Jill Mansell: Možda ovaj put

Nakladnik: Znanje, 2020.

Naslovnica knjige Možda ovaj put: © Znanje

Jill Mansell Možda ovaj put

Možda ovaj put– priča o ljubavi i prijateljstvu

Možda ovaj put pitka je ljubavna priča o djevojci koja nakon razočaranja u ljubavnim vezama traži srodnu dušu koja će je razumjeti i s kojom će moći podijeliti sve svoje snove. Čini se da je jednog takvog kandidata i pronašla. Nevolja je jedino u tome što je on u sretnom braku.

Romantična priča koja donosi red veselja, red tuge, red razočarenja, a zatim  red ushita i sreće, jednostavnim je i iskrenim stilom osvojila čitatelje nježnijih duša. Topla ljudska priča o tome kako se za ljubav,  kao i za prijateljstvo, treba boriti, ispričana likom glavne junakinje Mimi, ganut će čitatelje koji traže romantičnu, nepretencioznu knjigu koja će ih zabaviti.

Mimi dolazi u Goosebrook

Možda ovaj put prati mladu djevojku Mimi kojoj u životu baš i ne ide. Razočarana u ljubav jer ju je momak prevario s najboljom prijateljicom, odluči napraviti predah i srediti misli boravkom na selu gdje joj živi otac. Živopisno selo Goosebrook koje se nalazi  u engleskoj pokrajini Cotswolds, osvojilo je Mimi već na prvom silasku iz vlaka. Ali, stanovnici su isto tako živopisni. Nitko ne želi povesti Mimi, te ona odluči otpješačiti do sela, što se i nije pokazalo tako loše jer već na početku susreće zgodnog Cala. Susret je bio krajnje neobičan. Mimi je mislila da netko “zlostavlja ovcu”.  A Cal je samo htio pomoći životinji.

“Što to radiš? Makni se od te ovce!” str. 3.

Brzinski je preskočila ogradu ne bi li ju spasila, a na kraju se ispostavilo da je muškarac na kojeg je vikala da ostavi sirotu životinju Cal, koji je skotnoj ovci pomagao da ustane na svoje noge.

Selo puno zanimljivih likova

Dolaskom u selo, Mimi upoznaje puno zanimljivih likova. Lokalni šarmer Paddy, Mimina prijateljica Lois, Mimin samozatajni otac Dan Huish, njegov partner Marcus, obojica povučeni računovođe, Loisina zločesta svekrva Henrietta, Mimin osebujni poslodavac C.J., sve je to galerija likova s kojima se Mimi sprijateljuje i zbog kojih je njezin boravak na selu uvijek veseo. Nakon što natjera oca i njegovog partnera da se uključe u život sela, Mimi dolazi na sve seoske proslave i druženja. A naravno tu i Cal.

Ne možemo si pomoći kada počnemo nekoga voljeti. Nema srama u tome. Dopušteno ti je da budeš uzrujana jer ga ne možeš imati. Str. 249.

Mimi- od prvog trenutka Cal!

Mimi se Cal svidio od prvog trenutka kada ga je ugledala. Ali Cal nije slobodan. Suočena s tim, Mimi nikad nije gajila nadu da će biti njezin, ali kad su se okolnosti promijenile, Mimina nesigurnost i nisko samopouzdanje dolaze do izražaja. A Cal nije baš pomogao. Mislim da me i živcirao od prvog trenutka. Svi su znali da se Mimi sviđa Cal, samo Cal to nije znao. Navodno…

Mimi- osobnost

Mimi, pravim imenom Emylia Huish, djevojka je koju je lako zavoljeti. Slična je svim djevojkama ovog svijeta koje nemaju dovoljno vjere u sebe, nesigurne su i misle da ne zaslužuju sreću. Razočaranja u ljubavi čine je ranjivom osobom koja nikad neće učiniti prvi korak. Iako joj se Cal jako sviđa, ona sama misli da ga nije dostojna. Životne tragedije još više urušavaju njezino samopouzdanje. Ali, Mimi je jako dobar i požrtvovan prijatelj, na kojeg uvijek možete računati. Iako su je neki ljudi razočarali, ona ne osjeća gorčinu, već pokušava ići dalje. Uostalom, ona ima i dobru karijeru. Radi kao osoba za odnose s javnošću za poznatog pisca koji nije baš jednostavan lik.

Trebam osobnu asistenticu. CJ je bio prava noćna mora, ali opet…bio je to posao. str. 118.

Dojam o knjizi Možda ovaj put

Knjiga je lepršava, zabavna i iskrena. To joj je svakako plus. Ne pretendira da bude neko veliko književno ostvarenje, već opuštajuća zabava na romantičnoj plaži, parkiću ili na osami. Iako se na neki način stvari čine površne, one ipak imaju dubinu. Vrijednost ljubavi i vrijednost prijateljstva temeljni su postulati knjige. Jako je dobro opisano i selo Goosebrook i njegovi stanovnici, tako da se možete zamisliti u tom malom, ruralnom, britanskom mjestašcu.

Druga stvar su glavni likovi za koje imam određene zamjerke (pogotovo za Cala kojem je trebalo gotovo 400 stranica knjige da shvati da je Mimi zainteresirana za njega). Taj bih lik, da je bilo moguće, istukla. Ali romansa ne bi bila romansa da nema happy enda. Tako i u ovoj priči. Mimi je u Možda ovaj put ipak pronašla sreću…

Jesi li ikada doživjela ljubav na prvi pogled. Mislila je na udar munje. Mimi se odmah prisjetila prvog trenutka kada je ugledala Cala. str. 265.

Jill Mansell Možda ovaj put

O autorici

Jill Mansell britanska je autorica romantičnih i duhovitih ljubavnih romana. Njezini naslovi prodani su u više od 10 milijuna primjeraka i našli su se na vrhu ljestvica Sunday Timesa, New York Timesa i USA Todaya. Odrasla je u Cotswoldsu, a danas živi sa svojom obitelji u Bristolu.

Gdje kupiti:

Znanje

Leigh Bardugo: Sjena i kost

Nakladnik:  Znanje, 2021.

Naslovnica knjige Sjena i kost: ©Znanje

Leigh Bardugo Sjena i kost

Sjena i kost– fantasy putovanje u mračne zemlje

Sjena i kost (u originalu Shadow and Bone) prvi je dio trilogije koja ima zajednički nazivnik Griša. Griše su ljudska bića posebnih sposobnosti. Trilogija Sjena i kost također sadrži nastavke Opsada i oluja te Propast i uspon, čije objavljivanje nakladnička kuća Znanje planira do kraja godine. Hrvatski knjigoljupci upoznali su se već sa svijetom griša, u do sada objavljenoj duologiji koju čine Šest vrana i Izopačeno kraljevstvo, a od travnja se započela prikazivati  prva sezona TV serije Sjena i kost u produkciji Netflixa. Knjiga koketira s različitim žanrovima: pustolovnim, povijesnim, fantasy i ljubavnim. Sve je to Leigh Bardugo uklopila u raskošnu kostimiranu pustolovinu.

Kraljevina Ravka

Sjena i kost započinje opisom kraljevine Ravke. Ono što je nekad bila moćna i bogata kraljevina danas je samo opustošena zemlja. Ljudi na vlasti kojima je cilj osvojiti što više zemlje i dobara, kako bi upravljali ogromnim kraljevstvom, napravili su Sjenoviti Rasjed, pojas neprobojne tame između dijelova kraljevstva. Sjenoviti Rasjed mogu proći samo najizdržljiviji i najobučeniji, jer njime haraju opasne Volke – čudovišne ptice koje žive samo u tami. Tako je kraljevina razjedinjena na pretežno skandinavski dio i pretežno azijski dio. Autorica prilaže zgodnu mapu kako bi podjela kraljevstva bila jasnija.

Alina

Glavna junakinja u knjizi Sjena i kost zove se Alina Starkov. Odrasla je u sirotištu zajedno s dječakom Malom Oretsevim, koji joj tijekom godina postaje najbolji prijatelj. Školuje se za kartografa i ne izdvaja se ni po čemu. Međutim, tijekom vojničkog pohoda kroz Sjenoviti Rasjed, Alina spašava život  Malu i ostalim vojnicima, razvijajući nevjerojatnu sposobnost –magično prizivanje svjetlosti  kojim rastjeruje neprijatelje. Alina je i sama šokirana ovom moći koju je otkrila u sebi, a njezina sposobnost nije prošla nezapaženo ni drugima. Shvativši da je ona u stvari neotkrivena griša Suncozovka, čije moći nisu bile otkrivene u djetinjstvu, za Alinu se zainteresira kralj i njegov dvor. Oni šalju vojnog zapovjednika Mračnjaka da Alinu dovede u dvor.

Boravak na dvoru

Dolaskom u dvor Alina je zaslijepljena bogatstvom arhitekture, obilja i sjaja, koje je daleko od preživljavanja u njezinom skromnom mjestu. Upoznaje Mračnjaka i njegove vojnike kao i cijelu svitu griša –djevojaka s različitim moćima. S nekima se sprijateljuje (poslužiteljica Geniya koja je u kraljevoj milosti) i nakratko joj godi naklonost i pažnja naočitog Mračnjaka, plesne dvorane i svečanosti u dvoru, ali nikako ne može zaboraviti prijatelja Mala..

Uskoro Alina biva stavljena pred izazove vlastitog srca i mora odlučiti : ostati na dvoru i biti pod Mračnjakovim tutorstvom ili pobjeći i ići za svojom sudbinom…

Zoya je bila grozna, ali je imala pravo. Ja ne pripadam u ovaj prekrasni svijet, i ako  ne otkrijem način na koji da upotrijebim svoju moć, nikad mu neću ni pripadati. Str. 138.

Leigh Bardugo Sjena i kost

Mračnjak

Iako je Ravka kraljevstvo na čelu s kraljem i njegovom svitom, zemlju zapravo vodi vojni zapovjednik, zgodni Mračnjak. Neodređenih godina, impozantne pojave s očitom moći koju svi osjećaju u njegovoj blizini, magnet je za sve djevojke griše. Nakon što dovede Alinu na dvor, Mračnjak organizira prezentaciju njezinih moći- svjetlosne prizive koji izazivaju oduševljenje, ali i zavist stanovnika u kraljevom okruženju. Uz to, Alina vježba intenzivne borilačke treninge i duhovne vježbe, kojima ona ne zna svrhu, ali Mračnjak ima plan: uz Alinine moći zavladati će još većim dijelom kraljevstva. Naime, prizivatelj sunca ili Suncozovka, po legendi  je najmoćnije stvorenje koje može odlučivati od sudbini svijeta.

Nosiš njegov znak. Njegov simbol i njegovu boju.

Odjeća, nakit,  čak i to kako izgledaš. Sve na tebi odiše njime. str. 193.

Griše

Griše su možda i najzanimljivije osobnosti u knjizi. Postoje tri vrste griša – Korporalke (Red Živućih i Mrtvih), Eteralke (Red Prizivatelja) i Materialke (Red Tvoritelja). Sve su to djevojke s nekakvim moćima. Neke od njih u stanju su premještati predmete snagom volje, druge mogu manipulirati vjetrom, treće vatrom i vodom, a samo jedna od njih ima počasnu titulu Prizivatelj sunca.

 Postavši griša, Alina oslobađa nevjerojatne moći, ali i saznaje mnoge tajne o njihovom životu.

Ja nisam kao ti Male. Nikad se  zapravo nigdje nisam uklapala kao ti. Nikad nisam nikamo pripadala. str. 249.

Dojam o knjizi Sjena i kost

Sjena i kost roman je koji me podsjeća na prekrasno umotan čokoladni bombon. Svjetlucav, predivno umotan, mami vas da ga otvorite i pojedete. Ali, čim ga pojedete, zaključite da ste jeli i bolje bombone. Tako je to bilo otprilike i sa mnom. Knjiga ima predivnu naslovnicu, mističnu i fantastičnu u isto vrijeme. Unutra je mapa kraljevstva (svaka čast autorici) i detaljno objašnjenje redova i hijerarhije  griša, kako bismo mogli slijediti tko je tko. I na tome odajem priznanje autorici. Također mi je jako dobra raskošna scenografija, opisi gradova, dvora, odjeće griša i odore vojnika koji bude maštu i čine da se poželite naći u nekoj plesnoj dvorani ili svečanom primanju. Autorica rabi jako puno izmišljenih riječi, u svrhu opisa mjesta, ljudi ili funkcija u Ravki. To mi je isto bilo zanimljivo. Ono što mi je lošije u knjizi je definitivno tanka priča koja se oslanja na borbu dobra i zla, uz romantičan zaplet između dva, tri glavna lika.

Sjena i kost-epska priča u budućim nastavcima

Roman je donekle na tragu Igre prijestolja, s tim što je ova potonja neusporedivo složenija i veličanstvenija od Sjene i kosti. Ali, Sjena i kost ima potencijala prerasti u epsku priču. Zbog toga s nestrpljenjem očekujem izlazak nastavaka Opsada i oluja te Propast i uspon.

Serija Sjena i kost

U međuvremenu, dok čekate nastavke, možete pogledati Netflixovu  ekranizaciju  romana o Grišama. Serija ne slijedi u potpunosti Sjenu i kost. Iako sam čitala dosta oprečnih komentara, meni se serija svidjela zbog scenografije, dobrih kostima i dobro pogođene atmosfere. Preporučujem je pogledati nakon pročitane knjige, da možete uspoređivati.

O autorici:

Leigh Bardugo autorica je fantastičnih romana iz serijala Grishaverse. Uz više od tri milijuna prodanih primjeraka, Grishaverse obuhvaća trilogiju Sjena i kost, duologiju Šest vrana te romane Jezik Trnja, Kralj Ožiljaka i Život Svetaca.

Netflix je otkupio filmska prava za trilogiju Sjena i kost te duologiju Šest vrana i prema njima je snimljena originalna serija. Leigh je rođena u Jeruzalemu, odrasla u južnoj Kaliforniji i studirala na Sveučilištu Yale gdje je pronašla inspiraciju za svoj roman Ninth House koji je proglašen najboljim fantasy romanom prema odabiru Goodreadsa 2019. godine.

 Znanje je dosad objavilo Šest vrana te Izopačeno kraljevstvo, a Sjena i  kost prvi je dio trilogije o Suncozovki Alini Starkov.

Gdje kupiti:

Znanje

Ako vas zanimaju i druge fantasy knjige, bacite pogled na našu recenziju knjiga
Tomi Adeyemi Djeca krvi i kosti te Djeca vrline i osvete.

JoAnn Chaney: Dok nas smrt ne rastavi

Nakladnik: Znanje, 2020.

Naslovnica romana Dok nas smrt ne rastavi: ©Znanje

Ima li uopće ikakva zvuka ako u šumi padne drvo, a nitko to ne čuje? … Isto tako, ako se žena sa stijene strmoglavi u smrt, a nema drugih svjedoka osim muža, je li to zapravo nesreća? (str. 84.)

JoAnn Chaney: Dok nas smrt ne rastavi

Dok nas smrt ne rastavi

Ako najprije pomno ne osmislite kako ćete ubiti ženu, to vam nikako neće poći za rukom. (str. 3.)

Ovom eksplozivnom rečenicom počinje roman Dok nas smrt ne rastavi.

Matt i Marie sretan su bračni par – ili to bar samo tako izgleda. Odlaze na romantično bračno putovanje, ali Marie pada sa stijene u nabujalu divlju rijeku i nestaje. Sve bi to bila tragična, ali slučajna nesreća da ne znamo da je Matt i prije dvadesetak godina bio oženjen. Što se dogodilo s njegovom prvom ženom? Da, i ona je izgubila život u strašnim okolnostima iz kojih se Matt izvukao.

Slučajnost? Ili ipak ne?

Istražitelji Marion i Ralph slučajno završavaju kao partneri. I dok on za sobom vuče brojne repove iz prošlosti, Marion se bori s predrasudama o ženama u policiji. Dvoje istražitelja dolaze na mjesto nesreće (zločina).

Brojne tajne izlaze na vidjelo dok pratimo lopticu koja leti između ovog nevjerojatnog tria – istražitelja, muža i žene.

Već dugo sam murjakinja, pa sam vidjela da svi ti slučajevi imaju nešto zajedničko. … Stvari nikad nisu posve onakve kakvima se čine. (str. 81.)

Dok nas smrt ne rastavi – poslovni par

Ovaj zanimljivi istražiteljski par sastoji se od mlade Marion Spengler i njezina kolege Ralpha Lorena. Ona je jedna od rijetkih žena u policijskim snagama i bori se kako bi uspjela u tom muškom svijetu. Ima malo dijete i muža koji je „stay-at-home-dad“, što među njima stvara određene tenzije. Loren je malo zanimljiviji – krije tajnu iz prošlosti koja bi ga mogla koštati značke.

Cijeli život možete provesti tako da se unaokolo vozite u krugovima pokušavajući ostati u skrovitosti, ali prošlost uvijek pronađe način da vas istjera na čistinu, pa je samo pitanje vremena kad će joj to uspjeti. Život je veliki vražji krug, pa se prije ili poslije nađete ondje gdje ste i počeli. Trebalo je proći određeno vrijeme, …, da ga njegova prošlost dostigne, ali napokon ga je uhvatila, a bila je ružna i nosila je pištolj. (str. 157.)

Pravi je mrgud, ali na nekako simpatičan način. Iako je prema svima bezobrazan, zapravo je dobrodušan i pokazat će se da to vide i njegovi kolege jer će mu, kad zatreba, svi držati leđa.

Zajedno, imaju odličnu kemiju i voljela bih da ih spisateljica ostavi i u sljedećem romanu.

JoAnn Chaney: Dok nas smrt ne rastavi

Dok nas smrt ne rastavi – bračni par

Život bi joj bio mnogo lakši da se nikad nije udala. (str. 9.)

Marie i Matt su par koji nije moguće opisati. Iako na prvi pogled sve djeluje idilično, ispod površine postoje brojni problemi.

Možete biti feministica, ići na skupove i nositi natpise koje ste ispisale kod kuće … ali na kraju ćete ipak otići kući, u pećnicu ubaciti mesnu štrucu, u perilici ćete oprati hrpu odjeće i shvatiti da ste u zamci poput očajne životinje. Sve to možete nazvati „stockholmskim sindromom“ ili – brakom! (str. 27.)

Dok pratite njihovu vezu ne znate biste li se smijali ili plakali, no zaključak je uvijek isti – stvoreni su jedno za drugo. Zaslužuju jedno drugo. Dok ih smrt ne rastavi.

Treba li tkogod na dijetu?

Priču koju je lako razumjeti, lako je i „progutati“, … , a čini se da je ova izašla ravno iz neke knjige. Savršeno je napisana i izvedena. (str. 72./73.)

Ovaj roman oduševljava ne samo pričom, nego i stilom kojim je napisan. Rečenice su jednostavne, nedvosmislene i veoma, veoma duhovite. U najmanju ruku neobičan odnos ovih supružnika možda vas neće nasmijati, ali način na koji je opisan hoće.

A ima i nekoliko dobrih savjeta za mršavljenje:

Kad držimo dijetu i vježbamo, samo gubimo vrijeme jer kilograme skida baš ljutnja, a čisti bijes nam daruje vitka bedra i uski struk. (str. 32.)

Ništa nas ne smije iznenaditi

Premisa na kojoj ova spisateljica gradi priču možda nije u potpunosti originalna, ali obrati su zanimljivi. Članovi moje obitelji također su pročitali ovaj roman i ostali oduševljeni – neka vam njihovo oduševljenje bude orijentir. Roman se i meni svidio, ali ja sam valjda već toliko toga pročitala da me rijetko koji rasplet može baš baš iznenaditi. Tako je bilo i s ovim, veoma je dobro zamišljen i ako trileri nisu vaš primarni žanr, jako će vam se svidjeti. Ako ste više poput mene i uglavnom čitate trilere, kraj ćete pretpostaviti već na početku, ali neka vas to ne zaustavi u čitanju.

Roman je toliko pitak i ciničan da ćete uživati u čitanju.

No kako kaže izreka, ono što jednoj osobi donese nesreću, drugoj može donijeti sreću, a neki ljudi ne čekaju sretne okolnosti, nego ih sami stvaraju. (str. 82.)

Baš poput romana C.J. Tudor Skrovište, i ovaj je roman bogat citatima i rečenicama koje nas mogu nečemu naučiti. Meni se najviše svidjela ova:

Vrijeme zatišja nagoviješta oluju. Kad nema vijesti, to obično znači da fitilj gori, pa će vam ubrzo sve eksplodirati u lice, a drek će se razletjeti po zidovima i zasuti vas. (str. 286.)

Em je poučna, em je duhovita. Sve što volim.

JoAnn Chaney: Dok nas smrt ne rastavi

Drugo mišljenje

Već nam polako postaje običaj čitati iste romane, no trudimo se ne pisati dvostruke recenzije. U ovom slučaju napravile smo iznimku, jer nam se objema roman jako svidio i svaka ga je preporučila na svoj način. Osvrt druge Male pronađite ovdje.

Ostali romani ove autorice:

JoAnn Chaney autorica je dvaju romana, a njezin je drugi roman, Dok nas smrt ne rastavi, preveden na hrvatski jezik.

Gdje kupiti roman Dok nas smrt ne rastavi:

Znanje

Tove Alsterdal: Tunel bez izlaza

Nakladnik: Znanje, 2020.

Naslovnica knjige Tunel bez izlaza: ©Znanje 2020.

Tove Alsterdal Tunel bez izlaza

Tunel bez izlaza – lekcija iz povijesti

Čitajući Tunel bez izlaza, naučite uistinu puno iz povijesti o kojoj (barem ja) malo znate. Radnja se zbiva u češkoj pokrajini Bohemiji, nekad pograničnoj pokrajini Čehoslovačke (danas Češke) koja je imala naziv Sudet i u kojoj su većinski živjeli sudetski Nijemci. Nekad dobri susjedi i prijatelji, dva naroda koja su vjekovima živjela zajedno na ovim prostorima, Nijemci i Česi, završetkom Drugog svjetskog rata, dramatično se razilaze nerijetko u krvavim sukobima. Sudetski Nijemci protjerani su sa svojih ognjišta, kuća i imanja, a veliki je dio njihove imovine opljačkan. Agonija koja je trajala neko vrijeme, dok su se tek donosile političke odluke, učinila je da su sudetski Nijemci bili obilježeni slično kao i Židovi pod nacistima, samo što su umjesto žutih, nosili bijele trake oko ruku. Egzodus sudetskih Nijemaca nastavio se donošenjem odluke o ponovnim pripajanjem Sudeta Čehoslovačkoj i tada nastaje masovno protjerivanje sudetskih Nijemaca od strane lokalnog stanovništva, provedeno u samo par dana.

Ljudi kažu da treba živjeti u sadašnjosti, što je nemoguće. Sadašnjost ne postoji. Nestaje sa svakom slijedećom sekundom. Kada god sam pokušala živjeti u sadašnjosti, proganjali bi me duhovi prošlosti. str. 10.

Sonja i Daniel kupuju kuću i pronalaze tunele

Sonja i Daniel, švedski bračni par, planiraju započeti novi život u novoj državi. Nakon što Daniel dobije otkaz kao glavni urednik u poznatim novinama, a brak im zapada u monotoniju, Sonja odluči potražiti potpuno novo mjesto za zajednički život. Nakon listanja mnogih kataloga, odabire ruševnu kuću u romantičnoj  češkoj pokrajini Bohemiji. Iako ne znaju ništa o uzgoju grožđa i pravljenju vina, Sonja i Daniel odluče prihvatiti izazov i kupuju kuću. Proučavajući nacrt kuće, otkrivaju da postoje i prostorije koje nisu ucrtane, a sastavni su dio imanja te tako otkrivaju vinski podrum i podzemne tunele, kojih je veći broj po čitavom imanju. Silaskom u jedan od tunela otkrivaju mumificirani leš dječaka s bijelom vrpcom oko ruke.

Izgleda sivo. Možda je nekad bila bijela. Najvjerojatnije je oko ruke nosio vrpcu. Što to znači? Nijemac, rekao je. Bio je sudetski Nijemac. str .71.

Pronalazak dječaka

Dječak je imao oko dvanaest godina. Ostaci tkanine otkrivali su vrpcu oko ruke, a u džepu su brončani njemački novčići iz 1943. godine. Supružnici predaju slučaj lokalnoj policiji, ali nitko se ne želi podrobnije baviti tim starim slučajem.

Hoćete li sada moći živjeti ovdje? upitala je naposljetku. Takvo je otkriće sigurno sve promijenilo, zavilo je čitavo imanje u crno. str. 65.

Još jedan leš

Nedugo nakon pronalaska mumificiranog dječaka, na imanju Sonje i Daniela dogodio se novi zločin. Sonjina poznanica Ana, britanska turistkinja, jedina osoba s kojom se Sonja sprijateljila, nađena je mrtva na njihovom imanju. Sonja počinje shvaćati da prošlost ovog mjesta krije ogromne tajne. Još kad njezin muž Daniel biva uhićen za ubojstvo poznanice, Sonji ne preostaje ništa drugo nego da se prihvati istraživanja, kako bi mučnu prošlost ovog gradića i njegove tajne iznijela na površinu i istovremeno dokazala Danielovu nevinost.

Nisam bio u tunelima još od djetinjstva.  Ondje smo se znali igrati. Str. 187.

Tove Alsterdal Tunel bez izlaza

Dojam o romanu Tunel bez izlaza

Ako ste očekivali roman sličan romanima skandinavskih autora prepun nasilja, krvavih prizora i brze radnje, prevarit ćete se. Ovaj roman potpuno je drugačiji. Tempo je sporiji, radnja se bazira na povijesnim izvorima, a opis kuće i imanja je lirski, tako da gotovo možete zamisliti kuću u vinogradu na brijegu u romantičnoj Bohemiji. Odlazak iz užurbanog grada koji pojede čovjeka, u ruralnu sredinu kako bi započeo nešto novo, logičan je izbor posrnulog bračnog para s već odraslom djecom. Jedino što Sonja i Daniel nisu znali jest to da njihova kuća i imanje imaju krvavu povijest, čiji duhovi i dan danas pričaju povijesnu priču o egzodusu jednog naroda. Sam naziv romana je metaforički. Tuneli su uistinu postojali, mnogi su i zatrpani, ali narod je morao izbjeći sa vjekovne postojbine pod pritiskom povijesnih okolnosti.

O autorici: 

Tove Alsterdal jedna od najistaknutijih švedskih spisateljica. Radila je kao novinarka, pisala scenarije za kazališne predstave i televiziju te radila kao urednica u izdavačkoj kući. Dosad je napisala pet kriminalističkih romana. Njezine su knjige ovjenčane nagradama u mnogim zemljama i prevedene na dvadeset jezika.

Gdje kupiti roman Tunel bez izlaza:

Znanje

Chris Pavone: Stranci

Nakladnik: Znanje, Biblioteka KDS, 2021.

Naslovnica knjige Stranci: ©Znanje

Chris Pavone Stranci

Stranci – špijunski triler na tragu Johna le Carréa i Roberta Ludluma

Čitajući knjigu Stranci, pokušavala sam se prisjetiti na kojeg me pisca podsjeća Chris Pavone. Knjiga je po mom mišljenju najviše kombinacija stila Johna le Carréa i Roberta Ludluma, špijunska zavrzlama koja prati život obitelji kućanice Kate Moore i njenog supruga Dextera. Ako bih je usporedila s filmskim ostvarenjima, najbliži su mi Hitchookovi filmovi o zamjeni identiteta ili, u zabavnijoj verziji, Gospodin i gospođa Smith.

Dokle god nismo razgovarali o njegovom poslu, nismo morali govoriti ni  o mojemu. Str. 36.

Kome vjerovati ako ne svom suprugu?

U Strancima, Kate Moore je kućanica koja želi ostaviti svoj prijašnji život u prošlosti i misli da može početi ispočetka. Kate je nekad bila agentica CIA-e, ali o tome nitko ništa ne zna, čak ni njezin suprug koji je mislio da je ona obična službenica, a ne vrhunska operativka. Kad joj suprug obznani da je dobio unosan posao investicijskog bankara u Luxembourgu, Kate se ne premišlja ni časa. Sita stresnog života u Agenciji, gdje je ostavila neke repove u prošlosti koji je progone, Kate daje otkaz i odlazi sa suprugom i djecom u  Luxembourg. Sve je na početku idilično: Kate uživa u jutarnjim kavama, šopingu i  i brizi za djecu, dok vikendima švrlja po Parizu ili skija na Alpama. Njezin mirni život počinje se rušiti kada se suprug Dexter počne sve čudnije ponašati i odlaziti na jednodnevne poslovne sastanke u druge države, o kojima ona ništa ne zna. Kate počinje sumnjati da Dexter nešto krije.

Dakle, to je to. Adam se nasmiješi, opet pruži ruku ovaj put za stisak. Više niste zaposlenica CIA-e. Sretno Katherine. str. 47.

Što ju je tjeralo da zadrži tajnu? I nakon što su se vjenčali i nakon što su dobili djecu? Čak i nakon što više nije bila operativni časnik? Str. 61.

Bill i Julia – FBI par u Strancima

Boravkom u Luxembourgu, bračni par Moore sklapa poznanstvo s Amerikancima Billom i Julijom te ta dva para započinju zajednička druženja. Dexter s Bilom igra tenis, a Kate i Julija intenzivno se druže. Kate je ostavila sve svoje kontakte u Americi i prijateljstvo s Julijom puno joj znači. Ali, Kate nakon nekog vremena shvaća da ih njihovi novopečeni prijatelji slijede posvuda i postaju joj sumnjivi. Otkriva da se Julija odlično slaže s Dexterom i bez njezinog prisustva. Tada Kate poteže svoje stare veze iz Agencije i dobiva informaciju da su Bill i Julia zapravo FBI istražitelji koji istražuju njezinog supruga.

Lažljivac ne želi sumnjati da su drugi ljudi lažljivci jer bi tada i drugi trebali sumnjati u njega. Str. 265.

Dexter

Zašto FBI istražuje Dextera? Kate ubrzo dobiva potvrdu: Dexter je u maniri vrhunskog hakera izvukao iz različitih investicijskih fondova iznos od 50 milijuna eura. Kate osjeća da se njezin svijet ruši. Samostalno započinje istraživati prošlost svog supruga. Počinje postavljati pitanje: Tko je zapravo Dexter? Vrhunski haker koji izvodi cyber prevare kao suvremeni Robin Hood ili lažljivi manipulator i kriminalac?

Kate je silno trebala da je netko treba. Gravitirala je prema ljudima koji su je više trebali nego željeli. Na kraju se udala za onoga kojemu je bila najpotrebnija. Str. 80.

Chris Pavone Stranci

Dojam o knjizi Stranci

Stranci je vješto napisan roman koji balansira između kriminalističkog/ špijunskog romana s jedne strane i obiteljske priče s druge strane. Knjiga se svodi na četiri glavna lika i njihove međuodnose. Kate Moore je jak ženski lik. Priča započinje nešto sporijim tempom što nas zavara, jer radnja malo po malo postaje složenija stupanjem još jednog bračnog para (koji to zapravo nije) na scenu. Ovo je knjiga u kojoj svi likovi imaju tajne. Nitko nije ono što se čini na prvi pogled. Knjiga postavlja pitanja o povjerenju među supružnicima i općenito o stupnju povjerljivosti do kojeg prijateljstvo između dviju osoba može ići. Pratimo Katein lik koji se raslojava sve više kako rastu njezine sumnje. I ostali likovi, Dexter, Julija i Bill zanimljivo su prezentirani u romanu. Knjiga me zabavila u maniri nekog akcijskog filma čiji su dijelovi ponekad naivni, ali svjesno zanemarujemo tu činjenicu jer je priča zanimljiva. Ako volite kriminalističke romane sa špijunskom tematikom i prepucavanjima na razini obavještajnih agencija, ova će vam se knjiga svidjeti.

O autoru

CHRIS PAVONE autor je četiri međunarodna trilera: EXPATS (2012), ACCIDENT (2014), TRAVERS (2016) i PARIS DIVERSION (2019). Expats je kod nas preveden kao Stranci (iako bi vjerniji prijevod bio Iseljenici). Njegovi su se romani pojavili na popisima najprodavanijih časopisa New York Times, USA Today, Wall Street Journal, Washington Post.  Dobitnik je  nagrade Edgar i Anthony, te ušao u uži izbor za Strand, Macavity i Los Angeles Times Book Prize.

Pisao je za novinska izdanja, uključujući New York Times Book Review and Magazine, Telegraph i Salon. Član je PEN-a, Authors Guilda, International Thriller Writers-a i Mystery Writersa iz Amerike.

Chris Pavone  odrastao je u Brooklynu, završio je srednju školu Midwood i sveučilište Cornell, a gotovo dva desetljeća radio je u izdavaštvu u časopisima Dell, Doubleday, Lyons Press, Regan / HarperCollins, Clarkson Potter i Artisan / Workman, na radnim mjestima urednika i glavnog urednika. Kad se njegova supruga zaposlila u Luxembourgu,  obitelj se preselila u inozemstvo, gdje je Chris odgojio njihove blizance i počeo pisati EXPATS (Strance). Sada ponovno živi u New Yorku, na sjevernom račvanju Long Islanda, s obitelji i  australskim labradorom imenom Wally.

Gdje kupiti roman Stranci:

Znanje

Romy Hausmann: Drago dijete

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Drago dijete: ©Znanje

Romy Hausmann: Drago dijete

Prvog dana gubim osjećaj za vrijeme, čast i jedan kutnjak. Zato sada imam dvoje djece i mačku. … Imam i muža. … Pod njegovim zagrljajem pulsiraju ozljede, koje se protežu od gornjeg dijela mojih leđa prema dolje, kao da svaka od njih ima vlastiti rad srca. … Tu i tamo mi se zacrni pred očima… Tada pokušavam samo disati. (Lena, str. 3.)

Drago dijete

Duboko u šumi, u kolibi s prozorima koji su zakovani izolacijskim pločama žive mama, tata i dvoje djece. Tata strogo kontrolira obitelj – odlasci na zahod dopušteni su samo u određenom vremenu, ladice su zaključane, a koliba oslobođena bilo kakvih opasnih, otrovnih, oštrih predmeta.

On štiti obitelj od svih opasnosti i brine se da djeca ne ostanu bez majke.

No, jedan dan mama Lena uspije pobjeći. Da – pobjeći! Jer obitelj koju oni čine nije normalna obitelj – to je obitelj stvorena u zatočeništvu.

A tko je mama Lena? Je li to djevojka koja je prije četrnaest godina nestala i za kojom roditelji neumorno tragaju sve ove godine? Ako nije, zašto tvrdi da se zove Lena?

…moramo se zauvijek pomiriti s mišlju da se više nikad neće vratiti kući, nikad. Samo se sada… ta misao najednom čini mnogo drugačija nego u onim prijašnjim trenucima… Do ovog trenutka bile su to samo teorije, s  određenim manevarskim prostorom. Postaje mi jasno da je taj manevarski prostor posljednjih četrnaest godina bio naš životni prostor, jedino, malešno mjesto u kojem smo mogli postojati, u kojem smo imali zraka za disanje. (Lenin otac Matthias, str. 72./73.)

Lena nije pobjegla sama, uz nju je i njezina kći Hannah, djevojčica iznimne inteligencije, no obilježena odrastanjem u kolibi. Sve što zna, zna iz knjiga, enciklopedija i priča koje joj je mama pričala prije spavanja.

Ali ona je jednostavno moja mama. I kad mislim na nju, znam da je volim. Ljubav, to je vrlo slično kao sreća. Osjećaj koji je jako topao i koji u čovjeku potiče smijeh, tek tako, iako nitko nije ispričao vic. (Hannah, str. 16.)

Dok policija pokušava izvući neki smisao iz Hanninih riječi, dok pokušava utvrditi majčin pravi identitet i identificirati napadača, Lena počinje dobivati prijeteća pisma.

Noćna mora je završila.

Dobro došli u noćnu moru!

Je li „drago dijete“ Hannah?

Roman Drago dijete progutala sam u dva dana i mislim da to dovoljno govori o njegovoj kvaliteti! Atmosfera straha izvrsno je dočarana. Poremećene okolnosti u kojima je jedna obitelj nastala obilježile su svakog njezinog člana.

Roman nam je ispripovijedan s gledišta nekoliko likova – žene za koju pokušavamo dokučiti je li Lena, njezine kćeri Hanne i Leninog oca Matthiasa.

Iz djelića misli majke i kćeri saznajemo jezive okolnosti u kojima su živjele. Ali, dok je majka upoznata i s normalnim životom i svjesna je monstruoznosti čovjeka koji ju je zatočio, Hannah je svega toga blaženo nesvjesna.

Romy Hausmann: Drago dijete

Sjećam se kako sam prve večeri sjedila pokraj njega na kauču, ukočena od preneraženosti. Kako sam krajičkom oka virila prema njemu i kako sam se mogla samo diviti njegovoj kamuflaži. … Izgledao je kao da je upravo stigao iz ureda… Nije to bio onaj nenjegovani, smrdljivi monstrum rošavog lica i praznih, crnih očiju, kao iz filma strave. (Lena, str. 86.)

Njoj je tata samo – tata. Koji možda ima hrpu pravila i zabrana, ali to je samo zato da se mama – ah, ta smotana, zbunjena mama – ne ozlijedi! Dijete ne razumije što znači normalna obitelj i njoj je njezina upravo to. I dok mi čitatelji s nevjericom (i gnušanjem) pratimo sudbinu majke, još nam veći osjećaj mučnine ostavlja upravo Hannah – Hannah koja se želi vratiti u kolibu, koja mrtva-hladna, ozbiljno, pripovijeda o braci koji čisti mrlje krvi s tepiha jer je čistoća važna i koja bulazni o putovanju na koje ju je vodila mama. U Pariz!

Može li se Hanni vjerovati?

Zašto ustraje u svojim lažima?

I što je uopće laž, a što istina u tom kolopletu mašte, priča, događaja…

Pravi psihološki triler, napokon!

Roman Drago dijete jeziv je, potresan, strašan, emotivan, sve odjednom. Kombinacija je psihološkog trilera i svojevrsne obiteljske drame, mučna, zapletena, puna različitih obrata i šokantna.

Radnjom pomalo podsjeća na Sobu Emme Donoghue, no Soba je dirljivija, potpuno ispričana glasićem nevinog djeteta.

Hannah je djevojčica od koje su me podilazili srsi, iako sam se trudila razumjeti okolnosti u kojima je odrastala. Ona nije nevina, ona je iznadprosječno pametna i čitavo vrijeme imamo dojam da nešto krije. Njena nevješta komunikacija s ljudima, ravnodušnost u prihvaćanju događaja oko sebe, mirnoća kojom prolazi kroz sve to… Ne znam, možda nisam u pravu, ali meni je jednostavno bila jeziva.

Sviđaju mi se preokreti kojih ima stvarno dosta i likovi koji su svi odreda mutni.

Sviđa mi se što naprosto ne znamo kome vjerovati niti govori li itko uopće istinu.

Ipak, najviše od svega sviđa mi se čitava ta atmosfera kolibe u šumi, žene koja je uspjela pobjeći i manijaka koji je proganja. Dodajte tome još i djevojčicu u stilu Kingovih blizanki iz Isijavanja i djeda čije postupke ne razumijemo i imate roman koji stvarno nećete ispuštati iz ruku.

Volim kad je roman na kojem piše „psihološki triler“ doista takav – kad se igra psihom i čitatelja i likova. Nikad ne znamo što tko misli ni što nas čeka iza ugla. Ne znamo niti tko je tko ni može li se ikome vjerovati.

A onda, kada na kraju uspijemo sve shvatiti i povezati u cjelinu – što bi se reklo na reklami – neprocjenjivo!

A evo i motivacije:

Teško je to podnijeti, ali vjerojatno je jednostavno tako. To je ljubav. Posve svejedno koliko bolesna, uvrnuta i pogrešno shvaćena, ona i dalje ostaje ljubav. Ljubav koja nas pokreće. Koja nas čini monstrumima, svakog na svoj način. (str. 314.)

Hmmmmm… Definitivno uvrnuto.

Uživajte u čitanju.

I pokušajte ne pročitati sve odjednom!

Romy Hausmann: Drago dijete

Ostali naslovi ove autorice:

Drago dijete je roman prvijenac autorice Romy Hausmann. Možda vam bude zanimljivo to da ona i njezina obitelj žive blizu Stuttgarta – u osamljenoj kući u šumi. Brrrrrr… Jasno mi je otkud joj inspiracija…

Gdje kupiti:

Znanje

Ragnar Jónasson: Napuklina

Nakladnik: Znanje, 2020.

Naslovnica romana Napuklina: ©Znanje

Ragnar Jónasson: Napuklina

Napuklina

Treći slučaj mladog islandskog policajca Ari Thóra počinje karantenom. Ionako izolirano mjestašce Siglufjörður obuzima panika zbog teške zarazne bolesti koja je već uzela jednu žrtvu.

Nedugo nakon smrti bogatog Francuza donesena je odluka o radikalnoj mjeri stavljanja gradića u karantenu. Poduzeti su napori da se pronađu sve osobe koje su došle u kontakt s preminulim… (str. 12.)

Budući da su svi u svojim kućama i sve je zatvoreno, Ari Thór preuzima neobični slučaj otprije pedeset godina. Gospodin Hédinn ga moli da istraži smrt njegove tete koja se, prije pola stoljeća, otrovala otrovom za štakore. Do danas je ostalo nejasno je li u pitanju bilo ubojstvo, samoubojstvo ili nesretan slučaj.

U istraživanju davnog neriješenog slučaja Ari Thóru pomaže novinarka ĺsrún.

Na trenutak se zapitala ne doživljavaju li možda i ona i on cijelu tu priču kao svojevrsnu igru, zagonetku čije rješenje neće utjecati ni na njega ni na nju… Nisu li možda zaboravili na to da su ljudi o kojima razgovaraju bili stvarni muškarci i žene, osobe koje su se radovale i tugovale, a sad im, nakon pola stoljeća, Ari Thór i ona bezbrižno kopaju po životima… (str. 218.)

Isprva jednostavan slučaj za razbibrigu postaje sve kompliciraniji kad jedna za drugom na površinu počnu izlaziti pomno skrivane, novcem utišane tajne.

Za to vrijeme, u Reykjaviku, mladić Robert osjeća da je nadgledan… Njegova je djevojka, uz to, izgubila ključeve stana i Robertu se čini ne samo da ga netko promatra, već i da im je netko bio u stanu.

Neka prilika u crnome stajala je nasred vrta. Nije uspio razaznati je li muško ili žensko, ali bila je odjevena u crnu kabanicu, glava joj je bila prekrivena kapuljačom… (str. 56.)

Nakon što netko otme malo dijete, stvari će se morati dobro ubrzati kako bi svi izvukli živu glavu…

Napuklina – prvi sloj – karantena  

Iako inače volim posebno okrutne, stravične, jezive slučajeve koji mi ometaju miran san, roman Napuklina veoma mi se svidio premda nije takav. Možda je to moja sklonost Skandinavcima, ne znam, ali Ragnara Jónassona čitam otpočetka i sviđa mi se njegov stil pisanja. Kao i prethodna dva romana iz serije o Ari Thóru, i ovaj se triler gradi na atmosferi mračne zatvorenosti. Likovi su izolirani u svome gradiću, a ovaj put je ta samotnost pojačana i karantenom pod koju je gradić stavljen zbog pojave teške zarazne bolesti. 

Ragnar Jónasson: Napuklina

Druga žrtva virusa samo je pojačala strah stanovništva. … Sad je bilo jasno kakva im opasnost vreba pred vratima i nitko nije htio biti sljedeći. … Nakon bolničarkine smrti mediji su činili sve ne bi li što jače potpirili strahove, a vlasti su se trudile uvjeriti javnost da je situacija pod kontrolom i da je, uzmu li se u obzir sve okolnosti, pravi trijumf to da se nije zarazilo još više ljudi. (str. 40.)

Je li nam, nažalost, sve ovo iz citata poznato?

Itekako jest.

Dok se i sami borimo sa zaraznom bolešću, dok smo i sami osuđeni na svoja četiri zida, udaljenost od prijatelja i obitelji, na strah od zaraze, lako nam je razumjeti atmosferu u kojoj Ari Thór, u suradnji s novinarkom ĺsrún, istražuje stari, zaboravljeni slučaj.

Ovaj mi je sloj romana bio najzanimljiviji. I inače volim kad se likovi bave starim slučajevima i traže istinu u prošlosti, tako da je ovaj dio romana bio kao stvoren za mene! Premda sam, pretkraj, pogodila o čemu se radi, to davnom zločinu uopće nije umanjilo vrijednost, dapače! Jako sam željela vidjeti jesam li bila u pravu pa sam čak i pokrivala donji dio stranice dok sam čitala, kako mi oči ne bi bježale previše naprijed i tako „slučajno“ doznale rješenje.

Napuklina – drugi sloj – političke intrige

Kad se umiješa politika, dobro znamo da će tu biti i ostalih ilegalnih radnji.

Ovdje sve počinje ubojstvom. Nastavlja se uhođenjem. Dolazi do otmice…

Kako je moguće da su svi ti zločini povezani?

Lako, riječ je o osveti.

Jedino o čemu je izbjegavao razmišljati bio je osjećaj da njegova osveta možda ipak nije tako slatka kao što se nadao. Učinio je sve što je mogao da se osveti, ali nije se osjećao ništa bolje. Možda to nije ni očekivao. (str. 181.)

Bilo mi je jako zanimljivo čitati kako je autor uspio puno toga pomiješati u jedan roman, a da čitatelju uopće ne bude previše ili preteško za praćenje. Premda se stvarno puno toga događa, veze između zločina jasno su pokazane i mi čitatelji lako pratimo uzročno-posljedične veze.

Moram priznati kako sam bila iznenađena kada sam shvatila da jedna usputna rečenica u sebi krije tajnu cijelog ovog drugog sloja radnje koji mi je, premda sadržajno bogatiji, ipak bio manje zanimljiv od Ari Thórove potrage za istinom.

Ragnar Jónasson: Napuklina

Ostali naslovi ovog autora:

  • Snježno sljepilo
  • Zamračenje
  • Napuklina

Napuklina je treći roman iz ciklusa o mladom policajcu, bivšem studentu teologije Ari Thóru Arasonu.

Čitala sam sve naslove i ako inače volite skandinavske autore, voljet ćete i Ragnara Jónassona.

Meni se ova (zasad) trilogija jako sviđa iako slučajevi nisu toliko krvavi i strašni kako to inače volim. Ovi se trileri prvenstveno baziraju na atmosferi mraka, potmulog straha i jeze koja se rađa iz izoliranosti i zatvorenosti snijegom prekrivenih, ledom okovanih malih islandskih gradića.

Odjednom mu je postalo jasno zašto su mračne priče iz naroda stoljećima bile neodvojiv dio islandske kulture i zašto su Islanđani toliko vjerovali u njih. … – obuzima ga teška nelagoda. Ledena ruka samoće počiva mu na ramenu, od jeze mu se niz leđa spuštaju žmarci, a pred nepreglednom tamom koja ga okružuje najradije bi zatvorio oči. Sigurnost poznatog mraka koji bi mu se ukazao kad bi zaklopio vjeđe bila mu je draža od onoga što ga je možda čekalo u neznanoj noći. (str. 102.)

Gdje kupiti:

Znanje

Carlo Lucarelli: Glasovi u tami

Nakladnik: Znanje, 2020.

Naslovnica romana Glasovi u tami: ©Znanje

Maskira se.

Zašto?

Osim toga, čuje zvukove.

Kakve?

Uhvati ga. Uhvati ga… (str. 88.)

Carlo Lucarelli: Glasovi u tami

Glasovi u tami

Bolognom hara serijski ubojica. Dok većina policajaca uopće ne vjeruje u postojanje serijskog ubojice kao takvog, jer se to događa samo u Americi, viši inspektor i psihijatar Vittorio Poletto šalje svoju policajku inspektoricu Graziu Negro u pomoć bolognskim kolegama.

Slijepi mladić Simone ne izlazi iz svoje sobice u potkrovlju. Tamo ima skener pomoću kojeg upada u računala, mobitele, policijska i taksi radija i tako osluškuje svoj grad.

Sasvim slučajno, čuje glas od kojeg ga podilaze srsi:

 Mladić. Ali nešto nije u redu s njegovim glasom. Ne sviđa mi se. … Ne sviđa mi se. Ima srebrn glas. Klizi nad krivim kontrabasom koji se čuje tek u pozadini i nabire ga poput kože koja se ježi. Glas mu je srebrn, hladan, lažan. … To je srebrni glas koji hini. (str. 35.-36.)

Čini se da tako postaje jedini koji može prepoznati mahnitog serijskog ubojicu. Policija ga naziva Iguana, jer nakon svakog ubojstva preuzima identitet svoje žrtve.

Žrtve se redaju, Iguana postaje sve psihotičniji u traženju svog identiteta, u traženju svoje kože, u potrazi za likom koji će napokon utišati paklena zvona.

 Čujem paklena zvona. Čujem ih kako mi odzvanjaju u glavi, po cijele dane i noći, svaki put zatitraju mi kostima kao da je moj mozak i sâm živo zvono koje titra i lomi se na svaki udarac. … Čujem ih, paklena zvona. Uvijek, svakoga dana i noći, stalno, čujem paklena, posmrtna zvona koja zvone meni. (str. 13.-14.)

Inspektorica Grazia i Simone zajedničkim snagama love Iguanu, no kako uloviti osobu bez lica?

Trokut likova u romanu Glasovi u tami

Ovaj je roman pisan iz tri različita gledišta.

Pratimo Simona, slijepog mladića koji svijet ne doživljava vidom, već ponajprije sluhom. Dijelovi koje čitamo iz njegove perspektive čista su poezija. To je glazba različitih zvukova, boja i oblika. Sinestezija u svom pravom značenju.

Za mene i boje imaju drugačije značenje. Boje, baš kao i sve drugo, imaju svoj glas, zvuk po kojem se razlikuju i po kojem ih mogu raspoznati. I pojmiti. Modra me tako, primjerice, zbog svojih m i r, podsjeća na more… Crnu ne mogu zamisliti, ali znam da je boja ništavila, ničega, praznine.

Ali nije riječ samo o aliteraciji. Neke boje za mene imaju značenje zbog ideje koju u sebi sadrže. Zbog zvuka ideje koju sadrže. Srebrna, primjerice, sa svojim r koje kao da grebe, struže i razdire riječ iznutra, boja je nečega što peče kožu… (str. 6.)

Carlo Lucarelli: Glasovi u tami

Drugi glas je Iguana. On je psihotičan i divlji. Uvlači nas u svoju glavu unutar koje odjekuju, bez kraja i konca, zvona pakla. Usisava nas u svoju kožu unutar koje divlja ljuskavo čudovište. Jeziv je i potpuno maničan. Neće stati jer ne može. Neće stati jer se mora reinkarnirati, iznova i iznova i iznova.

Ponekad mi nešto gmiže pod kožom, nekakva životinja, i brzo se miče amo-tamo, ali ne znam što je jer se nalazi ispod. … Samo sam jednom uspio zarezati ruku i ugledao nešto kako viri, poput sićušna zelena zareza nalik repu i uhvatio sam ga među prste i počeo vući van, ali uvijek bi mi skliznuo i činilo se kao da ima ljuske… (str. 50.)

Glas inspektorice Grazie jedini je logičan i pozoran. Ona svojim analitičkim mozgom zapaža sve oko sebe i donosi zaključke na osnovu viđenog. Muči je seksizam u policiji, dakako. Jako je mlada, pomalo zbunjena, ali u svom poslu vješta.

Glasovi u tami – noir roman s kojim nisam načisto

Glasovi u tami nije roman koji je lako opisati. Još uvijek nisam sigurna sviđa li mi se ili ne.

Definitivno razumijem zašto je postao veliki hit, ali isto tako mi nije jasno zašto su ljudi baš toliko oduševljeni. Uglavnom, nabrojat ću vam njegove prednosti i mane, a vi ga svakako pročitajte i sami oblikujte mišljenje. Ima tek dvjestotinjak stranica i brzo ćete ga dovršiti.

Najprije, dobre strane. Iako s nekim knjigama definitivno ne kliknem (Clemens J. Setz – Indigo ili Cari Mora Thomasa Harrisa), u svakoj volim pronaći neke dobre stvari i vrijednosti koje ja možda nisam razumjela, ali vi biste mogli. Sviđa mi se što nema praznog hoda. Uvijek se nešto događa, sve je povezano, jurimo čas za inspektoricom, čas za Iguanom, napeto osluškujemo ritam grada sa Simonom. Iguana je lik koji se rijetko nalazi u književnosti i slažem se s usporedbom da zbog njega roman pomalo baca na Harrisov Kad jaganjci utihnu. Iguana roman čini jezivim i jedini je pamtljiv lik.

Kod slijepog Simona sviđa mi se način na koji doživljava svijet. Uživala sam u njegovim tumačenjima boja i značenja riječi i svaka čast prevoditelju Deanu Trdaku koji je uspio i na našem jeziku dočarati sve ono što Simone osjeća, misli i doživljava na talijanskom.

Carlo Lucarelli: Glasovi u tami

E sad… Nije mi se svidjela sva ta grozničavost koja se prelijeva iz svake stranice. Sve je brzo, psihotično, nadrealno i pomalo kao da je priča žrtvovana kako bi se postigla začudnost i očaranost čitatelja vješto igrom riječi i izraza kojima barata autor.

Glasovi u tami relativno su kratak roman pa su svi likovi, osim ubojice, samo površno opisani. I ponavljam, roman je dobar, ali nije mi toliko dobar… Neću reći da sam razočarana jer treba uživati i u ljepoti riječi, ali ipak sam očekivala malo više.

Ostali naslovi ovog autora:

Carlo Lucarelli autor je mnoštva romana, no kod nas je preveden samo jedan – Glasovi u tami. Kao što sam gore već navela, interesantno je da je to zapravo roman iz 1997. godine. Mi smo ga otkrili tek skoro 25 godina poslije. To, naravno, ne umanjuje njegovu vrijednost, dapače. Jedino je malo čudno kad likovi uvlače antene u mobitele…

Gdje kupiti:

Znanje

Kate Quinn: Lovkinja

Nakladnik: Znanje d.o.o.

Naslovnica  knjige Lovkinja:© Znanje, Zagreb 2020.

Kate Quinn Lovkinja

Lovkinja- Lorelei Vogt

Lovkinja nastavlja niz uspješnica autorice Kate Quinn, nakon romana Aliceina mreža. Lovkinja je uzbudljiv ljubavno-povijesni roman koji obrađuje ozbiljne  ratne teme, ponajviše iz  ženskog rakursa. Ima tu i zanimljivih muških likova, ali žene su, pozitivke i negativke, jaki likovi koji nose radnju.

Radnja se odvija u nekoliko perspektiva naizmjenično, ali lako se prati i drži vas budnima cijelo vrijeme čitanja knjige.

Okosnica radnje je lov za nacističkom zločinkom, Lorelei Vogt, koju zovu Lovkinja, izuzetno inteligentnom ženom koja je, počinivši užasne zločine za vrijeme Drugog svjetskog rata u Njemačkoj i Poljskoj, prebjegla u Ameriku, gdje joj se gubi svaki trag.

Prošlo je pola desetljeća i trebalo je prijeći pola zemaljske kugle, ali lov se nastavljao. Jedino, tko je sada bila lovkinja, a tko plijen? str. 545.

Lovci – uporni trojac iz Dokumentacijskog centra za lov na ratne zločince

Trojac iz ureda za traženje ratnih zločinaca, britanski novinar Ian Graham, osobno involviran u cijelu priču nakon što mu je od ruke lovkinje ubijen mlađi brat; Nina Borisovna Markova, Ruskinja, ratna vojna pilotkinja, rođena u bespuću  sibirske tajge,  i mladi  Tony Rodomovsky, podrijetlom Židov, vozač i istražitelj, sve u jednom, nakon mnogih promašaja i krivih smjerova, na tragu su lovkinji Lorelei Vogt. Ali, Lorelai sada ima novi identitet, novu obitelj i novu državu. Dolaskom u Ameriku, istražitelji su suzili potragu  na sedam imena. Je li jedna od njih Lorelai? Potrazi se nakon nekog vremena pridružuje i mlada Jordan.

Mi ne lovimo bespomoćne, lučik. Mi lovimo ubojice. Isto kao seljaci krenu tražiti bijesnog vuka. Tek kad je vuk mrtav, seljaci idu kući, a mi tražimo sjedećeg bijesnog vuka. str. 351.

Tko si ti, Anneliese?

S druge strane pratimo ratnu zločinku koja se skrasila u obitelji američkog trgovca antikviteta, zajedno s kćerkom Ruth, te promijenjenog imena gradi novi život u mirnom američkom gradiću nedaleko Bostona. S novim identitetom, profinjenog izgleda i manira, ljubazna i susretljiva, lijepo je prihvaćena u obitelji udovca Dana McBridea  i njegove kćerke Jordan. Dan je zaljubljen u Lorelai, koja se sad zove Anneliese Webber. O njenoj prošlosti zna jedino da je nakon pogibje supruga pobjegla iz nacističke Njemačke. Ali, njegovoj kćerki Jordan McBride, nešto je zbunjujuće kod nove žene njezina oca..

Čovječnost je bila ono što sam ja učinila. Bila je to samilost. str. 3.

Jordan McBride

Jordan je mlada fotografkinja i njezinom pronicljivom oku ništa ne promiče. Zaručena je za lokalnog momka Garetta,  s kojim  priprema vjenčanje jednog dana. Zavoljela je pomajku, ali osjeća da u Anneliese ima nešto tajnovito i opasno. Anneliese  se ne voli fotografirati, o bivšem mužu nevoljko priča, a kad Jordan pronađe među njezinim stvarima željezni križ, jedan od nacističkih simbola,  o svojim sumnjama izvješćuje oca…

Nina

Nina Borisovna Markova, rođena na obalama Bajkala, odgajana od ruke nasilnog oca, snažna, neobično hrabra žena,  sa zrncima ludosti u svom karakteru, nesumnjivo je najjači lik ove knjige. Nakon odlaska od oca koji ju je pokušao ugušiti u jezeru kako bi je očvrsnuo, Nina više ne poznaje granice. Zaljubljenica u avione i letenje, postaje jedna od najpouzdanijih i najhrabrijih sovjetskih vojnih pilotkinja, koje su predstavljene i samom Staljinu. Za svoje zasluge odlikovana je najvišim vojnim odlikovanjima. Nina i ostale pilotkinje, vrhunski obučene, nazivaju se Noćne vještice. U trenutku kad se ruši njen avion i ona se probija kroz područje na njemačko-poljskoj granici, zbiva se susret Nine i lovkinje.

Nina Markova, uragan u čvrstom ženskom obliku, vanjski kaos koji kovitla oko središnjeg oka, tihog i neočekivano mirnog. str. 428.

Kate Quinn Lovkinja

Dojam o romanu Lovkinja

Ovo je prekrasno ispričana priča o pravdi koja dolazi nakon dugo vremena. Priča o zločinima koji trebaju biti kažnjeni i priča o onima koji su od ruke tih zločinaca izgubili živote, ali ih njihovi najmiliji nisu zaboravili. Ovo je priča o hrabrim ljudima koji nisu odustali od toga da osvete svoje bližnje i koji se bore za to da svi oni koji su ukaljali ruke ubojstvima i zvjerstvima koja su počinjena za vrijeme Drugog svjetskog rata dođu u ruke pravdi i budu procesuirani. Priča je tužna, ali veličanstvena. Na kraju se osjećate ispunjeni i svjesni da ovakve i slične borbe još i danas traju….

Mrtvi se nalaze izvan dosega bilo kakve borbe pa se mi živi moramo boriti za njih. Moramo se sjećati jer osim kotača pravde postoje i drugi kotači koji se okreću. Vrijeme je jedan takav kotač…

Dajte da pamtimo. str. 579.

O autorici

Kate Quinn rođena je u Južnoj Kaliforniji. Pohađala je Sveučilište u Bostonu gdje je stekla magisterij iz klasičnih umjetnosti. Od djetinjstva strastvena zaljubljenica u povijest, napisala je četiri romana o Rimskome Carstvu te dva čija je radnja smještena u razdoblje rane renesanse i slavne obitelji Borgia. Sva su njezina djela velike uspješnice i prevedena su na mnoge svjetske jezike.

Svoj raskošan spisateljski talent pokazala je i u posljednjim romanima Aliceina mreža, Lovkinja i Zagonetka ruže u kojima tematizira uzbudljive događaje iz novije povijesti.

Naše recenzije romana Aliceina mreža, Zagonetka ruže i Dijamantno oko pročitajte klikom na naslove.

Gdje kupiti roman Lovkinja:

Znanje

Roman Lovkinja uvrstile smo na svoj popis 10 romana za čitanje na godišnjem odmoru. Ako vas zanima koje smo to romane, osim ovog, izdvojile za ljetno čitanje, kliknite ovdje i saznajte! ?

Kate Elizabeth Russell: Vanessa moja crna

Nakladnik: Znanje, 2020.

Naslovnica romana Vanessa moja crna: ©Znanje

Svijet je sačinjen od beskonačno isprepletenih priča od kojih je svaka istinita i valjana.

str 26.
Kate Elizabeth Russell: Vanessa moja crna

Vanessa moja crna

2017. je godina. U jeku #metoo pokreta, kad žrtve pronalaze svoj glas i za zlostavljanje optužuju sve više i više moćnih muškaraca, kada je oko javnosti ponovo usmjereno u traženje pravde, kada se lome koplja oko toga može li se zlostavljanje prijaviti prekasno, jedan je profesor jedne privatne škole optužen za zlostavljanje učenice.

Ta vijest, koja u medijima i na društvenim mrežama zauzima golem prostor, mladu Vanessu baca natrag u srednjoškolske dane.

Vanessa je išla baš u tu privatnu školu.

Slušala je predavanja baš kod tog profesora.

U školi Browick, rekao je, romanse između učitelja i učenika znale su se događati s vremena na vrijeme, ali on to nikad nije napravio jer prije mene nije imao želju za tim. Ja sam bila prva učenica zbog koje su mu se takve misli pojavile u glavi. … Moje godine nisu bile važne, barem ne njemu. Prije svega, volio je moj um. Rekao je da imam emocionalnu inteligenciju na razini genija i da pišem kao čudo od djeteta… Duboko u meni, rekao je, vreba mračni romantik, isti onaj kojeg je vidio u samome sebi. Nitko nikad nije razumio taj mračni dio njega, sve dok se nisam pojavila ja.

str. 9.

I onda je, na kraju druge godine, iz škole naprasno otišla.

Zašto je Vanessa morala otići?

Iako Vanessa kategorički odbija svaku pomisao o zlostavljanju, prisiljena je zaroniti u svoja srednjoškolska sjećanja, sedamnaest godina ranije, i suočiti se s njima.

Vanessa moja crna – dijete i žena

Ova priča je Vanessina i samo nam je ona priča.

Pratimo dvije Vanesse – onu u 2000. godini kad upoznaje profesora Stranea i onu danas, u 2017. godini. Kao što i ona često ističe, postoje dvije Vanesse – ona prije i poslije Stranea.

Nekad je bila tiha, samozatajna tinejdžerica. Danas je zbrčkana mlada žena, obilježena nečim što ni ne priznaje da joj se dogodilo. Usputni seks, alkohol, lake droge i Jacob Strane – uvijek Jacob Strane – sadašnjost su nekad perspektivne, nadarene djevojke.

Kada joj se javlja Taylor, bivša učenica koja Stranea optužuje za zlostavljanje, sve u što je Vanessa vjerovala poljuljano je. Je li i ona žrtva? Ako jest, zašto je još uvijek u kontaktu sa svojim zlostavljačem?
Ako je to bila velika ljubavna priča, u što se uporno uvjerava, zašto je toliko bole davne uspomene? 

Kate Elizabeth Russell: Vanessa moja crna

Nikad to ne bih učinio da ti nisi bila tako željna, govorio je. Zvuči kao zabluda. Koja bi cura htjela ono što je on činio meni? Ali to je istina, vjerovali u nju ili ne. Privučena time, privučena njime, bila sam cura koja ne bi smjela postojati: koja jedva čeka da se baci u ruke pedofilu.

Ali ne, ta riječ nije točna, nikad nije bila. To je izlika, laž, baš kao što je laž mene nazivati žrtvom, i ničim više. Definirati njega nikad nije bilo tako jednostavno, kao ni mene.

str. 119.

Vanessa drži oči čvrsto zatvorenima. U njezinoj glavi, odnos nje i profesora ljubav je, iako okrutna, čak i poremećena, ali ipak ljubav. Ona zaboravlja da je imala samo petnaest i da je bila izmanipulirana do bola – još uvijek ne vidi tu finu nit manipulacije koju je Strane vukao (i još uvijek vuče) cijelim njihovim odnosom.

… zamišljam kako me gleda dok pospana doručkujem, dok šećem kroz grad, kad sam sama u svojoj sobi, dok skidam gumicu s kose, dok se zavlačim u krevet s posljednjom knjigom koju je odabrao za mene. U mojoj glavi, on me gleda kako okrećem stranice, opčinjen svime što radim.

str. 47.

Profesor S. 

Iako autorica na početku romana ističe da u njemu nema autobiografskih elemenata, teško je u to povjerovati. Priča ovako dobro razrađena mora počivati na makar malom djeliću istine.

Jacob Strane zlostavljač je koji to jest i nije. Jer, ako je sam uvjeren u svoju nevinost, i ako je žrtva uvjerena u njegovu nevinost, ima li uopće krivnje?

A on krivnji bježi, čitavo vrijeme i zauvijek.

Vanessu uvjerava da ju bira jer je posebna, briljantna, najbolja… No moramo se zapitati je li ju zapravo izabrao jer je bila usamljena, uvijek sama, jer je čeznula za ljubavlju i pažnjom.

Daje joj Lolitu na čitanje – profesor koji širi vidike svojih učenika ili pokvarenjak koji navodi vodu na svoj mlin?

Natrag u svojoj sobi ležim u krevetu i listam Lolitu sve dok ne pronađem redak koji tražim… Humbert, opisujući kvalitete nimfice skrivene među običnim curama: „Stoji među njima neprepoznata i nesvjesna i sama svoje silne moći.“

Ja imam moć. … Moć nad njim. Bila sam budala što to nisam ranije shvatila.

str. 83.

Bezbrojna su pitanja. Ježit ćete se od načina na koje Strane oblikuje svaku Vanessinu misao. Grozit ćete se misli da takvi ljudi definitivno postoje i, možda upravo sada, nekoj djevojčici negdje govore koliko je posebna.

Ako je samo i isključio plod mašte, Strane je savršeno oblikovan. Životno. Stvarno. Na trenutke i prestvarno.

Još uvijek razmišljam…

… što reći za kraj.

Ovaj roman nije sličan ičemu što ste do sada pročitali.

On propitkuje sve ono što smo sigurni da znamo. Tko je žrtva? Kako se žrtva ponaša? Kako se ponaša predator? Čija je, naposljetku, krivnja?

Volim romane koji me izbace s tračnica, a ovaj je definitivno jedan od njih.

Vanessa mi se nije svidjela i čitavo sam vrijeme zbog toga osjećala grižnju savjesti. A onda, shvatila sam da je spisateljica možda htjela baš to. Iako mi se nije sviđala, razumjela sam je. I suosjećala s njom. Htjela sam ući u knjigu i utješiti je.

Ja više nisam ja, nisam nitko. Ja sam crveni balon koji je zapeo za granu. Nisam ništa.

str. 52.

Reći joj da nije kriva. Da nije znala. Da je bila previše mlada.

Da to nije bila i još uvijek nije ljubav.

Pretpostavljam da je autorica znala da će ovako kontroverzna tema svakako biti hit.

No vjerojatno nije ni slutila kolike će čitatelje (čitateljice?) taknuti svojim romanom.

Zato što, kada do kosti ogolimo fabulu, ostaje nešto univerzalno – onaj tko ima moć može dobiti što god želi. I ako je dovoljno blagoglagoljiv, oprostit će mu se način na koji je do toga došao.

Kate Elizabeth Russell: Vanessa moja crna

Ostali naslovi ove autorice:

Vanessa moja crna roman je prvijenac Kate Elizabeth Russell, na kojem je, kako kaže, radila punih 18 godina.

Gdje kupiti roman Vanessa moja crna:

Znanje

Podsjećam vas na još jedan roman slične tematike o kojem smo pisale prije koji mjesec – Prešućena žrtva Caroline Mitchell.