Kategorija: Znanje

Objavljeno

Amy Suiter Clarke: Djevojčica, 11

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Djevojčica, 11: ©Znanje

Amy Suiter Clarke: Djevojčica, 11

Djevojčica, 11

Bivša socijalna radnica Elle Castillo vodi podcast Dostižna pravda koji se temelji na istraživanju neriješenih zločina. U petoj se sezoni odluči pozabaviti slučajem koji je, prije dvadeset godina, šokirao čitavu zemlju.

No svako malo dogodi se nešto što uzdrma cijelu državu. Pogađa sve ujedinjujući ljude u tuzi i zajedničkome cilju.
Prije nešto manje od dvadeset četiri godine, u živahnom studentskom gradiću (…) nestala je mlada žena… (str. 3.)

Nakon nje, nestala je nova, godinu mlađa. Pa još jedna, godinu mlađa. Djevojke su postale djevojčice, uvijek godinu mlađe od prethodne. Nestajale su u razmaku od tri dana. Držao ih je sedam dana. A onda bi se pojavile mrtve. 

Bilo je to u skladu s njegovom opsjednutošću brojevima. Bilo mi je jasno da ne bi bio dobar znak kad bi u brojevima bilo neke pravilnosti. to bi značilo da ima neki plan. …mislim da je taj tip započeo s nekim uvrnutim odbrojavanjem. …
U roku od nekoliko sati, sve su mu televizijske postaje nadjenule isto ime: Ubojica Koji Odbrojava. (str. 12.)

Zadnja žrtva ubojice koji odbrojava je djevojčica, 11 – ali nju nije ubio.

Ona je pobjegla.

I o Ubojici se, otada, ništa ne zna.

Zašto je prestao ubijati? Je li bio u zatvoru?

Je li umro?

Iako je policija sklona složiti se s posljednjom tezom, Elle nije tako sigurna.

U svom podcastu, propitkuje sudbinu Ubojice, vjerujući da nije mrtav. Da je još uvijek tu, među nama.

Kad je jedan slušatelj nazove i kaže da ima važne informacije o ubojici, a biva ubijen, Elle je sigurna da se nešto događa.

A onda nestaje još jedna djevojčica, 11.

Tri dana nakon nje, djevojčica, 10.

Je li moguće da se Ubojica Koji Odbrojava vratio završiti svoje odbrojavanje?

Elle kreće u potragu za Ubojicom, odlučna dokazati da taj poremećeni sadist nikada i nije bio mrtav.

Djevojčica, 11 – slučaj koji ne izlazi iz glave

Kad ste tako dugo detektiv kao ja, slučajeve na kojima radite počnete kategorizirati. Ima onih koji se stope u neku nejasnu masu… Postoje oni koje potpuno zaboravite… A imate i slučajeva koji zauvijek ostaju uz vas – onih koji vas bude usred noći poput pauka koji vam gmiže po licu… …od samog sam početka znao da ga neću moći ostaviti dok ne pronađemo počinitelja.
No počinitelj nije pronađen. (str. 53.)

Kao i policiji, i nama čitateljima slučaj Ubojice Koji Odbrojava zavući će se u misli.

Je li još uvijek živ? A ako nije, tko sada ubija? Oponašatelj?

Amy Suiter Clarke: Djevojčica, 11

Elle je čvrsto naumila otkriti ubojičin identitet, čak i po cijenu vlastitog života. Ona je žena naizgled savršenog života, no ispod površine puno se toga događa. Spisateljica se uglavnom bazirala na opisivanje slučaja i nije dubinski karakterizirala likove, ali to uopće ne smeta. O Elle najviše saznajemo iz njezinih postupaka i iz njezina podcasta, što radnju čini lišenom opisa i, samim time, dinamičnom, brzom i napetom.

Elle je kimnula pogledavši tetovažu na svom desnom zglobu – točka-zarez. … Bio joj je to podsjetnik, obećanje da i najgori trenutci u njezinom životu ne moraju značiti kraj priče. (str. 67.)

…3, 2, 1

Roman Djevojčica, 11 pucao je na mene iz svih oružja! Privukao me sinopsisom, naslovnicom i navodom „Idealno štivo za obožavatelje Karin Slaughter“. Naravno da sam se bacila na njega čim sam ga dobila!

Dobro, budimo realni, Amy Suiter Clarke nije Karin Slaughter (recenzije čijih romana Dobra kći i Posljednja udovica također imamo na blogu), ali spisateljica uopće nije loša.

Dapače, Djevojčica, 11 triler je koji ugodno iznenađuje!

Radnja je odlična, veoma zanimljiva, ponajviše jer se bavi slučajem iz prošlosti i ubojicom koji možda jest, možda nije živ. Elle također pridonosi toj misteriji – ja sam naslutila zašto, mislim da hoće i većina vas, no mora se priznati, plot twist je skroz solidan.

U medicinskim krugovima postoji nešto što se naziva agonalno disanje. Do njega često dolazi kad čovjek umire. … Istraživanje slučaja Ubojice Koji Odbrojava sličan je tome: posljednji udisaj nečega što umire, još jedan, konačan pokušaj ne biste li dobili dovoljno kisika da preživite. (str. 75.)

U romanu se miješaju transkripti Ellina podcasta, sadašnjost i prošlost i to mi se izuzetno svidjelo – pogotovo podcast. Čini mi se kao nešto što bih čak i ja slušala, pogotovo ako se bavi istinitim, neriješenim zločinima! Poglavlja su koncipirana tako da završavaju, naravno, kada je najzanimljivije i kada naslutimo što bi se sljedeće moglo dogoditi, tako da doista tjera na čitanje.

Još jedna stvar po kojoj je Djevojčica, 11 specifičan roman jest ubojica. Rijetko kad mi se dogodi da ubojicu žalim, ali ovog stvarno jesam. Okarakteriziran je detaljnije nego Elle pa mu lako ulazimo u glavu i možemo zamisliti kako je to biti u njegovoj koži. Uvrnut je, okrutan, a opet…
Osim toga, nisam naslutila tko je on pa je i to pridonijelo napetosti radnje.

Djevojčica, 11 odličan je roman prvijenac zbog kojeg se radujemo ostalim, budućim romanima Amy Suiter Clarke!

Ostali naslovi ove autorice:

Djevojčica, 11 debitantski je roman autorice Amy Suiter Clarke. Ako želite saznati više o njoj, ovdje je link koji vodi na njezinu web stranicu. Možda će vam biti zanimljivo da i sama spisateljica, baš poput lika Elle iz romana Djevojčica, 11, ima svoj podcast koji se uglavnom bavi pisanjem trilera i krimića. Stranica je na engleskom jeziku.

Amy Suiter Clarke: Djevojčica, 11

Gdje kupiti roman Djevojčica, 11:

Znanje

P.S. Ako se sjećate, već smo imali ubojstva i odbrojavanje, i to u romanu Odbrojavanje skandinavskih autora Horsta i Engera. Premda romani nisu nimalo slični, uvijek je lijepo vidjeti kako ista ideja funkcionira kod različitih pisaca s različitih podneblja. Klikom na gornji link, prisjetite se kako je završilo odbrojavanje u Švedskoj i Norveškoj.

Objavljeno

Lee Child: Plavi mjesec

Nakladnik: Znanje 2021.

Naslovnica knjige Plavi mjesec: ©Znanje

Lee Child Plavi mjesec

Plavi mjesec -rijetka pojava poput pravde

Plavi mjesec je „muška knjiga“ koju, naravno, čitaju muškarci i žene. Adrenalinski obrati, ukrajinska i albanska mafija, između kojih je Jack Reacher, pravednik koji štiti slabe, ucijenjene i nemoćne, već je prokušani recept poznatog autora serijala o Jacku Reacheru. Plavi mjesec samo je nastavak Jackove bespoštedne borbe za pravdu i vjerovanja da se ona rijetko, poput plavog mjeseca, pojavljuje sama. Zbog toga je Jack Reacher tu – da stvari stavi na svoje mjesto.

Jack Reacher ili Tom Cruise

Danas je teško čitati romane Lee Childa, a da ne zamislite Toma Cruisea kako u punom trku  u akcijskom trileru  „skida“ protivnike jednog po jednog u osvetničkom pohodu. To je izravna posljedica utjecaja filma na knjigu, pa i na naše poimanje knjige. Ovaj novi roman, Plavi mjesec, srećom još uvijek nije ekraniziran pa glavnog glumca možete zamišljati po svojoj volji, kao i njegovu pratilju, vitku i čvrstu konobaricu Abby koja, naravno, zna baratati pištoljem. Njih dvoje se udruženim snagama bore protiv dviju najmoćnijih mafija u gradu.

Grad se  na zemljovidu Amerike doimao malen, tek sićušna, pristojna točka pokraj crvene niti koja označava cestu, ucrtane na inače praznom dijelu papira. I dovoljno velik da se organizirani kriminal podijeli u dvije skupine. Zapadni dio kontroliraju Ukrajinci, a istočni Albanci. str. 1.

Jack Reacher ulazi u igru

Dok putuje međugradskim autobusom u nepoznatom smjeru, na susjednom sjedalu primjećuje starijeg čovjeka kojem iz džepa viri podeblja omotnica s novcem. U sljedećem gradu Reacher silazi s autobusa i nakon što spriječi napad na nepoznatog čovjeka, pomogne mu da sretno stigne kući. Tamo doznaje da je stariji par postao žrtva kamatara te im prijeti još veća opasnost. Aaron i Maria Shevick zahvalni su Jacku i povjeravaju mu da su se uvalili u dugove zbog kćeri koja je teško bolesna i treba joj novac za izlječenje.

Shervikove ucjenjuje albanska mafija čiji je šef Dino. Ali na drugom kraju grada još su opasniji Ukrajinci koje vodi Gregory. Kad se Jack Reacher umiješa u igru i nahuška jedne protiv drugih, ni Albanci ni Ukrajinci ne shvaćaju da se pojavio netko novi na njihovom teritoriju. Započinje bespoštedni rat između dviju mafija u kojoj pada mnogo mrtvih na obje strane. Jacku Reacheru svesrdno pomaže zgodna konobarica Abby kojoj se već prije zamjerila albanska mafija.

Jack Reacher- portret osvetnika

Jack Reacher je skoro kao lik iz bajke. Brz i beskompromisan, borac za pravdu koji se s lakoćom rješava protivnika i uvijek se izvuče neozlijeđen. Jack izgleda kao neki super čovjek. Neuništiv, bivši vojnik koji se bori s daleko brojnijim i nadmoćnijim protivnicima, ali nekako se uvijek uspijeva izvući i nadmudriti suprotnu stranu. Razmislivši na koga me Jack Reacher podsjeća, svrstala bih ga između Jamesa Bonda i filmova s Jasonom Stathamom. Sve su to individualci teško uklopljeni u društvo koji ne priznaju autoritet nadređenih. U stvarnom svijetu, s ovakvim osobinama, Jack bi imao mnogo problema.
Ali, ovo je ipak samo knjiga.

Lee Child Plavi mjesec

Dojam o djelu Plavi mjesec

Nisam osobiti poklonik ovakvog tipa brzih, adrenalinskih knjiga. Ali knjige o Jacku Reacheru već imaju svoje zapaženo mjesto među ljubiteljima ove vrste krimića. Knjiga se čita brzo, akcije ima na pretek (nažalost i nasilja), ali sve se događa na vrlo površnoj razini, tako da uistinu imate osjećaj da gledate neki niskobudžetni akcijski triler, a ne da čitate knjigu. Naravno, znam da i ovaj tip knjige ima svoje poklonike. Stoga, ako želite nešto brzo, pitko, gdje pri tom ne želite umoriti male sive stanice (što bi rekao Hercule Poirot) slobodno uzmite, čitajte i uživajte u novim avanturama Jacka Reachera.

O autoru:

Lee Child pseudonim je britanskog pisca trilera, Jima Granta, koji je autor desetak romana o Jacku Reacheru, u koje se ubrajaju i bestseleri New York Timesa: Čovjek s dva lica (Persuader), The Enemy, Jedan hitac (One Shot), za koji je studio Paramount Pictures otkupio prava na snimanje filma, te roman The Hard Way.
Njegov prvi roman The Killing Floor osvojio je nagrade Barry i Anthony za najbolji debitantski triler.
Romani o Jacku Reacheru prevedeni su na četrdesetak jezika.
Lee Child, podrijetlom Englez i bivši televizijski scenarist, živi u New Yorku, sa suprugom Jane.

U novije se vrijeme udružuje s bratom Andrewom Childom, a recenziju romana Stražar pročitajte ovdje.

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

Stephanie Scott: U ime ljubavi

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana U ime ljubavi: ©Znanje

Stephanie Scott: U ime ljubavi

U ime ljubavi – 1994. godina

U Japanu cvjeta neobična industrija wakaresaseya – jedan supružnik unajmi osobu da zavede drugog i tako stekne prednost u brakorazvodnoj parnici.

Sato svojoj supruzi Rini čini baš to. Unajmljuje Kaitara da zavede Rinu i njezin preljub ovjekovječi fotografijama koje bi na sudu bile od iznimne važnosti za dobivanje skrbništva nad sedmogodišnjom kćerkicom Sumiko. No Sato ne računa na jedno – Rina i Kaitaro odmah se zaljubljuju.

Imamo mnogo izraza za sudbinu. Neki su srcedrapateljni, drugi u sebi sadrže snagu, cikluse sreće i odabira. Riječ koja mi je pala na um … bila je starinska, arhaična čak, ali najprikladnija: sadame. Predodređena sudbina koja se mora prihvatiti jer se ne može promijeniti. (str. 342.)

Sato, pomalo sirov i neugodan čovjek, nikada nije niti volio, a niti u potpunosti razumio senzibilnu, eteričnu Rinu. A ona, navikla na brak bez ljubavi i propale snove, s Kaitarom iskusi nešto što nije mogla niti zamisliti. Ljubav, čežnja, požuda, zanos miješaju se u kovitlacu emocija koje njih dvoje ne mogu niti žele kontrolirati.

Postoje neka iskustva, čak i ona malena, koja te zviznu kao udarac u želudac. Njihova sila može se zadržati mjesecima, čak i godinama. Rina se polako probudila. Još uvijek sigurna u jutarnjoj čahuri sna, pustila je da joj misli otplove prema Kaitaru i njihovu zadnjem susretu. Pomislila je na svjetlost u njegovim očima dok ju je gledao i kako su se te iste oči zadržale na njezinu licu. Na to kako je čak i sada mogla osjetiti topao sjaj žudnje, kako je bila poželjna. (str. 117 )

Rina se planira razvesti te s Kaitarom i kćeri Sumiko zasnovati novu obitelj.

No, način na koji su se Rina i Kai upoznali još uvijek je tajna.

A onda je Rina ubijena.

Kai je optužen i zatvoren.

Sumiko odrasta s djedom, nesvjesna velike tajne koja obavija majčinu smrt.

U ime ljubavi – dvadeset godina poslije

Iako ovu divnu priču o ljubavi i smrti priča mnoštvo likova, samo nam Sumiko pripovijeda u prvoj osobi.

Laži, kad se prvi put izgovore, imaju zasjenjenu kakvoću, paučinastu teksturu koja se može omotati oko života. Imaju tu paperjastu lakoću suštine djetinjstva, a moje je djetinjstvo sazdano na laži. (str. 12.)

Čitav život uvjeravana je da joj je majka poginula u automobilskoj nesreći.

Sada, dvadeset godina kasnije, jedan telefonski poziv iz zatvora mijenja sve.

Sumiko se mora suočiti s lažima na kojima je odrasla.

Odlučna je istražiti okolnosti majčine smrti i otkriti tko ju je, i zašto, doista ubio.

I tako se ispostavilo da ono što me je sve vrijeme proganjalo – strah da je svaki član moje obitelji ukaljan događajima i promijenjen do neprepoznatljivosti – bila istina. Ne samo da su svi bili upleteni u majčinu smrt, nego je svatko od nas bio kriv, čak i ja. (str. 304.)

Stephanie Scott: U ime ljubavi

Što sve činimo u ime ljubavi?

Roman U ime ljubavi uči nas puno toga o japanskoj kulturi. Veliku većinu nisam znala, no najviše me je iznenadila činjenica da wakareseseya kao djelatnost doista postoji. Mislim, nije ni u našoj kulturi rijetkost da supružnici izvlače prljave stvari kako bi brakorazvodna parnica išla njima u korist, i nije tajna da se tada služe svakakvim podlim spletkama, ali wakaresaseya je ozbiljan biznis. Pomalo gadljiva praksa koja cvjeta jer ljudi oduvijek i svugdje žele pronaći način kako, nakon ljubavi, povrijediti onog drugog.

Spisateljica Stephanie Scott napisala je ovo djelo potaknuta stvarnim sudskim procesom, gdje ju je opčinila priča o tome što smo sve sposobni učiniti drugom u ime ljubavi.

Što bismo učinili u ime ljubavi prema partneru? Djetetu? Unuku?
U ime ljubavi prema moći, novcu?

Sve te vrste ljubavi povezane su u ovoj neobičnoj, fascinantnoj priči u kojoj ništa nije onakvo kakvim se na prvi pogled čini.

Tko je ubio Rinu manje je važno od onog zašto.

Završni dojam – vau!

Iako sam isprva pomalo oklijevala s čitanjem ovog romana, mogu reći da sam, na kraju, potpuno oduševljena! U ime ljubavi nije roman za kakvim bih inače posegnula jer nije niti triler niti krimić niti klasičan ljubić.

Ali – vjerovali ili ne – on je sve to!

Imamo ubojstvo, optuženika koji možda jest, a možda nije ubojica, ljubavnu priču veću od vremena i djevojku Sumiko koja sve to istražuje i povezuje u cjelinu. A u cjelini se, osim ljubavi i smrti, isprepliću čarobni japanski krajolici te stil pisanja koji je toliko poetičan, sjetan i strastven u isto vrijeme da svaku rečenicu osjećate kao pjesmu i još dugo mislite na nju.

Ljubav Rine i Kaija opisana je i iznijansirana s toliko osjećaja i razumijevanja, da ih vidite kao stvarne ljude, stvarne ljubavnike koji se vole vama pred očima.

Svidio mi se i način na koji spisateljica piše o preljubu – kirurški precizno, priča nam o svim emocijama koje takav čin u sebi ima. Nisu to samo ljubav i mržnja. Koliko je tu želje za povezanošću i razumijevanjem, nade, vjere.

S druge strane, koliko preljub može povrijediti sve one u njega umiješane – prevarenog supruga, djecu, roditelje…

U ime ljubavi prelijepo je napisana atmosferična priča koja će vas zarobiti. Ne samo potresnom, a opet predivnom fabulom koja itekako djeluje na čitateljeve emocije, već i riječima brižljivo spojenima u magične rečenice koje vas vode u samo srce Japana.

Stephanie Scott: U ime ljubavi

Ostali romani ove autorice:

U ime ljubavi roman je prvijenac Britanke Stephanie Scott, za koji sama kaže da je nastajao „mnogo godina“, što i ne čudi, s obzirom na opseg istraživanja koje je provela pišući priču o Rini i Kaitaru.

Gdje kupiti roman U ime ljubavi:

Znanje

Objavljeno

Flavio Soriga: Metropolis

Nakladnik: Znanje d.o.o. 2021.

Naslovnica knjige Metropolis: ©Znanje

Flavio Soriga Metropolis

Metropolis- homage otoku

Metropolis je, kako mu samo ime kazuje (grčki: metros-majka, polis-grad), urbano gradsko područje više gradova ili mjesta okupljenih oko jednog većeg. Upravo se o tome i radi u ovom romanu. Metropolis je zapravo veliki homage Calgariju i malim mjestašcima okolo njega, kao što su Chio, Villasimus, Barbagija, Orgosol i mnoga druga. Glavni lik u cijelom romanu je sama Sardinija. Sardinija gledana iz piščeva ugla. Krimić koji je Flavio Soriga stavio u centar zbivanja tu je samo da se u njemu zrcale ljepote Sardinije, prekrasni krajolici, plaže, maslinici i vinogradi, mali trgovi s lokalnim dućančićima. Sardinija je sve to, ali i puno više. Soriga ne želi opisivati život koji vide turisti. Pravi život u Sardiniji prati teški rad otočana kako bi preživjeli, nasilje lokalnih moćnika koji se služe ucjenama, raspuštenost mladih koji ne prežu od krađe i vršenja kaznenih djela, i neizbježno konzumiranje droge na otoku.

Kako je siromašna bila ova naša zemlja, prijatelju, moj. Bijeda posvuda. I nasilje, koje uvijek dođe s glađu, a nigdje institucije vlasti da ispravi feudalne nepravde. str. 64.

Gulia Hernandez di San Raimono je ubijena

Gulia Hernadez je nesretna žena, ubijena u kabini poznatog kupališta u Calgariju. Ubojstvo istražuje kapetan Martino Crissanti, 45-ogodišnji karabinjer s diplomom iz antropologije, ljubitelj ljeta, argentinske muzike i zalazaka sunca. Tko je zapravo Gulia? To je pitanje od kojeg Martino Crissanti počinje istragu. A na to pitanje svatko koga pita ima drugačiji odgovor. Pa Martino počinje od početka. Gulia Hernandez di San Raimono kćerka je najutjecajnijeg i najbogatijeg čovjeka na otoku. Je li se njezin otac nekome zamjerio? Ili je presudilo nešto iz Gulijine prošlosti? Guliu nije lako istražiti. Bila je svoja, divlja, impulzivna, beskompromisna. Veze s mnogim ljubavnicima (i nekim ljubavnicama) na otoku otežale su Martinovu potragu. Poznati pjevač, mesar ili barmen, pa čak i poznati pisac koji joj je posvetio ljubavne i erotske stihove, samo su neki od sumnjivaca.

Martino Crissanti

Već dugo je inspektor u Cagariju, ali najviše voli mirne večeri u Barbagiji uz vino, vinograde, maslinike, gledajući stada ovaca. Sklon je meditaciji, filozofskom lamentiranju s prijateljima i večerima uz smiraj. U vezi je s Annom Sofijom, ali budućnosti se boji. Ne smatra se sposobnim za supruga, a pogotovo za oca, jer je Anna Sofija trudna. Dok je tako u dilemi je li uopće sposoban za život udvoje, istovremeno ispituje sve sumnjivce na otoku i korak po korak dolazi do pronalaska ubojice.

Ovaj otok nikad nije bio raj, a prošlost je lijepa u popodnevnim snatrenjima turista i u posebno vješto napisanom romanu. str. 65.

Dojam o knjizi Metropolis

Metropolis je ugodna promjena i odmak od američkih i skandinavskih trilera. Talijanski krimić čija se radnja lijeno provlači kroz prekrasne opise Sardinije i inspektor koji je prije svega filozof, Mediteranac, čovjek kojemu se nigdje ne žuri, koji osluškuje koji vjetar puše, koje cvijeće cvjeta, koje je vino najbolje, i koji se sjeća najljepših prizora iz svoje mladosti na rodnom otoku, čine da ova knjiga lagano klizi dok je čitate i razmišljate kako nema šanse da ovaj čovjek riješi slučaj. Ali, tu biste se gadno prevarili.

Naime, inspektor Crissanti je onaj koji propituje jer ga stvari istinski zanimaju, a još više je onaj koji zna slušati. A sluša jednako sve: i tužitelja, i barmena, i povjesničara, i članove obitelji žrtve, i bivše zatvorenike i sitne lokalne kriminalce. Upravo ta sposobnost introspekcije dovela je Crissantija do rješenja slučaja. Ovo je idealna knjiga za čitanje kada je ljeto na izmaku, kao što je u knjizi i kao što je upravo sada, kada postajemo pomalo melankolični, sneni, s natruhama depresivnosti koje dolaze s dolaskom jeseni, svjesni da sve ima vijek trajanja – kako ljeto, tako i mi sami.

Flavio Soriga Metropolis

O autoru:

Flavio Soriga predstavnik je sardinskog novog vala, takozvanog sardinskog književnog proljeća. Piše od 2000. godine i dosad je napisao osam djela, romana i zbirki priča. Dobitnik je mnogih nagrada, među ostalima nagrada Italo Calvino, Grazia Deledda i drugih. Živi i radi u Rimu kao slobodni novinar.

Gdje kupiti roman Metropolis:

Znanje

Objavljeno

Karin Slaughter: Posljednja udovica

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Posljednja udovica: ©Znanje

Karin Slaughter: Posljednja udovica

Posljednja udovica

Ugledna znanstvenica iz Centra za kontrolu i prevenciju bolesti Michelle Spivey oteta je jedne ljetne večeri i otad joj se gubi svaki trag.

Mjesec dana kasnije, Atlantu prodrmaju dvije snažne eksplozije u središtu sveučilišnog kampusa.

… nervoza i mučnina stvrdnuše se kao kamen u njezinom želucu kad je počela razmišljati o tome što se dogodilo. Eksplozija na sveučilištu. Uzeli su taoce. Masovne žrtve. Opasni i naoružani. (str. 67.)

Budući da su bili u blizini, detektiv Will Trent i njegova djevojka, liječnica Sara Linton, hitaju na mjesto eksplozije kako bi pomogli unesrećenima.

No sve kreće naopako. Na putu prema raznesenom kampusu Sara i Will svjedoče prometnoj nesreći koja to ipak nije.

Iz automobila izlaze petorica muškaraca, grubih i okrutnih, muškaraca koji ne prežu ni pred čime kako bi ostvarili svoj cilj. Sara je oteta Willu naočigled, a on brutalno pretučen.

Jesu li povezani nestanak renomirane znanstvenice i Sarina otmica?

Ako jesu, kako? I zašto?

Nameće se pitanje…

Što dobro financirana i uvježbana paramilitantna organizacija želi od žene koja je stručnjakinja za zarazne bolesti? (str. 151.)

Will Trent mora dati sve od sebe da pronađe voljenu Saru prije nego bude prekasno.

I ono njemu manje važno – ali ipak važno – mora spriječiti grupu vojnika-otmičara da izvrši pokolj koji planira, a za koji je Michelle od središnje važnosti.

Posljednja udovica – novi nastavak serijala o detektivu Willu Trentu

Za sve koji ga još nisu upoznali, Will Trent specijalni je agent GBI-ja (nešto kao FBI za državu Georgiju).

Djetinjstvo je proveo u sustavu za udomljavanje djece, dakle bio je zapostavljen ili zlostavljan. Njegova bivša žena manipulirala je njegovim emocijama kako bi ga ucjenjivala. Nikad nije imao zdravu vezu. U njegovoj prošlosti postoje prava čudovište. (str. 17.)

U djetinjstvu je prošao pakao, a te traume, u kombinaciji s disleksijom zbog koje malo teže funkcionira u svijetu izvještaja i papira, čine ga tihim, zatvorenim i pomalo otuđenim od sviju. To se mijenja kad u njegov život uđe Sara Linton. Sara ga voli baš onakvog kakav jest i zbog nje Will napokon saznaje što je to prava ljubav.

Na kalendaru je zvjezdicama označio dane kad Sara odlazi frizerki kako bi se tada sjetio reći da je lijepa. Uvijek je smišljao povod da spomene njezino ime. Slušao ju je, poštovao, smatra da je pametnija od njega, što je točno jer je liječnica, ali koji bi muškarac to priznao? (str. 61.-62.)

Karin Slaughter: Posljednja udovica

I Sara je obilježena traumama. Iz dobrostojeće obitelji pune ljubavi, sve je vodilo k savršenom životu. Ta sjajna budućnost nestaje na studiju, kada Sara pretrpi zvjerski napad s čijim se posljedicama mora boriti do kraja života.

Zlostavljanje nikad nećeš zaboraviti. To postaje dio DNK-a tvoje sjene. Osvrneš se, a to je uvijek s tobom. Jedino možeš naučiti kako ćeš s tim živjeti. (str. 189.)

U prethodnom su nastavku (Zatočena) Sara i Will uspjeli prevladati posljednje prepreke i sada su napokon skupa, uživaju u ljubavi i miru.

Ne zadugo, jer Sara je oteta, a Will ne može podnijeti pomisao na ono što bi joj se moglo dogoditi u rukama poremećenih muškaraca koji su je odveli.

U tome je problem kad nekog voliš… Zbog njih si slabiji. (str. 115.)

Minute prolaze. Vremena je sve manje.

Mahnita fabula koju ne prestajete čitati

Kao i svi romani Karin Slaughter, tako je i Posljednja udovica štivo koje se ne ispušta iz ruku! Napeta je to potraga za Sarom, za znanstvenicom Michelle, pokušaj sprječavanja terorističkog napada, ma sve! Teško mi je govoriti o romanu, a da ne otkrivam radnju pa ću samo reći da, iako nam je svima jasno zašto je znanstvenica Centra za kontrolu i prevenciju bolesti oteta, priča odlazi u skroz neočekivanom smjeru. Slaughterica do rješenja dolazi nekim svojim ludim, vratolomnim stranputicama pa će vam se i ono što predvidite činiti kao novo, neočekivano, iznenađujuće.

Posljednja udovica opisima nije toliko uznemirujuća i šokantna kao što su to neki prethodni romani (meni nenadmašna Dobra kći ili Triptih), ali to joj nije minus. Dapače, ovaj roman vrvi poremećenim aluzijama i nagovještajem jezivog nasilja, samo što oni nisu tako detaljno opisivani.

Budući da se Will i Sara razdvajaju na samom početku, poglavlja se izmjenjuju tako da jedno prati nju, drugo njega i primorani smo čitati i čitati jer svako, naravno, staje u najzanimljivijem trenutku.

Osim samog zapleta, koji je stvarno suvremen, uzbudljiv i strašan, roman Posljednja udovica nose i emocije – one između Willa i Sare. Trileri su općenito škrto tlo za uzgajanje ljubavne priče, ali Slaughterica i u tom uspijeva. Will i Sara su par do kojeg vam je odmah stalo. Čak i ako ne poznajete cijelu pozadinsku priču, iz svake je rečenice vidljivo da je to dvoje duboko oštećenih ljudi koji su našli snage i jednostavno krenuli dalje. Oni se uzdaju jedno u drugo, vjeruju si i stvarno se vole, onako zapravo. Njihova ljubav i predanost svijetla su točka mračnog, izopačenog zapleta.

Žao mi je što nisam mogla reći više o samoj fabuli, ali ne želim vam kvariti užitak.

Samo ću reći da je Karin Slaughter autorica koju ću čitati dok god bude objavljivala.

Karin Slaughter: Posljednja udovica

Ostali romani ove autorice:

Klikom na recenziju romana Dobra kći doći ćete ne samo do tog osvrta, već i do popisa ostalih romana Karin Slaughter. Popis uključuje sve nastavke serijala o Willu Trentu, sve dosad objavljene samostalne romane, napomenu za čitanje te moj kratki dojam o dosad objavljenim Slaughteričinim romanima.

P.S. Veliki sam fan tako da možda nisam relevantna.

Gdje kupiti roman Posljednja udovica:

Znanje

Objavljeno

David Nicholls: Slatki rastanak

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Slatki rastanak: ©Znanje

… prva ljubav, mislim da je to poput pjesme, glupe pop pjesme koju čuješ i pomisliš, pa to je jedina stvar koju ikada želim slušati, ima sve … ne treba mi ništa drugo. Sada je, naravno, ne bismo pustili. … Ali, kada je puste na radiju, pa, to je i dalje dobra pjesma. (str. 437.)

David Nicholls: Slatki rastanak

Slatki rastanak

Charlie Lewis je šesnaestogodišnji mladić, pomalo autsajder, najpamtljiviji po tom što ga valjda, nakon zadnjeg dana škole, nitko neće pamtiti.

Dok sam bio učenik, moja prepoznatljiva osobina bila je nedostatak prepoznatljivosti. … Nisu mi se divili niti su me prezirali, nisu me obožavali niti me se bojali; nisam bio nasilnik … nisam bio niti hrabar. (str. 7.)

Ta zadnja godina nije mu laka – završne je ispite napisao loše i nema šanse za upis na fakultet. Majka je napustila njegova oca i odselila se sa sestrom Billie, ostavivši njega da se brine za oca alkoholičara.

Malo snužden, to je bio jedan od izraza koje smo koristili. Ne osjeća se svojim, tužan. Mnogo stvari na umu. Zabrinut, tjeskoban. … Razočaran, naišao je na prepreku, nije mu baš najbolje, osjeća se odbijenim… Bila je izvanredna, doista, ta naša sposobnost smišljanja zaobilaznih fraza i eufemizama, poput društvene igre u kojoj nije dozvoljeno koristiti određenu riječ. (str. 185.)

Tada, sasvim slučajno, Charlie upoznaje Fran Fisher, djevojku drugačiju od svega što je Charlieju poznato. Kako bi je ponovo vidio, pristaje pridružiti se kazališnoj družini u kojoj glumi Fran.

Vratio sam se jer mi je bio nezamislivo da više nikada neću vidjeti to lice, čak i ako je to podrazumijevalo da pola dana moram provesti baveći se nečim što se zove impro-teatar, bila je to cijena koju sam bio spreman platiti. (str. 54.)

Prije nego shvati što se uopće dogodilo, Charlie se sprijateljuje s ostalim članovima grupe koje je dosad smatrao štreberima. Uviđa što je to pravo prijateljstvo, saznaje što je ljubav. Cijeli Charliejev život postaje bolji, bogatiji, šareniji.

No, teška obiteljska situacija i loše odluke koje je ranije donio, Charlieju ne daju mira i neprestano mu vise nad glavom. Hoće li mu upropastiti ovo čarobno ljeto smijeha, poljubaca i promjene?

Prva ljubav

Družina upravo priprema Shakespeareovu dramu Romeo i Julija, a Fran se priprema za ulogu Julije. Charlie čitavo vrijeme razmišlja o tome kako će odustati, ali toliko je opčinjen Fran da se nastavlja vraćati iz dana u dan – čak dobiva i ulogu u predstavi te počinje uvježbavati komad skupa s ostalima.

Shakespeare je, izgleda, uvjet koji Charlie mora ispuniti kako bi dobio priliku s Fran. Uskoro se sreća nasmiješi i njih dvoje postaju par.

David Nicholls: Slatki rastanak

Njihova je ljubav sve ono što prva ljubav jest – nabijena emocijama, luda, beskrajna i – osuđena na propast, na slatki rastanak. Iako smo svega toga svjesni od početka romana, ta nas sitnica ne sprječava da za njih navijamo – pa koliko potraje, potraje.

Charliejev je život u rasulu. Brine se o ocu alkoholičaru koji pleše na rubu depresije, neprestano u strahu od toga što će zateći kad se vrati kući. Opterećen je situacijama koje djeca ne bi smjela doživljavati. Baš zato, za njega se vežemo već od prvog poglavlja. Suosjećamo s njim, želimo ga zaštititi, uhvatiti za ruku, pogledati u oči i reći da će sve biti u najbolje redu.

… tada mi je sinulo… kako je najveća laž koju starost govori o mladosti ta da je potonja na neku foru slobodna od briga, uzrujavanja ili straha.

Dragi Bože, zar se nitko ne sjeća? (str. 187.)

Taj dječak prerano odrasta jer su oni koji bi ga trebalo voljeti i brinuti se za njega više okrenuti sebi, svojim potrebama i željama, svojim tugama i neuspjesima. Fran mu dolazi kao melem. Osvjetljava njegov turobni život, a nama čitateljima daje nadu da bi Charlie mogao postati nešto više razočaranja koje mu je, kako isprva izgleda, suđeno.

Ako mogu biti s Fran Fisher, ako me ona na neki način mogla prihvatiti, kao i sve moje mane iz prošlosti, svu bijedu i čudnovatost i brigu, onda bih ja zauzvrat postao bolja verzija samog sebe, verzija toliko sjajna i primjerena da je praktički potpuno nova. (str. 277.)

Slatki rastanak (od) Fran i Charlieja

Budući da mi je ovo prvi susret s Davidom Nichollsom, doista nisam znala što očekivati. Mislila sam da je ovo jedan lagani ljubavni roman, no prevarila sam se.

Njegov stil pisanja nije klasični stil ljubavnih romana – nije lepršav i jednostavan, zaigran i duhovit. Nichollsov me stil podsjeća na Orhana Pamuka. Neprestano pripovijedanje koje nije u potpunosti linearno iako ima neki svoj tijek obogaćeno razmišljanjima lika, sjećanja potaknuta sitnicama koje lik vidi ili osjeti, sve to usmjereno na Fran kao glavni objekt prisjećanja, ljubavi, želje… Pomalo sam se osjećala kao da iznova čitam Muzej nevinosti.

Usporedba s Pamukom definitivno ne može biti minus – no sjeta koja zrači iz romana Slatki rastanak čini ga prikladnijim za čitanje na neki kišni dan, nego ljeti kad upeče sunce. Vrijeme radnje je ljeto koje kao da podrazumijeva sreću i osmijehe. Baš zato, Slatki rastanak trebamo čitati u one ljetne dane koji se približavaju jeseni. Tada i mi, nagonski, osjećamo dolazak nekakvog kraja, a čežnja, tuga i bol glavnog lika oživljavaju i u našim srcima.

Ovo ljeto je baš užasno, nije li? Sunce izađe, nebo je plavo ako imaš sreće, i odjednom ti se jave sve one unaprijed određene ideje o tome što bi trebao raditi… Zato je ljeto strašno tužno – zbog toga što bismo svi trebali biti veseli. (str. 103./104.)

David Nicholls: Slatki rastanak

Ovo nije ljubavni roman, već roman o ljubavi. Prvoj ljubavi. Teškoj, intenzivnoj, očaravajućoj i dubokoj. Ljubavi koja nas mijenja i koju pamtimo cijeli život. Ovo je roman o odrastanju, o izgradnji karaktera, o traženju samog sebe. O tome da možemo i imamo pravo voljeti. Da ćemo nekad nekome biti ne samo dovoljno dobri, nego najbolji.

Da se za ljubav treba potruditi i izići iz zone komfora.

I da nikad nije kasno promijeniti se i krenuti naprijed.

Ostali naslovi ovog autora:

David Nicholls pisac je kojeg kritika smatra jednim od najtalentiranijih pisaca engleske suvremene književnosti.

Autor je pet romana, a kod nas su prevedeni Jedan dan, Mi i sada, Slatki rastanak.

Gdje kupiti roman Slatki rastanak:

Znanje

Objavljeno

Karin Slaughter: Dobra kći

Nakladnik: Znanje, 2018.

Naslovnica romana Dobra kći: ©Znanje

Očeva je dužnost da svoju kćer voli na način na koji ona traži da se nju voli. (str. 353.)

Karin Slaughter: Dobra kći

Dobra kći

Prije dvadeset i osam godina, jedna je noć naprasno prekinula relativno bezbrižan život obitelji Quinn. Majka Gamma, osebujna intelektualka, brutalno je ubijena pred očima svoje dvije kćeri, trinaestogodišnje Charlotte i petnaestogodišnje Samanthe.

Možda bi sve bilo drugačije da je Rusty, otac obitelji i ozloglašeni gradski odvjetnik-branitelj bio doma. No, budući da nije, dvojica su razbojnika puškom i revolverom djevojke otjerali u šumu.

Jedna je uspjela pobjeći. Druga nije.

Usta su joj puna zemlje. Vlažno tlo. Borove iglice. …

Lopata baca zemlju u grob. …

Živa je zakopana. (str. 31.)

Danas, Charlotte – Charlie odvjetnica je koja ured dijeli s ocem. Kada je nesmotrena pijana večer dovede u srednju školu koju je i sama nekoć pohađala, svjedoči pucnjavi koja do temelja potresa mali gradić u kojem žive.

Charlie je rekla: – Najveće je sranje što ne mogu reći da je ovo najgori dan u mom životu. – (str. 95.)

Tko će braniti djevojčicu koja je pucala? Tko drugi nego Rusty Quinn, odvjetnik kojemu nije bitno jesu li klijenti krivi ili nedužni, već mu je bitno njihovo zakonsko pravo na obranu. Rusty gotovo cijeli život živi u gradiću u kojem ga svi preziru baš zbog tog stajališta. No, stari je odvjetnik ovaj put uvjeren u jedno:

-Pih – rekao je … – Rekao bih da imamo jednoroga. –

Charlie se usredotočila. Jednorog je njihova šifra za nedužnog klijenta: rijetko, mitsko stvorenje koje je vidjelo vrlo malo ljudi. (str. 130.)

I premda je sama Charlie bila svjedok, nepokolebljiv je u osjećaju da nešto smrdi.

Spletom okolnosti, Charlie je primorana stati uz  djevojku koja je pucala, koju je cijeli grad unaprijed osudio.

Na vidjelo počinju izlaziti šokantne tajne. I to ne samo današnje.

Otkriva se stravična, bolna istina o događajima otprije dvadeset osam godina, kada je Charlie bila samo  djevojčica prijetnjom utjerana u šumu.

Dobra kći – Charlie

Nakon kobne noći u kojoj joj je uništena obitelj, Charlie se nije predala. Prokazala je osobe koje su one kobne večeri došle s maskama na licima, sjedila je u sudnici i svjedočila, tražeći smrtnu kaznu za svog smrtnog neprijatelja Zachariaha Culpeppera.

Ali, svi znamo da život u gradićima nije nimalo jednostavan – unatoč dokazima, unatoč svemu što su Quinnovi prošli, još uvijek ima onih koji jednostavno NE VJERUJU da je Culpepper napravio ono za što ga Charlie tereti te da je to samo namještaljka, kako bi se Rusty dokopao novca.

-Postoje dva razloga zbog kojih se ponašate na ovaj način. … Ili mrzite mog oca, što je u redu jer njega mnogi mrze ili… – Držala je prst u zraku kako bi naznačila drugi razlog, onaj zbog kojega je prije dvadeset osam godina nosila metu na leđima kad je dolazila u školu, zbog kojega je u gradu i dalje poprijeko gledaju ljudi … – Mislite da sam razmažena mala kučka koja je smjestila Zachariahu Culpepperu… – (str. 43.)

Karin Slaughter: Dobra kći

Zachariah Culpepper…

Ovo mi ime odzvanja u glavi svaki put kad se dogodi neko sranje. Postalo je sinonim za sve što u životu može krenuti na zlo. Osim što je, naravno, Zachariah Culpepper još milijun puta gori od svega najgorega što mi možemo pomisliti.

I jedno pitanje za kraj: Što mislite o smrtnoj kazni?

Pročitajte roman Dobra kći pa odgovorite još jednom.

Dobra kći – ovo bi moglo malo zaboljeti

Dobra kći triler je koji se čita jednom. Zatim ga odložite sa strane i dugo dugo o njemu mislite. Barem sam ja tako reagirala pročitavši ga prvi put. Jako volim Karin Staughter, još od njenog prvog romana Zaslijepljena, ali sve su to klasični trileri s dozom američkog štiha – krvavi, nasilni, strašni.

Dobra kći je sve to – i puno više. Naravno, govorit ću vam iz svoje perspektive, možda na vas ne ostavi tako jako dojam, premda nećete moći poreći da vam se sviđa i da ste uživali u čitanju.

Odmah nakon sadržaja prešla sam na dojmove jer ovaj roman obiluje potpuno neočekivanim preokretima zbog kojih je naprosto nemoguće pričati o radnji, bez da se ona spoila.

Zašto sam rekla da će ovaj roman boljeti? Za razliku od trilera koji inače dotiču naš želudac, ali ne i srce, Dobra kći čini baš to. Radnja je okrutna, prepredena, mučna. Preokreti su nagli, ošamare vas i ošamute, prisile vas na vraćanje unatrag i ponovo čitanje određenih poglavlja…

Ali, kao u TV-reklami, to nije sve! Dobra kći emotivan je roman, toliko životan i topao, ali i mračni triler i obiteljska drama u jednom.

Obitelj Quinn bila je relativno sretna. A onda se sve promijenilo.

Kako zaliječiti rane kada one nisu vanjske, nego se nalaze duboko u našem srcu?

Kako se oporaviti od udaraca koje su nam zadali naši najbliži?

Činimo li doista sve najbolje za svoju djecu, čak i kad je ono što činimo za njih najgore?

Dokle seže ljubav roditelja? Dokle seže ljubav djeteta?

Može li se živjeti s krivnjom?

Što sve činimo da bismo se iskupili?

Trebamo li oprostiti i zaboraviti?

I, na kraju, što znači biti dobra kći?

Ostali naslovi ove autorice:

Strastvenim ljubiteljima krvavih trilera ime Karin Slaughter ne da nije nepoznato, nego s napetošću i zloslutnom strašću očekuju nove naslove ove autorice, koju (s pravom) nazivaju jednom od najboljih autorica trilera današnjice.

Autorica je niza romana o specijalnom agentu Willu Trentu koje, iako slučajevi nisu povezani, ipak savjetujem čitati po redu, ponajviše zbog razvoja likova i njihovih privatnih života.

  • Zaslijepljena (ne sjećam se spominje li se u ovom romanu Will Trent, ali spominju se ostali likovi iz serije pa je dobro njime započeti čitalačku Slaughter avanturu)
  • Triptih
  • Krhotine
  • Postanak
  • Slomljena
  • Duboki pad
  • Rane
  • Sakriveno
  • Zatočena
  • Posljednja udovica
  • Ušutkane
Karin Slaughter: Dobra kći

Budući da sam pročitala sve navedene romane i da sam velika obožavateljica Slaughterice i njezina pisanja, sve vam ih od srca preporučujem. Naravno, neke su priče jače, neke slabije, ali sve su u globalu izvrsno napisane, napete i poprilično krvave. Ako volite takve trilere, navalite!

Ipak, izdvojit ću Triptih, roman koji je na mene ostavio dubok dojam jer je, baš kao i Dobra kći, strašan na jednoj emocionalnoj razini. Užasno je krvav i mučan, ali nije stvar u tome – taj roman na jedan podmukao, razoran način djeluje na vaše emocije i nije od onih koji se čitaju dvaput. Makar meni. Nakon čitanja nekih poglavlja, užasno me boljela duša zbog likova i onoga što su prošli, što im je napravljeno. Ista je stvar i s romanom Dobra kći; njega sam ipak pročitala dvaput, ali nisam se lako odvažila na taj potez i srce me unaprijed boljelo zbog sudbine likova koja mi je bila time strašnija što mi je već bila poznata.

Romani koji nisu iz serije o specijalnom agentu Trentu, ali su također izvrsni:

Gdje kupiti roman Dobra kći:

Znanje

Objavljeno

J.P.Delaney: Igra povjerenja

Nakladnik: Znanje, Zagreb 2021.

Naslovnica knjige Igra povjerenja ©Znanje

JP Delaney Igra povjerenja

Baudelair kao motiv za ubojstvo

Igra povjerenja novi je roman pisca JP Delaneya koji je autor bestselera Ona prije mene. Ideja za ovu knjigu postojala je znatno prije, ali autor nije bio zadovoljan napisanim i objavljenim sažetkom, te je nakon dva desetljeća ponovio originalnu ideju. Roman o glumici koja  u zamjenu za zelenu kartu pristaje približiti se osumnjičeniku za više ubojstava, autor je izvrsno dopunio vlastitim prijevodima Baudelairevove poezije. Claire igra vrhunsku ulogu u kazališnoj drami koja prati stvarni život. Predstava je istovremeno i kazališni komad i realnost.

Preveseloj

A tako ću jedne noći

Kada bije ura slasti

Do tvog se blaga krasti

I do tebe tiho doći

Da kažnjena bude koža

Da ti ranim grudi glatke,

Da bokove tvoje slatke

Mrvim ranom poput noža… str100.

Cvjetovi zla- lajtmotiv ubojstva

 Pjesme iz zbirke Cvjetovi zla, autor je sažeo kako bi odgovarali zahtjevima trilera, ali ni u jednom slučaju nije im promijenjeno značenje. Kad je napisao Cvjetove zla Baudelair je bio u vezi s dvjema ženama. Jedna je bila glasovita ljepotica, miljenica Pariza, Bijela Venera. Druga je bila kabaretska plesačica miješane rase koja je prodavala tijelo na ulicama. Nju je zvao Crna Venera. Boudelair je bio opsjednut  bijelom Venerom kojoj je slao pjesme o stvarima koje je činio Crnoj Veneri, a  isto to kao lajtmotiv koristi i poznati pisac u knjizi.

Nemojte razmišljati. Gluma nije ni pretvaranje, ni oponašanje. Gluma je uživljavanje. str.35

Claire -mamac za nevjerne muževe

Claire Write britanska je studentica drame u New Yorku i kako nema zelenu kartu, nije joj dopušteno obavljati većinu poslova. Claire, stoga, uzima raznorazne poslove od kojih je jedan u odvjetničkoj agenciji koja se bavi razvodima. Claire koristi svoje glumačke sposobnosti kako bi uhvatila i snimila nevjerne muževe na djelu. Jedan od tih poslova ipak je bio drugačiji. Uplašena klijentica Stella Fogel traži Clairine usluge kako bi pronašla nešto čime inkriminirati supruga Patricka kako bi ga mogla napustiti.

Clare dobiva zadatak

Claire se sastaje s Patrickom i ne nailazi na ništa sumnjivo, dapače Patrick joj se svidi i privuče je svojom zaslijepljenošću Baudelairovom poezijom. Kad je dan poslije njihova susreta Stella pronađena mrtva, sumnja, naravno, pada na Patricka. Claire u cijelu priču uvlače forenzična psihologinja Kathrin Lamtham  i detektiv Frank Durban, uvjereni da je  Patrick sociopat, aktivan na internetskoj mreži Necropolis, koja okuplja sudionike internetske sado mazo scene, uključujući poklonike moći i dominacije.

On traži nekog poput vas, pa bi ga nestrpljenje moglo navesti na rizike. Zapravo rizik je za njega dio uzbuđenja.str.133

Patick i Claire započinju vezu

Claira osjeća da je Patrick privlači i upušta se u vezu s njim. Uvjerena je da Patrick nema ništa sa Stelinom smrću i da je pogrešan sumnjivac. Patrick obožava Claire. Postavlja kazališni komad po Baudelairovom predlošku u kojem Claire ima glavnu ulogu. Ona je bijela Venera. Cilj je predstave rekreirati sirovu moć Baudelairove poezije kroz provokaciju moderne publike, baš kao što su Cvjeovi zla izazvali stoljeće uronjeno u sentimentalnost i romantizam. Claire je magnetizom privučena Patrickovom osobnošću i shvaća da se zaljubljuje u ovog čovjeka. Ali, uskoro dolazi do nevjerojatnih otkrića i počinje se pitati tko je zapravo mamac-a tko plijen?

Mogla bih voljeti ovog čovjeka, shvaćam. A umjesto toga, ja mu lažem,str.167.

JP Delaney Igra povjerenja

Dojam o djelu

Po mom mišljenju knjiga je izvanredna iz dva razloga. Prvo je, originalna ideja. Knjiga je pisana u stilu kazališnog komada sa izmjenom glavnih likova u sinopsisu, pa se tako smjenjuju likovi Claire, Patricka, ostalih glumaca, redatelja, kriminalista i svih ostalih likova koji izgovaraju određeni tekst, pa niste sigurni gledate li kazališni komad u kojem je sve gluma ili je režiser u kazališni komad utkao stvarni život.

Drugi razlog zbog kojeg bih svakako preporučila ovu knjigu je rijetko viđeno korištenje predloška zbirke poezije poznatog pjesnika kao podloge na kojoj se razvija kriminalistički roman. Još, kad znamo za podatke iz života samog Baudelaira, koji je živio vrlo razvratnim životom punim nasilja, preljuba i niskih strasti, kao i činjenice da se godinama sumnjalo da Baudelair uopće nije napisao Cvjetove zla, o čemu i danas postoje prijepori, vještina pisca JP Delaneya (kojemu je to pseudonim) je neosporna.

Preporuka: svakako pročitati!

O autoru

JP Delaney pseudonim je pisca koji je napisao nekoliko književnih uspješnica pod drugim imenima. Autor je uspješnice New York Timesa Ona prije mene za koju je Imagine Entertainment otkupila filmska prava i koju će režirati oskarovac Ron Howard.

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

Sarah Haywood: Kaktus

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Kaktus: ©Znanje

Sarah Haywood: Kaktus

Kaktus

Susan Green upravo je primila poziv omraženog joj brata Edwarda u kojem je obavještava da im je majka preminula. Ne pretjerano emocionalna, Susan majčinu smrt prihvaća bez mnogo drame i kao nešto što se naprosto moralo dogoditi.

Ono što nikako ne može prihvatiti jest da majčina oporuka sumnjivo ide u korist Edwardu.

Nažalost, nisu samo majčina vrlo sumnjiva oporuka i Edwardovo uvredljivo ponašanje stvari s kojima se u ovom trenutku moram baviti. Dosad se nisam imala volje izravno suočiti s drugim problemom… Vjerojatno ste zaključili da sam u prvim mjesecima trudnoće. (str. 55.)

Upravo tako! U svojih četrdeset pet godina Susan si je lijepo sredila život. Ima zgodan samački stan u Londonu, posao koji joj omogućava redovito plaćanje računa i neovisnost te muškarca koji, prema dogovoru, ispunjava njezine društvene i intimne potrebe.

No, dogodile su se čak dvije neočekivane stvari – trudnoća i oporuka – i Susan, navikla na rutinu, pomalo je izbačena s tračnica svog pomno ucrtanog životnog puta.

Nisam žena koja u sebi dugo nosi ljutnju, koja je mrzovoljna zbog razmirica… Isto tako ne osjećam potrebu pod svaku cijenu pobijediti u svađi. Ali, naravno, kao i sa svim pravilima, postoje neke iznimke. Neću samo mirno stajati i gledati dok nekoga iskorištavaju, a isto  vrijedi i kada mene netko iskorištava; učinit ću sve što mogu kako bi pravda prevagnula. (str. 5.)

I dok ona pokušava pobiti oporuku i okrenuti je sebi u korist, prisiljena je, bar donekle, družiti se s bratom. Samim time, i njegovim dobrim prijateljem Robom koji iz neobjašnjivog razloga prema Susan gaji simpatije.

Tu je i otac djeteta – racionalan i fin muškarac s kojim se lako dogovoriti.

Zatim brbljava, pretjerano našminkana teta Sylvia, upitnog ukusa za uređenje doma.

I kaktusi, dakako, cijeli paket biljčica koje su lake za održavanje.

Ili ipak sve nije onakvo kakvim se čini?

Žena kaktus

Susan je neobična žena.

Nešto kao Backmanova Britt-Marie, samo iritantnija i hladnija.

Tako nam se na prvi pogled čini jer je majstorica u skrivanju osjećaja.

… moram napomenuti da nemam problema sa skrivanjem osjećaja od drugih. Vidjet ćete: to je moj talent. (str. 13.)

Ona je lik koji vam nikako se sjeda i stalno vas živcira, ali ipak za nju navijate svim srcem. Kao što kaktus ima svoje bodljice koje ga štite od vanjskih opasnosti, tako i Susan ima svoj red, emocionalnu distanciranost i razum koje je štite ne samo od vanjskog svijeta, već i od nje same.

Jer Susan jako dobro zna što se događalo u njezinom djetinjstvu i što se događa sada, samo to potiskuje i racionalizira. Do trenutka u kojem to više nije moguće.

Vidi sebe kao razumnu osobu koja se vodi mozgom, nikad osjećajima. Vjeruje da je savršeno sposobna procijeniti situaciju i djelovati točno onako kako treba. Pravilno. Ona ne griješi. A ako sama sebi ponekad i dopusti promijeniti mišljenje, opet to okrene nekako u svoju korist, da ispade plus u njezinom karakteru.

Nisam netko tko će povući odluku kad je jednom donese, ali samo snažna i sigurna osoba može priznati da je bila malo brzopleta. (str. 164.)

Sarah Haywood: Kaktus

Ona je i duhovita – britanski duhovita, što je najbolja vrsta humora! Jasno, sama to ne vidi, ali čitatelji itekako osjete crni humor koji izvire iz njezinih riječi. I ne samo to, Susan je cinična – ne namjerno, ali u onom Sheldon-stilu (Sheldon iz serije Teorija velikog praska). Kad se nešto dogodi, ona to tumači na sebi svojstven način – vidi samo gornji sloj koji je, u odnosu na opisanu situaciju, sasvim suprotan. Kao čitateljici, to mi je bilo stvarno zabavno jer volim uvrnuti humor i nekoliko sam se puta zatekla u smijuljenju naglas. Nadam se da ostatak plaže nije zamjerio.

Bockava priča o ljepoti života

Kaktus je britka priča o pomalo osamljenoj, ekscentričnoj ženi koja je došla baš onda kada sam je trebala! Već ste primijetili da najčešće čitam trilere – ovakva priča je točno ono što mi treba u predahu! OK su mi i ljubavni romani, ali priče o ljudima koji su isprva hladni i daleki, a onda, posredstvom života, postaju sasvim drugačija, bolja verzija sebe, svaki me put taknu u srce i nekako vrate vjeru. Vjeru u ljude, u život. Vjeru da će ipak sve biti u najboljem redu.

Volim otuđene, čudne junake koji odjednom upadnu u metež obitelji, ljubavi i prijateljstva koje isprva nisu željeli, ali su ih očajnički trebali.

Susan misli da je sretna, ali neočekivana trudnoća u četrdeset i petoj, majčina smrt, oporuka s kojom se nikako ne miri… Sve joj se to odjednom sruči na glavu i mir na koji je navikla pretvara se u kaos!

U pozadini zbrke koju nastoji riješiti šapće i Susanino djetinjstvo, iz kojeg saznajemo zašto je takva kakva jest.

Još uvijek je nepodnošljiva, ali počinjemo je razumijevati, čak nam polako i priraste srcu.

Ono što će Susan (nikako Suze) naučiti do kraja ovog toplog, a opet oštrog romana jest da je životom nemoguće upravljati. On ima svoj smjer kojim nas vodi.

Naučit će, a i mi s njom, da ne treba zatvarati oči pred stvarnošću. Da ljude treba prihvatiti onakvima kakvi jesu. Da ništa nije onakvo kakvim se isprva čini.

Prestani svemu govoriti „ne“ i reci katkad „da“. Što ti se loše može dogoditi? Malo nelagode, poneka nezgrapnost. A što ti se dobro može dogoditi? Možda upoznaš zanimljive ljude, doživiš nova iskustva, uživaš i zabaviš se. (str. 227.)

Da svi zaslužujemo voljeti i biti voljeni.

I da je sasvim u redu uzeti epiduralnu!

Ostali romani ove autorice:

Kaktus je roman prvijenac autorice Sarah Haywood.

Možda će vas zanimati da će se prema ovom romanu snimati i film za Netflix. Za snimanje je zadužena slavna Reese Witherspoon koja će, kako se čini, preuzeti i glavnu ulogu – onu Susan Greene.

Sarah Haywood: Kaktus

Gdje kupiti roman Kaktus:

Znanje

Čovjek zvan Ove Fredrika Backmana još je jedan mrzovoljni osobenjak kojeg život mijenja iz temelja, a volite li reski britanski humor, zavirite u roman Klub istražitelja ubojstava četvrtkom Richarda Osmana.

Objavljeno

Linda Holmes: Evvie Drake počinje iznova

Nakladnik: Znanje 2020.

Naslovnica knjige Evvie Drake počinje iznova: © Znanje

Evvie Drake počinje iznova

Evvie Drake želi otići

U knjizi Evvie Drake počinje iznova, Evvie je mlada žena, ne odveć sretna. U braku je s Timom Drakeom, omiljenim kirurgom. Tim je za svakoga tko ga poznaje prekrasna osoba: druželjubiva, humana, na usluzi prijateljima i pacijentima u svako doba. Jedno što Tim nije pravi muškarac za Evvie. Kad je postala toga svjesna, Evvie je odlučila otići. Spremila je stvari u kofere i krenula kada je stigao kobni poziv iz bolnice: Tim je poginuo u prometnoj nesreći.

Znači: mislite da sam kandidatkinja za terapiju. Ah, svatko je praktički kandidat za terapiju. Uključujući i mene. Pitanje je, želite li pokušati? str. 290.

Evvie Drake -što dalje?

Ostavši u praznoj kući nakon smrti supruga, Evvie ima podvojene osjećaje. Mori je krivnja što ne osjeća dovoljno žaljenje za Timom, a istovremeno se prisjeća početaka njihove ljubavi, kada su bili jako sretni. Povlači se u osamu izbjegavajući ljude i kontakte. Svi u njezinu uspavanom primorskom gradiću u Maineu, uključujući njezina najboljeg prijatelja Andyja, misle da je razlog Evviena povlačenja žalovanje, a ona ih se u tome ne trudi razuvjeriti. Ali, nakon Timove smrti Evvie ima i troškove. Novca je sve manje i Evvie planira iznajmiti stan u svojoj prevelikoj kući.

Stiže Dean

Dean Tenney, bivši bacač prve bejzbolske lige i Andyjev prijatelj iz djetinjstva, u New Yorku proživljava teške trenutke. Njegova igračka karijera je na velikoj kušnji. Dean više ne uspijeva dobro baciti lopticu, ne može dokučiti zašto, a novinari i navijači ga razapinju. Andyjev prijedlog da provede nekoliko mjeseci u gradiću u Maineu čini mu se kao savršena prilika da posloži misli. Evvie mu iznajmi apartman u svojoj prevelikoj, pustoj kući. Nakon upoznavanja, njih dvoje sklope dogovor da su pitanja o prošlosti zabranjena.

Prijateljstvo i nešto više

Od početka, Evvie i Dean kliknu, ali ne razmišljaju o pronalasku partnera. Evvie je tek izašla iz procesa žalovanja, a Dean je opterećen svojom karijerom. Kako dani teku, oni se sve više približavaju jedno drugom pa se čini da je je sretan kraj na vidiku. Ali, naravno da postoje zapreke. Udaljavanja, pa i prekidi nisu im strani. Očito još uvijek nije došlo pravo vrijeme za njih. Tek kad svatko od njih riješi svoje “kosture u ormaru” izgledne su šanse da veza uspije.

Onaj prvi poljubac bio je lud, drugi je bio kratak, ali ovaj je bio onaj koji se spremao od trenutka kad su se upoznali. str. 199

Evvie Drake počinje iznova

Dojam o knjizi Evvie Drake počinje iznova

Knjiga je zabavna, romantična, brzo i lako se čita. Likovi su iskreni i to mi se sviđa. Evvie je jednostavna, svakodnevna, nesavršena i lako se poistovjetiti s njezinim likom. Nisam baš veliki fan ljubavnih romana, ali ova knjiga je nježna, pitka i daje nadu. Za neke od nas (u koje i  ja spadam) koji žele malo jače štivo, da nas prodrma, Evvie Drake je… lagana limunadica. Ali, i takva, više je nego dobrodošla za čitanje na uzavreloj, ljetnoj plaži.

O autorici

Linda Holmes radi kao dopisnica za popularnu kulturu na Nacionalnom javnom radiju NPR (National Public Radio) i voditeljica je podcasta Pop Culture Happy Hour koji je doživio rasprodane emisije uživo u New Yorku, Los Angelesu, Washingtonu i drugdje. Redovito se pojavljuje u emisijama NPR-a među kojima su Morning Edition, All Things Considered i Weekend Edition. Prije rada na NPR-u pisala je za online časopis New York i za TV Guide, a i za utjecajnu internetsku stranicu Television Without Pity. Svoj stan u Washingtonu, D.C. dijeli sa psom. U slobodno vrijeme gleda i piše romantične komedije, kuha i bavi se ručnim radom.

Gdje kupiti knjigu Evvie Drake počinje iznova:

Znanje