Lars Kepler: Dvostruki čovjek

Nakladnik: Fraktura

Naslovnica knjige Dvostruki čovjek: ©Fraktura Publika

Lars Kepler Dvostruki čovjek

Dvostruki čovjek Larsa Keplera bio je 2020. godine najprodavaniji roman u Švedskoj. Riječ je o osmom romanu iz serijala u kojem najteže i najzamršenije zločine rješava inspektor Joona Linna. Lars Kepler zapravo je pseudonim dvoje supružnika Alexandre Coelho Ahndoril i Alexandeara Ahndorila. Prije ovog romana objavili su niz planetarno popularnih romana u kategorijama fikcije i psiholoških romana, a na našem ste blogu mogli pročitati osvrt na roman Lazar . Roman Dvostruki čovjek vrlo je intenzivna, mračna i surova priča sa složenim likovima. Zbog ovog romana nestrpljivo sam okretala stranice do duboko u noć.

Jenny Lind nestaje

Šesnaestogodišnja Jenny Lind, svestrana tinejdžerica, pred školom pronađe svoj bicikl probušenih guma i odluči pješke doći do roditeljskog doma. Njezina kolegica iz škole Eleonor uhodi je i vidi kako vozač tegljača poljske registracije obara Jenny i omamljenu je ubacuje u svoju prikolicu. Vrijeme prolazi, nestanak tinejdžerice pada u zaborav, a čak se ni njezini roditelji više ne nadaju dobrim vijestima. Pet godina kasnije, slučajna prolaznica pronalazi Jenny obješenu usred noći u parku, vraćajući se kući sa zabave. Žena svjedoči o beskućnici i čovjeku sa psom koji su također bili svjedoci događaja. Počinje grozničava potraga za svjedocima koji bi mogli rasvijetliti što se dogodilo Jenny. Najveća je zagonetka gdje je Jenny bila prethodnih pet godina.

Možda zvuči kao paradoks, ali što više pokušavamo ignorirati ono bolno u životu, to veću snagu nad nama ono ima. str. 402.

Ima još nestalih djevojaka

Dok se širi potraga oko Jenny, inspektor Joona Linna otkriva da ima još djevojaka kojima se izgubio svaki trag. Siguran je u to kada se počnu pojavljivati tijela nesretnih djevojaka. Jedini posumnja da sva ubojstva nose isti potpis i krši procedure kako bi pokušao pronaći i zaustaviti krvoločnog psihopata. Joona Linna ne može ostati podalje od istrage i nakon što je pronašao čovjeka sa psom, počinje sumnjati da se svjedok sjeća više nego što se čini. Ali svjedok ima psihičkih problema i njegova su svjedočenja zbrkana i nepouzdana. Joona angažira prijatelja Erika Maria Barka kako bi hipnotizirao svjedoka i na taj način saznao što je u stvari muškarac koji je šetao psa vidio u noći Jennyinog ubojstva.

Tko su likovi u ovoj knjizi?

Joona je simpatičan lik koji snažno osjeća da treba učiniti sve da se pronađe ubojica i spase djevojke. Ali za to treba vrijeme i sredstva. To ne odgovara uvijek njegovoj nadređenoj šefici koja želi brzo rješenje i njihov dijalog često dovodi do intenzivnih rasprava. Ovaj osmi roman odlično je razvio njegov lik.

Od drugih likova značajni su Pamela i Martin Nordstrom. Oni predstavljaju bračni par opterećen Martinovim krhkim psihičkim zdravljem i nestabilnom Pamelom, sklonom alkoholu zbog  tragičnog gubitka kćeri Alice koja se od tog gubitka nikako ne može oporaviti. Pamela radi u prihvatilištu i jako želi posvojiti drugu djevojku, neprilagođenu Miju  Andersson. Ali, u procesu procjene za usvajanje i Mia nestaje, ugrabljena od sadističkog ubojice.

 Dr. Erik Maria Bark, Joonin prijatelj (spominje se još u knjizi Hipnotizer), metodom hipnoze malo po malo dolazi do Martinovih sjećanja vezanih za ubojstvo nesretne Jenny .

Ponekad se policijski posao doima kao dugo i samotno lutanje krvavim bojnim poljem. str. 135.

Lars Kepler Dvostruki čovjek

Dojam o romanu

U pozadini priče o lovu na serijskog ubojicu koji otima i drži zatočene mlade djevojke sve dok ih ne smakne zbog najmanjeg neposluha, krije se više društveno važnih tema. Čitatelj je prebačen u mračni i zastrašujući svijet istražitelja i žrtava. Teme uključuju otmicu, ubojstvo, obitelj, zlostavljanje djece i žena, tugu, teške traume, fizičko zlostavljanje, poremećaje mentalnog zdravlja i još mnogo toga.

Autori su na kraju knjige iznijeli činjenice o seksualnom zlostavljanju žena i njihovu iskorištavanju za prostituciju pa tako knjiga završava crnim brojkama koje je objavio UN, a koje govore da je danas više od milijarde žena u svijetu bilo izloženo seksualnom nasilju, da ih je više od 40 milijuna uključeno u prostituciju,  28 milijuna ih živi u ropstvu, a 750 milijuna ih je stupilo u brak prije 18. godine.

Još jedna značajna tema kojom su se pozabavili autori je disocijativni poremećaj ličnosti, odnosno pojam višestrukih ličnosti. Ovo je medicinski i psihološki fenomen koji ni danas nije dovoljno istražen, a ovoj knjizi poslužio je kao izvrsna podloga za koncept romana.

Ovo je vrlo uzbudljiv roman koji čitate u speed brzini želeći što prije otkriti identitet ubojice, ali autori su majstori zanata i čitatelja često odvode na krivi trag, a svojim ubrzanim ritmom iz poglavlja u poglavlje priča postaje sve luđa i neizvjesnija.

Preporuka:  Dobro napisana priča i uvjerljivi likovi, u kombinaciji sa zanimljivom radnjom, u kojoj se upoznajemo s potpuno novom vrstom zla, preporuka su za čitanje ovog odličnog romana.

Jedna je ličnost bila nasilna, potvrđivala je traume i živjela u njihovoj tmini, dok je druga vodila normalan život. str. 402.

Gdje kupiti:

Fraktura

Ovaj je par talentiranih spisatelja pod pseudonimom Alex Ahndoril počeo i novi serijal, ovaj put o istražiteljici Juliji Stark, a njegov je prvi nastavak roman Pronaći ću ključ.

Sarah Morgan: Jedan začarani trenutak

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Jedan začarani trenutak: ©Znanje

-Trebamo čudo. – …
-Doba je godine za čuda. –
(str. 311.)

Sarah Morgan: Jedan začarani trenutak

Jedan začarani trenutak

Skylar Tempest dizajnerica je ekskluzivnog, skupocjenog nakita i upravo priprema svoju veliku samostalnu izložbu. Na njoj neće prisustvovati njezini zatvoreni, strogi, uvijek razočarani roditelji, a čini se ni njezin dečko Richard, licemjerni senator koji je u zadatak uzeo potpuno promijeniti kreativnu, sanjarsku Sky i pretvoriti je u idealnu suprugu. Kada ovaj potonji javi da ipak dolazi, a majka ju nazove sa zloslutnim, zagonetnim savjetom, Skylar nije sigurna što očekivati.

A svakako nije očekivala da će se na izložbi pojaviti Alec Hunter, prijatelj njezinih prijatelja, muškarac s kojim se ne prestaje svađati i koji o njoj, sigurna je, misli sve najgore.

No kada večer završi javnom prosidbom, odbijanjem, raskidom i udarcem, Skylar je osuđena na Alecovu pomoć.

Jučer se spremala na svoju izložbu, a sad je ovdje, s ozlijeđenom glavom i ozlijeđenim srcem, i ide kući s muškarcem s kojim je uvijek imala težak odnos.
Što je bio samo još jedan dokaz da kada očekuješ sretan kraj, život ti zajamči gnjavažu.
(str. 67.)

A Alec je zgodan, mišićav, pametan, čak i zabavan, kad ga se malo bolje upozna. Skylar uskoro shvaća da je u itekakvoj nevolji.

Nije odvajala oči od tanjura i pitala se nije li udarac u glavu učinio više štete nego je isprva mislila.
Još jučer bila je u vezi s Richardom. Danas ju je već ludo privlačio muškarac koji joj se, do sinoćnjih događaja, uopće nije sviđao.
(str. 81.)

Spletom okolnosti, Alec je vodi k svojoj obitelji koji su oduševljeni novom ženom u Alecovu životu, prvom nakon užasnog razvoda.

Zatim završavaju na otoku Puffinu, u seksualno-prijateljskom aranžmanu koji ih bi trebao biti kratkotrajna, ugodna razbibriga.

No otok Puffin ima svoj način djelovanja na ljude. Snijeg, hladnoća, prijatelji i božićno vrijeme pokrenut će u Sky i Alecu nešto čemu ni jedno ni drugo neće moći odoljeti.

Iskričava završnica Puffin trilogije

Baš kao što sam i predosjećala, Jedan začarani trenutak najbolji je dio trilogije! Priču o Sky i Alecu počeli smo u prvom dijelu, Prvi put i zauvijek, kada smo pratili njihovo upoznavanje i međusobnu odbojnost. Alec je mislio da je Sky samo predivna princeza nesposobna za bilo što osim za ljepotu, a Sky se činilo da je Alec ciničan, nekulturan, bezobrazan i nepristupačan.

U ovoj kruni trilogije saznajemo da su oni puno, puno više od početnih predrasuda! Oni su zabavni, pametni, duhoviti i savršeni jedno za drugo.

Richardove oči lutale su uokolo kad je govorila o umjetnosti. Alec nije bio samo zainteresiran, nego je imao i znanje, ali nije bio od onih muškaraca koji govore samo da bi se razmetali onim što znaju. Imao je bistar, radoznao um i uživao je popunjavati praznine u svom znanju. Žustro ju je ispitivao o svim aspektima umjetnosti, a ona je odgovarala, zanesena, uzbuđena, sve dok se vrijeme i njihova okolina nisu stopili u pozadinu, a ona bila usredotočena samo na njega. (str. 227.)

Sarah Morgan: Jedan začarani trenutak

Uživala sam čitajući kako njihov odnos iz hladnoće postupno postaje sve topliji, a veoma brzo, potaknut slučajnom golotinjom, i užaren!

I premda oboje imaju neku svoju definiciju ljubavi, strahove iz prošlosti koji ih koče u osjećajima i traume koje su ih oblikovale u ljude kakvi jesu, ubrzo otkrivaju da je ljubav za sve ista.

…ljubav je iskrena i nesebična. … To je šalica čaja u krevetu kad je vani hladan dan, masaža stopala nakon sati hodanja, uho koje zna slušati i ohrabrujuća riječ. Ohrabrujuća je, prihvaća, tolerira, ne pokušava te mijenjati. to je davanje, a ne uzimanje. Djelovanje, ne riječi. (str. 144.)

Jedan začarani trenutak – čaroban od prve stranice

Sarah Morgan spisateljica je koja stvarno zna što radi. Ovo mi je njena druga trilogija i premda mi se čini malo slabija od one o braći O’Neil, ne mogu poreći da sam uživala u dogodovštinama prijateljica Emily, Brittany i Skylar te njihovoj potrazi za onim pravim. Kao i uvijek, posebno mi se sviđa što su sva tri romana međusobno isprepletena. Zato vam, naravno, savjetujem čitanje po redu. Jedan začarani trenutak zadnji je dio priče o otoku Puffinu i u njemu, osim o Skylar i Alecu, puno toga saznajemo i o životima drugih dviju prijateljica i njihovih ljubavi, Ryana i Zacha, što sam jedva dočekala jer uvijek želim znati što je bilo kasnije, nakon sretnog kraja.

Budući da mi se u ovoj priči sve sviđa, istaknut ću samo Alecovu obitelj koja je pomalo otkačena i romanu daje jednu dodatnu toplinu zbog koje još jače zavolimo svoje ukućane.
Magično božićno ozračje u koje je smještena fabula romana samo pojačava naš osmijeh dok lagano otkrivamo kako će Skyino i Alecovo početno neodobravanje prijeći preko snažne privlačnosti, simpatije, razumijevanja i doći do ljubavi.

Praznično vrijeme taman je savršeno za čitanje ovog toplog, šarmantnog, iskričavog romana o ljubavi, podršci, razumijevanju i obitelji. Navalite, neće vam biti žao!

 -Uvijek sam se pitala kakav je osjećaj ljubav. – …
-I, kakav je osjećaj? –
Osjećaj je predivan. Kao kad se probudiš u savršenom zimskom danu, s plavim nebom i čistim bijelim snijegom. … Osjećaj je kao Božić, zauvijek.
(str. 326.)

Ostali naslovi ove autorice:

Sarah Morgan proslavljena je autorica suvremenih ljubavnih romana među kojima se neki, prigodno, događaju baš u vrijeme Božića.

Sarah Morgan: Trilogija o otoku Puffin

Jedan začarani trenutak posljednji je dio trilogije o otoku Puffinu i trima prijateljicama u potrazi za ljubavlju. Na našem ste blogu već mogli pročitati osvrte na prva dva dijela – Prvi put i zauvijek te Nešto predivno, ali ne škodi podsjetiti.

Isto tako, tu je i trilogija o braći O’Neil i njihovom skijalištu Snježni kristal, koja mi je mrvicu draža od trilogije o otoku Puffinu. Nekako su mi likovi više prirasli srcu.

P.S. Klikom na recenziju romana Prvi put i zauvijek doći ćete i do poveznice na stranicu Sarah Morgan pa, ako vas zanima nešto više o njoj i/ili njezinim romanima, bacite oko!

Gdje kupiti roman Jedan začarani trenutak:

Znanje

Jo Nesbø: Stručnjak za ljubomoru i druge priče

Nakladnik: Fokus 2021.

Naslovnica knjige Stručnjak za ljubomoru i druge priče: ©Fokus

Jo Nesbø Stručnjak za ljubomoru i druge priče

Stručnjak za ljubomoru i druge priče sukus je od sedam priča različite tematike kojima je jedina poveznica ljubomora. Ljubomora je emocija koja je sastavni dio doživljavanja i osjećanja svih likova iz Nesbøvih priča. Strah da će izgubiti voljenu osobu ili radno mjesto ili jednostavno negativistički osjećaj prema osobama koje su neopravdano (po mišljenu junaka ovih priča) zauzele nečije mjesto u životima drugih ljudi, sve su to teme kratkih Nesbøvih priča London, Stručnjak za ljubomoru, Preko reda, Smeće, Priznanje, Odd i Naušnica.

Jer naša ljubomora briše sve razlike između tebe i mene; naše će nas ponašanje izjednačiti bez obzira na stalež, spol ,vjeru, obrazovanje, kvocijent inteligencije, odgoj. str. 57.

Stručnjak za ljubomoru

Stručnjak za ljubomoru centralna je i najduža priča. Policijski inspektor koji to više nije, dva identična brata blizanaca od kojih je jedan vjerojatno mrtav (jer tijela nema), a drugi mogući ubojica, zaljubljena žena između njih dvoje, klasični je zaplet kakve nalazimo i u drugim kriminalističkim romanima. Ono što čini razliku između Nesbøa i drugih pisaca kriminalističkih romana je u tome što sve priče, a tako i Stručnjak za ljubomoru, imaju neku notu konačnosti i fatalizma. Priče su to bez happy enda,  koje u pravilu završavaju ubojstvom. Ali, ni tu nije gotovo za ubojice. Život s teškim okusom krivnje za njih tek počinje.

Mogao sam ga upozoriti, ali nisam zato što mi je tog dana- kao  i danas- draža bila mogućnost da živim s njom u laži, prešućivanju i krivnji. Morao sam nastaviti živjeti. Sve do danas. str. 129.

Preko reda

Preko reda je jedina priča koja se donekle razlikuje od ostalih. U toj priči pisac se ne bavi toliko ljubomorom koliko ljudskom nepravdom. Zbog toga mi se ova priča i svidjela. Junakinja je prodavačica u trgovini gdje ljudi svakodnevno pokušavaju kupovati preko reda. Kad se jednog dana pojavi mladić koji se pokušava „ugurati“ prije starice, to prelijeva čašu strpljenja glavne junakinje. Stvar je osobne prirode jer prodavačica ima bolesnu sestru kojoj  nije na vrijeme pružena medicinska pomoć jer su se drugi ubacivali „preko reda“ i sestra je ostala s trajnim zdravstvenim posljedicama.

Prodavačica odlučuje da se i u smrt može ići ranije. Preko reda.

Dojam o djelu

Stručnjak za ljubomoru i druge priče pitka je knjiga koja se čita brzo. Nesbø se još jednom predstavio kao majstor svog zanata. Junaci koji su zapravo antijunaci, osobe su koje nisu postale ubojice zato što su bešćutne, hladne osobe. Baš obrnuto. To su emocionalno vrlo osjetljive osobe, iznimno osjetljive na nepravdu s izrazitom emocijom ljubomore koja im onemogućuje normalno funkcioniranje u svakodnevnom životu.

Za razliku od ostalih koji nepravde u životu stoički podnose i idu dalje, ovi junaci to jednostavno ne mogu. Oni se svojih suparnika moraju riješiti fizički, ali i nakon toga njihova patnja ostaje. Nesbø je napravio niz izuzetnih kratkih priča kojima se još jednom svrstao u sam vrh kriminalističke literature skandinavskog područja. Ljubomora, žudnja, nevjera, licemjerje i razne nepravde samo su arhetipski motivi za autora kakav je Nesbø. Iskonski strahovi, uvjerenja i igra emocija briljantno su iskorišteni u stvaranje ove zbirke kratkih priča.

Preporuka: obavezno pročitati!

Znam, kažu nanjušiti ljubomoru. To, naravno nije točno. Ljubomora nema neki naročiti miris, boju ili zvuk. Ali ima svoju priču. Str. 46.

Jo Nesbø Stručnjak za ljubomoru i druge priče

O autoru

Jo Nesbø jedan je od najpoznatijih svjetskih pisaca trilera s prvoga mjesta svjetskih lista bestselera. Autor je niza romana u kojima je glavni lik neprilagođeni detektiv Harry Hole. Najpoznatiji njegovi romani su: Šišmiš, Žohari, Crvendać, Nemeza, Đavolja zvijezda, Spasitelj, Snjegović, Leopard, Fantom, Policija i Žeđ te romani Sin, Ponoćno sunce, Krv na snijegu, Lovci na glave, Macbeth, Kraljevstvo. Napisao je i serijal romana za djecu o doktoru Proktoru. Knjige su mu prevedene na 50 jezika svijeta i prodane u više od 50 milijuna primjeraka, a neke su adaptirane i za film.

Ako vam se svidio Stručnjak za ljubomoru i druge priče, bacite pogled i na druge Nesbøve naslove koje smo recenzirali:

Kraljevstvo

Nož

Gdje kupiti

Znanje

Edith Wharton: Doba nevinosti

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Doba nevinosti: ©Znanje

Ti mi se svaki put dogodiš iznova. (str. 257.)

Edith Wharton: Doba nevinosti

Doba nevinosti

Mladi odvjetnik Newland Archer zaručen je za nježnu, jednostavnu May Welland. Uvjeren je da je voli i da ljubav treba takva biti – laka i blaga. Njih su dvoje naizgled savršen par visokog društva u New Yorku 19. stoljeća.

Tada se u New York iz Europe vraća Mayina rođakinja, grofica Ellen Olenska, koja je upravo ostavila supruga i tim činom sablaznila čitavo njujorško društvo. Kako grofica Olenska ne bi bila izopćena, Newland brže-bolje objavljuje zaruke s May. Tim činom iza grofice ne staje samo jedna moćna obitelj, nego dvije. Grofica Olenska ne boji se zlih jezika, korača društvom uzdignute glave začuđena zakulisnim igrama, nebrojenim pravilima ponašanja i licemjerjem njujorške gospode i gospođa.

Istina, više nema njezine nekadašnje jedrine. Rumeni obrazi su problijedjeli, pomalo je ispijena, bliži se tridesetoj ali izgleda nešto starije. Ipak, u njoj je tajanstveno vladala neka ljepota, neko samopouzdanje u držanju glave, u usmjeravanju pogleda… (str. 54.)

Nakon susreta s groficom, u Newlandu se bude osjećaji koji teško prepoznaje i koje nikada prije nije iskusio. Ona je za njega dašak svježine, nešto novo u učmalom, konzervativnom društvu. Ona je žena koji misli svojom glavom i odbija se povinovati patrijarhalnom društvu.

Čežnja ga je obuzimala i danju i noću, neka neprestana neodrediva žudnja, kao iznenadan hir bolesna čovjeka za hranom ili pićem koje je nekada okusio i davno zaboravio. … Samo je osjećao da treba  ponijeti viziju mjesta na zemlji po kojem je ona hodala i način kako ju je nebo i more okruživalo, i da će onda ostatak svijeta biti manje pust. (str. 201.)

Ne može je izbaciti glave, ne prestaje misliti na nju, traži prilike u kojima bi je susreo, vreba trenutke u kojima bi s njom mogao razgovarati…

Unatoč silnoj strasti, u Newlandu pobjeđuje osjećaj dužnosti i on ženi May.

Archer i Olenska

Nakon ženidbe, Newland neko vrijeme ne susreće groficu Olensku i čini se kao da su ga ti neobuzdani osjećaji prošli. Navikava se na lagodan, miran, konvencionalan život s May.

Nije mogao reći daje pogriješio u izboru, jer ona je ispunila sve što je očekivao. Bez sumnje je bilo zahvalno biti mužem jedne od najljepših i najpopularnijih mladih udanih žena u New Yorku… A što se tiče prolazne mahnitosti koja ga je bila spopala uoči vjenčanja, naviknuo se da to smatra posljednjim od svojih odbačenih pokusa. Pomisao da je on ikada mogao, pri punoj svijesti, sanjati o ženidbi s groficom Olenskom postala je gotovo nezamisliva… (str. 186.)

Edith Wharton: Doba nevinosti

No ponovni susret s Olenskom razbuktat će duboko skrivenu ljubavi i Newland će se naći pred odlukom života – prekinuti sve lance s uštogljenom kremom njujorškog društva, ostaviti May i oženiti ljubav svog života ili… Nastaviti živjeti dosadnim, predvidljivim životom u kojem je žena odgojena tako da povlađuje mužu i da nema svoje mišljenje.

Zbog ljubavi s groficom, Archeru se čini da svijet vidi na drugačiji, novi, bogatiji način i da je sve za što je dosada vjerovao da jest samo jedna velika, obična, dosadna laž.

Stvari koje su ispunjavale njegove dane sada su izgledale kao parodija života u dječjoj igri… (str. 164.)

Doba nevinosti – 100 godina poslije

Roman Doba nevinosti objavljen je 1920. godine, dakle, prije malo više od sto godina, a čitajući ga, uopće nemate takav osjećaj. Čini vam se da čitate suvremeno djelo smješteno u 19. stoljeće.

Stil kojim spisateljica piše izvrstan je! Zabavan, ironičan, ciničan… Premda je roman gotovo u potpunosti pripovijedanje, nije dosadan već se čita s lakoćom. Najveći mi je problem bio pohvatati ogroman broj likova i njihove međusobne rodbinsko-bračne veze. Sve ostalo je doista bez mane!

Način na koji nam Edith Wharton prikazuje njujorško visoko društvo istodobno je duhovit i gorak. Ne znamo bismo li žalili ili se rugali ženama koje su u tolikoj mjeri zatupljene odgojem da muževe gledaju kao bogove.

Izgovorila je „čita novine“ tonom kojim bi premijerova žena izgovorila „vodi sjednicu vlade“ – ne zbog bahatosti, nego zato što ju je cjeloživotni običaj, kao i držanje njezinih prijatelja i rođaka, naveo da čak i najmanjoj suprugovoj gesti pridaje gotovo religioznu važnost. (str. 47.)

Kao što sam već rekla, roman Doba nevinosti napisan je početkom dvadesetog stoljeća i u njemu se itekako osjeća val feminizma koji će tek nadoći. Grofica Olenska preteča je moderne emancipirane žene. Ostavlja muža koji je „zvijer“, ne obazire se na zle jezike, hoda ponosna i neuništiva, druži se sa svima podjednako i ljude ne gleda kroz prizmu obiteljskih odnosa i gradskih tračeva.

… da su „takvi događaji“ svakako glupost za muškarca, ali nekako uvijek zločin za ženu. Sve postarije dame smatrale su … da je svaka nepromišljeno zaljubljena žena nužno bezobzirna spletkarica i da je muškarac samo naivac koji je nemoćan u njezinim pandžama. (str. 86.)

Simbolika naslova

Neću vam pričati o kraju da vam ne kvarim čitanje, ali reći ću da je veoma dirljiv i bogat značenjima koja svatko od nas može interpretirati na svoj način.

Sviđa mi se i simbolika naslova – Archer, koji je oduvijek bio previše napredan i slobodouman za doba u kojem je živio, kad dođe vrijeme koje je priželjkivao, vrijeme napretka i većih sloboda, kao da ga odbacuje, u njemu se ne snalazi i prošlost smatra vremenom nevinosti.

Edith Wharton: Doba nevinosti

Likovi su izvanredno okarakterizirani, ponajviše May. Isprva prikazana kao jednostavna, odgojem zatupljena, nevina i naivna pripadnica visokog društva, pretkraj pokazuje svoje bodlje, prepredenost i lukavost žene koja itekako čuva svoje. A sve je to zaogrnuto konvencijama, manirama, ljupkošću i ljubaznošću.

Kad sam napokon pohvatala sve likove i sve odnose, uživala sam u svakoj stranici, razotkrivajući licemjerje, okrutnost i podmuklost bogataša s pedigreom, rugajući se njihovim loše prikrivenim manama, diveći se rijetkim vrlinama.
Ako tražite poklon za prijateljicu koja voli čitati – Doba nevinosti je to što tražite, nema dalje!

Ostali naslovi ove autorice:

Edith Wharton rođena je 1862. u New Yorku kao pripadnica istaknute njujorške obitelji. Romanom Kuća radosti 1905. godine doživjela je značajniji spisateljski uspjeh. Njezino najpoznatije djelo je tragedija Ethan Frome. Za svoj roman o njujorškom društvu, Doba nevinosti, dobila je Pulitzerovu nagradu. Bila je prva žena koja je primila tu uglednu književnu nagradu.

Prema ovom romanu snimljen je i izvrstan film! U njemu su glavne uloge ostvarili Daniel Day Lewis kao Newland Archer, Michelle Pfeiffer kao grofica Ellen Olenska i Winona Ryder kao May Welland.

Ako ste raspoloženi za još malo književnih klasika, na ovom blogu možete pročitati i recenzije romana Drakula Brama Stokera, Rebecca Daphne de Maurier, Oduvijek živimo u dvorcu Shirley Jackson, Okretaj zavrtnja Henryja Jamesa te Nasljednici Williama Goldinga.

Gdje kupiti roman Doba nevinosti:

Znanje

N. K. Jemisin: Peto doba

Nakladnik: Vorto Palabra, Zagreb 2021.

Naslovnica knjige Peto doba: ©Vorto Palabra

Dom su ljudi, tiho joj odvraća. Dom je ono što ponesete sa sobom, ne ono što ostavljate. Str. 194.

N.K.Jemisin Peto doba

Međunarodni bestseler Peto doba, prvi je nastavak hvaljene i nagrađivane trilogije Slomljena Zemlja. N.K. Jemisin prva je autorica u povijesti koja je osvojila nagradu Hugo za najbolji roman tri godine zaredom, za svaki od nastavaka ove fantastične trilogije. Pred nama je prvi nastavak pod nazivom Peto doba. Dugo nisam čitala ovako dobar, inteligentan i jedinstven distopijski roman koji ima toliko mnogo poveznica s načinom kako svijet uistinu funkcionira.

Peta godišnja doba događaju se sporadično, ali svaki put kad se dogode, gotovo u cijelosti izbrišu planet. Prežive samo rijetki. Po svemu sudeći, novo Peto doba uskoro počinje…

Prva- Essun

Essun, žena koja živi običnim životom u malom gradu, dolazi kući i otkriva da je njezin muž brutalno ubio njihova sina i oteo kćer. Essun je svjesna da je drugačija i da posjeduje određene moći, a zna da je te iste moći imao i njezin sin. U međuvremenu, moćno carstvo Sanze koje obuhvaća svijet i čini  temelj civilizacije tisuću godina propada, većina njegovih građana je ubijena, a resursi za preživljavanje su sve skromniji.

Sada Essun mora progoniti olupine svoje obitelji kroz smrtonosnu, umiruću zemlju. U potrazi je za mužem koji je odveo njihovu kćer. Bez sunčeve svjetlosti, čiste vode ili obradive zemlje, i s ograničenim zalihama, sprema se rat diljem Mirnoće i to ne za moć ili teritorij, već jednostavno za osnovne resurse potrebne za prolazak kroz dugi mrak i noć. Essun nije briga hoće li se svijet oko nje raspasti. Ona će ga sama razbiti ako mora, da spasi svoju kćer.

Ni mitovi ni misterije se ne mogu natjecati s najsitnijom iskricom nade. Str. 235.

Druga-Damaya

Damaya je mala djevojčica koja je nakon slučajnog napada shvatila da je drugačija. Shvatila je da posjeduje moći koje nitko od njezine obitelji nema. Shvaća da je se njezina obitelj boji i želi je se riješiti. Shvatila je da je orogen. Njezini roditelji je prijavljuju vlastima i Damaya biva odvedena u Centar za obuku orogena kako bi naučila koristiti svoje moći, a sve pod budnim okom Čuvara.

To je geoda. Jasno hvataš način na koji se stijene oko vas naglo mijenjaju u nešto drugo. Str. 286.

Treća-Syenite

Syenite – Mlada žena koja je provela većinu svog života na obuci u kampu orogena. Kako svladava određene vještine i povećava svoje učenje i sposobnosti dobiva određeni broj prstenova koji dokazuju njezino umijeće, označavaju moć i omogućuju više privilegija. Nakon što je osvojila četiri prstena mlada djevojka mijenja ime u Syenite i dobiva određene dužnosti. Jedna od njih je da se spari s vlasnikom deset prstena i začne dijete s velikim moćima. Syenite ne razmišlja o tome koliko je to poželjno ili moralno i koliko joj se sviđa vlasnik deset prstenova. To je jednostavno ono što se od nje očekuje kako bi spasila Zemlju.

Orogenija

Sposobnost koju je autorica dala samo rijetkim pojedincima. To su oni koji imaju moć kontrolirati potrese, pokrenuti ih i zaustaviti po svojoj volji, a društvo i svi ostali stanovnici ih mrze, a istovremeno ih iskorištavaju. Autorica orogeniju prikazuje kao spoj geologije, kemije i fizike. Cijeli roman je koncipiran na mržnji i iskorištavanju orogena, onih koji imaju moć nad samom zemljom, od strane društva koje ih se boji i očajnički ih treba ako želi preživjeti. Pratimo užasno zlostavljanje i neizbježno ispiranje mozga pojedincima koji su drugačiji, ali i obuku i obrazovanje koje nameće  sustav kako bi ih mogao bolje iskoristiti.

Orogeni mogu zaustaviti potrese ili ih pokrenuti. Oni mogu spasiti gradove ili crpiti snagu iz živih bića i “zalediti” ih. Njihove moći su zastrašujuće ali bitne, pa carstvo razvija kastu Čuvara koji imaju moć neutralizirati orogene kada je to potrebno. Orogeni se preziru i obični ljudi nazivaju ih “rogama”. Unatoč svoj svojoj moći, orogeni ne mogu kontrolirati vlastiti život. Ili su progonjeni i uništeni ili poslani u uporište da ih carstvo obučava i koristi.

Orogenija je čudna jednadžba. Uzimaš energiju iz gibanja, topline i živih organizama u svojoj okolini, amplicifiraš je nekim neobjašnjivim procesom zgrušavanja, kataliziraš polupredvidive igre na sreću i istiskuješ gibanje, toplinu i smrt iz zemlje. Str. 71.

N.K.Jemisin Peto doba

Dojam o djelu

Vrlo je teško napisati recenziju za ovu knjigu. Prvo, ovo je zaista dobar distopijski roman i kad bi ostalo samo na zanimljivom konceptu, ja bih mu dala vrlo dobru ocjenu. Ali, ova autorica ide dalje. Priča nije samo metaforička, već je toliko kataklizmička da imate osjećaj da je to mogao biti naš svijet (stara predanja, povijesni izvori), a onda u  nekom trenutku, nešto je možda pošlo po zlu, i sve se moralo promijeniti, prilagoditi. To je priča o alternativnoj zemlji zvanoj Mirnoća, koju muči stalna seizmička aktivnost. To dovodi do čestih događaja koji su blizu izumiranja pod nazivom “Peto godišnje doba” koje  drži ljude  pod stalnim pritiskom.

Dokazi o prošlim civilizacijama zatrpani su planetom – razrušeni gradovi, nepotpuno ‘kameno znanje’ preneseno s ranijih generacija i čudni obelisci koji plutaju kroz atmosferu poput satelita na malim visinama i ne služe nikakvoj vidljivoj svrsi. Civilizacija koju susrećemo u ovoj knjizi, Carstvo Sanze, preživjela je stoljećima koristeći moć orogena – ljudi rođenih s urođenom sposobnošću da kontroliraju svoju okolinu.

Ova knjiga je na neki način i preslika današnjeg društva, tjera vas da razmislite o pojedincima ili grupacijama koje su u stanju kontrolirati resurse vode, zemlje i zraka. Ne možete, a da ne osjećate određenu bojazan. I upozorenje.

Glavni likovi, tri žene (ili samo jedna) započinju svoje putovanje od kraja. Odlično  su portretirane njihove osobnosti, a i ostali sporedni likovi Hoa, Alabaster, Tonkee, Innon, svi oni, uz ove tri žene, su zaista jedinstveni likovi.

“Počnimo od kraja svijeta, zašto ne bismo?”

Ova knjiga ima još jednu vrlo važnu ulogu. A ta je da se ne čudimo, zgražamo ili gnušamo. Jednostavno, prihvaćamo različitosti. Knjiga je to koja naglašava važnost  pronalaženja vlastitih ljudi koji će vas voljeti i prihvatiti bezuvjetno. Ova knjiga ima biseksualne i gay pojedince kao i prekrasnu transrodnu sporednu osobu koju svi prihvaćaju bez pitanja. Ova knjiga postavlja ključno pitanje: U trenutku kada je svijet pred uništenjem, zar je uistinu važno tko je tko?

S nestrpljenjem čekamo nove nastavke…

O autoru

N. K. Jemisin autorica je kratkih priča i romana u žanru spekulativne fikcije koja živi i piše u Brooklynu u New Yorku. Godine 2018. postala je prva autorica u povijesti koja je osvojila nagradu Hugo za najbolji roman tri godine zaredom, sve za svoju trilogiju o slomljenoj Zemlji. Uz to je dobitnica nagrada Locus i Nebula, a 2020. godine postala je stipendistica zaklade MacArthur. Možete je naći na njezinoj internetskoj stranici, a na Twitteru pod korisničkim imenom @nkjemisin.

Gdje kupiti

Vorto Palabra

Helene Flood: Terapeutkinja

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Terapeutkinja: ©Znanje

Postoje nedosljednosti u ljudskim pričama, male neistine, ne baš laži, prije prečaci, zbog kojih jedan čovjek na više mjesta, ili više ljudi na istom mjestu, priča priče koje se ne poklapaju sto posto. …
Ali fundamentalno različite priče. Međusobno isključivi opisi činjenica. To nije tako često. Čak ni u svijetu psihoterapije…
(str. 28./29.)

Helene Flood: Terapeutkinja

Terapeutkinja

Mlada psihoterapeutkinja Sara i njezin suprug, perspektivni arhitekt Sigurd nedavno su se uselili u kuću njegova pokojnog djeda. Kućica se nalazi u otmjenoj, skupoj četvrti Osla no slijedi im dugotrajna i mukotrpna adaptacija.
Sarina se ordinacija nalazi iznad garaže i zapravo je jedina potpuno uređena prostorija u kući.

Jednog jutra, Sigurd ljubi Saru za pozdrav i odlazi na dogovoreni vikend s dečkima. Terapeutkinja dan provodi predvidljivo – sa strankama. Razgovara s mladom, depresivnom Verom, darkerom Christofferom te Trygveom, mladićem ovisnim o videoigrama.

Prima muževu poruku u kojoj javlja da je sretno stigao na vikendicu. Međutim, predvečer, zovu je Sigurdovi prijatelji koji tvrde kako se on nikad tamo nije pojavio. Sigurd nestaje.

Sara je potpuno zbunjena. Zar joj je suprug lagao? Nestanak je prijavljen policiji, no ona je pomalo nezainteresirana. A kada je napokon jasno da je riječ o zločinu, izgleda da je Sara prvoosumnjičena.

I ono što je čudno jest to da Annika demonstrira reakciju kakvu sam ja trebala imati. Dok sam ja prazna, odsutna i opsjednuta bizarnim detaljima (…), Annika prelazi na stvar. (…) A nitko nije volio Sigurda više nego ja; zašto onda ja ne plačem? (str. 94./95.)

Zatim, počinju se događati jezive stvari. Predmeti iz kuće nestaju, a zatim su ponovo tu. S tavana se usred noći čuju koraci. Sara se više ne može pouzdati ni u svoj razum ni u vlastito pamćenje, a čini se da joj nitko ne vjeruje.

Ono što treba znati jest kako razlučiti ono što nešto znači od svega ostalog. Ako se sve pamti, teže je izvući ono važno, ono što moramo upamtiti. (str. 6.)

Terapeutkinja i arhitekt – što može poći po zlu

Roman Terapeutkinja pun je neobičnih, živopisnih likova. Točno se vidi da autorica nije Amerikanka. Skandinavski stil pisanja pršti sa stranica pa ako volite romane koji će vas začuditi, iznenaditi i vezati za sebe čistim talentom autora, ovo je roman za vas.

Sara i Sigurd glavni su likovi, premda on uopće ne sudjeluje u radnji. Brak im je naoko stabilan, uzdrman ničim do dugom, napornom renovacijom kuće koja ih iscrpljuje i fizički i psihički i financijski. Potiho zamjeraju jedno drugom jer ne zarađuju više, a zbog kuće su na čekanju i neke njihove privatne želje. No brak im je čvrst, zar ne?

Helene Flood: Terapeutkinja

Usporedno s ružnom sadašnjošću, u kojoj Sigurd nestaje, a Sara ostaje zbunjena i u nevjerici, pratimo i njihovu prošlost. Kako su se upoznali, počeli živjeti skupa, preselili u Oslo… I počeli uočavati prve pukotine u svojoj vezi.

Svi žele da ih drugi vole i poštuju, to je vrlo ljudski, ali gore od mržnje jest kad vas ne vide. Kad vas ne vide onako kako želite da vas vide, dobro, to je jedno, ali kad vas uopće ne primjećuju da postojite? Ako viknete u šumi i nitko vam ne odgovori, jeste li uopće viknuli? (str. 194.)

Sara je lik koji mi se nimalo ne sviđa. Previše je slaba i zbunjena za moj ukus. No, okružje u koje ju spisateljica majstorski smješta izludilo bi svakoga, a kamoli ne nju – koja se po cijele dane bavi ljudskom psihom.

Tu su još i njezini neobični pacijenti, njen otac, sestra Annika, svekrva… U svakoga sumnjamo, nikome ne vjerujemo.

Čak ni Sari, iz čije perspektive patimo čitavu radnju i koja nam zapravo priča što se i kako dogodilo.

Što se ovdje zapravo događa?

Terapeutkinja je roman koji se ne ispušta iz ruku! Doduše, ne zbog pretjerano originalne priče, već zbog spisateljičine izuzetne vještine da svaku rečenicu napiše toliko napeto da se ne možemo prestati pitati – Što se to ovdje događa?!

Premda sam, vjerovali ili ne, kraj pogodila i prije nego sam ga pročitala, to ne umanjuje kvalitetu knjige. Ona i nije klasičan triler, vrlo nam je brzo jasno što se dogodilo. Nije niti krimić, gotovo da i nema spomena istrage i hvatanja zločinca.

Terapeutkinja zapravo secira brak i odnose među supružnicima. Saru i Sigurda pratimo do trena upoznavanja pa do kraja. Je li trebalo završiti tako kako je završilo? Tko je tu negativac i ima li ga uopće?

Isto tako, fokus nije stavljen na sam zločin ili zločinca. Kao što mu i samo ime kaže, u središtu je Sara, ne slučajno terapeutkinja. Sam njezin posao nuka nas da joj vjerujemo i da u nju sumnjamo. Žena koja cijeli dan kopa po mislima drugih – koliko je zapravo stabilna? Možemo li vjerovati njenim riječima? Jesu li to na tavanu doista koraci ili joj se pričinjava?

Moja preporuka – svakako pročitati! Ipak, nemojte imati prevelika očekivanja. Terapeutkinja nije nikakva revolucija u svijetu trilera. Uživat ćete, prije svega, u atmosferi nepoznatog, u osjećaju zbunjenosti i sasvim neobičnom a opet, u neku ruku, očekivanom kraju koji će vas potresti, ali i donijeti osjećaj dugo očekivanog olakšanja.

Sine mi da će doći dani nakon ovoga, tjedni nakon ovog tjedna, da će biti toliko vremena kad ću nastaviti dalje, biti terapeutkinja… To je najstrašnije. Doći će potpuno obični, sivi dani, kad će se od mene očekivati da radim kao da se ništa nije dogodilo. (str. 105.)

Helene Flood: Terapeutkinja

Ostali naslovi ove autorice:

Helene Flood psihologinja je specijalizirana za traume nasilja, reviktimizaciju te posttraumatski sram i krivnju. Terapeutkinja je njezin prvi roman.

Gdje kupiti roman Terapeutkinja:

Znanje

Emily Gunnis: Djevojka iz pisma

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2020.

Naslovnica romana Djevojka iz pisma: ©Mozaik knjiga

Emily Gunnis: Djevojka iz pisma

Djevojka iz pisma

Mlada novinarka Sam Harper u popriličnim je problemima – čini se da se njen brak približava kraju, šef ju ne poštuje i otkako je rodila, daje joj najgore zadatke. Nakon još jedne svađe s mužem, preselila se k baki kod koje, sasvim slučajno, nalazi pisma koja će je šokirati.

Iz njih progovara glas djevojke Ivy koju obitelj, jer je trudna i neudana, smješta u samostan Svete Margarete – dom za majke i novorođenčad.

Izdaleka je izgledala kao kućica od medenjaka koji su zagorjeli. Bila je visoka i razvučena i imala šiljate kupole za zaštitu od leda, zavrnute šećerne štapiće umjesto stupova i velike vitrajne prozore. Teški križevi na svima dijelovima kuće dominirali su nebom, dok se bršljan uspinjao prema krovu od šindre, preuzimajući ga poput nepozvana gosta. (str. 44.)

Sve se to događa krajem pedesetih godina dvadesetog stoljeća, a ono što Ivy piše Sam će potresti do kosti.

Nije nam dopušteno razgovarati tijekom večere; nije nam uopće dopušteno govoriti.

Časne sestre su i više nego okrutne. Tuku nas štapovima i svime što im se nađe pri ruci ako samo pisnemo. … Smijemo se samo moliti ili reći: „Da, sestro“. Molimo se prije doručka, na misi nakon ručka i prije spavanja. Zatim slijedi crno ništavilo prije nego nas zvono  na zidu spavaonice opet probudi u 6:00.

ulomak iz Ivynog pisma, str. 102.

Sigurna da bi priča o Svetoj Margareti, koju ispisuje djevojka iz pisma, mogla biti priča kojom će se probiti u novinarskom poslu, Sam kopa sve dublje i dublje po prošlosti.

A primorana je kopati brzo, jer se Sveta Margareta ruši za par dana. Hoće li tajne tog užasnog mjesta ostati zakopane u ruševinama, ili će Sam ipak uspjeti saznati istinu?

Istinu toliko strašnu, okrutnu i tužnu.

Istinu za koju vrijedi umrijeti.

Istinu za koju vrijedi ubiti.

Emily Gunnis: Djevojka iz pisma

Biti žena

Djevojka iz pisma potresan je roman, mahom potresniji jer je bit fabule preuzeta iz stvarnog života. Neću reći da sam bogzna kako uživala u čitanju, no ovo i nije takva vrsta romana. Djevojka iz pisma napisana je kako bi vas prodrmala i ostavila dojam, natjerala vas da se zamislite, zgrozite, rastužite, razbjesnite – sve odjednom!

Radnju nose žene – novinarka Sam, njezina baka, televizijska zvijezda Kitty u sadašnjosti te Ivy, Elvira i časne sestre u prošlosti.

Sam je veoma mlada, ima tek dvadeset pet godina, no razvod joj visi nad glavom kao oštrica giljotine. Ni sama više ne zna želi li tog svog muža ili ne.

Upravo je to razlog zašto ljudi prekidaju… Radi se o tome da odustanu i odu. Ostati s nekime tko je vidio najgore od tebe i da ti to onda sve predbacuje bilo je užasno. (str. 163.)

Nakon što pronađe Ivyna pisma i nanjuši priču, dat će sve od sebe kako bi proniknula u njezinu srž. Vremena je sve manje jer je dom pred rušenjem. Sam će morati kopati duboko da spoji tragove koje joj Ivy ostavlja unatrag šezdeset godina. Kako je povezan dom Sveta Margareta s kostima starog svećenika pronađenima u tunelu ispod doma? Kakve veze ima stara prometna nesreća s utapanjem? Dok joj se privatni život raspada, Sam ne odustaje od priče karijere.

Priče koja bi je mogla skupo koštati…

Tema je teška – mlade su djevojke – trudne, a neudane, zatvarane u domove kako bi tamo rodile, daleko od očiju javnosti. Daleko od roditelja koje su osramotile. Daleko od muškaraca kojima je sve to bilo baš jako nezgodno i u krivo vrijeme.

Bilo je toliko mnogo smrti. Porodi su bili česti i znali su poći po zlu. Bilo je nemoguće organizirati pokop za svako mrtvorođeno dijete; jednostavno nisu imali ni novca, a ni vremena. (str. 181.)

Djevojka iz pisma – činjenice

Na kraju romana autorica nam daje uvid u činjenice koje su je potakle na pisanje. Malo je reći da sam ostala osupnuta saznanjem kako su u Irskoj i Velikoj Britaniji doista postojali ovakvi domovi. Zatečena sam postojanjem ustanova u kojima su žene bile držane kao roblje (autorica ih zove magdalenskim praonicama) te zatvorene, izrabljivane i zlostavljane od strane časnih sestara. Najgore od svega, istinit je i onaj dio u kojem su im djeca bila oduzimana. Te su se žene bile prisiljene odreći svoje djece, potpisati papire o posvajanju i dokumente u kojima stoji da nikad neće tražiti tu djecu. I to sve prije šezdesetak godina!

Emily Gunnis: Djevojka iz pisma

Ono što ostavlja gorak okus u ustima nije samo postojanje takvih ustanova, već ono što ističu i autorica u svojoj bilješci, i Ivy u svom pismu. Za te zločine nisu zapravo krive časne, iako su one izvanjsko lice zla. Krivi su oni koji su djevojke tamo slali – ljubavnici, roditelji – oni koji su ih trebali voljeti.

Ponekad promatram lica časnih sestara, prepuna su mržnje dok tuku mršave, slomljene djevojke i razmišljam o tome koliko su samo one očajnički nesretne kad se ovako ponašaju. Ali, zbilja mi ih je žao. One su jednako žrtve kao što sam i ja; kakav tek one jad moraju tolerirati. Časne su sestre lica institucije, ali one ne predstavljaju ljude koji su nas ovdje poslali. Ovdje su nas poslali naši ljubavnici, roditelji, liječnici, vikari, svi kojima bi trebalo biti stalo do nas, svi koji su nas napustili. Da nam nisu okrenuli leđa, kreveti u Svetoj Margareti bili bi prazni.

ulomak iz Ivynog pisma, str. 237.

Ostali naslovi ove autorice:

Djevojka iz pisma roman je prvijenac autorice Emily Gunnis. Nakon njega, objavila je i roman Izgubljeno dijete, no on kod nas, još uvijek, nije preveden.

Radujem se i nadam se skorom prijevodu!

Gdje kupiti:

Mozaik knjiga

Ako vas zanimaju romani koji se bave sličnom tematikom, pogledajte i našu recenziju za roman S našim blagoslovom, autorice Jo Spain. I taj se roman, poput romana Djevojka iz pisma, bavi magdalenskim praonicama i djevojkama koje su tamo (prisilno) radile, rađale i umirale.

Robin Sharma: Redovnik koji je prodao svoj ferrari

Nakladnik: Koncept izdavaštvo, Zagreb 2020.

Naslovnica knjige Redovnik koji je prodao svoj ferrari: ©Koncept izdavaštvo

Robin Sharma Redovnik koji je prodao svoj ferrari

Redovnik koji je prodao svoj ferrari- od odvjetnika do redovnika

Knjiga Redovnik koji je prodao svoj ferrari započinje kada se ugledni odvjetnik Julian Mantle ruši u sudnici doživjevši srčani udar. Julian ima u materijalnom smislu sve. Novac, moć, utjecaj, materijalna bogatstva i naravno, crveni ferrari. Nakon što pobjegne smrti i oporavi se, Julian prestaje biti odvjetnik, odriče se svjetovnog i materijalnog bogatstva i odlazi u Indiju, prolazeći osobnu odiseju s učiteljima Sivane, mudracima koji ga uče mislima i tehnikama kojima potpuno mijenja svoj život. U Indiji je proživio sedam mjeseci, potpuno promijenivši način života i razmišljanja. Vrativši se na zapad, Julian prenosi proživljena iskustva svom bivšem odvjetničkom pomoćniku Johnu. Donoseći mudrost osobne promjene, mijenja se i njegovo fizičko tijelo. Izgledom je mlađi, zdraviji, a njegov um je britkiji, jasniji i objektivniji. Uz Julianovu priču i John se počinje mijenjati….

Optimisti i pesimisti

Događaj koji bi za jednog čovjeka mogao biti tragedija, drugome bi mogao otkriti sjemena neograničenih mogućnosti. Shvaćanje i prihvaćanje životnih okolnosti jest ono po čemu se vedri i optimistični ljudi razlikuju od onih koji su neprestano nesretni. str. 42.

Uživanje u životu-upravo sad

Odgađanje života najtragičnije je što čovjek može napraviti. Mnogi sanjaju  o bajkovitom budućem životu mjesto da uživaju u sadašnjem trenutku. Kakva tragedija. str. 154.

Vrijednost neuspjeha

Svaki događaj ima svoju svrhu, a svaki neuspjeh je zapravo pouka. Shvatio sam da je neuspjeh, osobni, profesionalni ili čak duhovni, presudan za osobni razvoj. Nikada nemoj žaliti zbog prošlosti. Štoviše, prihvati je kao učiteljicu, što ona doista jest. str. 16.

O snazi misli:

Svaki uspjeh u životu, materijalan ili nematerijalan ili duhovan, započinje , s mislima koje u svoj um unosiš svake sekunde, svake minute, svakog dana. Upravljajući svojim mislima i reakcijama na životne događaje, počinješ upravljati svojom sudbinom. str. 43.

O strahovima:

Strah je tvoja vlastita tvorevina. Kao i svaka druga tvorevina, uništava se jednako lako kao što se stvara. Pomno traži i uništavaj sve strahove koji su se krišom uvukli u tvrđavu tvojega uma. To će ti pružiti golemo samopouzdanje, sreću i unutarnji mir. str. 95.

O čitanju:

Redovito čitaj. Pola sata čitanja dnevno čini čuda. Ali, moram te upozoriti. Ne čitati bilo što. Pažljivo biraj što ćeš unijeti u plodan vrt svog uma. Štivo mora biti vrlo poticajno. Odaberi ono što će poboljšati tebe i kvalitetu tvojeg života. str. 108.

O uspjehu:

Veliki sanjari nikada ne ostvaruju svoje snove, već ih nadilaze. str. 27.

Robin Sharma redovnik koji je prodao svoj ferrari

Dojam o knjizi

Nisam ljubitelj self help literature. Ali, ova me knjiga privukla. Knjige ovog tipa obično tješe ili bodre čitatelja, ali Robin Sharma čini nešto drugo. Pronalazi ljepotu u svakodnevnom življenju koju smo davno zaboravili uočiti, usmjerava nas na sitne, svakodnevne stvari kao što su hrabrost u suočavanju sa svakodnevnim stresorima, problemima i nedaćama te naglašava da je upravo svaki dan koji živimo i ovaj trenutak sada, naš dobiveni dar. O nama ovisi što ćemo učiniti s tim darom. Preporučuje nam da živimo zadovoljno, njegujući odnose i cijeneći vrijeme koje imamo.

Nakon čitanja knjige osjećamo mirnoću, budi se prostor za razmišljanje, čak i kontemplaciju nakon koje poniremo duboko u svoje unutarnje biće. I stvarno nailazimo na mir. Takvo je barem moje iskustvo. Vrijednost ove knjige je u tome što autor ne traži da promijenimo svoje stavove, on samo traži da prihvatimo odgovornost za svoj život i živimo ga na ovaj ili onaj način. Naravno, uključujući i posljedice.

Robin Sharma

Rođen je u Ugandi u istočnoj Africi 16. lipnja 1964. godine, od kanadskih roditelja indijskog podrijetla. Nakon srednjoškolskog obrazovanja, bio je među najboljim studentima na sveučilištu Dalhousie u Kanadi gdje je magistrirao pravo, diplomiravši 1991. godine.

Robin Sharma slavni je autor 15 bestselera o vođenju uključujući i Redovnik koji je prodao svoj Ferrari, jednu od najprodavanijih knjiga za razvoj poslovnih pristupa na današnjem tržištu. Njegov rad je preveden u 62 zemlje i na 75 jezika, što ga čini jednim od najčitanijih autora na svijetu. Osim što je vrlo tražen govornik na globalnoj razini, također je i iznimno cijenjen savjetnik koji je radio s predsjednicima uprava vodećih multinacionalnih kompanija prema Fortune 500 magazinu. U Zagrebu je gostovao 2014. godine kao jedan od najtraženijih menadžerskih konzultanata na području vođenja i održao trosatno predavanje na temu “Vođa bez titule” u prostoru Hypo centra.

Gdje kupiti:

Planetopija

Kate Elizabeth Russell: Vanessa moja crna

Nakladnik: Znanje, 2020.

Naslovnica romana Vanessa moja crna: ©Znanje

Svijet je sačinjen od beskonačno isprepletenih priča od kojih je svaka istinita i valjana.

str 26.
Kate Elizabeth Russell: Vanessa moja crna

Vanessa moja crna

2017. je godina. U jeku #metoo pokreta, kad žrtve pronalaze svoj glas i za zlostavljanje optužuju sve više i više moćnih muškaraca, kada je oko javnosti ponovo usmjereno u traženje pravde, kada se lome koplja oko toga može li se zlostavljanje prijaviti prekasno, jedan je profesor jedne privatne škole optužen za zlostavljanje učenice.

Ta vijest, koja u medijima i na društvenim mrežama zauzima golem prostor, mladu Vanessu baca natrag u srednjoškolske dane.

Vanessa je išla baš u tu privatnu školu.

Slušala je predavanja baš kod tog profesora.

U školi Browick, rekao je, romanse između učitelja i učenika znale su se događati s vremena na vrijeme, ali on to nikad nije napravio jer prije mene nije imao želju za tim. Ja sam bila prva učenica zbog koje su mu se takve misli pojavile u glavi. … Moje godine nisu bile važne, barem ne njemu. Prije svega, volio je moj um. Rekao je da imam emocionalnu inteligenciju na razini genija i da pišem kao čudo od djeteta… Duboko u meni, rekao je, vreba mračni romantik, isti onaj kojeg je vidio u samome sebi. Nitko nikad nije razumio taj mračni dio njega, sve dok se nisam pojavila ja.

str. 9.

I onda je, na kraju druge godine, iz škole naprasno otišla.

Zašto je Vanessa morala otići?

Iako Vanessa kategorički odbija svaku pomisao o zlostavljanju, prisiljena je zaroniti u svoja srednjoškolska sjećanja, sedamnaest godina ranije, i suočiti se s njima.

Vanessa moja crna – dijete i žena

Ova priča je Vanessina i samo nam je ona priča.

Pratimo dvije Vanesse – onu u 2000. godini kad upoznaje profesora Stranea i onu danas, u 2017. godini. Kao što i ona često ističe, postoje dvije Vanesse – ona prije i poslije Stranea.

Nekad je bila tiha, samozatajna tinejdžerica. Danas je zbrčkana mlada žena, obilježena nečim što ni ne priznaje da joj se dogodilo. Usputni seks, alkohol, lake droge i Jacob Strane – uvijek Jacob Strane – sadašnjost su nekad perspektivne, nadarene djevojke.

Kada joj se javlja Taylor, bivša učenica koja Stranea optužuje za zlostavljanje, sve u što je Vanessa vjerovala poljuljano je. Je li i ona žrtva? Ako jest, zašto je još uvijek u kontaktu sa svojim zlostavljačem?
Ako je to bila velika ljubavna priča, u što se uporno uvjerava, zašto je toliko bole davne uspomene? 

Kate Elizabeth Russell: Vanessa moja crna

Nikad to ne bih učinio da ti nisi bila tako željna, govorio je. Zvuči kao zabluda. Koja bi cura htjela ono što je on činio meni? Ali to je istina, vjerovali u nju ili ne. Privučena time, privučena njime, bila sam cura koja ne bi smjela postojati: koja jedva čeka da se baci u ruke pedofilu.

Ali ne, ta riječ nije točna, nikad nije bila. To je izlika, laž, baš kao što je laž mene nazivati žrtvom, i ničim više. Definirati njega nikad nije bilo tako jednostavno, kao ni mene.

str. 119.

Vanessa drži oči čvrsto zatvorenima. U njezinoj glavi, odnos nje i profesora ljubav je, iako okrutna, čak i poremećena, ali ipak ljubav. Ona zaboravlja da je imala samo petnaest i da je bila izmanipulirana do bola – još uvijek ne vidi tu finu nit manipulacije koju je Strane vukao (i još uvijek vuče) cijelim njihovim odnosom.

… zamišljam kako me gleda dok pospana doručkujem, dok šećem kroz grad, kad sam sama u svojoj sobi, dok skidam gumicu s kose, dok se zavlačim u krevet s posljednjom knjigom koju je odabrao za mene. U mojoj glavi, on me gleda kako okrećem stranice, opčinjen svime što radim.

str. 47.

Profesor S. 

Iako autorica na početku romana ističe da u njemu nema autobiografskih elemenata, teško je u to povjerovati. Priča ovako dobro razrađena mora počivati na makar malom djeliću istine.

Jacob Strane zlostavljač je koji to jest i nije. Jer, ako je sam uvjeren u svoju nevinost, i ako je žrtva uvjerena u njegovu nevinost, ima li uopće krivnje?

A on krivnji bježi, čitavo vrijeme i zauvijek.

Vanessu uvjerava da ju bira jer je posebna, briljantna, najbolja… No moramo se zapitati je li ju zapravo izabrao jer je bila usamljena, uvijek sama, jer je čeznula za ljubavlju i pažnjom.

Daje joj Lolitu na čitanje – profesor koji širi vidike svojih učenika ili pokvarenjak koji navodi vodu na svoj mlin?

Natrag u svojoj sobi ležim u krevetu i listam Lolitu sve dok ne pronađem redak koji tražim… Humbert, opisujući kvalitete nimfice skrivene među običnim curama: „Stoji među njima neprepoznata i nesvjesna i sama svoje silne moći.“

Ja imam moć. … Moć nad njim. Bila sam budala što to nisam ranije shvatila.

str. 83.

Bezbrojna su pitanja. Ježit ćete se od načina na koje Strane oblikuje svaku Vanessinu misao. Grozit ćete se misli da takvi ljudi definitivno postoje i, možda upravo sada, nekoj djevojčici negdje govore koliko je posebna.

Ako je samo i isključio plod mašte, Strane je savršeno oblikovan. Životno. Stvarno. Na trenutke i prestvarno.

Još uvijek razmišljam…

… što reći za kraj.

Ovaj roman nije sličan ičemu što ste do sada pročitali.

On propitkuje sve ono što smo sigurni da znamo. Tko je žrtva? Kako se žrtva ponaša? Kako se ponaša predator? Čija je, naposljetku, krivnja?

Volim romane koji me izbace s tračnica, a ovaj je definitivno jedan od njih.

Vanessa mi se nije svidjela i čitavo sam vrijeme zbog toga osjećala grižnju savjesti. A onda, shvatila sam da je spisateljica možda htjela baš to. Iako mi se nije sviđala, razumjela sam je. I suosjećala s njom. Htjela sam ući u knjigu i utješiti je.

Ja više nisam ja, nisam nitko. Ja sam crveni balon koji je zapeo za granu. Nisam ništa.

str. 52.

Reći joj da nije kriva. Da nije znala. Da je bila previše mlada.

Da to nije bila i još uvijek nije ljubav.

Pretpostavljam da je autorica znala da će ovako kontroverzna tema svakako biti hit.

No vjerojatno nije ni slutila kolike će čitatelje (čitateljice?) taknuti svojim romanom.

Zato što, kada do kosti ogolimo fabulu, ostaje nešto univerzalno – onaj tko ima moć može dobiti što god želi. I ako je dovoljno blagoglagoljiv, oprostit će mu se način na koji je do toga došao.

Kate Elizabeth Russell: Vanessa moja crna

Ostali naslovi ove autorice:

Vanessa moja crna roman je prvijenac Kate Elizabeth Russell, na kojem je, kako kaže, radila punih 18 godina.

Gdje kupiti roman Vanessa moja crna:

Znanje

Podsjećam vas na još jedan roman slične tematike o kojem smo pisale prije koji mjesec – Prešućena žrtva Caroline Mitchell.

Stephen King: Isijavanje

Nakladnik: Lumen izdavaštvo d.o.o., 2018.

Naslovnica knjige Isijavanje: © Lumen, 2018.

Stephen King Isijavanje

Isijavanje- kultni roman objavljen još 1977. godine

Isijavanje je knjiga koja vas malo po malo preuzima. Ne želite je prestati čitati bez obzira na rastuću atmosferu straha i nelagode. Zlo koje napada nezaštićenu obitelj Jacka Torrancea, visoko u planinama, kultni je Kingov roman. Knjigu je teško čitati, a da vam se dok čitate ne miješa slika povampirenog, potpuno sumanutog Jacka Nicholsona, maestralno odigrana uloga iz isto tako kultnog horora. To se i meni dogodilo i moram priznati da su i knjiga i film podjednako izvrsni. Ali, da se vratimo na knjigu, koju sam sad prvi put pročitala, (kod nas je prvi put izdana  davne 1981. godine u izdanju Mladosti) i koja me doslovno oborila s nogu. Atmosfera nečega uznemirujućeg i neopipljivog u zraku na početku se čini neobična i samotna, a kako roman odmiče postaje sve zloslutnija i prijeteća, da bi na kraju zlo koje vlada hotelom pokazalo svoje pravo lice.

Bile su to divne, ali nepristupačne, neumoljive planine. Bilo je jasno da ne opraštaju ničije greške. Osjeti kako joj se grlo stisnulo od nekog lošeg predosjećaja. Str. 64.

Radnja romana Isijavanje

Hotel Overlook nalazi se na nepristupačnom mjestu visoko u planinama u Stjenjaku u Coloradu. Služi kao ljetna rezidencija za bogatu klijentelu, poslovne ljude, kao i osobe koje su raznim mutnim poslovima zgrnule pozamašno bogatstvo. Posao zimskog kućepazitelja dobiva propali pisac i profesor Jack Torrance, sa ženom Wendy i petogodišnjim sinom Dannyjem. Jack je liječeni alkoholičar koji ima povremene izljeve bijesa koje ne zna kontrolirati. U jednom takvom ispadu slomio je ruku sinu Dannyju, a prijeka ćud koštala ga je  i nastavničkog posla. Jackova obitelj već je načeta, žena i on ne slažu se osobito nakon incidenta s Dannyjem i Jack se nada  da će mu izdvojenost i mir hotela pomoći u ponovnome zbližavanju s obitelji. Ali, ni Jack ni Wendy ne znaju da je  Danny drugačiji od običnih petogodišnjaka. On vidi i čuje stvari osjetima, takozvano „isijavanje“ omogućava mu da predvidi buduće događaje. A ono što Danny osjeća boraveći u hotelu Overlook, jednostavno je strašno.

U Overlooku su sve stvari imale neki svoj život. Kao da je cijelo mjesto navinuto srebrnim ključićem. Sat je otkucavao. str. 284.

Hotel Overlook se budi…

Nakon što ih snježne mećave odsjeku od svijeta, hotel Overlook se budi i započinje svoj život. Hotel se prisjeća svih gostiju i događaja u rasponu od više desetljeća. Oni se sad pojavljuju kao duhovi. Mnoštvo likova, od davno nastrijeljenih mafijaša do mrtve žene u kadi, životinja od živice koje mijenjaju oblik i oživljavaju, u početku vidi samo Danny, a kako vrijeme prolazi vide ih i Jack i Wendy. Zlo koje vlada hotelom polako ih preuzima. Ima li izlaza iz ovog ludila? Danny doziva upomoć, naravno telepatski. Čuje ga također vidoviti Afroamerikanac Halloran koji mu dolazi pomoći. Ali, možda je prekasno.

Dojam o romanu

Ovaj roman predstavlja ogledni primjer vrhunskog horora. Napisan još davne 1977. godine, utro je put svim piscima horora nakon toga. Roman je izuzetno napet i uvjerljiv na neki izvrnuti i opaki način i ako ga čitate sami u kući ili stanu, stalno se osvrćete iza ramena očekujući nekog. Ja sam zapravo cijelo vrijeme imala osjećaj da sam u nekom ludom, ali oživjelom  lunaparku, gdje ulazim u kuću strave u kojoj me dočekuju likovi iz romana… Ubojice iz mafijaških obračuna, kućepazitelj koji je pobio obitelj, a zatim se objesio, mrtva žena u kadi koja otvara oči i kesi se, živica u obliku životinja koje oživljavaju.

Raspad ličnosti Jacka Torranca, u rasponu od letargičnog alkoholičara do čovjeka opsjednutog zlom, jedan je od najboljih opisa procjepa ličnosti koji sam do sada pročitala.

Sad je klečeći na suncu i gledajući sina kako se igra u sjeni hotela, znao da je sve to bila istina. Hotel je želio Dannyja, a možda i sve njih, ali Dannyja sigurno.
Str. 263.

Stephen King Isijavanje

Prekognicija

Prekognicija (od lat prae-, “prije” i cognitio “stjecanje znanja”), predstavlja uvid u budućnost, odnosno navodnu psihičku sposobnost da se vide budući događaji. U hrvatskom jeziku najčešće se koristi riječ vidovitost.

Rekao je- To što posjeduješ, sine, i što ja zovem isijavanjem, Biblija naziva vizijama, a neki znanstvenici prekognicijom. Str. 86.

Riječ pisca

U intervjuima sa Stephenom Kingom koji su vođeni nakon što je izišao roman,  King je priznao da su ga gonili neki osobni motivi za pisanje knjige o ukletom hotelu. Kao dječak je ostao bez oca koji je napustio obitelj i bijes koji je osjećao prema ocu prenio je na lik Jacka Torrancea, samo u obrnutom smjeru, kao bijes oca na sina. Isto tako, i sam King borio se s alkoholnim demonima što je također implementirao u Jackov lik.

O autoru:

Stephen King rođen je u državi Maine. Pisati je počeo iz zabave, a najviše su ga zanimale horor priče. Prvi veliki uspjeh postigao je novelom Carrie koja je prihvaćena od izdavačke kuće Doubleday, nakon što je Kingova supruga nagovorila obeshrabrenog pisca da pošalje priču izdavaču. Kasnije su uslijedile i druge uspješnice od kojih je jedna Isijavanje objavljena još 1977., kod nas objavljena pod nazivom Vidovitost, a knjigu je objavila Mladost.

Roman je za film adaptirao Stanley Kubrick i filmska se verzija smatra ponajboljim hororom svih vremena. King, doduše, nije bio baš zadovoljan adaptacijom pa je aktivno sudjelovao na televizijskoj adaptaciji Isijavanja kao trodijelne miniserije 1997. 

Na našem blogu možete pronaći još recenzija romana ovog majstora horora. To su osvrti na romane Tajne Salema, Misery, Uljez, Groblje kućnih ljubimaca, Zelena milja te Institut, Holly, Potrebne stvari, Rose Madder, Cujo i Posljednje uporište te na zbirku pripovijetki Ako ima krvi.

Trailer za film Isijavanje

Gdje kupiti roman Isijavanje:

Školska knjiga