Allie Reynolds: Na ledu

Nakladnik: 24 sata.d.o.o.

Naslovnica knjige Na ledu: ©24 sata

Prevela: Marija Perišić

Allie Reynolds Na ledu

Iznimno napet roman Na ledu koji prati grupicu vrhunskih sportaša snowboardinga držat će vam pažnju svakom pročitanom stranicom. Napisana u stilu Agathe Christie ili Lucy Foley, prati ponovni susret petero prijatelja od kojih je netko očigledni ubojica. Surova natjecanja, igre prestiža, podmetanja kako bi se ostvario vrhunski rezultat i nesreća koja možda to i nije, okosnica su ove zimske knjige koja je za mene bila ugodno ljetno rashlađenje.

Opet je ono doba godine. Doba kad ledenjak otkriva tijela. Neki se pojave tek poslije mnogo godina. Čak i desetljeća. Jedno konkretno tijelo posebno čekam. str. 7.

Ponovni susret

Pet prijatelja, ljubitelja ekstremnih sportova, susreću se na ledenjaku na kojem su prije deset godina doživjeli tragediju. Veće društvo snowboardera bilo je usmjereno je na sport i međusobno natjecanje, sve dok druženje nisu prekinuli tragični događaji. Sada, deset godina kasnije, petero preostalih prihvaća poziv da se ponovno okupe na istom mjestu u Le Rocheru, skijaškom zimovalištu u francuskim Alpama. Međutim, dolaskom u zimovalište, otkrivaju da netko s njima igra opasnu igru. Žičare koje su ih dovezle na vrh planine prestale su raditi. Njihovi mobiteli netragom nestaju. A unutar hotela čekaju ih detaljne upute: igra ledolomca, osmišljena da izvuče njihove tajne. Igra koja ih je trebala podsjetiti na Saskiju, zagonetnu šestu članicu njihove grupe. Saskija je nestala jutro prije natjecanja i dugo se smatrala mrtvom, a njezina prijateljica doživjela je teške povrede.

Milla, Curtis, Brent, Dale i Heather traže odgovore

Za razliku od ostalih, kojima su bogate obitelji ili izdašni sponzori osiguravali financijska sredstva za putovanja i natjecanja, Milla se probijala sama. Njezina obitelj nije mogla pokrivati skupa natjecanja, ali Milla se borbenosti i upornosti naučila od svog brata i roditelja. Njezin ogromni san je osvajanje jednog od prva tri mjesta na važnom snowboard natjecanju. Ali tu je Saskija. Lijepa, pametna, vrhunska sportašica. I vrhunska kučka.

Šteta što je Curtisova sestra, a Milla je u njega potajno zaljubljena. Nakon Saskijinog nestanka i povrede Odete koja je bila Saskijina prijateljica cijelo se društvo raspada. Ni nakon deset godina nitko ne zna što se dogodilo Saskiji. Ali netko uporno traži odgovore…

Opet čujem Brentov glas. Nije sve u pobjeđivanju. Ali za mene jest sve u pobjeđivanju. Zato i nemam pravih prijatelja. Zato mi sve veze propadnu. I sad plaćam cijenu. Posve sam sama. str. 292.

Dojam o djelu

Vrhunski sportaši najčešće pripadaju dijelu surovog svijeta. Biti najbolji u ekstremnim sportovima, pogotovo u onima kao što su boardercross i snowboarding, znači brojna odricanja, neprestane višesatne vježbe i iskušavanje vlastitih granica.

Novčane nagrade i sponzorske povlastice rezervirane su samo za one najbolje. Svo ostali ispadaju iz igre do daljnjeg velikog natjecanja kada će ponovno pokušati biti najbolji.

Ovo je dijelom knjiga o svim tim izazovima koji svijet ekstremnih sportaša čine toliko drugačijim od svijeta nas običnih smrtnika.

Ostalo je triler. I to dobar triler. Zaglavljeni na planini bez mogućnosti bijega, bez signala i dodira s civilizacijom, grupa prijatelja postavlja si pitanje: Koliko bismo daleko išli da ostvarimo svoje ciljeve? A to je i pitanje za svakoga od nas.

Iako će neki možda zamjeriti stil Agathe Christie, meni nije smetalo. Pročitajte, meni se knjiga svidjela!

Allie Reynolds Na ledu

O autoru

Allie Reynolds rodila se u Velikoj Britaniji. Reynolds je bivša freestyle snowboarderica koja je snowboard zamijenila daskom za surfanje i preselila se u Gold Coast u Australiji, gdje je petnaest godina podučavala engleski kao strani jezik. Još uvijek živi u Australiji sa svojom obitelji.

Gdje kupiti:

24.sata.d.o.o, webshop Znanje

Jennifer Weiner:  Dvije sestre

Nakladnik: Znanje

Naslovnica knjige Dvije sestre: ©Znanje

Prevela: Mirjana Valent

Jennifer Weiner Dvije sestre

Dvije sestre

Pametno ispričana epska priča o dvije sestre koja počinje 1950-ih i traje 50 godina predstavlja ambiciozan pogled na to kako su se uloge žena promijenile tijekom dvadesetog stoljeća i kako se još uvijek mijenjaju. Zajedno s dirljivim pregledom života sestara Jo i Bethie Kaufman, pratimo promjene u društvu, povijesne mijene koje se događaju u Americi, hipijevske pokrete i buđenje feminističkog pokreta.

Autorica se pomalo naslanja na roman Male žene (čak u odabiru imena Imena Jo i Beth ), ali svaka obiteljska priča jedinstvena je na svoj način pa mi to nije zamjerka.

Jo

Jo je muškobanjasta djevojčica, načitana buntovnica sa strašću da svijet učini pravednijim. Dugo je bila razočaranje svojih roditelja, pogotovo majke koja je željela slatku, krotku djevojčicu koja obožava haljinice. Jo je bila upravo suprotno. Interes za djevojke razvila je vrlo rano, ali ga je cijeli život potiskivala. Odnos s prijateljicom nije se mogao realizirati zbog osude obitelji i okoline, kao i vlastite introspekcije koja joj nije dozvoljavala da slijedi svoje srce. Odnos s Bethie od počeka je turbulentan. Bile su jednostavno previše različite.

Jo je dugo aktivna kao  građanska aktivistica  koja organizira tribine i prosvjede za građanska prava. Odustala je od ljubavi, ali ipak ulazi u brak, pokoravajući se javnom mnijenju koje ženu promatra kroz paradigmu monogamnog braka. Iz tog braka dobiva tri kćeri. Opet sve različite i drugačije.

Ona i sestra su odrasle. Jo je uvijek bila za Bethie čvrsta točka i zaštitnica, a sada su se kretale u različitim smjerovima, udaljavajući se jedna od druge. Str. 140.

Bethie

Bethin život je nekonvencionalan. Mamina i tatina slatka curica u djetinjstvu, izrasta u prekrasnu djevojčicu i mladu djevojku. Ženstvena, s puno umjetničkih sklonosti, planirala je drugačiji život. Zbog svoje poslušnosti i krotkosti idealna je meta seksualnih predatora u okruženju, čak i u okviru svoje rodbine. Razočaravši se, Beth se baca naglavačke u hipi pokret, pridružuje se djeci cvijeća i životu u komunama. Razvija poremećaj prehrane, a kasnije koketira s ovisnošću. Jo je nekoliko puta izvlači iz nezgodnih situacija. Ušteđevinu koju dugo vremena skuplja želeći otići na putovanje u Indiju, Jo daje Bethie kako bi joj pomogla u teškom trenutku. Ali Bethie i dalje ostaje u svom šarenom svijetu, ne uspjevši se približiti sestri.

Plakala je zbog sestre, kojoj je ona podrezala krila. Zbog sebe i one pametne i lijepe trinaestogodišnjakinje djevojčice kakva je bila… str. 279.

Dojam o djelu

Putovanje poviješću društvenih promjena u dvadesetom stoljeću kroz kaleidoskop sestara Kaufman dirljiva je i vješto ispričana priča. Ženska emancipacija, začetci feminizma, vrijeme hipi pokreta, djece cvijeća  i slobodne ljubavi, vrijeme Woodstocka, prosvjeda protiv rata u Vijetnamu, sve je to autorica inkorporirala u epsku sagu o životu dvije sestre. Odrastajući u 1950-ima u Detroitu, Jo i Bethie žive u savršenoj kući srednje klase iz predgrađa, gdje su uloge članova obitelji jasno određene. Ali kako počinju šezdesete, svijet oko njih brzo se mijenja pa tako i one same. U pozadini društvenih promjena Jo i Bethie proživljavaju osobne traume i tragedije. Njihovi životi daleko su od onog što one zapravo žele. Bethie postaje divlje dijete željno avantura koje bezglavo utrčava u subkulturne trendove, a Jo postaje mlada majka u Connecticutu sa suprugom i djecom u tradicionalnoj podjeli uloga.

Roman Dvije sestre jako je dobar. Pametna i promišljena priča brzo nas zaokuplja. Jennifer Weiner  ne libi se dotaknuti teških tema kao što su  pobačaj, silovanje, rasizam, čime knjiga dobiva na autentičnosti. Na kraju, obje sestre slijede svoje srce i svoje snove.

Osnovno je pitanje i dilema nakon pročitane knjige: Mijenjamo li mi  svijet živeći u turbulentnim vremenima ili svijet mijenja nas? Odnosno – jesmo li sudionici ili svjedoci vremena. Teško pitanje, zar ne?

Jennifer Weiner Dvije sestre

O autoru:

Jennifer Weiner američka je spisateljica i autorica nekolicine romana ljubavne i obiteljske tematike. Teme iz života i likovi s kojima se čitatelji mogu lako poistovjetiti donijeli su joj omiljenost kod široke publike. Osim romana, piše kolumne i eseje za The New York Times. Živi i radi u Philadelphiji.

Gdje kupiti?

Znanje

Matt Haig: Knjiga utjehe

Nakladnik: Vorto Palabra, 2022.

Naslovnica: Knjiga utjehe ©Vorto Palabra

Prevele: Lidija Lebinec i Božica Lebinec

Matt Haig: Knjiga utjehe

Knjiga utjehe

Matt Haig napisao je Knjigu utjehe nakon borbe s depresijom, tugom i suicidalnim mislima. Zbirka je to misli, citata, mantra, primjera koji su njemu pomogli izvući se iz tog pakla. Haig zna kako je to kada sam sebe želiš utišati, kada se želiš uvući u sebe, postajati sve manjim i manjim te naposljetku, kako je to željeti nestati.

Ne morate se bez prestanka poboljšavati kako biste voljeli sami sebe. Ljubav nje nešto što zaslužujete samo ako dostignete cilj. … Rodili ste se vrijedni ljubavi i ostajete vrijedni ljubavi. (str. 16.)

Nasreću, iz svega se izvukao i sada nam donosi ovaj popis utjeha koje su mu bile kao mali pojasevi za spašavanje. Ima tu knjiga, filmova, glazbe, čak i filozofije, a sve je organizirano u kratka poglavlja – neka toliko kratka da se sastoje od svega par rečenica. No, njihova kratkoća ne umanjuje kvalitetu rečenog. Najčešće mi je, zapravo, najefektnije i najsnažnije bilo ono rečeno jednom rečenicom.

Na primjer, mantra koja se ponavlja cijelim romanom, koja mi se toliko svidjela da ću od stranice na kojoj se prvi put javlja napraviti neku vrstu postera, ukrasa za zid.
Svaki, svaki dan želim imati na umu da

Ništa nije jače od male nade koja ne odustaje. (str. 17.)

Poticaj umjesto utjehe

Knjiga utjehe došla mi je u trenutku kada sam silno trebala utjehu. Teško sam se nosila s velikim gubitkom koji sam doživjela i uzela sam je misleći da će mi pomoći. Ipak, neke su boli prevelike i nema te knjige koja ih može zaliječiti ali, ne mogu reći da mi Knjiga utjehe uopće nije pomogla. Naime, vjerujem da ovo nije bila prava knjiga za moju situaciju, ali toliko je ljepote među tim stranicama da su me određene rečenice baš takle.

Najmoćniji trenutak u životu je kad odlučite da se više nećete bojati. (str. 227. )

Matt Haig: Knjiga utjehe

Doista vjerujem da Knjiga utjehe može pomoći. Pomoći nositi se s nezadovoljstvom, osjećajem nepripadanja i samoće, tugom koja je potaknuta nekim unutrašnjim čimbenicima… Moja tuga je bila potaknuta smrću – nečim što nikakvo pozitivno razmišljanje neće promijeniti.

No, ako nam u životu nedostaje nada, vjera, toplina, poticaj, ova nam ih knjiga može omogućiti. Pojedine rečenice doista tješe. Kao da su nam srce ušuškale u meku dekicu i kao da nam pjevaju uspavanku.

Ipak, većina njih hrabri. Hrabri nas da uronimo sami u sebe i shvatimo da nije toliko loše, da smo sami sebi najveći kritičari, da sami sebe najviše uništavamo. Vlastite nas misli ubijaju – one nas mogu i izliječiti.

Sviđa mi se što Haig izgovara riječi koje se sami sebi bojimo reći.

Nemojte uzimati k srcu kritiku ljudi kojima ne biste otišli po savjet.
Nemojte se bojati propustiti zabave s kojih biste vjerojatno željeli otići.
(str. 47.)

I zapamtite:

Život nije

ljestvica po kojoj se treba penjati

slagalica koju treba riješiti

ključ koji treba pronaći

cilj koji treba dostići

problem koji treba riješiti (str. 62.)

Nadam se da će neki od vas među riječima ove ljepote pronaći nit koja će ih dovesti do druge strane vode. Da će utješiti one koji trebaju utjehu, ohrabriti one kojima treba hrabrost, razveseliti one kojima treba nada.

Nadam se da će neki od vas, poput mene, uz ovu knjigu plakati jer suze čiste.

I da će se makar jednom nasmijati.

I da će, oni kojima to treba, shvatiti da ništa nije ljepše od kretanja naprijed jer

Stavljate li jednu nogu pred drugu, u istom smjeru, uvijek ćete postići više od hodanja ukrug. Stvar je samo u odlučnosti da se hoda prema naprijed. (str. 19.)

Neću reći da je ova knjiga poput zagrljaja jer to su već svi rekli – meni je više poput ruke na ramenu. Nekad te gura naprijed, nekad te drži da ne brzaš, ali uvijek, UVIJEK znaš da je iza tebe i da ti je oslonac.

Matt Haig: Knjiga utjehe

Ostali naslovi ovog autora:

Matt Haig britanski je autor uspješnica kao što su Kako zaustaviti vrijeme, Zapisi o nervoznom planetu, Zašto ostati živ, Ponoćna knjižnica te Knjiga utjehe.

Autor je i nekoliko romana za djecu, a kod nas su prevedeni Djevojčica koja je spasila Božić i Dječak zvan Božić.

Gdje kupiti Knjigu utjehe:

Vorto Palabra, webshop Znanje

Adele Parks: Laži, laži, laži

Nakladnik: Stilus knjiga d.o.o., 2021.

Naslovnica knjige Laži, laži, laži: ©Stilus

Prevela: Hana Klak Ustolin

Adele Parks Laži,laži,laži

Laži, laži, laži napeta je priča o životu bračnog para čiji je cijeli bračni život satkan od laži. Simon i Daisy bračni su par koji zajedno podiže jedinicu Millie. Ali oni nisu sretna obitelj. Nisu ni svakodnevna obitelj koja prolazi fazama uspona i padova, zadovoljstva, radosti, ljutnje. Oni su obitelj koja ima tajnu – jedan je partner zna, a drugi naslućuje. Ta je tajna tolika da se Simon opija, a Daisy pada u depresiju i samosažaljenje. Kad njihova jedinica Millie bude povrijeđena u naletu automobila, život protkan lažima naposljetku dolazi na naplatu.

Simon i Daisy –problemi u braku

Nevolje počinju kada Simon natjera Daisy da se jave u kliniku za liječenje neplodnosti kako bi začeli još jedno dijete. Simon je nestrpljiv, uz to previše pije, što mu je obiteljska crta, a Daisy je neodlučna, introvertirana, bez samopouzdanja. Saznavši da ne može imati djece, a da i ovo jedino vjerojatno nije njegovo, Simon ogreze u piće, dok Daisy izjeda krivnja. Nakon što nesretnim slučajem ozlijede kćerku naletjevši na nju autom, Simon dospijeva u zatvor, a Daisy se povlači izbjegavajući druženja i prijatelje. Svatko od njih ima svoje vlastite demone kojih se ne mogu riješiti.

Stojim sama. Bez daha. Poražena. Preplašena. str. 252.

Simon u zatvoru

Trogodišnje zatvorsko iskustvo promijenilo je Simona. Prestao je piti i odlazi na grupne terapije liječenih alkoholičara. Sve mu to daje potpuno novi uvid u događaje prije nesreće. I dalje je uvjeren da ga je supruga prevarila, tim više što ga Daisy uopće ne posjećuje u zatvoru. Jedina koja ga vjerno posjećuje je prijateljica Connie.

Sada je sve shvaćao, bilo je jasno. Nije Daisy patila od postporođajne depresije. Bila je to krivnja. str. 182.

Daisy

Za Daisy je sve ovo previše. Milliena nesreća kojom su prestale nade da se u budućnosti može baviti baletom, Simon u zatvoru i prijatelj iz prošlosti koji ju neprestano opsjeda. Je li on otac Daisyna djeteta? Daisy odluči zatražiti razvod od Simona.

Dojam o djelu

Radi se o dvoje ljudi koji se nedvojbeno vole, ali čije mane ili barem neiskrenosti polagano dovode do bračnog kraha. Simon je ovisnik, što Daisy vidi uzaludno se nadajući da je to prolazna faza. Daisy, s druge strane, cijeli život živi u čahuri koja je samo njezina; nikome, ni prijateljicama, čak ni Simonu, ne povjeravajući svoje najdublje tajne i strahove. Kad se dogodi ono neizbježno, već je kasno.

Knjiga ima dosta obrata, mada neke i naslućujete. Daisy me cijelo vrijeme nervirala svojim nesigurnim karakterom. Simon je slabić, dobar čovjek, ali alkoholičar koji nema snage išta promijeniti. U svakom slučaju, priča prati dvoje nestabilnih ljudi, svakog sa svojim demonima. Već samim time što me glavni lik užasno nervira smatram da je dobro napisan. Autorica je odlično stvorila lik nesigurne, bojažljive Daisy, nesposobne da zastupa samu sebe.

Sve u svemu, knjiga je dosta dobra, ali ni uz jedan se lik ne možete istinski vezati. Lik Simona vam je jasan ako ste upoznali samo jednog alkoholičara. O Daisy sam sve već rekla. Nikad ne bih željela takvu osobu za svoju prijateljicu. Užasno bi me živcirala. A ipak, ona ima nekoliko dobrih prijateljica koje ostaju uz nju, kao i uz Simona kao potpora, bez obzira na sve što im se događa. Mislim da su te prijateljice i najpozitivnije osobe u ovoj knjizi.

Iz knjige bih stoga istakla vrijednost prijateljstva u svakodnevnom životu kao uporišnu točku na koju se možete osloniti kad vam sve krene naopako. O braku Simona i Daisy ne bih puno pričala s obzirom da mi se nisu osobito svidjeli kao likovi. Ostavljam vam da sami prosudite.

Adele parks Laži,laži,laži

O autoru

Adele Parks (rođena 1969. u Teesideu, Engleska) nakon studija engleskog jezika i književnosti radila je u oglašavanju. Godine 2010. dobila je počasni doktorat iz književnosti na Sveučilištu Teeside. Svoj prvi roman objavila je 2010., a te ju je godine Evening Standard uvrstio na londonsku listu Twenty Faces to Watch. U Britaniji je prodano milijun i pol primjeraka njezinih djela i prevedena su na 25 jezika.

Gdje kupiti:

Stilus knjiga.d.o.o

Henning Mankell: Bijela lavica

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2019.

Naslovnica romana Bijela lavica: ©Mozaik knjiga

Odjednom se sjetio bijele lavice koju je vidio… To je bio simbol Afrike, pomislio je. Životinja koja miruje, tišina, prije nego što ustane i stavi u pogon svu svoju snagu. Zvijer koju nikad ne smijete raniti, nego odmah ubiti kako vas ne bi napala.
(str. 491.)

Henning Mankell: Bijela lavica

Bijela lavica

Godine 1918. u Južnoj je Africi osnovano Bratstvo – rasistička organizacija koja se zalaže na nadmoć Bura – bijelog naroda, potomaka nizozemskih hugenota koji su se na prostore Južne Afrike doselili krajem 17. stoljeća. Od te 1918., ništa nije moglo proći bez blagoslova Bratstva. Smatraju se izabranim narodom, iznad svih ostalih.

Izabrani narod nikad se neće pokoriti. Radije će umrijeti nego s Afrikancem ili kojim drugim obojenim sjesti za stol i podijeliti s njim obrok. To je bilo njihovo temeljno načelo. … fanatično poslanje nije iščeznulo. (str. 21.)

No, u 20. stoljeću smanjuje se i utjecaj Bratstva i temelji aparthejda polako su, ali sigurno poljuljani.

Ipak, iz sjene još uvijek djeluju Buri koji su uvjereni u to da su bolji, pametniji, nadmoćniji crncima na čijoj zemlji zapravo žive. I učinit će sve da crnce vrate gdje im je mjesto – u pokornost, tišinu, nevidljivost.

Dijete mora rasti, biti sve veće, ali u mojoj su zemlji crna djeca morala učiti kako biti sve manja. Gledao sam roditelje kako se guše u vlastitoj nevidljivosti, u vlastitoj nagomilanoj ogorčenosti. Bio sam poslušno dijete i naučio sam biti Nitko među drugima. … Naučio sam ono što nitko nije trebao naučiti. Živjeti s neiskrenošću i prezirom; laž koja je u mojoj zemlji postala jedinom istinom. … rijeka riječi o prirodnoj razlici između crnih i bijelih, o nadređenosti bijele civilizacije. (str. 205.)

I zato sada planiraju atentat koji će Južnu Afriku prodrmati iz temelja, pokrenuti rasne i građanske nerede, crnce opet pretvoriti u neprijatelje, a bijelce vratiti na vrh gdje – prema vlastitom vjerovanju – i pripadaju.

Atentator dolazi u Švedsku, uvježbati napad.

Treći slučaj inspektora Wallandera

U Švedskoj nestaje lijepa, mlada, bogobojazna agentica za nekretnine Louise Akerblom.

Majka dvoje djece koja pripada slobodnoj crkvenoj zajednici, pomislio je. Takva žena ne nestaje dobrovoljno. … Majka dvoje djece neće tako lako otići u šumu i oduzeti si život. …
Wallander je znao što to znači.
Ili je doživjela nesreću, ili je Louise Akerblom postala žrtvom zločina.
(str. 40.)

Henning Mankell: Bijela lavica

Isprva se to čini kao jednostavan zločin, ni prvi ni zadnji, no inspektor Wallander, zadužen za rješavanje slučaja, osjeća da u svemu tome ima nešto više. Osjeća da taj nestanak u sebi krije neku tajnu.

Negdje u Wallanderovoj glavi stalno je bio prisutan osjećaj da u njezinu nestanku postoji nešto vrlo čudno. Većina slučajeva nestanaka ima posebne popratne okolnosti. Ali ovaj put je tu bilo nešto što se razlikovalo od prijašnjih iskustava i on je želio znati što je to. (str. 68.)

Kakve veze imaju posrednica za nekretnine, crni prst pronađen na tratini kuće koja je netom eksplodirala i skorašnji politički atentat u Južnoj Africi?

Koliko god to bilo nevjerojatno, čini se da su čvrsto povezani.

Inspektor Kurt Wallander nalazi se na možda najtežem slučaju karijere.

Slučaju koji će itekako utjecati na njegov privatni život.

Može li ovaj sposobni istražitelj razmrsiti klupko čije se niti vuku različitim godinama, različitim kontinentima, različitim zemljama?

Bijela lavica – 560 stranica težak slučaj

Iako priznajem da nisam veliki fan Henninga Mankella, moram reći da mi se Bijela lavica svidjela više nego prethodni njegov roman Psi iz Rige. Mislim da bi bila puno bolja da ima dvjestotinjak stranica manje jer bi onda djelovala življe, ali i ovako je skroz solidan krimić, pravi izbor za čitatelje koji vole usporeniju radnju, detaljno pripovijedanje o svemu – pa makar ti događaji bili i nevažni za radnju te duboko karakteriziranje likova koje, nakon čitanja, imamo osjećaj da doista i poznajemo.

Već po običaju, jako mi se sviđa inspektor Wallander. Zahvaljujući Mankellovoj sposobnosti konciznog portretiranja likova, Wallandera vidimo gotovo kao stvarnog čovjeka, sa svim vrlinama i manama, sa svim nijansama psiholoških stanja koja more jednog inspektora u kompleksnom slučaju nestanka, ubojstva, otmice, sprječavanja atentata…

Jadni Wallander jedva stiže sve što mora, a onda mu se slučaj umiješa u privatni život i sve prijeti da ode k vragu…Moram reći da ću, čim stignem, uzeti i četvrti nastavak priče o inspektoru Wallanderu, jer me živo zanima kako će se izboriti sa svojim demonima.

Kad smo već kod demona, iz romana Bijela lavica ponešto sam i naučila. Vidi se da je pisac proučavao afrička vjerovanja i rituale, koji doista bogate ovaj roman, boje ga nekim novim bojama i čine pomalo mističnim.

Duhovi, to su naši preci koji bdiju nad nama. Oni žive kao nevidljivi članovi obitelji. … Zato je neopisiv zločin što su nas bijelci prisilili da napustimo tlo na kojem smo živjeli naraštajima. Duhovi ne vole kad ih prisiljavaju da napuste zemlju koja je nekoć bila njihova. (str. 322.)

Dakle, jasno mi je zašto Mankell i Wallander imaju svoju vjernu publiku. Roman je, premda sporiji i ne toliko napet, vješto napisan. Likovi su inteligentni i životni, na trenutke zabavni, a priča je dovoljno nevjerojatna da se udubimo u čitanje.

Henning Mankell: Bijela lavica

Ostali naslovi ovog autora:

Henning Mankell najuspješniji je švedski pisac kriminalističkih romana svih vremena. Na našem ste blogu dosad mogli pročitati recenzije romana Psi iz Rige, Povratak učitelja plesa, Švedske gumene čizme, Čovjek iz Pekinga. Klikom na ovaj prvi doći ćete do popisa ostalih romana ovog cijenjenog autora pa virnite, ako vas zanima.

Gdje kupiti roman Bijela lavica:

webshop Znanje

Donato Carrisi: Pretpostavka zla

Nakladnik: Znanje, 2020.

Naslovnica romana Pretpostavka zla: ©Znanje

Da postoji samo jedan čovjek na Zemlji, , bi li on bio dobar ili zao?
Ni jedno ni drugo…Ili možda oboje.
Tako je. … Pretpostavka zla stoga glasi: „Ono što je za nekoga dobro, uvijek se poklapa s onim što je za nekoga zlo…“. (str. 224.)

Donato Carrisi: Pretpostavka zla

Pretpostavka zla

Sedam godina nakon jezivog i glasovitog slučaja Šaptač, istražiteljica Mila Vasquez radi u Čistilištu – odjelu policije koji se bavi nestancima.

Tko god je onamo ušao, primijetio bi tri stvari. Prvo, prazninu: u odsutnosti namještaja zvuk je slobodno odzvanjao prostorijom. -drugo, obuzela bi ga klaustrofobija: unatoč tomu što je strop bio visok, nije bilo prozora, a jedino svjetlo bilo je ono neonsko. Treće što bi netko primijetio bile su stotine očiju. Zidovi su bili prekriveni fotografijama nestalih osoba. (str. 21.)

Mila se zaklela da više neće stupiti na mjesto zločina, ali kad je šef policije pozove da preuzme misteriozan slučaj nestalog knjigovođe koji se pretvara u ubojicu, Mila shvaća da njezinu tamu ne može tek zauzdati nekoliko zakletvi.

Zauvijek i neraskidivo povezana sa slučajem Šaptač, Mila neće prezati ni pred čim kako bi i ovog zločinca istjerala načistac pa makar to značilo i uranjanje u mrak od kojeg toliko bježi, a kojem se toliko čezne predati.

Njegova si. Pripadaš mu. Znaš da će ti se svidjeti ono što ćeš vidjeti. (str. 64.)

U potrazi za ubojicom koji je zagonetan poput same sjene, istražiteljici pomaže još jedan policijski izopćenik, Simon Berish.

Što će njih dvoje otkriti?

Koliko se duboko sjena može uvući u naše živote, a da toga nismo ni svjesni?

I koliku ćemo kaznu za to morati platiti?

Partneri u istraživanju zločina

Svaki policajac prisiljen je suočiti se s vlastitim zanimanjem i svim onim ružnim što ono donosi. Mi u Čistilištu ne lovimo lopove ili ubojice, naš je neprijatelj praznina… Što više gledaš u nju, to ti se više čini istinitom. Kad jednom nekoga proguta, više ga ne vraća – ili barem ne onakvog kakav je bio prije. … Jednoga dana praznina počne razgovarati s tobom… Naposljetku joj otvaraš vrata kao da je prijatelj koji ti želi pomoći. A ona ulazi i pohara ti cijelu kuću. (str. 121.)

Istražiteljica Mila Vasquez zanimljiv je, ali usuđujem se reći, već pomalo klišeiziran lik. Sama u borbi sa svojim demonima, bježi od tame i praznine koji je prate u stopu. Oblikovalo ju je nesretno djetinjstvo, ali i „mana“ koju nosi – nije sposobna osjetiti empatiju zbog čega se kloni drugih ljudi i oni se klone nje. Slučaj Šaptač na njoj je ostavio neizbrisiv trag, trag dublji nego svi ožiljci koje skriva njezino tijelo.

Iako je dobro osmišljena, meni lik istražiteljice Vasquez nije dovoljno uvjerljiv. Jednostavno, ljudi koji su u tolikom mraku, koji su zaglibili u zlo preduboko da bi se izvukli nisu mi bliski dovoljno da bih im povjerovala. Volim likove s manama i problemima, a Mila ih ima toliko da mi se mjestimice čini iskarikirana.  

Donato Carrisi: Pretpostavka zla

Puno je bolje ostvaren lik istražitelja Berisha. On je veoma uvjerljiv i čini se „jednim od nas“. I njega prate duhovi iz prošlosti i čitava mu prošlost koči i upropaštava sadašnjost i budućnost. Iako zaposlenik policije, slučajevi ga zaobilaze u širokom luku, kao i kolege policajci koji ga šutke optužuju za nešto prezira vrijedno, no nikad dokazano. Isprva rezigniran, sve više i više zadubljuje se u slučaj da bi se na samom kraju razračunao sa svojom prošlošću i dignute glave krenuo u budućnost.

Pretpostavka zla – slučaj vrijedan čitanja

U slučajevima ubojstva, zakon navodi kako tijelo predstavlja dokaz sve dok se ne potvrdi žrtvin identitet. Ne možete osuditi ubojicu ako se ne pokaže da je osoba koju je ubio zaista postojala. Bez imena, tijelo je jedini dokaz njezina postojanja. Zato se ta trupla čuvaju bez vremenskog ograničenja. To je jedna od onih čudnih pravnih tehnikalija koje se toliko sviđaju odvjetnicima. (str. 2.)

Pretpostavka zla slučaj je prepun zakučastih tragova koji pletu mrežu zločina širu nego što sam mogla iti pretpostaviti kada sam počela čitati. Premda mi glavna istražiteljica nije najdraži lik, nemojte da vas to odvrati od čitanja. Roman će vam se svidjeti, vjerujte mi. Mjestimice veoma jeziv, mjestimice okrutan, ponekad emotivan, Pretpostavka zla nije roman koji ćete nakon čitanja staviti sa strane i zaboraviti. Njegove rečenice i scene vrtjet će vam se po glavi još dugo nakon čitanja.

U tom trenutku sjetila se lekcije koju je naučila u Šaptačevu slučaju. Neprijatelj se nikad ne pojavljuje iznenada, najprije ti uvijek nečim pokušava odvratiti pozornost. (str. 96.)

Nimalo slabiji od svog prethodnika Šaptač, i ovaj roman ima nekoliko preokreta od kojih će vam se zavrtjeti u glavi. Na primjer, ni za sto godina nećete pogoditi tko je glavni negativac – bar ja nisam mogla, a u tome sam dobra!

A kraj! Ostavit će vas bez riječi! Kad zatvorite posljednju stranicu, nećete odoljeti, pročitat ćete je opet. Otvorenih usta.

P.S.

Ne znam radite li i vi to, ali ja uvijek pročitam i autorovu bilješku na kraju. Savjetujem vam da i vi to učinite, barem u romanu Pretpostavka zla. Pisac nam daje uvid u način nastanka romana. Nije lako biti pisac, a iz riječi Donata Carrisija vidimo da nam kreativnost zasigurno neće doći dok sjedimo na kauču, a romani ove razine i kvalitete zasigurno se ne pišu samo maštom, već dugotrajnim istraživanjem i… Mrvicom autorskog ludila (valjda).

Ostali naslovi ovog autora:

  • Šaptač
  • Pretpostavka zla

Iako se romani mogu čitati zasebno jer nisu vezani slučajem (recimo), preporučujem čitanje po redu budući da se Pretpostavka zla često referira na Šaptača. Samim time, priča će vam biti jasnija i napetija (mjestimice i jezovitija) ako idete po redu.

Donato Carrisi: Pretpostavka zla

Gdje kupiti roman Pretpostavka zla:

Znanje

Budući da je i druga Mala prije nekog vremena recenzirala isti ovaj roman, njezinu recenziju možete pronaći ovdje.

Emma Stonex: Svjetioničari

Nakladnik :V.B.Z. Zagreb, 2021.

Naslovnica knjige Svjetioničari: ©V.B.Z.d.o.o.

Emma Stonex Svjetioničari

Svjetionik ne zna za slobodne dane i praznike; on te hoće uza se cijelo vrijeme.
Str. 68.

Svatko tko je odrastao u Škotskoj sredinom prošlog stoljeća zna priču o svjetioničarima udaljenih otoka Flannan na vanjskim Hebridima s početka 20. stoljeća. Priča o trojici muškaraca koji su sjeli za večeru jesti da bi nakon toga naizgled nestali u zraku potakla je mnoge priče, neke i mistične i nadnaravne, a čini se i Emmu Stonex da pronađe inspiraciju za ovaj roman. Autorica romana ovu priču koristi kao polazište za roman Svjetioničari, a radnju smješta u Cornwell 1972. godine kada sa svjetionika Maiden Rock nestaju trojica svjetioničara.

Ali meni se taj svjetionik nikad nije sviđao. Neki svjetionici izgledaju gostoljubivo, ali ovaj mi je uvijek izazivao nelagodu. str. 83.

1972. – Svjetioničari su nestali

Kada je dostavljač opskrbnog broda nakon više dana došao na svjetionik Maiden Rock zatekao je neobjašnjiv prizor. Trojica svjetioničara – Arthur Black, Bill Walker i vježbenik Vince Bourne, netragom su nestala. Ulazna vrata bila su zaključana iznutra. Satovi su stali u isto vrijeme. Dnevnik o vremenu glavnog čuvara opisuje snažnu oluju, ali nebo je bilo vedro cijeli tjedan. Što se dogodilo s ovom trojicom muškaraca na tornju? Teško more šapuće njihova imena. Plima se pomiče ispod otoka, utapajući duhove. Mogu li se njihove tajne ikada izvući iz valova?

Nemam dara za sklapanje prijateljstava. Ljudi dolaze i odlaze; nema se vremena; ne znam se uklopiti. Ovdje to nije stvar izbora. str. 108.

Za svjetioničarsku vlast i operativnu tvrtku Trident Rock, slučaj svjetioničara koji su misteriozno nestali s otočića Maiden Rock 1972. godine zatvoren je  i riješen. Ali ne i za žene nestalih svjetioničara, kao ni za pisca Dana Sharpa koji razgovara s Helen, Jenny i Michelle, dvadeset godina kasnije. Svaka od tih žena ima vrlo osobne razloge da ponovno otvori slučaj – ili ga zauvijek zatvori.

1992. Helen, Jenny i Michelle žele znati što se dogodilo

Helen, Jenny i Michelle trebala je spojiti tragedija, ali ih je razdvojila. A onda im prilazi pisac  Dan Sharp. Želi im dati priliku da ispričaju svoju stranu priče. Ali samo u suočavanju s njihovim najmračnijim strahovima istina može početi izlaziti na površinu.

Pisac Dan Sharp nada se saznati neke nove detalje i spoznaje koje su propuštene u prethodnoj istrazi. Ali kazivanja žena su neočekivana. Pisac je svjedok kompliciranog odnosa između tri žene. Jenny ne može smisliti Helen vjerujući da ona ima prste u rivalstvu između dvojice muškaraca i još uvijek se nada da će se Bill vratiti, dok se Helen drži dostojanstveno znajući da bi Arthur, ako bi mogao birati, uvijek odabrao smrt na moru. Vince je s druge strane bio gradski momak, neprilagođen, s nizom sitnih kriminalnih djela. Njemu je služba na svjetioniku bijeg od zatvora i problematičnog društva. Ali, Michelle zna da je on u srcu dobar momak. Vince je neopravdano  optužen od strane vlasti da je odgovoran za nestanak svjetioničara. Michelle se ne može pomiriti s tim stavom javnosti.

Konstelacije su se promijenile. Nebo se urušilo. Čovjek koga sam smatrao prijateljem. str. 109.

Emma Stonex Svjetioničari

Dojam o djelu

Roman Svjetioničari misterij je koji zaustavlja srce i potiče na razmišljanje o slojevima ljudske duše, bogat slanim zrakom obale Cornisha, nezaboravna priča o ljubavi i tuzi koja istražuje način na koji naši strahovi brišu granicu između stvarnog i zamišljenog.

To je vrijeme kada mobilni telefoni ne postoje, kada se veze i poruke dostavljaju pismima koja prenose rijetke dostavne brodice, a neizgovorene želje, misli i osjećaji ostaju zarobljeni u vjetru, moru i slanim suzama. Dvije perspektive, ispovijesti svjetioničara i ispovijesti njihovih družica ispričane dvadeset godina kasnije, čine jedan vrlo slojevit, dubok i napet roman  čija priča nikada do kraja neće biti rasvijetljena. Događaji ostaju uznemirujuće slični: zaustavljeni satovi; nedovršeni obroci; dnevnik koji bilježi jaku oluju unatoč vedrom nebu tog tjedna; tajanstveni posjetitelj za kojeg nitko ne zna tko je… Upravo je krhka granica između stvarnog i onog koje to nije, i predstavlja  onu tanku  crtu koja dijeli realnost i fikciju na jednom suptilnom i vrlo eteričnom nivou. Sve to čini ovoj roman vrijednim čitanja.

Jako mi se svidio ovaj roman. Velika preporuka za čitanje!

O izvornom događaju snimljen je i vrlo dobar film Nestali, pa nakon čitanja knjige možete pogledati i film. A možete i obrnuto.

O autorici

Emma Stonex rođena je 1983. godine, a odrasla je u Northamptonshireu. Nakon što je nekoliko godina radila u izdavaštvu, dala je otkaz kako bi ostvarila svoj san o pisanju fikcije. Svjetioničari su prvi roman koji je potpisala svojim pravim imenom. Živi u Bristolu sa svojom obitelji.

Gdje kupiti

V.B.Z.

Victoria Mas: Bal luđakinja

Nakladnik: Znanje, Zagreb  2021.

Naslovnica knjige Bal luđakinja: ©Znanje

Victoria Mas Bal luđakinja

Prvijenac francuske autorice Victorie Mas Bal luđakinja odmah je po izlasku iz tiska pobrao mnoge pozitivne kritike. Bez obzira hoće li vam se roman svidjeti ili ćete prema njemu biti kritičniji, svakako ćete ga zapamtiti. Autorica je u romanu oslikala Pariz krajem devetnaestog stoljeća i uvela nas u mračni svijet u kojem ženska emancipacija nije postojala. Dapače, žene su bile u potpunom vlasništvu muškaraca, bilo da su to bili njihovi očevi ili supruzi. Žensko se mišljenje nikad nije uvažavalo, a njihova se riječ zatirala. A za one koje bi se pobunile, muškarci su nalazili rješenje. Prosjakinje, beskućnice, pijanice, razvratnice, lažljivice i ostale „neprilagođene“ individualke, kao i sve one koje su imale drugačija mišljenja, etiketirane  su, nazivane histeričnima i ludima te zatvarane u poznatoj psihijatrijskoj bolnici Salpetrière.

Bolnica Salpetrière

Doktor Charcot pariški  neurolog poznat kao pionir na području neurologije i psihologije. Očarao je cijeli Pariz javnim hipnotiziranjem žena koje su proglašene ludima, histeričnima – problematičnim ženama koje je društvo odbacilo. Istina je, međutim, mnogo složenija – ove su žene često samo smetnja svojoj okolini, neželjene supruge, majke koje ne mogu preboljeti težak gubitak djeteta ili tvrdoglave kćeri koje su odbijale biti vlasništvo muškaraca.

Vrhunac godine u ovoj ustanovi je takozvani »bal luđakinja«, osebujan doktorov eksperiment u sklopu kojega krema Pariza dolazi gledati pacijentice prerušene u konkubine, ciganke, klaunove i mušketire, uživajući pritom u zvucima valcera i polke. To je dan kojemu se vesele sve bolesnice jer se jedino tada mogu osjećati slobodne, uvažene i vrijedne.

Odlagalište za one koje nanose štetu javnom redu. Sklonište za sve one čija osjetljivost ne odgovara očekivanjima. Str. 27.

Eugenie

Godina je 1885.
Eugenie je devetnaestogodišnja djevojka koja živi s roditeljima, bratom i bakom u bogatijem dijelu Pariza. Eugenie je pronicljiva, izuzetno inteligentna djevojka sputana okvirima očeve stege. Jedino što njezin otac želi za Eugenie je dobra udaja. Ali Eugenie se ne uklapa u svjetonazor kakav nudi njezin otac. Nakon nekoliko izvantjelesnih, astralnih iskustava koja uključuju razgovor s pokojnicima, kod Eugenie se naglo budi interes za spiritualizam. Povjerava se baki, ali to je kobna greška. Nakon što je baka izda ocu, on ju na prevaru pošalje u poznatu psihijatrijsku bolnicu Salpetriere, gdje odvode žene koje se na neki način ne uklapaju u društvo. Jer, Eugenie je drugačija. Eugenie se ne uklapa. Cijela obitelj je odbacuje osim brata Théophila koji je  je jedini simpatičan muškarac u ovoj pripovijesti.

Eugenie sklapa oči i duboko uzdiše: mora otići odavde. str. 85.

Genevive

Geneviève je glavna bolničarka koja je nakon prerane smrti svoje sestre Blandine zauvijek prezrela religiju i zavjetovala se znanosti i dr. Charcotu. 
Geneviève je među pacijentima koji žive u Salpêtrièreu poznata kao “Stara dama”. Ona je glavna sestra, stroga, nepopustljiva, ali pacijentima nekako prenosi stabilnost. Geneviève je predana logici, znanosti. Njezina sestra Blandine umrla je u dobi od šesnaest godina. Blandine je bila pobožna, ali njena pobožnost je nije spriječila da umre. Geneviève se osjeća krivom što je još živa i ljuta je na Boga. Mnogo noći piše pisma svojoj voljenoj sestri, govoreći Blandine o svojim mislima i događajima u svom životu.
No sve se počinje mijenjati kad upozna Eugénie, devetnaestogodišnjakinju iz »dobre obitelji« koju je upravo ta obitelj zatvorila u ludnicu. Jer Eugénie ima tajnu – vidi duhove. Eugénie priča s Blandinom.  Potaknuta skandaloznim, zabranjenim djelom o kojem bruji cijeli Pariz, Knjigom duhova, Eugénie je odlučna u nakani da pobjegne iz ustanove u potrazi za onima koji neće osuđivati ​​i smatrati ludom. A za to će joj trebati Genevièveina pomoć.

Zašto pomažete mojoj sestri?

Ona je meni pomogla. str. 183.

Victoria Mas Bal luđakinja

Dojam o djelu

Bal luđakinja priča je o ženama koje plivaju protiv struje. U ovom slučaju to je Eugenie i kraj devetnaestog stoljeća, ali i u današnjem vremenu na  žene koje se ističu zalaganjem za nešto novo i radikalno često se gleda s podozrenjem. Biti neovisan i biti svoj, biti tako drugačiji od ostalih, u to je vrijeme bilo izuzetno opasno i hrabro.

Zanimljivo da se spisateljica poigrala svijetom duhova te ovim romanom s nadnaravnim elementima skrenula pozornost na položaj žene krajem devetnaestog stoljeća. Nadalje, autorica otvara prostor između osjetilnog, intuitivnog naspram znanosti, kao  i stvarima  koje se ne mogu pojmiti svakodnevnim, racionalnim načinima gledanja. Iako je roman fikcija, poznato nam je da postoje ljudi koji svojim senzibilitetom osjećaju puno više nego većina ljudi. Danas je to predmet znanstvenog istraživanja, a nekad je bio dokaz bolesnog uma.

O autorici:

Victoria Mas francuska je spisateljica rođena 1987. godine. Nakon što je diplomirala suvremenu književnost na pariškoj Sorboni, osam godina je provela u SAD-u, radeći u filmskoj industriji. Njezin prvijenac, Bal luđakinja, dobitnik je brojnih nagrada, uključujući Prix Stanislas, Prix Renaudot des Lycéens i Prix Première Plume. U režiji poznate glumice i redateljice Mélanie Laurent, roman uskoro očekuje i filmsku adaptaciju.

Gdje kupiti:

Znanje

Roman tematski blizak ovome je i Otok duša autorice Johanne Holström, čija se recenzija nalazi na linku.

Jana Krišković Baždarić: Godina u kojoj je Bela Lang upoznala sreću

Nakladnik: Naklada Fragment, 2021.

Naslovnica romana Godina u kojoj je Bela Lang upoznala sreću: ©Naklada Fragment

Moja je priča da jednostavno želim pronaći sebe. To je sve što u ovom trenutku znam. Želim pobjeći iz svoga starog života koji me ugušio i ostaviti sve to iza sebe. Osjećam kao da tek sada počinje ono što bi se trebalo zvati životom. (str. 53.)

Jana Krišković Baždarić: Godina u kojoj je Bela Lang upoznala sreću

Bela Lang i ponuda koja se ne može odbiti

Bela Lang mlada je žena u tridesetima. Nezadovoljna je vlastitim životom – poslom, ljubavnim statusom, gradićem u kojem živi. Zato i ove godine, kao i onih prethodnih, pravi popis novogodišnjih odluka.

Misli mi skrenu na popis novogodišnjih odluka, ispisanih u mome svečanom rokovniku. Na sceni današnjeg sivog jutra djeluju zastrašujuće. Pomislim kako sam taj isti popis prije samo tri večeri energično križala i nadopunjavala, označavala najvažnije stavke različitim bojama, a nekoliko kapljica vina koje su ga počastile u trenutcima euforije sada izgledaju poput beznačajnih suhih mrlja na papiru. (str. 7.)

Prva odluka na njemu je – promijeniti posao. No, Bela je već deset godina novinarka dosadnjikavog, uspavanog i potpuno neuzbudljivog lokalnog lista Asfeld Vista. I ona, vrlo vjerojatno, nikad ne bi smogla hrabrosti dati otkaz i potražiti svoj posao iz snova – da je iz pomirenosti sa situacijom ne trgne neobičan e-mail iz New Yorka. Da, baš tako, iz New Yorka, grada Belinih snova! Tim Rogers, pomoćni urednik velikog njujorškog tjednika, nudi joj poslovnu priliku – pisanje kolumni za taj prestižni časopis!

To je to, pomislim, trenutak u kojem ću sebi dokazati jesam li zaista vjerovala u sve ono o čemu sam posljednje dvije godine pisala u svojim kolumnama. Život kao da me pozvao na test kako bi provjerio jesam li još samo jedan u nizu onih koji kritiziraju način na koji žive, a kada im se pruži prilika, odmahnu rukom bez razmišljanja, pravdajući se da je to preveliki rizik koji si sada ne mogu priuštiti. Odjednom shvatim da se ne sjećam kada sam se zadnji put osjećala ovoliko živom… (str. 44.)

Bela je izvan sebe od sreće. I od straha. Jer Bela Lang žena je koja puno toga želi i sanja, a malo toga zaista i uradi. Ipak, čini se da je ovaj put dobila ponudu koja se ne odbija.

Bela Lang i čarobni New York

Unatoč svim svojim nesigurnostima, bojaznima i negativnim mislima, Bela odlazi u New York. Tamo upoznaje šarmantnog Tima, ženu-zmaja Mags i prekrasnog, tajanstvenog jazz-glazbenika, Mr. M-a. Ovaj potonji privlači je iz neobjašnjivih razloga, jer Bela je već godinama vjerna obožavateljica njegova lika i djela. Kada se napokon upoznaju, javlja se kemija koja ni jedno ni drugo ne ostavlja ravnodušnima. Osjećaju kao da se znaju od ranije i da ih privlače neke nepoznate sile.

… ali sam baš večeras službeno prestala vjerovati u slučajnosti. Jedino slučajno u slučajnosti jest naš osjećaj da se nešto dogodilo samo od sebe, bez ikakva razloga. Taj varljivi osjećaj. Naglo pomislim da za sve ono što naoko zaista izgleda slučajno postoji itekako dobar razlog. (str. 43.)

No, kada joj on iznese prijedlog koji je, čini se, oduvijek sanjala, Bela se prepadne i bježi, još uvijek nesigurna u sebe, svoje mogućnosti i svoje pravo na sreću.

Hoće li se Bela Lang opet vratiti u New York? Hoće li početi raditi posao koji voli i želi? Hoće li se baciti Mr. M-u u naručje? Ili će nastaviti bježati? Od svojih snova, svojih želja, same sebe…

Jana Krišković Baždarić: Godina u kojoj je Bela Lang upoznala sreću

Mala Bela Lang u svima nama

Bela Lang junakinja je koju odmah zavolite! To, naravno, ne sprječava da vam ide na živce sa svakom novom (pogrešnom) odlukom koju donese, sa svakom novom (iznimnom) prilikom koju propusti!

Belu volimo i mrzimo iz istog razloga – djelić nje nalazi se u svima nama. Svi smo mi jednom bili nezadovoljni životom, njegovom stagnacijom, osjećajem da ne ide nikamo i ne miče se s mrtve točke. Svi smo mi radili bezvezne, zatupljujuće poslove. Čeznuli za partnerom kojem ćemo biti ravnopravni, koji će nas činiti boljima, koji će nas upotpunjivati. Svi smo mi, dakako, bili uplašeni pred životnim promjenama. Bježali kada smo trebali potrčati naprijed. Vraćali se na mjesta koja smo zapravo željeli zaboraviti. Sve to radi i Bela Lang – srodna duša većine nas.

Poželim da ova večer što prije završi i da se vratim u svoj mali nevažan život u kojem se ništa važno neće dogoditi, život u kojem je propalo sve što sam čekala, planirala i sanjala, a večeras sam uspjela zasrati i posljednju stvar koju sam mogla zasrati – zbog svojih usranih razloga, zbog svoga straha i osjećaja da nisam dovoljno dobra… (str. 110.)

I napokon – Godina u kojoj je Bela Lang upoznala sreću

Priznajem da ovaj simpatični roman nisam mogla ispustiti iz ruke. Živo me zanimalo hoće li se odvažiti krenuti u avanturu zvanu život, za kojeg će se muškarca odlučiti, hoće li se napokon ohrabriti i zgrabiti sve te prilike koje su joj se neočekivano ponudile.

Mjestimice me je nervirala, toliko neodlična i nesigurna, spremna lamentirati nadugo i naširoko o životu – a boji ga se živjeti! No, u njenim je riječima i mislima bilo toliko ljepote, toliko misli, strahova, čežnji svih nas.

Jasno je da između cvijeta i lista nije prošao samo jedan dan, ali često to upravo tako izgleda. Kao u životu. Događaju se promjene za koje nam se čini da su došle iznenada. Nismo svjesni količine vremena koja se nalazi između onih točki u životu, koje iz nekog razloga ne primjećujemo. One koje se ističu svojom različitosti… Ime im je promjena. (str. 59./60.)

Iako nisam razumjela sve njene poteze, i iako bih ja postupila posvema drugačije, razumjela sam nju. Vidjela sam je ispred sebe. Toliko sam se ufurala u njen lik da sam jedno popodne provela ljuteći se – baš tako! – ljuteći se na nju jer nije napravila ono što sam ja htjela!

Naravno, Bela će na kraju naći sve ono što je tražila prethodnih 35 godina svoga života. Pronaći će posao koji voli i u kojem uživa. Pronaći će prave prijatelje – neke nove, neke stare. Pronaći će ljubav svog života. I ono najvažnije, bit će to godina u kojoj će Bela Lang pronaći sebe. Hrabru, odvažnu, slobodnu, samouvjerenu… SEBE!

… prvi put osjetim pripadnost. … Životu u kojem sam pronašla svoje mjesto. Životu u kojem više ne zamjeram ovima što su ovakvi, a onima što su onakvi. … Jer, čovjek, naposljetku, prestane kriviti sve, kad prestane kriviti sebe. Prestane zamjerati drugima, kad više ne zamjera sebi. (str. 233.)

Jana Krišković Baždarić: Godina u kojoj je Bela Lang upoznala sreću

Ostali naslovi ove autorice:

Jana Krišković Baždarić rođena je u Rijeci 1982. godine. Završila je kroatistiku u Rijeci i informacijske znanosti u Zadru. Pisanjem se bavi od 2015. godine. Autorica je bloga Sincerely Jana u kojem piše o svakodnevnom životu, a Godina u kojoj je Bela Lang upoznala sreću njezin je roman prvijenac.
Radujemo se novim naslovima!

Kako bismo obilježile Mjesec hrvatske knjige, pripremile smo popis 10 hrvatskih autorica koje ne smijete propustiti i Jana Krišković Baždarić našla se među njima. Koje smo autorice još uvrstile – provjerite na linku.

Gdje kupiti roman Godina u kojoj je Bela Lang upoznala sreću:

Naklada Fragment

Jorn Lier Horst/Toman Enger: Dimna zavjesa

Nakladnik: Fokus Komunikacije d.o.o, .Zagreb

Naslovnica knjige Dimna zavjesa: ©Fokus

Horst/Enger Dimna zavjesa

Dimna zavjesa drugi je  nastavak serijala o policajcu i novinarki, dvojice nagrađivanih norveških pisaca krimića Jorna Liera Horsta i Thomasa Engera, odnosno drugi roman u serijalu o policijskom inspektoru Alexanderu Blixu i novinarki Emmi Ramm, nakon romana Odbrojavanje. Kombinacija slučaja koji je u tijeku s neriješenim slučajem od prije desetak godina pokazala se kao dobitna kombinacija u ovoj napetoj kriminalističkoj drami.

Eksplozija na Silvestrovo

Novogodišnja je noć. U Oslu se priprema veliki doček uz vatromet kad usred mnoštva ljudi eksplodiraju bombe postavljene nedaleko od luke. U strahovitom eksplozivnom udaru prije ponoći, bomba ubija četvero ljudi ranivši još mnogo njih.  Grad je stavljen u stanje visoke pripravnosti.  Sumnja se na terorizam, ali kada se jedna od najteže ozlijeđenih žrtava identificira kao majka djevojčice Patricie koja je oteta deset godina prije i nikada nije pronađena, istraga kreće u drugom smjeru. Blix je uvjeren da je napad na neki način povezan s nestalom bebom te da je bomba imala konkretan cilj. Spreman je krenuti protiv svojih nadređenih kako bi pratio ovakvu istragu. Emma Ramm slučajno se našla na samom poprištu događaja. Dok liječnici i policija okružuju mjesto krvoprolića, Emma s užasom shvaća da je jedan od poginulih njen zaručnik, danski novinar Kasper.

Emma –poveznica

Emma Ramm novinarka je crne kronike. Prije nekoliko mjeseci za dlaku je izbjegla smrt jer je gotovo postala jedna od žrtava „ubojstva po brojevima“ (roman Odbrojavanje). Ipak, doživljene traume i strahove nije moguće zaboraviti. Emma se odlučuje poći u luku i pogledati novogodišnji vatromet kako bi se suočila sa svojim strahovima. No, događa se prava noćna mora. Nakon što i njezin dečko strada slučajno se našavši u središtu eksplozije, Emma se bori da prebrodi njegovu smrt, a istovremeno se pridružuje inspektoru Blixu u rješavanju slučaja nestale djevojčice.

Emma je spustila pogled. Žena je u ruci držala pištolj. Str. 252.

Emma i Blix surađuju

Blix je policajac, a Emma  novinarka  i blogerica i njihov je odnos vrlo složen, no oni se međusobno poštuju i Blix joj je gotovo očinska figura. Ali Blix je policajac koji i nema baš puno od osobnog života, a Emma novinarka, emocionalno ranjena, tako da postoje granice u pogledu onoga što svatko može podijeliti s drugim, posebno Blix. Nekad se čini da Emma prelazi granice i pomalo koristi Alexandera kako bi se približila istrazi,  dok  je Blixu  iskreno stalo do nje.  

Patricia Smeplass-nestala djevojčica

Patricia je nestala, odnosno oteta kao beba. Patricina majka i njezina prijateljica tvrdile su da je dijete oteto iz kolica u trenutku šetnje. Mnogo godina slučaj tapka u mraku, a slučaj eksplozije na Silvestrovo čini se kao loša koincidencija. Međutim, ubrzo Blix primi poziv od Christera Storma Isakena, oca djevojčice Patricie koja je nestala. On trenutno služi kaznu iza rešetaka zbog ubojstva čovjeka za kojeg je siguran da mu je oteo kćer. Netko je rukom u zatvor u Oslu dostavio fotografiju nedavne fotografije za koju je Isaken uvjeren da je njegova nestala kći Patricia. Blix i njegova partnerica Kovic počinju istraživati ​​pokušavajući pronaći vezu između bombe u luci i slučaja nestalog djeteta prije desetljeća.


To je ona, ponovio je u sebi. Ona: djevojčica za koju su mu svi rekli da je mrtva.
Str. 6.

Horst/Enger Dimna zavjesa


Dojam o djelu


Radnja Dimne zavjese napeta je i neizvjesna, brzo i lako čitljiva te silno zanimljiva, zbog čega je idealno štivo za ljubitelje ovog žanra. Dimna zavjesa je zapravo metaforički naslov koji sakriva istinu o otmici djevojčice Patricie Smeplass prije desetak godina. Ovo je priča o prijateljstvu testiranom do krajnjih granica, razorenoj obitelji, lažima, izdaji, ubojstvu i nevinoj djevojčici. Glavni likovi Emma i Alexandar Blix detaljno su i slojevito prikazani, a svako poglavlje dio je neizvjesne slagalice koja, kako se polako sastavlja, otkriva i mračne tajne i laži iz prošlosti čime se dobiva šokantan rasplet koji dolazi kao točka na „i“ cjelokupnoj radnji. Dodatno mi je zanimljivo što Alexander Blix i internetska novinarka Emma Ramm odražavaju prijašnje karijere Horsta i Engera  iako ne znam znači li to da svaki od njih piše stajalište tog određenog lika.

Uživala sam čitati ovako inteligentno konstruiran kriminalistički roman koji je odličan baš kao i prethodni roman ovog autorskog dvojca, Odbrojavanje. Romane ne morate čitati po redu, ali kao i uvijek sa serijom, smatram da ćete imati bolji uvid ako pročitate  prvu knjigu prije nego što dođete na ovu.

O autorima

Jørn Lier Horst (rođ. 1970.) i Thomas Enger (rođ. 1973.) međunarodno su najprodavaniji norveški autori serijala William Wisting i Henning Juul.
Jørn Lier Horst uzdigao se do književne slave sa svojim međunarodnim bestselerom o Williamu Wistingu. Horst, bivši istražitelj norveške policije, svoja djela prenosi neusporedivim realizmom i napetošću. Do danas je Horst napisao dvije krimi-fikcije za odrasle i dvije krimi-fikcije za mlađe čitatelje.
Thomas Enger autor je međunarodno cijenjenog bestselera serije Henning Juul. Osim što piše fantastiku i za odrasle i za mlade, Enger radi i kao skladatelj glazbe.

Gdje kupiti:

Fokus