Oznaka: znanje

Objavljeno

Jessica Anya Blau: Nezaboravno ljeto Mary Jane

Nakladnik: Znanje, 2022.

Naslovnica romana Nezaboravno ljeto Mary Jane: ©Znanje

Prevela: Marija Perica

Jessica Anya Blau: Nezaboravno ljeto Mary Jane

Nezaboravno ljeto Mary Jane

Vruće je ljeto 1975. godine u Baltimoreu.

Četrnaestogodišnja Mary Jane sramežljiva je tinejdžerica iz zatvorene, pomalo hladne obitelji, koja voli kuhati i pjevati u crkvenom zboru. Ovog ljeta pristaje čuvati petogodišnju Izzy, kćer uglednog psihijatra, doktora Conea.

Izzy mi se odmah svidjela i bilo mi je drago što ću je čuvati. Ali bilo mi je drago i zbog drugih stvari: što ću raditi nešto što nikad prije nisam radila, što ću dane provoditi u svijetu koji mi je toliko stran da sam se od same pomisli na to naježila od uzbuđenja. Već u tom trenutku nisam htjela da ljeto završi. (str. 10./11.)

Obitelj Cone potpuno je različita od njezine – liberalni su, opušteni, ne mare za nered oko sebe niti pravila prema kojima bi trebali odgajati dijete ili – općenito živjeti.

U mojoj je kući svaki dan bio savršena mala nakupina sati u kojima se nikad nije razgovaralo ni o čemu neobičnom ili uznemirujućem. Kod obitelji Cone nije bilo takvih suzdržavanja. … Bojala sam se toga što bih večeras mogla vidjeti ili čuti. Ali zajedno s tim strahom, moja ljubav prema Coneima samo je rasla. Osjećajući nešto, bilo što, napokon sam se osjećala živom. I polako sam se počela zaljubljivati u taj osjećaj života u sebi. (str. 201.)

Mary Jane unosi dašak reda i stabilnosti u tu luckastu obitelj – posprema im, kuha za njih i marljivo skrbi o Izzy. Zauzvrat, Coneovi je prihvaćaju kao dio obitelji, s bezgraničnom ljubavlju, nježnošću i razumijevanjem.

… doktor Cone je uslikao polaroidnu fotografiju na kojoj smo svi u svojim odrezanim trapericama. Bilo mi je tako čudno vidjeti sebe, Mary Jane Dillard, na fotografiji… Izgledala sam tako sretno. Kao da baš tu pripadam. Kao da nigdje na svijetu ne bih radije bila. I to je stvarno bilo točno. Željela sam biti baš tu, s njima. (str. 43.)

Nezaboravno ljeto počinje…

… kada u kuću Coneovih dolaze svjetski poznati roker Jimmy i njegova supruga, prekrasna i slavna glumica Sheba.

Jimmy je na odvikavanju od droga, u čemu mu pomaže doktor Cone. Mary Jane sada se prvi put susreće s ludim sedamdesetima – drogom, rock’n’rollom, seksom… Prvi put oblači hlačice toliko kratke da joj guza viri van, bikini u kojem joj, za promjenu, nije vruće i haljinu – bez grudnjaka!

Za mladu je djevojku sve to i više nego skandalozno i glavni joj je strah da ju u svemu tome ne uhvati kruta majka. Ljubav, prijateljstvo i međusobno poštovanje, smijeh, glazba i puno pjesme koja odzvanja zidovima doma Cone, Mary Jane po prvi put shvaća kako biti sretna i što sve život može biti.

Stajala je na stolu prljavih bosih nogu, sa Shebinom perikom na glavi i iz sveg glasa pjevala kao da je na pozornici pred stadionom ljudi. Svi su se smijali i plesali i pjevali i nitko – baš nitko! – joj nije rekao da ne može stati prljavim nogama na stol i da siđe dolje. (str. 82.)

Do kraja ljeta, Mary Jane neće biti jedina koja se promijenila.

Jessica Anya Blau: Nezaboravno ljeto Mary Jane

Lude sedamdesete

Nezaboravno ljeto Mary Jane roman je koji se mora naći na vašim policama!

Lepršav je, lagan, optimističan, topao i – nezaboravan! Uživala sam od prve do posljednje stranice, upoznavajući ne samo Mary Jane Dillard, djevojčicu preozbiljnu za svoje godine, već i čitavu obitelj Cone.

Na svakoj stranici naći će se makar rečenica kojoj ćete se nasmiješiti – bila to ona o bradavicama gospođe Cone koje su stalno na izvol’te, o slikovnici s penisima ili Mary Janeinoj možebitnoj ovisnosti o seksu.

Ono što ove rečenice čini duhovitijim jest i kontrast u koji su postavljene. Dillardovi nasuprot Coneovih, smijeh nasuprot ozbiljnosti, nalakirana frizura kaciga nasuprot opuštenih kovrča i perika… Mary Jane uhvaćena je između dva svijeta, od hladnoće jednoga stisnut ćete zube – to je njezina obitelj. Nezainteresirani otac koji čita novine, majka koja vodi usiljene razgovore, slabo prikriveni rasizam i antisemitizam.

Od topline drugoga topit će vam se srce – Coneovi, Jimmy i Sheba neozbiljni su, luckasti, opušteni, zabavni, zaljubljeni jedni u druge i u sam život.

Naravno, ni jedan od ta dva svijeta nije savršen, ali Mary Jane potaknut će ih na usavršavanje. Jedan će se malo pomalo ublažavati strogoću, širiti vidike. Drugi će pokušati uvesti red, odrasti, uozbiljiti se.

A Mary Jane čvrsto će ih povezivati.

Toliko mi je žao što sam Nezaboravno ljeto čitala nakon ljeta! Ovaj roman zove lješkarenje na plaži, zvuk valića koji ljube obalu, koktelčiće ukrašene voćem i kišobranima, kavu slanu od mora…

Pjesma, zabava i toplina – oni žive na ovim stranicama!

Odlična hrana, odlična muzika i odlična zabava. Nemoj nikad nikome dopustiti da ti kaže da zabava nije važna jer kvragu…, ako sam i jednu stvar naučila u ovom svom neobičnom životu, onda je to da je zabava važna. (str. 291.)

Ostali naslovi ove autorice:

Jessica Anya Blau autorica je pet romana i koautorica jednog špijunskog romana, a kod nas je zasad prevedeno samo Nezaboravno ljeto Mary Jane.

Ako su i ostali romani ovakvi, radujem se novim prijevodima!

Jessica Anya Blau: Nezaboravno ljeto Mary Jane

Gdje kupiti roman Nezaboravno ljeto Mary Jane:

Znanje

Objavljeno

Stacy Willingham: Sjena zla

Nakladnik: Znanje, 2022.

Naslovnica romana Sjena zla: ©Znanje

Preveo: Igor Rendić

Stacy Willingham: Sjena zla

Sjena zla

Chloe Davis uspješna je psihologinja specijalizirana za rad s mladima. I sama vrlo dobro zna kako je to biti istraumatizirano dijete. Naime, prije točno dvadeset godina, tog toplog ljeta, u njezinom je gradiću nestalo šest tinejdžerica.

Do kraja je ljeta nestalo šest djevojčica. Jednog su dana bile tu, sljedećeg nisu. Isparile bez traga.
E, sad, šest nestalih djevojčica uvijek će biti šest previše, ali u gradiću kakav je Breaux Bridge … nestanak šest djevojčica gotovo je pa preteško breme. Nije bilo moguće ignorirati da ih nema; bilo je to zlo koje se rasprostrlo nebom poput nadolazeće oluje. (str. 18.)

Jedan za drugim gomilali su se dokazi dok nije postalo jasno da je serijski ubojica – Chloein otac.

… shvatila sam da se čudovišta ne skrivaju u šumi; da čudovišta nisu sjene među stablima ni nevidljive spodobe koje vrebaju u mračnim kutovima.
Ne, prava se čudovišta kriju svima naočigled.
Bilo mi je dvanaest … kada sam počela shvaćati da čudovišta možda žive među nama. (str. 2.)

I tako se Chloeina obitelj raspala. Otac je u zatvoru, majka institucionalizirana, još se samo ona i njezin brat Cooper nekako drže zajedno. Chloe nikom ne dopušta da joj se približi, čak ni voljenom zaručniku. Nikom ne pokazuje svoje pravo, slomljeno, oštećeno lice. Ono je uvijek skriveno maskom uspjeha, mira i – šarenih pilula.

Izuzev moje obitelji, Daniel me poznaje bolje od ikoga na svijetu, ali to baš i ne znači puno. I dalje je to samo površinski, kontrolirano. Jer znam da ako mu pokažem čitavu sebe – ako mu pokažem oštećenu Chloe, ako mu razotkrijem svoju smradnu, pulsirajuću srž – trznut će se. Nema šanse da bi mu se svidjelo što vidi. (str. 130./131.)

A onda, pred dvadesetu godišnjicu ubojstava koja je počinio Chloein otac, nestane nova tinejdžerica.

Pa još jedna. I ono davno ljeto kreće ispočetka…

Neočekivano iznenađenje

Iako je i sinopsis obećavao, roman Sjena zla bio mi je pravo iznenađenje! Priča je ispričana perfektno, iz perspektive mlade doktorice koja bi trebala biti pouzdani pripovjedač – no ona to nikako nije! Budući da ne vjerujemo njoj, koja je glavni lik, ni vjerujemo ni ostalim likovima i tako tonemo sve dublje i dublje u priču o jednoj slomljenoj obitelji, o ubojici koji je dvadeset godina iza rešetaka i o novom ubojici koji kopira davne zločine. No zašto? Divi li se Chloeinom ocu ili ga prezire?
I zašto Chloe čitavo vrijeme ima osjećaj da je netko promatra?

Stacy Willingham: Sjena zla

Premda priča umnogome podsjeća na Srpanjske djevojke autorice Phoebe Locke, ovaj mi se više svidio jer je napetiji i… Neću reći jeziviji, ali svakako uvrnutiji.

Toliko je suptilnih načina na koje se mi žene svakodnevno štitimo; štitimo se od sjena, od nevidljivih grabežljivaca; od priča s poukom i urbanih legendi. Toliko suptilnih da ih zapravo većinom nismo svjesne.
Odi s posla prije mraka. Drži torbicu pritisnutu na prsa jednom rukom dok u drugoj stežeš ključeve među prstima kao da su oružje dok hodaš prema autu koje si strateški parkirala pod uličnom rasvjetom… (str. 15.)

Krijesnice i sjena zla

Originalan naslov ovog romana je The Flicker in the dark, što bi bilo Krijesnice u tami. Žao mi je što se izdavač nije odlučio za originalan naslov koji bi onda savršeno povezao naslovnicu i sadržaj romana. Ako bolje promotrite naslovnicu, ove male točkice su zapravo krijesnice, a one igraju i važnu ulogu u samoj priči.

No, da ne cjepidlačim, i ovaj naslov odlično funkcionira jer se sjena zla doista nadvija nad Chloe i čitavim njezinim životom.

Doma.
I to je isto riječ bremenita značenjem. Dom nije samo kuća, samo cigle i daske… Emocije su tu. Dom je sigurnost. Dom je mjesto kojem se vraćaš kad otkuca devet i počne policijski sat.
Ali što ako tvoj dom nije siguran? (str. 20.)

Čitati?

Ako volite dobar triler – svakako! Mene je Sjena zla oduševila! Ima nekoliko jako dobrih prevrata, a najbolje mi je bilo to što mi čitatelji čitavo vrijeme slutimo da nešto nije u redu. Čekamo i čekamo kako će se sve rasplesti, a rješenje je (meni) bilo bolje i zanimljivije od svega što sam pretpostavila! Stil pisanja je dinamičan i brz, stalno se nešto događa i vuče nas na čitanje. Likovi su odlični, nejasni i taman dovoljno sumnjivi da ih ne ispuštamo iz vida. Ima i nekoliko odličnih poruka na kojima se zamislimo, na primjer ova koju sam stavila iznad kao citat, o tome kako su žene naučene neprestano se čuvati i biti na oprezu. O tome kako roditelji mogu upropastiti djecu, ali i djeca roditelje.

Neću duljiti s osvrtom jer ne želim kvariti uživanje u preokretima i iznenađenjima koja kriju korice ovog relativno kratkog, izuzetno uzbudljivog romana koji vam od srca preporučujem!

Stacy Willingham: Sjena zla

Ostali naslovi ove autorice:

Sjena zla debitantski je roman autorice Stacy Willingham, za koji su već prodana filmska prava, a glavnu bi ulogu trebala tumačiti Emma Stone.
Radujemo se ekranizaciji, kao i novim romanima ove talentirane autorice!

Gdje kupiti roman Sjena zla:

Znanje

Objavljeno

Jennifer Weiner:  Dvije sestre

Nakladnik: Znanje

Naslovnica knjige Dvije sestre: ©Znanje

Prevela: Mirjana Valent

Jennifer Weiner Dvije sestre

Dvije sestre

Pametno ispričana epska priča o dvije sestre koja počinje 1950-ih i traje 50 godina predstavlja ambiciozan pogled na to kako su se uloge žena promijenile tijekom dvadesetog stoljeća i kako se još uvijek mijenjaju. Zajedno s dirljivim pregledom života sestara Jo i Bethie Kaufman, pratimo promjene u društvu, povijesne mijene koje se događaju u Americi, hipijevske pokrete i buđenje feminističkog pokreta.

Autorica se pomalo naslanja na roman Male žene (čak u odabiru imena Imena Jo i Beth ), ali svaka obiteljska priča jedinstvena je na svoj način pa mi to nije zamjerka.

Jo

Jo je muškobanjasta djevojčica, načitana buntovnica sa strašću da svijet učini pravednijim. Dugo je bila razočaranje svojih roditelja, pogotovo majke koja je željela slatku, krotku djevojčicu koja obožava haljinice. Jo je bila upravo suprotno. Interes za djevojke razvila je vrlo rano, ali ga je cijeli život potiskivala. Odnos s prijateljicom nije se mogao realizirati zbog osude obitelji i okoline, kao i vlastite introspekcije koja joj nije dozvoljavala da slijedi svoje srce. Odnos s Bethie od počeka je turbulentan. Bile su jednostavno previše različite.

Jo je dugo aktivna kao  građanska aktivistica  koja organizira tribine i prosvjede za građanska prava. Odustala je od ljubavi, ali ipak ulazi u brak, pokoravajući se javnom mnijenju koje ženu promatra kroz paradigmu monogamnog braka. Iz tog braka dobiva tri kćeri. Opet sve različite i drugačije.

Ona i sestra su odrasle. Jo je uvijek bila za Bethie čvrsta točka i zaštitnica, a sada su se kretale u različitim smjerovima, udaljavajući se jedna od druge. Str. 140.

Bethie

Bethin život je nekonvencionalan. Mamina i tatina slatka curica u djetinjstvu, izrasta u prekrasnu djevojčicu i mladu djevojku. Ženstvena, s puno umjetničkih sklonosti, planirala je drugačiji život. Zbog svoje poslušnosti i krotkosti idealna je meta seksualnih predatora u okruženju, čak i u okviru svoje rodbine. Razočaravši se, Beth se baca naglavačke u hipi pokret, pridružuje se djeci cvijeća i životu u komunama. Razvija poremećaj prehrane, a kasnije koketira s ovisnošću. Jo je nekoliko puta izvlači iz nezgodnih situacija. Ušteđevinu koju dugo vremena skuplja želeći otići na putovanje u Indiju, Jo daje Bethie kako bi joj pomogla u teškom trenutku. Ali Bethie i dalje ostaje u svom šarenom svijetu, ne uspjevši se približiti sestri.

Plakala je zbog sestre, kojoj je ona podrezala krila. Zbog sebe i one pametne i lijepe trinaestogodišnjakinje djevojčice kakva je bila… str. 279.

Dojam o djelu

Putovanje poviješću društvenih promjena u dvadesetom stoljeću kroz kaleidoskop sestara Kaufman dirljiva je i vješto ispričana priča. Ženska emancipacija, začetci feminizma, vrijeme hipi pokreta, djece cvijeća  i slobodne ljubavi, vrijeme Woodstocka, prosvjeda protiv rata u Vijetnamu, sve je to autorica inkorporirala u epsku sagu o životu dvije sestre. Odrastajući u 1950-ima u Detroitu, Jo i Bethie žive u savršenoj kući srednje klase iz predgrađa, gdje su uloge članova obitelji jasno određene. Ali kako počinju šezdesete, svijet oko njih brzo se mijenja pa tako i one same. U pozadini društvenih promjena Jo i Bethie proživljavaju osobne traume i tragedije. Njihovi životi daleko su od onog što one zapravo žele. Bethie postaje divlje dijete željno avantura koje bezglavo utrčava u subkulturne trendove, a Jo postaje mlada majka u Connecticutu sa suprugom i djecom u tradicionalnoj podjeli uloga.

Roman Dvije sestre jako je dobar. Pametna i promišljena priča brzo nas zaokuplja. Jennifer Weiner  ne libi se dotaknuti teških tema kao što su  pobačaj, silovanje, rasizam, čime knjiga dobiva na autentičnosti. Na kraju, obje sestre slijede svoje srce i svoje snove.

Osnovno je pitanje i dilema nakon pročitane knjige: Mijenjamo li mi  svijet živeći u turbulentnim vremenima ili svijet mijenja nas? Odnosno – jesmo li sudionici ili svjedoci vremena. Teško pitanje, zar ne?

Jennifer Weiner Dvije sestre

O autoru:

Jennifer Weiner američka je spisateljica i autorica nekolicine romana ljubavne i obiteljske tematike. Teme iz života i likovi s kojima se čitatelji mogu lako poistovjetiti donijeli su joj omiljenost kod široke publike. Osim romana, piše kolumne i eseje za The New York Times. Živi i radi u Philadelphiji.

Gdje kupiti?

Znanje

Objavljeno

Line Holm i Stine Bolther: Za dobro djeteta

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Za dobro djeteta: ©Znanje

Prevela: Marina Kopjar

„Tko se bori protiv čudovišta, neka pazi da pritom i sam ne postane čudovište.“ Nietzsche, naravno. (str. 80.)

Line Holm i Stine Bolther: Za dobro djeteta

Za dobro djeteta – Mikael i Frederik

Glavni tajnik Crvenog križa Georg Schmidt pronađen je mrtav, s neobičnim znakom urezanim u trbuh.

Na ogradi stubišta iznad ulaznih vrata i znaka Crvenog križa visio je izvor krvavih mrlja: zdepasti, korpulentni muškarac, oko prsa i ispod ruku zavezan najlonskim užetom. Oko vrata mu je bila stegnuta kravata zbog koje mu je prema naprijed obješena glava bila plava i nabrekla. (str. 13.)

Ubojstvo istražuju Mikael Dirk i Frederik Dahlin, policajci s privatnim problemima kojima je ovo prvi slučaj na kojemu rade kao partneri. Mikael je stariji, često loše volje i krije tajnu koja se jednostavno ne smije saznati. Frederik je čista suprotnost – malo mlađi, ali puno veseliji, optimist, sklon suvremenim načinima rješavanja zločina, no i on ima svoje muke.

Budući da je slučaj direktno povezan sa strankom na vlasti i samim premijerom, policija je pod povećalom i slučaj mora riješiti što prije.

Za dobro djeteta – Maria Just

Povjesničarka Maria Just radi u Muzeju policije i priprema izložbu kojom će prikazati sto godina neriješenih ubojstava u Danskoj.

Ponekad je imala osjećaj da joj je posao bio poput čitanja krimića od posljednje stranice prema naprijed. U većini slučajeva je od početka znala počinitelja. Posao joj je bio objasniti budućim naraštajima zašto je počinitelj tako postupio, u kakvim je okvirima djelovao i kakav je značaj njegovo ili njezino djelo imalo za budućnost. (str. 36.)

Kopajući po arhivima, slučajno nailazi na poveznicu između ubojstva glavnog tajnika Schmidta i dvostrukog ubojstva koje se dogodilo prije pedeset godina!
Uskoro biva uvučena u istragu koja se proteže od prošlosti do sadašnjosti, od onih na dnu društva do onih na samome vrhu.
Maria, Mikael i Frederik otkrivaju sramotnu tajnu danske povijesti koju neki silom žele potisnuti, a neki žele da se nikad ne zaboravi…

Line Holm i Stine Bolther: Za dobro djeteta

Velika očekivanja

Od romana Za dobro djeteta imala sam stvarno velika očekivanja koja, moram priznati, nisu u potpunosti ostvarena. Za početak, naslov ne naveo na krivi trag jer nisam očekivala politički slučaj kakav je na kraju ispao. Roman je dosta debeo, preko 500 stranica, i prvih mi je 200 bilo dosadnjikavo. Slučaj ubojstva glavnog tajnika nije u meni pobudio nikakvo zanimanje, a i sam je stil pisanja nekako težak.

Međutim, taman negdje na polovici romana sve se počinje zaplitati i počinjemo nazirati kako je sve povezano. Antisemitizam, islamofobija, politika, nacizam, a sve za dobro djeteta. Ili se barem tako opravdavaju oni koji bi tu istu djecu trebali štititi.

Znate li sedam temeljnih načela Crvenog križa? …
Crveni križ djeluje u skladu s nizom obveznih globalnih načela; to su humanost, nepristranost, neutralnost, neovisnost, dobrovoljnost, jedinstvo i univerzalnost. (str. 444.)

Ovaj roman pokazuje da je istinita ona „Put do pakla popločan je dobrim namjerama“. Doduše, kad je riječ o politici, nikad ne možemo sa sigurnošću reći koliko su namjere bile dobre, a koliko je zapravo bila jaka potreba za samopromocijom i ulagivanjem većini.

Ono što još zamjeram romanu Za dobro djeteta, osim te dosadne prve polovice, jest i epilog koji je sjajan, no ne i potpun. Za dva od tri glavna lika saznajemo što se dogodilo. A treći?

Vjerujem da je ovo tek prvi roman o Mariji, Mikaelu i Frederiku i da ćemo u nastavku svakako saznati kamo je koji lik krenuo, ali eto, nedorečenost epiloga gledam kao minus.

Prljave tajne velikih majstora politike

Kad sam već navela što mi se nije svidjelo, red je da navedem i ono što jest.

Prljava tajna koju Danska skriva izvrstan je, jeziv i istinit temelj za pisanje romana. Žao mi je što autorice u bilješci na kraju nisu pobliže objasnile što se događalo između Danske i Grenlanda pedesetih godina 20. stoljeća jer je povijesna podloga prezanimljiva.

Sviđa mi se što je slučaj kompliciran i grana se na mnoštvo strana, no najbolje od svega je što pokazuje da i razvijene države, sve do jedne, kriju mračne tajne svoje povijesti i da ni jedna od njih nije čista i nedužna, kakvima se trude prikazati. Inače svi napadaju naš Balkan, no iz ovog romana, kao i iz mnoštva već pročitanih (Jo Spain, S našim blagoslovom, Joanna Goodman, Dom za neželjene djevojčice, Emily Gunnis, Djevojka iz pisma), saznajemo da smo svi jednako grešni i nepošteni, iznikli na boli i krvi onih najugroženijih – djece.

Line Holm i Stine Bolther: Za dobro djeteta

Ostali naslovi ovih autorica:

Stine Bolther spisateljica je i novinarka koja je gotovo 20 godina izvještavala o zločinima i kaznenim procesima.
Line Holm se bavi istraživačkim novinarstvom.
Za dobro djeteta njihov je prvi roman o povjesničarki Mariji Just.

Gdje kupiti roman Za dobro djeteta:

Znanje

Objavljeno

Vi Keeland: Pozivnica

Nakladnik: Znanje, 2022.

Naslovnica romana Pozivnica: ©Znanje

Prevela: Jelena Pepelnik

Vi Keeland: Pozivnica

Pozivnica

Stella Bardot uglavnom je dobra djevojka kojoj nikad ne bi palo napamet učiniti ono što upravo čini! Međutim, nakon što joj je ljubavna veza naprasno prekinuta, nakon što su njeni poslovni planovi pali u vodu i nakon što je ostala gotovo bez prebijena novčića, na nagovor i u pratnji luckastog najboljeg prijatelja Fishera, odlazi na vjenčanje – NEPOZVANA. Naime, pozivnica za to luksuzno bogataško vjenčanje bila je namijenjena Stellinoj bivšoj cimerici. Budući da je cimerica otišla i to ne plativši stanarinu, Stella i Fisher zaključe da bi bilo baš zabavno pojaviti se na vjenčanju, dobro se najesti, uživati – i sve na tuđi račun.

Na vjenčanju Stella upoznaje prezgodnog mladenkinog brata Hudsona Rothschilda i odmah se pojavljuju leptirići.

Izdaleka je bio zgodan, no izbliza je bio toliko lijep da su mi se pojavili leptirići u trbuhu; tamne kose, osunčana tena, izražene čeljusti i sočnih, punih usana. Njegova frizura, kosa zalizana prema nazad i s razdjeljkom po strani, podsjetila me na filmsku zvijezdu iz nekih davnih vremena. (str. 7.)

Kad Hudson shvati da Stella nije ona kojom se izdaje, ona bježi no, u maniri Pepeljuge, iza sebe ne ostavlja cipelicu već mobitel koji pronalazi – ma tko drugi nego Hudson.

Ono što uskoro otkrivamo jest da su Hudson i njegova sestra vlasnici velike tvrtke koja je baš ono što Stella treba kako bi na tržište plasirala svoju ideju unikatnih parfema.

Stella i Hudson uskoro počinju raditi skupa, a kemija je sve jača i jača.

…ne možeš izmisliti kemiju tamo gdje je nema, isto kao što je ne možeš poništiti tamo gdje je ne želiš. Nad nekim stvarima jednostavno nemamo kontrolu. (str. 174.)

Ipak, prošlost će im se vrlo brzo naći na putu jer oboje kriju tajne i boli koje ne žele podijeliti s onim drugim.

Hoće li ljubav pobijediti i u ovoj modernoj bajci?

Stella i Hudson

Stella i Hudson simpatičan su par za koji navijamo od početka. Doduše, kao i u većini suvremenih ljubavnih romana, likovi su – pa tako i njih dvoje, uglavnom stereotipni. Makar se meni tako čini… Svi su lijepi, fizički savršeni, bistri i bogati.

Već i ptice na grani znaju da ne volim ljubavne romane, no svako mi toliko dođu pod ruku i moram priznati da su dobrodošao odmak od mog uobičajenog štiva. Lijepo je ponekad pročitati nešto gdje nema mrtvih i gdje će sve, sasvim sigurno, završiti sretno do kraja života.

Mislim da ništa od ovoga što se dogodilo nije slučajnost. Mislim da je život niz putokaza koji vode u različitim smjerovima. Nemamo pojma kojim bismo putem trebali krenuti, zato nastojimo hodati ravno i slijediti najveće putokaze… Slučajnosti su oni manji putokazi koji vode na stranputicu. Ako je čovjek dovoljno hrabar, onda slijedi te manje putokaze i završi točno tamo gdje treba biti.
(str. 329.)

Vi Keeland: Pozivnica

Kod Stelle mi se svidjelo to što je zanimljiva – ima iznadprosječno čulo mirisa i zato se bavi parfemima. Priča o parfemima nije dosadna, ispričana je jednostavno, lagano i tako da zaintrigira čitatelja. Isto tako, Stella ima interesantan hobi – skuplja i čita stare dnevnike. Uporna je, pametna, šarmantna.

Nasmijao sam se kad sam vidio koliko je šašava. Svaki put kad sam pomislio da znam što će reći ili napraviti, brzo bih shvatio da sam bio u krvi. Bilo je ti neobično osvježavajuće. …ništa u vezi nje nije bilo stereotipno. (str. 148./149.)

S Hudsonom sam na početku imala problem jer je bio klasičan lik iz ljubića. Bogat, arogantan, pretjerano samouvjeren, bezobrazan i pomalo sadist. Spisateljica to do kraja ublaži i učini podnošljivim pa hajde. Do pola je ajme, od polovice ok. Svidjelo mi se kad je ublažio svoj macho pristup i postao relativno normalan muškarac s osjećajima.

 Laganica za jedno popodne

Pozivnica nije roman koji me oduševio, no zaista nije loša. Pitka je to priča o dvoje privlačnih mladih ljudi, opterećenih svojom prošlošću, za koju unaprijed znamo kako će završiti. Šarmantna je priča u kojoj možete uživati bez nekog prevelikog razmišljanja, seksi romansa koja u sebi ipak ima dublje značenje i nekoliko neobičnih prevrata, dovoljno duhovita da ne bude plitka nego zabavna.

Baš zato, idealna je za opuštanje. Taman ono što trebamo za čitanje na plaži, na kauču pod klimom, na ručniku pokraj rijeke ili jezera…

…nemoj dopustiti da ono što se dogodilo s tvojim bivšim ili tvoji strahovi da će stvari postati komplicirane unište nešto što bi moglo biti jako dobro. Neke od najboljih stvari u životu stvaraju nered; peciva s grožđicama, dobar seks, lava kolač, lubenica.. (str. 197.)

Vi Keeland: Pozivnica

Ostali naslovi ove autorice:

Vi Keeland poznata je autorica ljubavnih romana, prevedenih na dvadesetak jezika i prodanih u milijunima primjeraka.
Neke od njenih uspješnica, u izdanju Znanja, jesu:

  • Šef iz snova
  • Ego manijak
  • Neodoljiva pogreška
  • Iskra.

Isto tako, u suradnji s još jednom poznatom autoricom ljubića, Penelope Ward, objavila je sljedeće romane:

  • Gospodin bogatun
  • Gospodin uobraženi
  • Uobraženi gad
  • Skrivene poruke
Home

Gdje kupiti roman Pozivnica:

Znanje

Objavljeno

Hillary Rodham Clinton, Louise Penny: Država terora

Nakladnik: Znanje, 2022.

Naslovnica knjige Država terora: ©Znanje
Preveo: Neven Dužanec

Hillary Rodham Clinton.Louise Penny Država terora

Einstein: Ne znam kakvim će se oružjem voditi Treći svjetski rat, ali znam da će se četvrti svjetski rat voditi kamenjem i štapovima. str. 315.

Je li Hillary Rodham Clinton ovoj knjizi dala samo svoje ime, a Louise Penny sadržaj ili su knjigu napisale udruženim snagama, nije nam poznato. Ono što znamo je da su se dvije poznate žene udružile i objavile Državu terora. Učinile su to mnogo uspješnije negoli je to svojedobno napravio bivši predsjednik Bill Clinton. On je napisao nekoliko političkih trilera s autorom megabestselera Jamesom Pattersonom. Iako su je pisale žene, i glavni je lik žena, Država terora u naravi je muška knjiga .

Nova državna tajnica Ellen Adams

Nakon burnog razdoblja u američkoj politici, novi predsjednik na važnu dužnost državne tajnice bira političku suparnicu Ellen Adams. Njenim imenovanjem on želi ušutkati svoju najoštriju kritičarku, jer preuzimanje ove dužnosti znači da Ellen mora odstupiti s rukovodećeg mjesta vlastite multinacionalne novinske agencije.

Već na prvom službenom putu, Ellen će se dati uhvatiti u zamku i na predsjednikovo veselje, biti javno osramoćena. Međusobno prepucavanje predsjednika i nje prestaje onog trena kad  dolazi dojava o bombama koje eksplodiraju u Londonu, Parizu i Frankfurtu.

U jednom od napadnutih autobusa, stjecajem okolnosti, našao se i Ellenin sin Gil koji je teško ranjen. On je novinar koji s majkom ima napet i kompliciran odnos otkako je nakon jednog zarobljeništva prešao na islam.

Okrenula je stranicu. Popis se nastavljao. Svaki užas koji je mogao stvoriti čovjek bio je ondje.
Mislim, prošaptala je, da počinje naša sljedeća noćna mora. str. 491.

Anahita

Dok se predsjednik prvi put obraća Kongresu, mlada časnica ministarstva za vanjske poslove Anahita Dahir prima zbunjujuću anonimnu poruku, no prekasno shvaća da je poruka bila kodirano upozorenje. Uskoro započinje niz terorističkih napada.

Nekad prije, Anahita je bila u kratkoj vezi s Elleninim sinom.

Nakon niza terorističkih napada Ellen, Anahita i Gil, premda neočekivani saveznici, ujedinit će snage u pokušaju da zaustave zavjeru koja prijeti nuklearnom katastrofom na američkom tlu. Negativci su brojni: imućni američki ultrakonzervativci čiji je kandidat izgubio na izborima, moćni trgovac oružjem iz Pakistana Bashir Shar te mafija na čelu s predsjednikom Rusije!

Predsjednici pod krinkom

Iako se u početku čini da je Država terora samo malo bolje informiran krimić, insajderski detalji Hillary Rodham Clinton i sočni politički tračevi u režiji Louise Penny, ne ostavljaju dvojbe o protagonistima.

I neukom čitatelju jasno je da su dva predsjednika koja se kriju u knjizi, naravno pod lažnim imenima, Donald Trump i Vladimir Putin. Iako su izmijenjena ključna imena i mjesta, dovoljno da se izbjegnu tužbe, ne možemo se oteti dojmu da je knjiga politički obračun Hillary Rodman Clinton s neistomišljenicima.

Dojam o djelu

Država terora roman je s ključem. Dok ga čitamo, zapitamo se koliko je fikcija, a koliko stvarnost. Međunarodna šahovska igra kojoj smo svjedoci u romanu uključuje nestabilnu politiku Pakistana, Afganistana i Irana, utrku za razvoj nuklearnog oružja u regiji, rusku mafiju te terorističke organizacije diljem svijeta.

Napeti stil pripovijedanja pun obrata, akcije i insajderskih detalja idealan je za ekranizaciju pa nije nemoguće da se ista i dogodi.

Sam krimić je brz, napete radnje sa zapletom koji prikazuje klasičnu utrku s vremenom. S mog gledišta, previše je političke satire koju prepoznajemo i koja ljudima  ide na živce. Ali knjiga nosi vrlo jasno upozorenje o tankoj sigurnosnoj granici  na kojoj balansira svjetska demokracija.

Hillary rodham Clinton,Louise Penny Država terora

O autorima

Hillary Rodham Clinton prva je žena u povijesti SAD -a koja je postala predsjednička kandidatkinja velike političke stranke. Služila je kao 67. državna tajnica nakon gotovo četiri desetljeća u javnim službama zagovarajući u ime djece i obitelji kao odvjetnica, prva dama i američka senatorica. Dosad je objavila već sedam knjiga, a ovo je prvi triler koji je napisala u koautorstvu s Louise Penny.

Louise Penny nagrađivana je autorica bestselera koji su zauzeli prvo mjesto na listama New York Timesa, USA Todaya i Globe and Maila. Njezini romani o glavnom inspektoru Armandu Gamacheu prevedeni su na trideset i jedan jezik. Godine 2017. primila je kanadsko odličje za svoj doprinos kanadskoj kulturi. Louise Penny živi u selu u okolici Montreala.

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

Marianne Cronin: Stotinu godina Lenni i Margot

Nakladnik: Znanje, 2022

Naslovnica romana Stotinu godina Lenni i Margot: ©Znanje

Prevela: Lidija Lebinec

Marianne Cronin: Stotinu godina Lenni i Margot

Stotinu godina Lenni i Margot

U bolnici, na odjelu za terminalne pacijente, u slikarskoj radionici, upoznaju se Lenni i Margot.

Kad čujem riječ „TERMINAL“, prvo pomislim na aerodrom. …
Moram se izvući odande i sjetiti se da takva vrsta terminala nije namijenjena meni.
Sad su to počeli nazivati „ograničenim vijekom trajanja“.
„Djeca i mladi u stanju ograničenog vijeka trajanja…“ (str. 3.)

Lenni ima sedamnaest, a Margot osamdeset i tri godine. Od prvog dana postaju nerazdvojne prijateljice, jedna drugoj povjeravajući priče iz svog prekratkog i dugog života.

I tako smo Margot i ja, obje žive, sjedile u tišini…u meni se pojavio osjećaj kao ni s kim prije. Da imam sve vrijeme svijeta. Nisam se morala žuriti da joj bilo što kažem, mogle smo samo biti. (str. 47.)

I tako se u njima rađa ideja – naslikat će stotinu slika za stotinu godina koje su proživjele. Svaka će slika sadržavati motiv koji im je na neki način obilježio život.

Želimo da nas ljudi upoznaju, da saznaju našu priču, da znaju tko smo i tko ćemo biti. I nakon što odemo, da znaju tko smo bile.
I zato ćemo naslikati jednu sliku za svaku godinu u kojoj smo živjele. Stotinu slika za stotinu godina. … A mi ćemo ispričati svoju priču, jer naslikale smo stotinu slika koje govore:
Lenni i Margot bile su ovdje.(str. 69.)

Na slikama se tako nađe vjedro, tanjur, pogled kroz kameru i žuti cvjetovi. Iza svakog tog motiva predivna je, dirljiva priča iz živote Lenni i Margot.

Kako su postale osobe koje su sada? Kako se nose sa skorom, neminovnom smrću?

Jer… Za terminalne pacijente nema ozdravljenja. Nema čuda.

Samo je pitanje vremena.

Lenni i Margot i svi ostali

Lenni i Margot susrele su se na kraju svojih života.
Jedna ga je proživjela u cijelosti, druga je praktički tek na početku.
No, već po običaju, smrt ne bira i tako se naše junakinje nalaze na odjelu s kojeg pacijenti ne odlaze, a koji se naziva Majski odjel.

Od prvog trenutka svide se jedna drugoj i rađa se jako, vječno prijateljstvo.

Marianne Cronin: Stotinu godina Lenni i Margot

No Lenni i Margot nisu jedini likovi koje čitamo i volimo unutar ove emotivne knjige. Tu su i otac Arthur, nadležan za malu bolničku kapelicu. I Privremena, djevojka privremeno zaposlena u bolnici koja je zapravo odgovorna za upoznavanje Lenni i Margot. No, i one će njoj uzvratiti uslugu i na njen život utjecati više nego je i mogla zamisliti.

Njih dvije taknut će živote mnogih, no srca će najviše otvoriti jedna drugoj, a samim time i nama, koji ćemo u jednom dahu čitati priču o stotinu proživljenih godina, o ljubavi, boli, sreći, patnji i vječnom životu.

Topla priča o životu, ne o smrti

Čitajući ovaj roman, već sam prema sažetku znala da će me taknuti i da ću pustiti suzu. I doista jesam – no, s obzirom na to kakva je tema – ima začuđujuće malo tužnih dijelova.

-Znaš li… da su zvijezde koje najjasnije vidimo zapravo već mrtve? –
-E pa, to je deprimirajuće.- …
-Ne, … nije deprimirajuće, predivno je. Umrle su tko zna prije koliko vremena, a mi ih i dalje vidimo. One nastavljaju živjeti. –
One nastavljaju živjeti. (str. 284.)

Zapravo ima jako puno pozitivnih misli i slavi život. Iako naše cure umiru, ovo uopće nije priča o smrti. Roman govori o životu, o tome što smo sve napravili, čije smo živote dotakli, koliko smo utjecali na svijet i koliko se toga zbog nas promijenilo.

Uči nas da, iako smo možda mladi kao Lenni, možemo imati veliko srce, možemo činiti nešto za druge, imati velike misli i patnje i sreće, velike i male.

Isto tako, otkriva nam koje sve tajne u sebi nose osobe koje su već iza sebe skupile popriličan broj godina. Ožiljci, ratovi, promjene, brakovi, djeca, prijatelji, smrt, ljubav, bol…

Što više godina, to više svega, no svi osjećamo jednako, i mladi i stari.

Marianne Cronin: Stotinu godina Lenni i Margot

Slavlje stotinu godina

Stotinu godina Lenni i Margot mrvicu me podsjeća na Backmanovog Ovea, no naravno, Čovjek zvan Ove roman je koji se ne ponavlja pa ipak nemojte očekivati previše.
Način na koji su Lenni i Margot odlučile proslaviti vlastite godine stvarno me taknuo i mislim da bi dopro do svakog čitatelja.

Nismo svi obožavatelji ovakvih priča, znam da ja sigurno nisam, ali ne mogu reći da ih ne volim. Znam, čini se da se ta izjava kosi sama sa sobom, no zapravo ne. Riječ je o tome da ne volim biti tužna, a ovakvi romani neminovno bude baš tu emociju…

Ono što je super kod Lenni i Margot jest da one nisu usredotočene na smrt i kad se ona dogodi, ostaju svi oni čije su živote obilježile i mislim da je to predivno. Kao što sam već rekla, premda su moj primarni žanr trileri, roman Stotinu godina Lenni i Margot jako mi se svidio jer daje nadu i lišava nas straha. Ne samo straha od smrti, već od straha da ćemo, jednom kad nas ne bude, biti zaboravljeni.

Ostali naslovi ove autorice:

Stotinu godina Lenni i Margot roman je prvijenac spisateljice Marianne Cronin. Kako sama spisateljica kaže, lik Lenni javio joj se kad je i sama vodila bitku za zdravlje i kada su joj otkrivene poteškoće na srcu.

Gdje kupiti roman Stotinu godina Lenni i Margot:

Znanje

Objavljeno

Paula McLain: Kada zvijezde potamne

Nakladnik: Znanje, 2022.

Naslovnica romana Kada zvijezde potamne: ©Znanje

Prevela: Maja Klarić

Paula McLain: Kad zvijezde potamne

„Što je to mrtvi kut?“ …
„Kad ti je netko točno na ramenu, preblizu da ga vidiš.“
„To vrijedi i za ljude. Onaj tko ti je pod nosom, samo ispari. To je opasna zona, u neposrednoj blizini. Osoba kojoj najviše vjeruješ.“ (str. 20.)

Kada zvijezde potamne

Mlada detektivka Anna Hart proživljava osobnu tragediju od koje se ne može i ne želi oporaviti. Mučena krivnjom, boli, osjećajima napuštenosti i odbačenosti, vraća se u gradić Mendocino, jedino mjesto kože može nazvati domom.

Međutim, Anna tamo ne nalazi ni mir ni utjehu. U Mendocinu je upravo nestala prelijepa tinejdžerica Cameron Curtis. Idilični je gradić izbezumljen, policija pogotovo, jer ovo je prvi veliki slučaj još od Annina djetinjstva, kada je također nestala, a potom pronađena zadavljena lokalna tinejdžerica Jenny.  A njen ubojica nikada nije pronađen…

„Ovakvi se gradovi čine tako sigurnima, odvojenima od ostatka svijeta. Zapitaš se jesu li opasni.“
„Zbog svoje bajkovitosti, misliš?“
„Da. Lažna sigurnost. Prestaneš se osvrtati oko preko ramena, jer ti sve izgleda kako treba. Ništa se loše ne može dogoditi ako jarak opasava grad, zar ne? Grudobrani. Čuvari na vratima. Ali zmaj se svejedno pojavi.“ (str. 135.)

Sada, godinama kasnije, policija opet tapka u mraku te zamoli Annu, proslavljenu detektivku i stručnjakinju za nestanke djece, da im pomogne.

Zbog svog traumatičnog djetinjstva, Anna bolje od ikog razumije kako je biti nesretno, zlostavljano, usamljeno i napušteno dijete. Njene rane nikad nisu u potpunosti zarasle i zato osjeća da joj se svako nestalo dijete obraća, da govori jezikom samo njoj poznatim.

Kao da se pozivi upomoć koji beskonačno odzvanjaju atmosferom pojačavaju kad se nađu na mom putu, postanu ljepljivi. Kao da na neki način pripadaju meni, a ja nemam pravo glasa, nemam drugog izbora osim da pokušam na njih odgovoriti. (str. 29.)

Anna se uključuje u potragu za nestalom Cameron, a na površinu počinju izvirati davno zakopani duhovi. Duhovi Annina djetinjstva, duhovi Cameronina djetinjstva.

Odlučna u namjeri da spasi nestalu tinejdžericu, Anna će morati prevladati svoje strahove, nadvladati demone i oprostiti si. A to je, čini se, najteže.

Paula McLain: Kad zvijezde potamne

Krhotine istine u romanu Kada zvijezde potamne

Kada zvijezde potamne roman je toliko iskren, neposredan i bolan. Imamo osjećaj da čitamo nešto što se u stvarnosti dogodilo. To nije slučajnost, jer svi savršeni romani u sebi nose zrnce stvarnog svijeta. Baš poput svojih likova, i sama autorica Paula McLain dijete je sustava. Njezino teško djetinjstvo inspiriralo ju je na pisanje ovog romana koji poetičnim, dirljivim jezikom priča o tome što se dogodi kad nas rane, napuste i povrijede oni koji bi nas trebali bezuvjetno štititi.

Majke i očevi trebali bi biti tu. To je originalna ljudska priča, u svakoj kulturi, još od početka vremena. Moji nisu bili… Sve te ožiljke i dalje nosim… Probleme s povjerenjem, povezivanjem, identitetom, osjećaj praznine, izoliranosti, udaljenosti i očaja – napukline na duši koje se ne mogu popraviti. … Znam da svi oni koji u svojoj nutrini imaju tu rupu, samo traže načine, ponekad i cijeli svoj život, kako da je ispune. (str. 81.)

Odrastala je u udomiteljskim obiteljima i u djetinjstvu bila seksualno zlostavljana. Njeni ožiljci postali su ožiljci detektivke Hart i zato je detektivka lik kojem u potpunosti vjerujemo. 
Ako vam se čini da je ono što likovi govore i osjećaju previše stvarno, da su njihove boli i traume previše životne – to je zato što i jesu.

Drugi komadić istine koji nam se poput dijamanta pruža jest slučaj nestale djevojčice Polly Klass. Ova je dvanaestogodišnjakinja oteta iz svog doma, uz prijetnju nožem, pred očima svojih prijateljica. Njezin nestanak donio je mnoge pozitivne promjene ne samo u kalifornijski pravni sustav, već i u sam način potrage za nestalom djecom.

Više o svemu ovom OBAVEZNO pročitajte na kraju romana, u bilješci autorice.

Roman koji se sam čita

Roman Kada zvijezde potamne obuzeo me od prve stranice. Jedan je od rijetkih romana koji je u meni pobudio onaj neki osjećaj treperenja – htjela sam ga što prije pročitati i, u isto vrijeme, nikad ne završiti. Toliko je dobar! Ne samo da je stil pisanja savršen – poetičan, nježan, ranjiv, dirljiv i veoma emotivan, nego su i rečenice pametne, oblikovane tako da u vama probude jezu i zavuku vam se duboko ispod kože.

Sjećam se neke stare priče o duhovima…, o tome kako vrag otima duše tako da ih otvoreno zatraži. Nije lopov već majstor manipulacije. Prava opasnost, barem u toj priči, nije vrag kao takav, već nemogućnost spoznaje da ga možeš odbiti.
To je najtužniji dio cijele priče, i susrećem ga uvijek iznova. To kako neke žrtve ne mogu niti šapnuti ne u sebi. Zato što ne vjeruju da moraju spasiti vlastiti život.
(str. 36.)

Ne mogu vam dovoljno dobro opisati osjećaje koji su me prevladavali dok sam čitala. Već u prvom poglavlju jasno je da s detektivkom Hart nešto nije u redu i ta se nit provlači gotovo do kraja. Osim toga, imamo djevojke koje nestaju bez traga, ali i odjek davnog slučaja koji je potresao djetinjstvo detektivke Hart i svih njenih prijatelje. Tu su još i zagonetni odnosi u sadašnjosti, zlostavljanje djece te lekcije o preživljavanju koje se Anna učila u udomiteljskoj obitelji.
Sve te niti duboko su isprepletene, a čitatelj ih mora rasplesti i saznati što se sve dogodilo, nekada i sada.

Već dugo nisam naišla na roman koji se sam čita. Ovo je jedan od tih i od mene imate najsnažnije preporuke.
Ovo će mi, sigurna sam, ostati jedan od najboljih romana pročitanih u 2022. godini!

Paula McLain: Kad zvijezde potamne

Ostali naslovi ove autorice:

Paula McLain američka je književnica, poznata po romanima Gospođa Hemingway, Dosegnuti sunce i Ernest i ja.

Gdje kupiti roman Kada zvijezde potamne:

Znanje

Objavljeno

P.J. McKay: Vrijeme otkrivanja

Nakladnik: Znanje, 2022.

Naslovnica romana Vrijeme otkrivanja: ©Znanje

Prevela: Ružica Matić

…naše su tajne samo ožiljci – dio su nas, ali ne smijemo dopustiti da nas definiraju. … Tek kad otkrijemo svoje tajne, možemo si dopustiti slobodu da budemo ono što stvarno jesmo. (str. 326.)

P.J. McKay: Vrijeme otkrivanja

Vrijeme otkrivanja – 1958.

Osamnaestogodišnja Gabrijela s obitelji živi u Veloj Luci na Korčuli, u maloj ribarskoj zajednici koja ju iz dana u dan sve više guši. Od života želi više nego udati se i imati djecu, no patrijarhalni sustav u kojem odrasta, a kojem itekako pripada njen otac, ne dopuštaju joj ni najmanju pomisao na to.

Ono što Gabrijela, od milja zvana Jela nikako nije očekivala jest da će, osramoćena i od obitelji odbačena, biti prognana na Novi Zeland. Tamo će raditi kao kućna pomoćnica Roku, sinu očeva prijatelja i od svih kriti tajnu koja nikako ne smije izaći na vidjelo.

Ova zemlja izgledala mi je ispeglano, spljošteno, i u tom trenutku dala bih sve da mogu vidjeti oštre vapnenačke planine svoje domovine kako se uzdižu iz mora poput divovskih monolita. (str. 19.)

Mlada Jela nije ni sanjala da će biti primorana ostaviti sve svoje i živjeti u nepoznatom svijetu, okružena nepoznatim ljudima i običajima.

„Prošle smo godine nabavili hladnjak. … Jesi li ga vidjela…?“
Kimnula sam glavom… pokušavajući sakriti nelagodu. Nisam htjela priznati da sam u strahu odskočila kad sam nešto ranije na putu do WC-a naišla na sanduk koji je izgledao poput lijesa, i zujao. (str. 27.)

Vrijeme otkrivanja – 1989.

Gabrijelina kći Luisa odlučna je u istraživanju svojih jugoslavenskih korijena. Muči je što njena majka ne priča sa svojom obitelji te majčina tajanstvenost kada ju se o tome pita. Luisa je sigurna da njena majka Jela nešto krije, nešto veliko i mračno, dovoljno teško da više nikad ne progovori sa svojim ocem i bratom te da se nikada ne vrati na Korčulu, čak ni u posjet.

I tako Luisa, u pratnji poznanice Bex, kreće na backpacking putovanje svijetom, čija će zadnja postaja biti Jugoslavija – i Korčula. Kada tamo napokon stiže, šokirana je zaostalošću i zemlje i ljudi, no to nije najgore što će joj se tamo dogoditi.

Jugoslavijom tinjaju nemiri i u zraku se osjeća rat. Ljudi su pogođeni inflacijom, osiromašeni, kruti, izgubljeni. To mjesto je sve ono što Luisa uopće nije očekivala.

Kad stigne na Korčulu, bez Bex, slomljena, povrijeđena i izmučena, Luisa počinje put iscjeljenja.

Novi Zeland uvijek će biti Luisin dom, ali njezino obiteljsko stablo prvi je korijen pustilo u Jugoslaviji, u Dalmaciji, sidro su bacili na ovom negostoljubivom tlu. Iako su se grane toga drveta protegnule jako daleko, ona je svejedno jedna od tih grana. Ovo mjesto čini je posebnom. (str. 230.)

P.J. McKay: Vrijeme otkrivanja

Mamac za (hrvatske) čitatelje

Od romana Vrijeme otkrivanja imala sam ogromna očekivanja. Neka su ostvarena, neka nisu… Počet ću recenziju tako što ću reći da mi se cijela zamisao svidjela. Priča o Jugoslaviji, odnosno, ako uzmemo u obzir najveći dio mjesta radnje, o Hrvatskoj, koju je napisala strana autorica dovoljan je mamac za čitatelje s ovog područja.

Osim toga, svatko tko je ljubitelj obiteljske drame naći će se zaintrigiran pričom o obiteljskim tajnama, osramoćenoj i protjeranoj djevojci, kćeri koja želi razmrsiti prošlost svoje majke… Tako sam se i ja našla itekako zainteresirana za ovu dramu koja svoje niti plete između mjestašca na Korčuli i grada na Novom Zelandu, tijekom tridesetak godina dvadesetog stoljeća, između dva rata čiji su kraj i početak, iako u pozadini, itekako utjecali na radnju.

Nedostajanje

Vrijeme otkrivanja roman je koji ima puno kvaliteta. Jedna od njih svakako je opisivanje Gabrijeline rodne Korčule. Ona svoje mjesto vidi kao zbroj svih osjetila. Vela Luka za Jelu nije samo ono što vidi i čuje. Tu su i mirisi, okusi i osjećaj na koži koji ima njezino rodno mjesto.

Zato, kad se nađe bačena u novu zemlju i novi grad, sve ono što je prije uzimala zdravo za gotovo sada joj fali.

Zastala sam i duboko udahnula, vječno se na dajući dašku mora. Nisam znala koliko čovjeku može značiti miris nekog mjesta, kako ću očajnički željeti čuti more, omirisati ga i osjetiti kako mi sol pecka kožu. (str. 39.)

Jelina čežnja za rodnim mjestom, njena ljubav prema njemu i istodobno, prezir prema toj maloj, učmaloj, siromašnoj sredini najljepši su trenuci i najsnažnije rečenice ovog romana.

Spisateljica se izvrsno dotiče i patrijarhata koji i dan danas, u mrvičicu ublaženoj varijanti, vlada većinom ovih naših prostora. Lijepo je opisano društvo u kojem muškarci uvijek vode glavnu ulogu pa makar i ne bili u pravu. Sve što je muško vrijedno je poštovanja, sve što je žensko tu je da šuti i trpi.

Kad se nađe na Novom Zelandu, Jela uviđa da nisu svi muškarci poput njezina oca i brata, te da postoje žene koje, uz prstohvat obijesti, nose mini suknje i odjeću peru u perilici.

P.J. McKay: Vrijeme otkrivanja

Ima li mjesta za napredak?

Vrijeme otkrivanja roman je prvijenac autorice P.J. McKay i to se u određenim segmentima primjećuje. Na primjer, izvrsna ideja donesena je na pomalo dosadan način, neprestanim pripovijedanjem. Nisam pisac i nikad to neću biti, no kao profesorica jezika i književnosti uvijek učenicima savjetujem da miješaju pripovjedne tehnike jer tako priča postaje dinamična, brza, zanimljiva. Samo pripovijedanje, ma koliko god atraktivna bila tema, uspavljuje čitatelja.

Neke su rečenice divno oblikovane, slikovite, gotovo lirske, dok su druge isforsirane, kao da nasilu trebaju biti poučne. Ista stvar mi je i s nekim situacijama koje su se dogodile Jeli i Luisi, majci i kćeri. Dok su jedne opisane vjerodostojno, druge su naivne i potpuno nevjerojatne.

Da zaključim. Tema je odlična, pogotovo Jelina strana priče koja je živopisna, teška, ajmo reći čak i šokantna i tjera na razmišljanje. Luisin mi se dio manje svidio jer mi se njen lik nije svidio, no ima akcije i u njezinoj strani priče. Stil pisanja nije mi u potpunosti sjeo i bio mi je malo naporan.

Ipak, unatoč tom beskrajnom pripovijedanju, roman sam dosta brzo pročitala jer me vukao – ne znam kako to drugačije objasniti. Doista sam htjela saznati Jelinu priču, više nego Luisinu, i vidjeti je li u dalekom svijetu pronašla sreću. Htjela sam istražiti njezine tajne toliko da sam došla u napast preskočiti Luisin dio i odmah nastaviti s Jelom. Naravno, nisam to učinila i na kraju mi je bio drago, jer je osjećaj iščekivanja otkrića tajne romanu dao dozu napetosti.

Za čitatelje čiji su poroci duboko zakopane sramotne tajne prošlosti, obnova ranjenih obiteljskih veza te ruralna sredina u kojoj ljudi sami sebi onemogućavaju napredak, Vrijeme otkrivanja bit će pun pogodak i pravi užitak za čitanje.

Ostali naslovi ove autorice:

P.J. McKay je inspiraciju za pisanje svog debitantskog romana, Vrijeme otkrivanja, dobila na svom backpacking putovanju bivšom Jugoslavijom 1989. godine. Naravno, u pisanju su joj puno pomogli i pripadnici novozelandske hrvatske zajednice, koji su joj dali dragocjen uvid u život, običaje, probleme, strahove i nade hrvatskih imigranata na Novom Zelandu.

Gdje kupiti roman Vrijeme otkrivanja:

Znanje

Objavljeno

Chevy Stevens: Mračne ceste

Nakladnik: Znanje, 2022.

Naslovnica knjige Mračne ceste: ©Znanje

Chevy Stevens Mračne ceste

Autocesta koja prolazi gradićem Cold Creek proteže se gotovo osamsto kilometara kroz divljinu Britanske Kolumbije, sve do obale Tihoga oceana. Mlade žene ondje već desetljećima nestaju i do danas nijedan ubojica nije priveden pravdi. Svi koji su živjeli u Cold Creeku znali su za opasnu autocestu. Roditelji su upozoravali svoju kćerke da ne stopiraju i da noću same ne prolaze ovim opasnim područjem. Na to su upozoravali  i ogromni jumbo plakati postavljeni uz cestu s fotografijama žrtava. A ipak, ubojstva su se nastavljala…

Imale smo tu sposobnost, pojaviti se pa opet nestati. Ne uvijek svojom voljom.
str. 372.

Hailey

Hailey McBride mlada je djevojka koja je, nakon sumnjive očeve smrti, nastavila živjeti sa svojom tetkom i njezinim mužem, policajcem Vaughnom. Život s Vaughnom je sve samo ne lak. On je čovjek koji uzima zakon u svoje ruke kako mu se prohtije, kako u službi, tako i u svojoj kući. Hailey sve to teško podnosi, ali nema izbora. Kuću u kojoj je Hailey živjela s ocem tetka želi prodati, a Vaughan je kontrolira braneći joj  izlaske i druženje, a ne da joj ni da radi. Promatrajući Vaughana, Haily primjećuje da on nije moralan lik kakvim se prikazuje.

Nakon što Vaughan terorizira njezinog prijatelja Johnnyja, a prijateljica Amber biva pronađena mrtva, okrutno mučena na autocesti koja prolazi Cold Creekom, Hailey bježi u skrivenu očevu kolibu u planini kako bi odande pratila događaje i slijedila ubojicu. Otac ju je naučio da poštuje prirodu, da živi i preživi u divljini. Shrvana tugom zbog iskrene ljubavi prema Amber, Hailey prati što se događa na autocesti i u gradiću.


Priča nam je svima ista, premda su naši ubojice različiti, i želimo vam ispričati svoje tajne. No u tome je problem sa šapatom. Str. 7.

Beth

Beth Chevalier dolazi u Cold Creek kako bi upoznala mjesto gdje joj je ubijena sestra i istražila okolnosti njezine smrti. Zapošljava se kao konobarica na istom mjestu u lokalnom kafiću u  kojem je radila i Amber. Roditelji vjeruju da ona marljivo studira u drugom gradu, ali Beth nema mira. Mora doznati što se dogodilo Amber. Upoznaje Johnnjya  i ostale mještane, a policajac Vaughn čini Beth uplašenom i nervoznom. Riskirajući da i sama postane žrtvom, sve je bliže otkrivanju istine…

Dojam o djelu

Mračne ceste je, nakon romana Nikad ne znaš, drugi roman ove autorice koji sam pročitala. Svidjelo mi se što je inspiriran stvarnim događajima na zloglasnoj  ‘Autocesti suza’ (Trail of Tears) u Sjevernoj Britanskoj Kolumbiji, o čemu postoji bilješka i same autorice na kraju romana.

Roman priča u prvom dijelu Hailey, a u drugom Beth, a između su šapati mrtvih žena koji traže rješenje i otkrivanje svojih ubojica kako bi pronašle mir.

Priča je snažna i s autentičnim backgroundom lokalnog gradića u kojem se svi poznaju i u kojem jedni provode red, a drugi ga krše. Samo, nisu nužno uvijek oni koji provode red pozitivci, a ovi potonji negativci.

Autorica je lijepo zamislila zaplet i prvi dio knjige mi je zapravo fantastičan. A onda, u drugom mi se dijelu kao malo umrtvila radnja, dugo se ništa konkretno ne događa. Pa i sam je kraj mogao biti razrađeniji, bar kad se radi o portretu serijskog ubojice i njegovim motivima. U svakom slučaju, zbog izvrsnog prvog dijela knjige s puno akcije i dobro zamišljene priče koja se oslanja na stvarne događaje, dajem knjizi vrlo dobru ocjenu.

Chevy Stevens Mračne ceste

O autoru

 Chevy Stevens uspješna je kanadska autorica čiji je debitantski roman Nestala bez traga osvojio nagradu International Thriller Writers Award for Best First Novel. U izdanju Znanja objavljeni su još i romani Nikad ne znaš, Ne napuštaj me, te najnoviji Mračne ceste, kojima se potvrdila kao jedna od najpoznatijih spisateljica trilera današnjice.

Gdje kupiti:

Znanje