Kategorija: Znanje

Objavljeno

Sarah Morgan: Prvi put i zauvijek

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Prvi put i zauvijek: ©Znanje

Ponekad bježiš od stvari koje najviše želiš jer su to stvari koje te plaše. (str. 242.)

Sarah Morgan: Prvi put i zauvijek

Prvi put i zauvijek

Za Emily Donovan život se u trenutku promijenio i sad, umjesto svoje poprilično dosadne svakodnevice – mora bježati. Ne samo da je prekinula s dugogodišnjim dečkom i dobila otkaz, nego je i smrću svoje slavne polusestre postala skrbnica šestogodišnjoj Lizzy. I sad se mora skrivati od novinara koji progone djevojčicu.

Njezina najbolja prijateljica Brittany ponudi joj vikendicu koja se nalazi na otočiću Puffin i Emily, nemajući druge, odlazi. Ona i Lizzy uskoro se nalaze odvojene od svih, osim od male otočne zajednice. Okružena samo morem, u društvu djeteta, Emily je dobila baš ono što je cijeli život izbjegavala i čega se užasavala – dijete i more.

Bilo je to savršeno mjesto za nekoga tko ne želi biti pronađen. Destinacija iz snova za ljude koji vole more.
Emily Donovan mrzila je more. (str. 1.)

Nenavikle jedna na drugu, njih dvije moraju pronaći način kako živjeti zajedno, što nije nimalo lako jer Emily panično izbjegava svaku mogućnost za vezivanje i ljubav.

U njezinu je djetinjstvu bilo važno preživjeti. Naučiti se brinuti za sebe i zaštititi se dok je živjela s majkom koja je uglavnom bila odsutna… A nakon što je otišla od kuće život joj se svodio na učenje i duge naporne sate rada, kako bi ušutkala muškarce koji su željeli dokazati da je manje vrijedna od njih. (str. 4.)

U tom joj nimalo ne pomaže Ryan Cooper, predivni Brittanyn prijatelj kojeg je ova zadužila da pomogne Emily i olakša joj život na otoku. Ryan svoju ulogu shvaća veoma ozbiljno i uskoro će pomalo uštogljenoj Emily pomoći ne samo da se opusti, već i da radi neke stvari koje dosada uspješno izbjegavala.

Misli se na plivanje, dakako, ali od njihova prvog susreta iskre toliko frcaju da je pitanje vremena kada će poduka iz plivanja postati nešto više.

No, i Ryan bježi od svojih demona…

Emily i Ryan

Ljubavni romani nisu moj primarni žanr, ali Sarah Morgan dokazala se u mojim očima trilogijom o prezgodnoj braći O’Neil. Vjerovala sam da me neće razočarati i tako je i bilo – Prvi put i zauvijek topao je, ali i vruć ljubavni roman koji pročitate u jednom popodnevu, čitavo vrijeme ne skidajući osmijeh s lica. Volim kad likovi nisu presavršeni, kad su nekako normalni, kao mi sami. Takvi su i Emily i Ryan – njihove su mane možda malo prenaglašene, duhovi prošlosti malo preglasni, ali opet,  sve se to uklapa u priču.

On je, dakako, fizički divan, ali ne u onom površnom smislu. Imamo dojam da njegov izgled spisateljica opisuje više kroz Emilyne oči, a manje da nam ga nameće kao apsolutno savršenog Apolona.

Eufemizam je opisati ga kao upečatljivog. … Muškost mu je bila ugrađena duboko u DNK, a njegova snaga i fizička privlačnost dio su plana majke prirode da osigura da planet ostane naseljen. …činjenica je da je on tip muškarca koji bi mogao nagnati inače razumnu ženu da učini glupost. (str. 22.)

Sarah Morgan: Prvi put i zauvijek

I ona je lijepa, ali njemu. Naše je mišljenje sporedno – važno je da njega privlači i da je njemu savršena.
Volim to kod Sarah Morgan, osjećaj kao da su likovi romana jedini na svijetu, a mi smo promatrači njihove lude privlačnosti koja svakom stranicom sve više i više postaje ljubav.
Sviđa mi se i to što seks nije toliko naglašen. Ima ga, dakako, i ovaj roman koketira s erotikom, ali to je nekako suptilno, više ostavljeno nama na maštu nego što je zorno opisano.

I Emily i Ryan imaju nekih neriješenih računa s prošlošću i užitak je pratiti kako dvije odvojene borbe uskoro postaju jedna zajednička.

Prošlost je korisna ako te nauči nečemu o tome kako živjeti u sadašnjosti. Izvan toga ona je samo prošlost. (str. 276.)

Zajednica živopisnih otočana – najsimpatičniji dio romana Prvi put i zauvijek

Jooooj, kako ja volim male, zatvorene zajednice koje se otvore došljacima pa ih prihvate kao svoje. To me uvijek pomalo raspekmezi i tako je bilo i u ovom romanu. I brbljava Kristi, i pomalo strašni kapetan John, i zabrinuta udovica Lisa – svi su se oni udružili i pomogli Emily kada joj je bilo najteže. Uskoro su ona i Lizzy postale njihove, a nema toga što stanovnici otoka Puffin ne bi napravili za svoje najdraže. 

Cijeloga se života osjećala kao komadić slagalice koji je pao na pod i izgubio se te ne odgovara nigdje. Sada se osjećala kao da je pronašla svoje mjesto. Kao da je komadić koji se savršeno uklapa u veću sliku. Prvi put u životu osjećala je pripadanje. (str. 338.)

U toj zajednici rađa se više nego jedna ljubavna priča, a mi jedva čekamo pročitati nastavak!

Ostali naslovi ove autorice:

Sarah Morgan upoznala sam i zavoljela čitajući trilogiju o braći O’Neil. Njeni romani kupili su me na prvo čitanje, svojom toplinom i emocijama koje pršte sa svake stranice.

Na našem blogu možete pronaći recenzije gore navedene trilogije:

Trilogija o otoku Puffin i prijateljicama Emily, Brittany i Skylar kod nas je tek izišla iz tiska i broji sljedeće naslove:

Sarah Morgan: Prvi put i zauvijek

Na linku je stranica o samoj autorici, njenim romanima i književnim serijama pa ako volite Sarah, bacite se na istraživanje. Stranica je na engleskom jeziku.

Gdje kupiti roman Prvi put i zauvijek:

Znanje

Objavljeno

Penelope Ward: Mrski cimer

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Mrski cimer: ©Znanje

Penelope Ward: Mrski cimer

Mrski cimer

Amelia i Justin u djetinjstvu su bili najbolji prijatelji, no nešto se dogodilo i Amelia je naprasno pobjegla, ostavivši ga bez riječi. Justin joj to nikad nije oprostio i deset je godina prošlo, a da se nisu ni čuli ni vidjeli.

Sada, Ameliji umire baka i ostavlja joj kuću na otoku. No, postoji caka – pola kuće pripada njoj, a pola Justinu.

Kada se njih dvoje tamo nađu, Amelia je iznenađena, ali i očarana njegovim seksi izgledom.

Justin je stajao ispred mene i kunem se da sam imala dojam kako je dječaka kojeg sam poznavala progutala istesana masa mišića. … Ljutnja na njegovu licu bila je očita i nekako je zbog nje izgledao još privlačnije. Samo što bi bilo puno bolje da ta ljutnja nije bila usmjerena prema meni. (str. 20.)

Neugodno je iznenađena i njegovom lijepom djevojkom Jade te količinom mržnje koju, čini se, Justin osjeća prema njoj, svojoj nekadašnjoj najboljoj prijateljici.

Prekasno je, Amelia. … nemoj pokušavati doprijeti do mene jer nas dvoje nećemo biti prijatelji. Kvariš mi raspoloženje, a ne želim provesti cijelo ljeto usrano raspoložen. Samo smo cimeri. Ništa više. … Prestani sa sranjima i sagledaj stvari kakve stvarno jesu. ne značimo ništa jedno drugome. (str. 34.)

Budući da se ni Amelia ni Justin ne žele odreći svog dijela kuće, nađu se u svojevrsnom cimerstvu – koje iz dana u dan postaje sve teže i sve gore.

Jer, iako se isprva činilo da se ne mogu podnijeti, privlačnost među njima ne može se zanemariti.

Kad Jade ode natrag u New York i ostavi ih same, iskre počinju frcati i čini se da vatra koja je gorjela u djetinjstvu tinja još uvijek.

A onda Amelia saznaje nešto što bi čitav njihov odnos moglo ne samo promijeniti, već potpuno onemogućiti.

Kako će završiti ova vruća, a opet dirljiva priča?

Volite li ljubavne romane?

Svaki put iznova pišem da nisam ljubiteljica ljubavnih romana – a sve zato da, ako vi jeste, ne shvatite moje riječi ozbiljno. Usput, Bog me obilno podario (kaznio?) cinizmom pa se nikako ne mogu uživjeti u tu knjišku romantiku, erotiku, sve te velike i kićene riječi mahom prekrasnih, mišićavih glavnih likova.

Tiho smo pili iz iste čaše, dodajući ju jedno drugome i gledajući se u tišini. …bilo je to totalno napaljujuće. Osjećala sam se krivom zbog takvih osjećaja, no to je jednostavno izvan moje kontrole. Kao što je rekao, iskušenje je normalna stvar, zar ne? No činjenica da ne mogu i neću te osjećaje provesti u djelo, samo ih je činila još jačima. Budući da mi je bio nedostupan, ti su me osjećaji potpuno obuzimali. (str. 98.)

Uh, sad kad smo to riješili, bacam se na osvrt. Navest ću što mi se svidjelo, a što nije pa vi lijepo romančić pročitajte – i javite mi kakvi su vaši dojmovi.

Penelope Ward: Mrski cimer

Nabildani lik – minus jedino u mojoj glavi

Inače ne volim to što ljubavni romani kao glavne likove imaju fizički savršene muškarce. Dakako da je to nekolicini žena realnost, ali meni bogme nije. Pretpostavljam ni većini. Voljela bih naići na roman u kojem će glavni lik biti običan muškarac. Možda s trbuščićem. Ili makar normalne visine. Ovako mi je to, nekako… Ne znam… Naivno. I još nešto – jako je seksistički određivati muškarca veličinom penisa. Isto kao što ja ne bih voljela da se mene mjeri veličinom grudi ili stražnjice, tako mi je izuzetno plitko da se privlačnost muškarca mjeri njegovim „golemim“ penisom.

Ako zanemarimo pretjerivanje u fizičkom izgledu, Justin je super lik. Pomalo nagao, ali simpatičan, iskren i normalan. Stvarno ne znam kako se uspio zaljubiti u curu kao što je Amelia. Naporna je, nesigurna, dosadna i totalno bezobrazna i nepoštena prema njemu. Da sam ja Justin, sigurno je ne bih trpjela.

…stvar je u tome da mi ili vjeruješ ili mi ne vjeruješ. Kod povjerenja nema sredine. Ne možeš nekome vjerovati djelomično. Povjerenja ili ima ili nema. (str. 279./280.)

Kao što vidite, ciničan pogled na svijet zadaje mi probleme u recenziranju ljubavnih romana.

Jednostavno, ne vjerujem im.

Volim i ja s vremena na vrijeme pročitati dobar ljubić i ne smatram ih nižom vrstom literature, ali nekako mi se čini da se sami autori baš trude prikazati ih takvima.

A sad – zašto sam uživala u čitanju

Mrski cimer roman je koji pročitate u doslovno dva popodneva. Priča je dobro zamišljena – sviđa mi se to što su glavni likovi, na neki način, prisiljeni živjeti skupa. Onda cijeli taj odnos ljubavi i mržnje, vatre i leda, tjera vas na čitanje. Jednostavno, želite znati što će se sljedeće dogoditi i kako će priča naposljetku završiti.

Spisateljica je pokušala u radnju uplesti i par ozbiljnih tema i to je pohvalno. Neću vam otkrivati o čemu se radi, ali moglo bi vas iznenaditi jer je to nešto što ne definitivno ne očekujemo usred ljubavne priče.

Naravno, ni erotski dio nije na odmet, mada su mi neke situacije bile više smiješne nego seksi. Justin i Amelia likovi su koji imaju kemiju od samog početka i stvarno golica maštu čitanje o prerastanju njihova prijateljstva u nešto više.

Bilo pogrešno ili ne, ne možemo birati tko će nam biti privlačan. Ni meni se ne sviđa što te toliko želim. Teško mi je čak i sjediti sada pokraj tebe. No željeti nekoga i pretvoriti tu želju u stvarnost dvije su različite stvari. (str. 126.)

U svakom slučaju, ako ste ljubitelj ovakvih romana, definitivno ćete uživati. Čak i ako niste, ovo je pravi roman za izlazak iz comfort zone jer ćete se zabaviti, nasmijati, a možda čak i malo zacrvenjeti.

Penelope Ward: Mrski cimer

Ostali romani ove autorice:

Penelope Ward dosad je objavila više od dvadeset romana i svi su veliki hitovi.

Znanje je zasad objavilo njezine samostalne romane Mrski cimer, Zabranjeno voće i Neodoljivi susjed, te romane koje je napisala u suradnji s prijateljicom Vi Keeland, također spisateljicom: Gospodin Uobraženi, Gospodin Bogatun, Uobraženi gad, Skrivene poruke.

Do sada smo recenzirale mnogo ljubavno-erotskih romana, i povijesnih i suvremenih. Ako volite povijesne ljubiće – tu su serijal Maiden Lane autorice Elizabeth Hoyt te serijal o obitelji Hathaway autorice Lise Kleypas.

Što se tiče suvremenih ljubavnih romana, virnite u trilogiju Sarah Morgan o zgodnoj braći O’Neil, nećete se pokajati.

Gdje kupiti roman Mrski cimer:

Znanje

Objavljeno

Charlotte McConaghy: Posljednji let

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica knjige Posljednji let: ©Znanje

Charlotte McConaghy: Posljednji let

Posljednji let-jer let je njen život

Posljednji let je prekrasna, izuzetno dirljiva knjiga koja šalje ozbiljno upozorenje čovječanstvu da je krajnje vrijeme da osluškujemo što nam poručuje priroda. Iako fikcija, (radnja je smještena u nama neposrednu budućnost) pitanje nije može li se to uistinu dogoditi, već kada će se to uistinu dogoditi. Ako se mi, ljudi, nastavimo ponašati tako da pretvaramo zelene površine u betonska gradilišta, bespoštedno siječemo šume, razbijamo životinjska staništa i pretjerano izlovljavamo ribu, nećemo imati budućnosti. Posljednji let jedna je velika opomena.

Knjiga je prekrasno pisana uz izuzetno dobar prijevod Maje Klarić .

Nismo imali novca, ali često smo išle u knjižnicu. Prema maminim riječima, među stranicama romana živjela je jedina ljepota ovog svijeta. str. 16.

Franny Lynch u Posljednjem letu

Posljednji let prati mladu Franny koja je ornitologinja. Za bavljenje i proučavanje ptica njoj ne treba nikakva diploma jer je ona je u stvari ni nema. Treba joj samo neizmjerna ljubav prema pticama, a toga Franny ima u izobilju. Stvari na Zemlji nisu dobre. Kako je globalno zatopljenje raslo, a razina mora se dizala mnoge su životinjske i biljne vrste nestale. Kornjače, oposumi, lavovi, nosorozi… Čitava životinjska carstva nestala su zbog uništavanja staništa, a tisuće preostalih vrsta upravo izumiru, ignorirani od strane čovjeka.

Stručnjaci predviđaju da će šume ubrzo nestati, a vlade pozivaju građane da svoja imena stave na liste čekanja kako bi posljednji put vidjeli neke od životinja pred izumiranjem. Franny Lynch odlučna je u praćenju posljednje migracije arktičkih čigri od  Grenlanda na Antarktiku. Barem tako misle znanstvenici. Nakon što stigne na Grenland, Franny nagovara lokalne ribare da je prime na brod.

Jedina prava prijetnja s kojom su se ptice ikad suočile smo mi. str. 52.

Plovidba brodom Saghani

Saghani je ribarica čiji ulov osigurava egzistenciju više obitelji. Ali ribe više nema, izlovljena je, pa se  ulov ono malo preostale ribe događa uz dozvolu vlasti. Posada od sedam članova šarolikog je sastava, pod vodstvom kapetana Ennisa. Kapetan  odlučuje kuda će ploviti kako bi pronašao ribu i došao do financijskog prihoda za sve zaposlene. Franny prati par arktičkih čigri  putem odašiljača na njihovim nogama. To je njihov posljednji let. Nagovara Ennisa da ribarica slijedi let arktičkih čigri, jer gdje su čigre pouzdano ima i ribe. Nakon početnog nepovjerenja, posada odluči poslušati Franny. Počinje duga i neizvjesna plovidba duž Golfske struje prema Antarktici.

Arktičke čigre  imaju najdužu migracijsku rutu od svih životinja na svijetu, lete od Arktika do Antarktike i natrag. str. 150.

Kako vrijeme odmiče jasno je da Franny ima i druge razloge zbog kojih se otisnula na ovo daleko putovanje. Posljednji let njezina je životna priča.

Bezimena je to tuga, nestajanje ptica. Nestajanje životinja. Kakva će to biti usamljenost kad ostanemo samo mi. Str. 74.

Posljednj let -Franny i Niall

Franny Stone se udala za profesora Nialla Lyncha nakon vrlo kratkog i neobičnog upoznavanja. Oboje zaljubljenici u životinjski svijet, poglavito ptičji svijet, pronašli su zajednički jezik vrlo brzo. Ljubav koji su davali jedno drugom bila je nesebična, prepuna razumijevanja, gotovo astralna. Franny nije nigdje pripadala dok nije srela Nialla. S druge strane, Niall je prepoznao Frannyinu divljinu, nestabilnost, potrebu da bude slobodna kao ptica, nesputana i neuhvatljiva, kao i stalnu  tugu koju je nosila u sebi i ni u čemu je nije sputavao. Prihvatio je Franny sa svim njezinim nespokojima, traumama i posebnostima. Jer to je bila jedna, jedinstvena Franny.
Franny je osoba s puno ožiljaka koje nosi od djetinjstva. Osoba koja cijeli život traži mjesto kojemu pripada, a istovremeno ne može ostati na tom mjestu. Ta dualnost u Frannynu karakteru čini je osobom koju  je teško prihvatiti, a Niall je jedini koji je to uspio.

Jer jedno mi je bilo jasno od početka: nigdje nisam pripadala. str. 15.

Ja sam tek druga ljubav tvog života. Ali koji bi idiot bio ljubomoran na more?
Str. 243.

Charlotte McConaghy: Posljednji let

Dojam o djelu Posljednji let

Posljednji let jedna je od najljepših ljubavnih priča koju sam ikad pročitala. Upravo zato što je neobična, intimna, drugačija i ničemu slična, osvojila me na prvo čitanje. Još k tome, kad se sve to događa u svijetlu zemaljske kataklizme izumiranja većine životinjskih vrsta, knjiga dobiva jedan drugačiji, potpuno osobni pečat. Žena na rubu živčanog sloma koja se bori za spas malenih arktičkih čigri i priča o ljubavi koja traje i koja je veća od života, osvojit će zasigurno srca mnogih čitatelja. Likovi Franny i Nialla su toliko dobro napisani da ne znam koji mi je lik bolji. Franny koja se cijeli život traži, tuguje, posrće i diže se ili Niall, čovjek na zemlji, realističan i stamen, a opet toliko širok da daje Franny mogućnost da „poleti“ jer zna da su priroda, životinje, more i let za Franny život. Knjiga je pisana u dvije perspektive od kojih nam obje priča Franny (sadašnjost i prošlost) što dodatno pojačava zanimljivost knjige.

Pročitajte Posljednji let. Nećete požaliti. Velika preporuka za čitanje.

Otisak nečijeg života mjeri se onim što daje i onim što ostavlja za sobom, ali se također može mjeriti i onim što uzima od svijeta. str. 114.

O autorici

Charlotte McConaghy australska je autorica koja se svjetskoj književnoj sceni predstavila intrigantnim i nadasve aktualnim romanom Posljednji let. Časopis Time proglasio ga je knjigom godine te je dosad preveden na više od 20 jezika.

Njezin drugi roman „Once There Were Wolves“ upravo se priprema za objavljivanje diljem svijeta.

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

Stephen King: Institut

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Institut: ©Znanje

Sinulo mu je, gotovo poput kakvog ukazanja, da čovjek mora neko vrijeme provesti zatočen da bi spoznao što je zapravo sloboda. (str. 303.)

Stephen King: Institut

Institut – noćni čuvar

Pukom slučajnošću, u gradić DuPray dolazi bivši policajac Tim Jameison i zapošljava se kao noćni čuvar u policijskoj postaji. Naumio je u New York, ali ne žuri mu se. U DuPrayu će, daleko od svih, malo razbistriti glavu i zaboraviti na razlog zbog kojeg je dobio otkaz.

Kako su dani u tome južnjačkom gradiću odmicali, tako je Tim Jameison sve više upadao u rutinu koja mu je donosila mir. Nipošto nije kanio ostatak života provesti u DuPrayu, ali mogao se zamisliti da je ondje još uvijek u božićno vrijeme …. možda čak i do sljedećeg ljeta. Nije bila riječ o kulturnoj oazi i bilo mu je posve jasno zašto klinci uglavnom izbezumljeno žele pobjeći iz te jednobojne bezličnosti, ali Tim je u tome uživao. Bio je siguran da će se i to s vremenom promijeniti, no za sada mu je bilo dobro. (str. 31.)

Institut – genijalni dječak

Luke Ellis čudo je od djeteta, dvanaestogodišnji genijalac koji će uskoro upisati fakultet. Osim što je izuzetno pametan, Luke ima i jedan skriveni talent – ponekad mislima može pomicati predmete, no ne teže od podloška za pizzu, praznog. Luke, dakle, ima sposobnost telekineze.

Jedne noći, u njegov dom upadaju ljudi u crnom. Roditelje ubiju, a njega otimaju i odvode duboko u šume države Maine, u Institut.

Suze su krenule, jer ga je bilo strah i bio je gladan, no najviše jer je čeznuo za domom. … Ovo nije ljetni kamp, a nije ni školski izlet. Ovo je noćna mora, a on samo želi da završi. (str. 145.)

Institut već desetljećima otima djecu s darovima telekineze i telepatije te strašnim, bolnim i grubim testiranjima pokušava pojačati njihove urođene sposobnosti.

No ta zastrašujuća ustanova nije samo Prednja polovica – mjesto na kojem se obavljaju prisilna testiranja. Institut je i Stražnja polovica, u kojoj nemilosrdni zaposlenici koriste dječje umove za ostvarivanje ciljeva koji, pod svaku cijenu, moraju ostati tajni.

… znam da ostaješ u Prednjoj polovici dok god na tebi rade ispitivanja. Ne znam što se zbiva u Stražnjoj polovici i ne želim doznati. Ali znam da je u Stražnjoj polovici kao u mrtvačnici – klinci onamo odlaze, ali odande ne izlaze. (str. 78.)

Sprijateljivši se s drugom djecom, Luke odlučuje pobjeći.
Ali, pobjeći iz Instituta je nemoguće.
Ili?

…ali sada mu se činilo da više nije dovoljno samo pobjeći odavde. To nešto čvrsto tražilo je više od toga. Željelo prokazati cijelu tu kliku koja otima i muči djecu… Razoriti taj Institut tako da im se uruši na glavu… Znao je da je to tek bespomoćna fantazija puna mržnje jednoga dvanaestogodišnjeg dječaka, ali to je svejedno i dalje želio i ako postoji bilo kakav način da to ostvari, to će svakako i učiniti. (str. 164.)

Stephen King: Institut

Svijet poremećenih vrijednosti

Institut, najnovije književno ostvarenje jednog od mojih omiljenih autora, ima preko 600 stranica i to mu je jedina mana! Da ima ovu radnju, a 150 stranica manje, bio bi odličan! Ovako mi je jako dobar, ali mislim da je radnja previše razvučena… Odnosno, prva polovina romana je razvučena. Druga polovina je ajme! Nisam mogla prestati čitati! Kad se priča o Timu i priča o Lukeu napokon povežu, kreće luda vožnja koja ne prestaje do samog epiloga.

Institut nije klasični Kingov horor, više je na tragu njegovih novijih djela poput Uspavanih ljepotica. Naglasak nije toliko na zastrašivanju čitatelja, koliko na poruci koju nosi. Strava se gradi na neljudskim uvjetima u kojima se drže zatočena djeca, na liječnicima, medicinskim sestrama i ostalom osoblju Instituta koji su oguglali na dječju patnju, kojima su oni samo posao. A neki, oni sa psihopatskim sklonostima ili psihičkim poremećajima, u tome čak i uživaju.

Čitav svijet odraslih u ovom je romanu zapravo svijet neprijatelja, jer djeca, ograničena na svoj uski prostor Instituta, nikome ne mogu vjerovati. Odrasli pozitivci dolaze tek kasnije, iz vanjskog svijeta.
Institut je svijet poremećenih vrijednosti, gdje djeca nisu bića koja se voli i štiti, već sredstva kojima se dolazi do željenog cilja. Bez obzira na posljedice koje to za njih ima.

Ali bili su korisni … Onako kako dobro dođe omot čokoladice Hershey, dok s njega ne poližeš i posljednji trag čokolade. Potom ga možeš baciti. (str. 421.)

Svijet djece svijet je dobra. Premda neobično nadareni, žele biti obični. Oni to i jesu, u jednu ruku. Obična djeca s običnim željama. Žele biti prihvaćeni i voljeni, imati prijatelje. Neki će za to žrtvovati sve, pa čak i život.

Moralna dvojba

Ono što djeca u Institutu rade neka ostane tajna. Znamo da je to nešto loše, nešto zbog čega gube razum i postaju zombiji. Ipak, kad zatvorimo posljednju stranicu, nešto će se u nama kolebati.

Opravdava li smrt jednog djeteta živote stotina, tisuća, milijuna?

Možemo li razumjeti okrutne, ponekad čak i sadističke znanstvenike ako se ispostavi da su imali dobar razlog?

To je ono što volim kod Kinga! Kod njega nikad ništa nije crno-bijelo! Mogli smo razumjeti Carrie, čak i Annie Wilkes. Ako zanemarimo osjećaje i povedemo se razumom, i Institut dobiva smisao! Koliko je opravdano njegovo postojanje ovisi samo o perspektivi. Mislimo li da je opravdano žrtvovati jednoga za mogući boljitak skupine. U toj misli leži sva jezivost romana Institut. U ljudskom karakteru, u njihovoj sposobnosti da naude jedni drugima, čak i onim najmanjima. Strava ovog romana nije u nadnaravnoj priči koju King ispreda iz svog nepresušnog vrela fantastike i fantazije, već u tome što bi ona mogla biti istinita. Mogla bi biti i stvarna. U nekim dijelovima našeg planeta – vjerojatno i jest.

Stephen King: Institut

Ostali naslovi ovog autora:

Dosad ste na blogu Mala od knjiga mogli pročitati recenzije sljedećih Kingovih romana: Tajne Salema, Carrie, Uljez, Misery, Groblje kućnih ljubimaca te Isijavanje, Zelena milja, Potrebne stvari, Posljednje uporište, Rose Madder, Cujo i Holly te zbirke pripovijetki Ako ima krvi.
Klik na Uljeza odvest će vas ne samo do recenzije tog romana, već i do popisića ostalih njegovih romana na koje možete baciti oko, ako već niste. Kažem popisića, jer King je autor preko pedeset romana i vjerujte, nisam ih navela ni četvrtinu!

Gdje kupiti roman Institut:

Znanje

Objavljeno

Karin Slaughter: Slagalica

Nakladnik: Znanje, 2020.

Naslovnica romana Slagalica: ©Znanje

… samo još jedan prevarant, koji je predvodio samo još jedan kult kako bi mogao spavati sa zgodnim djevojkama i glumiti dečkima božanstvo. (str. 441)

Karin Slaughter: Slagalica

Slagalica

Laura Oliver cijeli je život provela u uspavanom gradiću Belle Isle, radeći kao logopedinja i brinući se za kći Andreu, danas zbunjenu, rezigniranu i bezvoljnu tridesetogodišnjakinju.

Kada se njihov posjet trgovačkom centru pretvori u pravo pravcato krvoproliće koje završi tako što Laura ubije napadača, Andrein se svijet okreće naglavce.

Ovo nije bila situacija u kojoj je jedan preprodavač droge upucao drugoga na ulici…. Ne, nego je jedan mladi bijelac upucao dvije bjelkinje, a zatim ga je ubila treća bjelkinja – i to u jednom od najekskluzivnijih trgovačkih centara u državi.
(str. 34.)

U javnost procuri snimka pokolja – i toga kako Laura hladnokrvno ubija mladog ubojicu praktički mu raskidavši grlo.

Koje mu je riječi šapnula prije nego je povukla nož?

I zašto je izgledala kao stroj za ubijanje, distancirano i mirno? Zašto se čini da joj to nije prvo ubojstvo?

Zahvaljujući snimci, životi majke i kćeri nađe se u velikoj opasnosti. U Laurinu je kuću poslan plaćeni ubojica kojeg Andrea ubija. Laura je sili na bijeg, upućujući je u točno određenom smjeru.

Ako nisi sadistički mučitelj kao u Slagalici strave, onda si beskompromisni mučitelj kao u Jacku Reacheru. Što znači da želiš informacije. Kakve je informacije mogla imati razvedena pedesetpetogodišnja logopetkinja, a da budu vrijedne toga da unajmiš kriminalca koji će ih mučenjem izvući iz nje? (str. 127.)

Što to Laura skriva? Od koga bježi već trideset godina?

Hoće li Andy uspjeti otkriti tajne svoje majke? I zašto se čini da ju više ne poznaje?

 Uvučena u maničnu potragu za istinom, Andy saznaje sve majčine brižno skrivane tajne.

Slagalica Laurine prošlosti popunjava se komadić po komadić.  

Andy po stolu raširi polaroide na kojima je bila njezina majka. Posjeklina na nozi. Modrica na oku. Vrat pun modrica. Izudarani trbuh. Slomljeni nos.
Dijelovi žene koju nije poznavala. (str. 146.)

Prošlost i sadašnjost

Budući da sam pročitala sve Slaughteričine romane, primjećujem zajedničku crtu koja se javlja i u romanu Slagalica. Ne samo da su likovi najčešće snažne žene, već se u njihovoj prošlosti krije velika tajna koja ih je oblikovala u one koje su sada.

I u Laurinoj prošlosti skriva se tajna. Tko je nekad bila ta sada nevidljiva, jednostavna logopedinja? Zašto je od sebe otjerala najprije supruga, a sada i kćer?

Sadašnjost, odnosno 2018. godina, isprepliće se s prošlošću, s 1986. godinom.

Fabule naizgled nisu povezane jer u sadašnjosti pratimo Andy – koja mi je bila najgori i najantipatičniji lik romana. Mrtvo puhalo koje ne pokreće radnju, već upravo suprotno. Samo cmolji, zbunjena je, ne misli svojom glavom, nije sposobna slijediti najosnovnije naredbe… Ajme. Nekoliko mi je puta čak došlo da zatvorim knjigu – upravo zbog nje. Naporna je do zla boga.

Karin Slaughter: Slagalica

U prošlosti pratimo djevojku Jane, zarobljenu u toksičnoj vezi sa šarmantnim Nickom.

Godinama, i dok ga je voljela, dio nje mrzi ga je na onaj djetinjast način, onako kako mrzimo nešto što ne možemo kontrolirati. Bio je tvrdoglav, i blesav, i zgodan, što ga je iskupljivalo za čitav niz uvijek istih pogrešaka, jer čemu isprobavati nove kada su mu stare toliko išle u korist? (str. 1.)

Obilježena traumom iz djetinjstva, Jane nasjeda na sve gluposti koje izlaze iz Nickovih usta, no nije jedina. Svojom magnetnom privlačnošću, slatkorječivošću i manipulacijom, Nick oko sebe okuplja vojsku s kojom želi svijet natjerati na promjene. Ne birajući sredstva, Nick u svoj naum uvlači cijelu Janeinu obitelj. Ona isprva na to pristaje.

Ali kako vrijeme prolazi i Nickove ideje postaju sve ekstremnije, Jane pomalo shvaća u što se uplela. Na kocki nije samo njezin život, već i život njezina nerođenog djeteta. Koje je prisiljena tajiti.

Slagalica u dijelovima

Premda sam veliki obožavatelj Karin Slaughter, ovaj me roman nije toliko oduševio. Nemojte me krivo shvatiti, priča je odlična, ali pomalo je slična radnji Posljednje udovice, njenog najnovijeg romana koji mi je ipak bio za nijansu bolji.

Za početak, Posljednja udovica nema likove koje sam htjela udaviti! Andy mi se nije svidjela od početka i tako se nastavilo do kraja. Ta njezina nesposobnost da se pokrene i napravi BILO ŠTO stravično mi je išla na živce!

Osim toga, priča je jako dobra. Volim miješanje prošlosti i sadašnjosti te tajne koje postupno otkrivamo. Ne bih rekla da je u ovoj priči puno obrata, no svaki dio slagalice ima svoje mjesto u velikom mozaiku Laurine ličnosti.

Sviđa mi se duboka karakterizacija likova te izvrsno dočaravanje odnosa majke i kćeri.

Uživala sam i u, recimo, pozadinskoj priči. Priči koja prati zgodnog, karizmatičnog manipulatora koji svoje ekstremističke ideje realizira uz pomoć krhkijih, nevinijih ljudi zaluđenih njegovom ljepotom, elokventnošću i šarmom.
Dakako, oni manje zaluđeni time daju se nagovoriti batinama, prijetnjama i ucjenom.

Karin Slaughter: Slagalica

Slagalica je, sve u svemu, još jedno odlično ostvarenje ove američke spisateljice koja nas svaki put iznova prikuje za svoje romane. Ovaj je roman nešto manje brutalan nego ostali – kod mene je to minusić, ali kod čitatelja koji nisu ljubitelji krvavih razračunavanja već više vole fino psihološko portretiranje karaktera, to može biti samo plus.

Laura je oduvijek smatrala, odlučno i vrlo uvjereno, kako svijet možeš promijeniti samo tako da ga uništiš. (str. 528.)

Ostali naslovi ove autorice:

Dosad sam pisala recenzije o romanima Dobra kći, Posljednja udovica, Lažni svjedok čije recenzije možete vidjeti klikom na naslove. Dobra kći vodi vas ne samo do tog osvrta, već i do popisa ostalih romana Karin Slaughter, koji uključuje sve nastavke serijala o Willu Trentu, sve dosad objavljene samostalne romane, napomenu za čitanje te moj kratki dojam o dosad objavljenim Slaughteričinim romanima.

Slagalica uskoro dolazi na Netflix u obliku serije (Pieces of her), a Lauru Oliver utjelovit će sjajna Toni Collette.

Gdje kupiti roman Slagalica:

Znanje

Objavljeno

Harlan Coben: Utočište

Nakladnik: Znanje, Zagreb 2021.

Naslovnica knjige Utočište: ©Znanje

Harlan Coben Utočište

Utočište je još jedan izvrstan roman na tragu prijašnjih Cobenovih uspješnica. Radnja vas nosi od samog početka i strelovito uvlači u priču u kojoj je mnogo nepoznanica koje pokušavate dokučiti, ali Harlan Coben je predobar autor da bi vam ponudio brzo rješenje zagonetke. Knjiga obiluje zapletima skoro do zadnje stranice.
Pratimo njujorškog odvjetnika Simona Greena, njegovu suprugu Ingrid i njihovu  obitelj. Polazište je nestanak njihove kćer Paige za koju znamo da je narkomanka koja se nalazi na ulici i izgubila je vezu s obitelji.

Simon prati Paige

Simon Green je mislio da ima sve. Sretnu obitelj, ženu pedijatricu i troje djece. Ali, najstarijoj kćeri Paige nešto se dogodilo na početku studija. To je moralo biti nešto jako bolno jer se Paige ne može s tim nositi i bježi od kuće. Nasilan dečko Aaron uvlači je u svijet droge. Simon je bezuspješno traži. Saznaje da je viđena kako svira gitaru u Central parku na mjestu gdje se okupljaju beskućnici i narkomani. Odlučan je da ovog puta izvuče Paige iz svijeta droge i kriminala. Prati Paige i nasilno se sukobljava s njezinim dečkom, a Paige u tom sukobu bježi. Očajan, Simon se povjerava supruzi Ingrid koja je odavno odustala od traženja Paige. Ali nakon što Aaron biva pronađen mrtav, a Paige nestane, Ingrid ipak odluči pridružiti  se Simonu u traženju  Paige. Zajedno upadaju u skrovište kriminalne bande što se pokazuje kobnim…

Mučila su ga pitanja: što bi bilo kad bi se mogao vratiti u prošlost i nešto od svega toga promijeniti? A Paige je bila dobra djevojka, najbolja kći na svijetu. Str. 78.

Paige se zanima za genetiku

Na studij Paige odlazi kao vesela i znatiželjna brucošica. Pokazuje veliki interes za predavanja iz genetike i istraživanje gena i krvnih srodstava. Nakon nekog vremena, Paige se drastično mijenja. Naprasno prekida studij i odlazi u gradić udaljen od roditelja i prijatelja. Uskoro je viđaju s dečkom sumnjive prošlosti iz narkomanskog miljea. I sama postaje narkomanka. Izbjegava sve pokušaje roditelja da je pronađu. Očigledno je da ne želi biti pronađena.

Postojala je Paige prije nego što je upoznala Aarona. I Paige sada. Str. 11.

Elena Ramirez istražuje

Elena Ramirez bivša je agentica CIA, a sad privatna istražiteljica. Unajmljena je da istraži tajanstveni nestanak usvojenog Sebastiana Thorpea, mladog burzovnog mešetara iz ugledne obitelji. U adolescentnim godinama imao je veze s narkomanskim krugovima. A onda se događaju nerješiva ubojstva u okolnim gradovima. Dvije smrti muškaraca nemaju nikakve međusobne veze osim činjenice da su bili usvojeni, kao i Sebastian Thorpe. Kao i Aaron. Elena Ramirez i  Simon susreću se i shvaćaju da nestanak i ubojstva možda imaju zajednički predznak. Ali ubojice isto tako prate i njih….

Harlan Coben Utočište

Dojam o djelu Utočište

Utočište je roman koji toliko obiluje raznim prevratima da ga ne možete prestati čitati. Kako se Simon sve više približava svom cilju, radnja postaje sve brža do frenetičnog tempa. Sam kraj je dramatičan, premda ne sasvim neočekivan. Jasno vam je da je pozadina cijele priče u obiteljskom stablu, odnosno tajnama koje su tu da se jednog dana otkriju. Dvojac čudnih  ubojica i tajanstveni kult koje Coben uvodi u radnju kad vam ništa nije jasno, tu su samo da zakompliciraju ionako složenu radnju.

 Najbolje u knjizi je opisan lik Simona Greena kao oca koji se kroz cijeli roman promišlja u čemu je pogriješio i što nije napravio da spasi kćer. Stalna promišljanja, preispitivanja je li bio dobar otac svojoj djeci i koji je to trenutak kada je Paige prekinula sve veze s obitelji, prate Simona kroz cijelu radnju. Kad se dogodi još jedna obiteljska tragedija usred njegove potrage za Paige, Greene je rastrgan između sjedenja uz bolnički krevet i mukotrpnog rada ili nastavka praćenja svoje kćeri, bez obzira na cijenu. Na njemu je izbor što će učiniti. On bira ovo drugo. Biti uključen.

Meni osobno, roman je izvrstan. Ali, ja jako volim Cobena. Za vas kojima nije tako drag predlažem dajte šansu ovom romanu. Knjiga se čita brzo, obrati su filmski i dramatični, što zajedno čini nekoliko dobrih, napetih poslijepodneva uz knjigu.

O piscu

Harlan Coben rođen je 4. siječnja 1962. u Newarku, New Jersey, u Sjedinjenim  Američkim Državama. Poznati je pisac misterioznih kriminalističkih romana i trilera. Radnje njegovih romana često uključuju ponovno pojavljivanje neriješenih ili pogrešno protumačenih događaja u prošlosti, ubojstava ili kobnih nesreća i imaju višestruke zaokrete. Kod nas su objavljene mnoge njegove knjige od kojih izdvajamo: Groblje živih, Dom, Ne puštaj me, Netragom nestao, Nevini.

Po knjizi Nevini (The Innosent) napravljena je izvrsna Netfixova serija.

Gdje kupiti:

Znanje

Ukoliko vas zanimaju knjige slične tematike, podsjećamo na našu objavu romana Posljednji preživjeli autorice Tess Gerritsen.

Objavljeno

Tomi Adeyemi: Djeca krvi i kosti/ Djeca vrline i osvete

Nakladnik: Znanje

Naslovnice: Djeca krvi i kosti/Djeca vrline i osvete: ©Znanje

Tomi Adeyemi:Djeca krvi i kosti/Djeca vrline i osvete

Serijal Djeca krvi i kosti/ Djeca vrline i osvete fantastičan je ulaz u fantasy svijet, svijet magije, svijet upravljanja vatrom, svijet u kojima misli magova pokreću događaje. Iako najavljeni kao romani za mlade, oni nipošto nisu samo to. Za sve poklonike imaginarnih, začudnih svjetova gdje su suprotstavljene strane dobra i strane zla, za sve koji vole mitologiju, svijet čarobnjaštva, vračeva i šamana, ovaj serijal je kao pogođen. Knjige čitaju roditelji kao i njihova djeca, adolescenti, s jednakim oduševljenjem. Pa krenite…

Oriša

Obožavam knjige koje na početku imaju mapu gdje je sve lijepo razjašnjeno i lako za praćenje. Tako je na početku obje knjige na mapi jasno vidljivo gdje se nalazi kraljevstvo Oriša i sva okolna mjesta. Oriša je nekada bila država magije i moći, a danas je država puna nemira, previranja i ratova, u kojoj se događa borba između dvaju naroda. Naroda koji je nekad imao moć magije i naroda koji ga je uništio nasiljem.

Prvi sada žive siromašno po ruralnim naseljima, nadajući se da će pronaći svitak koji oživljava njihove moći, a drugi u kraljevskoj palači s mnogo robova i sluga, od kojih su neki davno bili magovi.

Mi smo narod koji puni kraljeve zatvore, narod koji naše kraljevstvo pretvara u radnu snagu. str. 27.

Zélie

Glavna junakinja, Zélie, nekada je imala moći kao i njezina majka. Moći su joj oduzete, a majka ubijena. Jedino što joj je ostalo od obilježja magova srebrni je pramen u kosi. Zélie, s bratom Tzainom i princezom Amari čiji je nasilni otac zapovjednik i poglavar Oriše, odlazi na put kako bi pronašla svitak i vratila moći svom narodu.

Zélie i Amari upoznaju se sasvim slučajno prilikom Amarinog bijega iz očeve tvrđave. Amari je shvatila da joj je otac nasilnik i ubojica nakon što joj je usmrtio najbolju prijateljicu – ropkinju. U bijegu Amari otuđi svitak magova koji je bio pohranjen u kraljevskoj palači.

Ali svitak želi puno ljudi. I magova i onih koji to nisu. Započinje bjesomučna borba između raznih grupacija koje zanima svitak. Svitak mijenja zaraćene strane, a Zélie shvaća da joj se moć vraća svaki put kada je svitak u njezinom posjedu. Ali imati moć nije jednostavno. Zélie mora savladati svoje vlastite demone da bi ovladala moćima.

Inan

Inan je princ prijestolonasljednik. Odgajan je tako da jednog dana vodi kraljevstvo Oriše. Razočaran je sestrinim bijegom iz palače pa po očevom nalogu kreće u potragu za njom, odlučan da je prisili na povratak. Vjeran je sljedbenik očeva apsolutističkog načina vladanja. Međutim, ono što Inan nije očekivao jest da će prolaskom kroz razna mjesta u kraljevstvu, vidjevši u kakvom je stanju država, početi mijenjati mišljenje o vladavini svog oca. Susret s sestrom i Zélie za njega je potpuno zbunjujući. Inan se koleba kome se prikloniti: ostati vjeran ocu ili pomoći Zélie da njezin narod vrati moći koje su im oduzete. Od zakletih neprijatelja Inan i Zélie prolaze fazu nepovjerenja, fazu netrpeljivosti, fazu pomirljivosti, fazu prijateljstva i simpatije, i naravno fazu zaljubljenosti.

Ali tu nije kraj. Dvoje zaljubljenih pripadaju različitim narodima, različitim uvjerenjima. Slijedi razočarenje, a zatim osveta…

Osveta

U drugom dijelu serijala pratimo nastavak borbi, nakon što je u međusobnim sukobima ubijen Zélin otac Baba, a istovremeno je svrgnut apsolutistički zapovjednik, Inanov otac kralj Saran od strane vlastite kćeri. Borbe se nastavljaju.

Zélie postaje predvodnica klana Kosaca i organizira pobunjeničku vojsku. Amari kreće u borbu kako bi vratila svoje pravo na prijestolje. Suprotstavlja joj se vlastita majka. Započinje borba između titana i magova. U međuvremenu i  Inan želi naslijediti oca i postati kralj kakav njegov otac nikada nije bio. U jednom se trenutku brat i sestra nađu na suprotstavljenim stranama.

Tomi Adeyemi:Djeca krvi i kosti/Djeca vrline i osvete

Dojam o knjigama Djeca krvi i kosti i Djeca vrline i osvete

Serijal se ne može prepričati jer se događaji jako brzo smjenjuju. Najbolje je da se zavalite u fotelju zajedno s knjigama Tomi Adeyemi i započnete putovanje u jedan fantastičan svijet mašte. Glavni likovi Zélie, Inan, Amari i Tzain, uz more sporednih, odvest će vas u svijet magova i titana. Zaplovit ćete iz svijeta realnosti u svijet bajki. Sveti obredi, divovski lavorozi, snježni leopardioni i ostala čuda možda spadaju u svijet fantastike, ali poruka koju knjige prenose mnogo je dublja i slojevitija. Nije to samo borba dobra protiv zla. To je borba potlačenih, ugnjetenih, poniženih protiv apsolutističke sile.

Zélie, koja nakon smrti majke odrasta s ocem i bratom, svakog dana suočava se s opasnošću koja joj prijeti samo zato što je potomak maga. Tako je i velikom broju njezinih prijatelja i susjeda. Potlačenost malog čovjeka koji se pobunio protiv vlastodršca i rasizam prema svima koji su različiti odlika je ovog serijala. Knjiga se lako i brzo čita pa je mogu čitati sve generacije.

Iako nisam fan fantasy literature, ova me knjiga zabavila i vratila u svijet bajki koje sam voljela čitati u djetinjstvu. Prve dvije knjige su zapravo dio trilogije pa čekamo i treću, završnu  knjigu ovog fantastičnog serijala.

O autorici

Tomi Adeyemi američka je spisateljica nigerijskog porijekla, dobitnica nagrade Hugo i Nebula. Poučava kreativno pisanje i živi u San Diegu. Nakon što je diplomirala englesku književnost na Harvardu, u brazilskome Salvadoru proučavala je zapadnoafričku mitologiju, religiju i kulturu. Djeca krvi i kosti prvi je dio fantastične trilogije o djevojci Zelie, a produkcijske kuće DisneyFox i Lucas Film već su otkupile prava za ekranizaciju romana. Djeca vrline i osvete nastavak su prve knjige o borbi za kraljevstvo Oriše.

Gdje kupiti:

Znanje

Ako vas zanimaju i druge fantasy knjige, bacite pogled na našu recenziju knjige Sjena i kost.

Objavljeno

Stefan Ahnhem: Osamnaest ispod ništice

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Osamnaest ispod ništice: ©Znanje

Naš je posao ustvari samo uzbudljiva igra. Kao mozgalica iz novina, s naizgled nerješivim problemom koji se ipak pod svaku cijenu mora riješiti. I to je otprilike to. (str. 308.)

Stefan Ahnhem: Osamnaest ispod ništice

Osamnaest ispod ništice: Fabian Risk, Švedska

Luđački tempo ovog romana počinje kada se u šeficu Kriminalističke policije Astrid Tuvesson, točnije u retrovizor njene Toyote, zabije jureći automobil. Ljuta na cijeli svijet, Astrid se baca u potjeru. Tada, pred njenim očima, automobil se surva u more. Vozač je uskoro izvučen, mrtav. No:

-… pokazalo se da Peter Brise nije uopće umro danas već prije otprilike dva mjeseca. … on je već odavno bio zamrznut. –
-Zamrznut -, ponovio je Fabian, osjećajući se poput sporovoznog papagaja. – Kako to misliš zamrznut?-
-Pa eto zamrznut – hladan i ukočen kao i moja janjetina u smočnici. – (str. 26.)

Baš tako! Čini se da je vozač automobila Peter Brise već duže mrtav, i da uopće nije on bio taj koji je vozio, već je to učinio pravi počinitelj. No, kamo je nestao? I kako?

Peter Brise. Njegova neobična ne-smrt ili što god da je to bilo. Fabianu to nije davalo mira. U cijelom tom događaju nije bilo ničeg iole normalno. I zato je imao osjećaj da je ovo samo početak nečeg mnogo većeg. Nečeg po čijoj su površini tek zagrebli. (str. 95.)

Fabian i njegovi kolege počinju s istragom i uskoro su upleteni u pomaknut, groteskan i brutalan slučaj. Ubojica svoje bogate žrtve najprije ubija, zaleđuje, krade njihov identitet, počisti im račune i zbriše, odleđujući ih u taman prije nego pobjegne, čime stvara iluziju da su žrtve tek umrle.

A Fabianu, kao i većini njegova tima, u privatnom životu ne cvatu ruže. On i supruga Sonja na korak su do razvoda, djeca su u pubertetu i sve se više povlače od roditelja. Čak se i na poslu počinju događati zbunjujuće stvari…

Osamnaest ispod ništice: Dunja Hougaard, Danska

S druge strane kanala, ponižena i osramoćena Dunja degradirana je na policajku u uniformi. Sve zahvaljujući bivšem šefu Kimu Sleizneru koji joj se neprekidno osvećuje i želi je uništiti iz privatnih razloga.

Stefan Ahnhem: Osamnaest ispod ništice

Kada slučajno nabasa na krvavu beskućnicu, odluči sama malo pronjuškati po slučaju. Pogotovo jer njezini kolege, čini se, uopće ne žele otkriti istinu, već samo zaključiti slučaj.

I tako Dunja otkriva strašan slučaj happy slappinga – strašniji i užasniji time što ga provode imućni maloljetnici, nad jednom od najranjivijih društvenih skupina – beskućnicima. No više to nije samo udaranje, sada se pretvorilo u ubijanje.    

Jedna ju je stvar u svemu tome prestrašila više i od čega. Kako je nasilje bilo posve nemotivirano. Od takvog se nasilja čovjek ne može zaštititi, dolazi iz vedra neba, dok si na putu s posla i razmišljaš što ćeš kupiti za ručak. Slučajnost je jedini čimbenik koji odlučuje hoćeš li nastradati ti ili netko drugi. (str. 154.)

I dok Fabian napreduje na svom slučaju u Švedskoj, a Dunja na svom u Danskoj, oni se isprepliću na podmukao i zloslutan način.

Do kraja romana, više ništa neće biti onakvo kakvo je bilo prije.

Treći slučaj inspektora Riska

Ako ste čitali prethodne Ahnhemove romane, točno znate što očekivati. Puno stranica, kompleksne slučajeve, mjestimice brutalne opise od kojih se koža ježi, mračnu atmosferu stvarnog i nadnaravnog… Sve u svemu – još jedan izvrstan kriminalistički noir roman koji nećete moći prestati čitati!

Prvih pedesetak stranica ide polagano i čak sam mislila da mi se Osamnaest ispod ništice uopće neće svidjeti. A onda se sve zaplelo i u Švedskoj i u Danskoj!  Stranice se okreću same od sebe, a kratka poglavlja pridonose dinamici i osjećaju hitnosti koji vas tjera na čitanje još i još i još!

A onda, pretkraj knjige, kada se otkriju počinitelji i sve te tanke niti povezanosti… Uh, ostat ćete paf – bar ja jesam!

Švedski je počinitelj savršen! I premda mi se čini da je sličan negativcu iz romana Glasovi u tami Carla Lucarellija, puno je bolji jer je Lucarellijev psihotičan, a ovaj je toliko normalan i toliko lud odjednom, da ne možemo povjerovati u sva zlodjela koja čini. Tek kad otkrijemo motivaciju, sve sjeda na svoje mjesto.

Stefan Ahnhem: Osamnaest ispod ništice

Očito želi novac i spreman je učiniti sve da ga dobije. E sad, nisam ja neki stručnjak za psihološke profile počinitelja, ali ne bih ga optuživao da je sadist ili bolestan. Mislim, da, hladnokrvan je i bezobziran. To stoji. Ali prvenstveno je pametan. (str. 319.)

Danski su počinitelji bliži onom klasičnom poimanju negativca. Grozni su, ne muči ih savjest, umišljeni su i beskrupulozni. I iako se svi udružuju protiv nje, Dunja je uporna i otkriva rješenje zagonetke. Premda, računi još nisu u potpunosti izmireni i u sljedećem je nastavku čeka itekakva borba.

Ne samo nju, nego i čitavu obitelj Risk koja će se suočiti s dosad najvećim problemom.

Osamnaest ispod ništice priča je toliko široka, složena, slojevita, ali svaki djelić točno sjeda na svoje mjesto. Svaka čast, Ahnhem!

Ostali naslovi ovog autora:

Stefan Ahnhem švedski je pisac kriminalističkih noir romana koji su toliko komplicirani, napeti, brutalni i pomaknuti da ih ne možete prestati čitati. Gore navedeni romani prevedeni su kod nas, a savjetujem čitanje po redu jer su likovi povezani.

Doduše, Deveti grob je, iako napisan kasnije, radnjom smješten prije Žrtve bez lica pa, ako se prvi put susrećete s autorom, najbolje početi ovim redoslijedom: Deveti grob, Žrtva bez lica, Osamnaest ispod ništice.

Gdje kupiti roman Osamnaest ispod ništice:

Znanje

Objavljeno

Candace Robb: Ljekarnikova ruža

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Ljekarnikova ruža: ©Znanje

To govori o onome što radimo. Imamo moć nad životom i smrću. (str. 217.)

Candace Robb: Ljekarnikova ruža

Ljekarnikova ruža

Sredinom 14. stoljeća, u samostanu svete Marije u Yorku, dvije osobe umiru pod neobičnim okolnostima. Prva je bezimeni hodočasnik koji je u samostanu okajavao grijehe, a druga nećak moćnog yorškog nadbiskupa Thoresbyja.

Čini se da su obojica umrli od lijeka koji je pripremio cijenjeni ljekarnik Nicholas Wilton. Postavlja se pitanje – je li ljekarnik namjerno umjesto lijeka priredio otrov? Je li nekako naslutio tko je zapravo nepoznati hodočasnik?
Sve postaje još sumnjivije kad se i sam Nicholas teško razboli i cijela ljekarna padne na leđa njegove lijepe mlade supruge Lucie. Nicholasova bolest naizgled nema nikakvog uzroka – osim nečiste savjesti.

Nadbiskup Thoresby želi otkriti zašto je umro njegov nećak – je li ga sustigao neki od brojnih grijeha prošlosti? I nadbiskupu još važnije – može li se nećakova smrt negativno odraziti na njegovu budućnost?
Kako bi riješio zagonetku, Thoresby zapošljava poluslijepog bivšeg vojnika Owena Archera koji nije načisto može li i želi li biti uhoda.

Owen je otišao s proturječnim osjećajima. … zadaća mu je da riješi zanimljivu zagonetku. No bio je to izazov za njegov um koji nije imao veze s tjelesnom spretnošću. Pipat će ne bi li našao tragove i hvatat će ljude u lažima, a za takvo što nije bio posebno nadaren, pa se pomalo zabrinuo. (str. 33.)

Lucie – ljekarnikova ruža

Nakon dolaska u York, pod krinkom vojnika kojem se zgadilo ubijanje, Owen se zaposli kao šegrt u Nicholasovoj ljekarni. Svakodnevni rad s privlačnom, ali tajnovitom Lucie u Owenu budi osjećaje koji su potpuno neprikladni, imajući na umu da bi i Lucie, vrlo lako, čak lakše nego Nicholas, mogla imati prste u trovanju dvojice muškaraca. Ni Lucie nije ravnodušna prema zgodnom bivšem vojniku što priču samo još više komplicira.

Položivši glavu na ruke, pokušala se smiriti. Sama je sebe uvjeravala da je Owen samo pomoćnik, da se za njega zabrinula kao što bi se i za bilo koga drugoga, ako si s nekim provodila toliko vremena. Sebi je govorila da se ne bi mogla zaljubiti u njega, to se ne smije dogoditi, jer u životu joj vlada metež i bez takva zapleta.
(str. 184.)

I što se Owen više bliži rješenju, sve više ljudi umire.
Ključ zagonetke leži u otkrivanju identiteta bezimenog hodočasnika.
Kako je povezan s ljekarnikom i njegovom suprugom?
Netko od njih dvoje upetljan je u ljubav koja je s vremenom postala opsesija.
A druga strana neće prezati ni od čaga da zaštiti osobu koju voli.

Bog je stvorio zlo u obliku Eve, i to od Adamova rebra, uzeo je zli dio muškarca i stvorio ženu… To je jasno, vrlo je razumljivo napisano, no ipak se malo ljudi osvrće na to upozorenje, pa se upropaštavaju jer su slijepi. (str. 16.)

Candace Robb: Ljekarnikova ruža

Ljekarnikova ruža – povijesni krimić

Ljekarnikova ruža povijesni je kriminalistički roman u kojem će uživati svi obožavatelji toga žanra. Nažalost, ja nisam jedna od njih.

I premda ću vjerojatno kupovati i čitati i ostale nastavke serijala o Owenu Archeru, ovaj me prvi dio i nije oduševio. Doduše, mislim da je stvar baš u tome što povijesni romani, ma kako god dobri bili, nisu moj primarni žanr. Vjerujem da će vam se, ako volite C.J. Sansomov serijal o grbavom odvjetniku Matthewu Shardlakeu, svidjeti i ovaj o jednookom bivšem strijelcu Archeru. Da, primjećujem kako su glavni likovi obilježeni nekim fizičkim deformitetom i da, mislim da u tome leži dio njihova šarma. Uglavnom, istaknut ću što mi se jest, a što nije svidjelo, a vi najbolje pročitajte roman pa prosudite sami.

Volite li povijesne romane?

Među slabije strane romana Ljekarnikova ruža svakako bih uvrstila mnoštvo likova koje je jako teško pamtiti. Nadbiskupi, arhiđakoni, redovnici… Meni je to bilo ajme – vama možda neće biti. Iako sam roman nema puno stranica, priča je baš detaljno ispričana i malo mi je bila zamorna. Premda Archer čitavo vrijeme pokušava pronaći krivca, čitatelji ga odmah saznaju pa je to, po mom mišljenju, malo umanjilo napetost samog lova na ubojicu.

Ubojica je super – lud je u onom svakodnevnom smislu, motivi su mu poremećeni baš kao i on sam i taj mi je dio bio odličan. Sve sam mogla zamisliti do u detalje, baš onako kako je spisateljica i htjela!
I ostali likovi su odlični! Osim Owena i Lucie, tu je i krčmarica Bess koja je meni ostavila najbolji dojam. Živahna je, brižna, duhovita i bez dlake na jeziku. Čitavo vrijeme pokušava spojiti Owena i Lucie, bez obzira na to što njezin muž bolestan leži i čeka smrt.

Za Lucie neće biti loše da se sretne s tom očaravajućom bitangom i da doživi pustolovinu dok njezin ostarjeli, bolesni muž leži u postelji. To bi joj zagrijalo krv i očvrsnulo je, jer dolaze teška vremena. Bess je znala da će Lucie Wilton zapasti za oko Owenu Archeru. Lijepa je žena, dobroga držanja i vitka, oči su joj jasne i plave, a osmijeh zarazan, kakav se danas rijetko viđa. (str. 66.)

Sviđa mi se i atmosfera mračnog srednjeg vijeka. Hladni samostan, svjetlo uljanica i prljavština ulica pomalo prizivaju klasike poput Ecova Imena ruže i voljela bih da je spisateljica malo više mjesta dala oslikavanju te mračne atmosfere.
Ljubavni segment svakako golica maštu, no daleko od toga da je „erotski“, kako piše na poleđini. Zanimljivo će biti pratiti kako će se Owenova avantura dalje razvijati i radujem se novom nastavku – tek zato da vidim hoće li me oduševiti!

Candace Robb: Ljekarnikova ruža

 Ostali naslovi ove autorice:

Candace Robb američka je spisateljica čiji su romani smješteni u srednjovjekovnu Englesku. Autorica je 17 romana, a Ljekarnikova ruža (prvi put objavljena davne 1993.) prvi je roman u seriji o jednookom istražitelju Owenu Archeru.

Razgovor s autoricom možete pročitati ovdje, no hrvatski je malo iskrivljen jer je stranica očito prevedena s engleskog. Osim što u autorica govori o sebi, ima riječi i o junacima njezinih povijesnih serijala – Owenu Archeru i Kate Clifford.

Gdje kupiti roman Ljekarnikova ruža:

Znanje

Objavljeno

Amy Suiter Clarke: Djevojčica, 11

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Djevojčica, 11: ©Znanje

Amy Suiter Clarke: Djevojčica, 11

Djevojčica, 11

Bivša socijalna radnica Elle Castillo vodi podcast Dostižna pravda koji se temelji na istraživanju neriješenih zločina. U petoj se sezoni odluči pozabaviti slučajem koji je, prije dvadeset godina, šokirao čitavu zemlju.

No svako malo dogodi se nešto što uzdrma cijelu državu. Pogađa sve ujedinjujući ljude u tuzi i zajedničkome cilju.
Prije nešto manje od dvadeset četiri godine, u živahnom studentskom gradiću (…) nestala je mlada žena… (str. 3.)

Nakon nje, nestala je nova, godinu mlađa. Pa još jedna, godinu mlađa. Djevojke su postale djevojčice, uvijek godinu mlađe od prethodne. Nestajale su u razmaku od tri dana. Držao ih je sedam dana. A onda bi se pojavile mrtve. 

Bilo je to u skladu s njegovom opsjednutošću brojevima. Bilo mi je jasno da ne bi bio dobar znak kad bi u brojevima bilo neke pravilnosti. to bi značilo da ima neki plan. …mislim da je taj tip započeo s nekim uvrnutim odbrojavanjem. …
U roku od nekoliko sati, sve su mu televizijske postaje nadjenule isto ime: Ubojica Koji Odbrojava. (str. 12.)

Zadnja žrtva ubojice koji odbrojava je djevojčica, 11 – ali nju nije ubio.

Ona je pobjegla.

I o Ubojici se, otada, ništa ne zna.

Zašto je prestao ubijati? Je li bio u zatvoru?

Je li umro?

Iako je policija sklona složiti se s posljednjom tezom, Elle nije tako sigurna.

U svom podcastu, propitkuje sudbinu Ubojice, vjerujući da nije mrtav. Da je još uvijek tu, među nama.

Kad je jedan slušatelj nazove i kaže da ima važne informacije o ubojici, a biva ubijen, Elle je sigurna da se nešto događa.

A onda nestaje još jedna djevojčica, 11.

Tri dana nakon nje, djevojčica, 10.

Je li moguće da se Ubojica Koji Odbrojava vratio završiti svoje odbrojavanje?

Elle kreće u potragu za Ubojicom, odlučna dokazati da taj poremećeni sadist nikada i nije bio mrtav.

Djevojčica, 11 – slučaj koji ne izlazi iz glave

Kad ste tako dugo detektiv kao ja, slučajeve na kojima radite počnete kategorizirati. Ima onih koji se stope u neku nejasnu masu… Postoje oni koje potpuno zaboravite… A imate i slučajeva koji zauvijek ostaju uz vas – onih koji vas bude usred noći poput pauka koji vam gmiže po licu… …od samog sam početka znao da ga neću moći ostaviti dok ne pronađemo počinitelja.
No počinitelj nije pronađen. (str. 53.)

Kao i policiji, i nama čitateljima slučaj Ubojice Koji Odbrojava zavući će se u misli.

Je li još uvijek živ? A ako nije, tko sada ubija? Oponašatelj?

Amy Suiter Clarke: Djevojčica, 11

Elle je čvrsto naumila otkriti ubojičin identitet, čak i po cijenu vlastitog života. Ona je žena naizgled savršenog života, no ispod površine puno se toga događa. Spisateljica se uglavnom bazirala na opisivanje slučaja i nije dubinski karakterizirala likove, ali to uopće ne smeta. O Elle najviše saznajemo iz njezinih postupaka i iz njezina podcasta, što radnju čini lišenom opisa i, samim time, dinamičnom, brzom i napetom.

Elle je kimnula pogledavši tetovažu na svom desnom zglobu – točka-zarez. … Bio joj je to podsjetnik, obećanje da i najgori trenutci u njezinom životu ne moraju značiti kraj priče. (str. 67.)

…3, 2, 1

Roman Djevojčica, 11 pucao je na mene iz svih oružja! Privukao me sinopsisom, naslovnicom i navodom „Idealno štivo za obožavatelje Karin Slaughter“. Naravno da sam se bacila na njega čim sam ga dobila!

Dobro, budimo realni, Amy Suiter Clarke nije Karin Slaughter (recenzije čijih romana Dobra kći i Posljednja udovica također imamo na blogu), ali spisateljica uopće nije loša.

Dapače, Djevojčica, 11 triler je koji ugodno iznenađuje!

Radnja je odlična, veoma zanimljiva, ponajviše jer se bavi slučajem iz prošlosti i ubojicom koji možda jest, možda nije živ. Elle također pridonosi toj misteriji – ja sam naslutila zašto, mislim da hoće i većina vas, no mora se priznati, plot twist je skroz solidan.

U medicinskim krugovima postoji nešto što se naziva agonalno disanje. Do njega često dolazi kad čovjek umire. … Istraživanje slučaja Ubojice Koji Odbrojava sličan je tome: posljednji udisaj nečega što umire, još jedan, konačan pokušaj ne biste li dobili dovoljno kisika da preživite. (str. 75.)

U romanu se miješaju transkripti Ellina podcasta, sadašnjost i prošlost i to mi se izuzetno svidjelo – pogotovo podcast. Čini mi se kao nešto što bih čak i ja slušala, pogotovo ako se bavi istinitim, neriješenim zločinima! Poglavlja su koncipirana tako da završavaju, naravno, kada je najzanimljivije i kada naslutimo što bi se sljedeće moglo dogoditi, tako da doista tjera na čitanje.

Još jedna stvar po kojoj je Djevojčica, 11 specifičan roman jest ubojica. Rijetko kad mi se dogodi da ubojicu žalim, ali ovog stvarno jesam. Okarakteriziran je detaljnije nego Elle pa mu lako ulazimo u glavu i možemo zamisliti kako je to biti u njegovoj koži. Uvrnut je, okrutan, a opet…
Osim toga, nisam naslutila tko je on pa je i to pridonijelo napetosti radnje.

Djevojčica, 11 odličan je roman prvijenac zbog kojeg se radujemo ostalim, budućim romanima Amy Suiter Clarke!

Ostali naslovi ove autorice:

Djevojčica, 11 debitantski je roman autorice Amy Suiter Clarke. Ako želite saznati više o njoj, ovdje je link koji vodi na njezinu web stranicu. Možda će vam biti zanimljivo da i sama spisateljica, baš poput lika Elle iz romana Djevojčica, 11, ima svoj podcast koji se uglavnom bavi pisanjem trilera i krimića. Stranica je na engleskom jeziku.

Amy Suiter Clarke: Djevojčica, 11

Gdje kupiti roman Djevojčica, 11:

Znanje

P.S. Ako se sjećate, već smo imali ubojstva i odbrojavanje, i to u romanu Odbrojavanje skandinavskih autora Horsta i Engera. Premda romani nisu nimalo slični, uvijek je lijepo vidjeti kako ista ideja funkcionira kod različitih pisaca s različitih podneblja. Klikom na gornji link, prisjetite se kako je završilo odbrojavanje u Švedskoj i Norveškoj.