenziju romana Stražar pročitajte ovdje.

Gdje kupiti:

Znanje

Stephanie Scott: U ime ljubavi

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana U ime ljubavi: ©Znanje

Stephanie Scott: U ime ljubavi

U ime ljubavi – 1994. godina

U Japanu cvjeta neobična industrija wakaresaseya – jedan supružnik unajmi osobu da zavede drugog i tako stekne prednost u brakorazvodnoj parnici.

Sato svojoj supruzi Rini čini baš to. Unajmljuje Kaitara da zavede Rinu i njezin preljub ovjekovječi fotografijama koje bi na sudu bile od iznimne važnosti za dobivanje skrbništva nad sedmogodišnjom kćerkicom Sumiko. No Sato ne računa na jedno – Rina i Kaitaro odmah se zaljubljuju.

Imamo mnogo izraza za sudbinu. Neki su srcedrapateljni, drugi u sebi sadrže snagu, cikluse sreće i odabira. Riječ koja mi je pala na um … bila je starinska, arhaična čak, ali najprikladnija: sadame. Predodređena sudbina koja se mora prihvatiti jer se ne može promijeniti. (str. 342.)

Sato, pomalo sirov i neugodan čovjek, nikada nije niti volio, a niti u potpunosti razumio senzibilnu, eteričnu Rinu. A ona, navikla na brak bez ljubavi i propale snove, s Kaitarom iskusi nešto što nije mogla niti zamisliti. Ljubav, čežnja, požuda, zanos miješaju se u kovitlacu emocija koje njih dvoje ne mogu niti žele kontrolirati.

Postoje neka iskustva, čak i ona malena, koja te zviznu kao udarac u želudac. Njihova sila može se zadržati mjesecima, čak i godinama. Rina se polako probudila. Još uvijek sigurna u jutarnjoj čahuri sna, pustila je da joj misli otplove prema Kaitaru i njihovu zadnjem susretu. Pomislila je na svjetlost u njegovim očima dok ju je gledao i kako su se te iste oči zadržale na njezinu licu. Na to kako je čak i sada mogla osjetiti topao sjaj žudnje, kako je bila poželjna. (str. 117 )

Rina se planira razvesti te s Kaitarom i kćeri Sumiko zasnovati novu obitelj.

No, način na koji su se Rina i Kai upoznali još uvijek je tajna.

A onda je Rina ubijena.

Kai je optužen i zatvoren.

Sumiko odrasta s djedom, nesvjesna velike tajne koja obavija majčinu smrt.

U ime ljubavi – dvadeset godina poslije

Iako ovu divnu priču o ljubavi i smrti priča mnoštvo likova, samo nam Sumiko pripovijeda u prvoj osobi.

Laži, kad se prvi put izgovore, imaju zasjenjenu kakvoću, paučinastu teksturu koja se može omotati oko života. Imaju tu paperjastu lakoću suštine djetinjstva, a moje je djetinjstvo sazdano na laži. (str. 12.)

Čitav život uvjeravana je da joj je majka poginula u automobilskoj nesreći.

Sada, dvadeset godina kasnije, jedan telefonski poziv iz zatvora mijenja sve.

Sumiko se mora suočiti s lažima na kojima je odrasla.

Odlučna je istražiti okolnosti majčine smrti i otkriti tko ju je, i zašto, doista ubio.

I tako se ispostavilo da ono što me je sve vrijeme proganjalo – strah da je svaki član moje obitelji ukaljan događajima i promijenjen do neprepoznatljivosti – bila istina. Ne samo da su svi bili upleteni u majčinu smrt, nego je svatko od nas bio kriv, čak i ja. (str. 304.)

Stephanie Scott: U ime ljubavi

Što sve činimo u ime ljubavi?

Roman U ime ljubavi uči nas puno toga o japanskoj kulturi. Veliku većinu nisam znala, no najviše me je iznenadila činjenica da wakareseseya kao djelatnost doista postoji. Mislim, nije ni u našoj kulturi rijetkost da supružnici izvlače prljave stvari kako bi brakorazvodna parnica išla njima u korist, i nije tajna da se tada služe svakakvim podlim spletkama, ali wakaresaseya je ozbiljan biznis. Pomalo gadljiva praksa koja cvjeta jer ljudi oduvijek i svugdje žele pronaći način kako, nakon ljubavi, povrijediti onog drugog.

Spisateljica Stephanie Scott napisala je ovo djelo potaknuta stvarnim sudskim procesom, gdje ju je opčinila priča o tome što smo sve sposobni učiniti drugom u ime ljubavi.

Što bismo učinili u ime ljubavi prema partneru? Djetetu? Unuku?
U ime ljubavi prema moći, novcu?

Sve te vrste ljubavi povezane su u ovoj neobičnoj, fascinantnoj priči u kojoj ništa nije onakvo kakvim se na prvi pogled čini.

Tko je ubio Rinu manje je važno od onog zašto.

Završni dojam – vau!

Iako sam isprva pomalo oklijevala s čitanjem ovog romana, mogu reći da sam, na kraju, potpuno oduševljena! U ime ljubavi nije roman za kakvim bih inače posegnula jer nije niti triler niti krimić niti klasičan ljubić.

Ali – vjerovali ili ne – on je sve to!

Imamo ubojstvo, optuženika koji možda jest, a možda nije ubojica, ljubavnu priču veću od vremena i djevojku Sumiko koja sve to istražuje i povezuje u cjelinu. A u cjelini se, osim ljubavi i smrti, isprepliću čarobni japanski krajolici te stil pisanja koji je toliko poetičan, sjetan i strastven u isto vrijeme da svaku rečenicu osjećate kao pjesmu i još dugo mislite na nju.

Ljubav Rine i Kaija opisana je i iznijansirana s toliko osjećaja i razumijevanja, da ih vidite kao stvarne ljude, stvarne ljubavnike koji se vole vama pred očima.

Svidio mi se i način na koji spisateljica piše o preljubu – kirurški precizno, priča nam o svim emocijama koje takav čin u sebi ima. Nisu to samo ljubav i mržnja. Koliko je tu želje za povezanošću i razumijevanjem, nade, vjere.

S druge strane, koliko preljub može povrijediti sve one u njega umiješane – prevarenog supruga, djecu, roditelje…

U ime ljubavi prelijepo je napisana atmosferična priča koja će vas zarobiti. Ne samo potresnom, a opet predivnom fabulom koja itekako djeluje na čitateljeve emocije, već i riječima brižljivo spojenima u magične rečenice koje vas vode u samo srce Japana.

Stephanie Scott: U ime ljubavi

Ostali romani ove autorice:

U ime ljubavi roman je prvijenac Britanke Stephanie Scott, za koji sama kaže da je nastajao „mnogo godina“, što i ne čudi, s obzirom na opseg istraživanja koje je provela pišući priču o Rini i Kaitaru.

Gdje kupiti roman U ime ljubavi:

Znanje

Flavio Soriga: Metropolis

Nakladnik: Znanje d.o.o. 2021.

Naslovnica knjige Metropolis: ©Znanje

Flavio Soriga Metropolis

Metropolis- homage otoku

Metropolis je, kako mu samo ime kazuje (grčki: metros-majka, polis-grad), urbano gradsko područje više gradova ili mjesta okupljenih oko jednog većeg. Upravo se o tome i radi u ovom romanu. Metropolis je zapravo veliki homage Calgariju i malim mjestašcima okolo njega, kao što su Chio, Villasimus, Barbagija, Orgosol i mnoga druga. Glavni lik u cijelom romanu je sama Sardinija. Sardinija gledana iz piščeva ugla. Krimić koji je Flavio Soriga stavio u centar zbivanja tu je samo da se u njemu zrcale ljepote Sardinije, prekrasni krajolici, plaže, maslinici i vinogradi, mali trgovi s lokalnim dućančićima. Sardinija je sve to, ali i puno više. Soriga ne želi opisivati život koji vide turisti. Pravi život u Sardiniji prati teški rad otočana kako bi preživjeli, nasilje lokalnih moćnika koji se služe ucjenama, raspuštenost mladih koji ne prežu od krađe i vršenja kaznenih djela, i neizbježno konzumiranje droge na otoku.

Kako je siromašna bila ova naša zemlja, prijatelju, moj. Bijeda posvuda. I nasilje, koje uvijek dođe s glađu, a nigdje institucije vlasti da ispravi feudalne nepravde. str. 64.

Gulia Hernandez di San Raimono je ubijena

Gulia Hernadez je nesretna žena, ubijena u kabini poznatog kupališta u Calgariju. Ubojstvo istražuje kapetan Martino Crissanti, 45-ogodišnji karabinjer s diplomom iz antropologije, ljubitelj ljeta, argentinske muzike i zalazaka sunca. Tko je zapravo Gulia? To je pitanje od kojeg Martino Crissanti počinje istragu. A na to pitanje svatko koga pita ima drugačiji odgovor. Pa Martino počinje od početka. Gulia Hernandez di San Raimono kćerka je najutjecajnijeg i najbogatijeg čovjeka na otoku. Je li se njezin otac nekome zamjerio? Ili je presudilo nešto iz Gulijine prošlosti? Guliu nije lako istražiti. Bila je svoja, divlja, impulzivna, beskompromisna. Veze s mnogim ljubavnicima (i nekim ljubavnicama) na otoku otežale su Martinovu potragu. Poznati pjevač, mesar ili barmen, pa čak i poznati pisac koji joj je posvetio ljubavne i erotske stihove, samo su neki od sumnjivaca.

Martino Crissanti

Već dugo je inspektor u Cagariju, ali najviše voli mirne večeri u Barbagiji uz vino, vinograde, maslinike, gledajući stada ovaca. Sklon je meditaciji, filozofskom lamentiranju s prijateljima i večerima uz smiraj. U vezi je s Annom Sofijom, ali budućnosti se boji. Ne smatra se sposobnim za supruga, a pogotovo za oca, jer je Anna Sofija trudna. Dok je tako u dilemi je li uopće sposoban za život udvoje, istovremeno ispituje sve sumnjivce na otoku i korak po korak dolazi do pronalaska ubojice.

Ovaj otok nikad nije bio raj, a prošlost je lijepa u popodnevnim snatrenjima turista i u posebno vješto napisanom romanu. str. 65.

Dojam o knjizi Metropolis

Metropolis je ugodna promjena i odmak od američkih i skandinavskih trilera. Talijanski krimić čija se radnja lijeno provlači kroz prekrasne opise Sardinije i inspektor koji je prije svega filozof, Mediteranac, čovjek kojemu se nigdje ne žuri, koji osluškuje koji vjetar puše, koje cvijeće cvjeta, koje je vino najbolje, i koji se sjeća najljepših prizora iz svoje mladosti na rodnom otoku, čine da ova knjiga lagano klizi dok je čitate i razmišljate kako nema šanse da ovaj čovjek riješi slučaj. Ali, tu biste se gadno prevarili.

Naime, inspektor Crissanti je onaj koji propituje jer ga stvari istinski zanimaju, a još više je onaj koji zna slušati. A sluša jednako sve: i tužitelja, i barmena, i povjesničara, i članove obitelji žrtve, i bivše zatvorenike i sitne lokalne kriminalce. Upravo ta sposobnost introspekcije dovela je Crissantija do rješenja slučaja. Ovo je idealna knjiga za čitanje kada je ljeto na izmaku, kao što je u knjizi i kao što je upravo sada, kada postajemo pomalo melankolični, sneni, s natruhama depresivnosti koje dolaze s dolaskom jeseni, svjesni da sve ima vijek trajanja – kako ljeto, tako i mi sami.

Flavio Soriga Metropolis

O autoru:

Flavio Soriga predstavnik je sardinskog novog vala, takozvanog sardinskog književnog proljeća. Piše od 2000. godine i dosad je napisao osam djela, romana i zbirki priča. Dobitnik je mnogih nagrada, među ostalima nagrada Italo Calvino, Grazia Deledda i drugih. Živi i radi u Rimu kao slobodni novinar.

Gdje kupiti roman Metropolis:

Znanje

Karin Slaughter: Posljednja udovica

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Posljednja udovica: ©Znanje

Karin Slaughter: Posljednja udovica

Posljednja udovica

Ugledna znanstvenica iz Centra za kontrolu i prevenciju bolesti Michelle Spivey oteta je jedne ljetne večeri i otad joj se gubi svaki trag.

Mjesec dana kasnije, Atlantu prodrmaju dvije snažne eksplozije u središtu sveučilišnog kampusa.

… nervoza i mučnina stvrdnuše se kao kamen u njezinom želucu kad je počela razmišljati o tome što se dogodilo. Eksplozija na sveučilištu. Uzeli su taoce. Masovne žrtve. Opasni i naoružani. (str. 67.)

Budući da su bili u blizini, detektiv Will Trent i njegova djevojka, liječnica Sara Linton, hitaju na mjesto eksplozije kako bi pomogli unesrećenima.

No sve kreće naopako. Na putu prema raznesenom kampusu Sara i Will svjedoče prometnoj nesreći koja to ipak nije.

Iz automobila izlaze petorica muškaraca, grubih i okrutnih, muškaraca koji ne prežu ni pred čime kako bi ostvarili svoj cilj. Sara je oteta Willu naočigled, a on brutalno pretučen.

Jesu li povezani nestanak renomirane znanstvenice i Sarina otmica?

Ako jesu, kako? I zašto?

Nameće se pitanje…

Što dobro financirana i uvježbana paramilitantna organizacija želi od žene koja je stručnjakinja za zarazne bolesti? (str. 151.)

Will Trent mora dati sve od sebe da pronađe voljenu Saru prije nego bude prekasno.

I ono njemu manje važno – ali ipak važno – mora spriječiti grupu vojnika-otmičara da izvrši pokolj koji planira, a za koji je Michelle od središnje važnosti.

Posljednja udovica – novi nastavak serijala o detektivu Willu Trentu

Za sve koji ga još nisu upoznali, Will Trent specijalni je agent GBI-ja (nešto kao FBI za državu Georgiju).

Djetinjstvo je proveo u sustavu za udomljavanje djece, dakle bio je zapostavljen ili zlostavljan. Njegova bivša žena manipulirala je njegovim emocijama kako bi ga ucjenjivala. Nikad nije imao zdravu vezu. U njegovoj prošlosti postoje prava čudovište. (str. 17.)

U djetinjstvu je prošao pakao, a te traume, u kombinaciji s disleksijom zbog koje malo teže funkcionira u svijetu izvještaja i papira, čine ga tihim, zatvorenim i pomalo otuđenim od sviju. To se mijenja kad u njegov život uđe Sara Linton. Sara ga voli baš onakvog kakav jest i zbog nje Will napokon saznaje što je to prava ljubav.

Na kalendaru je zvjezdicama označio dane kad Sara odlazi frizerki kako bi se tada sjetio reći da je lijepa. Uvijek je smišljao povod da spomene njezino ime. Slušao ju je, poštovao, smatra da je pametnija od njega, što je točno jer je liječnica, ali koji bi muškarac to priznao? (str. 61.-62.)

Karin Slaughter: Posljednja udovica

I Sara je obilježena traumama. Iz dobrostojeće obitelji pune ljubavi, sve je vodilo k savršenom životu. Ta sjajna budućnost nestaje na studiju, kada Sara pretrpi zvjerski napad s čijim se posljedicama mora boriti do kraja života.

Zlostavljanje nikad nećeš zaboraviti. To postaje dio DNK-a tvoje sjene. Osvrneš se, a to je uvijek s tobom. Jedino možeš naučiti kako ćeš s tim živjeti. (str. 189.)

U prethodnom su nastavku (Zatočena) Sara i Will uspjeli prevladati posljednje prepreke i sada su napokon skupa, uživaju u ljubavi i miru.

Ne zadugo, jer Sara je oteta, a Will ne može podnijeti pomisao na ono što bi joj se moglo dogoditi u rukama poremećenih muškaraca koji su je odveli.

U tome je problem kad nekog voliš… Zbog njih si slabiji. (str. 115.)

Minute prolaze. Vremena je sve manje.

Mahnita fabula koju ne prestajete čitati

Kao i svi romani Karin Slaughter, tako je i Posljednja udovica štivo koje se ne ispušta iz ruku! Napeta je to potraga za Sarom, za znanstvenicom Michelle, pokušaj sprječavanja terorističkog napada, ma sve! Teško mi je govoriti o romanu, a da ne otkrivam radnju pa ću samo reći da, iako nam je svima jasno zašto je znanstvenica Centra za kontrolu i prevenciju bolesti oteta, priča odlazi u skroz neočekivanom smjeru. Slaughterica do rješenja dolazi nekim svojim ludim, vratolomnim stranputicama pa će vam se i ono što predvidite činiti kao novo, neočekivano, iznenađujuće.

Posljednja udovica opisima nije toliko uznemirujuća i šokantna kao što su to neki prethodni romani (meni nenadmašna Dobra kći ili Triptih), ali to joj nije minus. Dapače, ovaj roman vrvi poremećenim aluzijama i nagovještajem jezivog nasilja, samo što oni nisu tako detaljno opisivani.

Budući da se Will i Sara razdvajaju na samom početku, poglavlja se izmjenjuju tako da jedno prati nju, drugo njega i primorani smo čitati i čitati jer svako, naravno, staje u najzanimljivijem trenutku.

Osim samog zapleta, koji je stvarno suvremen, uzbudljiv i strašan, roman Posljednja udovica nose i emocije – one između Willa i Sare. Trileri su općenito škrto tlo za uzgajanje ljubavne priče, ali Slaughterica i u tom uspijeva. Will i Sara su par do kojeg vam je odmah stalo. Čak i ako ne poznajete cijelu pozadinsku priču, iz svake je rečenice vidljivo da je to dvoje duboko oštećenih ljudi koji su našli snage i jednostavno krenuli dalje. Oni se uzdaju jedno u drugo, vjeruju si i stvarno se vole, onako zapravo. Njihova ljubav i predanost svijetla su točka mračnog, izopačenog zapleta.

Žao mi je što nisam mogla reći više o samoj fabuli, ali ne želim vam kvariti užitak.

Samo ću reći da je Karin Slaughter autorica koju ću čitati dok god bude objavljivala.

Karin Slaughter: Posljednja udovica

Ostali romani ove autorice:

Klikom na recenziju romana Dobra kći doći ćete ne samo do tog osvrta, već i do popisa ostalih romana Karin Slaughter. Popis uključuje sve nastavke serijala o Willu Trentu, sve dosad objavljene samostalne romane, napomenu za čitanje te moj kratki dojam o dosad objavljenim Slaughteričinim romanima.

P.S. Veliki sam fan tako da možda nisam relevantna.

Gdje kupiti roman Posljednja udovica:

Znanje

David Nicholls: Slatki rastanak

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Slatki rastanak: ©Znanje

… prva ljubav, mislim da je to poput pjesme, glupe pop pjesme koju čuješ i pomisliš, pa to je jedina stvar koju ikada želim slušati, ima sve … ne treba mi ništa drugo. Sada je, naravno, ne bismo pustili. … Ali, kada je puste na radiju, pa, to je i dalje dobra pjesma. (str. 437.)

David Nicholls: Slatki rastanak

Slatki rastanak

Charlie Lewis je šesnaestogodišnji mladić, pomalo autsajder, najpamtljiviji po tom što ga valjda, nakon zadnjeg dana škole, nitko neće pamtiti.

Dok sam bio učenik, moja prepoznatljiva osobina bila je nedostatak prepoznatljivosti. … Nisu mi se divili niti su me prezirali, nisu me obožavali niti me se bojali; nisam bio nasilnik … nisam bio niti hrabar. (str. 7.)

Ta zadnja godina nije mu laka – završne je ispite napisao loše i nema šanse za upis na fakultet. Majka je napustila njegova oca i odselila se sa sestrom Billie, ostavivši njega da se brine za oca alkoholičara.

Malo snužden, to je bio jedan od izraza koje smo koristili. Ne osjeća se svojim, tužan. Mnogo stvari na umu. Zabrinut, tjeskoban. … Razočaran, naišao je na prepreku, nije mu baš najbolje, osjeća se odbijenim… Bila je izvanredna, doista, ta naša sposobnost smišljanja zaobilaznih fraza i eufemizama, poput društvene igre u kojoj nije dozvoljeno koristiti određenu riječ. (str. 185.)

Tada, sasvim slučajno, Charlie upoznaje Fran Fisher, djevojku drugačiju od svega što je Charlieju poznato. Kako bi je ponovo vidio, pristaje pridružiti se kazališnoj družini u kojoj glumi Fran.

Vratio sam se jer mi je bio nezamislivo da više nikada neću vidjeti to lice, čak i ako je to podrazumijevalo da pola dana moram provesti baveći se nečim što se zove impro-teatar, bila je to cijena koju sam bio spreman platiti. (str. 54.)

Prije nego shvati što se uopće dogodilo, Charlie se sprijateljuje s ostalim članovima grupe koje je dosad smatrao štreberima. Uviđa što je to pravo prijateljstvo, saznaje što je ljubav. Cijeli Charliejev život postaje bolji, bogatiji, šareniji.

No, teška obiteljska situacija i loše odluke koje je ranije donio, Charlieju ne daju mira i neprestano mu vise nad glavom. Hoće li mu upropastiti ovo čarobno ljeto smijeha, poljubaca i promjene?

Prva ljubav

Družina upravo priprema Shakespeareovu dramu Romeo i Julija, a Fran se priprema za ulogu Julije. Charlie čitavo vrijeme razmišlja o tome kako će odustati, ali toliko je opčinjen Fran da se nastavlja vraćati iz dana u dan – čak dobiva i ulogu u predstavi te počinje uvježbavati komad skupa s ostalima.

Shakespeare je, izgleda, uvjet koji Charlie mora ispuniti kako bi dobio priliku s Fran. Uskoro se sreća nasmiješi i njih dvoje postaju par.

David Nicholls: Slatki rastanak

Njihova je ljubav sve ono što prva ljubav jest – nabijena emocijama, luda, beskrajna i – osuđena na propast, na slatki rastanak. Iako smo svega toga svjesni od početka romana, ta nas sitnica ne sprječava da za njih navijamo – pa koliko potraje, potraje.

Charliejev je život u rasulu. Brine se o ocu alkoholičaru koji pleše na rubu depresije, neprestano u strahu od toga što će zateći kad se vrati kući. Opterećen je situacijama koje djeca ne bi smjela doživljavati. Baš zato, za njega se vežemo već od prvog poglavlja. Suosjećamo s njim, želimo ga zaštititi, uhvatiti za ruku, pogledati u oči i reći da će sve biti u najbolje redu.

… tada mi je sinulo… kako je najveća laž koju starost govori o mladosti ta da je potonja na neku foru slobodna od briga, uzrujavanja ili straha.

Dragi Bože, zar se nitko ne sjeća? (str. 187.)

Taj dječak prerano odrasta jer su oni koji bi ga trebalo voljeti i brinuti se za njega više okrenuti sebi, svojim potrebama i željama, svojim tugama i neuspjesima. Fran mu dolazi kao melem. Osvjetljava njegov turobni život, a nama čitateljima daje nadu da bi Charlie mogao postati nešto više razočaranja koje mu je, kako isprva izgleda, suđeno.

Ako mogu biti s Fran Fisher, ako me ona na neki način mogla prihvatiti, kao i sve moje mane iz prošlosti, svu bijedu i čudnovatost i brigu, onda bih ja zauzvrat postao bolja verzija samog sebe, verzija toliko sjajna i primjerena da je praktički potpuno nova. (str. 277.)

Slatki rastanak (od) Fran i Charlieja

Budući da mi je ovo prvi susret s Davidom Nichollsom, doista nisam znala što očekivati. Mislila sam da je ovo jedan lagani ljubavni roman, no prevarila sam se.

Njegov stil pisanja nije klasični stil ljubavnih romana – nije lepršav i jednostavan, zaigran i duhovit. Nichollsov me stil podsjeća na Orhana Pamuka. Neprestano pripovijedanje koje nije u potpunosti linearno iako ima neki svoj tijek obogaćeno razmišljanjima lika, sjećanja potaknuta sitnicama koje lik vidi ili osjeti, sve to usmjereno na Fran kao glavni objekt prisjećanja, ljubavi, želje… Pomalo sam se osjećala kao da iznova čitam Muzej nevinosti.

Usporedba s Pamukom definitivno ne može biti minus – no sjeta koja zrači iz romana Slatki rastanak čini ga prikladnijim za čitanje na neki kišni dan, nego ljeti kad upeče sunce. Vrijeme radnje je ljeto koje kao da podrazumijeva sreću i osmijehe. Baš zato, Slatki rastanak trebamo čitati u one ljetne dane koji se približavaju jeseni. Tada i mi, nagonski, osjećamo dolazak nekakvog kraja, a čežnja, tuga i bol glavnog lika oživljavaju i u našim srcima.

Ovo ljeto je baš užasno, nije li? Sunce izađe, nebo je plavo ako imaš sreće, i odjednom ti se jave sve one unaprijed određene ideje o tome što bi trebao raditi… Zato je ljeto strašno tužno – zbog toga što bismo svi trebali biti veseli. (str. 103./104.)

David Nicholls: Slatki rastanak

Ovo nije ljubavni roman, već roman o ljubavi. Prvoj ljubavi. Teškoj, intenzivnoj, očaravajućoj i dubokoj. Ljubavi koja nas mijenja i koju pamtimo cijeli život. Ovo je roman o odrastanju, o izgradnji karaktera, o traženju samog sebe. O tome da možemo i imamo pravo voljeti. Da ćemo nekad nekome biti ne samo dovoljno dobri, nego najbolji.

Da se za ljubav treba potruditi i izići iz zone komfora.

I da nikad nije kasno promijeniti se i krenuti naprijed.

Ostali naslovi ovog autora:

David Nicholls pisac je kojeg kritika smatra jednim od najtalentiranijih pisaca engleske suvremene književnosti.

Autor je pet romana, a kod nas su prevedeni Jedan dan, Mi i sada, Slatki rastanak.

Gdje kupiti roman Slatki rastanak:

Znanje