Lisa Kleypas: Iskušaj me u sumrak

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2018.

Naslovnica romana Iskušaj me u sumrak: ©Mozaik knjiga

Nikad te neću voljeti, to mu je rekla na dan vjenčanja. A njegov odgovor…

Nikad nisam želio biti voljen. A i sam Bog zna da me nitko nikad nije volio. (str. 272.)

Lisa Kleypas: Iskušaj me u sumrak

Iskušaj me u sumrak

Poppy Hathaway želi samo jedno: udati se za dobrog čovjeka i živjeti do kraja života u miru. Bez skandala. Bez uzbuđenja. Bez svih onih peripetija koje u stopu prate njezinu obitelj.

-Ovo ti se događa kad si Hathaway – promrmljala je sebi u bradu. – Nevolje… divlje životinje… požari… kletve… skandali…

Poppy je jako voljela svoju obitelj, ali žudjela je za tihim i normalnim životom koji kao da je izmicao Hathawayima. Željela je mir. Predvidljivost. (str. 9.)

I čini se da je to našla. Gospodin Michael Bayning slika je i prilika mirne luke – bogat, strahovito konvencionalan, ukrao je Poppyno srce, a čini se i ona njegovo. No, zašto toliko odugovlači sa zarukama?

U hotelu Rutledge, gdje njezina obitelj odsjeda, Poppy slučajno upoznaje njegova vlasnika, misterioznog, kompliciranog i pomalo opasnog Harryja Rutledgea.

Bilo je teško odrediti njegove godine – izgledao je kao da je u ranim tridesetima, ali oko sebe je širio atmosferu nekoga tko je i te kako vidio svijeta, odavao je osjećaj kao da je toliko toga vidio u životu da ga više ništa ne može iznenaditi. Kosa mu je bila gusta, dobro podšišana, crna kao noć… Bio je zgodan kao sam vrag… (str.17.)

Harry može imati ženu koju god poželi. No sve su one tako dosadne… Za razliku od šarmantne, pametne Poppy koju odmah poželi. Ali njezino srce pripada Michaelu – koji ju naprasito ostavlja, a ona biva upetljana u ogroman skandal koji može završiti samo na dva načina:

Udati se za zlikovca ili se uopće ne udati. Biti žena Harryja Rutledgea ili živjeti kao predmet poruge, gledati kako majke kore svoju djecu što joj se obraćaju kao da će im nevinost ukaljati sama njezina prisutnost. Primati ponude od muškaraca koji će misliti da je nemoralna ili očajna. Takva će joj biti budućnost ako ne postane njegova žena. (str. 160.)

Poppy i Harry – iskričavi par koji će vam zarobiti srce

Iskušaj me u sumrak treći je dio ciklusa o obitelji Hathaway autorice Lise Kleypas i moram priznati, meni najdraži.

Poppy i Harry divan su par, a strast pršti iz stranice u stranicu.

Ona je prelijepa mlada žena koja samo želi biti obična. Želi se, poput svih svojih prijateljica, udati i imati djecu. Naravno, svjesna je da nije premija, ponajviše zbog svoje luckaste obitelji sklone skandaloznom ponašanju. Pa za ime Božje, sestre su joj se udale za Rome i to im društvena krema Londona još uvijek nije oprostila!

Poppy je bila i te kako svjesna da po pitanju udaje ima svoje dobre i loše strane.

Ono što ide u njezinu korist: obitelj joj je bogata, a to pak znači da je očekuje izdašan miraz.

Ono što ne ide u njezinu korist: Hathawayi nisu baš istaknuta obitelj i nemaju plave krvi…

Ono što ide u njezinu korist: zgodna je.

Ono što ne ide u njezinu korist: brbljava je i nespretna… (str. 51.)

Nakon što joj Michael slomi srce, čini se da joj se snovi o udaji nikada neće ostvariti.

Lisa Kleypas: Iskušaj me u sumrak

Harry nosi svoje demone iz prošlosti. Teške naravi, na prvi pogled hladan i okrutan, čini se da nikako ne može biti par toploj Poppy.

Ipak, sudbina ima drugačije namjere i njih su dvoje naprasno spojeni u zajednicu koja im se nikako ne sviđa.

Naravno, dok su izvan spavaće sobe. Unutar bračne ložnice, sve frca od strasti i vatre.

Hoće li odnos njih dvoje prerasti u nešto više od strasti?

Ili će Poppy ipak pronaći način da se vrati Michaelu?

Hoće li je Harry pustiti?

Jer, ako nešto znamo o opasnom Harryju, to je da nikad ne pušta ono što želi.

A želi Poppy.

Iskušaj me u sumrak – treći u nizu, prvi u srcu

U ovaj sam se roman zaljubila odmah i nisam ga ispuštala iz ruku dok nisam došla do zadnje stranice. Poppy i Harry neodoljiv su par, naprosto ih se ne možete zasititi!

Toliko su različiti, a toliko slični. Njihova veza raste i razvija se, mijenja se iz poglavlja u poglavlje, a mi ne možemo odvojiti oči od toga!

Poppy je toliko željela biti voljena, biti u paru. I toliko je dugo čekala, još uvijek neudana dok su se prijateljice njezinih godina već poudavale i imale po dvoje ili troje djece. Kao da svi Hathawayevi dijele tu sudbinu da ljubav pronalaze kasnije. (str. 92.)

Iako Poppy traži mirnu ljubav i sigurnu luku, Harry u njoj budi ogromnu privlačnost i žudnju.

Iako se Harry pravi okrutan, hladan i udaljen od sviju, i u njemu kuca srce koje samo želi biti prihvaćeno i voljeno.

Uživala sam u njihovoj igri mačke i miša. Oboje su mi se svidjeli. Drago mi je da u ovom nastavku spisateljica ne forsira nekakav mačizam, iako je Harry i više nego frajerčina! Isto tako, Poppy nije bespomoćna ženica nego žena koja zna što hoće i kako se muškarac treba ponašati prema njoj.

A najbolje od svega jest što, unutar njihove priče, pratimo i prethodne – one njezinih sestara Amelije i Winifred sa zgodnim Romima Camom i Merripenom. Pratimo i neke buduće ljubavi, intrige i tajne – tu je razuzdani brat Hathaway, Leo, koji ne može odoljeti svađama s uštogljenom guvernantom Cat Marks. Zatim i ona sama – kakve tajne skriva? Koga se boji?

Joooj, jedva čekam dohvatiti i četvrti nastavak!

Opet mi ne gine cjelonoćno čitanje!

Konačno joj je postalo jasno da ljubav nema veze s pronalaženjem savršene osobe za udaju. U ljubavi se dopire do istine o nekoj osobi i prihvaćanju svih svijetlih i tamnih nijansi. Ljubav je sposobnost, vještina. (str. 328.)

Lisa Kleypas: Iskušaj me u sumrak

Ostali naslovi ove autorice:

Lisa Kleypas autorica je brojnih povijesnih i suvremenih ljubavnih romana. Ne bi imalo smisla nabrajati ih sve, zato navodim serijal o obitelji Hathaway:

Klikom na roman Jedne noći u ponoć, osim naše recenzije toga romana, pronaći ćete i naslove ostalih romana Lise Kleypas, kao i njihovu međusobnu povezanost i savjet za redoslijed čitanja pa bacite oko ako vas zanima! Naravno, klikom na Zavedi me u zoru pročitajte našu recenziju i drugog romana sage Hathaway.

Gdje kupiti roman Iskušaj me u sumrak:

Mozaik knjiga

Ana Johns: Žena u bijelom kimonu

Nakladnik: Mozaik knjiga, veljača 2021.

Naslovnica knjige Žena u bijelom kimonu: ©Mozaik

Ana Johns djevojka u bijelom kimonu

Žena u bijelom kimonu prekrasna je, dirljivo ispričana priča koja bez lažne patetike govori o silnoj, ali teško ostvarivoj ljubavi između mlade Japanke i američkog mornara u vremenu nakon Drugog svjetskog rata. Tada, u tradicionalnoj japanskoj kulturi, Amerikanci Japancima predstavljaju neprihvatljiv izbor za ženike njihovih kćeri. Amerikanci su za njih osvajači i bivši neprijatelji koje pogrdno nazivaju imenom gaijin.

U borbi kamena i vode, voda naposljetku pobjeđuje. Budući da je odluka moje obitelji čvrsta kao stijena, moram biti uporna kao voda ne bi li je promijenila. str. 19.

Japan 1957.

Unaprijed dogovoren brak sedamnaestogodišnje Naoko Nakamure njezinoj će obitelji osigurati dobar položaj u njihovoj tradicionalnoj japanskoj zajednici. Najbolja partija za Naoko po izboru njezinih roditelja je Satoshi Tanako, čiji je otac glavni klijent Naokina oca. Ali, Naoko je zaljubljena u američkog mornara Hajimea, kako ga ona zove. Uda li se za njega, nanijet će veliku sramotu svojoj obitelji i uzdrmati trgovačke i političke veze njezinog oca. Naoko se odlučuje za Hajimea i za ljubav….

Volim Hajimea.-Njegovo ime izgovaram šaptom.-I on voli mene. Toliko da se odrekao svog doma u Americi. str .53.

Amerika, danas

Mlada djevojka Tori Kovač skrbi za oca koji je na umoru. Majka joj je umrla prije nekoliko godina i jedino što joj je ostalo od obitelji umirući je otac. Prije smrti, otac joj povjerava pismo koje joj otkriva nepoznati život njezinog oca kao mladića, u vrijeme dok je imao devetnaest godina. Nakon očeve smrti, Tori odlazi u Japan kako bi pronašla očevu bivšu ljubav i možda upoznala sestru…

Prije ovog života imao sam drugi život. Bilo bi lakše da jednostavno pročitaš moje pismo. str. 160.

Japan 1957. kasnije…

Naoko i Hajime vjenčali su  se na tradicionlnom japanskom obredu pod stablom trešnje, bez prisustva njezine obitelji. Ali Naoko je imala majčin vjenčani kimono koji joj je ona kriomice donijela. Nakon toga, mladi par živi u unajmljenoj kućici u siromašnom dijelu grada. Naoko priznaje Hajmeu da je trudna i predviđa da nosi djevojčicu. Uskoro Hajme dobiva poziv iz mornarice da se vraća u Ameriku, a Naoko ostaje sama. Hajme ne uspijeva dobiti papire za vraćanje u Japan niti dozvolu za brak koji će biti priznat u njegovoj zemlji. Naoko ostaje sama, a uskoro i bez majke. Baka je šalje u Dom za buduće majke djece miješane krvi.

Dijete  će ti biti miješane krvi i zato neće biti blagoslovljeno. str. 87.

Ana Johns Žena u bijelom kimonu

Dom za majke miješane krvi

Naoko je smještena u dom s ostalim djevojkam koje čekaju dijete sa strancima. Dom vodi okrutna upraviteljica Sato. Stvari koje je tamo vidjela i doživjela premašuju granicu ljudskog vjerovanja. Ali, Naomi živi za svoju malu Plavu pticu za koju će se boriti do zadnjeg atoma snage…

Amerika, danas, kasnije…

Tori prodaje očev Cadillac i putuje u Japan kako bi saznala istinu o očevu životu. Od očevih stvari ima samo pismo napisano japanskoj djevojci, orijentalni crven šal i dio crvene vrpce. Potraga za očevom ljubavi iz mladosti je duga, a kad je jednom pronađe, istina je potresna i prepuna boli…

Crvena vrpca sudbine dio je istočno-azijskog vjerovanja. Kaže se da nebo sveže crvenu vrpcu oko malih prstiju onih kojima je suđeno da budu zajedno. str. 55.

Dojam o knjizi Žena u bijelom kimonu

Osim što sam iz ove knjige naučila dosta o japanskoj tradiciji i kulturi, čak i o političkim previranjima nakon Drugog svjetskog rata na Dalekom istoku, knjiga me osvojila iskrenošću i dirljivošću. Jednostavno pisana, bez zauzimanja jedne ili druge strane, opisuje ljubav dvoje mladih u uvjetima koji su bremeniti zbog vremena i okruženja u kojem se nalaze. Dio u kojem se Naoko bori za život svoje kćerke i koji opisuje strašna događanja u Domu za mlade majke posebno je potresan, poglavito kada se zna da je taj dom uistinu postojao kao i lik čudovišne  upraviteljice (u knjizi Sato). Hrabra Naoko u meni istovremeno izaziva divljenje i sažaljenje. Preporučam ovu knjigu svima kojima je ljubav smisao, razlog i vodilja života.

Riječ spisateljice

Iako je Žena u bijelom kimonu plod mašte, utemeljena je na stvarnim događajima uključujući i epizode iz života spisateljičina oca, koji je je bio zaljubljen u lijepu Japanku dok je služio u mornarici SAD-a. Njezina obitelj pozvala ga je na tradicionalni japanski čaj, ali kad su ga upoznali, nisu ga prihvatili. Ovaj događaj bio je povod autorici da napiše priču o ljubavi dvoje mladih različitih nacionalnosti. Japanske nevjeste u SAD-u bile su izložene gruboj diskriminaciji, ali one koje su ostale u Japanu bile su prognanice u vlastitoj zemlji. Više od deset tisuća djece rođeno je iz veza američkih vojnika i Japanki, za vrijeme i poslije okupacije. Mnoga od njih završila su u sirotištima za napuštenu djecu miješane krvi. Čudovišna upraviteljica Sato. pod pravim imenom Miyuki Ishikawa i zvana „vražja primalja“, osuđena je u Tokiu, na  temelju svjedočenja i optužena je za više od 160 smrti novorođenčadi i djece.

O autorici

Ana Johns studirala je novinarstvo i više od dvadeset godina radila na polju kreativnog pisanja. Iako je Žena u bijelom kimonu plod mašte, radnja je zasnovana na stvarnim događajima. Knjiga Žena u bijelom kimonu prevedena je na 22 jezika. Autorica je rođena u Metro-Detroitu, a danas živi i radi u Indianapolisu.

Gdje kupiti:

Mozaik

Ragnar Jónasson: Napuklina

Nakladnik: Znanje, 2020.

Naslovnica romana Napuklina: ©Znanje

Ragnar Jónasson: Napuklina

Napuklina

Treći slučaj mladog islandskog policajca Ari Thóra počinje karantenom. Ionako izolirano mjestašce Siglufjörður obuzima panika zbog teške zarazne bolesti koja je već uzela jednu žrtvu.

Nedugo nakon smrti bogatog Francuza donesena je odluka o radikalnoj mjeri stavljanja gradića u karantenu. Poduzeti su napori da se pronađu sve osobe koje su došle u kontakt s preminulim… (str. 12.)

Budući da su svi u svojim kućama i sve je zatvoreno, Ari Thór preuzima neobični slučaj otprije pedeset godina. Gospodin Hédinn ga moli da istraži smrt njegove tete koja se, prije pola stoljeća, otrovala otrovom za štakore. Do danas je ostalo nejasno je li u pitanju bilo ubojstvo, samoubojstvo ili nesretan slučaj.

U istraživanju davnog neriješenog slučaja Ari Thóru pomaže novinarka ĺsrún.

Na trenutak se zapitala ne doživljavaju li možda i ona i on cijelu tu priču kao svojevrsnu igru, zagonetku čije rješenje neće utjecati ni na njega ni na nju… Nisu li možda zaboravili na to da su ljudi o kojima razgovaraju bili stvarni muškarci i žene, osobe koje su se radovale i tugovale, a sad im, nakon pola stoljeća, Ari Thór i ona bezbrižno kopaju po životima… (str. 218.)

Isprva jednostavan slučaj za razbibrigu postaje sve kompliciraniji kad jedna za drugom na površinu počnu izlaziti pomno skrivane, novcem utišane tajne.

Za to vrijeme, u Reykjaviku, mladić Robert osjeća da je nadgledan… Njegova je djevojka, uz to, izgubila ključeve stana i Robertu se čini ne samo da ga netko promatra, već i da im je netko bio u stanu.

Neka prilika u crnome stajala je nasred vrta. Nije uspio razaznati je li muško ili žensko, ali bila je odjevena u crnu kabanicu, glava joj je bila prekrivena kapuljačom… (str. 56.)

Nakon što netko otme malo dijete, stvari će se morati dobro ubrzati kako bi svi izvukli živu glavu…

Napuklina – prvi sloj – karantena  

Iako inače volim posebno okrutne, stravične, jezive slučajeve koji mi ometaju miran san, roman Napuklina veoma mi se svidio premda nije takav. Možda je to moja sklonost Skandinavcima, ne znam, ali Ragnara Jónassona čitam otpočetka i sviđa mi se njegov stil pisanja. Kao i prethodna dva romana iz serije o Ari Thóru, i ovaj se triler gradi na atmosferi mračne zatvorenosti. Likovi su izolirani u svome gradiću, a ovaj put je ta samotnost pojačana i karantenom pod koju je gradić stavljen zbog pojave teške zarazne bolesti. 

Ragnar Jónasson: Napuklina

Druga žrtva virusa samo je pojačala strah stanovništva. … Sad je bilo jasno kakva im opasnost vreba pred vratima i nitko nije htio biti sljedeći. … Nakon bolničarkine smrti mediji su činili sve ne bi li što jače potpirili strahove, a vlasti su se trudile uvjeriti javnost da je situacija pod kontrolom i da je, uzmu li se u obzir sve okolnosti, pravi trijumf to da se nije zarazilo još više ljudi. (str. 40.)

Je li nam, nažalost, sve ovo iz citata poznato?

Itekako jest.

Dok se i sami borimo sa zaraznom bolešću, dok smo i sami osuđeni na svoja četiri zida, udaljenost od prijatelja i obitelji, na strah od zaraze, lako nam je razumjeti atmosferu u kojoj Ari Thór, u suradnji s novinarkom ĺsrún, istražuje stari, zaboravljeni slučaj.

Ovaj mi je sloj romana bio najzanimljiviji. I inače volim kad se likovi bave starim slučajevima i traže istinu u prošlosti, tako da je ovaj dio romana bio kao stvoren za mene! Premda sam, pretkraj, pogodila o čemu se radi, to davnom zločinu uopće nije umanjilo vrijednost, dapače! Jako sam željela vidjeti jesam li bila u pravu pa sam čak i pokrivala donji dio stranice dok sam čitala, kako mi oči ne bi bježale previše naprijed i tako „slučajno“ doznale rješenje.

Napuklina – drugi sloj – političke intrige

Kad se umiješa politika, dobro znamo da će tu biti i ostalih ilegalnih radnji.

Ovdje sve počinje ubojstvom. Nastavlja se uhođenjem. Dolazi do otmice…

Kako je moguće da su svi ti zločini povezani?

Lako, riječ je o osveti.

Jedino o čemu je izbjegavao razmišljati bio je osjećaj da njegova osveta možda ipak nije tako slatka kao što se nadao. Učinio je sve što je mogao da se osveti, ali nije se osjećao ništa bolje. Možda to nije ni očekivao. (str. 181.)

Bilo mi je jako zanimljivo čitati kako je autor uspio puno toga pomiješati u jedan roman, a da čitatelju uopće ne bude previše ili preteško za praćenje. Premda se stvarno puno toga događa, veze između zločina jasno su pokazane i mi čitatelji lako pratimo uzročno-posljedične veze.

Moram priznati kako sam bila iznenađena kada sam shvatila da jedna usputna rečenica u sebi krije tajnu cijelog ovog drugog sloja radnje koji mi je, premda sadržajno bogatiji, ipak bio manje zanimljiv od Ari Thórove potrage za istinom.

Ragnar Jónasson: Napuklina

Ostali naslovi ovog autora:

  • Snježno sljepilo
  • Zamračenje
  • Napuklina

Napuklina je treći roman iz ciklusa o mladom policajcu, bivšem studentu teologije Ari Thóru Arasonu.

Čitala sam sve naslove i ako inače volite skandinavske autore, voljet ćete i Ragnara Jónassona.

Meni se ova (zasad) trilogija jako sviđa iako slučajevi nisu toliko krvavi i strašni kako to inače volim. Ovi se trileri prvenstveno baziraju na atmosferi mraka, potmulog straha i jeze koja se rađa iz izoliranosti i zatvorenosti snijegom prekrivenih, ledom okovanih malih islandskih gradića.

Odjednom mu je postalo jasno zašto su mračne priče iz naroda stoljećima bile neodvojiv dio islandske kulture i zašto su Islanđani toliko vjerovali u njih. … – obuzima ga teška nelagoda. Ledena ruka samoće počiva mu na ramenu, od jeze mu se niz leđa spuštaju žmarci, a pred nepreglednom tamom koja ga okružuje najradije bi zatvorio oči. Sigurnost poznatog mraka koji bi mu se ukazao kad bi zaklopio vjeđe bila mu je draža od onoga što ga je možda čekalo u neznanoj noći. (str. 102.)

Gdje kupiti:

Znanje

Gillian McAllister: Same laži

Nakladnik: 24.sata.d.o.o.

Naslovnica knjige Same laži: ©24 sata, Zagreb 2020.

Gillan McAllister same laži

Same laži – jesmo li spremni otkriti drugoj osobi sve o sebi?

Roman Same laži roman je dileme. Što biste napravili kada biste otkrili da je vaš partner ili netko vama bližnji zatajio neke ozbiljne stvari iz svog prijašnjeg života? Bi li to poljuljalo vaše povjerenje u tu osobu i biste joj i dalje bezrezervno vjerovali? A što ako i vi sami ne želite neke mučne stvari iz vlastite prošlosti podijeliti s voljenom osobom? Čini li vas to neiskrenom osobom ili osobom koja svoje tajne zakopava duboko u vlastitu nutrinu?

Upravo ovom dilemom bavi se knjiga Same laži Gillian McAllister.

„Otkrij mi nešto“ rekla sam mu. “Nešto što ne znam o tebi.“ Zvučalo je nehajno, kao obično čavrljanje zaljubljenih, ali nije bilo. Bio je to samo očajnički pokušaj. Str. 245.

Rachel i Jack

Roman Same laži prati ljubavnu vezu Rachel i Jacka. Rachel je bivša liječnica koja trenutno radi kao tajnica, a Jack je slobodni novinar. Odmah nakon upoznavanja, prije sedam mjeseci, svatko od njih znao je da je našao dio svog savršenog para. Rachel se sve na Jacku sviđalo, izgled, inteligencija, način na koji se šali, kako komunicira i razmišlja, a Jack je mislio da je Rachel savršena djevojka. Za pet mjeseci stići će i beba i činilo se da pred ovim zaljubljenim parom ne postoje prepreke, a Rachelinu sreću ništa ne može pomutiti.

Rachel čita e -poruku s Jackovog mobitela

Same laži započinju kada Rachel slučajno pročita zbunjujuću e-poruku s Jackovog mobitela. To bi vjerojatno zanemarila da je  Jack ponudio uobičajeno objašnjenje, ali Jack se ponašao neobično. Rachel uskoro otkriva da  Jacka prijatelji iz ragbijaškog kluba zovu inicijalima koji nisu njegov nadimak, a imena prijatelja koji ga kontaktiraju nisu iz poznatog okruženja. Rachel počinje kriomice istraživati Jacka i spoznaje da je Jack imao nepoznat život prije nje, ali tu priča ne staje. Jack Ross imao je i drugo ime. Nekad prije, zvao se John Michael Douglas.

Crv sumnje

Rachel upoznaje Jackove roditelje i brata Davyea, mladića s posebnim potrebama. Jackovi roditelji imućni su, za razliku od Racheline obitelji. Žive u gradiću Obanu, u Škotskoj, u velikoj kući na brijegu. Premda su je lijepo primili, Rachel intuitivno  osjeća da se nešto krije od nje. Tko je zapravo Jack? – pitanje je koje ju počinje mučiti. Kad otkrije da su  Jack i cijela njegova obitelj promijenili prezime i izbrisali sve tragove s društvenih mreža, Rachel shvaća da ova obitelj krije mnoge tajne.

Samo se bojim da bi me jednog dana  moje dijete moglo pitati nešto o svom ocu, a ja neću imati poima. str. 43.

Racheline tajne

Istražujući Jacka, Rachel osjeća krivnju. To je s jedne strane zbog toga što „kopa“ po privatnom životu čovjeka kojeg voli, a s druge strane i Rachel ima tajne za koje Jack ne zna. Ni ona nije potpuno iskrena prema Jacku niti  spremna podijeliti svoju prošlost s njim. Što se dogodilo Rachel? Zašto više ne radi kao liječnica? Njena tajna velika je i izrazito potresna. Rachel se nada da je to iza nje, ali tajne iz prošlosti svako malo izlaze na površinu.

Mijenjamo narativ. Način na koji gledamo stvari. Tragedije i uspjehe. Sve se mijenja, kao oblici u pijesku, kad se promotri s drugačije točke u životu. Str. 326.

Gillan McAllister same laži

Dojam o knjizi Same laži:

Same laži zanimljiv je i napet triler koji zaokuplja čitatelja da čita sve brže i brže. Lik Rachel je vrlo dobro napisan. Pratimo kako se kod mlade žene rađa crv sumnje unatoč vjerovanju da je njezin muškarac nevin. Ta sinusoida od potpunog vjerovanja, do sumnje i na kraju otkrića koje je šokantno, jako je  dobro iznijansirana. Istovremeno, autorica daje  odličan pogled u unutrašnji svijet glavne junakinje koji je prepun previranja, osjećaja anksioznosti i krivnje. Lik Jacka/Johna mi je ostao malo nedorečen.

Sve u svemu, solidan triler za vikend opuštanje. Kraj mi je malo razočaravajući jer sam ga predvidjela pa me nije oborio s nogu. Više me se dojmio prethodni triler iste autorice Sve što kažeš, za koji smo već napisale čak dvije recenzije. Pročitajte oba romana, usporedite i komentirajte na našoj stranici.

O autorici

Gillian McAllister (rođena 28. veljače 1985.) britanska je autorica bestselera Sunday Timesa, poznata po izvrsnim romanima: debitantski  roman Same laži (2017.), dosegao je 6. mjesto na listama bestselera Sunday Timesa i bavi se temama povjerenja u vezama. Roman Anything You Do Say (objavljeno kao The Choice u Sjevernoj Americi), a kod nas preveden kao Sve što kažeš, dosegao je visoko mjesto na ljestvici najprodavanijih proizvoda Sunday Timesa. Same laži zadnji je prevedeni roman ove autorice u Hrvatskoj.

Gdje kupiti roman Same laži:

Znanje

Lisa Kleypas: Zavedi me u zoru

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2018.

Naslovnica romana Zavedi me u zoru: ©Mozaik knjiga

Njegova je ljubav poput munje, pomislila je. Snažna i neumjerena; ne može se suzbiti ni podčiniti. Voljet će ju tako, zauvijek, makar ga i vrag odnio. (str. 268.)

Lisa Kleypas: Zavedi me u zoru

Zavedi me u zoru

Winifred Hathaway oduvijek je zaljubljena u Merripena, Roma kojeg su njezini roditelji spasili kao dječaka i uzeli pod svoje okrilje.

On i ona bili su različiti kao nebo i zemlja. Ona je bila nježna i krhka, on krupan i tamnoput. Ona profinjena, gotovo eterična, on mrk grubijan. No privlačnost između njih bila je gotovo opipljiva, možda i neizbježna, nagonska. Bili su poput para ptica predodređenih da zajedno sviju gnijezdo u krošnji. (str. 15.-16.)

Budući da još uvijek trpi posljedice šarlaha, strašne bolesti zbog koje je skoro umrla, u pratnji brata Lea odlazi na liječenje u Francusku. Vraća se dvije godine poslije, gotovo potpuno oporavljena. Merripen je, čini se, još uvijek isti i uporno odbija bilo kakvu pomisao na ljubav s Win.

Tamnih očiju, poročnih usana i isposničkih crta lica, bio je vraški naočit, kao i prije. No između obrva, usjekla mu se duboka bora, a pogled mu je postao hladniji i okrutniji. Njezin Merripen nije bio takav. Djelovao je poput muškarca sposobnog činiti stvari kakve on nikada ne bi učinio. (str. 93.)

No zašto je takav prema njoj? Zna da ga voli, i svima je očito da i on voli nju.

Leži li tajna u njegovoj prošlosti?

Hoće li se što promijeniti kad sazna da je Win iz Francuske doputovala u društvu zgodnog liječnika Harrowa koji nije imun na njezinu ljepotu i šarm?

Svaki muškarac koji ju je vidio, bio je zadivljen njezinom ljepotom.

Oni koji ju nisu dobro poznavali, smatrali su ju ledenom kraljicom. Djevojkom koja razmišlja glavom, a ne srcem. Nisu mogli znati da se ispod njezine uvijek staložene površine skriva mali vražićak. (str. 39.)

I koju to dijagnozu Win uporno skriva od ostalih?

Kakva to tajna povezuje Cama, muža najstarije sestre Hathaway, i Merripena?

Do kraja ove strastvene ljubavne priče, brojne će tajne izići na vidjelo…

Win i Merripen – od početka do kraja

Merripen je dječak kojeg je, teško ranjenog, napustilo vlastito pleme. Njegov rom baro bio je veoma okrutan čovjek koji ga je trenirao da živi i ponaša se kao životinja. Zašto? To je tajna koja Merripena danas sprječava da Win iskaže svoju ljubav i da, možda, sretno živi s njom. Zaljubio se u nju dok je ležao na samrti, prije nego ju je uopće i vidio. Samo joj je čuo glas i znao je.

Isto tako, znao je da će zbog njegove strašne, divlje prošlosti ta ljubav morati ostati tajna zauvijek. Jer, čak i više nego je volio Win, bojao se da će ju njegova ljubav ubiti.

Naravno da ju je volio. Nije ju mogao ne voljeti. Ali ne onako kako o tom pišu pjesnici. Njegova ljubav prema njoj prelazila je granice zemlje, neba ili pakla. Sve ljubavne riječi koje je itko ikada napisao, bile su otrcane u usporedbi s onim što je on osjećao prema njoj. (str. 39.)

Lisa Kleypas: Zavedi me u zoru

Winifred voli Merripena otkad zna za sebe. Taj mrzovoljni dječak, danas isto tako mrzovoljni muškarac jedini je na kojeg je ikada mislila, jedini kojeg je mogla zamisliti pored sebe. No, iako mu je priznala svoje osjećaje i dala svoje usne, a gotovo i više od toga, on ju uporno odbija. Ona zna da ju voli, ali on to nikad ne bi priznao.

Win odlazi u Francusku sa žarkom željom za ozdravljenjem, jer jedino što želi jest živjeti kao normalna žena – udati se i imati djecu. Budući da je, nakon šarlaha, preslaba i prebolesna kako bi izdržala trudnoću i porod, odlazi u europsko lječilište ozdraviti i ukloniti jedinu prepreku za ljubav s voljenim Merripenom. Barem tako ona misli.

Nakon što se vraća, rumena i zdrava, on ju i dalje uporno odbija, mada mu u očima gori plamen koji govori više od njegovih riječi.

Zavedi me u zoru – drugi dio sage o obitelji Hathaway

S obitelji Hathaway imali smo se priliku upoznati romanom Jedne noći u ponoć (klikom na naslov u popisu dolje možete se prisjetiti naše recenzije). To je priča o tome kako je najstarija sestra Amelija upoznala svog muža Cama. Njih dvoje veoma su važni likovi i u ovom nastavku, što me stvarno razveselilo jer sam htjela vidjeti kako napreduje njihov brak.

Moram priznati, Jedne noći u ponoć svidio mi se više nego Zavedi me u zoru, iako je, gledajući fabulu, potonji roman uzbudljiviji. Ovdje imamo i otkrivanje tajne iz prošlosti, ljubavno rivalstvo, otmicu… No, Amelija i Cam jednostavno su mi bili uvjerljiviji par. Merripen mi nikako nije sjeo, jednostavno se nisam povezala s njim i nikako mi ne ulazi u glavu kako se vragolasta i svojeglava Win uspjela zaljubiti u muškarca koji je stalno mrk i namršten. Čak joj je to bilo i seksi, iako je u nekoliko navrata prema njoj bio baš neugodan i bezobrazan. Nije mi se svidjelo njegovo ponašanje prema njoj, posesivnost i ljubomora. U jednom je trenu odbija, a u drugom ju ucjenjuje, prijeti joj i brani da bude s muškarcem koji bi ju možda mogao usrećiti. A da i ne govorim da postoji situacija u kojoj se ponio kao pravi slabić…

Malo me naživciralo i neprestano spominjanje krhke ženstvenosti i snažne muževnosti. Ma daaaaaj…

Na njegovo golemo zaprepaštenje, grlo mu se stegnulo od ushita, a suze ga zapekle u očima. Dovraga, kad je postao takav slabić? Oduvijek je mogao prikrivati osjećaje. Duboko u njem nešto se promijenilo, razbilo se u stotinu djelića. Više nikada neće biti isti. Mislio je da je jak, nesalomljiv. Možda je i bio, ali ne jači od jedne male slabašne žene. (str. 280.)

Lagano štivo o ozbiljnim problemima

Ako ste mislili da su ljubavni romani frivolni i površni, zapravo biste se mogli iznenaditi. Kao i prethodnik, i ovaj nam povijesni ljubić Lise Kleypas pripovijeda o brojnim ozbiljnim temama koje ne bismo očekivali u štivu takve tematike.

Društvo je u tom smislu znatno kritičnije prema ženama. Od njih se očekuje savršeno ponašanje u svakoj situaciji. No ako je riječ o muškarcima, stvari stoje malo drukčije. Osobito onima koji imaju plemićku titulu. Njima nitko ne uzima za zlo ako pod utjecajem alkohola kažu ili učine nešto što se ne pristoji. I nakon toga pozivaju ih u društvo, kao da se ništa nije dogodilo. (str. 103.)

Lisa Kleypas: Zavedi me u zoru

Imamo tu tako raspredanje o dvostrukim mjerilima društva za žene i muškarce, uvid u život Roma, njihove običaje i način života, problem nasilja nad djecom i posljedica koje to na njima ostavlja… Imamo čak i primjer planiranja obitelji u 19. stoljeću!

Moram priznati, ovaj mi se segment romana Zavedi me u zoru veoma svidio. Volim kad me knjiga iznenadi, a ljubići Lise Kleypas u tome uspijevaju. Volim kad čitajući nešto naučim, opustim se i ugodno provedem vrijeme. Ovoj spisateljici to dobro ide i iako moram reći da mi je drugi dio sage o Hathawayevima slabiji nego prvi, bacam se i na ostale!
Jedva čekam vidjeti što će se dogoditi sa sestrama Poppy i Beatrix te bratom Leom!

Ostali naslovi ove autorice:

Lisa Kleypas autorica je brojnih povijesnih i suvremenih ljubavnih romana. Ne bi imalo smisla nabrajati ih sve, zato navodim serijal o obitelji Hathaway:

Klikom na roman Jedne noći u ponoć, osim naše recenzije toga romana, pronaći ćete i naslove ostalih romana Lise Kleypas, kao i njihovu međusobnu povezanost i savjet za redoslijed čitanja pa bacite oko ako vas zanima!

Gdje kupiti roman Zavedi me u zoru:

Mozaik knjiga

Simone St.James: Motel Zalaz

Nakladnik: 24 sata d.o.o Stilus knjiga

Naslovnica knjige Motel Zalaz: ©24 sata.d.o.o., Zagreb 2020.

Simone St.James Motel Zalaz

Motel Zalaz

Motel Zalaz nalazi se u gradiću Fellu, na sjeveru američke savezne države New York smješten uz lokalnu, prašnjavu cestu. Neugledan je, trošan i otrcan. Nema razloga da ga netko izabere za odmorište, osim ako mu je neophodno potrebno noćenje. Vlasnik ga je naslijedio od svojih roditelja i kako je rekao, mrzi ovo mjesto, ali eto, donosi mu kakav takav prihod. U motelu se ne zadržavaju djelatnici, a za rad u noćnoj smjeni nitko se ne trga. Zbog toga je mlada Viv Delaney posao dobila bez problema.

Činilo se da je motel utonuo u mrak, ali ipak je imao neku tajanstvenu, jezivu energiju koju sam osjetila kad sam prvi put došla ovamo. str. 79.

Viv Delaney- noćni posao (1982.)

Trebao je to biti samo privremeni posao noćne službenice u motelu Zalaz. Viv je imala samo dvadeset godina i drugačije snove. Želja joj je bila dokopati se New Yorka, okušati se u nekoj glumačkoj agenciji kako bi dobila glumački angažman, ali sudbina ili slučajnost odredili su drugačije.

Viv je gotovo odmah shvatila da motel Zalaz živi svoj unutarnji život. Niz znakova ukazivao je na to: tajanstvene žene i muškarci  koji se pojavljuju u praznim sobama, a nisu gosti hotela, miris parfema ili cigareta koji je kružio motelom, ovisno o tome tko je od „stanara“ odlučio te noći boraviti u njemu, dječak koji je stradao u bazenu, sve su to bili likovi koje je Viv vidjela. Ono što je svima bilo zajedničko jest – svi su oni mrtvi. Uz to, motel proizvodi najrazličitije zvukove i šumove,: šum cijevi, ledomata, automata za prodaju pića i čokoladica, zvukovi razgovora više ljudi, kao da se radi o najprometnijoj ulici, a ne o uspavanom motelu na pustoj cesti.

Ali Viv Delaney znala je istinu. Motel zalaz samo je izgledao prazno. Ali nije bio. str. 8.

Nešto iznutra mi je govorilo, nešto nije u redu. str. 80.

Mlade mrtve djevojke, Viv nestaje

Fell je maleni gradić, ali stopa ubojstava jako je velika. Kad se tome doda da su sve žrtve mlade djevojke, koje su nestale ili ubijene u rasponu od nekoliko godina, jasno je da se nešto krajnje čudno događa u tom gradiću. Ljudi su slijegali ramenima, a policija neučinkovito provodila izvide i slijedila tragove. Nakon što je Viv shvatila da su te smrti zasigurno povezane i da ubojstvo prijeti još jednoj djevojci, odlučila je za vrijeme noćne smjene uzeti stvari u svoje ruke. Nakon toga, nitko više nije vidio Viv.

Lovim lovca, a on to zna.

Igra je počela. str. 183.

Trideset pet godina poslije (2017.)

Mlada Carly Kirk dolazi u Fell s namjerom da sazna što se prije trideset pet godina dogodilo njezinoj teti. Carlyna majka je umrla, a da nije saznala kamo je nestala njezina sestra Viv. Carly je odlučila prihvatiti  posao u noćnoj smjeni u motelu Zalaz, isti onaj koji je njena teta radila kad je nestala. Ubrzo i Carly vidi sumnjive i neobjašnjive stvari, kao i njezina teta mnogo ranije. Automat koji sam radi, zvonjava telefona iz kojeg se nitko ne javlja, osjećaj nelagode, jeze i neobjašnjivog osjećaja da te netko motri i prati, i nakon toliko godina događaju se u motelu Zalaz. Carly, uz pomoć prijateljice i nekoliko poznanica njezine tete (policijska inspektorica, zatim crnkinja, fotografkinja, koje su radile u Vivino vrijeme ), malo pomalo povezuje konce, ali misterija nije ni izbliza riješena.

Čuo se tihi zvuk iza vrata, kao da tamo netko stoji. Šuškanje odjeće. Tiho lupkanje koraka. Osjetila sam dašak cvjetnog parfema. str. 80.

Simone St.James Motel Zalaz

Dojam o knjizi Motel Zalaz

Knjiga mi se svidjela. Misterij ukletog motela zapravo je triler s nadnaravnim elementima (neki ga karakteriziraju kao horor, ali po meni to ipak nije). Atmosfera nelagode i prijeteće napetosti koja vas tjera da se osvrćete preko ramena dok čitate ovu knjigu , najbolja je preporuka za čitanje knjige. Lik Viv odlično je donesen i po mom mišljenju jači od lika Carly, iako su oba lika vrlo dobra i vjerodostojna. Muški likovi opisani su površnije i ne uspijevaju se nositi s jakim ženskim likovima. Najbolje je  opisan, zapravo, sam motel Zalaz koji, dolaskom noći, predstavlja živo tijelo. Fenomenalno je opisano kako se u noćnim satima motel budi. Autorica je čak u jednom dijelu u knjizi usporedila Motel Zalaz s legendarnim hotelom Overlook u Kingovu Isijavanju i nije pogriješila. Razliku vidim samo u tome što je hotel Overlook u  Isijavanju istinsko zlo,  dok motel Zalaz izgleda kao da ga muče neke stare traume koje noćima izlaze na površinu. U svakom slučaju, knjiga je za svaku preporuku. Malo me razočarao kraj jer je predvidiv, ali sve drugo je za peticu.

O autorici

Simone St. James autorica je bestselera Slomljene djevojke i Motel Zalaz.

Nakon godina pisanja i skupljanja odbijenica, Simone St.James osvaja nagrade RITA američkih romantičara i nagradu Arthur Ellis kanadskih pisaca zločina.

Simone je provela dvadeset godina iza kulisa u televizijskom poslu prije nego što je postala spisateljica s punim radnim vremenom. Živi neposredno izvan Toronta u Kanadi sa suprugom i razmaženom mačkom. Ovisna je o sushiju, kišnim danima, kavi i pričama o ubojstvima.

Gdje kupiti roman Motel Zalaz:

Stilus knjiga

Carlo Lucarelli: Glasovi u tami

Nakladnik: Znanje, 2020.

Naslovnica romana Glasovi u tami: ©Znanje

Maskira se.

Zašto?

Osim toga, čuje zvukove.

Kakve?

Uhvati ga. Uhvati ga… (str. 88.)

Carlo Lucarelli: Glasovi u tami

Glasovi u tami

Bolognom hara serijski ubojica. Dok većina policajaca uopće ne vjeruje u postojanje serijskog ubojice kao takvog, jer se to događa samo u Americi, viši inspektor i psihijatar Vittorio Poletto šalje svoju policajku inspektoricu Graziu Negro u pomoć bolognskim kolegama.

Slijepi mladić Simone ne izlazi iz svoje sobice u potkrovlju. Tamo ima skener pomoću kojeg upada u računala, mobitele, policijska i taksi radija i tako osluškuje svoj grad.

Sasvim slučajno, čuje glas od kojeg ga podilaze srsi:

 Mladić. Ali nešto nije u redu s njegovim glasom. Ne sviđa mi se. … Ne sviđa mi se. Ima srebrn glas. Klizi nad krivim kontrabasom koji se čuje tek u pozadini i nabire ga poput kože koja se ježi. Glas mu je srebrn, hladan, lažan. … To je srebrni glas koji hini. (str. 35.-36.)

Čini se da tako postaje jedini koji može prepoznati mahnitog serijskog ubojicu. Policija ga naziva Iguana, jer nakon svakog ubojstva preuzima identitet svoje žrtve.

Žrtve se redaju, Iguana postaje sve psihotičniji u traženju svog identiteta, u traženju svoje kože, u potrazi za likom koji će napokon utišati paklena zvona.

 Čujem paklena zvona. Čujem ih kako mi odzvanjaju u glavi, po cijele dane i noći, svaki put zatitraju mi kostima kao da je moj mozak i sâm živo zvono koje titra i lomi se na svaki udarac. … Čujem ih, paklena zvona. Uvijek, svakoga dana i noći, stalno, čujem paklena, posmrtna zvona koja zvone meni. (str. 13.-14.)

Inspektorica Grazia i Simone zajedničkim snagama love Iguanu, no kako uloviti osobu bez lica?

Trokut likova u romanu Glasovi u tami

Ovaj je roman pisan iz tri različita gledišta.

Pratimo Simona, slijepog mladića koji svijet ne doživljava vidom, već ponajprije sluhom. Dijelovi koje čitamo iz njegove perspektive čista su poezija. To je glazba različitih zvukova, boja i oblika. Sinestezija u svom pravom značenju.

Za mene i boje imaju drugačije značenje. Boje, baš kao i sve drugo, imaju svoj glas, zvuk po kojem se razlikuju i po kojem ih mogu raspoznati. I pojmiti. Modra me tako, primjerice, zbog svojih m i r, podsjeća na more… Crnu ne mogu zamisliti, ali znam da je boja ništavila, ničega, praznine.

Ali nije riječ samo o aliteraciji. Neke boje za mene imaju značenje zbog ideje koju u sebi sadrže. Zbog zvuka ideje koju sadrže. Srebrna, primjerice, sa svojim r koje kao da grebe, struže i razdire riječ iznutra, boja je nečega što peče kožu… (str. 6.)

Carlo Lucarelli: Glasovi u tami

Drugi glas je Iguana. On je psihotičan i divlji. Uvlači nas u svoju glavu unutar koje odjekuju, bez kraja i konca, zvona pakla. Usisava nas u svoju kožu unutar koje divlja ljuskavo čudovište. Jeziv je i potpuno maničan. Neće stati jer ne može. Neće stati jer se mora reinkarnirati, iznova i iznova i iznova.

Ponekad mi nešto gmiže pod kožom, nekakva životinja, i brzo se miče amo-tamo, ali ne znam što je jer se nalazi ispod. … Samo sam jednom uspio zarezati ruku i ugledao nešto kako viri, poput sićušna zelena zareza nalik repu i uhvatio sam ga među prste i počeo vući van, ali uvijek bi mi skliznuo i činilo se kao da ima ljuske… (str. 50.)

Glas inspektorice Grazie jedini je logičan i pozoran. Ona svojim analitičkim mozgom zapaža sve oko sebe i donosi zaključke na osnovu viđenog. Muči je seksizam u policiji, dakako. Jako je mlada, pomalo zbunjena, ali u svom poslu vješta.

Glasovi u tami – noir roman s kojim nisam načisto

Glasovi u tami nije roman koji je lako opisati. Još uvijek nisam sigurna sviđa li mi se ili ne.

Definitivno razumijem zašto je postao veliki hit, ali isto tako mi nije jasno zašto su ljudi baš toliko oduševljeni. Uglavnom, nabrojat ću vam njegove prednosti i mane, a vi ga svakako pročitajte i sami oblikujte mišljenje. Ima tek dvjestotinjak stranica i brzo ćete ga dovršiti.

Najprije, dobre strane. Iako s nekim knjigama definitivno ne kliknem (Clemens J. Setz – Indigo ili Cari Mora Thomasa Harrisa), u svakoj volim pronaći neke dobre stvari i vrijednosti koje ja možda nisam razumjela, ali vi biste mogli. Sviđa mi se što nema praznog hoda. Uvijek se nešto događa, sve je povezano, jurimo čas za inspektoricom, čas za Iguanom, napeto osluškujemo ritam grada sa Simonom. Iguana je lik koji se rijetko nalazi u književnosti i slažem se s usporedbom da zbog njega roman pomalo baca na Harrisov Kad jaganjci utihnu. Iguana roman čini jezivim i jedini je pamtljiv lik.

Kod slijepog Simona sviđa mi se način na koji doživljava svijet. Uživala sam u njegovim tumačenjima boja i značenja riječi i svaka čast prevoditelju Deanu Trdaku koji je uspio i na našem jeziku dočarati sve ono što Simone osjeća, misli i doživljava na talijanskom.

Carlo Lucarelli: Glasovi u tami

E sad… Nije mi se svidjela sva ta grozničavost koja se prelijeva iz svake stranice. Sve je brzo, psihotično, nadrealno i pomalo kao da je priča žrtvovana kako bi se postigla začudnost i očaranost čitatelja vješto igrom riječi i izraza kojima barata autor.

Glasovi u tami relativno su kratak roman pa su svi likovi, osim ubojice, samo površno opisani. I ponavljam, roman je dobar, ali nije mi toliko dobar… Neću reći da sam razočarana jer treba uživati i u ljepoti riječi, ali ipak sam očekivala malo više.

Ostali naslovi ovog autora:

Carlo Lucarelli autor je mnoštva romana, no kod nas je preveden samo jedan – Glasovi u tami. Kao što sam gore već navela, interesantno je da je to zapravo roman iz 1997. godine. Mi smo ga otkrili tek skoro 25 godina poslije. To, naravno, ne umanjuje njegovu vrijednost, dapače. Jedino je malo čudno kad likovi uvlače antene u mobitele…

Gdje kupiti:

Znanje

Robin Sharma: Redovnik koji je prodao svoj ferrari

Nakladnik: Koncept izdavaštvo, Zagreb 2020.

Naslovnica knjige Redovnik koji je prodao svoj ferrari: ©Koncept izdavaštvo

Robin Sharma Redovnik koji je prodao svoj ferrari

Redovnik koji je prodao svoj ferrari- od odvjetnika do redovnika

Knjiga Redovnik koji je prodao svoj ferrari započinje kada se ugledni odvjetnik Julian Mantle ruši u sudnici doživjevši srčani udar. Julian ima u materijalnom smislu sve. Novac, moć, utjecaj, materijalna bogatstva i naravno, crveni ferrari. Nakon što pobjegne smrti i oporavi se, Julian prestaje biti odvjetnik, odriče se svjetovnog i materijalnog bogatstva i odlazi u Indiju, prolazeći osobnu odiseju s učiteljima Sivane, mudracima koji ga uče mislima i tehnikama kojima potpuno mijenja svoj život. U Indiji je proživio sedam mjeseci, potpuno promijenivši način života i razmišljanja. Vrativši se na zapad, Julian prenosi proživljena iskustva svom bivšem odvjetničkom pomoćniku Johnu. Donoseći mudrost osobne promjene, mijenja se i njegovo fizičko tijelo. Izgledom je mlađi, zdraviji, a njegov um je britkiji, jasniji i objektivniji. Uz Julianovu priču i John se počinje mijenjati….

Optimisti i pesimisti

Događaj koji bi za jednog čovjeka mogao biti tragedija, drugome bi mogao otkriti sjemena neograničenih mogućnosti. Shvaćanje i prihvaćanje životnih okolnosti jest ono po čemu se vedri i optimistični ljudi razlikuju od onih koji su neprestano nesretni. str. 42.

Uživanje u životu-upravo sad

Odgađanje života najtragičnije je što čovjek može napraviti. Mnogi sanjaju  o bajkovitom budućem životu mjesto da uživaju u sadašnjem trenutku. Kakva tragedija. str. 154.

Vrijednost neuspjeha

Svaki događaj ima svoju svrhu, a svaki neuspjeh je zapravo pouka. Shvatio sam da je neuspjeh, osobni, profesionalni ili čak duhovni, presudan za osobni razvoj. Nikada nemoj žaliti zbog prošlosti. Štoviše, prihvati je kao učiteljicu, što ona doista jest. str. 16.

O snazi misli:

Svaki uspjeh u životu, materijalan ili nematerijalan ili duhovan, započinje , s mislima koje u svoj um unosiš svake sekunde, svake minute, svakog dana. Upravljajući svojim mislima i reakcijama na životne događaje, počinješ upravljati svojom sudbinom. str. 43.

O strahovima:

Strah je tvoja vlastita tvorevina. Kao i svaka druga tvorevina, uništava se jednako lako kao što se stvara. Pomno traži i uništavaj sve strahove koji su se krišom uvukli u tvrđavu tvojega uma. To će ti pružiti golemo samopouzdanje, sreću i unutarnji mir. str. 95.

O čitanju:

Redovito čitaj. Pola sata čitanja dnevno čini čuda. Ali, moram te upozoriti. Ne čitati bilo što. Pažljivo biraj što ćeš unijeti u plodan vrt svog uma. Štivo mora biti vrlo poticajno. Odaberi ono što će poboljšati tebe i kvalitetu tvojeg života. str. 108.

O uspjehu:

Veliki sanjari nikada ne ostvaruju svoje snove, već ih nadilaze. str. 27.

Robin Sharma redovnik koji je prodao svoj ferrari

Dojam o knjizi

Nisam ljubitelj self help literature. Ali, ova me knjiga privukla. Knjige ovog tipa obično tješe ili bodre čitatelja, ali Robin Sharma čini nešto drugo. Pronalazi ljepotu u svakodnevnom življenju koju smo davno zaboravili uočiti, usmjerava nas na sitne, svakodnevne stvari kao što su hrabrost u suočavanju sa svakodnevnim stresorima, problemima i nedaćama te naglašava da je upravo svaki dan koji živimo i ovaj trenutak sada, naš dobiveni dar. O nama ovisi što ćemo učiniti s tim darom. Preporučuje nam da živimo zadovoljno, njegujući odnose i cijeneći vrijeme koje imamo.

Nakon čitanja knjige osjećamo mirnoću, budi se prostor za razmišljanje, čak i kontemplaciju nakon koje poniremo duboko u svoje unutarnje biće. I stvarno nailazimo na mir. Takvo je barem moje iskustvo. Vrijednost ove knjige je u tome što autor ne traži da promijenimo svoje stavove, on samo traži da prihvatimo odgovornost za svoj život i živimo ga na ovaj ili onaj način. Naravno, uključujući i posljedice.

Robin Sharma

Rođen je u Ugandi u istočnoj Africi 16. lipnja 1964. godine, od kanadskih roditelja indijskog podrijetla. Nakon srednjoškolskog obrazovanja, bio je među najboljim studentima na sveučilištu Dalhousie u Kanadi gdje je magistrirao pravo, diplomiravši 1991. godine.

Robin Sharma slavni je autor 15 bestselera o vođenju uključujući i Redovnik koji je prodao svoj Ferrari, jednu od najprodavanijih knjiga za razvoj poslovnih pristupa na današnjem tržištu. Njegov rad je preveden u 62 zemlje i na 75 jezika, što ga čini jednim od najčitanijih autora na svijetu. Osim što je vrlo tražen govornik na globalnoj razini, također je i iznimno cijenjen savjetnik koji je radio s predsjednicima uprava vodećih multinacionalnih kompanija prema Fortune 500 magazinu. U Zagrebu je gostovao 2014. godine kao jedan od najtraženijih menadžerskih konzultanata na području vođenja i održao trosatno predavanje na temu “Vođa bez titule” u prostoru Hypo centra.

Gdje kupiti:

Planetopija

Lisa Kleypas: Jedne noći u ponoć

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2017.

Naslovnica romana Jedne noći u ponoć: ©Mozaik knjiga

-Ne vjerujem u sudbinu – rekla je. – Svaki je čovjek vladar svoje sudbine. …

-Ne bih se složio. Svatko, pa i najmoćniji od nas, bespomoćan je u rukama sudbine. (str. 33.)

Lisa Kleypas: Jedne noći u ponoć

Jedne noći u ponoć

Nakon smrti roditelja, dvadeset šestogodišnja Amelija Hathaway primorana je postati glava obitelji i pobrinuti se za tri mlađe sestre i starijeg brata Lea, koji dane krati pijući, kockajući i smucajući se po sumnjivim dijelovima Londona. Nakon što Leo nenadano naslijedi titulu vikonta, imovinsko stanje naglo im se popravlja, ali ne toliko da bi Amelija mogla uživati u bezbrižnosti.

Želeći pomoći sestri Win da se oporavi od bolesti pluća i Leu da se izliječi od alkohola i velike tuge koja je zaledila njegovo srce, Amelija čitavu obitelj seli na imanje u Hampshireu. Tamo ih dočekuje oronula stara kuća u koju treba uložiti više nego što imaju.

Bila je to zapravo vrlo šarmantna kuća, pomalo čudna i tajnovita, ali s mnoštvom odlika. Trebalo ju je samo dovesti u red. Zapravo, po mnogočem je bila nalik Hathawayevima. (str. 121.)

Tamo ih dočekuje i Cam Rohan, zgodan i iznimno bogat mladić romskog podrijetla s kojim Amelija ima neke neriješene poslove.

Bio je mlad muškarac, nije mu još bilo ni trideset. Punih usnica, snažne uglate čeljusti i očiju boje zlaćano smeđeg topaza, izgledao je poput grješnog anđela. Kosa mu je bila duga i kovrčava, tamni uvojci padali su mu na ovratnik, a jedna ušna resica bila mu je ukrašena brilijantom. (str. 16.)

A kad se kaže da imaju neriješene poslove, misli se na strastveni poljubac koji ni jedno od njih ne može izbaciti iz glave.

Nakon što se jadnim Hathawayima zaredaju nevolje, Cam je uvijek tu da ih iz njih izvuče.

I da se u uvuče u krevet ženi koja mu je zavrtjela glavom.

Bez obzira na podrijetlo, imovinski status i svoje divlje naravi, njih dvoje naći će način kako bi bili skupa.

Unatoč zlim jezicima, unatoč tajnama koje kriju, unatoč prošlosti.

Amalija i Cam – dom i sloboda

Amelija Hathaway glavna je protagonistica romana Jedne noći u ponoć, prvog iz serije o obitelji Hathaway.

Znala je što vidi pred sobom: mladu tamnokosu damu rumenih obraza i raskošnih oblina, odjevenu u običnu, praktičnu haljinu i s udobnim cipelama na nogama. Ukratko, potpuno drukčiju od blijedih, vitkih i krhkih žena kakve su bile u modi. Bila je svjesna da nije od onih koje bi izgledom plijenile pozornost gdje god da se pojave, no ujedno, bez lažne skromnosti, znala je da ju muškarci smatraju privlačnom. Već se odavno mogla udati, no čekala je pravog… (str. 15.)

U prošlosti povrijeđena, odlučuje ostati usidjelica i život posvetiti svojoj obitelji.

Svi njeni planovi padaju u vodu kad upozna Cama, šarmantnog, tajnovitog Roma koji joj istog trenutka zavrti glavom.

Lisa Kleypas: Jedne noći u ponoć

I Cam je otprve oduševljen Amalijom, ne samo njezinom izvanjskom ljepotom, već onim što ona doista jest.

No, oboje su svjesni i svojih razlika. On je Rom koji više od svega cijeni slobodu i iako trenutno živi životom gadjija, mašta o danu kada će se vratiti slobodi i životu u prirodi, nevezan novcem, kućom, zidovima.

Njezina čvrsta veza s obitelji i spremnost da za njih učini sve što je u njezinoj moći… bilo je to nešto što ga je nagonski privuklo. U tom je bila poput Roma. Poput njega. Ipak, u suštini su bili posve različiti. Znao je da je vezana za dom; sklona pustiti korijenje. Bilo je nadasve ironično što ga je privukla žena koja je predstavljala sve od čega je želio pobjeći. (str. 147.)

Hoće li to dvoje ljubavnika uspjeti pomiriti svoje razlike? I kako?

Tko će se kome predati?

I, kada je ljubav prava, treba li se uopće predavati?

Jedne noći u ponoć – povijesni ljubavni roman

Stvarno ne znam što toliko imam protiv ljubavnih romana. Uvijek o sebi mislim kao o curi koja je rođena za trilere, ali svako toliko naiđem na serijal ljubića koji me oduševi!

Tako je bilo s Maiden Lane serijalom autorice Elizabeth Hoyt, a čini se da će tako biti i s ciklusom o Hathawayima autorice Lise Kleypas.

Mislim da je to zato što su oba serijala povijesni ljubići – Jedne noći u ponoć, kao i ostala četiri nastavka, događaju se u sredinom 19. stoljeća. Valjda mi se sviđa to vrijeme gdje su žene bile dame, a muškarci junaci. Gdje se pazilo na čast, ponos i dostojanstvo, a opet pronalazilo vremena i tajnih kutaka za uživanje u ljubavi, romansi i poljupcima.

Ni u ovom romanu ne nedostaje erotike i vrućih igrica glavnih likova, ali sve je to lijepo zašušureno u vrtuljak prave ljubavi, nježnosti, skrivenih strasti i smjernosti.

Borba protiv predrasuda

U romanu Jedne noći u ponoć sviđa mi se Amalija, glavni ženski lik. Ona je jaka, na leđima nosi cijelu svoju obitelj i za sve se njih brine, misli da je prestara za udaju (što mi je isprva bilo stvarno smiješno, no svako sam se toliko podsjećala da je ipak riječ o nekim drugim vremenima) i čvrsto odlučuje biti usidjelica (ha-ha-ha) sve dok joj mladi, privlačni Rom ne zaljulja tlo pod nogama.

-U biti, grozim se da bih morala živjeti u podređenoj ulozi – priznala je. – Nisam nimalo pokorna, a to je ono što muškarci očekuju od supruge, zar ne? (str. 82.)

Kod Cama mi se sviđa to što prihvaća njezinu zapovjedničku i jaku narav, iako, naravno, i ona tu i tamo poklekne i isplače mu se na ramenu.

Malo mi se manje sviđa njegova posesivnost i ljubomora, ali u romanu je to objašnjeno njegovim romskim zaleđem i zapravo funkcionira, iako u stvarnosti mrzim takve tipove. Kod Cama je taj segment sveden na minimum pa nam, unatoč tim nekim svojim mušicama, i dalje ostaje simpatičan.

Primijetila sam da se i drugi nastavak ciklusa, Zavedi me u zoru, bavi ljubavlju između Roma i djevojke ne-romskog podrijetla i sviđa mi se način na koji ovi romani, premda isprva shvaćeni kao lako štivo za odmor, zapravo šire naše vidike i umanjuju predrasude.

Kao što se serijal Maiden Lane borio protiv predrasuda prema ženama, tako mi se čini da se i ovaj roman na svoj način bori protiv predrasuda prema Romima. Upoznaje nas s njihovom kulturom, običajima, riječima i vjerovanjima i u tome leži jedan dio njegove ljepote.

Jedva čekam baciti se na ostatak serijala!

Serijal o obitelji Hathaway

Ostali naslovi ove autorice:

Lisa Kleypas autorica je brojnih povijesnih i suvremenih ljubavnih romana. Ne bi imalo smisla nabrajati ih sve, zato navodim serijal o obitelji Hathaway:

Serijal o obitelji Hathaway upravo čitam, tako da ćete na našem blogu uskoro moći pronaći recenzije svih pet nastavaka! E sad, u serijalu o Hathawayevima pojavljuju se različiti simpatični likovi za koje sam otkrila da su zapravo ljubavnici iz prethodnog serijala koji je povezan godišnjim dobima. Ako vas zanima kako su se zaljubili vikont St. Vincent i Evie, grof Westcliff i lijepa Amerikanka Lillian te ostali, u Hathawayevima sporedni likovi, posegnite za sljedećim naslovima:

  • Jedne strasne zime
  • Proljetni skandal
  • Tajne ljetne noći
  • Dogodilo se jedne jeseni
  • Na božićno jutro

Tu je, zatim, serijal o obitelji Ravenel:

  • Hladnokrvni zavodnik
  • Udaja za Winterbornea
  • Igra s vragom
  • Kao stranci

Od suvremenih ljubavnih romana navodim:

  • Slatkorječivi neznanac
  • Vrag plavih očiju
  • Sponzor
  • Djevojka smeđih očiju

Gdje kupiti roman Jedne noći u ponoć:

Mozaik knjiga – Svi gore navedeni naslovi su dostupni, neki i po sniženoj cijeni!

Uživate li u čitanju ljubavno-erotskih povijesnih serijala, bacite oko na Byron serijal autorice Tracy Anne Warren i Maiden Lane serijal autorice Elizabeth Hoyt.

Delia Owens: Djevojka iz močvare

Nakladnik: Vorto Palabra, Zagreb 2019.

Naslovnica knjige Djevojka iz močvare: ©Vorto Palabra

Delia Owens

Djevojka iz močvare – odrastanje u močvari

Djevojka iz močvare predivna je knjiga koja nikoga neće ostaviti ravnodušnim. Radnja se događa između 1952. i 1970. godine. U njoj pratimo rođenje i osamljenički život Kye Clark, najmlađe od petero sestara i braće odraslih u močvari, na rubu Barkly Covea, mirnog gradića na obali Sjeverne Karoline. Djevojčica koja je rasla uz nasilnog oca, nakon što je obitelj napustila majka, a zatim malo po malo i starija braća i sestre, ostaje odbačena od stanovnika obližnjeg sela. Nakon što i Kyin otac nestaje u alkoholnom tremensu, ostaje potpuno sama u dobi od desetak godina. Nemarom i nebrigom lokalnih vlasti, koji ne mare za djevojčicu na rubu močvare, Kya živi potpuno osamljena, često izgladnjela i na rubu egzistencije cijelo svoje djetinjstvo i mladenaštvo. Jedinu potporu daju joj isto tako marginalizirani pripadnici crnačke obitelji, Jumpin i njegova žena Mabel te dječak Tate s kojim provodi zajedničko vrijeme u prirodi.

Dijete po dijete

Oči u oči

Rastemo kao jedno,

 Dijelimo duše. str. 213.

Kya-osamljenički život zajedno s prirodom

Izolirana u divljini, odbačena od svih, Kya izrasta u osjetljivu, pronicljivu, inteligentnu i emocionalno otkrhnutu djevojku kojoj je močvara najbolji prijatelj. Njezina izoliranost je tolika da kod čitatelja izaziva neizmjernu tugu, ali i divljenje kako se nježno živo biće u teškim okolnostima izborilo za život. Odrastajući, Kya postaje mlada djevojka srasla s močvarom, pomalo divlja i introvertirana, sa samo nekoliko prijatelja, toliko izolirana da je u divljini opstala učeći iz prirode, hraneći se njezinim resursima, poštujući njene zakone i sprijateljujući se s pticama i ostalim životinjama u močvari. Ali to nije njezin izbor. Kyu su ljudi napustili.

Nikad nisam mrzila ljude. Oni su mrzili mene. Oni su ismijavali mene, oni su napustili mene, oni su maltretirali mene. Oni su napadali mene. Da, istina je, naučila sam živjeti bez njih. str. 338.

Odlazak majke

Cijeli život muči je majčin odlazak i majčina odluka da napusti obitelj. S nasilnim ocem napokon pronalazi zajednički jezik, ali to je naprasit čovjek koji ima svoje demone i koji jednog dana jednostavno odlazi. Kya ostaje sama na svijetu. Tako mala, tako slabašna, tako nemoćna. A tek dijete…Ali Kya je borac. Borac za hranu, borac za ogrjev, borac za preživljavanje, borac za ljubav, samopoštovanje i čast.

Chase Andres je mrtav

Priča započinje kada je jedan od najpopularnijih lokalnih momaka, Chase Andrews, pronađen mrtav na dnu vatrogasnog tornja,  na rubu između močvare i grada. Lokalno stanovništvo, Chaseovi roditelji i supruga uvjereni su da je krivac Kya. Naime, Chase i Kya jednom su imali romantičnu vezu koju je Chase prekinuo jer Kya nije bila djevojka koju bi njegovi roditelji željeli za snahu. Oženio je djevojku iz svog društvenog kruga. Kya je optužena unatoč nedostatku dokaza i pravna bitka počinje…

Močvara

Što je močvara nekome tko ništa nema? To je dom koji nas čeka s zahvalnošću, šum vlati trave koje nas bude, zrnca pijeska pod nogama, kliktaj ptica koje prelijeću, školjke koje sjaje na sprudovima. Sve što je nama topla kuća, ognjište i obitelj, to je Kyi pružala močvara. Ono što je nama civilizacija, za Kyu je priroda. Stoga, i ne čudi što je ona postala savršeni poznavatelj ovog areala u tolikoj mjeri da je s godinama postala pravi ekspert, objavila dvije knjige o školjkama i pticama, koje su postale cijenjene u znanstvenim krugovima toliko da se za Kyu zainteresirala i cijela znanstvena zajednica.

 Močvara nije kaljuža. Močvara je prostor svjetla, gdje trava raste iz vode, a voda utječe u nebo. str. 11.

Tate

Volio je Kyu kao dječak, a zatim i kao odrastao mladić. Tate je naučio Kyu čitati, opismenio je i pomogao da preživi tako da joj je dugo godina bio, uz crnački par Jumpina i Mabel, jedini prijatelj. Odlaskom na fakultet malo se pogubio i napustio Kyu, ali je nikad nije zaboravio.

Lik Tatea ostao mi je malo nedorađen. Odlazak na fakultet prevagnuo je u odluci da ne napusti Kyu, ali nije baš objašnjeno zašto se nije vratio nakon toliko vremena. Tate se vratio Kyi tek nakon što je završila njezina veza s Chaseom. Nije se borio za Kyu i na nekim je mjestima ispao slabić. Ali ipak, on je jedini Kyin prijatelj od djetinjstva i osoba koja prati cijeli Kyin život.

Ljubav je prečesto

Odgovor zašto se ostaje.

Prerijetko razlog.

 Da se ode.

Puštam konop i

 Gledam te kako plutaš od mene. str. 209.

Delia Owens Djevojka iz močvare

Dojam o romanu Djevojka iz močvare

Djevojka iz močvare prekrasno je ispričana, dirljiva priča o odrastanju, ljubavi, prkosu i nepobjedivom duhu jedne djevojke. Istovremeno, knjiga je nevjerojatna oda i hvalospjev prirodi, njezinim moćima i resursima, pred kojima se mi, ljudi, možemo samo pokloniti.

Kyina priča je bolna, ostavlja nas bez daha. Djevojčica koja je ostavljena sa šest godina da živi s nasilnim ocem, koji je također nakon nekoliko godina otišao, priča je koja vas takne duboko u srce. Kako je moguće preživjeti u takvim uvjetima i odrasti u nekog tako čvrstog, jakog, a istovremeno tako ranjivog kao Kya? Pročitajte ovu knjigu, divite se ovoj djevojčici, navijajte za nju i nadajte se da se ovakve priče događaju samo u književnoj fikciji. Ova veličanstvena knjiga predstavlja slavlje života, pobjedu ljubavi i hvalospjev prirodi. Opisi prirode su poetski, vrlo lijepi i na trenutke pretjerano lirični. Ali, to samo daje draž ovoj predivnoj knjizi.

Rastemo kao jedno, dijelimo duše. str. 213.

O autorici:

Delia Owens po struci je biolog i nije neobično da je tema njenog romana usko vezana uz prirodu. Godine 2018. Delia Owens predala je izdavaču svoj prvi roman, Djevojka iz močvare, koji je tada tiskan u samo 27000 primjeraka. Onda je uslijedio iznenađenje: djelo se brzo uspelo na New York Timesovu listu bestselera i tamo ostalo poduže vrijeme. Do danas je prodano u četiri milijuna primjeraka. Svemu su uvelike pomogli mediji. Popularna glumica Reese Witherspoon je Djevojku iz močvare izabrala za knjigu mjeseca svog književnog kluba, ali i bez obzira na to, knjiga je lako našla put do čitatelja zbog svoje dirljivosti i osobnosti.

Gdje kupiti roman Djevojka iz močvare:

Vorto Palabra