Kategorija: Znanje

Objavljeno

Sara Collins: Ispovijesti Frannie Langton

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Ispovijesti Frannie Langton: ©Znanje

Sara Collins: Ispovijesti Frannie Langton

Ispovijesti Frannie Langton

Godina je 1826. i cijeli je London potresen stravičnim, skandaloznim zločinom. Ubijeni su poznati znanstvenik George Benham i njegova ekscentrična supruga Marguerite, a čini se da ih je ubila ni manje ni više nego njihova sluškinja, mulatkinja Frannie Langton!

Frannie je strpana u zatvor, suđenje se odvija vrlo brzo pod budnim okom sablažnjene javnosti, a sama se optuženica, čini se, ne sjeća što se zapravo dogodilo te kobne noći.

Optužba, kao ni svjedoci, nemaju milosti za Frannie i svojim riječima ocrtavaju zlokoban portret lijepe, mlade no zle spletkarošice, zavodnice, kurve, kradljivice…

Bila je svoja vlastita najgora neprijateljica. Ja sam oduvijek željela biti damina poslužiteljica, ali ona je željela biti dama. (str. 149.)

Odvjetnik obrane daje joj papir i olovku, nukajući je da zapiše nešto – bilo što – što bi je moglo osloboditi vješala.

Djevojka počinje pisati, no to nije ispovijest kakvu branitelj očekuje. I premda upućene njemu, ispovijesti Frannie Langton najmanje se bave ubojstvom i obranom.

No moja priča govori o ljubavi, a ne samo o ubojstvu, iako znam da to nije vrsta pripovijesti kakvu ste očekivali. … Ne, to je moje izvješće o sebi samoj, o mom životu… (str. 10.)

Prije nego dođe do noći zločina, Frannie će nam ispričati šokantnu priču o ropstvu. O svome djetinjstvu, provedenom na plantaži šećerne trske. Svome mladenaštvu i događajima koji su je doveli u Benhamov dom. O zabranjenoj vezi u koju je uletjela bez imalo kajanja i straha.

…kad sve to zapisujem, imam dojam da mi u glavi netko zamahuje čekićem tuge i prisiljava me da se suočim s onim što je u meni, na svu sreću, vrlo dugo bilo zamagljeno. Kad sad zalazim u sjećanje, žarko poželim da me izda i da mi laže, no ondje pronalazim samo neublaženu istinu. (str. 47.)

I naposljetku, ispričat će nam istinu.

Frannie Langton – velika očekivanja

Ispovijesti Frannie Langton privukle su me ne samo pomalo kontroverznim sažetkom, već i prekrasnim koricama kojima se naprosto nisam mogla nadiviti kad sam roman napokon primila u ruke. Teška srca priznajem da me sam sadržaj i nije toliko oduševio…
Ne poričem da roman ima kvalitetnih strana koje će nekog čitatelja sasvim zarobiti, no ja nisam bila jedna od njih. Iskreno, malo mi je žao, jer sam stvarno imala velika očekivanja.

Krenut ću od teme – ropstvo je zaista interesantna, strašna i izuzetno privlačna tema koja ovdje nije do kraja iskorištena. Frannie o svojem ropstvu govori ravnodušnim tonom, iako su riječi koje čitamo užasne. Zločin o kojem se pripovijeda, a koji se događao za vrijeme njezina djetinjstva na plantaži koju je vodio pomalo poremećeni Langton, trebao bi nas potresti do kosti, no tako je ofrlje opisan, tek ovlaš spomenut, da sam ja (koja inače plačem na sve i emotivno se vezujem uz svaki drugi knjiški lik) ostala potpuno ravnodušna.

Sara Collins: Ispovijesti Frannie Langton

Zabranjena veza u koju Frannie Langton ulazi nakon dolaska u London u novijoj je književnosti već toliko puta ispričana da nisam bila šokirana. Uostalom, možda bi takvo nešto bilo bauk u 19. stoljeću. Danas, nema šanse.

…postoji mnogo načina da se bude lud… a ljubav je najsigurniji. (str. 224.)

Ni Frannie mi se, kao glavni lik, nije baš svidjela. Prema njoj nisam osjećala nikakvo suosjećanje što je, složit ćete se, jako loše kad roman govori o robinji optuženoj za ubojstvo. Ipak, slutim da je to napravljeno s namjerom jer, iako je Frannie naporna, želimo saznati visi li na kraju. I želimo otkriti kako se zbog toga osjećamo.

Zašto ipak pročitati?

Premda ovaj odlomak gore sugerira da Ispovijesti Frannie Langton treba zaobići, tome uopće nije tako. Zašto?

Ako zanemarimo onaj moj argument da je svaka knjiga vrijedna čitanja i da svaka knjiga ima svoju publiku, Ispovijesti imaju i gomilu dobrih strana zbog kojih će, vjerujem, nekima od vas biti omiljeno štivo.

Za početak, jezik je predivan, kao i stil pisanja. Bogat, kićen, raskošan. Rečenice su na trenutke emotivne i potresne.

-Neprestano zaboravljam. – …
-Što zaboravljaš? –
-Da me više nitko ne posjeduje. – (str.95)

Likovi koji nisu sama Frannie bolje su portretirani. Langton i Benham su znanstvenici koji su ludi u onom najgorem smislu. Od njihovih istraživanja moglo bi vam se smučiti, čak i ako im nije posvećeno  previše prostora. „Ekscentrična“ (čitaj, luda) Marguerite najzanimljiviji je lik. Emocionalno nestabilna, mjestimice okrutna, ne znamo bismo li je žalili ili bismo se veselili njezinom okrutnom kraju.

Jedno vrijeme nisam znala koga bih više žalila, njega ili nju. Jednom sam ih čula kako se svađaju. Ona mu je predbacivala da je samo površinski bogat, a on joj je odgovorio da onda posve odgovaraju jedno drugom, jer je ona lijepa samo na površini. (str.220.)

Radnja je dinamična, ali po mom mišljenju, ispripovijedana pomalo monotono. Puno se toga događa i ako imate strpljenja, uživat ćete u polaganom otkrivanju svega što je jadnu Frannie Langton dovelo do smrdljive ćelije u zatvoru Old Bailey.

Sara Collins: Ispovijesti Frannie Langton

Ostali naslovi ove autorice:

Ispovijesti Frannie Langton debitantski su roman autorice Sare Collins koja je, zanimljivo, godinama radila kao odvjetnica. Prema ovom nagrađivanom romanu snimat će se i tv-serija.

Gdje kupiti Ispovijesti Franne Langton:

Znanje

Objavljeno

Taylor Adams: Na nišanu

Nakladnik: Znanje, Zagreb, 2021.

Naslovnica knjige Na nišanu: © Znanje

Taylor Adams Na nišanu

Na nišanu- akcijski roman ceste

Na nišanu je uzbudljiv, brzi, napeti triler. Radnja se događa u samo jednom danu na pustinjskoj cesti u području pustinje Mojave, pri iscrpljujućoj ljetnoj žegi od 37 stupnjeva. S malo dodanog crnog humora, uz pomalo tešku pozadinsku priču, ne možete  se ne zapitati što biste  učinili kada biste se s partnerom ili obitelji našli u sličnoj  situaciji. Nakon akcijskog romana Bez izlaza, Na nišanu je drugi  roman istog autora.

Potrčiš….Mrtav si.

Ostaneš iza automobila. Mrtav si. str. 163.

James i Elle kreću u novi život

Na nišanu započinje kad se mladi par James i Elle, opterećeni nizom egzistencijalnih i osobnih problema, odlučuje za promjenu prebivališta. Tulsa im se čini idealno odredište za novi početak, ali do tamo treba preći veći dio pustinje Mojave. Plan je razrađen, no njihov automobil Rav4 nije dorastao uvjetima puta. Pokvario se odmah na početku. Bar su tako oni mislili.  Nezgodno je što se to dogodilo usred užarene pustinje, bez mjesta za odmor ili sklonište. Usput, uz cestu vide čovjeka koji dezorijentirano hoda. Ubrzo ugledaju i drugo vozilo. Vozilo s tri putnika također se zaustavlja.  I njihovo vozilo se pokvarilo. Kolike su šanse da se dva vozila pokvare jedno pored drugog? Elle se prisjeti sumnjivog tipa koji ih je fiksirao kada su se zaustavili da dopune benzin.

Nakon što snajperski hitac pogodi usamljenog pješaka, a kiša metaka zaspe oba dva auta, putnici počinju biti svjesni da su žive mete. Nasukani usred ničega, bez puno vode i bez prijema mobitela, na užegloj vrućini sa strijelcem snajperistom udaljenim milju od njih.

Uspjeti ćeš . Ili samo…Volim te. Uvijek samo to. str. 202.


Na nišanu snajpera

Uskoro je svim putnicima kristalno jasno da su žive mete suludog snajperista. Počinje bespoštedna borba za život, s malim izgledima za izvući živu glavu. James i Roy, putnik iz drugog vozila, pokušavaju smisliti strategiju preživljavanja. Međutim, sve što čine ne daje rezultata. Sadist koji se nalazi na obližnjem brijegu predviđa sve njihove radnje i konstantno ih drži na nišanu. Nakon što stradaju svi putnici iz drugog automobila, James i Elle shvaćaju da snajperist ima i pomoćnike – i to bar dvojicu njih.

Nakon što je i Elle ranjena, James je očajan. Čini se da je ovo bezizlazna situacija… Hoće li uspjeti okrenuti izglede u svoju korist? Srećom, James ima ljepljivu traku, kameru i još par sitnica za koje nije nikad mislio da će mu spašavati život.


Čučiš iza automobila. Snajperist udaljen kilometar i pol, na suprotnoj strani doline ima te na nišanu. Žedan si i umoran. Vani je 37 stupnjeva, a ti imaš samo dvije boce vode. Na četvero ljudi. Str. 59.

Tapp

Portret zločinca, snajperista koji drži putnike, opisan je vrlo temeljito. Sadistički debeljko, nečasno otpušten iz vojne službe, poigrava se životom nedužnih žrtava i kontemplira o svom životu. Nerealiziran na svim poljima na kojima je do sada radio, potpomognut uslugama dvaju besprizornih i ne odveć pametnih pomoćnika, Sovjetskog kauboja Svatomira i čudnjikavog Sergeja, sije strah i trepet u ovom dijelu države. Vidjevši da „luzeri“ kakvi su James i Elle uspijevaju izbjeći  smrtonosne snajperske metke, njegova se frustracija sve više povećava.

Osjetio se malim pod licem tog neizmjernog zla. I gore od malog, osjećao se kao da je već mrtav… str. 158.

Taylor Adams Na nišanu

Dojam o djelu Na nišanu

Ovu mi je knjigu teško ocijeniti. Na nišanu ima sjajnu akciju brzog tempa, a zatim neke pomake u zapletu koji su pomalo nabrijani i dosta nategnuti. Nije mi se svidjelo što većina knjige govori o ubojici  koji se veseli hvatajući i ubijajući ljude koji nemaju kamo pobjeći. Glavni negativac je beskrupulozan sadist koji nema opravdanje za svoje ponašanje. Uz to, njegov pomoćnik priglupog imena Svatomir stalno mi je odvlačio pažnju (zanimalo bi me kako se zove u originalu).

S druge strane, glavni likovi su  jako dobri, posebno James i Elle Eversman, mladi par koji putuje pustinjom Mojave na putu u novi život. Njihovi dijalozi, kao i njihovi unutarnji monolozi izvukli su knjigu. James i Elle su vrlo simpatičan i uvjerljiv par s velikom voljom za preživljavanjem. Ispod sve akcije i napetosti krije se i iznenađujuće dirljiva romansa. Posebno su mi se svidjeli komadići humora raspršeni u cijelom romanu koji su bonus u knjizi. Čak i ako ovakva knjiga, koja sliči na niskobudžetni akcijski triler,
nije vaša šalica čaja, sigurno će imati svoje poklonike koji uživaju u akciji, jurnjavi i borbi na život i smrt.

O piscu

Taylor Adams diplomirao je režiju na Sveučilištu Eastern Washington i redatelj je hvaljenog kratkog filma I Feel Fine. Njegov redateljski rad prikazan je na Nezavisnom filmskom festivalu u Seattleu, a nagrađen je i prestižnom nagradom Edmund G. Yarwood. Napisao je nekoliko romana, a nakon romana Bez izlaza u nakladi Znanje objavljen je roman Na nišanu.

Gdje kupiti

Znanje

Objavljeno

Lynette Noni: Zatvorska vidarica

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Zatvorska vidarica: ©Znanje

Lynette Noni: Zatvorska vidarica

Zatvorska vidarica

Kiva Meridan sedamnaestogodišnja je vidarica zatvora Zalindov, gdje se nalazi već deset godina.

Prizori, zvukovi, mirisi… sve joj je izblijedjelo u sjećanju. Sjećala se samo onoga što je osjećala.
Strah.
Tuga.
Beznađe. (str. 46.)

Kada u zatvor dolazi Tilda, za koju se vjeruje da je kraljica pobunjenika, Kiva dobiva tajnu, šifriranu naredbu – ne dopusti da umre. No, Tilda je osuđena na zloglasno, smrtonosno Suđenje kušnjom.

Četiri elementarna zadatka – koji se nazivaju kušnjama – kojima se određuje krivnja osobe: Suđenje zrakom, Suđenje vatrom, Suđenje vodom, Suđenje zemljom. … Ako osoba preživi, smatra se nevinom. …
Nitko nikad nije preživio cijelo Suđenje kušnjom… (str. 71./72.)

Svjesna da će okrutno suđenje ubiti Tildu, koja je previše bolesna čak i da se probudi, Kiva ne vidi drugog načina da je održi na životu, osim ovoga – preuzet će njezinu kaznu i suđenje.

Drhtavo uzdahnuvši, Kiva se uspravi i pogleda preko stražara u maskiranog princa i princezu te izrekne glasno jedine riječi koje su Tildu mogle održati na životu.
-Zovem se Kiva Meridan i preuzimam njezinu kaznu. – (str. 108.)

A ako preživi, i Kiva i Tilda išetat će iz Zalindova, sasvim slobodne.

Ali Suđenje kušnjom nije jedini izazov s kojim se Kiva suočava. U zatvoru bukti neizlječiva epidemija a ona, kao vidarica, odlučuje pronaći lijek. Dakako, za pronalazak lijeka najprije treba pronaći uzrok bolesti pa se Kiva baca u istraživanje.

U zatvor dolazi i novi zatvorenik, Jaren, koji skriva više nego se na prvi pogled čini.

Čini se da Kivine kušnje tek počinju.

Prvi dio trilogije Zatvorska vidarica

Zatvorska vidarica prvi je dio istoimene trilogije i malo je reći da jedva čekam prijevod ostala dva dijela! Inače nisam baš ljubitelj fantastične književnosti (osim kad je riječ o Harry Potteru i Gospodaru prstenova), ali ovaj me roman oduševio! Već od prve stranice utonula sam u magijski svijet – dovoljno realan da imamo dojam da negdje postoji, dovoljno fantastičan da nam mašta radi sto na sat!

Zatvorska vidarica zove na čitanje već prvim pogledom na prekrasnu naslovnicu. Svaka čast ljudima koji su je oblikovali! A zatim… Šifre, pobunjenici, tajanstvena epidemija, novi zatvorenik, kraljica pobunjenika… Stranice se same čitaju!

Mnogo je toga što trebaš znati, ali trebaš zapamtiti jednu stvar: u Zalindovu možeš vjerovati samo sebi. (str. 56.)

Lynette Noni: Zatvorska vidarica

I premda su glavni likovi Kiva i Jaren stariji tinejdžeri, roman mogu čitati svi uzrasti – od osmog razreda naviše! Budući da ima dosta brutalnih dijelova, jer Zalindov je ipak poznat kao zatvor smrti, kao i aluzija na različite načine na koje stražari muče zatvorenike i zatvorenice, ne bih ga baš rado dala petašu, mada će, oni ozbiljniji i već navikli na ovakva djela, definitivno ostati začarani.

Kako nema apsolutno ništa što mi se nije svidjelo, navest ću vam još nekoliko mamaca koji bi vas trebali povući na stranu zatvorske vidarice, u slučaju da se još dvoumite oko zaranjanja unutar okrutnih zidova Zalindova i tajanstveni svijet Kivine zatvorske ambulante.

…Kivi je bilo stalo hoće li živjeti ili umrijeti te je shvatila da će uz poslušnost vjerojatno ostati na ovoj strani vječnog svijeta. Igrala je igru, davno izabravši da će žrtvovati dušu da spasi život. Ostali su joj zatvorenici zamjerali zbog toga. Posebice pobunjenici. A ipak, i dalje je disala, dok su mnogi od njih bili mrtvi.
(str. 184.)

Drugi svijet za pet!

Lynette Noni talentirana je pripovjedačica o čemu svjedoče njeni megapopularni fantastični serijali. Tom talentu svjedočimo i mi – premda je Zatvorska vidarica roman od 400 stranica i sve se vrijeme događa na istom mjestu – moglo se dogoditi da radnja skrene u dosadu i postane naporna. Vjerujte, to ovdje nije slučaj. Sve što se događa savršeno je smisleno, logično; svaka rečenica ima svoje mjesto i svoj značaj, a ako ste imalo poput mene, nakon čitanja ćete se vraćati na neke dijelove jer ćete, tek kad iščitate zadnje slovo, shvatiti koliko je toga rečeno u natruhama, zagonetkama, insinuacijama…

Drugi svijet koji Noni stvara nije čaroban – to nije svijet iz bajke! On je ogrezao u pobunu, nepravdu, siromaštvo, zlo, prljavštinu. Svijet zatvora smrti sve je samo ne čudesan. Ipak, tragovi magije svuda su oko nas. Magija se odvija negdje vani, dok teče u venama kraljevske obitelji koja može manipulirati četirima elementima – zrakom, vatrom, vodom i zemljom.

A onda, kraj! Naravno, budući da je ovo prvi komad slagalice, jasno je da završava cliffhangerom. Ali kakvim, hej! Ne znam kako nisam uspjela predvidjeti ni jedan jedini dio raspleta! Dakle, zadnjih me dvadeset stranica izulo iz cipela! Kad gledam unatrag, vidim da sam neke stvari trebala i pogoditi, ali eto, doista nisam i zadnje sam stranice čitala nekoliko puta da vidim je li sve to stvarno tako!

-Koja je tvoja tajna? Za preživljavanje, mislim? – …
– Pomaže ako ima nešto za što živiš. Za što se boriš. Prizemlji te, daje ti razlog da ustaneš svako jutro. Daje ti razlog da želiš preživjeti. A ta želja nekad čini razliku. Jer jednom kad ovdje odustaneš, – pokaže na svoje srce, – onda je isto kao da si mrtav. – (str. 53.)

Ako volite fantastiku, druge svjetove, magiju – a sve u doba nekakvog maglovitog srednjeg vijeka – obožavat ćete roman Zatvorska vidarica.

Lynette Noni: Zatvorska vidarica

Ostali naslovi ove autorice:

Lynette Noni nagrađivana je autorica fantastičnog serijala The Medoran Chronicles te duologije Whisper.
Drugi dio trilogije Zatvorska vidarica zove se Zlatni kavez, a uzbuđeno čekamo i prijevod završnog nastavka, Krvni izdajnik.
O samoj autorici više možete saznati na njezinoj web-stranici, a možete je pratiti i na društvenim mrežama.

Gdje kupiti roman Zatvorska vidarica:

Znanje

Volite li fantasy romane, koji su usput i trilogije, bacite oko na trilogiju o grišama Leigh Bardugo te onu Tomi Adeyemi.

Objavljeno

Leigh Bardugo: Opsada i oluja

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica knjige Opsada i oluja: ©Znanje

Leigh Bardugo Opsada i oluja

Opsada i oluja nastavak je priče o Alini Starkov-Suncozovki, mladoj djevojci, griši koja ima fantastične moći i bori se protiv Mračnjaka koji je zaposjeo njezinu voljenu Ravku i veliki dio kraljevstva.

 Ako vam se svidio prvi dio trilogije  Sjena i kost  pročitajte Opsadu i oluju, jer već je stigao  i treći nastavak Propast i uspon, u izdanju nakladničke kuće Znanje. 

Alina je Mračnjakova  zarobljenica

Nakon sukoba s Mračnjakom na Velikom rasjedu gdje su s jedne i s druge strane pretrpljeni veliki gubitci, Alina je u progonstvu kako bi se sakrila od Mračnjaka, a istovremeno sakrila svoj identitet Suncozovke. Cijelo vrijeme progoni je grižnja savjesti je li ona pridonijela smrti mnogih osoba svojim odlukama da se bori za narod Ravke. S druge strane, Mračnjak je preživio napad volkri u Sjenovitom Rasjedu i sada posjeduje stravičnu novu moć, kao i opasan plan da zauzme ravkansko prijestolje. Bježeći od Mračnjaka, Alina i njezin vjerni Mal borave u gradu Coftonu pokušavajući naći posao i sakriti se u mnoštvu naroda. Ali nakon izdaje poznanika, Alinu i Mala zarobljava Mračnjak i odvodi na brod ravkanskog gusara i krijumčara Sturmhonda.

Na kitolovcu

Dok Alina i Mal razmišljaju kako pobjeći budnom Mračnjakovom oku, brod ulazi sve dublje u zaleđeno more na sjeveru. Mračnjak je odlučan da nađe dodatne pojačivače moći od kojih je jedan Rusalye –morski bič, a drugi plamena ptica. Mal je kao najbolji tragač jedini u stanju pratiti tragove morskog biča kojeg na kraju uhvate. Ali, Mračnjak ne zna da je opasni Sturmond zapravo odbjegli Nikolai,  kraljević Ravke koji s bratovom Vasilyem nasljeđuje prijestolje Ravke. Sturmond usmjeri brod prema Velikom Rasjedu gdje se u borbi Mračnjaku izgubi trag, a Alina i Mal vraćaju se u Ravku.

Zauvijek ću preko ogrlice biti povezana s Mračnjakom. str. 288.

Alina okuplja Drugu armiju

Dolaskom u Ravku, Alina otkriva svoje moći plemstvu, ali ne i puku. Najveća joj je želja okupiti Drugu armiju kako bi se suprotstavila Mračnjaku za kojeg još nema dovoljno moći. Za borbu s Mračnjakom potrebno je još pronaći plamenu pticu.

Ti si došla zbog Ravke. Zbog plamene ptice. Da bi postala vođom Druge armije. Ja sam došao zbog tebe. Ti si moja zastava. Ti si moja nacija. No čini se da to više nije bitno. str. 284.

Dojam o djelu

Drugi dio ovog fantastičnog serijala nastavlja borbu Aline Suncozovke s opakim Mračnjakom. Alina se uz pomoć tajnovitog i zloglasnog gusara za koga se ispostavlja da je odbjegli kraljević, vraća u zemlju koju je napustila, odlučna u nakani da se suprotstavi snagama koje se okupljaju protiv Ravke. No dok njezina moć jača, Alina tone sve dublje u Mračnjakovu igru zabranjene magije i udaljava se od Mala. Naposljetku će morati odabrati između domovine, moći i ljubavi i se izložiti opasnosti da u oluji koja se približava ostane bez svega.

Priča je zanimljiva, čita se brzo pa ako volite utonuti u svijet mašte i imaginarnih svjetova prepunih čuda, svidjet će vam se. S nestrpljenjem čekamo treći dio i završetak ove raskošne sage o borbi dobra i zla.

Leigh Bardugo Opsada i oluja

O autoru:

Leigh Bardugo autorica je fantastičnih romana iz serijala Grishaverse. Uz više od tri milijuna prodanih primjeraka, Grishaverse obuhvaća trilogiju Sjena i kost, duologiju Šest vrana te romane Jezik Trnja, Kralj Ožiljaka i Život Svetaca.

Netflix je otkupio filmska prava za trilogiju Sjena i kost te duologiju Šest vrana i prema njima je snimljena originalna serija. Leigh je rođena u Jeruzalemu, odrasla u južnoj Kaliforniji i studirala na Sveučilištu Yale.

Opsada i oluja drugi je nastavak trilogije o Alini Starkov- Suncozovki.

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

Taylor Jenkins Reid: Dok nas brak ne rastavi

Nakladnik: Vorto Palabra, Zagreb 2021.

Naslovnica knjige Dok nas brak ne rastavi: ©Vorto Palabra

Taylor Jenkins Reid Dok nas brak ne rastavi

Svađamo se jer nismo sretni. Svađamo se jer više ne usrećujemo jedni druge.
str. 65.

Jeste li se zapitali zašto vam, ponekad, vaš partner ili partnerica užasno ide na živce i zašto biste tada najradije bili pet milijuna svjetlosnih trenutaka udaljeni od njega (ili nje) ?Jeste li se zapitali zašto ponekad tako jako uživamo biti sami sebi dovoljni? Vjerujem da se to događa povremeno svakome tko je dio nekog para.

Ova knjiga izgleda tako nevjerojatno jednostavna, ali zapravo je jako duboka. Muž i žena koji su došli do raskrižja u svom braku, jer se nisu dovoljno trudili međusobno, pristaju se razdvojiti na godinu dana kako bi saznali može li njihov brak ponovno funkcionirati.

U životu je važno samo da se trudiš. str. 322.

Lauren i Ryan

Dok nas brak ne rastavi knjiga je čiji su protagonisti Lauren i Ryan. Na početku njihove ljubavne priče, Lauren je studentica psihologije koja osjeća da je veza počinje gušiti jer se “mora boriti za riječ”, a Ryan je samouvjereni frajer koji je upao u rutinu svakodnevnice u kojoj su mu najveća briga “nabrekli bicepsi ”. Sve je idilično neko vrijeme, oboje osjećaju leptiriće u trbuhu pri pomisli na ono drugo, a onda nastupaju svakodnevne rutine, obaveze i navike pa uskoro krenu prve svađe, prve šutnje, prva predbacivanja i zamjeranja.

Sam si rekao da je lijepo kad čovjek preraste ideje o tome kakav život treba biti i jednostavno uživa u njemu takvom kakav jest. str. 279.

Probna rastava

Lauren i Ryan imaju dvije mogućnosti: ostati u jalovom braku koji je pred raspadom ili otići. Prva mogućnost više ne zadovoljava ni jednog od njih, došli su do točke u svojoj vezi u kojoj se više ne trude govoriti drugome što im je važno. Komunikacija je ugušena, a oni postaju toliko povučeni da počinju prezirati onog drugog  zbog vlastitih nedostataka. Stoga smišljaju neobičan plan. Razdvojit će se na godinu dana. Neće se ni vidjeti ni čuti. I imat će potpunu slobodu.

Put samootkrivanja

Nakon rastanka Lauren kreće na putovanje samootkrivanja. Tko je, što želi, koga uostalom želi, na koji način želi živjeti, što očekuje od samostalnog života, sve su to pitanja koja si postavlja. Brzo otkriva da njezini prijatelji i obitelj imaju vlastite ideje o značenju braka. Ti utjecaji, kao i njezin vlastiti proces ozdravljenja i izazovi života odvojenog od Ryanova, počinju mijenjati Laurenine ideje o monogamiji i braku. S Ryanom je slično; istovremeno je sretan i nesretan zbog novostečene slobode. Oboje si postavljaju pitanja: Za što smo se spremni boriti? Što nam je važno u životu?

Imaš tog nekog. Samo sam ti to pokušala reći. Nemoj odustati od njega samo zato što ti je dosadan. Ili ne posprema čarape za sobom. Str. 291.

Dojam o djelu

Dok nas brak ne rastavi vrlo je istinita, zrela analiza jednog braka. Do te mjere istinita i ogoljena da se pitate jesmo li svi mi Lauren, jesmo li svi mi Ryan. Nakon jedanaest godina više se ne poznaju, ne komuniciraju, ne slušaju jedan drugog, svađaju se i zamjeraju; Laurenina i Rayanova priča slična je milijunima drugih bračnih priča. S dozom humora, vrlo realno i iskreno, bez odabiranja strana, autorica nam daje prikaz jednog braka. I sa svime se mogu složiti. Osim s rješenjem. Činjenica jest da probna rastava ili slobodan brak od godine dana nikako ne prolazi u našim tradicionalnim “balkanskim” gabaritima. Ali vjerovat ćemo na riječ Taylor Jenkins Reid da je i takvo što moguće.

Bez obzira na to, knjiga je zanimljiva, s poznatom tezom da u životu nema pravila; nema standardne formule koju treba slijediti da bi ljubav uspjela. Knjiga je prepuna predivnih, mudrih rečenica o ljubavi dvoje ljudi koji nisu isti. Svatko od njih ima svoju osobnost, identitet, interese i afinitete. Pitanje je samo kako sve to uskladiti jer “život” se događa bez obzira, i to je ono što ovaj roman čini jedinstvenim i osvježavajućim štivom. U ovim rečenicama se možete pronaći bez obzira jeste li u braku ili ne. Istina je da su Lauren i Ryan najviše naučili nešto o sebi.

Istina naučila sam nešto o sebi. Naučila sam da ljubav i romantika nisu nužno jedno te isto. Naučila sam da ne žele svi jedno ili drugo. str. 306.

Taylor Jenkins Reid Dok nas brak ne rastavi

O autoru

Dok nas brak ne rastavi druga je knjiga američke autorice koja je domaću publiku osvojila knjigama Sedam muževa Evelyn Hugo, Daisy Jones i Šestorka, Malibu gori, Povratak Carrie Soto, Atmosfera i Ljubav(i) mog života. Reid je karijeru započela u filmskoj produkciji. Odmah nakon studija zaposlila se kao asistentica u filmskoj industriji i naredne tri godine zadržala se u tom poslu. Još od srednje škole honorarno se bavila pisanjem pa je tako nekoliko godina kasnije dobila i ugovor za prvi roman „Forever interrupted“ (2013).

Gdje kupiti

Znanje

Objavljeno

C. J. Tudor: Drugi ljudi

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Drugi ljudi: ©Znanje

C. J. Tudor: Drugi ljudi

Drugi ljudi – potraga

Jedne večeri, vozeći se kući i zapeo u prometu, Gabe ispred sebe ugleda automobil i u njemu poznato lišce. Lišce svoje petogodišnje kćeri Izzy koja bi trebala biti doma.

Zurila je u njega. Razrogačila oči. …
Ustima je oblikovala: „Tata!“
I tada je ruka posegnula prema njoj, zgrabila je za nadlakticu i potegnula je prema dolje. Nestala je. Više je nije bilo. (str. 5.)

I to je posljednji put da je vidi jer kad napokon stigne kući, tamo zatekne tragediju.

Tri godine kasnije, Gabe svaki budni trenutak svog sve jadnijeg i tužnijeg života provodi na autocesti, tražeći otrcani automobil koji mu je odveo kćer.

Kad ste nestali, nije kao kad ste mrtvi. Na neki je način još i gore. Smrt nudi nešto konačno. Smrt vam omogućava tugovanje. … Puštanje.
Kad ste nestali, u limbu ste. Zapeli ste; na nekom ste mračnom i sumornom mjestu gdje nada slabašno treperi na obzoru, a jad i očaj kruže nad vama poput lešinara. (str. 13.)

Uz pomoć opskurnog Samaritanca, Gabe na dnu jezera doista i pronalazi automobil. I ne samo njega – jer je u prtljažniku skriven i već raspadnut leš.

Potraga ga uskoro vodi do misteriozne organizacije Drugi ljudi. Oni su ljudi kao i svi ostali. Samo što ih je zadesila tragedija. Osjetili su jad, bol, tugu.

I nemaju ništa protiv toga da pravdu uzmu u svoje ruke.

P: Zašto se zovete Drugi ljudi?
O: Svi mi mislimo da se tragedije događaju drugima. Sve dok se ne dogodi nama. Mi smo ljudi kao vi. Ljudi kojima se dogodilo nešto užasno. Pronašli smo utjehu u tome što nismo ni zaboravili ni oprostili. Pronašli smo utjehu u pomaganju drugima da dođu do pravde. (str. 141.)

Drugi ljudi – bijeg

Gotovo svaki trenutak svojih života na cesti provode i Fran i njezina kći Alice. No, one nikoga ne traže, upravo suprotno! One bježe jer nigdje nisu sigurne.

Jer je njihov neprijatelj nevidljiv, moćan i može biti bilo tko – starac u parku, dostavljač, simpatična prodavačica…

A Alice nije obična djevojčica. Ona može zaspati bilo kad, bilo gdje. I kad se probudi, uza se uvijek ima jedan suvenir. Kako? Otkud?

Putevi Gabea i Fran ukrstit će se na gotovo nemoguć način.

Gabe i Fran povezani su više nego što to mogu iti zamisliti. Tajna njihova susreta leži duboko u njihovoj prošlosti.

Tajne… Nisu to velike laži, nego one male, poluistine – te se poslože jedna na drugu poput goleme sante prevare. I kad se ta santa sruši na vas, onda ste u problemu. (str. 279.)

Čini se da neke pogreške nikad ne možemo dovoljno okajati…

C. J. Tudor: Drugi ljudi

Drugi ljudi – mi, samo hrabriji (i luđi)

Nakon što sam pročitala Čovjeka od krede koji mi je bio tako-tako i Skrovište koje mi je bilo fantastično, s uzbuđenjem sam čekala novi roman C. J. Tudor. Drugi ljudi su negdje između prethodna dva romana – ne tako dobri kao Skrovište, ali ne ni toliko osrednji kao Čovjek od krede. E sad, budući da su rijetki oni koji nisu fanovi ovih neobičnih trilera, Drugi ljudi su roman koji morate pročitati – bilo da uživate u još jednom uzbudljivom djelu ove hvaljene autorice, bilo da se zapitate oko čega sav taj hype.

Drugi ljudi, za početak, nisu triler. Više je to teška obiteljska drama s natruhama nadnaravnog. Možda ima i koketiranja sa psihološkim trilerom, ali nedovoljno da ga okarakteriziramo kao takvog.

Sam koncept „drugih ljudi“ – onih koji su iskusili bol i žalost, a onda i nepravdu (bilo društva, bilo sudstva) intrigantan je i sam po sebi dovoljan da zgrabite i ne puštate ovaj roman. Svijest o tome da postoje ljudi koji će se u vaše ime osvetiti i ostvariti pravdu golica misli ljudi otkad je svijeta i vijeka.

Pa se onda osjećaš ljuto i nemoćno. Puno se ljudi tako osjeća. … Život nije pošten. Obični ljudi ne dobiju uvijek pravdu.
A sad zamisli da ti netko ponudi priliku da ispraviš krivdu. Priliku da ih natjeraš da plate, da ih boli kao što boli tebe. Ne moraš zaprljati ruke. Nikad te neće povezati s time. (str. 126.)

No, uzimanje pravde u svoje ruke može itekako poći po krivu…

Naposljetku, jesmo li i mi potpuno bezgrešni i čisti? Nismo li i mi koji puta kome naudili? Možda smo i mi nekada izbjegli pravdi – a sada nas, u sjenama, čekaju drugi ljudi?

Može se dogoditi, zar ne?

Nitko nije bez grijeha.

Pohvale i jedna mala zamjerka

Roman Drugi ljudi toliko mi se svidio da sam ga pročitala u dva dana!

Napet je, neobičan, brz do samoga kraja! Priča je izvrsna – otac koji, ne znajući, svjedoči otmici vlastita djeteta da bi zatim, godinama, uporno tražio i najmanju naznaku svoje Izzy koja može biti živa, ali i ne mora. Jer on je jedini koji u to vjeruje. Svi ga uvjeravaju u suprotno – od policije do članova obitelji. No Gabe ne odustaje i to je ono što mi se najviše svidjelo u ovom romanu! Savršen portret čovjeka koji ne odustaje ni pod cijenu vlastita života. Njegovo psihičko i fizičko propadanje dok jedini vjeruje i traži, a svi su ostali digli ruke.

Svidjelo mi se (OBOŽAVALA SAM) što spisateljica detaljno razrađuje priču i sve je povezano. Svaka je sitnica važna, čak i ona koju ste samo ovlaš pročitali. Drugi ljudi su svugdje, ukopani duboko u društvo. Povezani sa svima i svime. Ne možete im pobjeći.

Sviđa mi se element nadnaravnog, s kojim je Tudor koketirala i u Skrovištu. Voljela bih da je malo više vremena posvetila razvijanju tog elementa jer mislim da bi roman tako bio jeziviji i dojmljiviji.

Sad zamjerkica – kraj. Sve je super razrađeno, osim kraja! Kraj mi ostaje pomalo maglovit i nedefiniran. Isto tako, voljela bih da su Drugi ljudi malo bolje objašnjeni. Oni su strah i trepet iz sjene, ali ako već nose cijeli roman, trebali bi biti u središtu radnje, a ne sa strane vući konce.

C. J. Tudor: Drugi ljudi

Ostali naslovi ove autorice:

C. J. Tudor britanska je spisateljica nama itekako poznata po hit-romanima Čovjek od krede i Skrovište.

Čitala sam sva tri romana ove spisateljice i Skrovište mi ostaje najbolji među njima. Zašto – klikom na naslov doći ćete do recenzije pa provjerite.

Gdje kupiti roman Drugi ljudi:

Znanje

Objavljeno

Sarah Morgan: Jedan začarani trenutak

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Jedan začarani trenutak: ©Znanje

-Trebamo čudo. – …
-Doba je godine za čuda. – (str. 311.)

Sarah Morgan: Jedan začarani trenutak

Jedan začarani trenutak

Skylar Tempest dizajnerica je ekskluzivnog, skupocjenog nakita i upravo priprema svoju veliku samostalnu izložbu. Na njoj neće prisustvovati njezini zatvoreni, strogi, uvijek razočarani roditelji, a čini se ni njezin dečko Richard, licemjerni senator koji je u zadatak uzeo potpuno promijeniti kreativnu, sanjarsku Sky i pretvoriti je u idealnu suprugu. Kada ovaj potonji javi da ipak dolazi, a majka ju nazove sa zloslutnim, zagonetnim savjetom, Skylar nije sigurna što očekivati.

A svakako nije očekivala da će se na izložbi pojaviti Alec Hunter, prijatelj njezinih prijatelja, muškarac s kojim se ne prestaje svađati i koji o njoj, sigurna je, misli sve najgore.

No kada večer završi javnom prosidbom, odbijanjem, raskidom i udarcem, Skylar je osuđena na Alecovu pomoć.

Jučer se spremala na svoju izložbu, a sad je ovdje, s ozlijeđenom glavom i ozlijeđenim srcem, i ide kući s muškarcem s kojim je uvijek imala težak odnos.
Što je bio samo još jedan dokaz da kada očekuješ sretan kraj, život ti zajamči gnjavažu. (str. 67.)

A Alec je zgodan, mišićav, pametan, čak i zabavan, kad ga se malo bolje upozna. Skylar uskoro shvaća da je u itekakvoj nevolji.

Nije odvajala oči od tanjura i pitala se nije li udarac u glavu učinio više štete nego je isprva mislila.
Još jučer bila je u vezi s Richardom. Danas ju je već ludo privlačio muškarac koji joj se, do sinoćnjih događaja, uopće nije sviđao. (str. 81.)

Spletom okolnosti, Alec je vodi k svojoj obitelji koji su oduševljeni novom ženom u Alecovu životu, prvom nakon užasnog razvoda.

Zatim završavaju na otoku Puffinu, u seksualno-prijateljskom aranžmanu koji ih bi trebao biti kratkotrajna, ugodna razbibriga.

No otok Puffin ima svoj način djelovanja na ljude. Snijeg, hladnoća, prijatelji i božićno vrijeme pokrenut će u Sky i Alecu nešto čemu ni jedno ni drugo neće moći odoljeti.

Iskričava završnica Puffin trilogije

Baš kao što sam i predosjećala, Jedan začarani trenutak najbolji je dio trilogije! Priču o Sky i Alecu počeli smo u prvom dijelu, Prvi put i zauvijek, kada smo pratili njihovo upoznavanje i međusobnu odbojnost. Alec je mislio da je Sky samo predivna princeza nesposobna za bilo što osim za ljepotu, a Sky se činilo da je Alec ciničan, nekulturan, bezobrazan i nepristupačan.

U ovoj kruni trilogije saznajemo da su oni puno, puno više od početnih predrasuda! Oni su zabavni, pametni, duhoviti i savršeni jedno za drugo.

Richardove oči lutale su uokolo kad je govorila o umjetnosti. Alec nije bio samo zainteresiran, nego je imao i znanje, ali nije bio od onih muškaraca koji govore samo da bi se razmetali onim što znaju. Imao je bistar, radoznao um i uživao je popunjavati praznine u svom znanju. Žustro ju je ispitivao o svim aspektima umjetnosti, a ona je odgovarala, zanesena, uzbuđena, sve dok se vrijeme i njihova okolina nisu stopili u pozadinu, a ona bila usredotočena samo na njega. (str. 227.)

Sarah Morgan: Jedan začarani trenutak

Uživala sam čitajući kako njihov odnos iz hladnoće postupno postaje sve topliji, a veoma brzo, potaknut slučajnom golotinjom, i užaren!

I premda oboje imaju neku svoju definiciju ljubavi, strahove iz prošlosti koji ih koče u osjećajima i traume koje su ih oblikovale u ljude kakvi jesu, ubrzo otkrivaju da je ljubav za sve ista.

…ljubav je iskrena i nesebična. … To je šalica čaja u krevetu kad je vani hladan dan, masaža stopala nakon sati hodanja, uho koje zna slušati i ohrabrujuća riječ. Ohrabrujuća je, prihvaća, tolerira, ne pokušava te mijenjati. to je davanje, a ne uzimanje. Djelovanje, ne riječi. (str. 144.)

Jedan začarani trenutak – čaroban od prve stranice

Sarah Morgan spisateljica je koja stvarno zna što radi. Ovo mi je njena druga trilogija i premda mi se čini malo slabija od one o braći O’Neil, ne mogu poreći da sam uživala u dogodovštinama prijateljica Emily, Brittany i Skylar te njihovoj potrazi za onim pravim. Kao i uvijek, posebno mi se sviđa što su sva tri romana međusobno isprepletena. Zato vam, naravno, savjetujem čitanje po redu. Jedan začarani trenutak zadnji je dio priče o otoku Puffinu i u njemu, osim o Skylar i Alecu, puno toga saznajemo i o životima drugih dviju prijateljica i njihovih ljubavi, Ryana i Zacha, što sam jedva dočekala jer uvijek želim znati što je bilo kasnije, nakon sretnog kraja.

Budući da mi se u ovoj priči sve sviđa, istaknut ću samo Alecovu obitelj koja je pomalo otkačena i romanu daje jednu dodatnu toplinu zbog koje još jače zavolimo svoje ukućane.
Magično božićno ozračje u koje je smještena fabula romana samo pojačava naš osmijeh dok lagano otkrivamo kako će Skyino i Alecovo početno neodobravanje prijeći preko snažne privlačnosti, simpatije, razumijevanja i doći do ljubavi.

Praznično vrijeme taman je savršeno za čitanje ovog toplog, šarmantnog, iskričavog romana o ljubavi, podršci, razumijevanju i obitelji. Navalite, neće vam biti žao!

 -Uvijek sam se pitala kakav je osjećaj ljubav. – …
-I, kakav je osjećaj? –
Osjećaj je predivan. Kao kad se probudiš u savršenom zimskom danu, s plavim nebom i čistim bijelim snijegom. … Osjećaj je kao Božić, zauvijek. (str. 326.)

Ostali naslovi ove autorice:

Sarah Morgan proslavljena je autorica suvremenih ljubavnih romana među kojima se neki, prigodno, događaju baš u vrijeme Božića.

Sarah Morgan: Trilogija o otoku Puffin

Jedan začarani trenutak posljednji je dio trilogije o otoku Puffinu i trima prijateljicama u potrazi za ljubavlju. Na našem ste blogu već mogli pročitati osvrte na prva dva dijela – Prvi put i zauvijek te Nešto predivno, ali ne škodi podsjetiti.

Isto tako, tu je i trilogija o braći O’Neil i njihovom skijalištu Snježni kristal, koja mi je mrvicu draža od trilogije o otoku Puffinu. Nekako su mi likovi više prirasli srcu.

P.S. Klikom na recenziju romana Prvi put i zauvijek doći ćete i do poveznice na stranicu Sarah Morgan pa, ako vas zanima nešto više o njoj i/ili njezinim romanima, bacite oko!

Gdje kupiti roman Jedan začarani trenutak:

Znanje

Objavljeno

Edith Wharton: Doba nevinosti

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Doba nevinosti: ©Znanje

Ti mi se svaki put dogodiš iznova. (str. 257.)

Edith Wharton: Doba nevinosti

Doba nevinosti

Mladi odvjetnik Newland Archer zaručen je za nježnu, jednostavnu May Welland. Uvjeren je da je voli i da ljubav treba takva biti – laka i blaga. Njih su dvoje naizgled savršen par visokog društva u New Yorku 19. stoljeća.

Tada se u New York iz Europe vraća Mayina rođakinja, grofica Ellen Olenska, koja je upravo ostavila supruga i tim činom sablaznila čitavo njujorško društvo. Kako grofica Olenska ne bi bila izopćena, Newland brže-bolje objavljuje zaruke s May. Tim činom iza grofice ne staje samo jedna moćna obitelj, nego dvije. Grofica Olenska ne boji se zlih jezika, korača društvom uzdignute glave začuđena zakulisnim igrama, nebrojenim pravilima ponašanja i licemjerjem njujorške gospode i gospođa.

Istina, više nema njezine nekadašnje jedrine. Rumeni obrazi su problijedjeli, pomalo je ispijena, bliži se tridesetoj ali izgleda nešto starije. Ipak, u njoj je tajanstveno vladala neka ljepota, neko samopouzdanje u držanju glave, u usmjeravanju pogleda… (str. 54.)

Nakon susreta s groficom, u Newlandu se bude osjećaji koji teško prepoznaje i koje nikada prije nije iskusio. Ona je za njega dašak svježine, nešto novo u učmalom, konzervativnom društvu. Ona je žena koji misli svojom glavom i odbija se povinovati patrijarhalnom društvu.

Čežnja ga je obuzimala i danju i noću, neka neprestana neodrediva žudnja, kao iznenadan hir bolesna čovjeka za hranom ili pićem koje je nekada okusio i davno zaboravio. … Samo je osjećao da treba  ponijeti viziju mjesta na zemlji po kojem je ona hodala i način kako ju je nebo i more okruživalo, i da će onda ostatak svijeta biti manje pust. (str. 201.)

Ne može je izbaciti glave, ne prestaje misliti na nju, traži prilike u kojima bi je susreo, vreba trenutke u kojima bi s njom mogao razgovarati…

Unatoč silnoj strasti, u Newlandu pobjeđuje osjećaj dužnosti i on ženi May.

Archer i Olenska

Nakon ženidbe, Newland neko vrijeme ne susreće groficu Olensku i čini se kao da su ga ti neobuzdani osjećaji prošli. Navikava se na lagodan, miran, konvencionalan život s May.

Nije mogao reći daje pogriješio u izboru, jer ona je ispunila sve što je očekivao. Bez sumnje je bilo zahvalno biti mužem jedne od najljepših i najpopularnijih mladih udanih žena u New Yorku… A što se tiče prolazne mahnitosti koja ga je bila spopala uoči vjenčanja, naviknuo se da to smatra posljednjim od svojih odbačenih pokusa. Pomisao da je on ikada mogao, pri punoj svijesti, sanjati o ženidbi s groficom Olenskom postala je gotovo nezamisliva… (str. 186.)

Edith Wharton: Doba nevinosti

No ponovni susret s Olenskom razbuktat će duboko skrivenu ljubavi i Newland će se naći pred odlukom života – prekinuti sve lance s uštogljenom kremom njujorškog društva, ostaviti May i oženiti ljubav svog života ili… Nastaviti živjeti dosadnim, predvidljivim životom u kojem je žena odgojena tako da povlađuje mužu i da nema svoje mišljenje.

Zbog ljubavi s groficom, Archeru se čini da svijet vidi na drugačiji, novi, bogatiji način i da je sve za što je dosada vjerovao da jest samo jedna velika, obična, dosadna laž.

Stvari koje su ispunjavale njegove dane sada su izgledale kao parodija života u dječjoj igri… (str. 164.)

Doba nevinosti – 100 godina poslije

Roman Doba nevinosti objavljen je 1920. godine, dakle, prije malo više od sto godina, a čitajući ga, uopće nemate takav osjećaj. Čini vam se da čitate suvremeno djelo smješteno u 19. stoljeće.

Stil kojim spisateljica piše izvrstan je! Zabavan, ironičan, ciničan… Premda je roman gotovo u potpunosti pripovijedanje, nije dosadan već se čita s lakoćom. Najveći mi je problem bio pohvatati ogroman broj likova i njihove međusobne rodbinsko-bračne veze. Sve ostalo je doista bez mane!

Način na koji nam Edith Wharton prikazuje njujorško visoko društvo istodobno je duhovit i gorak. Ne znamo bismo li žalili ili se rugali ženama koje su u tolikoj mjeri zatupljene odgojem da muževe gledaju kao bogove.

Izgovorila je „čita novine“ tonom kojim bi premijerova žena izgovorila „vodi sjednicu vlade“ – ne zbog bahatosti, nego zato što ju je cjeloživotni običaj, kao i držanje njezinih prijatelja i rođaka, naveo da čak i najmanjoj suprugovoj gesti pridaje gotovo religioznu važnost. (str. 47.)

Kao što sam već rekla, roman Doba nevinosti napisan je početkom dvadesetog stoljeća i u njemu se itekako osjeća val feminizma koji će tek nadoći. Grofica Olenska preteča je moderne emancipirane žene. Ostavlja muža koji je „zvijer“, ne obazire se na zle jezike, hoda ponosna i neuništiva, druži se sa svima podjednako i ljude ne gleda kroz prizmu obiteljskih odnosa i gradskih tračeva.

… da su „takvi događaji“ svakako glupost za muškarca, ali nekako uvijek zločin za ženu. Sve postarije dame smatrale su … da je svaka nepromišljeno zaljubljena žena nužno bezobzirna spletkarica i da je muškarac samo naivac koji je nemoćan u njezinim pandžama. (str. 86.)

Simbolika naslova

Neću vam pričati o kraju da vam ne kvarim čitanje, ali reći ću da je veoma dirljiv i bogat značenjima koja svatko od nas može interpretirati na svoj način.

Sviđa mi se i simbolika naslova – Archer, koji je oduvijek bio previše napredan i slobodouman za doba u kojem je živio, kad dođe vrijeme koje je priželjkivao, vrijeme napretka i većih sloboda, kao da ga odbacuje, u njemu se ne snalazi i prošlost smatra vremenom nevinosti.

Edith Wharton: Doba nevinosti

Likovi su izvanredno okarakterizirani, ponajviše May. Isprva prikazana kao jednostavna, odgojem zatupljena, nevina i naivna pripadnica visokog društva, pretkraj pokazuje svoje bodlje, prepredenost i lukavost žene koja itekako čuva svoje. A sve je to zaogrnuto konvencijama, manirama, ljupkošću i ljubaznošću.

Kad sam napokon pohvatala sve likove i sve odnose, uživala sam u svakoj stranici, razotkrivajući licemjerje, okrutnost i podmuklost bogataša s pedigreom, rugajući se njihovim loše prikrivenim manama, diveći se rijetkim vrlinama.
Ako tražite poklon za prijateljicu koja voli čitati – Doba nevinosti je to što tražite, nema dalje!

Ostali naslovi ove autorice:

Edith Wharton rođena je 1862. u New Yorku kao pripadnica istaknute njujorške obitelji. Romanom Kuća radosti 1905. godine doživjela je značajniji spisateljski uspjeh. Njezino najpoznatije djelo je tragedija Ethan Frome. Za svoj roman o njujorškom društvu, Doba nevinosti, dobila je Pulitzerovu nagradu. Bila je prva žena koja je primila tu uglednu književnu nagradu.

Prema ovom romanu snimljen je i izvrstan film! U njemu su glavne uloge ostvarili Daniel Day Lewis kao Newland Archer, Michelle Pfeiffer kao grofica Ellen Olenska i Winona Ryder kao May Welland.

Ako ste raspoloženi za još malo književnih klasika, na ovom blogu možete pročitati i recenzije romana Drakula Brama Stokera, Rebecca Daphne de Maurier, Oduvijek živimo u dvorcu Shirley Jackson, Okretaj zavrtnja Henryja Jamesa te Nasljednici Williama Goldinga.

Gdje kupiti roman Doba nevinosti:

Znanje

Objavljeno

Helene Flood: Terapeutkinja

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Terapeutkinja: ©Znanje

Postoje nedosljednosti u ljudskim pričama, male neistine, ne baš laži, prije prečaci, zbog kojih jedan čovjek na više mjesta, ili više ljudi na istom mjestu, priča priče koje se ne poklapaju sto posto. …
Ali fundamentalno različite priče. Međusobno isključivi opisi činjenica. To nije tako često. Čak ni u svijetu psihoterapije… (str. 28./29.)

Helene Flood: Terapeutkinja

Terapeutkinja

Mlada psihoterapeutkinja Sara i njezin suprug, perspektivni arhitekt Sigurd nedavno su se uselili u kuću njegova pokojnog djeda. Kućica se nalazi u otmjenoj, skupoj četvrti Osla no slijedi im dugotrajna i mukotrpna adaptacija.
Sarina se ordinacija nalazi iznad garaže i zapravo je jedina potpuno uređena prostorija u kući.

Jednog jutra, Sigurd ljubi Saru za pozdrav i odlazi na dogovoreni vikend s dečkima. Terapeutkinja dan provodi predvidljivo – sa strankama. Razgovara s mladom, depresivnom Verom, darkerom Christofferom te Trygveom, mladićem ovisnim o videoigrama.

Prima muževu poruku u kojoj javlja da je sretno stigao na vikendicu. Međutim, predvečer, zovu je Sigurdovi prijatelji koji tvrde kako se on nikad tamo nije pojavio. Sigurd nestaje.

Sara je potpuno zbunjena. Zar joj je suprug lagao? Nestanak je prijavljen policiji, no ona je pomalo nezainteresirana. A kada je napokon jasno da je riječ o zločinu, izgleda da je Sara prvoosumnjičena.

I ono što je čudno jest to da Annika demonstrira reakciju kakvu sam ja trebala imati. Dok sam ja prazna, odsutna i opsjednuta bizarnim detaljima (…), Annika prelazi na stvar. (…) A nitko nije volio Sigurda više nego ja; zašto onda ja ne plačem? (str. 94./95.)

Zatim, počinju se događati jezive stvari. Predmeti iz kuće nestaju, a zatim su ponovo tu. S tavana se usred noći čuju koraci. Sara se više ne može pouzdati ni u svoj razum ni u vlastito pamćenje, a čini se da joj nitko ne vjeruje.

Ono što treba znati jest kako razlučiti ono što nešto znači od svega ostalog. Ako se sve pamti, teže je izvući ono važno, ono što moramo upamtiti. (str. 6.)

Terapeutkinja i arhitekt – što može poći po zlu

Roman Terapeutkinja pun je neobičnih, živopisnih likova. Točno se vidi da autorica nije Amerikanka. Skandinavski stil pisanja pršti sa stranica pa ako volite romane koji će vas začuditi, iznenaditi i vezati za sebe čistim talentom autora, ovo je roman za vas.

Sara i Sigurd glavni su likovi, premda on uopće ne sudjeluje u radnji. Brak im je naoko stabilan, uzdrman ničim do dugom, napornom renovacijom kuće koja ih iscrpljuje i fizički i psihički i financijski. Potiho zamjeraju jedno drugom jer ne zarađuju više, a zbog kuće su na čekanju i neke njihove privatne želje. No brak im je čvrst, zar ne?

Helene Flood: Terapeutkinja

Usporedno s ružnom sadašnjošću, u kojoj Sigurd nestaje, a Sara ostaje zbunjena i u nevjerici, pratimo i njihovu prošlost. Kako su se upoznali, počeli živjeti skupa, preselili u Oslo… I počeli uočavati prve pukotine u svojoj vezi.

Svi žele da ih drugi vole i poštuju, to je vrlo ljudski, ali gore od mržnje jest kad vas ne vide. Kad vas ne vide onako kako želite da vas vide, dobro, to je jedno, ali kad vas uopće ne primjećuju da postojite? Ako viknete u šumi i nitko vam ne odgovori, jeste li uopće viknuli? (str. 194.)

Sara je lik koji mi se nimalo ne sviđa. Previše je slaba i zbunjena za moj ukus. No, okružje u koje ju spisateljica majstorski smješta izludilo bi svakoga, a kamoli ne nju – koja se po cijele dane bavi ljudskom psihom.

Tu su još i njezini neobični pacijenti, njen otac, sestra Annika, svekrva… U svakoga sumnjamo, nikome ne vjerujemo.

Čak ni Sari, iz čije perspektive patimo čitavu radnju i koja nam zapravo priča što se i kako dogodilo.

Što se ovdje zapravo događa?

Terapeutkinja je roman koji se ne ispušta iz ruku! Doduše, ne zbog pretjerano originalne priče, već zbog spisateljičine izuzetne vještine da svaku rečenicu napiše toliko napeto da se ne možemo prestati pitati – Što se to ovdje događa?!

Premda sam, vjerovali ili ne, kraj pogodila i prije nego sam ga pročitala, to ne umanjuje kvalitetu knjige. Ona i nije klasičan triler, vrlo nam je brzo jasno što se dogodilo. Nije niti krimić, gotovo da i nema spomena istrage i hvatanja zločinca.

Terapeutkinja zapravo secira brak i odnose među supružnicima. Saru i Sigurda pratimo do trena upoznavanja pa do kraja. Je li trebalo završiti tako kako je završilo? Tko je tu negativac i ima li ga uopće?

Isto tako, fokus nije stavljen na sam zločin ili zločinca. Kao što mu i samo ime kaže, u središtu je Sara, ne slučajno terapeutkinja. Sam njezin posao nuka nas da joj vjerujemo i da u nju sumnjamo. Žena koja cijeli dan kopa po mislima drugih – koliko je zapravo stabilna? Možemo li vjerovati njenim riječima? Jesu li to na tavanu doista koraci ili joj se pričinjava?

Moja preporuka – svakako pročitati! Ipak, nemojte imati prevelika očekivanja. Terapeutkinja nije nikakva revolucija u svijetu trilera. Uživat ćete, prije svega, u atmosferi nepoznatog, u osjećaju zbunjenosti i sasvim neobičnom a opet, u neku ruku, očekivanom kraju koji će vas potresti, ali i donijeti osjećaj dugo očekivanog olakšanja.

Sine mi da će doći dani nakon ovoga, tjedni nakon ovog tjedna, da će biti toliko vremena kad ću nastaviti dalje, biti terapeutkinja… To je najstrašnije. Doći će potpuno obični, sivi dani, kad će se od mene očekivati da radim kao da se ništa nije dogodilo. (str. 105.)

Helene Flood: Terapeutkinja

Ostali naslovi ove autorice:

Helene Flood psihologinja je specijalizirana za traume nasilja, reviktimizaciju te posttraumatski sram i krivnju. Terapeutkinja je njezin prvi roman.

Gdje kupiti roman Terapeutkinja:

Znanje

Objavljeno

Victoria Mas: Bal luđakinja

Nakladnik: Znanje, Zagreb  2021.

Naslovnica knjige Bal luđakinja: ©Znanje

Victoria Mas Bal luđakinja

Prvijenac francuske autorice Victorie Mas Bal luđakinja odmah je po izlasku iz tiska pobrao mnoge pozitivne kritike. Bez obzira hoće li vam se roman svidjeti ili ćete prema njemu biti kritičniji, svakako ćete ga zapamtiti. Autorica je u romanu oslikala Pariz krajem devetnaestog stoljeća i uvela nas u mračni svijet u kojem ženska emancipacija nije postojala. Dapače, žene su bile u potpunom vlasništvu muškaraca, bilo da su to bili njihovi očevi ili supruzi. Žensko se mišljenje nikad nije uvažavalo, a njihova se riječ zatirala. A za one koje bi se pobunile, muškarci su nalazili rješenje. Prosjakinje, beskućnice, pijanice, razvratnice, lažljivice i ostale „neprilagođene“ individualke, kao i sve one koje su imale drugačija mišljenja, etiketirane  su, nazivane histeričnima i ludima te zatvarane u poznatoj psihijatrijskoj bolnici Salpetrière.

Bolnica Salpetrière

Doktor Charcot pariški  neurolog poznat kao pionir na području neurologije i psihologije. Očarao je cijeli Pariz javnim hipnotiziranjem žena koje su proglašene ludima, histeričnima – problematičnim ženama koje je društvo odbacilo. Istina je, međutim, mnogo složenija – ove su žene često samo smetnja svojoj okolini, neželjene supruge, majke koje ne mogu preboljeti težak gubitak djeteta ili tvrdoglave kćeri koje su odbijale biti vlasništvo muškaraca.

Vrhunac godine u ovoj ustanovi je takozvani »bal luđakinja«, osebujan doktorov eksperiment u sklopu kojega krema Pariza dolazi gledati pacijentice prerušene u konkubine, ciganke, klaunove i mušketire, uživajući pritom u zvucima valcera i polke. To je dan kojemu se vesele sve bolesnice jer se jedino tada mogu osjećati slobodne, uvažene i vrijedne.

Odlagalište za one koje nanose štetu javnom redu. Sklonište za sve one čija osjetljivost ne odgovara očekivanjima. Str. 27.

Eugenie

Godina je 1885.
Eugenie je devetnaestogodišnja djevojka koja živi s roditeljima, bratom i bakom u bogatijem dijelu Pariza. Eugenie je pronicljiva, izuzetno inteligentna djevojka sputana okvirima očeve stege. Jedino što njezin otac želi za Eugenie je dobra udaja. Ali Eugenie se ne uklapa u svjetonazor kakav nudi njezin otac. Nakon nekoliko izvantjelesnih, astralnih iskustava koja uključuju razgovor s pokojnicima, kod Eugenie se naglo budi interes za spiritualizam. Povjerava se baki, ali to je kobna greška. Nakon što je baka izda ocu, on ju na prevaru pošalje u poznatu psihijatrijsku bolnicu Salpetriere, gdje odvode žene koje se na neki način ne uklapaju u društvo. Jer, Eugenie je drugačija. Eugenie se ne uklapa. Cijela obitelj je odbacuje osim brata Théophila koji je  je jedini simpatičan muškarac u ovoj pripovijesti.

Eugenie sklapa oči i duboko uzdiše: mora otići odavde. str. 85.

Genevive

Geneviève je glavna bolničarka koja je nakon prerane smrti svoje sestre Blandine zauvijek prezrela religiju i zavjetovala se znanosti i dr. Charcotu. 
Geneviève je među pacijentima koji žive u Salpêtrièreu poznata kao “Stara dama”. Ona je glavna sestra, stroga, nepopustljiva, ali pacijentima nekako prenosi stabilnost. Geneviève je predana logici, znanosti. Njezina sestra Blandine umrla je u dobi od šesnaest godina. Blandine je bila pobožna, ali njena pobožnost je nije spriječila da umre. Geneviève se osjeća krivom što je još živa i ljuta je na Boga. Mnogo noći piše pisma svojoj voljenoj sestri, govoreći Blandine o svojim mislima i događajima u svom životu.
No sve se počinje mijenjati kad upozna Eugénie, devetnaestogodišnjakinju iz »dobre obitelji« koju je upravo ta obitelj zatvorila u ludnicu. Jer Eugénie ima tajnu – vidi duhove. Eugénie priča s Blandinom.  Potaknuta skandaloznim, zabranjenim djelom o kojem bruji cijeli Pariz, Knjigom duhova, Eugénie je odlučna u nakani da pobjegne iz ustanove u potrazi za onima koji neće osuđivati ​​i smatrati ludom. A za to će joj trebati Genevièveina pomoć.

Zašto pomažete mojoj sestri?

Ona je meni pomogla. str. 183.

Victoria Mas Bal luđakinja

Dojam o djelu

Bal luđakinja priča je o ženama koje plivaju protiv struje. U ovom slučaju to je Eugenie i kraj devetnaestog stoljeća, ali i u današnjem vremenu na  žene koje se ističu zalaganjem za nešto novo i radikalno često se gleda s podozrenjem. Biti neovisan i biti svoj, biti tako drugačiji od ostalih, u to je vrijeme bilo izuzetno opasno i hrabro.

Zanimljivo da se spisateljica poigrala svijetom duhova te ovim romanom s nadnaravnim elementima skrenula pozornost na položaj žene krajem devetnaestog stoljeća. Nadalje, autorica otvara prostor između osjetilnog, intuitivnog naspram znanosti, kao  i stvarima  koje se ne mogu pojmiti svakodnevnim, racionalnim načinima gledanja. Iako je roman fikcija, poznato nam je da postoje ljudi koji svojim senzibilitetom osjećaju puno više nego većina ljudi. Danas je to predmet znanstvenog istraživanja, a nekad je bio dokaz bolesnog uma.

O autorici:

Victoria Mas francuska je spisateljica rođena 1987. godine. Nakon što je diplomirala suvremenu književnost na pariškoj Sorboni, osam godina je provela u SAD-u, radeći u filmskoj industriji. Njezin prvijenac, Bal luđakinja, dobitnik je brojnih nagrada, uključujući Prix Stanislas, Prix Renaudot des Lycéens i Prix Première Plume. U režiji poznate glumice i redateljice Mélanie Laurent, roman uskoro očekuje i filmsku adaptaciju.

Gdje kupiti:

Znanje

Roman tematski blizak ovome je i Otok duša autorice Johanne Holström, čija se recenzija nalazi na linku.